Sažetak

Kolostoma je trajno ili privremeno izveden zdravi dio debelog crijeva na trbušnu stjenku, u svrhu
odvođenja stolice. Na taj način se zaobilazi anus, a sam probavni sustav nastavlja normalno
funkcionirati. Medicinske sestre educiraju pacijente i njihove obitelji o promjena koje će
uslijediti nakon izvođenja kolostome. Posebna pažnja se pridodaje njezi kolostome, prehrani,
intimnom životu, trudnoći, povratku na posao, sportu, te svakodnevnim životnim aktivnostima.
U novije vrijeme sve nam je poznatiji pojam stomaterapeuta, njihova je domena isključivo rad sa
bolesnicima sa stomom. Medicinske sestre zajedno sa stomaterapeutima i liječnicima mogu
kvalitetno educirati bolesnika i obitelj i pripremiti ih za promijene koje će uslijediti nakon
izvođenja kolostome. U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog na temu: „Koliko je
obitelj oboljelog bolesnika educirana o kolostomi“? Cilj istraživanja je koliko kvalitetno
medicinske sestre provode edukaciju. Sadržaj je koncipiran tako što sadrži 10 poglavlja kroz koja
je detaljno obrađen karcinom debelog crijeva, od anatomije sve do simptoma, liječenja,
nuspojava, komplikacija, zdravstvenoj njezi kolostome, te pružanja podrške oboljelom i njegovoj
obitelji. U zadnjem poglavlju prikazati će se obrađeni rezultati iz ankete koja je bila anonimna i
sadržavala je 12 pitanja.

Ključne riječi: medicinska sestra, karcinom debelog crijeva, kolostoma, edukacija bolesnika i
obitelji
UVOD

Stoma je hirurški crijevni otvor koji je izvučen na prednju trbušnu stjenku. Postoje
crijevne (enterostome) koje se dijele na ileostome i kolostome, te stome urinarnog sistema
(ureostome) koje se dijele na pielostome, ureterostome, cistostome. Izvedeni otvor pomaže
probavnom ili urinarnom sistemu u slučajevima, kada iz medicinskih razloga, osobe ne može
više normalno urinirati ili imati stolicu. Postoji više poznatih razloga zašto se izvodi stoma, a to
su: karcinom crijeva, rektuma ili mokraćnog mjehura, upalne bolesti probavnog sistema kao
Chron-ova bolest ili ulcerozni kolitis, anomalije pri rođenju, peritonitis, gubitak kontrole anusa.

Ileostoma je privremeni ili stalni otvor na tankom crijevu koji služi za pražnjenje fekalnih
masa. Kolostoma je privremeni ili stalni otvor na kolonu koji služi za pražnjenje stolice. Izvodi
se s ciljem privremena isključivanja crijeva iz pasaže ili kao trajni otvor radi odvođenja stolice i
plinova.

Zahvat postavljanja stome uzrokuje poremećaj fizioloških funkcija pacijenta, ali s druge
strane uklanja tegobe koje pogoršavaju zdravlje pacijenta i omogućuje mu povratak
svakodnevnom životu. Sama spoznaja da će pacijent postati nositelj stome, predstavlja veliki
stres te se to odražava na sve sfere njegova života. Zbog toga je kvalitetna psihofizička priprema
prije i poslije operativnog zahvata veoma bitna, kako bi se omogućila lakša prilagodba na
novonastalo stanje.

Stoma različito utiče na pacijente, ali generalo kvaliteta života smanjena je tokom
prilagodbe na život sa stomom. U posljednja tri decenije kvaliteta života postala je važan
predmet istraživanja u različitim disciplinama. Danas je procjena kvalitete života sastavni dio
evaluacije rehabilitacijskih i terapijskih postupaka. Pitanje faktora osobne kvalitete života vrlo je
aktualno kako na području zdravstvene zaštite hroničnih bolesnika, tako i opštee populacije .
Vrlo je važno da se znanje bolesnika o uzrocima koji su doveli do operacijskog zahvata, vrstama
stoma, i što je za njih najvažnije o njezi i pravilnom načinu života sa stomom, pravilno i
adekvatno prezentira što je jedna od osnovnih zadaka liječnika i medicinskih sestara.
 Crijevna stoma predstavlja operativni zahvat izvođenja debelog ili tankog crijeva na
trbušnu stijenku. Ovaj terapijski pristup može biti privremen ili trajan te stvara brojne izazove u
pogledu kvalitete života i fizičkog i mentalnog funkcioniranja. Otprilike oko 1.000.000 ljudi u
svijetu živi sa nekom vrstom stome, a godišnje taj broj raste za oko 10.000 – 13.000.

