Hrabar Dabar

By: Gordan Ponjavid aka Don Livingston.

Idemo grupirati neka pojašnjenja što mi to radimo kada šeramo ovaj hash.

1. Režim je pokretanjem državnog udara aka plandemije došao u finalnu fazu svog postojanja

2. Zbog sistemskog obmanjivanja ugled svih institucija koje drže sistem je gotovo nestao

3. Cijeli režim je kroz ovu priču izgubio legitimitet

4. Snaga režima utemeljena je u ovome trenutku ne u povjerenju koje je nestalo, ved u nedostatku
alternative

5. Cijela medijsko politička scena sa svim bitnim nositeljima institucija, od akademije, crkve, struke
svrstala se na stranu plandemije

6. Mi moramo graditi doslovno svijet iz skice, jer je kroz udruživanje svih relevantnih političkih i
društvenih institucija u ovoj velikoj uroti.

7. Protestiranje u trenutku kada namjere režima više nisu upitne, besmisleno je. Jer karte su na stolu i
režim je pokazao svoju malicioznost

8. Slobodan čovjek ne sudjeluje u odnosu gdje je druga strana neupitno maliciozna.

9. Slobodan čovjek napušta takav odnos, oduzima legitimitet tim institucijama i gradi nove institucije

10. Režim koji je u ovoj fazi ogoljavanja malicioznosti je režim koji više ne može vladati građanima.

11. Građani mogu rušiti režim, ali bez izgradnje političke alternative, posljedica je kaos i vladavina
gospodara kaosa, a to je opet režim

12. Da bismo se oduprli zloj sudbini koju nam režim namede, nužno je izgraditi politilku alternativu i
reinstitucionalizirati društvo

13. Ljudi trebaju oslonac, režim je izmakao oslonac, odnosno upravo s osloncem koji je kvaran
ucjenjuje građane da pristaju na njihovu igru koja vodi u propast

14. Slobodni ljudi, građani zato ne trebaju rušiti režim, ved ovoga trenutka krenuti u izgradnju
alternativnog političkog sustava.

15. Uspostavom alternativnog političkog sustava, režim više nema jedinu polugu ucjene, a to je kaos
kao posljedica rušenja režima, te naravno povrat pod utjecaj tog istog režima preko gospodara kaosa.

16. Naša dužnost danas tako nije bavljenje režimom, ved izgradnja novog svijeta, novog poretka,
novog društvenog ugovora.
17. Kako ljudi nemaju kapacitet razmišljati tako široko, ono što ljudi generalno trebaju kao opdi
oslonac jeste #novinarativ. To je set ideja koje objašnjavaju tko smo, što smo, gdje smo kamo idemo.
Set ideja koje objašnjavaju kontekst i smjer, na čemu se onda gradi i politička platforma te se provodi
reinstucionalizaranje.

Afirmacijom i aktivnom upotrebom #novinarativ osoba potvrđuje nužnost upravo uspostave novog
narativa kao temelja političke reinstitucionalizacije društva, novog društvenog ugovora, novog
političkog procesa koji de preuzeti upravljanje društvom nakon punog kolapsa režima koji je izgubio
široku podršku kroz provođenje plandemije.

Tko promovira #novinarativ, taj se jasno odvaja od onih koji bi se žalili upravi vodovoda (prosvjedi
režimu koji je ved ušao all in u proces uspostave totalitarizma), koji bi očekivali upravo od tih
struktura koje su pokrenule državni udar da se korigiraju. Pokretanjem plandemije, režim je krenuo
jednosmjernom ulicom i nakon opde kompromitacije dobre namjere, režim se više ne može vratiti,
niti ima interes "korigirati".

Oni koji promoviraju #novinarativ, u potpunosti napuštaju mentalnu ovisnost o režimu koji je rekao
svoje i okredu se slobodnim ljudima da dalje krenu u kreiranje novih političkih institucija koje de biti u
stanju zaštititi temeljna prava, slobode i javno dobro.

Kroz upotrebu #novinarativ mi afirmiramo niz gore navedenih teza i pozivamo slobodne ljude na
akciju reinstucionalizacije svijeta, kako ne bismo završili u raljama gospodara kaosa, što jeste namjera
režima koji više nema legitimaciju dobre namjere.

Kroz upotrebu #novinarativ mi se jasno distanciramo od neemancipiranih koji u očaju i dalje se

nadaju da de se režim korigirati, jer sami nemaju snage, hrabrosti i sposobnosti preuzeti ulogu koju su
prepustili režimu, a to je vodstvo.

Kroz upotrebu #novinartiv mi šaljemo signal slobodnim ljudima da se krene u prvu fazu
reainstucionalizacije, a to je uopde prepoznavanje temeljnih gradivnih elemenata svakog novog
poretka, a to su upravo slobodni ljudi.

Koliko god banalan prvi korak da bio, upravo taj korak izbacuje iz igre sve jalove elemente koji u ovih
18 mjeseci plandemije nisu otišli korak dalje u svome djelovanju ved i dalje očekuju od svog krvnika
milost. Koliko god banalan prvi korak da bio, upravo s tim korakom demontiramo čitavu šaradu
besmislenog djelovanja i dajemo priliku najumnijima da se orijentiraju u polje rješenja, a to je upravo
izgradnja novih oslonaca preko afirmacije zajedničkog političkog okvira, što je #novinarativ.

Akcija, a ne reakcija. Kreacija, a ne destrukcija. Vodstvo, a ne kajlanje. Vizija, a ne očaj.

Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike
PRVE STVARI PRVO

Da mi je jedna kuna za svaki puta kada mi je netko rekao da ništa ne radim jer eto, nisam na
prosvjedima i ne organiziram skupove, skupio bih par soma kuna. OK, poanta na koju želim ukazati
nije koliko sam se mogao obogatiti, ved što je klasično pitanje i opdenito perspektiva neupudene
osobe.

Neupudena osoba stvari doživljava kroz senzaciju. Jeli bio neki show ili nije. Ako je bio, super. Ti radiš,
djeluješ. Organiziraš događaje. To je posao. Vidljivo je. Opipljivo je. Stvarno je. Ako radiš stvari kao
što je to razgovor, pisanje tekstova, artikulacija ideja, bilo koje misaono područje, to je ništa. Jer eto.
Svi mi nešto pričamo. Pa ako i ti pričaš, to se ne broji.

Jasno, govorimo o problemu ograničenosti percepcije svijeta kod vedine populacije.

Tu percepciju je lako ugroziti tako što postavimo pitanje da osoba opiše kako ona zapravo doživljava
politički proces i odgovor na plandemiju. Obično de osoba redi, moramo idi na ulicu ili nešto slično.
Onda ja pokažem na milijunske i višemjesečne proteste Francuza, Talijana, Australaca, Nijemaca,
Austrijanaca, gdje prosvjedi nisu rezultirali doslovno ničim osim iscrpljivanjem prosvjednika.

Pa pitam. Jeli to ono što nudiš? Osoba koja uistinu nije razmislila o problemu i sama osjeda da je
krajnje nekompetentna i da je impuls tjera na "nešto". Ne zna "što", ali nešto treba poduzeti. Kada
počnemo postavljati aktivno pitanja i razmatrati odgovore, vrlo brzo, kroz pitanje ili dva postane očito
i osobi koja je puna entuzijazma oko "prosvjeda, bojkota, otpora" i tako dalje, da zapravo doslovno
nema pojma (ideju o nečemu).

Jasno, netko de odmah zaključiti nešto u smislu "treba organizirati otpor" i slično, gdje naravno da
postavim pitanje a kako se organizira otpor? Tu opet imamo koketiranje s novom dozom besmisla,
gdje osoba u želji da odbaci bilo koju opasnost od novih misli i ideja, zaključuje da se to događa
spontano, da treba "vođa", bilo što gdje ako osoba može zadržati ograničeno viđenje svijeta, a riješiti
uočenu rupu, prolazi.

No, ovaj tekst služi za objašnjenje kako stvarni nisu toliko banalne i da je to i razlog zašto nakon dvije
godine zlostavljanja mi nismo daleko dogurali. Tj. nismo dogurali nigdje. Ili gotovo nigdje.

Postavim pitanje, pa kako je to mogude ako je tako banalno? Onda dođe primjer Franciškovida. E, on
je islamist, luđak, brijač, bolesnik, svašta nešto. Jasno je da postoji i ekipa koja je prihvatila
Franciškovida za vođu, ali takvih je jako malo. Ako dva posto. Lojalna mu je ekipa, ali Franciškovideva
politička sljedba je marginalna. Toliko marginalna da svako dizanje tenzija od te ekipe znači njihovo
uništenje. Ne uništenje njihova neprijatelja.

Da. Imamo primjer prvog vođe i činjenicu da se eto stvari same ne ruše niti ne grade, bez neke
čarolije koja nije u posjedu Fraciškovida. A to je politička legitimacija. Pristanak sudionika političkog
procesa, podrška sudionika političkog procesa, sudjelovanje sudionika političkog procesa na
ostvarenju ciljeva dotičnog vođe.
Taj dio nedostaje. I taj dio se zove politika. Onaj dio kada razgovaramo, utvrđujemo ZAJEDNIČKO,
provjeravamo koliko smo jaki kao pojedinci i grupe i kao takvi bitni da budemo dio nekog dogovora,
postavljanje okvira, ciljeva, vrijednosti. Kreiranje nekog novog političkog tijela, bida s jasnim
kriterijima uključenja koje smo spremni manifestirati i poslati u političku borbu.

Da, Franciškovid je hrabar čovjek, pokazao je sve karakteristike koje osoba iz uvoda teksta cijeni. I
opet ništa. Jer Franciškovid, baš kao i ta osoba ne razumiju da bez političke legitimacije nema
milimetar naprijed. I da se ta legitimacija ne stvara puškom, pogotovo u vrijeme kada imaš cijeli svijet
protiv sebe, ved mišlju, idejom, artikuliranim zajedništvom.

Franciškovid je danas u zatvoru, jer je izignorirao taj detalj, te je režim nužno napravio ono što je
jedino mogao. A to je demonstrirati svoju mod u trenutku kada Franciškovid uistinu ništa ne može bez
izgrađene političke opcije. Pojedinac koji očekuje od drugih da idu putem Franciškovida sada ipak
mora stati na loptu i priznati da jednostavno ne razumije, jer nema izgrađenu mentalnu mapu kako
stvarnost i izgradnja političkih rješenja uistinu izgleda.

A izgleda upravo ovako, dok čitate moj tekst. Ja vam unosim nove ideje, neke imaju ogromnu snagu
kreiranja zajedništva. One ideje koje de biti prepoznate, bit de upravo te politike koje de polagano ili
nešto brže oblikovati i političko rješenje i političku opciju. Ne moraju naravno to biti moje ideje, ali
tako vam izgleda politički proces. Pisanje, čitanje, razgovor, slušanje, pregovaranje. Isključivo umni
proces koji možemo voditi bilo gdje.

Skupovi, demonstracije, veliki događaji. To sve dolazi poslije. Nakon što postoji ved nešto što demo
nazvati politička opcija. Koja ima potrebne karakteristike za širu legitimaciju. Sve ono što je mjerivo
kao show, to je kao lakiranje limarije. Zadnji čin. Kada je auto ved tu. Kada je politička opcija ved tu.
To je detalj koji se onda pušta u najšire krugove kako bi kao velika gruda pokrenulo lavinu.

Ali, dok nije inicijacija postavljena u afirmativnim idejama koje definiraju tu grudu. Dok se ljudi ne
prepoznaju kao oni koji su sudionici te inicijalne tvorevine i ne postupaju sukladno tome, svaki
prosvjed, svaki veliki događaj, jednostavno nema supstrat, suštinu, sadržaj.

Tada imamo bezlične prosvjede kao što bi bili Veliki prosvjedi bez Marka Franciškovida. Gdje svi
utvrđuju očito, kukaju, moraliziraju, ali nadasve pokazuju bezidejnost i masovnu izgubljenost.

Zato. PRVE STVARI PRVO. A prvo je uopde ta inicijalna artikulacija zajedničkog. Svaki put, svaki
postupak koji ide u tom smjeru, u smjeru oblikovanja bududeg političkog tijela koje demo zajedno
vinuti u visinu, dobar je postupak, pametan je postupak, postupak koji vodi u željenom smjeru.

Sve ostalo, svaka požuda za velikim događajima, a da nemamo supstrat, stvar je dokonosti, neznanja,
straha i izgubljenosti.

I zato još jednom, PRVE STVARI PRVO.

#novinarativ

#markofraciškovid

#politika
Filozofija
ŠTA JE DIJALOG?

Dijalog nije razgovor između dvije osobe kako nas to pogrešno uče u školi. Termin dijalog potiče od
dvije grčke riječi - Dia (kroz, u, na itd.) i Logos (Znanje, riječ, govor, um, sud itd.), te se može prevesti
kao razgovor (naravno između dvije i više osoba, jer razgovor sam sa sobom je posebna priča) kroz
kojeg sagovornici prođu temeljno, u kojem slušaju jedan drugog. Sokrat u 5. stoljedu p. n. e. daje
riječi - dijalog pravo značenje, jer upravo njegova metoda ispitivanja, propitivanja predstavlja
dijalošku metodu. Dijalog je razgovor u kojem oba sagovornika odbacuju sve predrasude i stavove
koje su ranije zagovarali, te pristupaju razgovoru kao potpuno čisti od bilo kakvog vjerovanja, te
zajedno putem argumentacije tragaju zajedno za istinom (mi danas ne slušamo druge, nego
pripremamo retoričke argumente kako bi pobijedili i nikada ne mijenjamo stav). Da bi došlo do
promjene potrebno je da ljudi vode dijalog, a ne monolog s jednim ili više ljudi, bez obzira ukoliko
više ljudi razgovaraju monolog je ako se ne slušaju i ne uvažavaju i nisu spremni napustit svoj stav
ukoliko dobiju bolji argument. Vedini nama se često dešava kako pored jakih argumenata imamo
osjedaj kao da to ne utiče na sagovornika i to je temeljni problem savremenog svijeta. Nema dijaloga,
samo je bitna pobjeda u raspravi i na raznim debatama samo slušamo duge monologe više ljudi.
Prema tome, jasno je da neko ko želi da traga za istinom i želi da mijenja stav mora da sputa vlasitit
ego, mora da krene od onog čuvenog "znam da ne znam", jer jedino tako možemo voditi dijalog.
Sputavanje vlastitog ega je možda najveda borba sa samim sobom koju moramo dobiti na putu ka
istini. Zato je bitno da osoba odabere otvorenost uma, da ne brani svoj stav po svaku cijenu i konačno
da donese odluku da želi saslušati drugog.

Zato Rumi lijepo kaže:

"Raspravljaj se samo s ljudima koji poštuju tvoje riječi. Zato što ti možeš poraziti 40 učenih ljudi
jednom činjenicom, ali ne možes poraziti jednu budalu sa 40 činjenica."

Mark Twain govori o tome koliko je bespotrebno raspravljati se sa onima koji ne žele da razumiju:

"Nikad se ne raspravljaj s glupim ljudima, oni de vas spustiti na svoj nivo i onda de vas pobijediti
iskustvom" - Mark Twain

Mi ne možemo probuditi onog ko ne želi, te je potrebno ne trošiti energiju na takve i usmjeriti ka

onima koji znaju da slušaju i u potrazi su za istinom.

Komentar? Istina? (Ponovljen tekst)

#novinarativ
Don Livingston
gN1o81vScehmpob5er 5,2r e2021f ·

Ostavi te žena. Ili još gore, ostavi te pas. I kako izliječiš tugu? Tako što razmišljaš o ženi ili psu još
godinama? Ili nakon što prođeš period žalovanja, otreseš prašinu s ramena, ustaneš i kreneš dalje?

Da. Ovo što se sada događa, čin je velike izdaje režima. Koji je pokazao svu svoju malicioznost. I sada,
ekipa umjesto da skupi malo snage i ne krene dalje, kune se i moli režim da opet bude onaj dobar.
Ponižava se i bjesni, u nadi da de maliciozni režim redi, "samo smo se šalili".

Da ljudi. Ono što reakcionari rade je isključivo patetika i samoponižavanje, ništa više od toga.
Nesposobnost da se pregrize, zbog manjka samopouzdanja i vjere u sebe i na kraju krajeva u prirodne
procese koji su vedi od svega.

Tako što više kumiš, što više moliš, što si jadniji u očekivanju, to si dublje u govnima. I to sada
reakcionari počinju shvadati. Malo po malo.

I da. I ja sam bio reakcionar, samo sam se brzo podigao, otresao prašinu s ramena i krenuo dalje. I
pazite sad. Ima puno ljepših stvari od toksičnog partnera na ovome svijetu. Pitanje je samo, koliko
sebe cijenite i koliko vjerujete u sebe. Ništa više, ništa manje od toga.

#novinarativ

Gordan Ponjavić Gale

DSec9ember6 611p, l2t0212 8fatf lu5o2:16 Pl40t4Mted ·

JAKOBINCI I ROJALISTI

Tamo negdje 2007-a godina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji studentski forum, jedan od
najjačih foruma u Hrvatskoj u to doba. Par tisuda studenata sudjeluje u raspravama, druži se,
razmjenjuje informacije, premrežava se. Vrlo živo bide, značajan dio odnosa počiva na forumu.
Studentski Zbor nije relevantan, Staklenik nije relevantan, relevantan je forum.

Forum postoji par godina, piše se anonimno, ali više-manje svako svakoga poznaje, tako da i nije tako
anonimno. Reputacija iz stvarnog svijeta je poznata, ne kotira svatko jednako, postoje odnosi utjecaja
kroz reputaciju.

Sve štima savršeno OK, do jednog trenutka. Pojedini profesori se počinju žaliti dekanu. Tu u tamo
netko ih spomene u ne tako željenom kontekstu. Što je najgore, profesori ne znaju tko je iza kojeg
imena, u nedostatku kontrole javnog ugleda, nije im ugodno. Profesori se tako sve više žele i na kraju
dekan Boras donosi odluku da se forum ukida, preciznije, da de na novom forumu modi pisati samo
registrirani članovi, s imenom i prezimenom, studenti filozofskog fakulteta.

Ideja je djelovala krajnje jednostavno i izvedivo. Ali, nastaje problem. Forum je postao živo tkivo svih
odnosa na fakultetu, a možeš ubiti selo, ali ne i običaje. I nastaje za Beroša neočekivani bunt preko
nodi.

Stotine studenata provodi sate u raspravama što valja napraviti kako bi se sačuvao forum. Dobra
stvar je da se studenti poznaju i da su reputacije na stolu. Tako oni suvisliji imaju ipak vedi ugled i
utjecaj, tako da je dosta lako razmatrati mrežu utjecaja i djelovati.

Kroz nastalu kakofoniju pada prva i najjednostavnija odluka da se nađemo u subotu za par dana u auli
ffzg-a. Došlo je pedesetak ljudi, "vođa" pobune. Studenata i jednog asistenta, Mate Kapovida (ovo da
vam ne postane dosadno, inače trivija).

U tih par dana strast je odradila svoje, glavna tema foruma je naravno bila ukidanje foruma, stotine
ljudi su razmijenili tisude mišljenja. I vrlo brzo se u opdoj kakofoniji razlučuju dvije glavne struje. Od
milja zvane Rojalisti i Jakobinci. Rojalisti bi pognuli glavu i molili bi dekana da zadrže forum ili barem
dio foruma po starim principima. Jakobinci kažu, nema šanse, MI SMO FORUM. Dekan mora
ispoštovati našu volju, jer sva mod je u nama.

Rojalistima nije jasno da ovo što Jakobinci govore, da je čista istina, jer na kraju dana, možeš preseliti
cijeli forum na neku drugu domenu, ako baš hodeš. Ako su ljudi ujedinjeni i ako postoji gravitacija da
povuče ekipu. Ali, sve je u nama i našoj volji, tvrde Jakobinci.

Dobra strana priče jeste da na forumu sudjeluju prekaljeni aktivisti, ali oni stvarni, ne ova Soroševa
generacija. Ved oni koji imaju utakmica u nogama, oni koji imaju misaoni integritet, oni kojima je
banalna misao Jakobinaca uistinu banalna. I ti ljudi, recimo Hopla imaju i velik ugled na forumu.

Za razliku od recimo Krešimira Međerala koji je Rojalist. I niz razvikanijih članova. Ali energija je kod
Jakobinaca, bunt je kod Jakobinaca, logika je kod Jakobinaca i vodstvo je kod Jakobinaca. Jakobinci se
vrlo brzo prepoznaju, u potpunosti odbacuju Rojaliste s obzirom na to da Rojalisti ne osjete niti svoju
snagu, niti imaju volju da se izbore za forum. Rojalisti su impotentni i nepotrebni. Zapravo samo
stvaraju problem jer iz krive pozicije guše svaki dogovor.

Jakobinci s druge strane se odmah postavljaju prema zahtjevu. Prepoznaju svoje snage, alate, mod i
utjecaj i u dan, dva se prepoznaje potreba za fokusom, tj. vodstvom. Da se volja može bolje provoditi.
Siva eminencija Jakobinaca, desetak osoba u cijeloj toj masi, osoba s visokom reputacijom sada traži
vođu za prvu etapu.

Bez sebičnih interesa, bez nepotrebnih figa u džepu, orijentirani na zahtjev ujedinjenja, siva
eminencija se brzo dogovara da podrži jednog od pretendenata. Nakon što siva eminencija staje iza
pretendenta, za manje od par sati, vođa je prepoznat od cijelog foruma.

Vođa sada uz svoje pobočnike otvara novi forum, gdje svi selimo i demonstriramo da smo upravo mi
forum. Ljuti na dekana, poziva se i na oštriji odnos prema profesorima koji očito ne vole glas javnosti i
u biti sada nastaje i veda frka, jer Boras je čačkao mečku.
Sada više nije sve u rukama Dekana Borasa, sada možemo pregovarati.

Rojalisti u ovoj priči ispadaju potpuno iz igre kao nebitni, a cijeli forum zapravo postaje provedena
volja Jakobinaca. No, sada se u igru uplidu likovi koji su "dobri s dekanom", koji de "iza zatvorenih
vrata" sve dogovoriti sa "svojim delegacijama". Jakobinci odmah prepoznaju patku i kažu. Samo volja
koja je prošla javnu raspravu na forumu pred svima i koju de takvu onda prepoznati Vođa kao nositelj
volje foruma, je ono iza čega forum stoji. Nikakvi posrednici, nikakve zakulisne igre.

Ono što je fascinantno, u tom duhu borbe za forum, odmah se pojavljuju i razni likovi koji pokušavaju
povedati svoj utjecaj (forum osigurava status), te jedna grupa odlučuje napraviti mali puč unutar
Jakobinaca. Pozivaju svoje ljude na neke nepoznate sastanke, između ostalog i tadašnjeg vođu i kroz
pritisak grupe dogovaraju svoje križaljke.

No, Jakobinci su ipak preiskusni i primjeduju da je tadašnji vođa pao na jeftin trik i sada siva
eminencija krede u potragu za novim vođom. I pojavljuje se novi vođa koji je artikuliran, posveden,
koji razumije meritum problema i koji bez problema može provesti volju foruma.

U tipa dva tjedna, forum filozofskog je iz jedne apstraktne grupe anonimaca stvorio tako jako tijelo da
više nije bilo pitanje što je volja foruma i tko ima legitimitet. Siva eminencija je iza vođe, načela su iza
sive eminencije, volja je iza svih skupa.

I Boras mora izvjesiti bijelu zastavu. Forum ostaje uz sva stara pravila.

Naravoučenje.

Prvi korak da se osigura slobodna volja sudionika nekog procesa jeste razlučivanje Jakobinaca od
Rojalista.

Rojalistima je naime sve nemogude, strateška pozicija rojalista je pozicija uznika i kao takva ne može
provoditi slobodnu volju i nebitna je. Kada se scena očisti od Rojalista, kada ostanu Jakobinci, tada
krede prava igra.

