ARISTOTEL

rođen 384. pr. n. e. STAGIRA

367. dolazi u ATENU i uči u

Platonovoj Akademiji

348. napušta Atenu i odlazi u Malu

Aziju (Atarnej, Asos, Lezb)

343. odlazi na dvor Filipa II.

Makedonskog, gdje poučava
njegova sina Aleksandra

336. vraća se u Atenu i osniva

svoju školu u dvorištu Apolona
Likeja

323. ostavlja Likej Teofrastu i odlazi

iz Atene u Halkidu

umire 322. HALKIDA

 Navođenje Aristotelovih djela
• Izdanje Immanuela Bekkera u 2 sveska,
Pruska akademija znanosti, Berlin, 1831.

NAKON NASLOVA DJELA (u kurzivu), NAVODI SE:

• Rimski broj za knjigu (ako je djelo podjeljeno u knjige)
• Arapski broj za poglavlje (ako je knjiga podijeljena u
poglavlja)
• Daljnjim arapskim brojema navodi se stranica u Bekkerovu
izdanju
• Oznakom a ili b označuje se kolona u Bekkerovu izdanju
• Iza kolone navodi se broj retka u toj koloni
PRIMJERI:
O duši II.1, 412a3-6 O pamćenju i prisjećanju 1, 450a9-11
LOGIKA
 ORGANON
• Zbirka Aristotelovih spisa logičke tematike
– gr. organon = alatka, oruđe
• Djela koja spadaju u “Organon”:
– Kategorije (o značenju riječi izvan iskaza)
– O tumačenju (o iskazima)
– Prva analitika (o povezivanju iskaza)
– Druga analitika (o sustavu deduktivno povezanih
iskaza)
– Topika (o dijalektičkim iskazima)
– O sofističkim opovrgavanjima (o obrascima
sofističkih iskaza)
 Najviši rodovi bića (kategorije)
1. Supstancija (odgovara na pitanje što?)
2. Kvantiteta (odgovara na pitanje koliko?)
3. Kvaliteta (odgovara na pitanje kakvo?)
4. Relativ (odgovara na pitanje u odnosu na što?)
5. Mjesto (odgovara na pitanje gdje?)
6. Vrijeme (odgovara na pitanje kada?)
7. Položaj (odg. na pitanje u kojem je netko/nešto položaju?)
8. Imanje (odg. na pitanje u posjedu čega je netko/nešto?)
9. Činjenje (odgovara na pitanje što netko/nešto čini?)
10. Trpljenje (odgovara na pitanje što netko/nešto trpi?)
 Dvije vrste predikativnog odnosa
• iskazivati se o subjektu (klasni pojmovi)
– sve ono što se iskazuje o pojedinačnim predmetima

klasifikacija
(npr. čovjek se predicira Sokratu kad kažemo
“Sokrat je čovjek”)
ili o nižim pojmovima (npr. životionja se predicira
čovjeku (“čovjek je životinja”)

• biti u subjektu (svojstva)

inherencija
– sve ono što je prisutno u pojedinačnim predmetima
(npr. bljedoća se predicira Sokratu kad kažemo
“Sokrat je blijed”)
ili pripadnim višim pojmovima (npr. racionalnost se
predicira čovjeku kad kažemo “Čovjek je racionalno
biće”)
 Glagol “biti”
- “biti” egzistencije
egzistencije

- “biti” predikacije
imenovanja
BITI predikacije

- “biti” klasifikacije
klasifikacije

- “biti” imenovanja
Onto-logički odnosi među pojmovima
Dva pojma mogu biti onto-logički povezana:
1. tako da im pripada isto ime dok im je
bit/definicija koja dolazi s tim imenom različita
(“površinska” povezanost)
HOMONIMIJA
2. tako da im pripada i ime i bit/definicija koja
dolazi s tim imenom (“dubinska” povezanost)
SINONIMIJA
3. tako da im ne pripada ni isto ime ni bit/definicija
koja ide uz to ime, ali imaju izvedeno ime i s
njenom biti/definicijom povezano značenje
PARONIMIJA
Odnosi među pojmovima unutar iskaza
U kakvom sve odnosu može biti predikat
prema svom subjektu?
tj. što sve predikat može biti svom subjektu?
1. vrsta
npr. Sokrat je čovjek
2. rod
npr. Sokrat je živo biće
3. razlika (razlikovni konstitutivni atribut)
npr. čovjek je racionalno biće
4. svojstvenost (razlikovni nekonstit. atribut)
npr. čovjek je biće koje se smije
5. akcident (kontingentni atribut)
npr. Sokrat je na trgu
Čovjek je biće koje hoda
 Prvi principi (archai)
OPĆI (logički, vrijede za sve znanosti)
1. princip identiteta: A=A
2. princip neprotuslovlja: ne: A i ne-A
3. princip isključenja trećeg: ili A ili ne-A
POSEBNI (vrijede unutar pojedine znanosti)
npr. prvi principi biologije su:
1. duša živoga bića (forma)
2. tijelo živoga bića (materija)
SPOZNAJEMO IH UMOM (nous, intellectus)
EPISTEMOLOGIJA
 Predmeti opažanja
(1) po sebi
(i) svojstveni

