UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIKIH NAUKA U SARAJEVU

KOLEGIJ : (Koji predmet ? )

TEMA

MIGRACIJA SELO-GRAD
-seminarski rad-

Predmet: Mentor: Student: Elma Salin Indeks br. : ? Studij: ?

Sarajevo, april 2012.

SADRAJ:
SADRAJ:..................................................................................................................................2 Uvod ...........................................................................................................................................2 Pojam migracija......................................................................................................................4 Demografski migracijski modeli.............................................................................................5 Najznaajnija kretanja stanovnitva........................................................................................6 Migracije u Evropi .................................................................................................................8 Unutranja migracija , Migracija selo-grad.................................................................................9 Uzroci unutaranje i meunarodne migracije.......................................................................11 Razvoj migracijske politike .................................................................................................13 Zakljuak...................................................................................................................................15 Literatura...................................................................................................................................16

Uvod
2

Tema ovog seminarskog rada e biti migracije na relaciji selo-grad. Na samom poetku emo rei neto vie o samom pojmu migracije. Naime, migracije se, sadrajno i metodoloki, smatraju najobuhvatnijom varijablom kretanja stanovnitva. Pokuati jednostavno kazati da se migracija odreene populacije desila u odreenim uvijetima u odreeno vrijeme na odreeni nain je gotovo nemogue. Sama ideja migracija kao sredstva irenja naroda (bolje reeno odreenih populacija) a time i njihove matrijalne kulture javila se u razdoblju romantizma (19. st.) u Njemakoj. Naune temelje migracionizmu krajem 19. i poetkom 20. stoljea postavili su naunici poput Njemaca Kossine i Schuchhardt-a te Montelius-a iz vedske. Kossinino teorijsko razumjevanje migracija se baziralo na djelima njemakih difuzionista, koji su doprinosili teoriji migracija kroz tzv. proces "Kulturkreise", odnosno kulturnoga podruja koje zauzima odreena populacija (nosioc kulture). Kosina i Schuchhardt su se slagali u jednom kljunom pogledu a to je da je porijeklo evropske civilizaicje bilo na sjeveru, te se irila juno pod vostvom tzv. nordijske rase. Drugim rijeima to bi znailo da su upravo migracije stvorile dinamiku evropske historije. Uz pojam migracija, usko se vee i pojam difuzionizam. On ukljuuje kretanje (irenje) ideje, predmeta matrijalne kulture iz jedne kulture ili drutva u drugo, ali ne nuno i kretanje ljudi, jer ideje se mogu iriti putem trgovine i ostalih oblika kontakata. Ono to ukljuuje je da ideje i izumi imaju tendenciju da se ire iz jednog izvornog podruja na susjedna podruja. Opu sliku o migracijskim kretanjima mogue je dobiti uptrebom apsolutnih i relativnih pokazatelja za due razdoblje. Budui da su apsolutni brojevi useljenih, iseljenih i mehanikog prirasta u neposrednom odnosu s brojem stanovnika, u komparativnim se analizama za prikazivanje migracijskih promjena u odreenom razdoblju, upotrebljavaju relativni pokazatelji, tj. koeficijenti ili stope. Najee se upotrebljavaju sto pe migracijskog salda i stope bruto migracija. Diferencijalne migracijske stope mogu se izraunavati za pojedine skupine stanovnitva, koje se diferenciraju prema ekonomskim, demografskim, socijalnim, obrazovnim i drugim karakteristikama, za ta je potrebno raspolagati podacima o strukturi migranata prema navedenim obiljejima. Struktura stanovnitva kljuna je demografska odrednica migracija. Daljnje istraivanje je podijeljeno u etiri dijela: u prvom, panju posveujemo empirijskim nalazima; u drugom govori o uzrocima unutranjih i meunarodnih migracija; trei dio je skiciranje moguih perspektiva i etvrti samo sprjeavanje migracijskih tokova. Najprije emo se posvetiti empirijskim nalazima i dotai se nekih najvanijih obiljeja i oblika migracije, zatim emo se pozabaviti najvanijim uzrocima unutranje i meunarodne migracije, kao trei dio je skiciranje perspektiva razvoja problema, i zavrni, etvrti, oznaavanje nekih taaka s kojih se mora poeti s protustrategijama.