Druga stvar. Kada se provodi volja naroda, mjesta za zakulisne dogovore nema. Mjesta za stavove koji
nisu prošli javnu raspravu nema. Mjesta za uzurpatore, nema.

I na kraju. Samom demonstracijom neovisnosti, više od pola problema je riješeno.

#prirodniproces

#novinarativ

#jakobinciirojalisti

#JOT

Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike

De289haaciem1Sbfer p412, 203a21 naat 10:s37 h6P7Mor6d ·

#NOVINARATIV I NJEGOV HENDIKEP

Zamislimo neku kolibu u planini. Malu, drvenu, s pedi. Zima je, najhladnija nod u povijesti. -35C.
Lažem, prošla nod je bila još hladnija. Kada je počela medava. Baraka je trošna, na podu je lokva
polusmrznute vode, nema debeta, jedina šansa da se ljudi ugriju jeste da nalože ped. Ali ped je
pokvarena i ispušta ugljični monoksid. No, ekipa se smrzava i bira uključiti ped. Pa malo udahnu vani,
pa izdahnu unutra. Pa udahnu unutra, pa izdahnu unutra. Kockaju se. No, ako izađu na medavu,
gotovi su za pola sata. Ceste su zatrpane, nitko nema pojma gdje da odu uopde, selo je udaljeno dva
dana hoda po ovim uvjetima. Prognoza je katastrofalna, dva tjedna najvedeg nevremena u povijesti.

U kolibi je pet osoba. Dvije osobe su rekle, moramo napustiti kolibu i krenuti na put, bez obzira na
sve. Jer ovdje demo se ugušiti u trenutku kada prestanemo paziti na ped. Možda ne za pola sata, ali za
par sati sigurno. Idemo van. To je ekipa koja koristi #novinarativ. Ovi drugi ih gledaju i kažu, OK. Idite
van. No #nn ekipa sjedi i dalje i primjeduje i dalje isto. Ved pola sata. I ne miču se nigdje.

Koji je zadatak te ekipe? Hode li izadi i smrznuti se? Nede. I dalje su u kolibi. Ved su lagano i smiješni.
Ništa ne poduzimaju, osim što govore trojcu da valja napustiti kolibu.

Gdje je zapelo? Pobogu, ekipi treba plan. Umjesto da sjedi, moraju odlučiti što de raditi vani. Trebaju
se dogovoriti. Trebaju kartu, trebaju informacije gdje se mogu skloniti? Postoji li neka druga koliba u
blizini, zaselak? Da, jedna osoba tvrdi da postoji. Hode li se sada svi dogovoriti da idu tim putem ili de
nastaviti govoriti da trebaju izadi?

Da sada prebacimo u naš #novinarativ. Da, mi sjedimo u kolibi pola godine, ima nas u najboljem
slučaju devedesetak i nismo se maknuli s mjesta kao ekipa. Što nam treba i na koju demo foru uvjeriti
i trojac da nam se pridruže? Trebaju nam vizija i metoda. Vizija znači da na temelju poznatih
pretpostavki krenemo u nekom smjeru prema kolibi, zaseoku, glavnoj magistralnoj cesti, radio
stanici, nečemu. Moramo imati i metodu, a to je kako demo dodi tamo. No, ved prva stvar. A to je
vizija i pronalazak vizije, učinit de nas daleko uvjerljivijima trojcu, nego ovako da vijedamo mjesecima,
a nigdje se ne mičemo. Nakon što utvrdimo viziju, lako možemo prijedi na metodu.

Po običaju, ne nabacujem vam sve ovo zato što nemam pojma, niti ideju. Imam, naravno da imam. I
viziju i metodu. Tako da nas bezidejnost ne može zaustaviti. Da, znam za jednu kolibu u blizini i put
kojim se tamo može dodi, ali hodu da svi skupa dobro razmislimo jeli to najbolje rješenje ili imamo
nešto još bolje, elegantnije.

Ali, nema nekog pretjeranog smisla otvarati vrata kolibe i prepuštati se najvedem nevremenu u
povijesti, a da ne znamo kamo idemo i kako demo tamo krenuti. Ne moramo znati sve, naravno. Što
više znamo, to smo uvjerljiviji i sebi i drugima. I na kraju dana, veda je garancija da preživimo ovaj put
u više ili manje nepoznato.

Zaključak

#novinarativ je detekcija situacije. Ali, idemo dalje. Mi koji smo toga svjesni. Jer onaj trojac nedemo
dobiti tako što demo kroz primjer pokazati da niti sami nemamo pojma što demo s tom
konstatacijom.
PS. U kolibi nema niti signala za mobitel. Za one koji su se sjetili pozvati GSS.

Seen by 15

Gordan Ponjavić
De289haaciem1Sbfer p419, 203a21 naat 12:s35 h6P7Mor6d ·

Isprogramirani smo. No, jeli potrebno radikalno reprogramiranje za #novinarativ ili možemo i
elegantnije riješiti taj problem?
Majda Moškatelo

De289haaciem1Sbfer p417, 203a21 naat 10:s11 h6P7Mor6d ·

- O TRIGERIMA -

ili "Kako ne možemo zacijeliti ono što sebi ne dozvolimo osjetiti."

Svi mi kroz život nosimo sa sobom svoju prtljagu koja se sastoji od svega što nam se desilo od prvog
dana života do danas.

Ne postoji čarobni štapid s kojim bi zamahnuli i učinili da neke rane nestanu, ali zato postoje
distrakcije koje nam pomažu da o njima ne razmišljamo. Bavimo se nečim naizgled važnijim, ili
zabavnijim, umjesto sobom.

I često sve izgleda u redu, kada netko gleda sa strane.

I često nije.

Rad na najdubljim dijelovima sebe sa sobom povlači osjedaje. Neki osjedaji znaju biti vrlo neugodni.
Često na svjesnoj razini odlučimo da smo dobro, da je sve u redu i da jednostavno imamo važnijeg
posla od čeprkanja po prethodnim životnim iskustvima. Čeprkanje po ranama uvijek boli. Sadašnjost
je ved tu, a bududnost nas čeka, sva nestrpljiva.

Krenemo tako cijeli prpošni, donosimo nove odluke, biramo i živimo, sve iz pozicije osobe koja nikada
nije uzela vrijeme za introspekciju. Zašto živim ovako kako živim, zašto mislim ovako kako mislim,
zašto radim ovako kako radim. Što želim, a što nikada nisu bile moje želje. Nemamo vremena za sva
ta pitanja, jer toliko nas važnih projekata čeka.

Dok mi donosimo odluke, biramo i živimo, one rane koje su se u nekom trenu života otvorile, a s
kojima se nismo stigli pozabaviti, su otvorene i dalje. Svi neugodni osjedaji povezani s našim
otvorenim i bolnim ranama našli su negdje u nama siguran kutak, kutak u koji su se zavukli i tamo, na
toplom i u tami, strpljivo čekaju.

Čekaju triger.

Triger neka bude drugo ime za pretjeranu reakciju koju imamo u nekoj situaciji, reakciju posve
neprikladnu situaciji. To može biti reakcija na osobu koja kasni na sastanak ili osobu koja vam je uzela
red u banci, reakcija na riječi vašeg partnera, reakcija na gužvu u prometu, reakcija na majčin pogled
ili na tetrapak mlijeka koji je nespretno pao iz frižidera na pod i razlio se. Triger reakcija je
neprikladna, neuravnotežena i van svake kontrole. Ljudi vole redi u tom trenu kako smo, eto, iz čista
mira, pukli. U stvarnosti nismo uopde pukli iz čista mira, ved je naš mali ranjeni demon strpljivo čekao
i dočekao svoju priliku. Uvijek dočeka.

Što sada?

Problem s trigerima je da onaj kome se triger dogodi uglavnom nije svjestan da je to triger, a ne
blagajnica na kasi u supermarketu koja nam je krivo nešto naplatila. Trebaju nam godine rada na sebi
da bi bili u stanju osvijestiti zašto reagiramo u nekom trenu tako kako reagiramo i zašto druga osoba
u nekom trenu reagira tako kako reagira. Godine rada na sebi da, umjesto reakcije, stanemo,
promislimo, osvijestimo, udahnemo, izdahnemo, prihvatimo bol koja nam se digla i ne reagiramo
bijesno i agresivno iz ranjenog mjesta na osobu koja nam se našla na putu i (uglavnom sasvim
nesvjesno) ukazala na mjesto gdje je rana koja boli.

Kada nam se dogode trigeri, svi se nađemo na neistraženom minskom polju krajnje neugodnih
emocija od kojih smo bježali svo ono vrijeme dok smo gledali Netflix, brojali lajkove na društvenim
mrežama, bili religijski fanatici ili konzumirali droge, whatever.

Na tom iznimno zajebanom i opasnom minskom polju su naše mine, ali i mine osobe koja nas je
trigerirala. Ukoliko se ne radi o prolivenom mlijeku. U nekim smo slučajevima spremni čak i
prolivenom mlijeku bijesno psovat mater.

Kako to objašnjavamo?

Prepisujemo naše ponašanje našem temperamentu; često koleričnom, redovito strastvenom. Kao, iz
Dalmacije sam, ja sam jako temperamentna. Kao, nisi bejb, samo nisi prošla fazu prerade frustracija,
bejb. Ono što se zaista dešava nema nikakve veze s našim temperamentom. Stvarnost, nemila, je da
su trigeri potisnuti osjedaji od kojih smo se davno odvojili i koje smo uredno spremili u kutije s
natpisom “PROŠLOST” misledi (naivno, slijedi smijeh Cruelle de Vil) kako je prošlost nešto što je
prošlo i čemu se ne treba vradati.

Možemo biti sasvim sigurni da de se osjedaji koje smo u nekom trenu života potisnuli, u nekom trenu
života i vratiti. I možemo biti sigurni da de se vratiti jače i snažnije nego ikad prije. Breaking News: ako
čekamo predugo da stupimo u kontakt s vlastitim emocijama, vratiti de se u obliku psihosomatskih
bolesti.

Naravno, postoji jedan način da se naši neugodni osjedaji nikada ne vrate. Odvojimo se od sebe.
Jednostavno je. Odvojimo se znači od vlastitih emocija, što znači i od sebe samih.

Pa... sretno s tim rješenjem.

E, sad. Postoje dvije vrste ljudi.

Prvi shvadaju da prošlost nikada nije samo prošlost. Da nas je sve ono što se tamo, negdje i nekada
dogodilo formiralo na neki način. Oni se u trenucima svojih trigera vradaju kod one zatvorene kutije
na kojoj piše "PROŠLOST", odložene u nekom zapedku, otvaraju je i traže u njoj zašto su u nekom
trenu, u nekoj situaciji, postupili tako kako jesu. Pokušavaju promijeniti usvojeni program i sljededom
prilikom primjeniti svjesno neki drugi model ponašanja. Tako mijenjaju sebe i svijet oko sebe.

Postoje i oni drugi koji se nikada ne vradaju do zatvorene kutije iz zapedka. Male životne neugode
odrade profesionalno, s osmjehom na licu, kliznu kroz i misle - ok, ovo je prošlo odlično, dobro sam,
super sam, I'm the man. Kada se pak dogodi veliko i konkretno sranje, a neko veliko i konkretno
sranje se u životu uvijek i svima kad-tad dogodi, tada počinje pravi vatromet govana. Sorry, not sorry,
nema prikladnijeg izraza za ovo.

Što se više ljudi koji nisu otvarali svoje kutije s nazivom "PROŠLOST" nađe na istom mjestu u situaciji
velikog i konkretnog sranja, to je situacija gadnija. Svi uključeni u shitshow moraju staviti šljemove,
navudi neprobojne prsluke, vizire i uzeti toaletni papir - jer rat počinje - a govna lete posvuda. Rat je
to koji svaka osoba uključena u rat vodi sa svojim vlastitim demonima, ali oku koje nije pozorno
djeluje kao da rat vodi s ljudima oko sebe. Kolateralne žrtve svačijih demona padaju pokošene tvrđim
ili mekšim govnima koja divljaju nekontrolirano po zraku. Shitshow u punom sjaju.

U životu svakog djeteta, osim svih ostalih faza, postoji i tzv faza adaptacije ili faza prorada frustracija.
Nezgodne se stvari događaju kod odraslih koji kao djeca nisu odradili tu fazu s primarnim skrbnicima
na prikladan način. U trenucima stresa, odnosno kada stvari ne idu onako kako smo mi zamislili, a mi
nismo odradili ovu fazu kako valja, naš sustav se trigerira, ulazi u neurozu, nije u stanju regulirati
vlastite neugodne emocije i naša govanca sada možemo zamisliti kao veselu prskalicu vode u vrtu
koja se živahno vrti prskajudi govna do kud ved naša prskalica ima domet. Tko je bliže, taj je uvijek
temeljito zasut našim sranjima.

Mnogi koji nisu imali srede na zdrav način prodi s roditeljima fazu adaptacije, odnosno fazu prorade
frustracija, se odvoje od vlastitih emocija na različite (kreativne) načine. Neki su stalno u umu,
racionaliziraju sve što im se dešava, neki skrenu u fejk duhovnost, duhovnost kao bijeg od stvarnosti i
bolnih emocija s kojima se nisu u stanju suočiti. Neki se drogiraju. Neki piju. Ili urlaju na utakmicama.
Neki opsesivno kupuju. Neki opsesivno jedu. Neki sve to. Oni su posebno ranjeni, ali to ne vidimo
ukoliko nam je emocionalna inteligencija niska.

Negdje u životu dobijemo, negdje izgubimo. Neki su ljudi osjetljivi više, neki manje. Neki su imali bolje
uvjete odrastanja, neki gore. Jedino što je izvjesno je da nitko od nas nije imao savršen život. I jedino
bitno je kako handlamo ono što smo dobili, što radimo s onim što nam je dano. Jesmo li
konstruktivni, ili destruktivni. Radimo li štetu sebi. Partneru. Vlastitoj djeci. Ljudima oko nas.
Donosimo li svjesne odluke. Komuniciramo li svjesno.

Osjedamo li sebe? A druge?

Da li otvorimo ponekad svoju kutiju punu demona iz prošlosti, ili naša kutija stoji zatvorena u nekom
zapedku, dok mi šetamo po Svijetu bavedi se bilo čim, samo ne sobom. Posljedično vičemo bijesno
kroz otvoreni prozor automobila na sudionike u prometu. Mrzimo u komentarima po društvenim
mrežama. Bojimo se redi glasno što mislimo. Vječno zamjeramo svima koji nas nisu podržali.
Sabotiramo partnere u strahu da nas ne napuste. Reguliramo emocije paledi cigaretu za cigaretom.
Gubimo se.

Tajna dobrog života i još boljih odnosa?

Za početak bi jednostavno valjalo otidi do one kutije u zapedku. Kutija može biti jako velika, u tom
slučaju dobro je potražiti pomod. Valja protresti sadržaj, vidjeti čega sve tamo ima. Popričati s nekim
o svojim osjedajima. Uglavnom u situacijama otvorene kutije nismo u stanju sve te osjedaje
isprocesuirati sami. Ne znamo. Da bi nešto znali, netko nas je to morao naučiti, a uglavnom nije imao
tko. Shit happens.

Otvaranje kutije zna biti teško. Nedu vas lagati, iako bi rado - jer bi vas onda možda nagovorila da
otvorite kutiju. Uglavnom je tjeskobno i tužno. Svejedno, odradimo to sranje. Dok nas boli, tješimo se
da de puno gadnije biti ako se jednom upali ona prskalica. Motivacija nam može biti i bolja veza sa
sobom, ali i ljudima koje želimo imati u našem društvu. Bolji svijet, u konačnici, je samo svijet svjesnih
ljudi. Problem je da takav svijet ne dolazi na poklon, možemo ga jedino izgraditi sami.

#novinarativ
Filozofija
Novemtber0 22, 2nl01cs0o2r110ieud ·

- LIJEČITI UZROK, A NE POSLJEDICU!!! -

Ukoliko zaliječimo posljedicu, a ne uzrok....opet de se pojaviti ista posljedica i šta smo riješili? Najbolji
primjer toga je liječenje karcinoma...gdje se pokušava spriječiti širenje i rast karcinoma, bez ikakvog
tretmana u promjene načina života (uzroka) koji dovodi do pojave karcinoma (karcinom je
posljedica).

Naravno da ne postoji jedan uzrok za karcinom, nego je to skup više uzroka kojima je zajedničko da
nisu u skladu sa ljudskom prirodom, te su zbog toga toksični po organizam (neogranska ishrana,
pušenje, zagađen zrak, prevelik stres zbog svakodnevnih obaveza - današnji gradski život). Dakle,
potrebno je da živimo u skladu s prirodom (kako su to i Kinici i Stoici govorili) i karcinoma ne bi bilo, a
ukoliko ne možemo u potpunosti, onda trebamo bar težiti i biti biliži takvom načinu života.

Ljudi ne žele da mijenjaju svoj način života i onda im ljekari (ljudi rade u sistemu, ako toxne rade onda
de neko drugi) i farmaceuti kojima to odgovara zbog profita prodaju lijekove koje liječe posljedice (i
plus stvaraju nove izvore bolesti) i tako posljedica (bolest) se vrati i tako u krug funkcionira kao i sve u
ovom konzumerističkom društvu. Nakon toga, pacijent počinje da dobija neku ukrasnu "kutiju" sa
raznim bojama u koju može smjestiti lijekove radi lakšeg konzumiranna i s vremeno se broj lijekova
povedava, a stanje pogoršava...sve do smrti. Za sve to vidim "krivca" u ignorisanju ovog Hipokratovog
imperativa i liječenje posljedice, a ne uzroka.

#novinarativ

P. S. Ovo se može primjeniti na bilo šta što nastojimo popraviti u društvu ili kod sebe.
Hrabar Dabar
ctDSecember o316i,g6f 202531sc1 frat 12:l8m0c005 P32M ·

MREŽA UTJECAJA

By: Don Livingston

Plandemija je bila dugo čekani test javnosti, gdje smo imali priliku kvalitetno razlučiti one kojima se
da olako manipulirati i koji de facto nemaju svoju svijest, od ostatka društva. Znate onu parolu "slušaj
struku". Ili recimo pitanje "jesi li ti epidemiolog možda?". Da, radi se o populaciji koja je dozvolila sebi
status da oko nultih životnih pitanja, aka temeljnih ljudskih prava nisu ušli niti u meritum, niti su
pomislili kritički pristupiti pojavi. Umjesto toga, prepustili su svoj utjecaj onima koji su im oduzeli
prava, bez jednog pitanja, bez jednog ispaljenog metka.

Da, velik dio populacije nije položio ovaj test ličnosti. Pokazali su da nisu politički faktor, da nisu
politički relevantni, ved da predstavljaju slijepu sljedbu s kojom sila može raditi što joj se prohtije.

Taj događaj ima naravno i pozitivan presedan, a to je da je onaj drugi dio javnosti postao nositelj
društvene modi, te je samim time znatno ojačao. Političke kulise koje su praktički unisono prihvatile
teror plandemije, izgubile su značajan politički utjecaj, koji je do jučer bio neprikosnoven. Imali smo
"ljevičare", "desničare", "liberale", "zelene", nebitno. Imali smo cijelo šarenilo političke kulise koje je
malo tko propitivao, ved se tom šarenilu i lažnom pluralizmu prepuštalo vođenje političkog i
društvenog života.

Sa plandemijom je sve ovo palo u vodu i cijela ova kulisa izgubila je politički utjecaj i mod. Preko 50%
populacije, uz to da naglasim, politički relevantne populacije koja nije bila spremna na prepuštanje
političke volje mutnim prikazama, suštinski je dala vritnjak cijeloj toj šaradi.

Politički europejski mainstream dobio je vrlo jak udarac, jer do jučer je definirao prihvatljivost i
civiliziranost na nivou plebiscita. Od cijelog političkog spektra u poluživotu ostali su samo naši dragi
desničari i liberali. Jer se te dvije ekipe nisu busale u zazivanju mjera, ved su naizgled mudro odlučile
ostati po strani kako bi mogli predstavljati sve ove odbjegle ovčice koje su prepoznale pad
dosadašnjeg autoriteta.

Naizgled, na testu ličnosti pali su mahom ljevičari, dok su desničari i desnici skloni elementi ostali u
igri. Do neki dan, preciznije, MOSTA i referendumske inicijative.

Kao što je lijevi, proeuropski dio nekritične populacije pupkovinom vezan za zvučne europske i
svjetske institucije, tako je desni, retrogradni dio populacije vezan za opskurne pojave poput
hrvatskog klera, još opskurnijih stranaka poput MOSTA, DPa ili Suverenista.

Imali smo tako privid da je s jedne strane ljevica mahom pala na testu ličnosti, dok je desnica to
preživjela. I onda je došao taj test ličnosti koju je napravio MOST.
I dobili smo potpuno istu priču. "slušaj struku". "jesi li ti pravnik možda?". Ukratko, potpuno isti
obrazac gdje su nekritični pojedinci imali priliku jasno se razlučiti od onih koji misle svojom glavom.

Na plandemiji su u potrazi za sigurnim skutama pali lijevi, a na Mostovom referendumu su u potrazi

za sigurnim skutama pali desni. I jedna i druga ekipa su umjesto razuma, kritičnosti, odmaka i vjere u
vlastite kognitivne sposobnosti, odabrale privid sigurnosti u masama i neupitnom autoritetu. Ljevica
(uvjetno za potrebe teksta) je izdala razum tako što je izabrala prekrasnu masu svjetskih institucija,
masovnih medija, gotovo cijele medijske kulise, a desnica je izdala razum tako što je izabrala nešto
skromniju masu na lokalnom nivou, koju predstavljaju deseci eksponiranih lažnih aktivista,
oportunista i režimskih igrada.

Netko bi se mogao zabrinuti kada vidimo izdaje na sve strane, ali uopde se ne radi o izdajama, ved
vrlo jakim signalima tko zapravo misli svojom glavom i tko jeste prirodni autoritet kroz samu
autentičnost vlastite svijesti, a tko je lažnjak koji ne misli svojom glavom, ved slijepo lovi sigurnost
skuta, privid mase, bez ikakve intelektualne autentičnosti.

Zahvaljujudi ova dva testa, jednog za lijevu i jednog za desnu populaciju, maske su pale i više nema
nazad. Jer jaki ljudi slijede argumente, a slabi traže sigurnost skuta. Svi koji su tražili sigurnost skuta,
umjesto argumenata ispali su iz zone utjecaja, ispali su kao bilo kakav faktor građenja, jer njihova
suština nije suština vođa, ved slabida koji moraju imati svoje pokrovitelje bez kojih ne mogu.

Jasno, malo je onih koji imaju potrebnu autentičnost i potreban integritet. No dobra vijest je da
dinamika društva uvijek počiva na malom broju kvalitetnih pojedinaca koji zatim šire svoj utjecaj kroz
jačanje autoriteta.

Do pred dvije godine, ljude je jako interesiralo što misli nekakva Maja Sever ili Igor Rudan. Danas su ti
ljudi ispali iz igre. Jasno, oni imaju utjecaj u malom krugu izgubljenih, ali njihov utjecaj sada je strogo
ograničen na marginalnu skupinu kolokvijalno kovidiota, koji globalno nemaju više društveni autoritet
u globalu. Ista stvar de se sada događati i s desnim spektrom koji je pao na Mostovom referendumu.
Do pred svije godine, više-manje svi smo se kačili i visili na statusima medijski eksponiranih likova,
kvaziautoriteta. Sada ti likovi postaju sprdnja, a ne faktor.

Istovremeno, oni koji su položili test ličnosti i koji su pokazali autentičnost i integritet, u potrebi
društva da ima svoje bardove, postat de vrlo skoro vrlo, vrlo utjecajni. Jer mreža radi svoje. Mreža
koja je kroz plandemiju iziritirana, probuđena iz zimskog sna i koja je spremna na nevjerojatno brza i
korjenita preslagivanja.

