Seminar 

: indijska onotologija i metafizika (G. Kardaš)

13.10.16

Ontologija : biće kao biće

Metafizika : na koji način to što jest, taj bitak jest → njegovi modaliteti (npr. kauzalitet).

Heidegger iznova tematizira te def i oštro napravi granicu između ontol i metafizike.
→ predsokratovci su imali biće kao biće : PHYSIS (Heraklit).
→ od Platona kreće tehniciziranje toga : METAFIZIKA = tehniciziranje mišljenje (bavi se
kategorijama i zakrila je onaj physis i odnos mišljenja).

PHYSIS : rast, bujanje, nešto što se ne skriva.

= BRAHMAN : on naprosto jest (biće kao biće) → ne da se tehnicizirati. (odgovara
predsokratskom razdoblju filozofije, pred metafizičkog).

KINA : Dao = nešto što omogućuje bivanje

= iskon
≠ princip (metafizika)
→ predklasična fil (klasična fil odgovara gčkoj)

ONTOLOŠKI TERMINI KOJI ISKAZUJU DA NEŠTO UOPĆE JEST :

BITI = AS : jesam/jesi: 1. asti-tra = jest-stvo

2. sat = particip prezent glagola AS → jesuće
3. satta
→ statični termini

= BHU : bivam/bivaš : 1. bhava = bivanje

2. tat, tatva → « totstvo »

Jedino se « sat » (jesuće) pojavljuje u ranoj ind fil. Poistovjećuje se s Brahman → može se reći da
jedino jest, on je objelodano.
≈ PHYSIS : nešto što nije postavljeno ali omogućuje sve druge.

« tatva » u kasnijem razdoblju izmjenjuje ono « sat » → kategorijalna metafizika = cijelokupno

zbivanje svodi na neke principe (supst., atribut, kretanje, opće,...) ALI se isto tako ne da dokazati.

BUDIZAM dovodi metafiziku i ontologiju u pitanje : termini su ne referentni, ne odnose se na bilo

čemu → oni koji žele dokazati da nije tako idu onkraj jezika.
Što ukazuje iskaz da nešto uvijek (prošl./sad./bud.) jest ? Tome uvijek se predicira predikat jest ali
to jest referira na sadašnjo vrijeme.
→ dolazi do zbrke vremena.
→ nadilazi vremensku konvenciju, tj. da ujedno nešto jest.
→ dovodi do apsurdnih konsekvencija.
Kod budista ima gramatičkoga ja (to da upotrebljavam « ja » ne implicira da nešto postoji → sve
metafičke kategorije vuku njihovo porijeklo iz gramatičkih kategorija)i realnoga ja :
SUPSTANCIJA → IMENICA
ATRIBUT → PRIDJEVI
KRETANJE → GLAGOLI
Svi epistemološki/metafički iskazi proizlaze iz reificiranje gramatičkih kategorija → mišljenje koji
je opterećeno jezikom, zavedeno njime.

Heidegger tražeći takvo mišljenje koje nije metafizičko je upoznao zen budizam → teško jer naše je
mišljenje kategorijalno.

Metafizika na sanskritom više ne bi odgovarala transcendenciji :

1. svjest samo reflektira zbilju.
2. ≠ da svjest samo oblikuje svoje predmete → ne postoje predmete neovisno o umu
(idealizam).
3. srednja pozicija (Kant) : ono što je predmet svijesti je djelom... svijest sudjeluje na temelju
danosti.

SUNYATA = praznina (semantički, epistemološki pojam?)

1. biće jest praznina
2. praznina je semantička strategija (Kardaš : to je jedna iluzija koja razbija drugu iluziju)
3. promatranje svijesti (epist)

27.10.16.

UPANIŠADE : fragmentarne misli koje svjedoće o počelima (pokušavanje mišlj prije rascijepa S-
O). Tek se u Vedantama pokušava neku koherentnu fil ustanoviti iz Upanišade.

SAT-ATMAN-BRAHMAN se mješa u Upanišadama.

BIĆE (atman, brahman) je potpuno onkraj mišljenja, uvijek iza mišljenja, s onu stranu « subjekt-
objekt » (nema ja, nema ne-ja). Naše razumijevanje subjekta je iluzija (predmetafizičko mišljenje
→ biće se ne može misliti u kategorijama, ono omogućuje ali ne može biti zahvaćeno).

