FILOZOFIJA BEZ FELERA

- sofia = mudrost, razumijevanje

- philosophilia – prijateljevanje sa mudrošću („mudroljublje“)
- zapadna filozofija: mudrost je u ljudskom intelektu (neke druge kulture to ne vide tako)

HERAKLIT
- kozmos != kaos (vjeruje da je svijet uređen) Zrak
- svijet je nedjeljiv (cjelina), onaj tko sam ja je neprestano nešto drugo (sve
se neprestano kreće i mijenja) „ne možemo dvaput ući u istu rijeku“
- sve je materija, mi samo nju u različitim trenutcima vremena drugačije Voda Vatra
nazivamo – TRANSMUTACIJA
- TROMOST OSJETILA – mislimo da svijet miruje jer ne primjećujemo malo
promjene Zemlja
- LOGOS = zakon (pravilo) po kojem se svijet mijenja
- DUALIZAM
o mislimo samo u suprotnosti (da ne znamo za dan, ne bi znali za noć)
o stvaranje identiteta na temelju toga što nismo (da nema drugih naroda, ne bi bilo našeg)
- problemi teorije:
o osobni identitet – trajemo li mi u vremenu ili smo stalno nešto novo
o mijenjalju li se prirodni zakoni po kojima se svije mijenja

DEMOKRIT
- HCl + NaOH → H2O + NaCl (H, Cl, Na, O... = nepomjenjivo, ali nastaju druge stvari!)
- svaka je promjena promjena mjesta elementarnih čestica (svijet je u stalnom gibanju) – za razliku od
Heraklita koji govori da se atomi mijenjaju
- naša svijest sama stvara objekte (galaksiju kao jedan ili kao puno)
- Je li svijet djeljiv? Da. → Konačno lil beskonačno? Konačno. → atmo (a-tomos) – nepromjenjiva čestica
o postoji prazan prostor jer inače ne bi bilo promjena
o za svakodnevni život je dovoljna neka razina dijeljenja (npr. ako proučavamo drušvo, ne moramo
razmišljati o atomima) – REDUKCIONIZAM
- i Demokrit i Heraklit žele objasniti promjene u svijetu

PITAGOREJSKA ŠKOLA
- jedno od prvih viđenja/mišljenja svijeta kroz matematiku (razotkrivamo ju, ona je božanska)
- kod čovjeka – matematički odnosi u tijelu (zlatni rez)

ELEJSKA ŠKOLA
- osjetila nas varaju, jedini put do istine je RAZUM
- Paramenid, Zenon (aporije – nedoumice)

P1. Da bi došao od A do B moram napraviti beskonačno mnogo radnji u konačnom vremenu.

P2. Nije moguće napraviti beskonačno mnogo radnji u konačnom vremenu.
Dakle, nije moguće doći od A do B, tj. kretanje ne postoji.
Aristotel: Prostor možemo dijeliti u galvi, ali ne u praksi (skroz je povezan).
 PLATON

↓
ideja stola – misaoni svijet
stol } kopija ideje više postojanja (bitka)

slika stola} osjetila kopija kopije manje postojanja

- ideje pravenosti, ljepote, dobra, prijateljstva, čovjeka, trokuta

- DIJALEKTIKA – pažljivo, strukturirano razmišljanje
- ideja je dobra – što je nešto udaljenije od ideje, to je manje dobro
- ideju stvaramo iz osjetila, ali one postoje prije našeg mišljenja o uzrocima – OBJEKTIVNI IDEALIZAM
o ljudski um je osjetilo koje može doživljavati ideje
o „nisi pravi prijatelj“
- Sokrat: Ljudi umišljaju da nešto znaju. (pomaže drugima da se u njima rodi istina)
- osjetila su „okovi“ – postupno i vježbanjem se može promatrati unutarnji svijet, svijet uma
- ideje su transcedentne (onostrane) – nisu zapravio dio ovoga svijeta
- apstrakcije (kad zamislimo nešto što zapravo ne postoji na temelju nekih drugih stvari)
- konkretnosti (ideje za Platona)
- sve su ideje „istina“ (nismo ih mi izmislili)

ARISTOTEL
- Platonov „učenik“, ali odmetnik
- ideja? ne. → supstancija (grč. ounia = ono što zaista jest)
- kategorije = obrasci u kojima mislimo
o supstancija: ?
o kvaliteta: pametan je
o kvantiteta: jedan
o relacija: Krešimir voli nekoga
o vrijeme: kada? (Krešimir sada...)
o prostor: gdje? (N8)
o položaj: sjedi
o stanje (trpljenje): sluša
o djelovanje: piše
o imanje (posjedovanje): ima jabuku u ruci
10 kategorija – (2.-10.) = supstancija (Aristotel kaže da je to duša)
jezgra – nešto što oko sebe okuplja sve karakteristične osobine (kategorije)
- neživa bića = ona koja načelo kretanja imaju izvan sebe
- živa bića = ona koja načelo kretanja imaju u sebi (samokrećuća)
- „Kada bi oko bilo živo biće, gledanje bi bilo njegova duša“
o duša = svrha, moć, sposobnost, funkcija, bit

čovjek je...
1) mišljenje ➔ životinja koja ima razum
2) slobodno odlučivanje ➔ društvena životinja
kretanje, o djelovanju
doživljavanje razvijanjem tih osobina čovjek
rast, hranjenje, 3) proizvođenje
postaje čovjekom
razmnožavanje
supstancija (bitno svojstvo) – akcedencija (sporedno svojstvo)

