Branko Ćopić biografija

Branko Ćopić rođen je u Hašani kod Bosanske Krupe 1915. godine. Još kao dijete
ostao je bez oca, stoga su za njegov odgoj bili zaduženi majka i djed. Osnovnu
školu završio je u Hašani, a nižu gimnaziju u Bihaću. U Banja Luci je krenuo u
učiteljsku školu, ali ju je nastavio u Karlovcu, a završio u Sarajevu. U Beogradu je
kasnije završio Filozofski fakultet.

U vrijeme studiranja počeo je pisati za beogradski dnevni list Politika, gdje je

objavio puno svojih priča. Nakon rata, bio je urednik Pionira, a od 1951. godine
svoj život je posve podredio književnom radu.

Kao književnik, pisao je romane, pripovijetke i poeziju. Svoje prve pripovijetke

posvetio je svom zavičaju. U njima opisuje živote običnih ljudi, baziranih na
svakodnevici života u Bosni. Te priče objedinjene su u zbirkama "Pod Grmečom" i
"Borci i bjegunci".

Njegov prvi roman "Prolom" svjedočanstvo je piščeve vizije rata. Nakon tog
romana objavio je cijeli niz književnih djela koja govore o Partizanima i ratu.
Pripovijetke su mu bile prožete humorom koji je obuhvatio sve, od ironije do
satire. Ipak, njegova najpoznatija djela su ona posvećena djeci i djetinjstvu. Dječje
priče objedinio je u zbirke pripovijetki "U carstvu medvjeda i leptirova", "Priče
ispod zmajevih krila" i "Orlovi rano lete".

Branko Ćopić gotovo cijeli život živio je u Beogradu, sve do tragične nesreće
1984. godine kada je smrtno stradao.

Sanja Pilić rođena je 1954. godine u Splitu. Završila je Školu primijenjene umjetnosti,
fotografski odsjek. Radila je kao fotografkinja, sudjelovala u snimanju crtanih filmova.
Surađivala je s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba i radila sa zlostavljanom djecom.
Članica je raznih prosudbenih odbora za dječje stvaralaštvo. Nastupa u školama na dječjim
literarnim druženjima. Katkad se bavi novinarstvom. Njezini tekstovi prevedeni su na
slovenski, engleski, njemački, nizozemski, talijanski i mađarski jezik. Živi i radi u Zagrebu.
Objavila je mnogo priča, romana i slikovnica za djecu: O mamama sve najbolje, Nemam
vremena, Mrvice iz dnevnog boravka, E, baš mi nije žao, Zaljubljeni medo, Sasvim sam
popubertetio, Hoću i ja, Djed Mraz darove nosi, Vidimo se na fejsu, ciklus slikovnica o Maši i
još mnogo knjiga.
Po romanima Sasvim sam popubertetio i Mrvice iz dnevnog boravka napravljene su
predstave u zagrebačkome Gradskom kazalištu Žar ptica.
Skender Kulenović bio je bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovjedač,
a prije svega esejist.

Rodio se 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. Tamo je završio

osnovnu školu, a nakon osiromašenja porodice sele u majčino rodno mjesto o čemu
piše u pripovijetki Šarenka.

Odselili su u Travnik i tamo od 1921. do 1930. godine ide u Jezuitsku gimnaziju. S

prvim književnim radom pojavljuje su u trećem razredu gimnazije, sa sonetima
Ocvale primule. Od 1930. godine studira pravo na zagrebačkom sveučilištu koje
nije završio.

1933. postaje član SKOJ - a, a 1935. KPJ-a. Surađivao je s brojnim listovima i

časopisima. 1937. godine pokreće u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz zajedno
s H. Kikićem i S. Krupićem. Bio je kazališni dramaturg u Sarajevu nakon rata.
Obavljao je razne političke dužnosti u Beogradu. U posljednoj fazi književnog
stvaranja boravio je u Mostaru.

Kulenovićevo djelo u žanrovskom i poetičkom pogledu obilježeno je snažnim

kontrastima. Počeo je ciklusom soneta Ocvale primule (1927), a sonetu se vratio i
mnogo godina kasnije, već pri kraju književne karijere (Soneti 1968, Soneti 1974).
Kulenović je apsolutnu pjesničku slavu u Jugoslaviji postigao partizanskom
poemom Stojanka majka Knežopoljka (1942) i Ševa (1952).

Kulenović je objavio i nekoliko drama: A šta sad? (1946), Djelidba, Večera (1947),
zbirki pripovjedaka: Divanhana (1972), Gromove đule (1975), te pred kraj života
roman Ponornica (1977). Posthumno je objavljen pronađeni rukopis poeme Na
pravi sam ti put, majko, izišo.

Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

Šukrija Pandžo je rođen iste godine (1910.) kada su rođena i dva velika bošnjačka i
bosanskohercegovačka pisca: Meša Selimović i Skender Kulenović. Pandžo je obilježio
period između 1950-ih i 1980-ih godina u razvoju bošnjačke i bh. književnosti za djecu. On
je bio pjesnik i pripovjedač za djecu, ali su njegove pjesme i priče rado čitali i odrasli.
Poeziju je počeo pisati još kao srednjoškolac. Može se reći da je Pandžo zavičajni pisac i da
se u njegovim djelima oslikava nostalgija na djetinjstvo.