FILOZOFIJA

grč. filos (prijatelj, ljubitelj), sofos (mudrac) – ljubav prema mudrosti

Izvori filozofije:
 čuđenje -> nad onime što se drugima čini razumljivim
 sumnja i potresenost -> kritičko ispitivanje
 komunikacija -> rasprava, razumijevanje ljudi među sobom
Filozofski problemi i discipline:
 METAFIZIKA – svijet, postojanje u najopćenitijem smislu
 EPISTEMOLOGIJU – spoznajna teorija i istina znanja
 ETIKA – moral

 FILOZOFIJA POLITIKE – problemi političke zajednice

 ESTETIKA – problemi lijepoga
Ostale filozofske discipline: logika, filozofija uma, matematike, jezika, znanosti.
Svijet – sve se giba/kreće
Vanjski svijet – distinkcija između svega što postoji i samoga sebe/unutrašnjeg svijeta

UVOD U METAFIZIKU

meta – iznad -> metafizika (iznad fizike)

Što je stvarnost, uzrok, vrijeme?
Stara metafizika – uzroci, od čega se sve sastoji (Platon, Aristotel)
Današnja metafizika – sve ostalo, objašnjava srž svijeta paralelno sa znanosti, spekulativna
metafizika, sva pitanja bez odgovora
Opća metafizika – ontologija (nije isto)
Posebne metafizike – filozofska kozmologija i teologija i filozofija uma
ONTOLOGIJA
grč. ontos – ono što jest
biće – ono što jest, postoji, biva (sve što postoji živo/neživo)
bit – ono po čemu nešto jest to što jest (svrha)
bitak – bit bića, ono po čemu jest sve što jest, nešto zajedničko svemu
Pitanje kvantiteta bitka – ontološke koncepcije
 Monizam (ili materijalno ili idealno – samo jedno stvarno postojeće)
 Dualizam (i materijalno i idealno – stvarno postojeće oboje)
 Pluralizam (stvarno postojeće sastavljeno od više različitih supstancija koje nisu samo
materijalno i idealno)
Pitanje kvalitete bitka – ontološka gledišta
 Materijalizam (ono fizičko)
 Idealizam (bitak koji nije materijalan -> npr. bog, duša)
MILETSKA ŠKOLA – 1.škola koja se bavila bitkom
Arhe – grč. bitak
Tales: voda
Anaksimandar: apeiron PRVA TRI FILOZOFA KOJA SE BAVE BITKOM
Anaksimen: zrak

TALES
 monizam i materijalizam -> ontološka teorija
 vlažna hrana, rast sjemenki (potrebna voda)
ANAKSIMEN
 monizam i materijalizam -> ontološka teorija
ANAKSIMANDAR
 apeiron (neograničeno)
 ne može biti voda/vatra (možemo to vidjeti/osjetiti)
 arhe mora biti kvalitativno drugačiji od svega što postoji jer su različiti oblici materije
u stalnom sukobu i suprotnosti
 pluralizam i idealizam

HILOZOIZAM – specifično učenje Miletske škole da je sva materija prožeta životom

ATOMISTI
  Atomistička škola
 Demokrit i Leukip
 bitak: atom (nedjeljiv) – najmanja nedjeljiva čestica
 pluralizam: više vrsta atoma, materijalizam (više točaka)
 problem postojanja praznog prostora, prostor bez materije nalazi se između atoma i
omogućuje kretanje
 materija nije beskonačno djeljiva
 antički atomisti do koncepta atoma došli su filozofskom spekulacijom
P.S. Supstancija je moderna riječ za bitak.

KRETANJE I MIROVANJE

FILOZOFSKA KOZMOLOGIJA
- nastanak i struktura fizičkog svijeta
- fizički početak svijeta – kako iz ničega nastaje nešto?
- priroda svijeta: logos -> svijet na višoj razini je harmoničan, pravilno određen
(svjetski zakon)
HERAKLIT – prvi samostalni filozof
 promjena -> panta rei (grč. sve teče) – sve se stalno mijenja
 harmonija -> kozmos (uređen svijet prema pravilima, npr. godišnja doba)
 borba suprotnosti -> sve se zasniva na suprotnostima (spoznaja putem suprotnosti 
dijalektika) npr. nebi znali što je ljubav da nema mržnje

ELEJSKA ŠKOLA
 nema kretanja, nema promjene - Ksenofan
 bitak jest, nebitak nije  Parmenid (iz ništa ne može nastati nešto)
 Zenonovi paradoksi -> aporije - racionalni/neizravni dokazi/priče koji dokazuju da
nema kretanja
 AHILEJ i kornjača – ne može ju prestići (beskonačno mnogo točaka) ½ + ¼ 1 –
trkač neće ni krenuti + primjer sa čokoladom
 negiranje osjetilne spoznaje
PLATONOV OBJEKTIVNI IDEALIZAM (PLATONOVA
ONTOLOGIJA)
 inspiriran Elejcima
 konkretni pojam (pojedinačno) -> konj
 apstraktni pojam (opće) – životinja, hrana (izvan dometa, nejasni pojam)

 konkretna bića postoje u prostoru i vremenu te im pripisujemo kauzalnost (uzročnost)