Već je u startu mišljenje napušteno jer odmah se uspostavlja odnos (odnos S-O).

Ime i oblik (zbilja) su u početku bili nerazdvojivi. Prema tom mitu, jezik je u stanju opisati zbilju,
onaj koji spoznaje riječ ujedno i poznaje i predmet.

Iz analoško promatranje čovjeka i svijeta (dah/zrak) se zaključuje da je bit ista (Atman) →

mikro/makro. Č je samo dio svijeta, nikakav subjekt koji je podmetnut.

3.11.16

INDIJSKI METAFIČKI REALIZAM – OSNOVNI POJMOVI : VAIŠEŠIKA

Aristotel → realizam

Metafizika opisuje svijet kakav jest → kako to prevesti u jeziku s obzirom da treba jezika za
opisivanje.

Spoznati = biti = imenovati → pretpostavka (identifikacija jezika i zbilje. Ako se jedna jednadžba
izbaci otpada cijel sustav). Nema ovdje razlike između fizičkog i metafizičkog.

Ne postoji razlike između duše (atman) ili etera. To su supstancije. Uvijek neko svojstvo inherira u
neko drugo svojstvo.
10.11.16

INDIJSKI METAFIČKI REALIZAM – PROBLEM KAUZALITETA

Nyaya – Vaišešika : kauzalitet

doktrina ASATKARYAVADA → unčinak se ne nalazi u uroku.

Uzroci (3) :
1. inherentni
2. ne-inherentni
3. instrumentalni : univerzalni/posebni

Supstancija :
1. metafizička kategorija
2. svaki predmet koji ima svoje ime može biti spoznat → koliko imena, toliko supstancija (stol
je supstancija)

Naš sam razgovor je kauzalan (« zbog ») ALI se stvar komplicira. Možemo li govoriti o nečemu
prije nego što je izvedeno (stolica npr.) ?

ASATKARYAVADA : konceptualno objašnjava ono « potencijalno » ili u aktu. (≠ SAMKHYA :

učinci su potencijalno prisutni u uzrocima). Učinak je neegzistentan u uzroku i da je posve novi
proizvod → u kojem trenutku uzrok(ci) prestaju postojiti i počinje učinak (→ Budizam)
(prema Vaišašike, um samo zatiče, reflektira svijet, ne konstruira ništa)

Sve ovisi kako razumijemo zbilju.

Tipični metafizički pristup : nabrojati toliko principa koliko mi treba da bi se sve objasnilo

Tisuću godina ranije, u Indiji su se pojavila 3 božja uzroka (opstojnost) :

1. svrhovitost
2. kozmološki
3. teleološki

Puno veća sloboda mišljenja u Indiji nego na Zapadu.

Može li se predeterminizam/determinizam probit ? NE. Možemo imati iluziju slobodne volje (mogu
odabrat između A,B,C,...X, odaberem F, ali je već možda sve bilo određeno da odaberem F → nikad
nećemo znati).
Još uvijek smo u dualizmu : prihvaćamo kauzalitet za tjelo naše ali za um ne jer smatramo da je
njegova bit sloboda.

Nema intrizičnog koncepta dobra/zla → Indija nema autonomno područje morala ili etike.
Jedinstvo ethos/agnosis → bijući uvidan spontano se poboljšavam.
Sloboda u Indiji se uopće ne pojavljuje (osim kod Bude kao osoban napor) nego kao pročišćenje
uma.
24.11.16

ĐAINIZAM

Cijelokupnu zbilju izvedu na kategorije (Vaišešika → 7 kat.)

Đ : prvi koji je sveo cijelu zbilju na kategorijalnost.

Karma : svaki čin proizvodi svoj učinak.
= fini tvarni materijalni talog koji se producira pomoću djelovanja (1. stvarno djelovanje ; 2.
mišljeno djelovanje ; 3. lingvistički iskaz). → djelovanje producira tvar (karman) koji tvarnost
kozmičkog učinka producira neznanje.

Nije moguće povesti apodiktički sud u vezi bilo čega → ne postoji sud koji izražava nužnost, treba
dodati « s obzirom » A je B.
→ perspektivizam (Nietzche : ne može se ništa apodiktički tvrditi, uvijek postoji neki kondicional).
→ sve može biti istinito pod određenim vidom. Kada skupljamo sve vidove onda imamo
cijelokupnu ideju svijeta.
= Đainistička metafizika.

