Pluton

Pluton je otkrio 1930. Clyde Tombaugh. Masa Plutona nije ni približno

dovoljna da se na temelju metode kojom je bio određen položaj do tada
nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je
Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno krivoga proračuna, to
jest slučajno. Do 24. kolovoza 2006. Pluton je bio smatran devetim planetom
Sunčeva sustava, kada je na konferenciji IAU u Pragu usvojena definicija
planeta koja isključuje Pluton, te je prihvaćen pojam patuljasti planet. Od
tada se službeno naziva 134340 Pluton. Srednji polumjer mu iznosi 1195
km, a masa 1,25 × 1022 kg (400 puta manja od Zemljine), zbog čega je prvi
po veličini patuljasti planet Sunčeva sustava. Pluton je manji od svih 8
planeta, kao i od sedam prirodnih satelita: Mjeseca, Ie, Europe, Ganimeda,
Kalista, Titana i Tritona. Pluton je sleđeno tijelo, a temperatura mu varira od
-235°C do -210°C.
Njegov promjer je 2390 kilometara što znači da je za trećinu manji od našeg
Mjeseca.
Udaljenost Plutona od Sunca u afelu iznosi 7 311 000 000 km, a
u perihelu 4 437 000 000 km. Prosječna udaljenost Plutona od Sunca je
gotovo 6 milijardi kilometara. Ophodno vrijeme Plutona oko Sunca iznosi
247,68 godina. Orbita mu je primjetno otklonjena od ekliptike i vrlo izdužena
te nagnuta na ekliptiku 17°, zbog čega mu se ozračenost promijeni od afela
do perihela 2,7 puta. Zato je od 1979. do 1999. bio bliži Suncu od Neptuna.
Orbite im se ne sijeku, već Pluton prolazi iznad ili ispod Neptunove putanje.
Pluton se nalazi u Kuiperovom pojasu (prostoru iza Neptuna). Tijela u
Kuiperovom pojasu zbog toga se dijele po rezonanciji s Neptunom.
Rezonanca je pojava kada se zbog utjecaja gravitacijskih sila periodi ophoda
usklade. Kako je Neptun najmasivnije tijelo u tom dijelu Sunčeva sustava,
cijeli Kuiperov pojas je pod njegovim utjecajem. Pluton obilazi Sunce u 3:2
rezonanciji s Neptunom, što znači da su tri Neptunove godine jednako duge
kao dvije Plutonove. Sva tijela koja imaju rezonanciju 2:3 s Neptunom se
nazivaju Plutini.
Pluton ima pet satelita, čiji su nazivi Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks.
Najveći Plutonov prirodni satelit, Haron, je također najveći satelit u odnosu
na matično tijelo u Sunčevom sustavu (otprilike je velik kao pola Plutona).
Haron se ne okreće oko Plutona nego se Pluton i Haron okreću oko
zajedničkog središta rotacije koji se nalazi između Plutona i Harona te tvore
bliski dvojni sustav. Zbog toga ih mnogi znanstvenici i danas smatraju
dvostrukim planetom. Period rotacije traje približno 6,4 dana te su uvijek
istim stranama su okrenuti jedno prema drugom.
Ravnine Plutona dijelimo na svjetlija i tamnija područja. Svjetlija područja
na površini Plutona sačinjena su od 98% dušičnog leda, s tragovima
zaleđenog metana, etana i ugljičnog monoksida. Sastav tamnijih područja
nije poznat, ali se sumnja na organski materijal i tvar izmijenjenu kozmičkim
zračenjem. Planine se sastoje od vodenog leda. Površina Plutona prilično je
raznolika, s velikim razlikama u svjetlini i boji. Pluton je jedno od
najkontrastnijih tijela u Sunčevom sustavu, jer mu boja varira od crne, do
tamno narančaste i bijele. Najnovija istraživanja pokazala su da je Plutonova
površina stara oko 180 000 godina.
Na Plutonu postoji slabašna atmosfera, koja stvara pritisak od desetak
mikrobara. Za razliku od Zemljine atmosfere, koja ima samo jedan kemijski
spoj koji mijenja agregatno stanje – vodu, Pluton ima čak tri: dušik, ugljikov
monoksid i metan, zbog čega bi Pluton mogao imati najsloženije vrijeme u
Sunčevom sustavu. Smatra se da atmosfera može postojati samo jednim
dijelom duge Plutonove godine, kada je bliže Suncu, dok bi ostatak godine
bila smrznuta. U vrijeme prolaska perihelom atmosfera nabuja, a postoji
mogućnost da jedan dio pobjegne u svemir ili čak da prijeđe na Haron. Na
Plutonu se mogu pojaviti i oblaci, ali to je rijetkost jer je 99% Plutonove
atmosfere bez oblaka.