I to je ono što se događa. Režim koji je počivao na medijskoj kulisi raznih lažnjaka, više ne kontrolira
proces. Testovi koji se nalaze pred nama, šalju signal u mrežu i svi pratimo odgovor tog signala i
prilagođavamo se novim saznanjima. Dojučerašnje veličine padaju, nove veličine se uzdižu. Cijela
mreža sve bolje diše u potrebi za dosljednošdu i suvislošdu i svakim signalom mreža je sve jača.

Do plandemije smo mahom svi bili referencirani na režimsku kulisu, tko nije bio afirmiran putem
mainstream medija de facto nije postojao, a danas sve više i više ljudi čak okrede pilu naopako i
prepoznaje svaki signal od strane mainstream medija kao lažan i mediji više nemaju utjecaj u
kreiranju društvenih autoriteta. Režim je desetkovan.
Umjesto toga, mreža to sada sama radi, svaki pojedinac koji misli svojom glavom i koji bira nove
kanale utjecaja i sam ih istovremeno kreira.

Ova priča, to je protopolitika, podloga za kreiranje jake javnosti. U zemlji gdje do jučer javnost
praktički da nije niti postojala. Jake javnosti iz koje se gradi cjelokupni politički proces, a ako je
potrebno i mijenja cjelokupna politička konstelacija, ako postojeda konstelacija ne može zadovoljiti
zahtjeve koje društvo ima pred sobom. Što se upravo i događa.

Svako alarmiranje i svaki test osigurava čišdenje i preslagivanje mreže utjecaja, mreže koja sve više
jača, pa tako i sama javnost, a to je preteda svake političke promjene, između ostalog i uspostave
političkog pokreta, poretka, doslovno što god zamisli konačno oslobođeno tkivo slobodnoga društva.
Po potrebi.

Dobro došli u novo doba. Doba slobodnih ljudi.

#novinarativ

#jakajavnost

#mrežautjecaja

Don Livingston
J8antS7uary3 og3g sat cce9:4821 P8M ·

Porobljavanje se vrši danas gotovo isključivo putem medija. Alternativa režimskom narativu ne
postoji. Samim time nekako je logično, ako hodemo izadi iz ove šprance je jednostavno stvorit nešto
drugo.

Jasno, možemo brijati da nam narativ ne treba i tako se vrtiti oko kaše i stalno konstatirati unutar
režimskog narativa. Jer nam altenativa ne treba. Ili je ipak očito da tako stvari ne funkcioniraju?

U temi "Kako nastaje pokret?" uočavam da je pokret upravo posljedica novog narativa. E sad, treba li
nam pokret? Ili je dobro i ovako? Ako nam treba pokret, hodemo li se pokrenuti? Ako nam je dobro i
ovako, gdje je problem?

#novinarativ

Luka Kapelčan
Novem4betr 2hi4, 2sgfof00r21ed2u ·
Cijepljena osobo, osjedaš li se izigrano kad su ti rekli...

- Da maske štite od prijenosa / kontrakcije virusa, no postoji 47 nezavisnih studija koji dokazuju
drugačije?

- Da deš se samo jednom cijepiti i sve de ti slobode biti garantirane, no ved najavljuju i četvrtu dozu te
nakon svake nove ti uskraduju prava?

- Da nakon cijepljenja se nedeš trebati testirati, držati distancu, nositi masku, no suprotno je u praksi?

- Da de te cjepivo zaštititi no svjedočimo da značajan broj ljudi ostaju invalidi ili umru nakon istog?
(Podatci na službenim stranicama Vladi i zdravstvenih organizacija)

- Da je obdukcija zabranjen postupak u "pandemiji" i jedini legalan način kako proglasiti od čega je
netko umro no imaju ti obraza kazati da su utvrdili da je netko umro od C0v1da?

- Da je PRC test najpouzdanija metoda dijagnoze C0v1da no ved sljedede godine de ga izbaciti radi
nepouzdanosti?

- Da je postizanje 100% procijepljenosti naroda izlaz iz "pandemije" no usprkos najvedem postotku

procijepljenosti zaraze su navodno vede nego ikad?

Ne ismijavam, potičem na kritičko razmišljanje. Ovo nede nikada prestati ako ne prestaneš sudjelovati
u igri. Jednom dok prestaneš se pokoravati, gube mod.

#novinarativ

Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike

D2eg4cte73mbtter 26p, 3o33lc20121 atu 3:slra260 5ePM0 ·

TABULA RASA

Ispiranje mozga je napravilo svoje. Javni diskurs sustavno je udaljavao sve subverzivne ideje, misli i
poruke koje bi na bilo koji način ugrozile ovaj poredak. Ubačena je nepregledna količina sofizama
poput "politika je kurva" kako bi se ljude udaljilo od vlastite volje, vlastite modi, kako bi uspješno bili
porobljeni.

I sada ulazimo s antitezom svemu što znamo. Nema više ustaša i partizana, ali postoje kvadratni
korijen, politički singularitet, doba istine, mreža utjecaja, informacijska revolucija, masa čudnih i
nejasnih sintagmi.

Potpuno jasno, jer gradimo novi narativ. I ono što se prepoznaje kao prepreka jeste TABULA RASA.

Otprilike kao kada pogledaš na oglas za posao koji zahtjeva visoku ekspertizu. Čitaš zahtjeve, ne znaš
što te riječi i sintagme uopde znače, a kamoli da bi znao redi koju rečenicu o tome ili da bi razumio
opis posla. Ali, kada stekneš znanja, pojmove, zorove, taj opis posla ti je jasno pregledan. Jer više nisi
tabula rasa.

Da, postupno isti zadatak je i pred novonarativcima. Ono što mi danas susredemo jeste tabula rasa
kod naših sugrađana koji su desetljedima imali pretplatu na masovne medije uz pokoji izlet u
nepoznatu raspravu ili literaturu. Ali, fond znanja izvan režimskog narativa toliko je oskudan i što je
još važnije specifičan tako da ne možemo voditi rasprave u poljima gdje je samo jedna osoba
upudena, a druge nisu.

Ono što mi danas radimo, mi novonarativci jeste da punimo i bistrimo nepregledna polja skrivenih
znanja koja okredu shvadanje cijeloga svijeta, društva, kulture, politike, života.

Prosječna osoba, znači 90%+, uključujudi i one koji sebe smatraju znalcima dan danas su potpuno
zarobljeni u režimskom narativu, rakursu, kontekstu. Razlog zašto danas #novinarativ izaziva čuđenje
i nejasnode je upravo u tom detalju da udaramo u tabulu rasu neizgrađene svijesti naših sugrađana.

Tako mi novonarativci ostajemo posebno nejasni svakome tko je dan danas siguran u svome rakursu,
tko je siguran u svoje dogme i svoj set neznanja. Dok oni otvoreni su ved i sami nanjušili ova
nepregledna polja novoga i atraktivnoga. Tako je cilj novonarativaca upravo svijet onih koji nisu
ideologizirani i zarobljeni u nekom ograničenom rakursu, ved koji sukcesivno grade svoju mentalnu
mapu i sami prepoznaju potrebu za širenjem pojmovne mape i razumijevanja svijeta.

Zaključno.

Zadatak za #novinarativ jeste ispuniti tabulu rasu novim pojmovima, idejama, mislima, skladom, gdje
de posljedično novi mentalni kapaciteti prirodno prebaciti i fokus svijesti i razmišljanja izvan uhodanih
puteva režimskoga besmisla. Jasno, u nekom trenutku, a mogude da je trenutak ved došao danas
jeste da više nede biti važno toliko puniti novim idejama, ved uspostavljati sklad među tim idejama,
bistriti ih i osiguravati atraktivna rješenja za elegantno poimanje svijeta i onoga što se događa i što je
potrebno činiti.

No, prvi korak prvo. Ispunimo tabula rasu subverzivnim mislima i omogudimo joj da uzleti visoko,
visoko.

Seen by 13

Hrabar Dabar
Aucg7usSt0 1n8f,s 1202411d ·

Što vi mislite, da li je ovaj skužio novi narativ?

Btw ove slike sam dobio od Kristine Moguš, koja me također blokirala.

#novinarativ
#kriptonit

Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike

D2eg4cte73mbtter 25p, 3o33lc20121 atu 3:slra164 5ePM0 ·

KAKO NASTAJE POKRET?

U prošlim tekstovima opisujem koncept ritma promjene. Gdje se mi uvijek referenciramo na neki
okvir, a okvir danas je medijska predodžba stvarnosti. Pa tako, nekada smo sve rasprave prebacivali
na ustaše i partizane, danas sve prebacujemo na cijepljene i necijepljene i kovid potvrde.

Kada mediji odluče napustiti neku tematiku, onda svi napuštamo neku tematiku. Dok je mediji drže i
koriste, mi se na tu tematiku kontinuirano osvrdemo. Vezani smo pupkovinom za ono što nam mediji
guraju i poturaju.

Ako hodemo razgovarati o bilo čemu drugome, mi nemamo ljude kojima bismo razgovarali. Jer se i svi
drugi referenciraju na medije, a nije neka velika šansa da demo iste tri stvari prepoznati i vi i ja i Pero.
I ne samo to, ved da demo na temelju zaključaka povudi neku crtu, te sljededi puta nastaviti od tamo
gdje smo stali prošli puta.

Stvarnost kaže da demo se vi, ja i Pero sljededi puta opet vratiti na medijski okvir, praktički zaboraviti
sve zaključke od prošlog puta i opet sve ispočetka, jedan korak naprijed. I opet sljededi puta s istog
početka opet isti korak naprijed. I tako nepregledno, trajno

To znači biti vezan za medijski narativ i medije. Ne biti emancipiran, ne biti slobodan.

I kada gledamo političke opcije, mi opet razmatramo stvari unutar tog narativa. Niti milimetar dalje
od toga.

Do jednog trenutka.

To je trenutak kada se pošalje jasan signal okolini da smo usvojili neke druge vrijednosti, okvire, ideje
kao temelje. I da više te temelje ne analiziramo, ved na njima gradimo dalje svoj narativ, svoj pogled
na svijet nevezan za medije i režimski narativ. Prvi čin kada se više ne referenciramo na medijsku
stvarnost i stalno ponavljamo "SUKO", "nije dobro" i tako dalje, ved vlastitom odlukom definirao nove
principe i načela kao polazišne, tog trenutka mi smo se odvojili od medijske, to jest režimske sise i
umnoga ropstva kojim režim vlada. Tog trenutka mi smo inicirali pokret.

Sam pokret može biti uspješan ili neuspješan, može biti kvalitetan i prazna priča. No, u trenucima
kada pada čitav sistem i kulisa vladanja, upravo je promjena rakursa koju nudi novi narativ, ono što je
prirodna posljedica velikih društvenih i političkih promjena. Režim naime i dalje vlada tako što nas
veže na kratak lanac s pričama o omikronu, covid potvrdama, obaveznom cijepljenju i tako dalje.
Onog trenutka kada se oslobodimo od okova režima, mi postajemo slobodni ljudi.
Zaključno.

Mi kao slobodni ljudi se kroz slanje signala udružujemo s drugim oslobođenim ljudima s kojima
dijelimo nove postulate, razmišljanja, vrijednosti, teme. I povlačimo crtu. Kada je ta crta kvalitetna i
može osigurati prepoznavanje u širim krugovima, mi smo upravo inicirali pokret i promjenu koja
cijelu prethodnu konstelaciju prebacuje u neko prošlo vrijeme. Mi više nismo porobljeni režimom i
ritmom promjene koji u rukama ima režim kroz forsiranje prežvakanih tema i kao slobodni i udruženi
ljudi postajemo oni koji mijenjaju svijet.

Sretan Božid svima

#kakonastajepokret?

#novinarativ

Seen by 10

Filozofija
Nhovpeom0t5ber 6, ore28021 ·

Državni zakon je napravljen po uzoru na moralni zakon...u smislu zabranjeno je ubijanje (jer je to
nemoralno), zabranjeno krasti, zabranjena korupcija itd. Međutim, zbog ograničnosti (nesavršrnosti)
čovjeka u svakom sgemnetu državni zakon je uvijek falibilan i uvijek de postojati zakoni koji su
nemoralni. Dužnost čovjeka u tom slučaju je da krši državni zakon, a ne da ga poštuje i da na taj način
natjera vlast da mijenja zakon i unaprijeđuje ga (iako on nikad nede biti savršen). Trebalo bi da pravila
i principe državni zakon crpi iz moralnog zakona, ali zbog raznih interesnih grupa, egoizma,
tupavosti...nije i ne može biti uvijek tako (nekad namjerno, a nekad nenamjerno).

Postoje primjeri u prošlosti, a najočigledniji (najsvežiji) je za veijeme Hitlerove Njemačke kada je

legalno bilo diskriminirati i ubijat (a to je nenormalno). Ljudi koji su to izvršavali su govorili "samo
radim svoj posao" ili "poštujem zakon" što jasni pokazuju da nije sve po zakonu moralno. Zbog toga
se javljaju "fini" ljudi koji čine zvjerska djela, jer ne razmišljaju "svojom glavom" i programirani su da
poštuju zakon svoje države. To najbolje opisuje H. Arendt u djelu "O banalnosti zla" u kojem jasno
pokazuje da je zlo samo nedostatak promišljanja. Zbog toga dužnost svakog čovjeka prema lošim
zakonima je da ih kršimo i nepoštujemo, jer je moralni zakon uvijek iznad držvanog zakona (zato što
je taj njemu ideal u kreiranju zakon).

"Loši zakoni su najgora vrsta tiranije."

- Edmund Burke

#novinarativ
Marija Nikolic
21mSp322slh2ahta5u ·

Ljudi uglavnom brkaju lončide, što nije slučajno, izmedju religioznosti i verovanja. Vera je jedan
aspekt znanja i ljubavi (duhovnost) na nekom višem, metafizičkom nivou, sveprisutna u korelaciji
"unutarnjeg" i "vanjskog" sveta, dok svaka religija operira na SLEPOM verovanju, u njenom
iskrivljenom ogledalu. Svako ko ne razume ovu razliku, po difoltu je religiozan, bez obzira koji je
objekat njegovog idolopoklonstva.

Isus Hrist nije bio religiozan čovek, ali je njegova učenja "upakovala" institucija zvana religija, koja je,
nadasve, imala za zadatak da ljude drži u izvesnom neznanju i tako kontroliše.

Ja mislim da je, do sada, i pticama na grani jasno, civilizacija je heavily kontrolisana tvorevina.

#novinarativ

Question everything. Why?

Igor Lazarević

Jhanuar0y 63 1a5t 7:6437h tmo0soPMr1e ·

Problem je u tome što ljudi imaju neograničeno ili veoma veliko poverenje u određene stvari. U tom
pogledu, suštinski nema vede razlike između poverenja u crkvu, i njene predstavnike, i poverenja u
nauku, i njene predstavnike. To poverenje je toliko jako da se čak graniči i sa kultnim obožavanjem.
Kada se to poverenje ozbiljno uzdrma ili naruši, tada se dešava da se sve uruši kao kula od karata, ili
da se, u stanju kognitivne disonance, prihvate nedostaci, progleda kroz prste i nastavi "slepo"
verovati svom životnom sidru. U takvim okolnostima, kod takvih ljudi, vrlo je teško racionalno
rasuđivati o predmetu njihovog obožavanja. Priča o objektivnosti se tu završava, i tu emocije
preuzimaju. Savršenstvo ne postoji i mnogim ljudima je to teško za prihvatanje. Zato se "seče"
heuristikama i oslanja na emocije. Nije razum uvek ono što vodi ljude u ponašanju. Naprotiv, često su
to emocije. Zato molim jedno - nemojte pričati da ste ultimativno racionalni, jer niste!

Hrabar Dabar
Sepm0t3embeor 1411,a 2t025ued11 ·
By: Joe Horvat

Jeste uzivali u "sezoni"?

Oligarhija vam je dala "slobodno", doduse uz stalno napominjanje sto slijedi. Bilo je "mirno".

Sad je vrijeme za novi, jaci val terora.

Oligarhija vam ne da da se lijecite bez potvrde sukladnosti.

Oligarhija najavljuje obavezan vax za radnike u zdravstvu.

Oligarhija trazi potvrde sukladnosti da obesteti one koje je svojim mjerama unistila.

Oligarhija maltretira djecu.

Tko je sljedeci?

Jesmo mi jos uvijek ljudi i slobodne i razlicite individue ili samo podatak u nekoj narucenoj "studiji" po
kojoj ce nam olos krojiti zivote?

Prosvjedovat cemo?

Da, trebamo stati iza ljudi koje se najjace napada ali time ne rjesavamo mnogo. Vjerojatnije nista.

Cekamo korak nazad oligarhije pa onda gledamo dva naprijed?

Bavit cemo se posljedicama?

Ili cemo se pozabaviti uzrokom i doista preuzeti inicijativu.

#novinarativ
Igor Lazarević
D6elcehmbpahf5serera 13,i3 2m02ll31 a5t 11:53a aPM ·

Nema sumnje da je postojedi društveno-ekonomski sistem zreo za promenu. To nije nešto što se
desilo pre 2 ili 10 godina. To je nešto što traje decenijama. Sistem koji mi poznajemo postoji
vekovima, a potreba za njegovom promenom, ili možda poboljšanjem, je sve izraženija i sazreva
decenijama. Toga je svesna ogromna vedina ljudi, i to nije nikakvo posebno otkrovenje. To svi znamo.
Razlika je samo u tome što se ljudi nalaze na različitim pozicijama u pogledu toga kakav bi trebao da
bude novi sistem, ili poboljšani stari sistem. A to nesumnjivo povedava kompleksnost.

Ukratko, u pitanju je krilatica "promena sistema".

Ne prilagođavanje postojedem sistemu, ne zamena uloga u njemu, nego korenita promena sistema,
ili izgradnja novog. To je ono što je zajedničko svima: i neomarksistima, i socijaldemokratima, i
liberalima, i konzervativcima, i demohrišdanima, i zelenima, i Varufakisu, i Greti, i Cukerbergu, i
Rokfelerima, i tehnokratama, i birokratama, i kapitalistima, i utopistima, i pesnicima, i zanatlijama.

Jedni bi da menjaju sistem jer žele još više kontrole i modi, a drugi bi da menjaju sistem jer žele više
ravnopravnosti i pravde. Jedni bi da jačaju nezavisnost i osobenosti, a drugi bi da se mondijalizuju.
Jedni bi više, a drugi manje nadzora. Jedni hode vedu, a drugi hode manju slobodu. Svi nešto hode i svi
uviđaju da im postojedi sistem to ne omogudava. Jednoglasni su u tome da žele novi sistem.

Međutim, to nije tako jednostavno kao što izgleda.

Sistem se ne menja tako što neko pukne prstima i preko nodi stvori novi sistem. Čak i kada se
dešavaju revolucije, mi zapravo gledamo završne činove složenih društvenih procesa koji im
prethode, ili tek trebaju da slede. Društvena dinamika nije takva da se stvari menjaju "preko nodi". Pa
čak i kada kupujemo novi automobil, to je proces. A kamoli promena čitavog društveno-ekonomskog
sistema i inače uređenja jednog društva. Ali, hajde da kopamo malo dublje.

Promena sistema je zapravo kulturološka promena. To je promena bazičnih uverenja, verovanja,

stavova, normi i obrazaca ponašanja. To je promena načina gledanja na svet, fundamentalna
promena paradigmi ponašanja i pogleda na uređenje jednog društva. A svi mi znamo da se kultura
sporo menja. Lako je promeniti ono što se nalazi "iznad površine", kao što su norme, obrasci
ponašanja i elementi vizuelnog identiteta. Ali teško je promeniti ono što se nalazi "ispod površine",
što se nalazi duboko u nama, kao što su stavovi, uverenja, verovanja, pogledi na svet i duhovni
elementi našeg identiteta. E, to ide malo teže.

Pokušadu da se izrazim na drugačiji način. Ono "iznad površine" možemo menjati, pa makar i silom i
ucenom, ali prava promena dolazi kada promenimo ono "ispod površine", a to nije lako i to je pravi
izazov. Još ako se odnosi na čitavo društvo, e to je onda baš, pravi izazov. Bududi da su ljudi vrlo
osetljivi kada im neko čačka "ispod površine", promene na tom nivou se vrše primenom najsuptilnijih
metoda promene svesti, koje su često i vrlo perfidne. Toliko suptilnih da ih ljudi često i ne primeduju,
ved se samo pod njihovim uticajem menjaju. Nekad to rade vrhunski profesionalci, a nekad se te
promene dešavaju spontano, delovanjem društvene dinamike.

Mi se nesumnjivo nalazimo u vremenu takvih promena. Čak i ovo doba u kojem postoji epidemija
zarazne bolesti nije samo to, ved je i doba velike društvene promene. Štaviše, epidemije i razne druge
prirodne ili društvene nepogode su često menjale tok istorije. U to ne treba uopšte sumnjati, ved
treba postaviti pitanje: u kom pravcu idu promene? Da li de nam doneti boljitak ili nam donose patnju
i nove probleme? Da li pobeđuju progresivne snage, ili možda reakcionarne, ili možda destruktivne
snage? Gde ovo sve vodi?

Ja lično smatram da ne treba tako olako govoriti o "promeni sistema" ako nismo spremni na
suštinsku promenu, jer promena sistema sa sobom nosi i veliku odgovornost. Plus, dolazi do jakog
komešanja društvenih činilaca, u procesu društvene dinamike, u kojem mnogi mogu da love u
mutnom i da preokrenu promenu u svoju korist, tako što de ostvariti lične ili partikularne interese.
Promena sistema je dobar sluga, ali zao gospodar. Zato treba biti pažljiv sa tom "vatrom".

Mislim da nije dobro da znamo šta nedemo, a da ne znamo šta hodemo. Da idemo okolo i vičemo
"promena sistema", a da ne ponudimo odgovarajudu alternativu, u delu ili celosti. Od kada je sveta i
veka, svaki sistem uređenja društva se sastojao od onih koji su bili u boljem ili povlašdenijem
položaju, i onih koji to nisu bili. Ako oni koji nisu u takvom položaju žele da vode promenu, a ne znaju
baš tačno šta hode, vrlo lako mogu biti pobeđeni pre samog početka, jer oni koji imaju mod često i
diktiraju uslove. Naravno, mogudnost nasilne promene je uvek tu kao opcija, ali ne treba zaboraviti i
to da "revolucija jede svoju decu".

Zato je bolje da znamo šta hodemo. Da to bude za dobrobit svih, da bude realistično, da bude
održivo, da bude jako. A onda da to pravilno artikulišemo. Da stvorimo jake vrednosne temelje. Da ih
komuniciramo. Da gradimo jaku koheziju. Da gradimo društveni zamajac. Da pustimo nove velike
ideje da se šire kao infekcija kroz društvo i da postanu magnet koji de privudi sve ljude koji žele takvu
promenu. Da gradimo neki #novinarativ koji bi bio dovoljno jak da ljudima da novu nadu (da nas
napaja) i dovoljno slab da ne implodira i uruši samog sebe (da ima uzemljenje).

Sve ima svoje. U III, XI ili XVIII veku modnici su mogli da kontrolišu samo deo tredeg kamena od Sunca,
a isto tako je i običan čovek teško mogao da dobaci dalje od svoje provincije. Međutim, danas je
drugačije. Danas je sve globalizovano. I to je i dobro i nije dobro. Dobro je zato što danas, kao nikad
pre, možemo da se povežemo i organizujemo oko raznih tema i ideja, i tako praktično postanemo
"nova sila", kao što su novinari postali "peta" ili "sedma sila". Nikad ne treba potcenjivati snagu
udruženih ljudi, čak i kada nemaju baš nikakvo oružje. Jer najjače oružje je misao, koju nam niko ne
može oduzeti, iz koje se potom rađaju reč i volja i energija. A nije dobro zato što isti taj globalizovani
svet omogudava i onima koji bi želeli da koncentrišu mod u svojim rukama da to rade veoma efikasno
i toliko brutalno da nam se može zalediti krv u žilama. To, naravno, ne treba da nas preterano plaši,
jer tamo gde stanuje strah nema mesta odlučnom i hrabrom iskoraku, ali treba da nas podseti da je
korisno biti oprezan. I baš zato je važno znati dobro šta hodemo. Imamo nikad bolje uslove za širenje
misli kao infekcije. Pa zar ne bi bilo tradenje vremena i resursa da se te misli ne artikulišu?