Pojam migracija
Pod migracijom se podrazumijevaju sve promjene mjesta stalnog stanovanja, preseljenje trajnoga ili privremenoga karaktera na veu ili manju udaljenost unutar ili preko administra tivnih granica. Opu definiciju migracije dao je Herak: "Migracija je bilo koji oblik privremenog ili trajnog prostornog premjetaja ivih bia". Ralanjujui problematiku migracije i njenih pojavnih oblike, Herak dalje obrazlae: "Na temelju motivacijskih, vremenskih i prostornih kriterija analiza je razluila razliite migracije: ekonomsku, politiku, privremenu, trajnu, vanjsku ili unutranju migraciju. Sjedinjavanje svih tih migracija u jedan teorijski okvir vrlo je teko i moe rezultirati vraanju opoj definiciji". Moemo rei da migraciju razlikujemo po uzroku nastanka, vremenskom trajanju i prostornom obuhvatu. Migracije se uglavnom kreu prema regionalno ili kontinentalno bogatijim i razvijenijim zemljama. Zemlje porijekla uglavnom su siromane i nedovoljno razvijene i uglavnom imaju visok prirodni prirast. Prema klasifikaciji UN-a, tri etvrtine ovjeanstva ivi u manje razvijenim zemljama, a rast njihovog stanovnitva u posljednjih etvrt stoljea kretao se u prosjeku po stopi od 2,3%, za razliku od razvijenih zemalja u kojima je stanovnitvo raslo 0,9% godinje. Dvadeseto stoljee razlikuje se po premjetanju regionalnih teita migracija. U prvoj polovini stoljea meunarodna kretanja izbjeglica uglavnom se dogaaju na evropskom prostoru. U drugoj polovini stoljea, teite migracija pomaknuto je sa sjevernog na junu dio Zemlje. Jedan od glavnih uzroka migracijama je rat i nasilje koje ga prati. Teka ekonomska situacija, nagli porast stanovnitva, ekoloke katastrofe i erozija tradicionalnih nazora, takoer su vani uzroci. Ve je poznato da su migracije bile stalni pratioci etnike, ekonomske, kulturne i politike evolucije ovjeanstva. Svakako treba spomenuti da postoji i vie vrsta migracija s obzirom na posljedice koje nose sa sobom. S obzirom na obiljeja glavnih uzroka migracija, teko je vjerovati da e se situacija poetkom 21. stoljea znaajnije promijeniti. Meunarodnim organizacijama i dravama ostaje jedino ublaavanje tog fenomena kroz kreiranje dugoronih strategija kojima bi se pokualo djelovati na uzroke migracija.

Demografski migracijski modeli

Posljednjih godina sve veu pozornost dobivaju upravo metode za mjerenje migracija i razumijevanje njihove doista vane uloge u prostornoj dinamici ukupnog stanovnitva, pri emu demografija razvija vlastitu metodologiju istraivanja, prognoziranja i projiciranja. Migracije, uz natalitet (fertilitet) i mortalitet, spadaju u osnovne odrednice razvoja stanovnitva. Upravo zbog takve meusobne zavisnosti uobiajeno je posmatrati stanje mortaliteta i fertiliteta kako bi se usmjeravao i razvoj mjera u podruju migracija. Stoga se na migracije mogu primijeniti elementi zajednikoga koncepta analize mortaliteta i fertiliteta, prilagoeni problemu mjerenja migracija. Dosadanja demografska istraivanja, pored kvantitativnih pristupa migracijskim kretanjima, znatnu panju posveuju problematici izuavanja i odabira migranata prema razliitim obiljejima (spolu, dobi, obrazovanju) kao i demografskim, ekonomskim i socijalnim karakteristikama migracija. Valja spomenuti dva temeljna pristupa koja su uvelike prisutna u postojeim teorijskim razmatranjima. Prvi pristup je teorija privlanih i potisnih inilaca iji je osnovni cilj tumaenje migracija kao rezultata interakcije i bilansa push (potisnih) i pull (privlanih) sila mjesta porijekla i mjesta odredita. Ta je teorija apstrakcija u okviru koje se klasificiraju specifine sile koje djeluju kao uzroci migracija. Drugi pristup je izrada matematikih modela, koji su nastali temeljem opisa migracija, s tendencijom postavljanja univerzalnih zakona. Zajednika je karakteristika tih demografskih modela to to tumae razlike izmeu migracijskih kretanja, ali ne i uzroke tih razlika. Spomenut emo neke od tih modela. Prvu grupu ine gravitacijski modeli ija je znaajna slabost u simetrinosti modela (uzimaju se u obzir migracije u oba pravca). Polazna hipoteza druge grupe modela je injenica da se migranti premjetaju radi pronalaenja boljeg mjesta boravka i obuhvaa takozvane modele trokovi-dobici i modele optimalnog lokaliteta. Veliki je nedostatak tog modela to to je teko predvidjeti i mjeriti sve budue dobitke, bez obzira jesu li novani ili ne. Slijede matrini modeli, u kojima se kao elementi matrice javljaju stope prostorne pokretljivosti izmeu razliitih mjesta. Ako su spomenute stope stabilne u vremenu, matrica se moe primijeniti na distribuciju ukupnog stanovnitva izmeu posmatranih mjesta, kao i pri izradi projekcija stanovnitva. No te hipoteze o stabilnim stopama migracija, kao i injenica da se iste stope pridaju svim migrantima, esto nisu realne to se pokualo nadomjestiti upotrebom razliitih diferencijalnih migracijskih stopa (prema dobi, prema duini boravka na jednom mjestu, obrazovanju, zanimanju). Modeli strahovanja i saznanja spadaju u etvrtu grupu demografskih modela. Problem migracija tu se promatra kao reakcija na socijalni ili ekonomski pritisak, a nedostatak tih modela lei u nedovoljnoj preciznosti matematikog modeliranja tih pokazatelja. Dakle, demografski migracijski modeli koji se najee upotrebljavaju pri empirijskim analizama samo djelimino tumae proces pokretljivosti. Nedostatak je tih modela taj da uspijevaju objasniti razlike u pokretljivosti od jednog do drugog migracijskog toka, ali pomou njih nije mogue protumaiti zato postoje razlike meu podrujima i meu grupama stanovnitva. Namee se zakljuak da je u izradi demografskih migracijskih modela rije o deskriptivnom pristupu. Naime, u prouavanju migracija, pored problema mjerenja i metoda

analize seljenja, najvea pozornost posveuje se sagledavanju obima i smjerova migracija te prouavanju razvrstavanja migracija. No ako se raspolae odgovarajuim podacima, migracije se mogu ispitivati u zavisnosti o demografskim, ekonomskim, socijalnim i drugim iniocima.