Najčešća indikacija uz upalne bolesti crijeva, traume i akutni divertikulitis je rak debelog
crijeva. Ujedno je treće najčešće dijagnosticirano maligno stanje i četvrti vodeći uzrok smrti koji
je povezan s rakom u svijetu. Godišnje umre oko 900.000 oboljelih od iste bolesti.

Postoje mnogobrojne mjere prevencije. Medicinsko liječenje je u stalnom napretku, kao i

nacionalni preventivni program za otkrivanje bolesti u ranijoj fazi. U BiH su nacionalnim
programom obuhvaćene sve osobe od 50 – 70 godina starosti. Nažalost, odaziv ciljanog
stanovništva nije na planiranoj razini i većina oboljelih se javlja liječniku kada je bolest već u
poodmakloj fazi. Izbor liječenja je tada ograničen i nerijetko se svodi na operativne zahvate koji
posljedično zahtijevaju i formiranje stome.
ANATOMIJA I HISTOLOGIJA TANKOG I DEBELOG CRIJEVA

1. Anatomija i histologija tankog crijeva

Tanko crijevo dio je probavne cijevi između želudca i debelog crijeva. To je cjevasti
šuplji organ prosječne duljine od pet do sedam metara i u njemu se događa najveći dio razgradnje
i apsorpcije hrane. Tanko crijevo (intestinum tenue) ima tri dijela i to dvanaesnik, tašto i vito
crijevo. Dvanaesnik je početni dio tankog crijeva i dugačak je otprilike dvadeset i pet
centimetara, odnosno dvanaest širina palca pa je prema tome i dobio ime. Savijen je u obliku
slova C ili potkove s konkavitetom usmjerenim ulijevo, u koji je uložena glava gušterače.
Dijelimo ga na četiri dijela: gornji dio (pars superior), silazni dio (pars descendens), vodoravni
dio (pars horizontalis) i uzlazni dio (pars ascendens).Tašto crijevo (jejunum) i vito crijevo
(ileum) imaju slobodan mezenterij, pa ih zajedno zovemo mezenterijalno crijevo (intestinum
tenue mesenteriale). Ono počinje od zavoja flexura duodenojejunalis i završava ušćem ileuma u
debelo crijevo (ostium ileale). Prosječna dužina je šest do sedam metara, s time da gornje dvije
petine pripadaju jejunumu, a donje tri petine ileumu.

Cijelo tanko crijevo građeno je od više slojeva: vanjski serozni omotač (tunica serosa)
koja je visceralni peritonej, tanak sloj vezivnog tkiva (tunica subserosa), mišićni sloj (tunica
muscularis) ima vanjski uzdužni (stratum longitudinale) i unutarnji kružni sloj (stratum
circulare), podsluznica (tela submucosa) i sluznica (tunica mucosa). Podsluznica je nabrana u
Kerckringove kružne nabore (plicae circulares), koji su najbolje razvijeni u jejunumu, a slabije u
dvanaesniku i ileumu. Sluznica je također nabrana u sitne resice (villi intestinales). Resice su 0,5
do 1,5 mm dugi izdanci epitela i lamine proprije koji strše u lumen tankoga crijeva. Nalaze se u
svim dijelovima tankog crijeva i služe za povećavanje površine tankog crijeva te tako omogućuju
bolju apsorpciju razgrađene hrane.
 Karakteristične kretnje za tanko crijevo su miješanje i potiskivanje. Prosječno vrijeme
prolaska hrane kroz tanko crijevo je 3 - 5 sati. Na prijelazu tankog u debelo crijevo nalazi se
ileocekalni zalistak, čija zadaća je sprječavanje vraćanja fekalnih masa iz debelog crijeva. Ispred
tih zalistaka crijevno mišićje je zadebljano - ileocekalni sfinkter koji regulira količinu himusa
koja ulazi iz tankog u debelo crijevo. [6]