(do sada smo radili objektivistički pristup, tj. bez obzira na subjekt, kako ga koncipiramo, svijet je
takav. B će pitati što je uopće supstancija i napada metafizičku priču).

METAFIZIKA : izvesti iz neke kategorije zbilje (svijeta) cijelu filozofiju. Ali analiza jezika ide uz
analize zbilje. Lingvistički trik : kad imenujemo mislimo da postoji (teško izaći iz kruga).

Prema Đ, mi smo prepuno nasilja u mišljenju.

V i P prije Einsteina su bile supstancije (prije teorije relativnosti).

8.12.16

Indijska metafizika pita što je ono što konstituira svijet. Elementi zbilje proglasi vječnima, uvede
relacije i tako tumači promjenu → reducira ono mnoštvo na nekoliko kategorija (npr. idealizam,
realizam,..). Ind metaf nema problema s iluzijama (ono što se da imenovati ujedno je postojoće).
≠ rani budisti koji smatraju da je naše iskustvo zbilje nešto zbiljsko i nešto mentalno konstruirano.

Do B nitko nije mislio da svijest nešto oblikuje nego da razum/um direktno zahvaća. Prema
budistima nešto potječe zbiljskog a nešto je mentalno konstruirano.

DHARMA = NEŠTO ŠTO JE ZBILJSKO ≈ prevođeno kao svojstvo → elementarno svojstvo

zbilje.

dharma – dharmin
svojstvo – nositelj (onaj koji ima svojstvo)
supstancija - ono što inherira supstanciji (opće, pojedinačno,...)
→ oni konstituiraju zbilju ali nisu nešto (dharmin).

Postoji psihofizičke sile (netrajne po prirodi) koje nisu personalne ali koje ja prisvajam. Biće je tok
kauzalnih odnosa
dharma – svablava = nešto što nije nastalo iz same sebe, inherentno.

Budisti su redukcionisti → može li se naći neki fenomen u prirodi čija egzistencija nije uvjetovana ?
Ne → kako se može definirati nešto što nije samo proniklo ? To što mi imamo ime za neki predmet
ne referira na to što uistinu postoji.
Svablava = kraj redukcije

Problem : kako ono što postoji po prirodi može biti netrajno ?

Anitya = netrajan
kršanka = trenutačno (nastaje, vrši funkciju, nestaje)≠

Kako svablava može biti trenutačno s obzirom da se definira kao ono što ima inherentnu (vlastitu)
prirodu ? Neke su škole pomislile kako bi pomirile te stvari.

SAUTRANTIKA (odgovor na toj ontologiji)

Prema S jedino je djelotvorno ono što egzistira. Odbacuju priču o dharmama.

Nema početka djelovanja nego se radi o ≠totalnoj trenutačnosti zbilje → susljieđivanje kratkih
djelotvornih... (crtić → slićice se trako brzo suslijđuju da imamo iluziju kontinuiteta)
→ zagovara aposlutnu trenutačnost

Naša percepcija (spoznaja je naknadna). Prošlo je određeni trenutak prije nego što si konstituiramo
sliku → uvijek kaskamo. (→ neuroznanosti)
→ moment kad svijest kreira nešto a ne samo zrcaljenje zbilje.

Ne govori o predmetu predmetnost nego o predmetu svijesti. Govoriti o predmetu predmetnost je

hipotetsko, kao kod Kanta (jedno je flomaster po sebi a drugo je predmet flomaster). Realisti će reći
da nema razlike, da svijest reflektira predmet kakav jest.

Ako je kriterij djelotvornost onda su i snovi postojeće (gdje ćemo postaviti granicu?). Kako može
nezbiljsko utjecati ?

Shvaćaju iskustvo, čovjek, egzistencija kao neki kontinuum koji je neprestano nova konfiguracija
zbog susreća trenutaka.