Najznaajnija kretanja stanovnitva

Ve su davno posmatrai savremenih dogaaja proglasili 20. stoljee stoljeem izbjeglica. Tome svjedoe statistike UNHCR-a iz 1997. godine da ima oko 13,2 miliona izbjeglica u svijetu. Istrauju li se posebna obiljeja ukupne strukture stoljea izbjeglica, druga je polovina stoljea drugaija od prve u jednom: u premjetanju regionalnih teita, bjeanja. Tako su se u prvoj polovici stoljea meunarodna kretanja izbjeglica usredotoila na evropski prostor 40 miliona izbjeglica i prognanika samo kao posljedica Drugog svjetskog rata; u drugoj su se polovini teita pomakla u june regije. To je pomicanje poelo ubrzo nakon Drugog svjetskog rata jednom od najveih razmjena stanovnitva ovoga stoljea: povodom podjele Britanske Indije 15. 08. 1947. godine pobjeglo je u samo nekoliko sedmica, pod uslovima slinim graanskom ratu, oko 8,5 miliona Hindusa i Sikha u Indijsku uniju i 6,8 miliona muslimana u oba dijela Pakistana. Zapoelo je vrijeme procesa stvaranja nacija, na iji je raun sljedeih desetljea iao sve vei broj izbjeglica. Brzi porast broja izbjeglica u junim regijama jasno se ocrtavao u statistikama Ureda Visokoga povjerenika za izbjeglice (United Nations High Commissioner for Refugees/ UNHCR) u enevi. Tako su one iskazivale 1960. godine 1,5 milion izbjeglica, brojke su se do 1970. godine popele na 2,5 miliona i do 1981. godine na 8,2 miliona. To je bilo vrijeme boat people iz Vijetnama, bujice izbjeglica na Rogu Afrike i iz Afganistana. I narednih su desetljea brojke rasle i iznosile 1990. godine 14,9 miliona. Izbijanjem krvavih sukoba u kavkaskoj regiji i u raspaloj Jugoslaviji broj izbjeglica 1993. godine dostigao je oko 15 miliona, svoj dosad najvii stepen u svijetu, da bi zatim do 1995. opet pao na 14,4 miliona ljudi. Tabela 1: Izbjeglice 1980.-1995.

Posebno su kretanjem izbjeglica krajem 1997. godine jako pogoeni Iran sa oko 2 miliona izbjeglica (preteno iz Afganistana i Iraka), Savezna Republika Njemaka sa 1,2 miliona, Pakistan sa 1,2 miliona, Jugoslavija sa 548.000, Demokratska Republika Kongo sa 450.000 i Sudan sa 405.000.

Premda se iseljavanje iz Evrope nastavilo i poslije Drugog svjetskog rata i sa 7 miliona ljudi izmeu 1945. i 1960. godine ostalo na visokom nivou, krenule su sada protubujice iz Azije, Afrike i Kariba, koje su postupno jaale. Glavni je uzrok tome bio raspad evropskih kolonijalnih carstava. Glavni su kontingenti bili 236.000 Nizozemaca, koji su izmeu 1945. i 1956. godine napustili nizozemske posjede u jugoistonoj Aziji, 1956. godine vie od milion francuskih naseljenika iz Maroka i Tunisa, za kojima je do 1966. godine dolo milion takvih iz Alira; u godinama nakon 1975. vie od 800.000 portugalskih povratnika te, na kraju, desetine hiljada naseljenika iz bivih britanskih kolonija. Pri tome su glavnim ciljevima useljavanja bili ponajprije Sjeverna Amerika i Australija. Prema procjenama UN-a, godinje je u razvijene zemlje pedesetih godina useljavalo 536.000 ljudi. Ta je brojka porasla sedamdesetih godina na 1,404 miliona, da bi u prvoj polovimi osamdesetih godina pala na 1,047 milijuna zbog teih ekonomskih uslova i sve restriktivnije politike useljavanja u razvijenim zemljama. Zatvaranjem trita rada u tim zemljama poelo je razdoblje ilegalnih migracija. Od osamdesetih godina razvile su se i druge ekonomske prosperitetne svjetske regije u zemlje-ciljeve migracije prvo, drave Zaliva, izvoznice nafte, u koje su doli milioni stranih radnika iz siromanijih arapskih drava, ponajprije iz Azije. Drugi cilj postali su sve vie Japan i tigarske drave Jugoistone Azije. Za razliku od migracije u Sjevernu Ameriku, Evropu i Australiju, u sluaju migracije u ove zemlje nije rije u trajnom iseljavanju ve veinom o vremenski ogranienim boravcima. Dok je 1950. godine u zemljama u razvoju ivjelo tek 285 miliona ljudi (17% ukupnoga stanovnitva) u gradovima, njihov e broj 2000. godine iznositi 2,2 milijarde (45% ukupnoga stanovnitva), pri emu rast nastaje barem za polovinu od doseljenika. To su, kao to je pokazano na primjeru Kine, koja je pravi primjer i za druge regije u razvoju: smanjenje nezaposlenosti u siromanim i prenapuenim seoskim podrujima te rastereenje tamonjih socijalnih fondova, protok kapitala u takva podruja transferom migracijskih radova, koji pridonose ne samo potroakoj potranji ve i investicijskoj djelatnosti na selu te, napokon, kvalificiranje seoske radne snage iskustvima i novosteenim vjetinama povratnika. Slijedea tablica pokazuje stepen urbanizacije i gradsko stanovnitvo zemalja u razvoju 1950. do 2000. godine prema kontinentima. Tabela 2: Stepen urbanizacije i gradsko stanovnitvo zemalja u razvoju 1950. do 2000.