– to se ne odnosi na apstraktna bića
 spoj prolaznosti i ideje koja stoji
 teorija dvaju svjetova (fizički i metafizički)

METAFIZIČKI SVIJET
 uzrok svega, nešto ne može postojati ako nema ideje
 apstraktni, uzrok i uzor, statičan, savršen
FIZIČKI SVIJET
 nesavršen
 prolazan
 promjenjiv
-ideja postoji u metafizičkom svijetu, a preslika (uzor) je u fizičkom (vidljivom) svijetu
CARSTVO IDEJA  životinja
PRESLIKA  konj, mačka, pas, riba…

IDEJE (grč. eidos)  „forma“ (savršena ideja)

 bića (entiteti), bit i bitak (za Platona)
 vječne i nepromjenjive biti svega
 savršenije i realnije od pojedinačnih, materijalnih stvari koje su kopije iz svijeta ideja
– kolačići + kalup
 praslike
 pluralizam – puno ideja
 dualizam – 2 svijeta po pitanju stvarnosti  metafizički i fizički svijet

 bit – ideja je esencija stvari

 bitak – ideje su temelj svega
 bića – ideje postoje objektivno i neovisno o nama
objektivni idealizam – nematerijalan bitak, objektivno i neovisno, ideje postoje u nama, za
Platona je stvarnija ideja nego konkretna stvar
ideja dobra  najviša ideja – vrh hijerarhije
 uzrok svemu lijepom i ispravnom u svijetu
 postoji mnoštvo stupnjeva ideja
dobar stol – sudjeluje ideja dobra
loš stol – kopija (ideja) stola
Mit o spilji: Država, knjiga VII.
-metafizički svijet: stvarnost
-fizički svijet: mi smo u špilji

Platona su potaknule matematičke ideje – izaći iz spilje – izlaz (racionalno razmišljanje) ->
sunce (ideja dobra, bez njega ne možemo ništa spoznat)

ARISTOTEL
- Peripatetička škola
- imenovao metafiziku
- pojam postoji ovisno o nama (primjenjuje se na nas, trokut – Pitagora)
PLATON ARISTOTEL
Sokrat je pravedan. Sokrat je pravedan.
SOKRAT – pojedinačno (pojava) SOKRAT – pojedinačno (supstancija)
PRAVEDAN – opće (ideja) PRAVEDAN – opće (AKCIDENCIJA)
Platon kreće od ideje Ono na što se sve može svest (supstancija) +
svaka pojedinačna stvar je supstancija

POJEDINAČNO -> supstancija (esencija) – Sokrat je pravedan/nizak/ćelav

OPĆE -> akcidencije (slučajna su, ne pripadaju nužno jednom biću)
Podjela: kvaliteta, kvantiteta, mjesto, aktivnost (kategorije, primjenjuje se na
pojedinačnom)
- opće je sadržano u pojedinačnom
- BIĆE – sinteza pojedinačnog i općeg – ne postoji jedno bez drugog
- BIĆE = materija (potencija) + forma (aktualizacija) – HILEMORFIZAM
- Materija mora imat formu da bi bila određena stvar
 Svaka materija oko nas (daske, kamen), potencija je za nešto novo (ormar).

Što je temelj svega postojećeg?

BIĆE:
a) Causa materialis (materijalni uzrok, tvar) – ono od čega se nešto sastoji – npr. čovjek
– stanice, krv
b) Causa formalis (oblikotvorni uzrok, oblik) – način na koji je ta građa organizirana –
npr. čovjek – DNA/genetika
c) Causa efficiens (djelatni uzrok) – ono što stvara to biće (čovjek – roditelji)
d) Causa finalis (svrha) – svrha bića, razlog zašto mi radimo (čovjek – prema Aristotelu
svi imaju svrhu, netko nam je dao svrhu – Bog nam je dao svrhu) – FILOZOFIJA
EGZISTENCIJE
SVRHOVITOST ZBILJE
-svrha – živjet dobar život (Aristotel)
- teleologija (grč. telos – svrha) – učenje da svako biće ima svrhu
Sve se događa s točno određenom svrhom.
- hijerarhija formi – više i niže forme -> stalni razvoj u sve više i više formi – vodi do Boga
BOG – mišljenje mišljenja, vrhunac hijerarhije oblika, misli samog sebe, nepokrenuti
pokretač – CAUSA FINALIS KOZMOSA (svemir)

PROBLEM SUPSTANCIJE (Descartes, Spinoza)

Rene Descartes – supstancija – stvar koja tako postoji da joj za postojanje nije potrebna
nikakva druga stvar
Duhovna – Bog
Tjelesna – priroda, biljke (druge supstancije koje postoje uz Božju pomoć)
Čovjek je oboje.
SUPSTANCIJA – causa sui – uzrok same sebe, Bog (duhovno) MEĐUSOBNO
- što je od Boga stvoreno (tjelesno) NEOVISNE I
dsfaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaadsPARALELNE

TJELESNA: pretežna stvar – pretežnost = svaka stvar zauzima mjesto u prostoru – (res
extensa), nužnost, fizički zakoni, materija, ljudsko tijelo, pravila mehanike

DUHOVNA: misleća stvar, mišljenje, duh

SLOBODA VOLJE NPC PROFESORICA
Uzročnost (kauzalnost) – Svaki događaj ima uzrok čak i kad ga nismo svjesni.
UZROČNOST je veza između jednog događaja/stanja/predmeta (uzroka) koji doprinosi
proizvodnji nekog drugog događaja/stanja/predmeta (učinka), pri čemu je učinak ovisan o
uzroku. Npr. ja bacim loptu i znam da će ona past zbog gravitacije.
DETERMINIZAM – cijeli je svijet (svemir) niz događaja koji slijede jedan za drugim
prema zakonu uzroka i učinka, tj. prema kauzalnim zakonima. Zbog uniformnosti prirode
moguće je predvidjeti buduće događaje.
Je li moguće predvidjeti budućnost oslanjajući se na prošlost?
Gospodin David Hume
 Iako nam se ponekad čini da su neki događaji nužno povezani, tu je „nužnost”
nemoguće opaziti. Mi opažamo samo slijed događaja i pravilnost da se ti-i-ti sljedovi
ponavljaju.
 Opažamo, dakle, samo pravilnosti i ponavljanje sljedova.
 S obzirom na to da stalno opažamo iste ili slične nizove ili sljedove događaja, u
nama se oblikuje čvrsta navika da kada opazimo ili čujemo o događaju A, da
odmah pomislimo na događaj B koji slijedi.
 No ne postoji neka dodatna nužnost onkraj toga koja bi nam omogućavala predviđanje
budućih događaja.
Je li determinizam spojiv sa slobodnom voljom????
Ako da, onda govorimo o kompatibilizmu – smatra da je determinizam nužan za postojanje
slobodne volje (determinizam i sloboda volje!).
Ako ne, onda govorimo o nekompatibilizmu – smatra da ako postoji determinizam nema
slobodne volje (ili determinizam ili sloboda volje!).
DETERMINIZAM
Laplaceov demon – Međutim, biće neograničenih intelektualnih sposobnosti koje bi znalo
(a) položaje svih čestica u svemiru i (b) sve sile koje na njih djeluju znalo bi i svu budućnost.
(Kroz induktivne generalizacije iz iskustva možemo predvidjeti budućnost.)
LIBERTARIJANIZAM
Determinizam nije istinit i naši postupci su slobodni!
Postoje faktori koji utječu na naše ponašanje, ali ga nikada u potpunosti ne određuju.
Iako nas okolnosti i relevantni faktori mogu vrlo jako usmjeriti u nekom pravcu, mi ništa
nećemo učiniti dok to ne odlučimo.
Deterministi pri svojoj analizi zapostavljaju činjenicu da relevantni faktori ne vode
automatski do djelovanja.
Libertarijanci slobodu volje prije svega shvaćaju kao mogućnost izbora između više
mogućnosti. Djelovali smo slobodno u nekoj situaciji ako smo mogli postupiti drugačije.
KOMPATIBILIZAM
Kompatibilizam je pozicija prema kojoj je determinizam kompatibilan sa slobodnom
voljom. Štoviše, djelovanje je moguće samo pod pretpostavkom da je determinizam istinit.
Osnovni kompatibilistički kriterij slobode volje je odsustvo prepreka.
Vjerujemo da imamo slobodnu volju kad nas ništa ne sprječava da činimo ono što želimo
činiti i da nas ništa ne prisiljava da činimo ono što ne želimo činiti. (Nije bitno jesmo li
mogli učini drugačije, već da činimo što želimo bez prepreka!)
Lockeova soba
Nadalje, pretpostavimo da netko odnese nekog čovjeka dok on čvrsto spava u sobu u kojoj
boravi osoba koju on žarko želi vidjeti i s kojom želi razgovarati, pa ga se tamo dobro
zaključa, tako da ne može izaći van. On se potom probudi i drago mu je što se našao u tako
poželjnom društvu, u kojemu svojevoljno ostaje, tj. radije ostaje negoli odlazi. Ja pitam: nije
li taj ostanak voljan? Mislim da u to nitko neće posumnjati, no ipak, budući da je on tamo
dobro zatvoren, očevidno je da on ne posjeduje slobodu odlaženja, on nije slobodan otići. Ta
sloboda stoga nije ideja koja pripada htjenju, ili odabiranju, negoli toj osobi koja ima moć
činjenja ili nečinjenja nečega, već prema tome kako um izabere ili se odredi. Naša ideja o
slobodi seže koliko i ta moć, i nimalo dalje od toga. Jer gdje god se pojavi kakvo ograničenje
da zakoči tu moć, ili neka prinuda suzbije tu neutralnost sposobnosti da se ili djeluje ili
suzdrži od djelovanja, tu sloboda, te naš pojam o njoj, odmah nestaju.