Hteo sam zapravo da pišem o tome šta zapravo svi mi koji želimo "promenu sistema" hodemo, a
završio sam sa pričom kako to treba da radimo. Umesto cilja, ucrtavao sam put i metod. Nije loše, jer
je i to deo stvaranja promene. Jedan od gradivnih blokova. "Building blocks", što bi rekli na
engleskom. Nije bitan samo cilj. Bitni su i metod, put, način, princip i poznavanje dinamike na tom
putu.

A šta hodemo, to je posebno pitanje. Da li hodemo svet potpune ravnopravnosti? Svet bez novca?
Svet bez otuđenih elita? Svet bez države? Svet bez krupnog kapitala? Ili možda svet Velikog Brata?
Svet autokratije? Svet aristokratije? Svet tehnokratije? Svet čizme? Ili možda svet idiokratije? Svet
bezumlja? Svet plitkosti? Svet naive? Ili možda svet slobodnih ljudi organizovanih u funkcionalnu
zajednicu koja donosi dobrobit za najvedi broj njenih članova? Svet saradnje? Svet nauke, ali i svet
vere i promišljanja? Svet u kojem de razlike biti bitno manje izražene nego u svetu današnjice? Svet
prosperitetnog čoveka koji veruje u sebe? Šta hodemo?

Završidu ovo pisanje stihovima Grua:

U vašem svetu za mene samo bol postoji.

Zato gradim svoj svet u drugoj boji.

Otkucaje srca sam prestao da brojim.

I priznajem pred Bogom -

vašeg sveta se bojim.

Filozofija
OctoS0pber1 241sgr5tgeh,a 26052d1 ·

"GDJE SU NESTALI INTELEKTUALCI?"

Kada sam išao u školu (osnovna i srednja) iz nekog razloga (odgoj, okolina..) sam vjerovao da ti ljudi
što predaju određenu oblast su strašno inteligentni i znaju stvari koji mi običan svijet ne znamo (sada
kada sam i ja u prosvjeti znam da nije tako). Ako nije tako zašto roditelji stalno insistiraju na
poštovanju nastavnika? (Roditelji su indoktrinirani kroz medije)

Kasnije kada sam upisao studij filozofije jasno sam vidio koliko sam bio u krivu i koliko je cjelokupno
društvo (usudio bih se redi civilizacija) u zabludi. Posmatrao sam kako se pod filozofskom
argumentacijim ruši jedna po jedna ilizuja, ali nisam bio svjestan da se te iluzije transformišu u dvije
nove opasne iluzije - elitizam (neka vrsta snobizma) i divljenje profesorima filozofije i onim koji su
međunarodno priznati na tom intelktualnom polju.

Taj elitizam u koji sam vjerovao za vrijeme studija se urušio dubljim poznavanjem filozofije (ne može
osoba biti egoistična i pri tom da misli da postoje neki "intelektualci" iz pozorišta i primitivci s
traktorom, a da razumije bar jedan Platonov dijalog)...međutim, divljenje profesorima filozofije i
"nekim" drugim "intelektualcima" (fizika, historija...) se zadržala do kraja mog studija.
Tek poslije završetka studija razumio sam razliku između sofista i filozofa koju je utemeljio Sokrat. On
kaže da su sosfisti oni kojima nije cilj istina, nego pobjeda u diskusiji (oni su dobri retoričari), a filozofi
su oni koji ne mare za to, nego je njihov cilj istina (odatle i pojam filozofije kao ljubavi prema
mudrosti/istini).

Ukratko; shvatio sam koliko sam bio u krivu što sam uopde poštovao i veličao te ljude (tzv.
intelektualce). Zašto sada kada su najpotrebniji šute? Jednostavno oni su sofisti...njih istina ne zanima
(niti imaju kapaciteta), nego su tu (na poziciji univerzitetskog profesora) radi koristi. Kako svi možemo
da vidimo skoro svi profesori filozofije boluju od Dunning-Kruger efekta (misle da su bogovi -
samodeifikacija), a takve ljude je lahko kontrolisat (smiriti) - samo im daj lažna priznanja i države
počasti. To je i dokaz površnog znanja, jer onaj koji malo zna misli da je Bog, a ko shvata znanje i
spoznaju dublje...on zna koliko je minorno ljudsko znanje tj. on poput Sokrata zna da ne zna.

Njima nije bitna istina, nego hljeb, visoki položaj, a za to je potrebna naklonost od onih koji odlučuju
o uhljebljenjima i titulama. Kako onda ti koji dobijaju te povlasticr da govore bilo šta protivno
državnoj istini (koja je sad neka globalna istina), postoje neki izuzeci, ali oni i više nisu dio te ekipe
(ipak im je težnja za istinom bila jača od hljeba ili su dovoljno zaradili i ostvarili pa smatraju da nema
potrebe da više primaju priznanja - odatle fenomen da pred penziju znanstvenici govore iskreno, dok
su šutili kad su se tek probijali na putu ka državnim priznanjima).

Oni (intelektualci - filozofi) nisu tu da ruše državnu istinu, nego da je afirmiraju i štite. To najbolje
možemo vidjeti kada jedna struka hvali drugu struku (ne što stvarno misli tako), nego zato što tako
čuva sistem i osigurava tapšanja po ramenu za samog sebe na taj način (potrebno je da prvo neki
intelektualac krsti istinu da bi to prihvatila javnost).

Znači temelj djelovanja tzv. intelektualaca nije istina...nego korist za sebe. Pored slave, priznanja koje
dodjeljuje država...ona im osigurava i hljeb (novac) i ljudi koji nemaji eros za istinom nikako nede
pogaziti svoj komfor zbog same istine. Često se događa da oni sami sebe uvjere da je njihov stav
jednak državnoj istini, ali to je samo odbrambeni mehanizam da bi se opravdalo neautentično-
poslušničko djelovanje. Na to se odnosi poznata latinska izreka - ingenii lagritor venter - (TRBUH
PODMIDUJE KARAKTER).

Mišljenje univerziterskih profesora je za državu bezopasno, a to je neprihvatljivo za nekoga ko se bavi

filozofijom. Poznata je Diogeonova opaska: "Kakav si ti filozof, ako te se niko ne boji?"...ako termin
filozof proširimo danas na sve one koji se izjašnjavaju intelektualci, onda je jasno da su oni svi
bezopasni. Nietzsche kaže da bi na nadgrobnom spomeniku univerziterskoj filozofiji trebalo pisati:
"Nikome se nije zamjerila!". Ta izrečena pohvala više bi odgovarala nekoj staroj gospođi nego boginji
istine što jeste filozofija.

Lažni intelektualci su u službi države i od njih ne treba očekivat da naprave iskorak ka istini, jer je
temelj njihov djelovanja hljeb, priznanje od države i slava od zabludjele mase. Ukinite im ta državna
priznanja i oni de se baviti drugim stvarima, jer to je razlika između sofiste i filozofa. Jedan teži koristi,
a drugi istini.

Šlažete li se? Komentar?

Jutro! #novinarativ
Hrabar Dabar
OctoS0pber1 211sgr5tgeh,a 26052d1 ·

By: Joe Horvat & Hrabar Dabar

Ovih dana primijetio sam jednu peticiju sa par stotina, mozda sad i tisuca potpisa u kojoj se zahtijeva
"priznavanje" testa na postojanje antitijela kao "DOKAZ PREBOLJENJA".

Usput, ni ta "anitijela" nisu vjecna pa se uvaljujete u novi krug sranja i samo premjestate zasjedu gdje
vas opet ceka neki novi kriterij, tocnije istek istoga. Ali i kupujete vrijeme do neminovnog sloma. Koji
ce, sto dalje idemo, biti sve gori.

Potpisnike, od kojih ce mnogi za sebe reci da su borci za slobodu te protiv segregacije bi samo molio
da objasne kako se to bori protiv segregacije ovim novim "dokazom preboljenja"?

Kako se to razlikuje od sadasnjeg stanja?

Zasto se ne odete vaxati pa zaradite svoja antitijela u okviru postojeceg kriterija kad ste tu sudbu bez
problema, svojim neprikriveno idiotskim narativom, namijenili onima koji ih nemaju?

Jeste li znali da "znanost" ciji narativ slijedite opovrgava vaznost istih kao i pouzdanost testova za
iste?

U krajnoj liniji, operirate u okviru covid potvrda i niste vrijedni spomena.

Da li zelite da ovo zavrsi? Ako se stalno trazi nacin da se zaobidje i operira u krugu rezimskog
narativa, ovo nece zavrsiti nikada.

Zar nije jednostavnije reci da je cijeli pristup pitanje politike a ne zdravlja nego ici uz nogu rezimu
trazeci neka polovicna rjesenja za svoju guzicu, da bi jos pritom opet dosli na isto za par mjeseci?
Toliko stvari se arbitarno odredjuje u ovoj krizi i postavljaju nekakvi administrativni/politicki kriteriji
da je valjda vec idiotu jasno o cemu se radi.

Nije mi ideja pametovati svisoka ljudima kojima je u pitanju egzistencija, ali ovi koji su potpisali
peticiju zasigurno svi ne rade u zdravstvu niti u socijalnoj skrbi nego im predstavlja problem test za
putovanje, njihov zivotni komfor i slicno....a rado bi bili sukladni rezimskom narativu.

Ljudi koje vi spominjete (zdravstvo/socijala) imaju vrlo efektivan model otpora koji recimo zaposleni
u privatnom sektoru nemaju. Manje vise su u deficitarnom zanimanju i imaju vrlo jaku polugu da se
suprotstave pritisku. Usput, nagledali su se svega, pa nek zinu i imat ce veliku podrsku ostalih. Koliko
vidim, nekakav sindikat im organizira prosvjed na kojem ce traziti veca prava, obavezan vax im je
negdje na dnu liste. Ja im priznam da trebaju dobiti bolje uvjete rada, to svakako, ali oni su tu i radi
pacijenata i svaki dan vide sto se dogadja i sute.
Na kraju, ocito je da ti ljudi ne zele vax bas kao i svi ostali. U cemu je problem onda se postaviti tako
umjesto traziti neka zaobilazna rjesenja?

Oni koji traze nesto od kompromitiranog establismenta koji je all out nasrnuo na njihova temeljna
prava, su neminovno propali.

Suocite sa sa istinom, donesite hrabru (ne nuzno laksu!) odluku i bit cete mirniji.

Izvucite se i prestanite se valjati u kaljuzi oportunizma.

...................

Samo luđak želi povratak na staro. Mi se nalazimo u trenutku kada preobrazbu, koja ne može prodi
bez patnje, trebamo objeručke prihvatiti.

Želite li se nadidi iznad robovskog priklanjanja određenoj grupi i njezinim doktrinama? Želite li izbjedi
zamke suprotnog ekstrema, nihilizma?

Želite li nasiljem rješavati probleme? Ok, što čekate, pa maltretiraju nas 20 mjeseci. Krenite s
puškama i bombama na Vladu. Što vas sprječava?

Sprječava vas taj tihi, sidušni glas u podsvjesti, koji zna kako de to na kraju završiti. U najboljem
slučaju, svi skupa demo se poubijati–što je naravno, poraz za čovječanstvo.

Mislim da nam ne trebaju previše hrabri. Ja osobno ne želim gledati prolivenu krv. A vi?

Stoga, potrebni su nam pojedinci s dozom hrabrosti, integritetom i kvalitetnim umnim razmišljanjem.
Zato, krenite drugim putem. Počnite govorite istinu. Nemojte dopustiti da ego obuhvati cijeli spektar
vašeg ponašanja. Ne tražite prečac. Preuzmite odgovornost. Izbacite misaoni proces utvrđivanja
činjeničnog stanja i zamijenite ga umom kreatora. Počnite popravljati i stvarati. Na taj način
smanjujete patnju i ulazite u domenu rješavanja problema. Nalazite smisao u djelovanju.

Ako mislite da to nije dobar put, evo vam alternativa: užas autoritarnog vjerovanja(mainstream i
alternativna scena), kaos srušene države, egzistencijalna tjeskoba, i na kraju, kao krajnji rezultat,
pojedinac koji luta bez cilja ...

Budite mudri.

#novinarativ

Don Livingston
4De4tcem2be66Sr g30tg, 2sa02h6051 ato m12fgre1:24 2PMh ·
Dvadeset godina guram rješenje. Problem je što je rješenje pred nosom. Da je barem iza doška, ali
nije. Ved je doslovno pred nosom. I naučili smo ga gledati na drugi način i ne vidimo ga. Ista spika kao
sa optičkom iluzijom s tanjurima.

U nekom trenutku kada počneš gledati stvari na drugi način (to je razlog zašto sam pokrenuo
#novinarativ), stvari postaju bjelodane i kaskada očitog sama sebe slijedi.

No, dok smo u drugom filmu, upravo zato što je stvar pred nosom, mi je ne vidimo.

Jednog dana kada moje ime bude spominjano u povijesnim knjigama zbog uloge u informacijskog
revoluciji, klincima nede biti jasno šta sam ja to pobogu otkrio i jeli mogude da se te stvari nisu
podrazumijevale.

Ono, toliko bitna priča, a bit de stvar sprdnje u bududim generacijama. Istina, na vaš račun.

Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike

4149S206ffhogimnsgh6a2i0m ·

VOLJA NARODA

"Snaga je u narodu", "Mi smo 99%", "Mi smo narod", bla, bla.

S druge strane, sto Hrvata, dvjesto stranaka. Imamo jednu fotografiju gdje je gužva pred ulazom na
cajke, a s druge strane jednaka gužva za Orašara. Mediji de po potrebi sve pretvoriti u bezglave mase,
netko drugi de uzeti najbolje i redi, da to je narod.
Ali realno govoredi, narod ne predstavlja neko svjesno bide, ved skup osoba raznih profila, karaktera,
uvjerenja, bilo čega. Pozivati se na narod, predstavljati narod, suštinski znači služiti se floskulama. Ne
više od toga. Jer neki apstraktni vektor svih naših uvjerenja, stavova, interesa, možda ide u nekom
zajedničkom smjeru, ali bez artikulacije toga niti sam pojam nema nikakvoga smisla.

A i kada artikuliramo to nešto zajedničko, mi opet ne predstavljamo narod, ved naše uvjerenje da je
to u interesu tog skupa raznih pojedinaca. Isključivo uvjerenje. Ne više od toga.

I sada imamo problem. One prve nabijane fraze iz uvoda s jedne strane. I stvarnost, s druge strane.

Imamo fantaziju s jedne strane gdje je sve toliko jasno da se desetljedima ništa nije dogodilo sukladno
tom "očitom", te s druge strane vjerujem očitu činjenicu da je mod preseljena na vrlo uzak kroz
potpuno netransparentnih i vrlo vjerojatno malicioznih nositelja. A narod? Gdje je tu narod?

Jasno je. Nigdje. Jer narod kao politički faktor ne postoji po sebi. To jeste potencijal modi, ali rakova
djeca, kakofonija, brod bez kormilara. Zapravo u svojoj suštini potpuno neartikuliran i kao takav
potpuno nemodan parametar.

Da. 99% ljudi ima vedi potencijal modi od 1%, pa iako tih 1% bili i najsposobniji. Ali, potencijal je
jedno, stvarnost je drugo. A artikulacija je ono što stoji između. Tako sve ove uvodne fraze. Da. Radi
se o floskulama. Gdje bezumni ljudi nesposobni na utvrđivanja uopde ideje što bi im to dalo mod na
političkom nivou, bezglavo skandiraju.

A sve što treba napraviti da bi te bezglave mase postale faktor, postale neusporedivo modnije od tih
1%, sve što treba napraviti jeste artikulirati zajedničko. Ono iza čega de stajati 1%, 3%, 10%, 50%.
nebitno koliko postotaka, ali tek kada su stotine i tisude iza nečega, tek tada to postaje politički
faktor.

I zato nastavljam promovirati daleko najjednostavniji princip utvrđivanja zajedničkog. A to je

upotreba hashtaga, primjer #novinarativ. Tek pod kapom zajedničkih simbola koji istina moraju biti
što kvalitetnije artikulirani, bezglave mase, rakova djeca, narod, postaju politički faktor.

Da, osobno i dalje promoviram prije svega zajedničko kao #novinarativ, kao primjer artikulacije
zajedničkog. Ne opde zajedničkog, jer nikada nedete dobiti opde nikada. Nikada nede stati apsolutno
svi iza nečega, što nije niti bitno. Ono što je bitno jeste da nastanu novi centri modi, a novi centri
modi upravo nastaju kroz artikulaciju zajedničkog.

Pa tako, neka cvjeta tisudu cvjetova, neka se najbolji kreativni i konstruktivni umovi upotrijebe za
pronalazak najjačih zajedničkih temelja, vrijednosti, pregleda i tako artikuliraju nove političke snage.
Osobno vam nudim kao prvi korak u artikulaciji zajedničkog #novinarativ, ali tko de biti najbolji i tko
de artikulirati iz te kakofonije najjače zajedničke ideje, taj de iznjedriti nove političke snage nikada
viđene u povijesti svijeta.

Takve snage, izrasle van struktura, to su snage koje de iz korijena promijenit sve ono što znamo o
politici, društvu, a na kraju dana i o samima sebi. Artikulacija političke volje na ovaj način, lišena
hijerarhijskih struktura, prebačena na nivo mema, to je temeljna jedinica informacijske revolucije i
ulaska u novo doba.

Seen by 9
Hrabar Dabar
Of1ctomgbSer 10,p8ics 2r0121 ·

Malo duži tekst, ali smatram da je vrijedan čitanja.

VOĐA SLOBODNIH LJUDI

(o slobodnim i neslobodnim ljudima, vođama i sljedbi)

Primijetio sam dvije po mentalitetu vrlo različite populacije. Jedno su oni koje du nazvati slobodnim
ljudima. Onima koji su jednaki. Onima koji nemaju kompromisa prema lažnoj sigurnosti. Odjebat de
čopor bez pitanja, ako vide da čopor nije zdrav.

To su samosvjesni ljudi, s vlastitim identitetom, što prati naravno integritet i autentičnost. To su ljudi
koji nisu opteredeni strahom. Proaktivna ekipa. Oni koji uče od pametnijih, oni koje inspiriraju bolji. I
koji se kontinuirano grade. U poslovnom svijetu znani kao A management. Ta ekipa nema problema s
preuzimanjem vodstva niti sa sljedbom. Jer u svemu vidi priliku i koristi je u skladu s vlastitim bidem.

Slobodnom čovjeku ( to de biti kodno ime za taj profil) svatko je vođa tko radi korak naprijed prije
njega i omogudava mu da stane na ved poznato tlo. Dinamika vodstva i sljedbe vrlo je ovisna o
situaciji i nema slobodnog čovjeka koji nekada nije taj koji vodi, a nekada taj koji slijedi.
Neopteredeno i sukladno samome sebi i vlastitim ciljevima.

Kada slobodan čovjek prepozna priliku da se ubaci u neki vlak koji ide putem kojim i sam želi idi,
slobodan čovjek ne preže. Ved uskoči. Kada vidi da je potrebno da on sam doprinese probijanju novih
puteva, on sam preuzima vodstvo i daje onaj doprinos koji je dodatna vrijednost cijeloj grupi.

Ego? Ego je namijenjen za one koji se boje okoline. A slobodan čovjek se okoline ne boji. Tako da se
bavi vlastitim ostvarenjem, a ne egom. Taj profil ličnosti odgovara i konceptu jata kada promatramo
grupu.

U jatu naime probijanje zračne struje vrši najodmornija ptica. Niti jedna ptica nije toliko jaka, da može
cijelim putem biti najodmornija. Jer vodstvo itekako umara. Daleko je elegantnije idi ved utabanim
stazama. I zato se ptice u jatu izmjenjuju. I ona koja je u datom trenutku najsposobnija probijati
zračnu struju, prirodno preuzima vodstvo.

S druge strane imamo neslobodne ljude, neizgrađene ličnosti. Ljude koji imaju prirodnu potrebu za
skrbništvom. Ljude koji se ne osjedaju dovoljno jakima da se samostalno usprave. Ljudi slabo
izgrađenog identiteta, što prati i manji nivo integriteta i autentičnosti. Kod te ekipe stvari su prilično
suprotne. Ideju vodstva doživljavaju kao prijetnju na svoje slabo izgrađene ličnosti. Te osobe zbog
neizgrađenosti nemaju vlastitu slobodnu misao kao temelj participacije.

Tako zbog nedostatka vlastite mjere, sve im predstavlja borbu ega. U pogubljenosti postoji samo
osoba, jer ne postoje niti misli, niti ideje kao smjer. Te osobe imaju ogroman problem s priznavanjem
vodstva, jer u vlastitoj pogubljenosti ne mogu prepoznati ništa više od kratkog privremenog odnosa
vođa-sljedbenik što je udarac na ego u nedostatku vlastite mjere.

Te osobe ideju vodstva dižu na nivo mita. Jer ako de njihov ego prihvatiti nekoga kao vođu, taj vođa
mora biti mitsko bide. Savršen, besprijekoran. Najljepši, najpametniji, najplemenitiji, najdobrohotniji,
ukratko. Savršen otac i majka u jednoj osobi. Naravno, taj savršen otac i majka u jednoj osobi mora
imati sve odgovore na sva pitanja i istovremeno mora bedinati to izgubljeno i ustrašeno bide s
bezgraničnom ljubavi. Neslobodni ljudi naime žive u mitu koji im jedini daje sigurnost, jer su
neemancipirani. Jer trebaju skute pod koje de se sakriti. A to sigurno da im nede osigurati prvi među
jednakima, što je koncept među slobodnim ljudima.

Jasno. Takve osobe ne postoje. Postoje mitovi, ali u stvarnosti svi smo mi ljudi od krvi i mesa, prepuni
nesavršenosti. I najbolji među nama imaju toliko oštečenja da bi u idealnom svijetu dobili ocjenu
3/10. Zato neslobodni ljudi nisu niti de ikada biti prvi followeri.

Neslobodni ljudi u svojoj suštini isključivo traže sigurnost masa. A mit o velikom vođi im je oblik
racionalizacije odnosa gdje jasno da ne mogu biti veliki kao Hitler, Staljin ili Tito. I to im je u redu. Jer
ovi su ipak savršeni i de facto neupitni. Neslobodni ljudi predstavljaju masovnu sljedbu. Onu ekipu
koja de se prikloniti svakom pokretu u trenutku kada pokret postane modan.

Neslobodnim ljudima argumenti ništa ne predstavljaju. Jer argumenti su aktualni samo za one koji
imaju vlastiti identitet, vlastiti integritet i vlastitu autentičnost. Gdje argumenti utječu i na to trojstvo.
Neslobodni ljudi nemaju ništa drugo osim potrebe zaštite grupe. I tome streme.

Prvi sljedbenik tako po definiciji je slobodan čovjek. I ne samo prvi sljedbenik. Ved njih stotinjak. Jer
prvi sljedbenik sigurno da nede priznati vođu na temelju osjedaja modi kojim jedna osoba zrači. Jer
sasvim je jasno da je jedna osoba po definiciji potpuno nemodna. Razlog zašto prvi sljedbenik
pristupa vođi je u tome što je prvi sljedbenik na istome putu kao i vođa. I što je prepoznao u nekom
trenutku da mu je efikasnije putovati svojim putem tako što de prepustiti vođi da probija nove puteve
i tako štedjeti energiju i povedavati učinkovitost.

Prvi sljedbenik kao slobodan čovjek vođu prepoznaje upravo zato što ono što vođa nudi uklapa se u
sliku koju prvi sljedbenik ima. I dok sve štima, prvi sljedbenik de slijediti. Jasno. Među slobodnim
ljudima ideja vodstva je vrlo fleksibilna.