Migracije u Evropi
Pravci migracija na evropskom kontinentu odvijali su se iz smjera June i Jugoistone Evrope i mediteranskih zemalja prema razvijenim zemljama Zapadne Evrope. Podruje Mediterana bilo je i u ranijem razdoblju izvorite meunarodne i meukontinentalne migracije. Baloban navodi tri faze migracije koje su se dogodile u Europi. Prva faza od 1850. do 1918., druga faza od 1918./19. do 1939. i trea faza od 1945. godine naovamo. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do promjene smjera i karakteristika migracija radne snage. Privredni rast i potreba za veom radnom snagom u zemljama Zapadne Evrope dovela je do zadravanja i preusmjeravanja radne emigracije na trite rada tih zemalja. To je jak privlani faktor za migraciju radne snage i preusmjerava je s interkontinentalne u evropsku migraciju, s posebnim zahtjevima trita radne snage. Osim privrednog rasta, ime su se otvorila nova radna mjesta, potreba za radnom snagom u zemljama Zapadne Evrope imala je za posljedicu i smanjenja stope nataliteta i prirodnog prirasta. Na hiljade radnika iz Italije, panije, Portugala, Grke, Turske, bive Jugoslavije, odlazile su na rad u Njemaku, vicarsku, Austriju, Francusku, Belgiju, Holandiju, skandinavske zemlje te Veliku Britaniju. Nova industrijska tehnologija zahtijevala je do tad neviena ulaganja u fiksni kapital i koncentraciju proizvodnje i stanovnitva oko izvora energije, sirovina, trita i prometnih pogodnosti, stvarajui novu osnovu meunarodne podjele rada. To je uveliko pridonijelo porastu kvaliteta mobilnosti radne snage. Danas, kad je na djelu politika globalizacije i vea prometna i svekolika povezanost, kapital ide za jeftinom radnom snagom. Globalizacija, liberalizacija trgovine i privredna integracija produbila je jaz izmeu bogatih i siromanih zemalja, to potie na sve veu bilo legalnu ili ilegalnu migraciju radnika. Na pravce emigracije prema pojedinim zemljama Zapadne Evrope osim geografske blizine i prometne povezanosti utjeu i historijske i politike prilike, kao i privredni odnosi pojedinih zemalja. Zabiljeene su znaajne emigracije prema bivim kolonijalnim silama iz njihovih kolonijalnih posjeda. Iz bivega britanskog carstva (Commonwealth) radnici odlaze na rad u Veliku Britaniju. Francuska je bila zahvaena migracijom radnika iz Zapadne Afrike i Alira. Masovne emigracije koje su zahvatile podruje Senegala i Indonezije svoje su emigrante usmjerile prema Holandiji. Najutjecajniju radniku emigraciju koja je ila prema zemljama Zapadne Evrope imale su mediteranske zemlje. Na poetku masovne emigracije radnika iz Italije, geografskoga sredita mediteranskog prostora, radnici uglavnom odlaze u Francusku, Njemaku i vicarsku.

Unutranja migracija , Migracija selo-grad

Pod unutranjom migracijom stanovnitva podrazumijeva se oblik prostorne pokretljivosti ije se polazite i odredite nalazi unutar granica jedne drave, pri emu migrant mijenja mjesto (naselje) stalnog boravka. Konana migracija usko je vezana uz drutveno-ekonomski razvoj, posebno uz procese urbanizacije i industrijalizacije. S obzirom na kriterijum tip naselja" (polazita i odredita) pri unutranjoj migraciji moe se razlikovati slijedei tipovi migracija: - Migracija selo-grad; Grad-selo; Selo-selo, kao i Grad-grad