sekundarne kvalitete
boje (vid)
zvukovi (sluh)
mirisi (njuh)
okusi (okus)
opipljive kvalitete (hladno-toplo,
tvrdo-meko, suho-vlažno)
(ii) zajednički
oblik, veličina, broj, kretanje, mirovanje

kvalit.
prim.
(2) akcidentalni
Sokrat, Darijev sin, ono ondje
 Spoznajne moći 1 - prirodne

• opažanje (aisthêsis)
• predočavanje (phantasia)
– tragovi opažaja
• pamćenje (mnêmê)
– predodžbe doživljene kao slike onoga
ranije opaženog ili drukčije spoznatog
• iskustvo (empeiria)
– organizirane uspomene na jednu te istu stvar
 Spoznajne moći 2 - stečene
• mudrost (sophia) – dvije komponente
– znanje (epistêmê)
• sustav propozicija u kojima svaka ima svoje
objašnjenje (uzrok) u drugoj propoziciji
– um (nous)
• sposobnost zahvaćanja prvih principa koji izravno ili
neizravno objašnjavaju sve ostale propozicije
• razboritost (phronêsis)
– praktična mudrost, mudrost u ljudskim stvarima
• umijeće (technê)
– poietička mudrost, mudrost u proizvodnji stvari
 Vrste znanja (epistêmê)
• teoretska znanja (radi spoznaje istine)
– fizika
– matematika
– metafizika
• praktička znanja (radi dobrog življenja)
– etika
– politika
• poietička znanja (radi proizvodnje dobara)
– umijeća
FIZIKA
 Principi promjene
svaka promjena uključuje 3 faktora
1. subjekt (hypokeimenon)
- ono što se mijenja, što zamjenjuje jedan atribut
za drugi
2. početni atribut koji se promjenom gubi
- atribut koji subjekt ima na početku promjene
3. završni atribut koji se promjenom stječe
- atribut koji subjekt ima na kraju promjene
 4 vrste promjene
• s obzirom na supstanciju

promjena (metabolê)
– NASTANAK i PROPAST
• s obzirom na kvalitetu

kretanje (kinêsis)
– PREINAKA
• s obzirom na kvantitetu
– RAST I SMANJENJE
• s obzirom na mjesto
– PREMJEŠTANJE
 Fizika II.3:
4 vrste uzroka
(4 tipa odgovora na pitanje “zašto”)
1. Ono iz čega nešto nastaje, kao iz svoje građe, npr.
mjed ili mramor
MATERIJA kao uzrok (causa materialis)
2. Ono što za neku stvar znači biti upravo ta stvar, ono
što se specificira definicijom
FORMA kao uzrok (causa formalis)
3. Ono što stavlja u kretanje ili upravlja kretanjem
POKRETAČ kao uzrok (causa efficiens)
4. Ono radi čega je neko kretanje, npr. šetanje je radi
zdravlja
SVRHA kao uzrok (causa finalis)
 Teleologija
• teleologija:
– učenje o svrhovitosti stvari
– preciznije: metodološko stajalište da većina
stvari u prirodi ima svrhu
• tako da stvari treba objašnjavati pozivajući se na
njihovu svrhu
• oprečno stajalište:
– stajalište da stvari u prirodu nemaju svrhu i ne
događaju se sa svrhom,
• tako da stvari treba objašnjavati pozivajući se na
MEHANIČKU NUŽNOST
 Dvije vrste nužnosti
• obična ili bezuvjetna nužnost (mehanicizam):
– ako x ima značajke F i G, i ako su zadovoljene
okolnosti C, onda x mora proizvesti učinak R.