Jer slobodni ljudi ne trebaju mitove i ne žive u mitovima. Prvi sljedbenik tako po definiciji prepoznaje
da vođa nije mitsko bide i bez problema de uskočiti i preuzeti vodstvo kada se dogodi situacija da su
njegove kompetencije i kondicija najvedi. Slobodni ljudi u ostvarenju zajedničke vizije nemaju
probleme s egom, jer ego je problem samo među izgubljenima i bezidejnima.

Uzet du za primjer mog prvog sljedbenika, Hrabar Dabar. Da, moja reputacija je katastrofalna u
aktivističkoj sceni, jer sam više-manje svakog poslao u 3pm barem jednom u životu. Dakle, Hrabri
Dabar je odlučio biti moj sljedbenik ne zato što mu dajem mod i snagu, ved zato što se ono što pišem
uklapa u njegovu viziju i ideju i voljan je biti praktičan i to iskoristiti. Ja isto tako nisam glup čovjek.
Znam s kime imam posla. Sa slobodnim čovjekom. I to koristim. I nas dvojica kao slobodni ljudi
zapravo radimo savez.
Tamo gdje je Dabar jači, nema sretnije osobe od mene, kada vidim da probije tamo gdje ja nikada ne
bih mogao probiti. I tu Dabar vodi. Jesam li tada Dabrova sljedba? Jesam. Jer i ja imam izgrađen
integritet i svjestan sam tome da nisam po kvaliteti niti 2/10. I da bez Dabra nedemo nigdje dogurati.
I zato mudro koristim njegove kvalitete i snage što nam pomaže da idemo dalje još jači i još spremniji.

BTW, jeste li primijetili moju sljedbu? August Mrljavčid Don Augusto, Joe Horvat, Marija Nikolic.
Pogledajte te profile. Najjači profili na netu. Što i priliči slobodnim ljudima. Paradoks? Ne. Samo
izgrađene ličnosti u pitanju. Ništa više, ništa manje od toga. Ličnosti koje su na sličnom tragu kao i ja i
koje su odlučile dati mi podršku kako bi zajedno dalje dogurali.

Mi slobodni ljudi jednostavno koristimo jedni druge zbog intrinzične potrebe za kretanjem naprijed. I
znamo iskoristiti priliku kada možemo brže putovati jer smo skupa. I to i radimo. U toj grupi
slobodnih ljudi danas ja vučem, jučer je vukao Dabar, prekjučer Joe. Izmjenjujemo se i koristimo
osvojeni prostor. I znamo da jedni druge trebamo.

I to je priroda prve sljedbe. Koja je paradoksalno savez slobodnih ljudi.

Slobodni ljudi, stupovi društva su nositelj svih promjena. Slobodni ljudi funkcioniraju u zoni misli,
ideja i argumenata. Za razliku od neslobodnih ljudi koji funkcioniraju isključivo u zoni sigurnosti skuta.
Tako i svaki pokret biva utemeljen na ovome savezu. Gdje u nekom trenutku ostatak jednostavno
prati.

I to je to.

#novinarativ

Gordan Ponjavić
D1ecembherg 19, f28ot02ng1 at 63:3ar57e 27Pd8gf9Mh ·

Kada smo krenuli u afirmaciju #novinarativ, ideja je bila dati jednu novu ideju, novi smjer, novi
prostor. Prostor u kojem se i krije rješenje za naše probleme. Jer začudo, način razmišljanja koji stvori
problem, nije način razmišljana koji de problem i riješiti.

Koliko god djelovalo da je ova kampanja od pola godine blijeda, misao o novom narativu ved je
postala dio mentalne mape u ovome trenutku ne najširih krugova, ali određenih krugova definitivno.

Da, taj milimetar u promjeni razmišljanja, vrijedi više od svih bojkota i protesta koje smo imali u
zadnje dvije godine. E da. Primjer našeg utjecaja.

Ovo je upis nekog random lika kojeg prvi puta vidim.

Hrabar Dabar
tNovSe708onmcbegrtr 28, 8202ed19 ·

Samo 1-2% ljudi de uspjeti shvatiti ovaj tekst.

- PARADOKS PATNJE - U ROMANU "ZAPISI IZ PODZEMLJA" (F. DOSTOJEVSKI)

By: Filozofija

Šopenhauer je najvedi kritičar u historiji mišljenja težnje ka sredi, smatrajudi da to uopde nije mogude
dosegnuti i da je cijeli život kako on domišljato kaže : “kao kakvo klatno tamo amo između bola i
dosade koji su ustvari bitni sastavni dijelovi života.” Cijeli život se sastoji od tih momenata upravo
zbog toga što volja koja je iracionalna, djeluje iracionalno i samim tim čini pakao od života. Nikakvo
zadovoljenje ne može biti trajno, ono je samo početak novog stremljenja, pa prema tome, dosegnuti
sredu je nemogude i čovjekov život je nužno patnja, ali ta patnja raste ukoliko čovjek jasnije spoznaje
tu istinu, dakle, ukoliko je inteligentniji, pa samim tim, onaj u kome prebiva genije najviše i pati.

Ako čovjeku nedostaje bola, onda ga spopada strahovito osjedanje praznine i dosade i samo njegovo
bide i njegov život mu postaju neizdrživ teret. Ovdje vidimo da Šopenhauer posebno zaziranje
pokazuje prema dosadi koja je za njega nesnošljiva i čovjek de sve učiniti da izbjegne to stanje, pa
makar sebi zagorčao život. Također, bitan momenat jeste da onaj koji spoznaje tu istinu najviše i pati,
upravo ta dva bitna momenta su presudna za interpretaciju patnje koja je izražena u spomenutom
romanu - Zapisi iz podzemlja.

Dostojevski ide korak dalje, on ne tvrdi da postoji neka opda volja, ali smatra da svaka indvidualna
volja teži patnji. Nije problem u nekoj iracionalnoj volji koja onemogudava stanje srede, nego problem
je u nama tj. u čovjeku. On ismijava popularni Sokratov etički paradoks smatrajudi da on ima smisla
samo u slučaju da je čovjek racionalno bide u svom probitku, ali on to nije. Na jedan zanimlji način on
kaže:

„O, recite, tko je prvi objavio, tko je prvi razglasio da čovjek čini pakosti samo zato što ne poznaje svoj
pravi probitak; a što ako ga prosvlijetimo, otvorimo mu oči za njegove prave normalne probitke, pa
čovjek smjesta prestane činiti pakosti, smjesta postane dobar i plemenit, jer, bi tako prosvijeden i
shvačajudi svoje prave probitke, upravo u dobru otkrio svoj vlastiti probitak, a poznato je da nijedan
čovjek ne može djelovati protiv vlastitih probitaka, prema tome, da tako kažemo, počeo bi nužno
činiti dobro? O junačina! O, čisto, nevino dijete! Ma kada se to, u prvom redu, dogodilo, u toku svih
ovih tisutljeda, da čovjek djeluje jedino u svom vlastitom probitku? Što da radimo s milijunima
činjenica koje svjedoče o tome kako su ih ljudi svjesno, naime s punom spoznajom o svom pravom
probitku, potiskivali u drugi plan i skretali na drugi put, na rizik, na možebitnost, a da ih nitko i ništa
na to ne prisiljava, kao da upravo ne žele krenuti ukazanim putem, nego tvrdoglavo, svojeglavo
probijaju drugi, teži, gori, tražedi ga gotovo u mraku. Znači, dakle, da je njima zapravo ta tvrdoglavost,
bila ugodnija od bilo kakvog probitka...“
Dostojevski tu postavlja pitanje šta ako je čovjekov probitak ustvari ne samo da poželi ponekad ono
što je štetno po njeg, nego čak šta više da je to nužno. Svi ti dosadašnji nabrojani probitci kao što su
sloboda, dobrota, mir i slično su racionalno izvedeni i kao takvi oni su najkorisniji za čovjeka, a onaj
čovjek koji bi skrenuo sa tog puta bi prema tome bio neki čudak. Međutim, ono što i jeste čudno jeste
da čovjek želi da skrene s tog puta, i da svjesno ide protiv svojih interesa, i to je za njega upravo
probitak čovjeka, ali se ne može obuhvatiti nikakvom klasifikacijom, niti naučnim formulama.

Sve te apstraktne priče o ljudskoj prirodi koja se identificira sa logikom, zanemarujudi činjenicu da
logika nije jednako čovjek. Pravi probitak čovjeka za Dostojevskog kosi se s logikom, on navodi da
sistemi koji obedavaju, dobrobit, sredu i kada bi to ostvarili opet nije to ono što čovjek želi. Ovaj stav
liči na Šopenhauerov stav da nas volja vara, nudi razne ciljeve koji obedavaju, ali jednom kada
dospijemo do tog stanja mi ne želimo više to nego nešto drugo, prema tome život je vječno
stremljenje i nužna patnja, ne postoji krajnje zadovoljenje.

Tako Dostojevski kaže da mi ukoliko bi mogli prodrijeti u ljudsku volju i izračunali najbolji mogudi
život, tada bi tačno dobili upute kako da živimo, taj život je bez briga, problema i šta god poželimo
imamo, međutim, šta dalje? Čemu težiti? Zar nede se tada pojaviti dosada? Ta nesnošljiva dosada
kako Dostojevski kaže što ljude tjera u ratove i šta sve ne. On to objašnjava na sljededi način:
„Naravno, ne može se nikako zajamčiti da tada nede biti, na primjer, užasno dosadno ( jer što i raditi
ako je sve izračunato po tablici), ali zato de biti neobično razumno. Napokon, što čovjek nede izmisliti
od dosade!“

Ukoliko čovjek odstupi od tog života bio bi „ glup, fenomenalno glup. Naime on uopde nije glup, ali je
tako nazahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega... ne bih se nimalo začudio kad bi se
odjednom, iz čista mira, usred opde budude razboritosti, stvorio neki "gentlman"...podbočio se svima
nama i kazao: A što, gospodo, ne bismo li svu tu razboritost odjednom šutnuli nogom, u prah, jedino
zato da svi ti logoritmi odu do đavola, pa da opet poživimo po toj svojoj ludoj volji!.. Svoje vlastito,
voljno i slobodno htijenje, svoj vlastiti, pa makar nevidljivi hir, vlastita izmišljotina, razdražena
kadikad makar i do ludila- eto, sve je to upravo ta propuštena, najkorisnija korist, koja se ne može
obuhvatiti nikakvim klasifikacijama i zbog koje svi sistemi i teorije stalno odlaze k vragu.“

Time je jasno da on tvrdi, da čovjekova najveda korist jeste da čini sebi štetu, jer u toj pogrešnoj
odluci prema svim racionalnim kriterijama, nalazi nasladu, čovjek nužno pati, zbog svoje lude volje
koja želi patnju, želi bol, sve drugo vodi dosadi. Dostojevski poredi to sa nastankom čovjeka prema
hrišdanstvu, nije li čovjek živio u raju, gdje mu ništa ne nedostaje odjednom poželio da to sve razruši
samo da mu ne bi bilo dosadno, samo da bi djelovao prema svom bitku, koji se očituje u boli i patnji.
Iako je naš život često besmislica i budalasanje to je ipak život, a ne algoritamska tablica.

Ta kontradiktornost sa razboritošdu je nešto što je najkorisnije čovjeku, jer on kao bide ne može biti
zadovoljan i da ukoliko bi djelovao samo razumno to bi u njemu izazvalo takvo stanje dosade i takav
život se uopde ne može nazvati život. Zato Dostojevski kaže da je najbolje određenje čovjeka kao:
„bide na dvije noge koje je nezahvalno“.

Čovjeku napravite najvedu mogudu sredu, najvede ekonomsko blagostanje, on de vas izadati, jer je
nezahvalan i to je u njegovom probitku. On tjera po svom, najvedu glupost de učiniti samo da se
potvrdi kao čovjek, a ne jedan dio prirode koji je determinisan od zakona prirode. On želi samo jedno
samostalno htijenje i iz inata de učiniti sve samo da to potvrdi. Time Dostojevski izokrede početnu
tezu o determinizmu, ali samo prividno.

To što se čovjek inati ne znači da je slobodan, nego je taj inat, ta glupost ono što je ukorijenjeno u
njegovu prirodu, ta glupost je nužna i kad bi mu to predočili on bi svjesno drukčije postupio, ali to je
nužno s obzirom na njegovu nezahvalnost. „Čovjek je lakomisleno i nedolično bide i možda, slično kao
igrač šaha, voli samo proces postizanja cilja, a ne sam cilj.“

Čovjek se prave patnje, haosa, nikada nede odredi. On u patnji nalazi nasladu, bol ga čini živim,
neprekidna borba mu omogudava da se osjeti živim. Dostojevski kaže da: „ eto, od tih krvavih uvreda,
eto, od tih poruga, ne zna se čijih, napokon počinje naslada koja ponekad naraste do višeg
sladostrašda.“ Čovjek često sam sebi želi da nametne da je uvrijeđen, da pati kako bi osjetio tu
nasladu u patnji. Glavni lik navodi da: „...U dubini duše ne veruješ da patiš, kopka te podsmijeh, pa
ipak patiš, i to na pravi, istinski način; ljubomoran sam, izbezumljen... I sve to od dosade, gospodo,
sve od dosade.“

Šopenhauer tu dosadu izlaže na sljededi način:

“Otud vidimo da skoro svi ljudi koji su oslobođeni nevolja i briga, kad su se otarasili svih drugih tereta
postaju teret sebi sami i smatraju da je za njih dobitak svaki potrošeni sat vremena to jeste svako
skradenje baš tog života za čije su što duže održanje dotle ulagali sve svoje snage. A dosada nije
nevolja koju možemo podcjenjivati, ona na kraju krajeva stavlja na čovjekovo lice sliku pravog
očajanja. Dosada čini da bida koja se uzajamno i tako malo vole kao što su to ljudi ipak jedni druge
traže i tako nastaje izvor druževnosti.“

Prema tome, protiv dosade čovjek izmišlja svakojake obaveze, pa čak se i upušta u razne prevare
samo da bi prekinuo to nesnošljivo stanje mira. Šopenhauerova interpretacija čovjeka kao djelatnog
subjekta, kojem upravlja iracionalna volja i onemogudava mu da dođe do srede koja je iluzija, je
itekako prisutna u ovom romanu, jer upravo to Dostojevski navodi kao bitak čovjeka neka luda volja,
koja nede najbolji život, jer ustvari to nije najbolji život za čovjeka jer on je nezhavalno bide i hode
patnju, hode borbu, samo da bi nastavio živjeti. Život je vječno stremljenje, determinisano, ali mi to
htijenje ne pozanjemo pa nam se čini da je to ustvari slobodno htijenje.

Živjeti kako se smatra najboljim životom je neprirodno stanje čovjeka, prava priroda čovjeka se
sastoji u tome da on voli patnju, on u tome vidi nasladu, iako je Šopenhauer pesimistički odredio
čovjekov život kao tragediju i to kao komičnu tragediju, nasuprot njemu, Dostojevski čini Ničeanski
okret on u patnji vidi nasladu, pravi bitak čovjeka ono čemu treba težiti, u čemu uživamo iako to
racionalno nikako ne možemo shvatiti i kontradiktorno je svakoj logici. On dublje ide od Šopenahuera
tu odbacujudi predrasude o patnji, zbog toga i nazivam to paradoksom patnje, jer u slučaju da
koristimo logiku, naučne istine, sve mogude spoznaje to njegovo ushidenje pred patnjom nam ostaje
nejasno. Sve te tablice postaju ništavne kad čovjek izabere patnju umjesto mira, boljeg života, jer one
ne mogu odgovoriti zašto bi to tako bilo ukoliko je sve logično i zakonima određeno.

Glavni lik u spomenutom romanu to potvrđuje kada upoznaje Lizu koju na svoje čuđenje simpatiše,
nudi joj da dođe kod njega. Liza ne dolazi određeno vrijeme, glavni lik biva sve nervozniji istinski
žaledi za tim. U trenutku kad se ona pojavi on je ipak otjera, jer je svjestan da ukoliko ona ostane on
nede modi patiti za njom. On odabire patnju u svakom slučaju, jer je svjestan da je to ono što čovjek
hode i da je to prava naslada. Dakle, on potvrđuje da želi dionizijsko, želi patnju, neuređeni haos i u
tome vidi nasladu. Na kraju romana on postavlja škakljivo pitanje: „što je bolje-jeftina sreda ili
uzvišena patnja?“ Jasno je da je to retoričko pitanje i da je sam odgovor bio sadržan u romanu, gdje
glavni lik na kraju potvrđuje poput Sokrata svojim djelovanjem ono što misli.

Prema tome, jedino što ostaje da kažemo na kraju jeste: smrt algoritmima, živjela patnja!

Pitanje: Da li može postojati stanje bez patnje, a da nas dosada ne tjera na inat i patnju?

#novinarativ
Don Livingston
1tSNo8cvhemnbe1r 10, 20u2l1d6 ·

Ljudi de biti sve luđi i luđi, jer je režimski narativ porobio sve koji u njemu sudjeluju. I lanci de biti sve
teže podnošljivi. Svi osim nas što smo ved digli sidro i ušli u #novinarativ.

Marija Nikolic
D1ecembherg 11, f28ot02ng1 at 53:3ar35e 27Pd8gf9Mh ·

JAKOBINCI I ROJALISTI

"Tamo negdje 2007-a godina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji studentski forum, jedan od
najjačih foruma u Hrvatskoj u to doba. Par tisuda studenata sudjeluje u raspravama, druži se,
razmjenjuje informacije, premrežava se. Vrlo živo bide, značajan dio odnosa počiva na forumu.
Studentski Zbor nije relevantan, Staklenik nije relevantan, relevantan je forum.

Forum postoji par godina, piše se anonimno, ali više-manje svako svakoga poznaje, tako da i nije tako
anonimno. Reputacija iz stvarnog svijeta je poznata, ne kotira svatko jednako, postoje odnosi utjecaja
kroz reputaciju.

Sve štima savršeno OK, do jednog trenutka. Pojedini profesori se počinju žaliti dekanu. Tu u tamo
netko ih spomene u ne tako željenom kontekstu. Što je najgore, profesori ne znaju tko je iza kojeg
imena, u nedostatku kontrole javnog ugleda, nije im ugodno. Profesori se tako sve više žele i na kraju
dekan Boras donosi odluku da se forum ukida, preciznije, da de na novom forumu modi pisati samo
registrirani članovi, s imenom i prezimenom, studenti filozofskog fakulteta.

Ideja je djelovala krajnje jednostavno i izvedivo. Ali, nastaje problem. Forum je postao živo tkivo svih
odnosa na fakultetu, a možeš ubiti selo, ali ne i običaje. I nastaje za Beroša neočekivani bunt preko
nodi.

Stotine studenata provodi sate u raspravama što valja napraviti kako bi se sačuvao forum. Dobra
stvar je da se studenti poznaju i da su reputacije na stolu. Tako oni suvisliji imaju ipak vedi ugled i
utjecaj, tako da je dosta lako razmatrati mrežu utjecaja i djelovati.

Kroz nastalu kakofoniju pada prva i najjednostavnija odluka da se nađemo u subotu za par dana u auli
ffzg-a. Došlo je pedesetak ljudi, "vođa" pobune. Studenata i jednog asistenta, Mate Kapovida (ovo da
vam ne postane dosadno, inače trivija).
U tih par dana strast je odradila svoje, glavna tema foruma je naravno bila ukidanje foruma, stotine
ljudi su razmijenili tisude mišljenja. I vrlo brzo se u opdoj kakofoniji razlučuju dvije glavne struje. Od
milja zvane Rojalisti i Jakobinci. Rojalisti bi pognuli glavu i molili bi dekana da zadrže forum ili barem
dio foruma po starim principima. Jakobinci kažu, nema šanse, MI SMO FORUM. Dekan mora
ispoštovati našu volju, jer sva mod je u nama.

Rojalistima nije jasno da ovo što Jakobinci govore, da je čista istina, jer na kraju dana, možeš preseliti
cijeli forum na neku drugu domenu, ako baš hodeš. Ako su ljudi ujedinjeni i ako postoji gravitacija da
povuče ekipu. Ali, sve je u nama i našoj volji, tvrde Jakobinci.

Dobra strana priče jeste da na forumu sudjeluju prekaljeni aktivisti, ali oni stvarni, ne ova Soroševa
generacija. Ved oni koji imaju utakmica u nogama, oni koji imaju misaoni integritet, oni kojima je
banalna misao Jakobinaca uistinu banalna. I ti ljudi, recimo Hopla imaju i velik ugled na forumu.

Za razliku od recimo Krešimira Međerala je Rojalist. I niz razvikanijih članova. Ali energija je kod
Jakobinaca, bunt je kod Jakobinaca, logika je kod Jakobinaca i vodstvo je kod Jakobinaca. Jakobinci se
vrlo brzo prepoznaju, u potpunosti odbacuju Rojaliste s obzirom na to da Rojalisti ne osjete niti svoju
snagu, niti imaju volju da se izbore za forum. Rojalisti su impotentni i nepotrebni. Zapravo samo
stvaraju problem jer iz krive pozicije guše svaki dogovor.

Jakobinci s druge strane odmah se postavljaju prema zahtjevu. Prepoznaju svoje snage, alate, mod i
utjecaj i u dan, dva se prepoznaje potreba za fokusom, tj vodstvom. Da se volja može bolje provoditi.
Siva eminencija Jakobinaca, desetak osoba u cijeloj toj masi, osoba s visokom reputacijom sada traži
vođu za prvu etapu.

Bez sebičnih interesa, bez nepotrebnih figa u džepu, orijentirani na zahtjev ujedinjenja, siva
eminencija se brzo dogovara da podrži jednog od pretendenata. Nakon što siva eminencija staje iza
pretendenta, za manje od par sati, vođa je prepoznat od cijelog foruma.

Vođa sada uz svoje pobočnike otvara novi forum, gdje svi selimo i demonstriramo da smo upravo mi
forum. Ljuti na dekana, poziva se i na oštriji odnos prema profesorima koji očito ne vole glas javnosti i
u biti sada nastaje i veda frka, jer Boras je čačkao mečku.

Sada više nije sve u rukama Dekana Borasa, sada možemo pregovarati.

Rojalisti u ovoj priči ispadaju potpuno iz igre kao nebitni, a cijeli forum zapravo postaje provedena
volja Jakobinaca. No, sada se u igru uplidu likovi koji su "dobri s dekanom", koji de "iza zatvorenih
vrata" sve dogovoriti sa "svojim delegacijama". Jakobinci odmah prepoznaju patku i kažu. Samo volja
koja je prošla javnu raspravu na forumu pred svima i koju de takvu onda prepoznati Vođa kao nositelj
volje foruma, je ono iza čega forum stoji. Nikakvi posrednici, nikakve zakulisne igre.

Ono što je fascinantno, u tom duhu borbe za forum, odmah se pojavljuju i razni likovi koji pokušavaju
povedati svoj utjecaj (forum osigurava status), te jedna grupa odlučuje napraviti mali puč unutar
Jakobinaca. Pozivaju svoje ljude na neke nepoznate sastanke, između ostalog i tadašnjeg vođu i kroz
pritisak grupe dogovaraju svoje križaljke.
No, Jakobinci su ipak preiskusni i primjeduju da je tadašnji vođa pao na jeftin trik i sada siva
eminencija krede u potragu za novim vođom. I pojavljuje se novi vođa koji je artikuliran, posveden,
koji razumije meritum problema i koji bez problema može provesti volju foruma.

U tipa dva tjedna, forum filozofskog je iz jedne apstraktne grupe anonimaca stvorio tako jako tijelo da
više nije bilo pitanje što je volja foruma i tko ima legitimitet. Siva eminencija je iza vođe, načela su iza
sive eminencije, volja je iza svih skupa.

I Boras mora izvjesiti bijelu zastavu. Forum ostaje uz sva stara pravila.