Anatomija i histologija debelog crijeva

Debelo crijevo je završni dio probavne cijevi i proteže se od ilealnog ušća do analnog
otvora. [5] Dijelimo ga na četiri dijela: slijepo crijevo (caecum), obodno crijevo (colon), ravno
crijevo (rectum) i analni kanal (canalis analis). Također unutar obodnog crijeva razlikujemo
četiri dijela, a to su uzlazni dio (colon ascendens), poprečni dio (colon transversum), silazni dio
(colon descendens) i sigmoidni dio (colon sigmoideum). [7] Slijepo crijevo prema gore prelazi u
uzlazni kolon ili uzlazno debelo crijevo (colon ascendens), uzlazni kolon zaokreće lijevo i seže
do pod ošita ulijevo od želuca. Naziva se poprečno debelo crijevo ili poprečni kolon (colon
transversum) koje se spušta lijevom stranom trbuha silaznim debelim crijevom ili silaznim
kolonom (colon descendens), prije ulaza u malu zdjelicu savijeno je u obliku grčkog slova sigma
i naziva se zavijeno debelo crijevo ili sigmoidni kolon (colon sigmoideum) te na kraju debelo
crijevo završava ravnim crijevom. Ravno crijevo oblikuje zavoj ispred križne kosti te završava
proširenjem (ampulla recti) koje se otvara prema van čmarom (anus). [8]

Debelo crijevo se makroskopski razlikuje od tankog crijeva po tome što ima uzdužne
rake i vrećasta proširenja. Uzdužni glatki mišići debelog crijeva nisu jednolično raspoređeni po
obodnom crijevu, nego oblikuju tri uzdužne vrpce (taeniae coli). Razlikujemo tri tenije na
slijepom crijevu te uzlaznom, poprječnom i silaznom dijelu obodnog crijeva: mezenterična
(taenia meseocolica), omentalna (taenia omentalis) i slobodna (taenia libera). Debelo crijevo je
šuplji organ građen od tri osnovna sloja: sluznica, mišićnica i serozna ovojnica. [5]
Stoma

Riječ stoma je grčkog podrijetla i znači otvor. Operativnim zahvatom se tanko ili debelo
crijevo izvede na površinu trbušne šupljine ili abdomena, pričvrsti se šavovima te na taj način
dolazi do izbacivanja stolice ili fecesa. Otvor je okruglog ili ovalnog oblika, crvenoružičaste
boje, topal, vlažan i izlučuje sluz. Neposredno iza operativnog zahvata, stoma je natečena ili
edematozna, a svoj pravi oblik i veličinu dobije do oko dva mjeseca kasnije. Na izvučenom
crijevu nema živčanih završetaka te je bitno naglasiti da stoma ne boli. Toaletu stome potrebno je
izvoditi pažljivo jer može doći do krvarenja. Također je važno naglasiti da na izvedenom djelu
crijeva nema poprečnoprugastih mišićnih vlakana te stolica izlazi bez kontrole. Prikuplja se u
posebno napravljene vrećice koje se prema potrebi mjenjaju.

Slika 1. Izgled stome

(Izvor: Coloplast[Internet]. 2018. [pristupljeno 18.07.2020.]. Dostupno na:
https://www.coloplast.hr/Global/Croatia/PDF/Svakodnevni%20zivot%20sa
%20stomom_Nadopuna_36%20str_02.pdf )
PODJELA STOMA

Prema djelu crijeva koje se izvuče na trbušnu stijenku, derivacijske stome probavnog
trakta dijele se na:

1. Kolostoma – stoma debelog crijeva

2. Ileostoma – stoma tankog crijeva.

1. Kolostoma se u većini slučajeva formira na lijevoj strani trbušne stijenke, ispod razine
pupka.

Također su moguće i druge pozicije što ovisi o djelu debelog crijeva koje je odstranjeno,
odnosno onog djela koje se izvlači na trbušnu stijenku.
Kolostome mogu biti:

a) Cekostoma – najčešće privremena i derivira tekuću, neformiranu stolicu

b) Ascedentna stoma – derivira tekuću, neformiranu stolicu

c) Transverzostoma – često privremena, stolica je mekana

d) Descedentna ili sigmoidna stoma – najčešća stoma, može biti privremena ili trajna, a
stolica je formirana (20).