• hipotetička ili uvjetovana nužnost (teleologija):

– ako treba realizirati svrhu S, onda mora postojati x
sa značajkama F i G u kojima će S biti realiziran.
Svijet oko nas sastavljen je od
četiri elementa
PRIRODNA KRETANJA
ELEMENATA
 Aristotelova slika svijeta
– svijet je vječan i nestvoren
– Zemlja je u središtu svemira
– oko Zemlje kruže
koncentrične sfere koje nose
Mjesec, Sunce, 5 planeta i
najudaljenija sfera koja nosi
zvijezde stajačice
– ispod sfere Mjeseca nalazi
se nesavršen svijet
promjene, nastajanja i
nestajanja (sastavljen od 4
elementa)
– između sfere Mjeseca i
zvijezda stajačica nalazi se
savršen svijet u kojemu
nema nastajanja i nestajanja
(sastavljen od 5. elementa:
etera)
METAFIZIKA
 Riječ “metafizika”
KAO NASLOV DJELA
– meta ta physika (iza fizikalnih <stvari?
spisa?>)
– bibliografska oznaka
• Andronik s otoka Roda, 1. st. pr. n. e. (prvi
organizator i izdavač Aristotelovih djela
KAO NAZIV DISCIPLINE
– Aristotel je tu disciplinu zvao “mudrost” i “prva
filozofija”
 sadržaj knjiga Aristotelove Metafizike
• A (Veća alpha) - I. - u potrazi za “mudrošću”
• a (Manja alpha) - II. - o teoretskoj znanosti
• B (Beta) - III. - aporije o biću
• Γ (Gamma) - IV. - znanost o biću kao biću i princip
neproturječja
• Δ (Delta) - V. - “leksikon filozofskih termina”
• E (Epsilon) - VI. - podjela teoretskih znanosti i akcidenti
• Z (Zeta) - VII. - o supstanciji
• H (Eta) - VIII. - o supstanciji
• Θ (Theta) - IX - o potenciji i aktualnosti
• I (Iota) - X. - o jedinstvu i ostalim atributima bića
kao bića
• K (Kappa) - XI. - sažetak BΓE i odlomci iz Fizike II, III i V
• Λ (Lambda) - XII. - o supstanciji
• M (Mi) - XIII. - o matematičkim predmetima
• N (Ni) - XIV. - o matematičkim predmetima
 4 određenja metafizike

1. mudrost, tj. znanost o prvim principima svih

stvari (knjige I i II)
2. proučavanje “bića kao bića” (knjiga IV i VI)
3. istraživanje supstancije (knjige VII-IX)
4. teologija (knjiga XII)
 Metafizika Λ: Uvod
Tri vrste supstancija

neopažljive “NEKA DRUGA ZNANOST”

[neopažljive, dakle: mislive] (METAFIZIKA)
- nematerijalne
- nepromjenjive (dakle:
nepropadljive i vječne)

vječne astronomija
opažljive nebeska tijela

- materijalne
- promjenjive
propadljive FIZIKA
životinje biologija (botanika, zoologija)
biljke
minerali
elementi meteorologija
Psihologija
 Dakle, dušu možemo podijeliti
na 4 dijela:
1. dio koji omogućuje živom biću da crpi hranu,
raste i razmnožava se
HRANIDBENI DIO DUŠE
2. dio koji omogućuje živom biću da opaža
OSJETILNI DIO DUŠE
3. dio koji omogućuje živom biću da se svrhovito
kreće
POKRETAJNI DIO DUŠE
4. dio koji omogućuje živom biću da misli i govori
MISAONI DIO DUŠE
4. mišljenje
3. kretanje

više (pokretne) životinje

2. opažanje

sve životinje

čovjek
1. hranjenje, rast i

sve biljke
razmnožavanje
ETIKA
 Aristotelovi etički spisi
• Nikomahova etika
• Eudemova etika
• Velika etika (Magna moralia)
 eudaimonia
Svako ljudsko djelovanje (praxis) teži nekom
dobru.
Dobro kojemu u konačnici, posredno ili
neposredno, teži svako ljudsko djelovanje:
eudaimonia
- sreća (“blaženstvo”)
- životno zadovoljstvo
- životna ispunjenost
• Ovisno o tome što ljudi smatraju da je bit sreće,
možemo razlikovati 3 tipa ljudskog života:
1. SVJETOVNI (idiotikos)
bit sreće je UŽITAK
- ostvaruje se djelatnostima koje omogućuju
zadovoljenje potreba
2. POLITIČKI (politikos)
bit sreće je ČAST, slava, utjecaj
- ostvaruje se političkim i javnim djelovanjem
3. TEORETSKI (theoretikos)
bit sreće je ZNANJE
- ostvaruje se filozofskom i istraživačkom djelatnošću
 Podjela vrlina

tijela
vrline
nerazumskog
VRLINE karaktera
dijela
(etičke)
duše
razumskog vrline mišljenja
dijela (dianoetičke)
 Važne teme u Aristotelovoj etici
• eudaimonia
• vrste ljudskog života (bioi)
• vrline (aretai)
• pravednost (dikaiosyne)
– dvije vrste: (i) diobena (distributivna)
(ii) poravnavajuća (kompenzatorna)
• neuzdržanost, slabost volje (akrasia)
• prijateljstvo (philia)
• koji je po Aristotelu najbolji život?