Naravoučenje.

Prvi korak da se osigura slobodna volja sudionika nekog procesa jeste razlučivanje Jakobinaca od
Rojalista.

Rojalistima je naime sve nemogude, strateška pozicija rojalista je pozicija uznika i kao takva ne može
provoditi slobodnu volju i nebitna je. Kada se scena očisti od Rojalista, kada ostanu Jakobinci, tada
krede prava igra.

Druga stvar. Kada se provodi volja naroda, mjesta za zakulisne dogovore nema. Mjesta za stavove koji
nisu prošli javnu raspravu nema. Mjesta za uzurpatore, nema.

I na kraju. Samom demonstracijom neovisnosti, više od pola problema je riješeno."

By: Gordan Ponjavid

#prirodniproces

#novinarativ

#jakobinciirojalisti

Filozofija
NhouSvponeim8bear 7som, ed0m2090721 ·

Prihvatanje maksime "znam da ništa ne znam" je ključ intelektualnog napretka pojedinca (primjer
imamo u Sokratu). Stalna samokritika vodi ka samospoznaji (otkrivanje istine i potencijala u sebi),
zato je važno riješiti se lažnog znanja za koje se drži naš ego.

Biti egoističan i biti glupan su osobine skoro kauzalno povezane, dok biti skroman i biti mudar nemaju
kauzalnu vezu, ali skromnost (znaš da ne znaš) predstavlja uvjet za razvoj mudrosti i same težnje za
mudrošdu. Zato što onaj koji misli da zna (sveznalica - egoist) svaku informaciju odbija, jer smatra da
ne treba više da teži za mudrušdu/istinom, zato što je ved posjeduje.

Laku nod!!!
#novinarativ
Gordan Ponjavić Gale
NtoSfvembero 13ns1,5 r2e5la01532h1 ·

POLITIKA

Jedan od ključnih pojmova koje je novogovor sustavno kompromitirao do trenutka dok prosječna
neumna osoba u svakome tko u politici suvislo vidi rješenje, ne prepozna kao samog zlikovca. Vrlo
jednostavan oblik programiranja ljudi i osigurač držanja ljudi u toru.

Dakle. Politika je proces udruživanja zajedničke volje, političke volje neke grupe, organizacije,
zajednice. Kada više ne postoji niz pojedinačnih stavova i želja, ved se kreira nešto što je zajedničko,
nešto čega smo svi svjesni da iza toga stoji stvarna masa udruženih pojedinaca, a ne nasumičnih volja
koje de se razbježati kao rakova djeca kada krene sukob volja.

Imamo onaj crtež sa ribicama koje su napadnute od strane velikih riba. I onda imamo ribice koje
udružene kreiraju tijelo još vede ribe i koja onda napade velike ribe.

Ako demo biti na trenutak pošteni, teško je ne osvijestiti da takva volja ne nastaje spontano, ved je
posljedica upravo političkog rada niza pojedinaca u svrhu kreiranja te zajedničke volje. Taj čin
pretvaranja jata malih ribica u veliku ribu, upravo predstavlja politički proces i temelj je zaštite volje
kako pojedinca, tako i skupine.

Tko ignorira samu ideju politike tako, nužno ostaje mala ribica koju de veda riba pojesti. Tko ignorira
politiku, nužno de biti na dnu prehrambenog lanca, bez ikakvog utjecaja, bez ikakve mogudnosti da
zaštiti sebe, svoje bližnje.

Bez prihvadanja samoga sebe kao političkoga bida, pojedinac je osuđen da bude žrtva, objekt. Ili kako
kaže stara narodna, ako se ne baviš politikom, politika de se baviti tobom.

I zato, oni koji politiku doživljavaju kao problem, oni koji bježe od politike, oni koji pokušavaju ocrniti
one koji su svjesni gore navedene elementarne logike, ti su pojedinci najvede štetočine našeg
društva, jer sustavno kajlaju mogudnost udruživanja i zajedničkog djelovanja koje male ribice, žrtve
sistema pretvaraju u najvede ribe, one čija se volja mora provesti.

Tko ignorira ideju politike, po definiciji je škart i valja ga zaobidi. Onaj tko prepoznaje gore navedena
notorna opažanja, taj može biti suvisao dio borbe za bolji svijet.

#novinarativ
Marija Nikolic

A71u3gauSst 21o7,4n 2lo021ed1 ·

Sedate li se kako su nas kao klince u osnovnim školama učili da memorišemo novo gradivo iz
udžbenika? Jedan od načina je bio podvlačenje olovkom u boji. Ja, u ovom tekstu, ne bih slovo
izostavila!

P.S. subjektivni osedaj: nahranjena sam za narednih milion inkarnacija.

Ekipa #novinarativ Hrabar Dabar Gordan Ponjavid August Mrljavčid Don Augusto Joe Horvat

"Mislim da se vrijedi boriti za svakog kvalitetnog pojedinca, svatko od nas ima kapacitet da ako nista
preispita svoje stavove i da primjedbu. Za to sluzi dijalog i tako se dolazi do boljih rjesenja i neke
neophodne kohezije.

Treba imati jednu dozu tolerancije jer mnogi ljudi tek sada pocinju definirati sebe i shvacati otkuda
dolaze mnogi problemi koje imaju u zivotu. Indoktrinirani su i maltretirani godinama, ne samo od
sistema nego i vlastite, najblize okoline. Zivot je takodjer nemilosrdan i ljudi su cesto toliko
zaokupljeni egzistencijalnim problemima da ne stignu previse misliti. To ne znaci da su glupi nego
upravo potvrdjuje svu trulez ovog sustava.

Kohezija treba biti sto prirodnija, sacuvati slobodnu individuu koliko je god moguce , do te mjere da
ipak nemamo kaos.

Ono sto sam u kratkom vremenu primijetio da ljudi ne obracaju previse paznju na ideju nego na
osobu koja ih iznosi. Kardinalna greska.

Javno iznesena ideja postaje zajednicki kapital sviju koji je prihvate. Odbacimo za pocetak ego i
promotrimo ideju.

Ja nisam tumac #novinarativ ali ja ga dozivljavam kao open source koncept koji se zapravo bez tog
specificnog imena povlaci u glavama mnogih ljudi. Dakako da onaj tko ga je hashtagao ima neku rijec
u tome, jer je ocito o necemu promislio pa to i uoblicio, ali ne vidim nikoga kao iskljucivog gospodara
istog. Stvar je odvise prirodna da bi netko polagao iskljucivo pravo na nju. Gordan Ponjavid je
postavio manifest istog kao okvir od kojeg ne bi trebalo pretjerano odstupati. To je okvir za dogovor
sviju nas.

Ono sto takodjer primjecujem, i to kod dosta kvalitetnih ljudi jest da su do te mjere indoktrinirani da
misle da ne mogu uspostaviti drustvo bez nazivnih elita, likova koji imaju titule, medijsku prisutnost i
slicno.

U moru, nazivno obicnih ljudi, onih koje mediji ne citiraju, nisu cijenjeni komentatori, nisu u
strankama, nisu crony poduzetnici, nisu poznati aktivisti....ukratko, anonimni su, lezi nevjerojatan
potencijal za buduce drustvo.
Usadili su vam u glavu koncept da ne mozete nista bez njih, umjesto da jednostavno sebi osvijestite
cinjenicu da su oni paraziti a vi domacin.

Oni ne mogu bez vas. Vi mozete bez njih. Ali to necete ostvariti konceptom eskapizma, scenariju u
kojem sadite mrkvu na svom seoskom gruntu.

Doci ce po vas.

Zapamtite, oni ne mogu bez vas.

Miran zivot, sa prirodom, i vrtom sa vasom mrkvom slobodno ostavite za vrijeme kada drustvo nece
voditi i usmjeravati nezasitni paraziti i sociopati.

Ego i grandiozne ideje o sebi trebaju biti stvar proslosti. Neosporno je da svi nismo isti, svatko ima
svoje kvalitete i svatko je poseban na svoj nacin. Da ne bi zaglibio u patetici, treba biti iskren i reci da
ima i idota medju nama. Funkcija im je valjda da vise cijenimo one koji to nisu. Postoje i oni koji ce
slijediti bez previse pitanja osim ukoliko ih ne zadesi neka velika nepravda.. Ne treba ih podcjenjivati
ali ih ne treba niti previse pitati jer su sami odabrali da ih zanima nesto drugo. Svi smo jednakoj kasi
zvanoj zivot. A on nesmiljeno prolazi. Neki od nas su zainteresirani da to bude zivljenje a ne
prezivljavanje.

Paradoksalna ljepota terora koji prozivljavamo je da ce mnogi ljudi poceti razlucivati bitno od
nebitnog. To vodi dobrim stvarima.

Ova tri lika koji pokusavaju afirmirati #novinarativ , nemam pojma tko su, nikad ih vidio u zivotu ali
koncept mi se cini dovoljno posten da bi se oko njega moglo graditi nesto.

Svaki od njih ima neke neosporne kvalitete, cak bi rekao i da su komplementarni jedan drugome.
Gdje oni vide sebe u cijeloj prici me osobito ne zanima. Mislim da to nije presudno.

Ono sto mene zanima je konstruktivni dijalog zaintresiranih, otvorenih i umnih ljudi . Deal o drustvu u
kakvom zelimo zivjeti.

Stvari sigurno nece biti idealne, posebno kad se apstraktno pocne spustati na najbanalnije nivoe
konkretnog. Nismo svi isti... Zato trebamo razgovarati.

No to nije toliko bitno. Bitni su fundamenti. Osnovne stvari."

By: Joe Horvat

Gordan Ponjavić
Dec6fembetr4mi 322, 2sf370212 a3t c5:4120e PM ·
U jeku smo informacijske revolucije, pod terorom smo psiholoških operacija ved dvije godine gdje je
90% metaka u obliku dezinformacija, a nemamo niti jedan ideološki okvir koji bi uopde poznavao
pojam informacije, a kamoli da definira iti jedan politički koncept kroz ovaj ključni pojam.

#novinarativ je ovdje da ispravi ovu nevjerovatnu nespremnost civiliziacije i duhovne i intelektualne

aristokracije za novo doba u koje smo ved duboko zašli, a da još nismo napravili niti prvi korak na
idejnom planu. OK, mi novonarativci jesmo, ali ostatak ekipe još uvije spava zimski san.

A još malo i ulazmo u tredu godinu gdje se sve, baš sve vrti oko manipulacije mišlju, idejama,
informacijama. No, ekipa de se umoriti od praznoga hoda, dok režim stišde svoj smrtonosni zagrljaj.
Oni svjesniji de u nekom trenutku osjedati dužnost raščistiti sa samima sobom i besmislom
dosadašnjih kontekstualizacija svijeta i pridružiti nam se.

Tako to ide uvijek.

Hrabar Dabar
7Oi1tctaopbeor 324s,or 2f00237d1 ·

"GDJE SU NESTALI INTELEKTUALCI?"

By: Filozofija

Kada sam išao u školu (osnovna i srednja) iz nekog razloga (odgoj, okolina..) sam vjerovao da ti ljudi
što predaju određenu oblast su strašno inteligentni i znaju stvari koji mi običan svijet ne znamo (sada
kada sam i ja u prosvjeti znam da nije tako). Ako nije tako zašto roditelji stalno insistiraju na
poštovanju nastavnika? (Roditelji su indoktrinirani kroz medije)

Kasnije kada sam upisao studij filozofije jasno sam vidio koliko sam bio u krivu i koliko je cjelokupno
društvo (usudio bih se redi civilizacija) u zabludi. Posmatrao sam kako se pod filozofskom
argumentacijim ruši jedna po jedna ilizuja, ali nisam bio svjestan da se te iluzije transformišu u dvije
nove opasne iluzije - elitizam (neka vrsta snobizma) i divljenje profesorima filozofije i onim koji su
međunarodno priznati na tom intelktualnom polju.

Taj elitizam u koji sam vjerovao za vrijeme studija se urušio dubljim poznavanjem filozofije (ne može
osoba biti egoistična i pri tom da misli da postoje neki "intelektualci" iz pozorišta i primitivci s
traktorom, a da razumije bar jedan Platonov dijalog)...međutim, divljenje profesorima filozofije i
"nekim" drugim "intelektualcima" (fizika, historija...) se zadržala do kraja mog studija.

Tek poslije završetka studija razumio sam razliku između sofista i filozofa koju je utemeljio Sokrat. On
kaže da su sosfisti oni kojima nije cilj istina, nego pobjeda u diskusiji (oni su dobri retoričari), a filozofi
su oni koji ne mare za to, nego je njihov cilj istina (odatle i pojam filozofije kao ljubavi prema
mudrosti/istini).
Ukratko; shvatio sam koliko sam bio u krivu što sam uopde poštovao i veličao te ljude (tzv.
intelektualce). Zašto sada kada su najpotrebniji šute? Jednostavno oni su sofisti...njih istina ne zanima
(niti imaju kapaciteta), nego su tu (na poziciji univerzitetskog profesora) radi koristi. Kako svi možemo
da vidimo skoro svi profesori filozofije boluju od Dunning-Kruger efekta (misle da su bogovi -
samodeifikacija), a takve ljude je lahko kontrolisat (smiriti) - samo im daj lažna priznanja i države
počasti. To je i dokaz površnog znanja, jer onaj koji malo zna misli da je Bog, a ko shvata znanje i
spoznaju dublje...on zna koliko je minorno ljudsko znanje tj. on poput Sokrata zna da ne zna.

Njima nije bitna istina, nego hljeb, visoki položaj, a za to je potrebna naklonost od onih koji odlučuju
o uhljebljenjima i titulama. Kako onda ti koji dobijaju te povlasticr da govore bilo šta protivno
državnoj istini (koja je sad neka globalna istina), postoje neki izuzeci, ali oni i više nisu dio te ekipe
(ipak im je težnja za istinom bila jača od hljeba ili su dovoljno zaradili i ostvarili pa smatraju da nema
potrebe da više primaju priznanja - odatle fenomen da pred penziju znanstvenici govore iskreno, dok
su šutili kad su se tek probijali na putu ka državnim priznanjima).

Oni (intelektualci - filozofi) nisu tu da ruše državnu istinu, nego da je afirmiraju i štite. To najbolje
možemo vidjeti kada jedna struka hvali drugu struku (ne što stvarno misli tako), nego zato što tako
čuva sistem i osigurava tapšanja po ramenu za samog sebe na taj način (potrebno je da prvo neki
intelektualac krsti istinu da bi to prihvatila javnost).

Znači temelj djelovanja tzv. intelektualaca nije istina...nego korist za sebe. Pored slave, priznanja koje
dodjeljuje država...ona im osigurava i hljeb (novac) i ljudi koji nemaji eros za istinom nikako nede
pogaziti svoj komfor zbog same istine. Često se događa da oni sami sebe uvjere da je njihov stav
jednak državnoj istini, ali to je samo odbrambeni mehanizam da bi se opravdalo neautentično-
poslušničko djelovanje. Na to se odnosi poznata latinska izreka - ingenii lagritor venter - (TRBUH
PODMIDUJE KARAKTER).

Mišljenje univerziterskih profesora je za državu bezopasno, a to je neprihvatljivo za nekoga ko se bavi

filozofijom. Poznata je Diogeonova opaska: "Kakav si ti filozof, ako te se niko ne boji?"...ako termin
filozof proširimo danas na sve one koji se izjašnjavaju intelektualci, onda je jasno da su oni svi
bezopasni. Nietzsche kaže da bi na nadgrobnom spomeniku univerziterskoj filozofiji trebalo pisati:
"Nikome se nije zamjerila!". Ta izrečena pohvala više bi odgovarala nekoj staroj gospođi nego boginji
istine što jeste filozofija.

Lažni intelektualci su u službi države i od njih ne treba očekivat da naprave iskorak ka istini, jer je
temelj njihov djelovanja hljeb, priznanje od države i slava od zabludjele mase. Ukinite im ta državna
priznanja i oni de se baviti drugim stvarima, jer to je razlika između sofiste i filozofa. Jedan teži koristi,
a drugi istini.

Slažete li se? Komentar?

#novinarativ

Don Livingston
7Ni1tovaepmboer3 3s,or 2f00237d1 ·

Dva su načina prihvadanja zle sudbine. Jedan je način rješavanje zle sudbine.

Prvi način suočavanja sa zlom sudbinom jeste ignoriranje i sljepo pokoravanje. Podsvijest utvrdi da je
nešto neminovnost i da se ne valja suvišno živcirati i čovjek onda slijepo prati igru. Drugi način
suočavanja sa zlom sudbinom je reakcionizam. Radi se o pubertetskom porivu "nedu", gdje se upravo
kroz to "nedu" priznaje autoritet krvnika i nakon što se ego izlufta i malo smanji, slijedi pokorovanje
uz pokoji alibi na nivou "bio sam na prosvjedima, ja sam barem pokušao".

Jedan je način rješavanje zle sudbine. A to je sagledati situaciju, potražiti ahilovu petu i udariti
planirano i žestoko.

Prvi i drugi način, slijepi kovidioti i reakcionari se razlikuju samo po tome što prvi imaju kvalitetniji
mehanizam obrane. Ništa više, ništa manje od toga.

Oni koji pak rješavanju probleme, prije de nadi saveznike u ovim prvima, nego u ovim drugima. Jer su
de facto zrelija populacija od ove druge. Mehanizmi preživljavanja su im bolje oblikovani, podsvijesti
im je kvalitetnije ustrojena. I kada vide da postoji i rješenje, a ne samo problem, didi de glave. Prije
nego reakcionari u svojoj moralizatorskoj zasljepljenosti.

#novinarativ

Filozofija
utt80pN10ovem1b4ser g12, 240021 ·

"NIŠTA NE SHVATAJ LIČNO"

Kako to lijepo u "Meditacijama" kaže Marko Aurelije: "Mišljenje 10 000 ljudi nema nikakve
vrijednosti, ako niko od njih ne poznaje ono o čemu (kome) govori."

Primjetim da se ljudi uzrujavaju kad im neko kaže "glup si" i sl. i to shvataju kao da je neko izrekao
apsolutnu istinu. Istina jeste da mi nekad ne vidimo sebe (to je fenomen stvari koja je preblizu oka i
onda iz te blizine jednostavno ne znamo neke svoje loše navike i sl.), ali opet moramo shvatiti da i
drugi govore iz svoje perspektive (percepcije), te ni oni ne posjeduju istinu (iako nas vide fizički, ali ne
i ono što smo u suštini - posebno karakterizaciju glup si, loš, nesposban i sl.).

Mišljenja drugih moramo uzeti sa rezervom, pa i dobronamjerna (uglavnom ljudi nenamjerno griješe)
i ne treba shvatati lično ništa šta nam neko drugi kaže, jer to što on izgovara je njegova percepcija
"nas"...on/a nas vidi tako i kad je loša slika...to više govori o toj osobi, nego nama samima. Ne treba
se ljutiti ni tu osobi i ako smatramo da ima pogrešnu sliku, jer ona govori iz svoje perspektive
(uvrijediti se dokazuje ili da je to istina ili da ne razumijevamo suprotna mišljenja).
Svako drugo mišljenje treba uzeti sa rezervom i dobro kritički preispitat kako bi ustanovili da li je "taj"
neko zaista u pravu ili je to njegova loša procjena (dobronamjerno ili zlonamjerno - nebitno), jer ipak
koliko god mi malo znali o sebi, ipak mi to jesmo i lakše nam je spoznat ko smo (introspekcijom),
nego da nam drugi govore ko smo.

Zato mišljenja drugih (pa bilo to i 7.5 milijardi ljudi) jeste samo mišljenje iz vlastite perspektive (koja
može biti na putu istine, a može i da je totalno pogrešan stav) i uvrede i komentare o sebi ne bi
trebalj doživljavti previše lično, jer to više govori o toj osobi. Naravno kad je neko dobranmjeran
treba ga saslušat (savjet) i onda procjeniti da li govori ili ne (ne a priori odbaciti), jer je to njegovo
mišljenje...ništa više.

Sokrata kad su klevetali, pljuvali, tukli...on se nije uzrujavao ni pamtio, jer kako kaže mudrac u toj
situaciju samo se može nasmijati i da shvati da to ljudi to rade zato što ne znaju, a nikad se nije
uvrijedio (jer to bi onda značilo da su u pravu).

Jutro! (sa zakašnjenjem)

#novinarativ
Hrabar Dabar
utO3Sco1ntolbuer 2o5t,h8 720021 ·

By: Filozofija

ARISTOTELOV ODGOVOR NA PITANJE KOJA JE SVRHA ČOVJEKA?

Aristotel u svom slavnom djelu "Metafizika" navodi da sve stvari imaju 4 vrste uzroka: formalni,
materijalni, eficijentni (pokretački) uzrok i svrhu (krajnji/svršni uzrok).

Čovjekova svrha, Aristotel smatra, jeste da bude dobar (moralan/stekne vrlinu). Dakle, cilj/svrha
čovjeka je da ide u smjeru da bude dobar/moralan i tek tada se može nazvati čovjekom. Onaj
"čovjek" (biološki) koji ne teži dobru i ne čini dobro, ne može se nazvati čovjekom, jer ne ispunjava
svoju svrhu (ako kuda ne služi tome da neko živi u njoj onda ne možemo ni redi da je to kuda).

Iz tog Aristotelovg stava proizilazi poznata narodna izreka: "Svi smo mi ljudi, ali rijetko je ko čovjek".
To se odnosi na to da smo biološki svi ljudi (sisari na dvije noge itd.), ali rijetko je ko čovjek što se
odnosi na moralnu komponentu tj. rijetko ko čini dobro/moralno da ga uopde možemo nazvati
čovjekom.

Sve druge svrhe koje možemo ostvariti u životu su sekundarne (biti bogat, zdrav, lijep itd.), ali nikad
ne treba izgubiti iz vida da je naša primarna svrha da činimo dobra djela, jer sve drugo može da se
doda kao luksuz, a bez dobrih djela uopde ne odgovaramo pojmu čovjek koji je moralne/etičke
prirode.

Svaki dan se svi trebamo zapitati - da li ja ispunjavam svoju primarnu svrhu? Ako je odgovor
negativan, onda sigurno nešto radim krivo. Za Aristotela jedini način da dođemo do srede
(eudaimonie grč.- blaženstvo/ sreda) jeste ukoliko ispunimo svoju svrhu tj. da činimo dobro i tako
steknemo vrlinu (grč. arete) i dosegnemo eudaimoniu (sredu). Dan bez dobrih djela je promašen dan.
Činiti dobra djela jeste dužnost svakog od nas i nikada ne treba izgubiti iz svijesti da je to naš uslov da
se možemo nazvati čovjekom.

Svako od nas neka se pogleda u ogledalo i sam sebi kaže da li je čovjek ili ne i šta treba da uradi da se
načini čovjekom.

Komentar?

#novinarativ
Majda Moškatelo
Jantuar0iyp 1 att 16o:07n0sor PMd ·

Sretna nam i ova godina.

Nama koji smo uvjereni da ništa ne radimo kako treba i nama koji smo uvjereni da sve radimo kako
treba. Nama koji govorimo istinu i nama koji lažemo. Nama koji smo fokus stavili na svoje tijelo i
nama koji smo fokus stavili na svoj duh. Nama koji mislimo na sebe i nama koji mislimo na druge.

Sretna nesretnima i sretnima, jer kolo srede se okrede.

Sretna nama koji nosimo (svakojake) maske, i nama koji ih ne nosimo. Sretna nama koji imamo pune
bankovne račune i nama kojima su bankovni računi prazni. Sretna nama koji donosimo odluke i nama
za koje drugi donose odluke. Sretna nama koji manipuliramo i nama koji ne.

Sretna dotjeranima, sretna zapuštenima. Sretna nama koji smo pronašli smisao svog života i nama
koji još uvijek nismo. Sretna nama koji vjerujemo i nama koji ne vjerujemo. Nama koji imamo nade i
nama koji smo nadu izgubili. Sretna zlostavljanima i sretna sretnicima koji zlostavljani nisu.