Ove stome su okruglog ili ovalnog oblika i obično su izvučene iznad razine kože 0,5 do 1
cm. Stoma tankog crijeva se najčešće formira na desnoj strani trbušne stijenke, malo niže od
pupka. Stome tankog crijeva mogu biti:

a) Ileostoma – najčešća stoma tankog crijeva

b) Jejunostoma - vrlo rijetko

 Ileostoma ima promjer manji od kolostome i iznosi 2 do 4 cm, a izvučena je iznad razine
kože 3 do 4 cm.

Slika 2. Topografski prikaz stoma

(Izvor: Medium. Learn about Different Stomas & Ostomy Bags | by Damozelle | Medium. [Internet]
[pristupljeno 20.07.2020.]. Dostupno na:
https://images.app.goo.gl/k3wxC8FxNy6Ew8FJ6)

Prema vremenskom razdoblju, stome mogu biti:

a) Privremene ili kratkotrajne (3 do 6 mjeseci)

b) Doživotne ili trajne (21).

Privremene stome se izvode u hitnim stanjima sve do stabilizacije bolesnika i/ili

definitivnog operacijskog zahvata. Tijekom elektivnih zahvata stoma se formira s ciljem
očuvanja postavljene anastomoze. Vrijeme koje će privremena stoma biti u funkciji ovisi o
pacijentovom stanju i potrebama, eventualnom potrebom za adjuvantnom terapijom, ali i
kliničkoj evaluaciji.
 Trajna stoma se izvodi najčešće zbog malignih bolesti crijeva, kod bolesnika kod kojih
nema indikacije za uspostavom kontinuiteta crijeva te kod upalnih bolesti crijeva (Morbus Chron
i ulcerozni kolitis) i familijarnih polipoza kolona.Zahvati za izvedbu trajnih stoma jesu resekcija
kolona po Hartmannu te abdominoperinealna amputacija rektuma po Quenu-Milesu (22).

1.3. OBILJEŽAVANJE MJESTA STOME – MARKIRANJE

Prijeoperacijsko obilježavanje mjesta stome daje brojne pogodnosti pacijentu u smislu

kvalitete života nakon operativnog zahvata. Bolesnik aktivno sudjeluje prilikom obilježavanja
mjesta stome. Potrebno je bolesnika dovesti u ambulantu i ukloniti svu odjeću koja pokriva
trbuh. Pregled se obavlja u sjedećem, stojećem i ležećem položaju sa svrhom procijene i odabira
najboljeg mjesta za stomu. U obzir treba uzeti veličinu trbuha, trbušne nabore, ožiljke, liniju
pojasa i koštane konture. Također treba voditi računa o vidu bolesnika, spretnosti ruku,
zanimanju, načinu života, načinu odjevanja, hobijima, itd. Važno je naglasiti da bolesnik može
vidjeti svoju stomu. Nakon što se potvrdi preliminarno mjesto stome, to mjesto se označava
posebnim markerom te se prekrije okluzivnom prozirnom folijom da se zaštiti od ispiranja
tijekom kupanja (23).