Valja istaknuti da je najvanija migracija selo-grad, tj. iz ruralnih prostora u urbane prostore. Unutranja migracija je istorijski i globalni proces uslovljen kompletom inioca koji su prostorno i vremenski razliiti. No preseljavanje stanovnitva u uskoj je vezi prije svega s iniocima ekonomskog razvoja, premda i ostali inioci, posebno socijalno--psiholoki, imaju vanu ulogu. Svuda su znaajnije drutveno-ekonomske promjene bile praene snanim migriranjem radne snage iz siromanijih i manje razvijenih u bogatije i razvijenije krajeve, iz sela u grad, iz patrijarhalnih u napredne sredine, iz agrostoarskih u industrijske krajeve i iz planina u nizine (Friganovi, 1990:154). Premda je i prije bilo preseljavanja stanovnitva, npr. u granina podruja zbog stratekih razloga, unutarnja migracija, posebno struja selo-grad, poela je jaati u 19. vijeku usporedo s razvojem kapitalizma. Stoga se u masovnom obliku najranije pojavljuje u zemljama klasinog kapitalizma (Engleskoj, Francuskoj, Njemakoj, itd.). To je povezano s promjenama u ruralnim podrujima. Napredak u obradi zemlje i poljoprivrednoj proizvodnji (zapoet jo tokom 18. vijeka), izostanak gladi i opte poboljanje ivotnih uslova, dovodi do poveanja seoskog stanovnitva (smanjuje se smrtnost, a poveava raanje), ali i do agrarne pretrpanosti. Seljaci su uvueni u robno-novano ekonomiju; dolo je do razaranja starog, naturalnog karaktera proizvodnje i iskoritavanja ljudskog rada te do promjene migracijskog modela (do tada je migracija bila uglavnom selo-selo). Seljaci su, dakle, bili prisiljeni proizvoditi i kupovati robu, a za to u veini sluajeva nisu postojale objektivne mogunosti. Stoga su zaradu morali potraiti izvan poljoprivrede. Tako je evropski seljak uoio, najprije u najrazvijenijim zemljama, a zatim i u ostalima, da je prosperitet negdje drugdje", u gradu ili u zemljama Novog svijeta. Ubrzana i urbano bazirana industrijalizacija traila je sve vie radne snage i njenu sve veu koncentraciju. Rudnik i tvornica bili su jezgra okupljanja stanovnitva i urbanog razvoja . Selo je sve vie zaostajalo i bilo je samo pitanje vremena kada e migracija seoskog stanovnitva u gradove postati preovladavajui prostorno-demografski proces.

Posve je jasno da je unutarnja migracija, tanije struja selo-grad, imala bitnu ulogu u porastu gradova sadanjih razvijenih zemalja. Meu najvee evropske gradove 19. i poetka 20. vijeka ubrajaju se, osim Londona, Pariza, Berlina i Bea, i pojedini gradovi koji su se razvili u industrijska sredita te tako privukli vikove ruralnog stanovnitva. To su bili u Njemakoj Hamburg, Miinchen i Leipzig, u Francuskoj Lyon i Marseille, u Italiji Milano i Napulj, u Velikoj Britaniji Glasgow, Manchester i Birmingham, itd Migracija selo-grad danas je prevladavajua migracijska struja u zemljama u razvoju, znatna je i u srednje razvijenim zemljama, a nije potpuno prestala ni u razvijenim zemljama. Istina, u razvijenim zemljama migracija selo-grad ustupila je mjesto drugim oblicima migracije, gradgrad i grad-selo (odnosno grad-ruralna okolina, ili grad-negradska naselja, jer nije rije o povratku u tradicionalno selo).Primjer SAD-a svjedoi koliko obim, smjer i glavne odlike unutranje migracije mogu biti promjenjive tokom nekoliko narataja. Od 1916. do 1920. zbivala se meuregionalna migracija (,,the Great Migration") Afroamerikanaca iz preteno ruralnih prostora junih i istonih saveznih drava u gradove na sjeveru i zapadu. U toj je struji uestvovali oko 1,2 milijuna ljudi, od kojih su mnogi bili djeca ili unuci robova . Poetkom 80-ih godina zapoinje reverzni migracijski tok u kojem je uestvovalo nekoliko miliona ljudi (tokom 90-ih poinje slabiti), a tee" iz sjeveroistonih i sjeverno-sredinjih drava (koje su i primile najvie migranata tokom velike migracije") u june i zapadne drave. U veini sluajeva glavni je motiv migriranja elja za boravkom u toplijim regijama (,,Snowbelt to Sunbelt migration"). Posebno su zanimljiva odredita: Kalifornija, Arizona, Florida i Nevada. Istovremeno se zbiva i druga velika savremena migracija - iz glavnih metropolitanskih podruja u periurbani pojas (iza suburbija") i u ruralna podruja (i ta struja jenjava 90-ih); po nekim autorima rije je o ruralnoj renesansi". Budui da je kontratok, tj. doseljavanje u metropolitanska podruja, osjetno slabiji, dolo je do prvog smanjenja urbanog stanovnitva SAD-u jo od prvog popisa 1790. godine. Savremene osobine migracije selo-grad u zemljama u razvoju ve su podrobno razmotrene u sklopu obrade urbanizacije. Ovdje valja jo jedanput istaknuti fenomen porasta megagradova u zemljama u razvoju, gradova koji su uglavnom i nacionalne metropole. Njihov ubrzani porast povezan je s izrazitom prostornom nejednakou stepena razvijenosti; model metropola-periferija temelj je nejednakosti. Demografski uinci unutranje migracije, osim prostorne preraspodjele stanovnitva (razlikuju se emigracijski, egzodusni, depopulacijski krajevi, nasuprot imigracijskim krajevima), povezani su s promjenama koje nastaju masovnim seljenjem iz sela u grad. Selo prestaje biti nosilac bioreprodukcije (demografski inkubator"), a grad koji prihvaa mlado seosko stanovnitvo nije spreman preuzeti tu ulogu. Rezultat je opadajua bioreprodukcija ukupnog stanovnitva. Ekonomske i drutvene posljedice migracije selo-grad brojne su i nisu uvijek jednoznane. Pozitivno je to se smanjenjem demografskog pritiska u nerazvijenim podrujima poveava marginalna produktivnost rada, a podie se i opta proizvodnost zapoljavanjem migranata u sekundarnom i tercijarnom sektoru. No pritom djeluju snani polarizirajui" uinci; razvijenija regija apsorbira najbolje kadrove nerazvijenih podruja (kvalifikovanije, obrazovanije, poduzetnije), a to produbljuje postojee regionalne nejednakosti. 10