Na planetu Zemlji žive Ana i Branko, a na planetu Žemlji Cvita i Danijel. (Nekada su svi živjeli na Zemlji.) Cvita je
mutirala. Iste vrste su: Cvita i Danijel, Ana i Branko, Ana i Danijel, ALI Branko i Cvita nisu! (tj. ne mogu imati
potomke) → Vrste se razlikuju samo u stupnjevima (idu iz jedne u drugu)

„Ljudska nas duša čini ljudima.“

4 uzroka: (pamuk -> konac -> tkanina -> majica)

o materijalni uzrok - pamuk

o formalni (oblikovni) uzrok - valjak
o uzrok kretanja - umijeće predenja
o svrrha (prema kojoj se kreće) - tkanina
▪ grč. telos – teleologija: sve se kreće da postigne svoju svrhu

P. HOLBACH
- sve što se događa posljedica je niza uzroka
o nema slobodne volje
o mislimo da ju imamo jer ne vidimo niz uzroka naših djelovanja Aristotel Holbach
- živa i neživa bića su zapravo jako složena
o kod živih je niz djelovanja skriven pa mislimo da sama djeluju (kritika svijet svijest
Aristotela)
- nema svrhe (cilja) → svijet je vječan (uzroci i posljedice oduvijek i zauvijek)
- kritika (problemi) teorije:
o nitko ne može sam djelovati → zakoni nemaju svrhu ('smijemo ih krišiti')
o društvo ne može funkcionirati s tim vjerovanjem
- Stoici
o sve što se događa ima svoj uzrok i mi ne možemo ništa mijenjati, ali možemo
promijeniti svoj stav o tome (kod Holbacha ni to)
- mi smo dio svijeta koji sam sebe gleda
- vrijeme MI
o kako uglavnom gledamo:
o Grci:

▪ razotkrivaju tajne svijeta, ali nema pojma napretka (znanje je za razumijevanje, ne boljitak
zajednice)
▪ na selu: živim kao što je moj otac živio, moja će djeca živjeti kao ja

G.W.F. HEGEL
- egzistencija: Dora, pas Crta, stol, XV. gimnazija, Hrvatska, Francuzi, kineski jezik, Francuska revolucija, II. svj.
rat, aristotelova filozofija, Newtonova teorija gibanja
o pojava – mogli smo se roditi, ali nismo morali
o zbilja – samo na razini pojave vidimo stvari kao zbiljske
- Što bi drugi rekli:
o Heraklit: Sve su pojave, zbilja je transmutacija elemenata
o Demokrit: Zbilja u atomi, ostalo su pojave
o Pitagora: Zbilja su matematički odnosi
o Platon: Zbilja su ideje, ostalo pojave
o Aristotel: Duševnost je zbilja
 o Holbach: Materija i gibanja su zbilja, ostalo pojave
- kritizira Platona – shvaćanje prisutnog i zbiljskog, nema nečeg onostranog
- filozofija – promicanje umnoga
- „Sve što je u umno je zbiljsko i sve što je zbiljsko je umno.“
- sistemsko mišljenje
o Hegel – posljednji pokušaj da svemu nađe mjesto u svom sustavu
o radi se sustav znanja koji obuhvaća sve
- zbilja
o ideja (um, duh)
o supstancija koja je imanentna (prisutna u ovom svijetu)
- DIJALEKTIKA – zakon svijeta, svjetske povijesti, zakon mišljenja

teza: pupoljak/kazneno pravo

antiteza: cvijet/zločin
sinteza: plod/kazna

vrijeme: vraća se unatrag

npr. pobačaji:
grozno -> razumljivo -> možda ipak ne...

svijest svijet

- Kako ljudi doživljavaju sami sebe? (drugačije u sadačnosti nego u prošlosti)

- Francis Fukuyama, knjiga po Hegelu: „Sad je kraj povijesti, mi smo na rubu i trebamo dovesti to do drugih.“
(zemalja koje nemaju demokraciju, kapitalizam...)
- pojam o „duhu vremena“ – današnje razumijevanje uzrokovalo je razumijevanje iz prošlosti
- uvijek se postavljaju ista pitanja, ali na drugačiji način
- smanjivanje diksriminacije → smanjivanje slobode govora – protivnici
- svrha povijesti: sloboda duha
- umjetnost = duh samog sebe gleda kao lijepo
- religija = duh u samom sebi vidi božansko

F. NIETZSCHE
- napada pokušaj da se svijet (u potpunosti) razjasni
o protiv svih prijašnjih vjerovanja (tradicija)
- svako to 'razjašnjavanje' je laž, pretvaranje – stvaramo red, a nema reda
- „treba filozofirati čekićem“ – razbiti svaku pretpostavku koju imamo i dovesti u pitanje njene temelje
viteško-aristokratski ideali = moral jakih (gospodara)
svećeničko-aristokratki ideali = moral slabih (stada)
➔ ono što je bilo dobro postaje loše (i obrnuto)
- svijet je volja za moći (život), neobuzdana borba
- čovjek je bolesna životinja → poboljšanje → nadčovjek (jaki pojedinac, egzistencija koja proizvodi svoje
vlastite vrijednosti, tj. svoj vlastiti svijet)
- prezire kolektiv (zakoni su odraz straha slabih od jakih)
- „Bog je mrtav.“ – zato što ljudi ne vjeruju u njega (tj. ne žive svoje ideale)