Stoma i njezine vrste

Stoma je grčka riječ, a znači otvor. Odnosi se na kirurški napravljen otvor koji izvodi
unutarnji šuplji organ na kožu. Stome se nazivaju prema organu koji se izvodi. Najčešće su
ileostoma (na trbušnu stijenku izvodi se dio tankog crijeva) i kolostoma (na trbušnu stijenku
izvodi se dio debelog crijeva), urostoma je otvor za ispuštanje mokraće. Stoma može biti
privremena ili trajna (5). Privremena stoma može biti napravljena kako bi upala ili mjesto koje je
operirano zacijelilo bez kontaminacije stolicom, a može se zatvoriti s minimalnom ili bez gubitka
crijevne funkcije. Trajna stoma može biti potrebna kada bolest ili njeno liječenje, onemogućuju
normalnu crijevnu funkciju ili kada mišići koji kontroliraju eliminaciju stolice ne funkcioniraju
zadovoljavajuće ili ih se mora odstraniti.
 Najčešća oboljenja koja zahtijevaju kirurško liječenje izvođenjem stome: karcinom
crijeva, rektuma ili mokraćnog mjehura, upalne bolesti probavnog sustava - Crohnova bolest ili
ulcerozni kolitis, nasljedna stanja kao npr. obiteljske adenomatozne polipoze (vrsta
kolorektalnog karcinoma koji se obiteljski prenosi), divertikulitis, ileus, anomalije pri rođenju,
ubodne rane ili rane od vatrenog oružja, spina bifida ili druga prirođena stanja (6).
Kolostoma je najčešći oblik stome i izvodi se na debelom crijevu. Obično je okruglog ili ovalnog
oblika i izbočena je 0,5 do 1 cm iznad razine kože. Sadržaj koji izlazi iz kolostome različite je
konzistencije, ovisno gdje je izvedena stoma na debelom crijevu. Sadržaj može biti sličan
normalnoj stolici ili više tekući.

Ileostoma je izvođenje završnog dijela tankog crijeva na stijenku abdomena. Ileostoma je

uvijek iznad trbušne stijenke više nego kolostoma kako bi što više ušla kroz otvor podloge za
stoma-vrečicu i kako bi se na taj način koža oko stome zaštitila od sadržaja tankog crijeva koji ju
oštećuje više od stolice. Iz svake stome sadržaj će se prazniti bez mogućnosti kontrole.
Pražnjenje sadržaja bit će skoro uvijek konstantno u tijeku dana, a zgušnjavanje zbog nedostatka
upijanja određenih sastojaka koji se obavljaju u debelom crijevu, bit će u većoj ili manjoj mjeri
onemogućeno (7).

Urostoma je spoj između mokraćnog trakta i trbušne stijenke. Služi za odvođenje i

ispuštanje urina (7). Najčešći uzroci formiranja urostome mogu biti maligna oboljenja
mokraćnog mjehura, ozljede, urođene nepravilnosti i utjecaj zračenja.

1.2. Prijeoperacijska priprema bolesnika

Svrha je pripreme za operaciju osigurati bolesniku najbolju psihičku, fizičku, socijalnu

spremnost. Važno je s bolesnikom izgraditi odnos povjerenja. Prije samog operativnog zahvata
bolesnika i njegovu obitelj potrebno je upoznati s potrebom izvedbe stome, objasniti način
kirurškog zahvata i moguće komplikacije, poslijeoperacijsku njegu i rehabilitaciju te ih upoznati
sa stoma pomagalima koja će koristiti iza operativnog zahvata. Potrebno je naglasiti da je
izvedba stome zahvat koji će im spasiti život (8).
1.2.1. Psihička priprema

Prije samog operativnog zahvata potrebno je utvrditi razinu bolesnikova znanja o

dijagnozi, prognozi, operativnom zahvatu i očekivanoj razini poslijeoperacijskog funkcioniranja
bolesnika. Treba utvrditi sposobnost učenja i zainteresiranosti bolesnika. Dobro je poticati
bolesnika na sudjelovanje u edukacijskom procesu.