Buda odbacuje odgovoriti o biti patnje (što je patnja?) jer je pitanje krivo postavljeno. Treba se
pitati u kojim uvjetima patnja biva.
Ne kaže « ja gledam drvo » nego « oko vida je u dodiru s predmetom koji stvara svijest » →
događaj → DEPERSONALIZACIJA
Takav pristup omogućuje kontrolu bivanja (propovijed o strahu) → « strah je obuzeo mene... ». išao
je vidjet što je taj strah → što se više depersonalizira, on nestane !
→ PROMATRAJTE FENOMEN KOJI JE NEOVISAN O VAMA.

Što je manje JA više je mogućnost zbivanja. JA skrutava opcije i čini mentalna stanja krutija. → B
napada konceptualno JA. (→ Nietzsche : moć je nešto depersonalno. Subjekt se ne razumjeva kroz
taj JA, nečeg trajnog, nepromjenjivog/ W. James : o trenucima svijesti je govorio a ne o čovjeku.
Naše emocije, dok ne dođu do svijesti, ne rasaznajemo. Samo osjećaj bez svijesti je nešto tamo).

Metafizičari također prihvaćaju promijenu ali tvrde da se svojstva mijenjaju a ne supstancija.

12.1.17

BUDISTIČKI IDEALIZAM (objektivnost/zbiljnost svijeta)

Direktni realizam (=najžešći) : postoji svijet koji je o umu neovisan i svijest motri taj svijet kakav
jest. Nema slika u svijesti nego svijest tumači svijet kakav jest (zrcala, zrcaljenje predmeta). Nema
nikakve iluzije u spoznaji, niti interpretacija. (= pozicija zdravog razuma : svi smatraju da su
predmeti takvi kakvi jesu).

Prigovor : FENOMENI ILUZIJE I SNOVA (najveća dva prigovora)

Što se tiče iluzije, realist će reći da je izvanjski uzrok mrak a ne osjetilo.

Ono što nas zanima je odnos SVIJESTI i PREDMETA. Svijest samo proizvodi predmete snove, tj.
nešto što ne postoji.
Realisti bi mogli odgovoriti da sve što je u umu ima svoj izvor u realnosti. MEĐUTIM u snovima
nema percepcije, a slike se ipak stvaraju (jer prema realistima izvor spoznaje je percepcija).

(Indijska filozofija puno više nalikuje na analitičku fil nego na kontinentalnu. Prati pravila
debatiranja, argumentiranja : da bi primjer funkcionirao kao argument mora i biti prihvaćen i s
druge strane)

Indirektni realizam/reprezentacijonizam (direktni = prezentacijonizam) : nešto od toga svijeta se

zrcali u svijesti a drugo svijest proizvodi (Kant, Locke) → fenomenalizam : svijest zahvaća ne svijet
kakav jest nego svojstva, te um sintetizira (K : noumenon/fenomenon). DAKLE, može kauzalno
zaključiti DA JEST ≠ ŠTO JEST
Može se doći do idealizma (možda su ta svojstva i nestvarna)

YOGACARE

Svijest zahvaća konvencionalni svijet (za znanost također predmeti ne postoje, npr. mikroskop
reducira predmet). Realist ne dopušta perspektivizam, da predmet postoji za nas.
Yocacare ne tvrdi da je obična svijest iluzija (3 vrste svijesti : predmeti postoje, predemeti ne
postoje, dokida se odnos objekt-subjekt)

BUDA : svijet jest svijest : sve što možemo zahvatiti je samo u dosegu svijesti. Yogacare je
radikalizirala tu misao : ZBILJA JEST ISKUSTVO

Neuroznanost ide u pravac indijskog realizma : mozak prima samo ono što je važno za opstanak
organizma. Ona reducira i nadopunjuje. Međutim, neuroznanost ne može zahvatiti svijest.

JA = konsturkt, nešto što sam iskonceptualizirao (nije iluzija)

Biološki JA/integritet bića → to nije negiranje tog JA kod B nego se negacija odnosi na
konstruiranog JA. (i danas u mozgu se ne može pokazati to JA) + JA se konstruira kroz drugo.

« Sutra o strahu » (propovijed) : on je postao strah, to je konceptualizirano. Onda je odvojio strah od

sebe → objektivizirao ga je. Motri osjećaj, osjećaj kao takav ne kao moj osjećaj. Drugo će iz toga
izaći ako ne pripišem osjećaj jastvu. Puno pridajemo fenomenima čega nema u njima prema B
(mentalno i lingvističko prepisivanje).