Sretna kukavicama, sretna i hrabrima. Naivnima i mudrima. Sretna nama koji smo uvjereni da sve
znamo i nama koji u ništa nismo sigurni. Sretna nama koji mislimo da sve možemo i nama koji se
svega bojimo.

Sretna punima blagosti, sretna punima gorčine. Nježnima i okrutnima. Nama koji opraštamo i nama
koji to nismo u stanju. Nama koji činimo dobro i nama koji činimo zlo. Nama koji mrzimo i nama koji
volimo.

Svi smo iz istog izvora. Jedno smo.

Svatko od nas, baš svatko, svakim svojim izborom utječe na ostatak Svemira. I svima de nam, iz
različitih razloga, i ove godine trebati jako puno srede.

Teddy Pendergrass je 1977 godine, godine kada sam stigla na Zemlju, prvi put u javnosti zapjevao
pjesmu koja je danas moj novogodišnji poklon vama. Hvala svima koji su bili dobri prema meni
osobno u 2021; dobrotu ne zaboravljam jer je nema puno i svaki me vaš čin dobrote učini malo
nježnijom, malo sretnijom i malo boljom.

Sretna nam 2022, svima

Hrabar Dabar
utt80pN10ovem1b4ser g22, 240021 ·

MANIPULACIJA I SVJESNI (INFORMIRANI) PRISTANAK

By: Filozofija

Šta je manipulacija? Termin manipulacija označava postupak ili postupke koji služe u svrhu
"iskorištavanje" pojedinaca zbog nekog drugog cilja.

Kant u "Zasnivanju metafizike morala" je najbolje objasnio zašto je manipulacija loša u drugoj formuli
kategoričkog imperativa koja glasi: "Djeluj tako čovještvo, kako kod sebe tako i kod drugih, uvijek
tretiraš kao cilj, a nikad kao sredstvo!". Prevod ove formule kategoričkog imperativa jeste da nikada
ni druge ni sebe ne "koristimo kao sredstvo zbog postizanja nekog drugog cilj".

Svaki čovjek je umno bide i kao takav ima u sebi apsolutnu vrijednost i ne smije se dogoditi da zbog
nekog drugog cilja drugog instrumentaliziramo (koristimo kao sredstvo), jer cilj jeste svaki pojedinac
po sebi i nema vedeg cilja zbog kojeg se može bilo koji pojedinac žrtvovati, pa i u slučaju nestanka
ljudsle vrste. Vrijednije je ne učiniti nepravdu jednom čovjeku, nego spasiti ljudsku vrstu.

Termin "svjesni pristanak" je etički princip koji brani slobodnu volju (čovještvo u njemu) pojedinca da
autonomno bira svoje djelovanje u svijetu. Svjesni (informirani) pristanak nije samo riječ "DA", nego
podrazumijeva da pojedinac pri donošenju odluke nije izmanupilisan.

Jedna vrsta manipulacije je emotivna ucjena. Npr. "Ukoliko to ne uradiš bit češ odgovoran za smrt
drugih" ili "želiš li bii kriv za smrt drugih?". U nekim slučajevima kao doniranje organa to je
vjerovatmo tačno, ipak se ne smiji vršiti pritisak na pojedinca u pogledu emotivne ucjene (kriv si,
sram te bilo), eventualno najviše što treba jeste da se informira o težini zdravstvenog stanja i koliko je
neophodan organ za transplataciju.

Druga vrsta manipulacije jeste prešučivanje istine (informacija). Onaj koji treba da pristane na neki
pokus ili bilo šta mora biti informisan o svim i pozitivnim i negativnim dejstvima (npr. vakcinacija -
pojedinac mora biti upoznat sa svakom poznatom nus pojavom). Ne može se pravdat prešučivanje
informiranja zbog nekog drugog plemenitog cilja, jer tada negiramo pravo te osobe da bude
autonomna (Za Makijavellija je uredu da koristimo druge kao sredstvo - ali zato se iz toga izrodio
fašizam - kao "cilj opravdava sredstvo", država =cilj + pojedinac = sredstvo = fašizam).

Treda vrsta manipulacije jesu pritisci porodice i okoline da osoba donese socijalno prihvatljivu odluku.
Svjesni pristanak nije svjestan ukoliko je na odluku pojedinca uticao neko sa strane kroz neku vrstu
svjesne ili nesvjesne manipulacije. Tako okolina (mediji) mogu da vrše pritisak na odluke pojedinaca,
iako se to kosi sa principima autonomne odluke pojedinca (sistem kad mu to odgavara to dopušta).

Kamen temeljac svjesnog pristanka predstavlja Nürnberški proces, jer se od tada potpuno zabranjuju
bilo kakvi eksperimenti s ljudima, bez njihovog svjesnog pristanka. Manipulacija kako bi dobili to
sudbosno "DA" (izjavu o pristanku) od tada itekako postoji u medicini, ali je to krivično kažnjivo. Moje
mišljenje jeste da etički princip svjesnog pristanka je neophodno "odbraniti" i bez obzira na posljedice
u društvu....sigurno je da oduzimanja prava na odluku pojedincu je lošija posljedica.

"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve
ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život
sačuvao…”. - Sura El-Maida (Kur'an)

#novinarativ

Marija Nikolic
DetceSpmo1ber 432t7, 20021a2 a0ttc 4:re5c35 PM ·

I tako u krug. Smenjuju se likovi, dogadjaji, teme. A ništa se ne menja. Scena ostaje ista. Iluzija
promene zakucava u mestu, produbljuje problem stagnacije, tačnije, nazadovanja.

Šta demo?! Hodemo li se trgnuti iz zavisničkog koda?!

Ana je precizna u slededem:

"mi definitivno ne kapiramo - tako da ce ici do kraja - do samouistenja - vid ovo

mi: "ne pravimo lose likove poznatima "(poznatijima jel)

isto mi : "jesi vido sta je reko zeljko mitrovic" - nemilosrdno po share-u (covek je obisao net i to je
dobio share od likova koji mrze pink sto je posebna super moc digitale - da likovi kojima ides na kurac
rade za tebe za dz - ah ah koliko zbora se dobija tako)

digitalni univerzum ne zna za kontext , tj boli ga kurac(pardon my french)

ovo je dokaz da mrznja radi pos'o , marketing i obrce internet

sve je o manipulaciji nasom paznjom - nije bitno kako samo da je se ukrade

za sekund smo masovno preusmereni na ovo a bil u protestima do guse (proteseti preusmereni za
pola min sa kontrole kretanja i kovid sranja na smenu vlasti mogu dati jos milion primera
preusmeravanja paznje za minut ipo a visokog broja ljudi)

mi smo kao masa u takvom stanju svi - da smo klik away od bilo cega sto nam se sipa - obrazovani
seruju iz osude , neobrazovani iz ljubavi i koristi

ako stvarno zelimo da pricamo o odgovornosti moramo prestati da robujemo slabosti naseg nervnog
sistema - a to je to cudjenje, iscudjavanje i osuda - dokle god nam je najveca mozdana erekcija na ovo
a jeste - ovo sa mitrovicem je dokaz - primitivci dobijaju ovaj rat..a treba da se zna da je ovo smislio
neko puno pametniji od domacih magova...
e da i i ako jos neko kaze "imamo moc daljinskog" i to je smislila ista kuhinja koja je napravila iluziju
izboira u svim zonama postojana

,,u pitanju je zavisnost - inac bi ljudi sisli s tv-a odavno"

By: Ana Kec

P.s. poslušajte/pročitajte šta ima za redi Dr Gabor Maté o adikciji u svim oblicima - posledici svake
traume koju ovaj (stari) sistem zdušno pothranjuje...i vreme je za #novinarativ .

Don Livingston
D16teScoce4m7be1r 2h6, oae2i2a0g2m1 a8tu d714:209 P8M ·

Dotakao bih temu kvantnih skokova.

Naime, nisam primjetio da pojedinac preko nodi sve polovi i skuži stvari. Umjesto toga primjedujem
kvantne skokove. Tako netko tko nikada nije posumnjao u to da ga index ili jutarnji obmanjuje, sada
ima prvi uvid i blagu skepsu koja još nije kvalitetno integrirana. Ali je prvi korak.

Netko tko zna da mediji muljaju, recimo lako de prihvatiti tezu Lauca o pandemijskom marketingu, ali
de jako teško shvatiti da su centri modi vrlo dobro uvezani i da je uistinu mogude provesti globalni
državni udar.

Ili netko tko je svega toga svjestan, ali jednom u životu nije pomislio kako je sve informacje isto tako
preuzimao iz režimske pseudoalternative gdje je cilj konstatirati neminovnost, a ne je izazvati. I takav
neutraniran da izaziva neželjene scenarije, nema kapacitet postaviti se i preuzet #novinarativ.

Ovdje uzimam neke tri kategorije, ali rekao bih da postoji i čitav niz međukategorija, odnosno da
čovjek ne skodi preko nodi na nivo "pandemijskog marketinga", "globalne urote" ili #novognarativa,
ved i da postoje međufaze.

Jasno, možemo idi i dalje, pa primjetiti da i jedan novonarativac ima jako slab uvid u globalnu
spoznaju, jer #novinarativ je tek prvi korak emancipacije koji po sebi još nije niti produktivan. Ali valja
idi tim putem da se stvari počnu artikulirati i kristalizirati.

Isto tako du primjetiti da i sam koji sam otišao do kraja svijeta i našao puteljak, da sam prošao
desetke kvantnih skokova spoznaje i da jedino što sada mogu biti siguran jeste da su još minimalno
deseci ispred mene i da du na kraju dana i sam umrijeti u neznanju.

No, ono što me interesira kod vas. Jeste li prepoznali i sami ovaj koncept kvantnih skokova u
spoznaji? Ako jeste, imate li volje opisati faze? Ovo me posebno interesira kako bi se moglo suvislije
pristupati nižim razredima, da ne dođe do informacijskog preopteredenja.
Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike
D16teScoce4m7be1r 2h3, oae2i2a0g2m1 a8tu d214:302 P8M ·

SIGNAL I #NOVINARATIV

„Neka narod odlučuje“, „političari su loši, narod je dobar“, „svi mi mislimo zapravo isto“

Populistička misao. Ona ideja kada za sve što se događa loše optužujemo političare koje smo mi
birali. Jer oni su eto zlikovci, a mi smo svetinja, mi „narod“.

Sve što trebamo jeste „stati zajedno“ i čuda de se dogoditi.

Moram redi da sam zgrožen takvom neukošdu i ignoriranjem stvarnosti. Pobogu, za početak, ne
postoji narod kao homogena masa. Artikulacija volje naroda nije artikulacije volje naroda, ved
najvede modi koja može uvesti red i stabilnost neke zajednice. To nije narodna volja, pobogu. Ved
volja najjačeg koji može provesti svoju volju.

Narod. Jesam li ja narod? Jesi li ti čitatelju narod? Jeli itko od nas narod? Naravno da nije. Samim time
pozivati se na volju naroda, je pozivanje na nepostojedi pojam.

Da. Ako demo vudi mak na konac, vedina ljudi uopde nema ozbiljan pregled političke i društvene
stvarnosti da bi imali ozbiljno mišljenje o bilo čemu. Ljudi de se uglavnom prikloniti pod pritiskom
grupe dominantnoj ideji koju obično promovira par jakih i artikuliranih igrada koji imaju vedi utjecaj.

Dakle, svi mi ne mislimo isto. Da imamo sutra referendum o bilo kojem plandemijskom pitanju, vrlo
vjerojatno bi režimski narativ izdominirao preko pogubljenih pojedinaca koji bi izmanipulirani
zaokružili upravo ono što režim hode.

Da se vratim na bitno. Na signal. I na #novinarativ.

Jako je važno biti svjestan tog detalja. Da. MI NISMO NAROD. Niti smo mi dobri, a političari loši. To su
floskule gdje umirujemo svoju savjest dok nas pripremaju za klanje. Ništa više od toga. Furajmo se na
moralno čistunstvo, jer drugo nam ništa nije ostalo. A i ovo je lažnjak.

I zato je ključno slati signale. Jasne signale koji artikuliraju volju, misli, ideje. Signale koji nam služe za
neku novu identifikaciju, identifikaciju koja je ovoga puta plod slobodnog procesa, a ne medija i
režima. Gdje mi sami kao slobodna bida ulazimo u slobodni proces kreiranja javnog promišljanja.

Gdje možemo zajedno povudi crtu, detektirati neke nove temelje zajedničkog i iz toga nastaviti graditi
kvalitetnija razmišljanja, društvenu i političku misao. Bez jasnih signala, mi ostajemo otoci. Gdje
svatko ima svoj film, ali gdje svatko ostaje otok. S mostom, tj vezom koju nam nude postojedi signali,
a to su oni koje kreira režim kroz medije.

Slanje signala je temelj svega. Mi koji volimo promišljati, a ima nas sigurno par tisuda u RH, potpuno
smo nebitni jer naša misao nije politička misao. Ona nije afirmirana, nije prepoznata, nije relevantna.
Tek slanjem signala gdje prepoznajemo da razumijemo i prihvadamo neke ideje i pojmove kao temelj
i našeg razmišljanja, mi postajemo relevantni politički mislioci, postajemo modni i utjecajni.

Signal je to što razlikuje nebitnu priču od priče koja ima mod. Kada šaljemo ZAJEDNIČKE signale, mi
šaljemo poruku drugima da smo na istom brodu i da naš brod nije brod režima. Ved nešto drugo.

Tako kada odete na hash #novinarativ, vi dete sada vidjeti ved konkretan broj kvalitetnih tekstova na
temu, gdje međusobno jedni drugima šaljemo signal da smo stasali do ideje koja je prvi korak
oslobađanja društva. Mi šaljemo svima poruku i postajemo jedno tijelo koje je sada usklađeno u
ovome razmišljanju.

Bez signala #novinarativ, svatko bi za sebe mogao pisati isto, ali to bi bile nebitne misli pojedinca, sa
#novinarativ to više nisu nebitne misli pojedinca, ved društveni pomak razmišljanja koji dijele ved
razni relevantni i jaki ljudi.

To više nije izolirano mišljenje, to je politički relevantno mišljenje koje nije vezano za pojedinca, ved
za novu društvenu svijest.

Zaključno.

Bez jasnog signala nema zajedničkog. Bez zajedničkog nema politički relevantnog. Sa signalom mi
definiramo kretanje grupe i oslobođeni smo od režima i signala režima. Mi kroz signal postajemo
slobodno tijelo, emancipirano tijelo, neovisno tijelo koje može definirati nove društvene tokove.

Bez signala mi ostajemo kaos i kakofonija, sa signalom mi smo promjena.

I sve to kada napišemo najobičniji #novinarativ.

Jasno, nije #novinarativ u poziciji monopola, novi narativ je kao i Bitcoin, samo prva jaka valuta koja
definira slobodni politički proces. U ovome trenutku najjači hash, no svatko je slobodan graditi novu
valutu zajedničkog.

Kada napišemo nešto bez signala, mi smo nebitno razmišljanje, kada napišemo to isto i pošaljemo
signal koji definira određeni set misli i ideja, mi smo dio grupe, pokreta, društvenog bida. Mi smo
politički relevantna misao.

#novinarativ kao koncept signalizacije, prvi je tako slobodni brod slobodne misli kao temelja
društvene promjene.

I za kraj. Moja preporuka vama koji ste shvatili poruku. Ako se slažete s postulatima novog narativa,
pridružite nam se. Možete jasno kreirati i vlastite signale, ali zašto ne iskoristiti sav minuli rad nas
novonarativaca i ojačati prvi slobodni politički koncept utemeljen na slobodnoj mreži?

Seen by 11

Filozofija
tO1ct0obper4 7o824o, 21r002t13a5dt ·

- ŠTA JE SMISAO BOLA I PATNJE? -

Često možemo čuti to pitanje i, zaista, na prvu izgleda da nema nikakvog smisla da čovjek pati.
Međutim, to nema smisla samo u jednodimenzionalnom hedonističkom pogledu na svijet. Ukoliko
prihvatimo hedonizam kao apsolutnu istinu, odnosno, da je užitak jednako dobro, a bol jednako zlo
onda je to, zaista, tako. Stoici su pokušali odgovoriti na to pitanje u smislu da mi ne znamo šta je za
nas dobro i da ono zbog čega mi patimo je ustvari naša ograničena percepcija jer ne možemo
sagledati širu sliku.

Ja vidim smisao u patnji i bolu u tome što je naša (ljudska) priroda lijena i kao takva ne voli promjene,
iako su one na bolje. Čovjek koji ne pati želi da zadrži to svoje konformističko gnijezdo, te tako
stagnira i ne može da ostvari intelektualni i moralni progres. Jedino što ljude može natjerati da se
mijenjaju je stanje kada se ne osjedaju dobro, stanje krize, stanje neizvjesnosti, tuge, boli i slično.
Tada se čovjek zapita o svom životu, o svojim postupcima i na neki način iz svake patnje izlazi jači i
bolji.

Svaka patnja je novi iskustveni doživljaj koji nas tjera da pronađemo rješenje iz date situacije ili da
prihvatimo takvo stanje. Teška vremena stvaraju dobre ljude, jer onaj koji nikada nije patio ne zna šta
je život i ne može da razvije svoje potencijale koje posjeduje. Najočitiji primjer razvijanja, odnosno,
nerazvijanja potencijala vidimo u sportu gdje oni koji su imali težak život obično se više trude i
postaju bolji sportisti, dok oni koji nisu imali teške životne okolnosti obično ne iskoriste svoj talenat.

Ako se pitate otkud zlo u svijetu, otkud tolika patnja i bol onda mislim da je smisao u tome da
postanemo bolji ljudi. Samo oni koji su istinski patili dosegnuli su najvede nivoe svijesti, te tako
postali mudriji i bolji ljudi. Jednostavno, ljudska vrsta po prirodi voli mir i nikada ne bi sami sebe
izložili boli da im se to ne desi nevoljno i kao takvi nikada ne bi iskoristili beskonačne potencijale za
ljubav i dobrotu koja se nalazi u nama samima.

Nietzsche je rekao da je život patnja i da je potrebno pronadi smisao u patnji. Kant u "Zasnivanju
metafizike morala" kaže da čovjekov krajnji cilj nije da bude sretan, nego da bude moralan. Da je
drugačije priroda ili Bog nam ne bi podarili um, jer zasigurno da bi čovjek bio sretniji da se vodi
instiktima, kao životinje. Um je tu kako bi znali i svjesno prihvatili da djelujemo moralno ili
nemoralno, te kao takvi ostvarili ono za šta nijedno drugo bide nije sposobno, a to je da pružamo tj.
dajemo ljubav drugima bez da išta očekujemo zauzvrat.

Dakle, bez zla mi ne bismo znali ni šta je dobro i pored toga svaka, po našoj procjeni, loša stvar koja
nam se dogodi tjera nas da angažujemo sve svoje potencijale i na taj način omogudava nam
intelektualni i moralni progres. Smisao boli i patnje jeste, upravo, u usavršavanju svakog čovjeka
pojedinačno, te zbog toga Rumi kaže da svaku krizu treba ljubiti, jer dobra vremena nam ne pomažu
da se intelektualno i moralno uzdignemo kao što je to slučaj sa kriznim i teškim vremenima.

Zato i danas u ovom kriznom periodu sa kojim se suočavamo ima mnogo pozitivnih stvari, a sigurno
ste primjetili veliki intelektualni napredak u odnosu na par godina unazad tj. buđenje svijesti, jer je
nekonformno stanje natjeralo ljude da više razmišljaju o bitnim stvarima (a ne trivijalnim-
svakodnevnim) što je dovelo do velikog buđenja svijesti kao nikada do sada.
NEKA IZ OVE KRIZE IZAĐEMO MUDRIJI I MORALNIJI. NA KRAJU SVAKOG TUNELA SE POJAVI SVJETLO.

Laku nod!!!

#novinarativ
Hrabar Dabar
A51ugtp0ou7st1 2n9,fsm 0e0829021 ·

Prvi korak je odavno napravljen. Index, Jutarnji, Večernji itd. su praktički propali, što vidimo iz
njihovog mizernog utjecaja.

Drugi korak, da to bude totalna propast, a ne praktička–uopde ne reagirati na njihove gluposti. 99%
ljudi u komentarima ne vjeruje u to što pišu, ali i dalje reagiraju. Svaki publicitet je dobar publicitet.

Želim da totalno bojkotirate medije.

#novinarativ

Don Livingston
D16teScoce4m7be1r 6h, 2oae2i0a2g1m at8 u1d014:207 P8M ·

Očito je da nastavljam komunikaciju i s ekipom koja nije dogurala do #novinarativ.

Ide me u zadnje vrijeme, kada sjednem i počnem pisati, za sat vremena izađe novi tekst. Meni to
prođe istina u minutu, jer sam u zoni.

Jasno, teme koje su kompleksnije prirode, kada pokušavam opisati suštinu, supstrat svega ovoga što
se događa, ide mi puno teže nego kada taknem nešto što je de facto trivija.

Sada hodu napisati tekst o suštini, gdje de facto ulazimo u bitku svih bitaka, rat svih ratova, borbu
svih borbi. Kada dolazimo do trenutka zbog kojeg je možda i stvoren cijeli ovaj svijet.

Govorim naravno o rađanju novog doba, doba istine i porođajnim mukama kroz koje taj svijet mora
prodi, a to je i ovo što danas prepoznajete kao plandmija.

Uglavnom, odlučio sam napisati taj novi tekst. RAT SVJETOVA. Gdje opisujem dvije paradigme, jednu
paradigmu laži na koju ste naučili kroz čitav život, ali paradigmu koja je potrošila svoje gorivo i
resurse i kada je ostalo samo hladno otrežnjenje.

I naravno drugu paradigmu, paradigmu istine koja je vrlo bolna, ali koja budi čovjeka i koja ga baca u
svjetove koji nisu usporedivi sa posljedicama svih mogudih mentalnih i duhovnih kastracija koje smo
morali prodi kako bismo opstali u današnjem ludilu potpune laži.
I došao sam do problema, tj zahtjeva. A to je opisivanje onoga što vam je jako dobor poznato, upravo
to Doba Laži. I želim od vas i trebam od vas inpute kako bi na najbanalniji način opisali zbog čega smo
mi umni i svjesni ved davno odbili lojaljnost takvoj vrsti postojanja.

Pomozite mi da budem pregledan i onima koji nisu morali spoznati, a da bi osjetili koliko je laž ružna,
bolna i kobna. Molim ideje, primjere i opise zbog čega je svijet laži poguban. I zbog čega ste ga i sami
napiustili ili to planirate.

Da bih opisao ovu arhetipsku borbu koja se događa, RAT SVJETOVA, jako je važno što preglednije
opisati upravo svijet laži.

Luka Kapelčan
tD7Se10cem03ber 57, p2oh0210s at o7r:8cum26t16h 1dPM ·

"Vjeruj u znanost", "slušaj i vjeruj u struku"...Prvenstveno, u znanost se ne vjeruje. Imate religiju,

duhovnost i slične stvari za to. Vjera ne implicira propitkivanje, zato se i zove - VJERA!

Znanost, tj. struka se propitkuju. Stalno. Iz stotina kutova, različitim čimbenicima, testiranjem,
podatcima i tako dolazimo do objektivnih činjenica.

Da znanost ne propitkujemo, još uvijek bi pili kokain, djeci bi nam servisirali sirup protiv kašlja
miješanog heroinom, špricali ljude pesticidima, kirurzi bi vas operirali bez rukavica, doktori bi vam
davali na recept koji brand cigareta da pušite.

Došlo je vrijeme da misliš za sebe i propituješ tu "struku" koja ti uništava život zadnjih 20. mjeseci.
Vjera i znanost nemaju mjesto u istoj rečenici.

#novinarativ

Hrabar Dabar
Sep1t1em6biS2egrlc 9938, 2so027f21d ·

Kada de tiranija prestati? Onog trenutka kad se ujedini 2000 sposobnih i moralnih ljudi, spremnih na
političko i društveno djelovanje.