Dokazano je da dobra psihička priprema omogućuje da bolesnik bolje podnese operativni

zahvat, brže se oporavi, treba manje analgetika, a skraćuje se i boravak u bolnici. Neposredno
suočavanje s kirurškim zahvatom izaziva kod svake osobe različit intenzitet straha, nelagode i
brige. Prisutan je strah od anestezije, boli, narušenog tjelesnog izgleda, odvajanja od obitelji,
mogućeg nedostatka podrške i razumijevanja, financijske nesigurnosti. Najteži je strah od
neznanja i neupućenosti. On potječe iz vjerovanja bolesnika da ne zna dovoljno o svojoj
dijagnozi, predstojećem operacijskom zahvatu i prognozi bolesti. Psihološku pripremu za
operaciju započinje liječnik kirurg, koji je postavio indikaciju za kirurško liječenje bolesti. On će
bolesniku i njegovoj obitelji, ako je nazočna, na razumljiv način objasniti potrebu, važnost i
korisnost kirurškog zahvata, predvidivu dužinu boravka u bolnici, mogući ishod ako se operacija
ne izvede i alternativne metode liječenja te ga upoznati s mogućim operacijskim rizicima i
komplikacijama (9). Medicinska će sestra uključiti bolesnika u planiranje i provedbu zdravstvene
njege, što će pridonjeti tome da on stekne povjerenje, postavlja pitanja, izražava svoju
nesigurnost i strah (9).

Kod pružanja podrške, adekvatne zdravstvene njege i edukacije, medicinska sestra

prikuplja osnovne informacije o fizičkoj kondiciji bolesnika, nutritivnom statusu, predloženom
operativnom zahvatu, ali i psihičkom profilu bolesnika. Uzima u obzir ono što bolesnik misli,
osjeća, izražava, potiskuje, njegove strahove i želje.
1.2.2. Fizička priprema

Fizička priprema obuhvaća standardnu prijeoperacijsku laboratorijsku i dijagnostičku

pripremu uz anesteziološki pregled te adekvatnu prehranu, poučavanje bolesnika, pripremu
probavnog sustava te premedikaciju. Od općih pretraga za operaciju potrebno je učiniti:
kompletnu krvnu sliku, pretrage urina, kemijsku analizu krvi, protrombinsko vrijeme, krvnu
grupu i Rh fakor, elektrokardiogram, RTG srca i pluća. Uz opće pretrage prema potrebi još se
obavljaju i neke dijagnostičke pretrage kao što su: ultrazvuk abdomena, CT abdomena,
irigografija, kolonoskopija, tumorski biljezi. Prije samog operativnog zahvata bolesnik mora
proći i anesteziološki pregled.

1.2.3. Prijeoperacijsko označavanje mjesta stome

Prijeoperacijsko označavanje, radi odabira odgovarajućeg mjesta stome, od najveće je

važnosti za kvalitetu života bolesnika. Optimalno mjesto može smanjiti postoperativne poteškoće
kao što su curenje sadržaja iz stome, problemi s postavljanjem pomagala, nadraženost kože, bol,
fiziološki i emotivni problemi. Označavanje mjesta stome pokazalo se kao odličan način za
pacijentovu prilagodbu na činjenicu da će biti nositelj stome, a isto tako pravilnim se i
adekvatnim planiranjem pozicije izvođenja stome na trbušnu stijenku izbjegava mogućnost
postavljanja stome u za to anatomski neodgovarajućim položajima (kožni nabori, linija samog
operativnog reza, linija koja predstavlja razinu nošenja pojasa i sl.). Ne manje važna je i
primjerena kirurška tehnika izvođenja stome i njezinog evertiranog fiksiranja za trbušnu stijenku
(10).

Kod preoperativnog planiranja mora se definirati:

 vrsta stome koja će biti kreirana

 vrijeme trajanja stome (privremena, trajna)
 mjesto plasiranja otvora stome
 tehnika kreiranja stome.

Vrlo je važno pri planiranju mjesta stome izabrati najbolje mjesto za izvedbu stome.