Mnogi autori smatraju da migracija selo-grad, posebno masovna i stihijska kao u zemljama u razvoju, ne vodi uspostavi ravnotee, tj. uklanjanju urbane dominacije, ve je samo poveava.Zanimljivo je miljenje H. Richardsona o uincima migracije selo-grad: Samo ako su neto drutveni efekti korisni za obje regije - porijekla i doseljenja - moe se tvrditi da je migracija selo-grad optimalna, i samo ako je u obje regije efekt negativan, moe se zakljuiti da je migracija prekomjerna. Mogue je da efekti budu negativni u regiji porijekla, a pozitivni u regiji doseljenja, i obrnuto. U tom sluaju, ako sve okolnosti nisu tano kvantifikovane i agregirane, ishod je dvosmislen . Migracija selo-grad, osim prekomjernog pranjenja" sela, moe u gradovima izazvati mnoge drutvene tekoe i neusklaenosti, kao to su nedostatak stambenog prostora, stvaranje divljih" naselja, smanjenje komunalnog standarda, rast nezaposlenosti, zdravstvene tegobe, porast kriminala itd. Moe se na kraju rei da migracija selo-grad utjee na homogenizaciju ruralnih i heterogenizaciju urbanih podruja .

Uzroci unutaranje i meunarodne migracije

Migracija je posljedica odluka ljudi da napuste svoju zemlju, sa svojim porodicama ili sami, privremeno ili zauvijek. Da bi se to djelovanje shvatilo, moraju se poznavati uzroci na kojima se ono temelji. Glavni je uzrok bjeanja i migracije iskorijenjenost sve veega broja ljudi u mnogim svjetskim regijama. Ona ima razliite razloge, ali je ponajprije posljedica sve vee surovosti tih regija, a ta je surovost, opet, rezultat niza procesa koji doseu daleko u prolost, koji su sve vie konvergirali u drugoj polovini 20. stoljea i time se po svom djelovanju uzajamno zaotrili. Posebno je pri tome znaajno pet procesa i njima odgovarajuih problemskih kompleksa. Prvi je proces jasno poveanje istovremeno voenih ratova i graanskih ratova nakon Drugog svjetskog rata; od samo etiri rata 1945. godine porastao im je broj na ukupno 51 do 1991. godine. Za tu uestalost ratova odgovorna su ponajprije tri uzroka: sukob Istok- Zapad i ije posljedice ni danas nisu prevladane; proces dekolonizacije, koji je prouzrokovao raspad velikih zapadnih imperija i stvaranje vie od 100 drava; sloenost teritorijalne, politike i privredne konsolidacije novih junih drava.