Bitne karakteristike mjesta za stomu:

 mjesto mora biti dobro vidljivo pacijentu

 okolina kože mora biti barem 5 cm bez ožiljaka, incizija, pupka
 mjesto je potrebno planirati infraumbilikalno na izbočenju masnog tkiva abdomena
 postaviti stomu kroz ravni trbušni mišić
 mjesto mora biti udaljeno od koštanih izbočina ili udubljenja kože

1.3. Komplikacije stome

Uz stome su vezane brojne komplikacije. Komplikacije se dijele na komplikacije koje su

vezane uz sam izgled stome te na komplikacije kože oko stome. Mogu biti rane i kasne. Ranim
komplikacijama smatraju se uglavnom one koje se javljaju za vrijeme boravka pacijenta na
odjelu. Rane su komplikacije: dehiscenca stome, nekroza stome i retrakcija stome (11).
Komplikacije nastale tjednima nakon kreiranja stome nazivaju se kasne komplikacije stome. U
kasne se ubrajaju: stenoza stome, parastomalna hernija, prolaps stome, hipergranulacije te
retrakcija stome. Svaku od navedenih komplikacija potrebno je na vrijeme prepoznati.

Da bi se komplikacija prepoznala na vrijeme i da bi se u pravom trenutku izvršila

intervencija potrebno je pratiti sljedeće pokazatelje:

 boju kože uz otvor stome, toplinu i turgor kože

 boju i vlažnost sluznice stome
 razinu stome u odnosu na trbušnu stijenku
 vrstu i količinu sadržaja koji se evakuira na stomu
 izgled sekrecije uz stomu.

Crijevne stome

Naziv stome određuje se prema organu od kojeg se kreira novi otvor na površini tijela.
Novi otvor može biti kreiran na bilo kojoj razini probavnog sustava. Ovisno o visini kreiranja
stome (želudac > jejunum > ileum > kolon > rektum) stome se dijele na:

 Stome za hranjenje
 Derivacijske ili ekskrecijske stome. [12]

4.1. Stome za hranjenje

U stome za hranjenje ubrajamo gastrostome i jejunostome. Gastrostoma i jejunostoma se

rade kod pacijenata kod kojih ne postoji mogućnost peroralnog unosa hrane, a imaju
funkcionalni donji dio probavnog sustava. Radi se najčešće o malignim bolestima usne šupljine
ili jednjaka. Osim njih nerijetko se radi i o neurološkim bolestima s gubitkom refleksa gutanja ili
slično. U tim slučajevima potrebno je pacijentu omogućiti unos hrane i tekućine neposredno u
želudac ili tanko crijevo. Tada se izvodi ugradnja cijevi u želudac (gastrostoma) ili tanko crijevo
(jejunostoma) ovisno o tome postoji li funkcionalan želudac ili ne. Poseban su slučaj pacijenti
kod kojih nema organske opstrukcije probavne cijevi kod kojih se postavlja gastrostoma bez
operativnog zahvata. Takav postupak se naziva PEG (Percutaneus Entero Gastrostomy). [12]

Gastrostoma znači kirurško spajanje želuca s prednjom trbušnom stijenkom u cilju

unošenja hrane preko otvora (stome) kroz koji se uvlači sonda-cijev u želudac (ili crijevo).
Gastrostoma se, osim klasičnom kirurškom tehnikom, može postaviti radiološkom
(fluoroskopija, UTZ, CT) i endoskopskom perkutanom tehnikom. Ovisno o primijenjenoj tehnici
postoje: otvorena kirurška gastrostoma, laparoskopska kirurška gastrostoma, perkutana
radiološka gastrostoma (PRG) i perkutana endoskopska gastrostoma (PEG). PEG, kao način
enteralnog hranjenja široko je u upotrebi. To je procedura plasiranja sonde (cijevi) kroz trbušni
zid u lumen želuca pod kontrolom gastroskopa.

Može se primijeniti kod bolesnika (odraslih i djece) kojima je intaktan i funkcionalno

uredan gastrointestinalni sustav, imaju potrebu za pojačanom ili dugotrajnom enteralnom
nutricijom, a nisu u mogućnosti putem usta unijeti kalorijski dovoljno hrane za metaboličke
potrebe. Indikaciju predstavljaju oni slučajevi kod kojih je zbog opstrukcije gornjeg dišnog ili
gastrointestinalnog sustava, hranjenje nazogastričnom sondom (NGS) otežano ponavljajućim
aspiracijama ili kada bolesnik sondu ne može podnositi zbog lokalnih razloga. [13]