11

Dok su sukob Istok- Zapad i dekolonizacijski proces zavreni, jo se ne vidi kraj procesu stvaranja nacija. Pri sukobima koji nastaju u vezi s tim procesima prevladavaju tri osnovna tipa: a) Meudravni sukobi oko spornih granica i teritorija, nedovoljnih resursa i regionalne prevlasti. Primjeri su za to rat izmeu Indije i Pakistana od 1947. godine za Kamir, koji je nuklearnim pokusima obje junoazijske drave dobio novu dimenziju; irako prikljuivanje Kuvajta te noviji sukobi na Balkanu. Svaki je ovaj sukob doveo do stotina hiljada iseljenika. b) Sukobi zbog separatistikih nastojanja naroda koji se ele odvojiti od postojeih drava i osnovati svoje drave: Ibo, istoni Pakistanci, Tibetanci, Tamili, Eritrejci, Timorani, Sahauri, eenci, Abhazi, Baskijci, Kosovari. c) Unutardravni sukobi bilo oko raspodjele zemlje i ekonomskih resursa, bilo oko podjele moi izmeu raznih etnija (npr. Ruanda, Burundi, Sudan), bilo oko politikoga, ideolokog i vjerskog temeljnog poretka drava. Tako su se kroz desetljea frontovske linije ideoloki motivisanih obrauna protezale izmeu prozapadnih i proistonih reima u Indokini, Afganistanu, srednjoj Aziji i Africi, te izazvale bjeanja. Ekonomsko stanje mnogih drava i njihove potekoe pri izgradnji funkcionalnih ekonomija drugi je krupni proces, koji se protee kroz prola desetljea i koji je bitno odgovoran za radnu migraciju i migraciju siromanih. Uzroci su tome i mnotvo unutarnjih faktora i nepovoljni meunarodni okvirni uslovi. To su oteale greke nakon sticanja nezavisnosti izbor neprikladnih razvojnih modela, koji su zapostavljali poljoprivredu i sprjeavali izgradnju meunarodno konkurentnih izvoznih industrija; pogrena alokacija nedovoljnih resursa, previsoki kurs domaih valuta; olako uzimani krediti, napuhani dravni aparati, korupcija i visoki vojni izdatci. To ekonomsko stanje oteavaju teki makroekonomski okvirni uslovi, posebno pad sirovinskih cijena, pogoran terms of trade, porasle kreditne kamate, smanjena strana ulaganja u siromanije zemlje i protekcionistiko zatvaranje vanih trita u razvijenih zemalja. Ekonomski se poloaj znatno zaotrava a preko njega nasilni unutranji i meunarodni obrauni i treim procesom: naglim porastom stanovnitva, koje se u nekim junim zemljama udvostruuje u sve kraim razmacima. Niz drugih faktora pojaava migracijski pritisak s Juga: moderna komunikacijska sredstva, poboljane mogunosti putovanja, koje stvaraju anse za prevladavanje razlika, te svjetska difuzija zapadnih vriijednosnih sistema, koji propagiraju pravo na socijalnu i prostornu pokretljivost. Time se stvaraju zahtjevi koji sadre pravo na razvoj, koje treba pomoi da se ekonomske razlike otklone finansijskim i tehnikim transferima, te pravo na slobodno doseljavanje. Jer je posebno u razdoblju globalizacije teko shvatiti da razvijene drave potiu neometanu razmjenu kapitala, dobara i usluga, ali nastoje sprijeiti slobodnu razmjenu radne snage.

12

Razvoj migracijske politike

Zemlje Zapadne EVrope postavljaju svoje politike prema emigraciji stranih radnika, njihovoj strukturi i potrebama svog trita rada. Nacionalna imigracijska politika ovisi o tome iji ciljevi se ele zadovoljiti: domae populacije, imigranata ili stanovnika zemlje iz koje ljudi emigriraju. Sama imigracijska politika odreena je strategijom koju zemlje ele ostvariti. Jedan od ciljeva je sprijeiti mirovinski sistem 'starih ljudi' pa se u obzir uzima starosna dob imigranata. Drugi cilj je sprijeiti kratkorona 'uska grla' na tritu rada ili 'popuniti nestaicu' visokokvalificiranih radnika kako bi se izbjeglo poveanje nadnica kao posljedica manjka radne snage. I konano, imigracijska politika moe biti usmjerena poveanju dinaminosti ekonomije i poveanom privrednom rastu. Takvi ekonomski ciljevi moraju biti sukladni ciljevima imigracije. U izboru imigranata na temelju njihovih kriterija (zaposlenje na dugi / kratki rok, poznavanje jezika, starosna dob itd.) takoe su vane i mogunosti, tj. programi koji se mogu ponuditi imigrantima. Zemlje uvoznice radne snage postavljaju politiku imigracije prema potrebama svoga trita rada i prema stratekim ciljevima razvoja Zemlje Zapadne Evrope stranim radnicima uvode vremenski ograniene radne i boravine dozvole. Takva ogranienja se smatraju potrebnim. Strana radna snaga potrebna im je u vrijeme privrednog razvoja, a viak im je i optereenje u vrijeme recesije. Izmeu 1961. i 1966. godine tranja za radnom snagom u Njemakoj rezultirala je u otvaranju 840.000 novih radnih mjesta, dok je demografski proces starenja povukao 425.000 domaih radnika. S druge strane, kada je privredni razvoj naglo pao, 1967. godine, broj radnih mjesta bio je smanjen za 800.000. 1 Na poetku 1960-ih godina sve zemlje Zapadne Evrope biljee povoljan privredni razvoj i punu zaposlenost. Da ne doe do zastoja u stvaranju profita u povoljnim trinim uvjetima na svjetskom tritu zbog nestaice radne snage, zemlje Zapadne Evrope otvaraju svoje granice stranim radnicima. Potreba za radnom snagom ima za posljedicu uspostavu niza bilateralnih sporazuma o reguliranju zapoljavanja iz-meu zemalja uvoznica i izvoznika radne snage. Biva Jugoslavija sklopila je sporazume o reguliranju zapoljavanja s Austrijom 1965., Belgijom 1970., Francuskom 1965., Luksemburgom 1970., Nizozemskom 1970., Njemakom 1968. i vedskom 1966. godine. Model privremene migracije radne snage odgovarao je svima. Radnicima migrantima na privremenom radu koji nisu morali zauvijek napustiti svoj zaviaj, zbog blizine i bolje prometne povezanosti ostajali su povezani sa zemljom porijekla. Zemlji porijekla takva je situacija odgovarala zbog privremenoga rastereenja nezaposlenih. Devizna sredstva, koja su donosili radnici na privremenom radu, uvelike su pomogla Poetkom 90-ih godina zabiljeen je zaokret od demografskih prema ekonomskim ciljevima. Takve promjene politika, postavljenih kriterija i njihove va nosti prisutne su i u zemljama
1

Ranko Rado. Vanjske suvremene migracije kao imbenik integracije Hrvatske u zapadnoeuropske asocijacije. (Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 2004.), str. 5.

13

Zapadne Evrope, sve u cilju zatite trita rada i ostvarenju kratkoronih i dugoronih migracijskih politika. Politiku ogranienja zemlje uvode prilikom recesija 1968. i 1973. godine. Zakonske mjere koje su nakon naftne krize donijele zemlje Zapadne Evrope trebale su zaustaviti daljnji priliv strane radne snage. U novije vrijeme sve je vea prisutnost ilegalne imigracije i problemi azila s kojima se susreu razvijene zemlje i EU. Moe se oekivati da e EU iz sigurnosnih razloga, koje ugroava ilegalna imigracija povezana s organiziranim kriminalom, trgovinom drogama, orujem, ljudima i drugim faktorima, svoju politiku usmjeriti prema potpunoj regulaciji migracija unutar EU i emigraciji usmjerenoj prema EU, da bi osigurala stabilnost i poveala sigurnost svojih institucija i sigurnost same Unije. Danas iz nerazvijenih zemalja u emigraciju odlaze uglavnom visokokvalificirani, kvalificirani i struni radnici, kao i radnici u uslunim djelatnostima, koje e i dalje traiti trite rada Unije. Na temelju toga te e nerazvijene zemlje morati rjeavati otvorena pitanja koja izazivaju odlazak u zemlje EU.

14

Zakljuak
Selo I grad su dva razliita drutvena I prostorna oblika. Sela su starija po svojoj strukturi, jednostavnija I homogenija ljudska naselja,za razliku od grada koji je nastao u kasnijim etapama razvoja, I predstavlja razvijeniju,sloeniju I heterogeniju ljudsku zajednicu. Kako nain ivota utie na oblikovanje identiteta, moemo govoriti o kulturnom identitetu grada I kulturnom identitetu sela .Jedan stanovnik sela se po svom kulturnom identitetu se ne razlikuje bitno od drugih stanovnika sela, ali se razlikuje od stanovnika grada. Sa dananjeg stanovita I dananje ideologije koja propovjeda nove vrijednosti, selo nije poeljno za stanovanje. Bitno je naglasiti da su poslije II Svetskog rata gradovi rasli vie nego sto je predvieno postojeom gradskom infrastrukturom, a sela su se smanjivala, siromasila I starila. Iako kretanje seoskog stanovnitva ka gradovima traje od njihovog nastanka, od 1961. do 1981.godine migracije selo-grad gotovo su se udvostruile. Odlaskom mladih generacija i obrazovanih pojedinaca pucale su osnovne karike seoske hijerarhije, bez kojih je selo sve vie gubilo svoj model postojanja i svoj smisao opstanka. Takav sistem edukacije, koji je mlade pripremao za ivot i rad u gradu a obrazovne potrebe sela zanemarivao, uzrokovao je da gotovo potpuno nestane temeljni princip raznolikosti i hijerarhije, bez kojih nije mogue sauvati nijednu vrstu ljudske zajednice,pa ni selo. Manjak radne snage, uzrokovan niskim prirodnim prirastom i demografskim starenjem stanovnitva razvijenih zemalja, s jedne, i visoki privredni razvoj, s druge strane, bili su glavnim uzrokom otvaranja trita rada stranim radnicima, a tako i otvaranja granica emigrantima. I dalje e siromane zemlje i zemlje s visokim prirodnim prirastom vriti pritisak legalnom ili ilegalnom emigracijom prema razvijenim zemljama. Razvijene zemlje potrebnu e radnu snagu nastojati maksimalno reducirati i regulisati u onim dijelovima koje bude zahtijevalo njihovo trite rada. Struktura i dinamika odlaska utjecala je na pojavu otvorenih drutveno-politikih pitanja u zemljama emigracije i imigracije, kao i otvorenih pitanja izmeu zemalja ukljuenih u proces migracija. Na poetku pojave emigracije, kada su u igri uglavnom bili radnici, ta otvorena pitanja odnosila su se na regulaciju zapoljavanja i socijalna osiguranja radnika. Spajanjem porodica (dolaskom ena i djece radnika) dolazi do otvorenih pitanja njihovog statusa, prava na rad i boravak, socijalno osiguranje, kolovanje djece i dr.

15

Literatura
Ranko Rado. Vanjske suvremene migracije kao imbenik integracije Hrvatske u zapadnoeuropske asocijacije. Zagreb: Ministarstvo obrane Republike Hrvatsk, 2004. Ivo Nejami: Demografija:Stanovnitvo u prostornim odnosima i procesima , Zagreb: kolska knjiga. , 2005; Adamovi M., Menari S. Potencijalni i stvarni odljev znanstvenog podmlatka iz Hrvatske: empirijsko istraivanje , Zagreb: Revija za sociologiju, 2003. Zoli, Hasan (2007) Osnove demografije skripta. Sarajevo. Silva Menari. Migracijske aktualnosti: stanje, problemi, perspektive paradigmi istraivanja, Zagreb: Institut za migracije i narodnosti,2003. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=casopisi_podrucje&id_podrucje=1

16