#umijededjelovanja

#novinarativ

#jot
Hrabar Dabar
Nov1e1mb6eiS2rg lc19998, 2so027f21d ·

Ovo je najveda lekcija koju smo trebali naučiti u zadnje dvije godine: pazite se ideologa i
"intelektualaca" koji od svojih motivacija i teorija, prave monoteizam.

U prijevodu, čuvajte se samodopadnih likova, koji koriste jedoznačne uzroke za mnogostruke, složene
probleme.

I da, ti ljudi stvarno misle da posjeduju moralno pravo na uređenje društva.

Na njihovu žalost, morat du ih razočarati–ne posjeduju.

Ni blizu.

#novinarativ

Filozofija
Nov1e1mb6eiS2rg lc19928, 2so027f21d ·

- PROPAST KLASIČNE FIZIKE -

Kada je prvi put objavljeno fundamentalno Newtonovo djelo 05.07.1687. pod nazivom "Matematički
principi prirodne filozofije" u Zapadnoj misli se javlja svojevrsan optimizam prema empirijskoj nauci.
Newton u tom djelu udara temelje klasične mehanike, pokazujudi da je priroda uzročno-posljednično
potpuno određena, te da je potrebno otkriti prirodne zakone koji su univerzalni i apsolutni, a na
osnovu njih mogude dodi do starog ideala spoznaje - predviđanja događanja (uzroka i posljedice).

Taj Newtonov stav je prvi doveo u pitanje engleski filozof David Hume koji je smatrao da poveznica
između uzroka i posljedice nije nužna, nego da je NAVIKA ono što određuje našu iluziju, da mi
možemo da predvidimo na temelju uzroka datu posljedicu. Tako on kaže da nema nikakve logičke
protivriječnosti da u bududnosti Sunce izađe na Zapadu, iako smo navikli da izlazi sa Istoka.

Iako je Immanuel Kant bio veliki poštovalac Newtonovog djela (U "Kritici čistog uma" ga naziva
genijem) ipak je on prvi postavio ideju da stvarnost (stvar po sebi) nije takva kakvu vidimo, nego njen
izgled, oblik ovisi o subjektu (njegovim uslovima spoznaje - a priori principima) tj. o onome ko
posmatra objekat. Tako on zaključuje da mi zbog prostorno-vremenskog ograničenja, razumskog i
umskog ne možemo shvatiti stvari po sebi (kakve jesu), nego imamo posla uvijek sa pojavom tj.
onako kako se nama pokazuju stvari na osnovu naših subjektivnih uslova (ograničenja). Taj njegov
stav koji iznosi u drugoj polovini 18. stoljeda, ipak u fizici nije ostavio traga, jer je fizika napredovala
razvijajudi svoje postulate na osnovu Newtonove mehanike, te apsolutno negirajudi mogudnost da
subjekt utiče na stvarnost i metafizički korijen same prirode.

Međutim, početak 20. stoljeda donosi zaokret u Fizici. Einsteinova teorija relativnosti, te Planckova
kvantna fizika (posebno kopenhaška interpreracija) pokazuju da ljudi ipak nemaju apsolutno znanje,
te da apsolutno predviđanje događanja nije mogude. Nakon što su otkrida u fizici omogudila
prodiranje u samu strukturu atoma ubrzo se uvidjelo da proton, neutron i elektron nisu najsitnije
čestice. U mikrosvijetu kvarkovi se pokazuju kao najmanje čestice, ali i čestice koje se ne ponašaju
kako se stvari odvijaju u makrosvijetu. Eksperimenti pokazuju da ne samo da ne možemo predvidjeti
posljedicu na osnovu uzroka, nego da posljedica zavisi od vjerovatnode, te od posmatrača.

Kopenhaška interpretacija koja utemeljuje N. Bohr polazi od toga da je vjerovatnoda posljedica

neznanja, odnosno, nemogudnost da se objasni interkacija između posmatrača i objekta, te da
stvarnost ovisi o posmatraču što i nije nova ideja koja se prostire od Kanta, Hegelove fenomenologije,
Husserlove transcendentalne fenomenologije i slično. Subatomaska čestica se, naime, ponaša tako
kao da je van prostora i vremena, te pokazuje da određena akcija može potencijalno izazvati više
posljedica, a ne jednu, jedinu mogudu kao što to tvrdi klasična Newtonova mehanika. Heisenberg,
Schrödinger, također, potvrđuju Bohrovu tezu o uvjetovanosti objekta posmatračem i vjerovatnodi
uzročno-posljedničnog odnosa.

Einstein za kojeg je sve to bilo previše navodi da ne može prihvatiti da je vjerovatnoda odnos prirode,
te da ne postoji red i prirodni zakoni i da Bog koji je stvorio svijet bi dopustio da on nije uređen i da se
na neki način kocka. Na to Bohr mu daje originalan odgovor da Einsten ne može da govori Bogu šta
da radi. Dalje, kvantna fizika je dokazala i takozvanu povezanost među svim elektronima koji su
nekad bili povezani. Izveden je eksperiment gdje se posmatrao elektron te je uočeno da promjena
smjera elektrona, koji je udaljen od drugog elektrona, koji je nekad bio u dodiru s njim uvjetuje
promjenu smjera tog drugog udaljenog elektrona, te time pokazuje da su oni na neki način
"telepatski" povezani. Ubrzo se dalo objašnjenje o posvemašnoj povezanosti svih stvari nekom
nejasnom niti (Etar?/Svijest). Što vodi ka opravdanju metafizičke ideje da je univerzum apsolutna
svijest koja je prostrana kroz cjelokupnu materiju (ono što mi vidimo kao materiju) te na taj način
omogudava povezanost svih stvari, a da separacija bida je samo privid naših ograničenih čula.

Naime, zanimljivo je da je Leibniz smatrao da se svijest ne sastoji od naksitniji materijalnih čestica,

nego da su te najistnije čestice nematerijane i on ih naziva monadama. Monade u sebi imaju
beskonačno mnogo predstava (sve ima u sebi sve - isti kvalitet), a kako de se one manifestovat zavisi
od nivoa svijesti monade (kvaniteta), te zato postoje apsolutno nesvjesne monade (materija),
polusvjesne (ljudska duša) i apsolutna svjesna monada (Bog). Monade se može smatrati lao
baskonačan energetski potencijal koji je na različitoj frekvenciji, te se u odnosu na frekvenciju (nivo
svijesti) ispoljava na određen način. Nije li njegova filozofija kompaktibilna sa kvantnom fizikom?

Pored njega valja spomenuti i Berkeleya koji je poznat po čuvenoj maksimi: "Esse est percipi"
(Postojati znači biti opažen). Za njega postoji samo um i ideje, te ideje postoje onda kad ih um opaža
(nema materije i stvari). Međutim, on ne smatra da neko drvo ne postoji kada ga mi ne opažamo, jer
Bog opaža konstantno i nas i cijeli svijet i sve što vidimo nije čvesto i materijalno, nego su Božije ideje
koje mi opažamo tako kako opažamo, jer nam je on dao mogudnost sa baš na taj način opažamo. Nije
li Berkeleyova ideja kompaktibilna sa kvantnom fizikom?
Postojali su još brojni filozofi (Parmenid, Plotin, Ibn Arebi itd.) čije učenje je kompaktibilno sa
istraživanjima u kvantnoj fizici, ali te ideje su potinuste, jer da bi one bile relevantne potrebno je
odbaciti materijalizam. Da bi fizika odbranila svoj materijalni temelj, fizičari daju apsurdnu teoriju o
multiverzumu, a objašnjenje je ako kvanti posjeduju sve mogudnosti neke akcije u istom trenutku,
onda se sve to mora realizirati, a kako kada mi vidimo samo jednu posljedicu nekog uzroka, a ne sve
njih? Pa na taj način što postoji beskonačno mnogo svemira koji funkcioniraju tako da se u svakom
dešava druga mogudnost? U takve gluposti fizičari vjeruju i to smatraju i službenom verzijom kvantne
teorije samo zato da bi Univerzum ostao materijalan.

Uz priznavanje Božanske svijesti kao sveprožimajude ona koja determinira uzrok i posljedicu, te
priznavanje da i ljudska svijest određuje posljedicu se sasvim lagano mogu objasniti problemi kvantne
fizike. Nije li odogovor na to priznanje da imamo posla sa fenomenima, a ne sa stvarima po sebi, te da
su naša čula ograničena i osnov stvarnosti nije u onome što vidimo, čujemo itd. nego u onom izvan
eksperimenta, empirije, nematerijalno. Odgovor jeste u metafiziici i kvantna fizika obnavlja
metafizički pogled na svijet i jasno pokazuje da stvarnost nije onakva kakva nam se otkriva i da nema
uzročno - posljedične apsolutnosti.

Da bi odbacili taj pogled o determinisanosti stvarnosti sviješdu, fizičari izmišljaju još jednu
apsurdnost, a to je da se razlikuju zakoni u mikro i makro svijetu? Iako je svima jasno da ono što važi
za atom važi i za molekulu i kompleksne spojeve, te time ono što važi za kvant po zdravorazumskoj
interpretaciji, važi i u makrosvijetu, ali pod uslovom da kada svijest subjekta opazi stvarnost, ona je
određuje i determinira. Fizika stagnira zadnjih pedeset godina nastojedi ignorisati kvantnu fiziku. Ta
tvrdoglavost, istrajnost na materijalno - empirističkom putu nauke je pogubno za čovječanstvo. Iako
je Nikola Tesla rekao da kada se nauka usmjeri na metafiziku da de za deset godina otkriti više nego
od starta kada je usmjerena na materijalno.

Prema tome, možemo zaključiti da kvantna fizika nije enigma, kao što se predstavlja, nego za njeno
objašnjenje neophodno je pretpostaviti metafiziku kao realnost, te je potrebno vratiti se filozofiji
"kraljici znanosti", jer filozofija prirode (fizika) bez metafizike nema smisla, jer upravo je utemeljena u
ono izvan (iznad) empirijske realnosti - metafizici!

Komentar?

#novinarativ
Marija Nikolic
Jantua9pryun 22iggl at 9i8u1sf:4or95 edAM ·

Lepota paradoksa. Svet se može menjati spolja jedino kada menjamo sebe iznutra, refleksija. Dakle,
fokus usmeravamo sa postojedeg i/ili željenog rezultata na sam uzrok, izvor.

(Uvek se setim crtada o petlu Sofroniju i malom nedaku štreberu, kada igraju žmurke, pevac se sakrije
u kantu, a klinac ode na suprotnu stranu i iskopa ga iz zemlje.)

Da se nadovežem na jedan komentar, ako želimo novi svet, onda moramo graditi novi svet. Gradnja
novog je izvodljiva samo u kontekstu postojedeg, na ruševinama starog. To je čin promene koji se,
promatran kroz okvir transformacije, delom može okarakterisati kao popravljanje, prepravljanje
starog.

Kada želiš promeniti život (sebe), pa još radikalno, ne pucaš sebi u glavu i čekaš da se ponovo rodiš,
ved kredeš da radiš sa tim što imaš, polazna tačka.

Čovek je taj koji percepira realnost, pa tako "staro" može imati ulogu robovlasnika, što nas stavlja u
položaj roba, nemodnog, bezidejnog, čija se potreba za promenom ispoljava kroz reakcionizam; dok s
druge strane, to isto "staro" može biti u ulozi mudrog učitelja, što automatski otvara prostor za
"novo" uz jasne indikacije šta i zašto nije dobro ponavljati.

I završidu rečenicom dragog profesora crtanja: "U samom procesu rada, nikad ne brišite "pogrešnu"
liniju, jer ONA vam je vodilja da slededa bude ispravna, tačna".

P.s. koren promene unutrašnjeg sveta leži u promeni perspektive, rakursa, time menja pogled na
realnost, što de redi - samu realnost, razvija mod opažanja, nudi nova rešenja. Recipročan odnos. Do
izmeštanja iz predhodnog položaja dolazi se sa voljom i kapacitetom da brutalno iskreno preispitamo
svoje postojede konstrukcije, sisteme vrednosti i uverenja, obrasce ponašanja, percepiranja i
razumevanja. Pronalaženjem (prepoznavanjem) perfidno skrivenih trigera, i razmotavanjem klupka,
dolazi se u centar "problema". Tada se stanje rapidno razvedrava, nakon čega se vedi akcenat stavlja
na disciplinu i trening, jer znamo da "loše" stare navike i mehanizmi često budu najdublje urezana
putanja.

#novinarativ
Gordan Ponjavić Galegrupa za sličnomišljenike
DteucSpembei0frgo f27s,9o 2gf021f at 11u0:3a5463m0 P3M ·

SILA ARGUMENTA I ARGUMENT SILE

Neki dan naišao sam na wikipedijin opis astroturfinga. To vam je ona shema kada određeni centri
modi glume javnost, pa onda stvaraju neke fiktivne udruge, događaje, sve je naravno predstava, ali
dojam koji ostavi takva ekipa je da je eto nekakva stručna ili neka druga javnost za ili protiv nekakve
agende.

I to je standardni oblik manipulacije javnim mišljenjem. Jer ljudima je prilično očito jako važno što
drugi misle. Što drugi misle, pogotovo ako je to nekakav "javnost", "opdi stav", "mišljenje struke", to
je zapravo glavni orijentir hodemo li prihvatiti neki stav kao utemeljen ili demo ga odbiti.

Možemo primijetiti i suprotno priču od ove, a to je bila kampanja za ulazak u EU. Pristup medijima
bio je znatno ograničen na simpatične ljude u odijelima, civiliziranu gospodu koja je nedvojbeno bila
za ulazak u EU, te par neobrijanih redikula u komandosicama koji su bili protiv ulaska u EU.

Identifikacija radi svoje, čovjek kao bide čopora i kao bide koje zapravo ne razmišlja previše, a umišlja
daleko više, tako "donosi odluku" da je pristup EU ispravan. Jasno, ako ste duboko u tematici, ako se
bavite tim pitanjem mjesecima, jasno je da dete imati svoj stav i svoje mišljenje.

Ali, realno je da prosječna osoba ne provede deset minuta postavljajudi pitanja, ali da je pod stalnim
utjecajem propagande, poput astroturfinga, pa na dalje, kako bi se proizveo pristanak na
nesvjesnom.

Da. Vrijeme je da skinemo maske. Vedina ljudi zapravo nema kapacitet vrednovati silu argumenta, ali
za detektirati masu i silu mase, za to smo evolucijski oblikovani. Vedinu stvari mi doživljavamo kroz
argument sile. Jasno, ta sila nije nasilje, ved je mod. Dominacija, čopor, krdo, sigurnost.

Sada uđimo još u domenu politike. Ne neku lokalnu temu gdje se svađamo oko plota, parkinga ili
lokalnih naknada. Ved ulazimo u svijet vrijednosti, najviših apstrakcija koje definiraju politički rakurs.
U toj domeni samo je izučen um sposoban da vlada svim tim pojmovima, da za njih ne predstavlja
prazne riječi, ved vrlo jasna značenja, može u samom startu prepoznati neku političku ideju.

U temama koje su dio naše svakodnevice, koje su vrlo zorne i pregledne, nije tako teško biti sposoban
prepoznati argument. Jeli ovaj auto brži ili nije, je l' se manje kvari li ne kvari. Taj dio je relativno lako
prepoznati kroz silu argumenta. No, kada uđemo u više apstrakcije, priča se mijenja.

Imamo vrlo ograničen udio ljudi koji su razvili sposobnost apstraktnog mišljenja, tko u domeni
filozofije ili politike može donositi zaključke i usuglašavati se, a da to ima značenje za sve strane. I to
je i dobra vijest, jer čovjek kao bide čopora je upravo i stvoren na takvoj podjeli uloga.
Postoje ljudi koji mogu slijediti silu argumenta, dok ostali slijede argument sile. Tamo gdje je čovjek
neupuden, nekompetentan, nezainteresiran, zapravo ide za Turcima kao mali Mujo. Tako čovjek
funkcionira.

Ali, grupu, onu inicijalnu masu/gravitaciju oformljuju ljudi koji su dovoljno upudeni, koji imaju
potrebne kapacitete apstraktnog razmišljanja i oni su ti koji na tom apstraktnom nivou uspostavljaju
sklad i usuglašavaju se. Ti ljudi, ti ljudi su nositelji svake političke ili značajne društvene promjene.

I cijeli svijet čeka upravo silu argumenta da se konsolidira kako bi inicijalizirala osnovna grupa koja
tada postaje i sam argument sile. Tako stvari funkcioniraju od kada je vijeka, stvari su zapravo
posložene vrlo suvislo i realno. I čak je i omoguden prostor da se izgrade najvede utopije gdje je
upravo mudrost ono što vlada i definira procese.

Zaključno.

U ovome trenutku još uvijek smo u fazi kada je jedina sila koju imamo sila argumenta. Za taj proces
potrebno je signalizirati one koji funkcioniraju u domeni sile argumenta. Znači, visoko artikulirani i
političko filozofsko izgrađeni umovi. Oni knjiški moljci koji su čitali knjige i surfali po netu dok su se
drugi kako treba zabavljali. Ali, to je ciljana skupina za #novinarativ i bilo koje drugo utemeljenje
pokreta. Jer ti ljudi su oni koji grade temelj promjene.

Zato zamolba vama ostalima za koje još nije vrijeme došlo. Pomozite nam. Proširite poruku,
proslijedite #novinarativ. Neka sila argumenta postane i argument sile.

Seen by 10

Igor Lazarević
Nov1e1mb6eiS2rg lc29958, 2so027f21d ·

Pročitao sam malo detaljnije o #novinarativ i oko jedne stvari se apsolutno slažem - da, potrebna je
velika društvena promena. Ovakav sistem i društveni ugovor je erodirao i istrošio svoje pokretačke
kapacitete. Potrebna je promena. Potreban je novi prosperitet. Oko toga se svakako slažem. Ostalo?
Will see.

Hrabar Dabar
OtulctoSber 1o62,cnl 2ur906211 ·

Što ste sada spremni učiniti, u ovoj krizi?

Možete utonuti u bazen zamračenosti i nikada vas više nitko nede čuti. To je jedna opcija.

Ili želite priliku da pomognete. Negdje u sebi, niste li oduvijek željeli bitku vrijednu vaših najdubljih
napora?

Hodete li pokušati zadržati svoj uobičajeni položaj, da biste uskoro shvatili da je vaš položaj neodrživ;
ili dete uspostaviti novu vezu s drugim ljudima poput vas i uložiti sebe i svoje slobodno vrijeme, da se
izvučemo iz ovog krajolika očaja?

Bilo da se odlučite za povlačenje ili napredovanje, riskirate sve.

Da, Vlada de nastaviti smišljati načine da vam oduzme slobodu, to je jasno ako dan ... i ide im dobro
...

Ne možete izbjedi rizik, ali možete ga birati.

Odaberite rizik za slobodu.

#novinarativ

#umijededjelovanja

Filozofija
Nove1tmbeio0r 13c,9 in29021rd5 ·

PLATONOVA ALEGORIJA PEDINE (MIT O PEDINI)

Platon u dijalogu "Država" govori o dvije vrste ljudi:

1. Ljubitelji čula (vida, sluha...) - tj. oni koji samo vjeruju čulima i samim tim priznaju samo prolazni
svijet.

2. Filozofi - oni koji priznaju i materijalni svijet (prolazni) i svijet ideja, te znaju jasnu razliku između
njih.

Za prve Platon kaže da žive u zabludi, jer vide samo sjene (kopije) svijeta ideja i vjeruju da je to prava
stvarnost, jer se to samo i može spoznati ukoliko se oslanjamo na pet čula. Za razliku od njih filozofi
posjeduju znanje, jer propituju čulnu realnost i putem razuma (uma) dolaze do spoznaje da je
materijalni (prolazni) svijet samo kopija jedinog, stvarnog, vječnog svijeta, a to je svijet Ideja. Da bi
objasnio stanje jednih i drugih Platon koristi alegoriju pedine koju du objasniti dalje u tekstu.

Platon na startu govoti o ljudima koji su vezani u pedini (žive u tami - neznanju). Ljudi koji su vezani
unutar pedine su oni koji se isključivo oslanjaju na čulnost (ono što možemo dohvatiti sa pet čula).
Zbog toga oni vide samo sjene tj. ono što nam čula prikazuju kao istinu (može se povudi analogija sa
medijskom propagandom i pravom istinom, ali i sa nekim oblikom čulnog matrixa u kojem živimo), ali
čula nam pokazuju samo sjene koje ne predstavljaju pravu istinu, nego samo sjenke stvari koje vidimo
uz pomod vatre i lutkara (onih koji postavljaju stvari koje prikazuju određene sjene na zidu).

Oni vide samo laž, te izlazak iz pedine i prava istina je moguda samo ako koristimo um (ne čula), te
tako ugledati pravu istinu (svijet ideja - ideju Dobra kao vrhovnu ideju), dok ljudi koji koriste samo pet
čula nikada se nede osloboditi okova (tj. čula) i tako vedina provede cijeli svoj životni vijek. Onaj koji je
spoznao istinu pomodu uma, taj više nikad ne vjeruje sjenama u pedini. Prava poruke alegorije pedine
jeste da bi se došlo do istine potrebno je koristiti um, a ne čula. Jedino tako možemo spozanti svijet
ideja koji predstavlja pravi bitak, dok čulima opažamo samo sjene (kopije svijeta ideja) koje
predstavljaju čulnu obmanu.

Zatim onaj koji spozna pravu realnost tj. Sunce (koje simbolizira ideju Dobra - zato što Sunce daje
život svim živim bidima u materijalnom svijetu, a ideja Dobra i u duhovnom i matetijalnom) ima
zadatak da se vrati nazad u pedinu i pokaže drugima put ka Istini. Naravno kad se vrati njegova čula
ne mogu se navikunut na tamu unutar pedine i on biva ismijavan od ljubitelja čula, te je to i razlog
zašto uvijek velike ljude ismijavaju mase (nerijetko o ubijaju - npr. Sokrat, jer zamrze onoga ko ih želi
da oslobodi od okova, a to su vjerovarnje u apsolutnost onoga što nam govore čula).

Jure Zovko to objašnjava na sljededi način:

"U filozofskoj literaturi nedemo nači sličan tekst kojim se tako veličanstveno prikazuje odgojno-
obrazovna uloga filozofije, paideia, i istodobno oslikava njezina suprotnost, apaideusia, stanje u
kojem vedina ljudi provede svoj životni vijek."

"Prispodoba govori o ljudima koji, vezani od rođenja, sjede u špilji u koju ne dopire svjetlo dana, nego
samo na zidu gledaju slike sjene ljudi i stvari što ih vatra baca na zidove špilje. Život u špilji simbolizira
osjetilni, iskustveni svijet u kojemu živimo. Vatra je sunce koje nam omoguduje osjetilnu zamjedbu u
svijetu fenomena. Izlazak iz špilje predstavlja umni uspon od osjetilnih zapažanja do zapažanja
istinskog bitka, kristalno jasnih ideja, koje saznajemo potpuno i savršeno. Ideja Dobra koja je izrečena
u metafori svjetla, zapravo je inteligebilno svjetlo, lux intelligibilis, koje omoguduje naš cjelokupni
uspon od zamjedbe osjetilne danosti pa do spoznaje istinske zbilje.

Filozofu koji je to ostvario predstoji teška i odgovorna zadada ponovnog silaska u špilju neznanja da bi
i drugima posredovao nešto od punine ideje Dobra. Dijalektičar je onaj ko "bez ikakvih zamjedaba
pomodu logosa teži za samim bitkom kao što zaista jest i ne posustaje dok ne spozna što je dobro u
svojoj biti".

- Jure Zovko (Klasici metafizike)

Komentar? Analogija s mainstream medijima i istinom?

Laku nod!!!

P. S. Slika govori sve!! Zamislite da su lutkari CNN, BBC...? Da li onda Platonova pedina još više dobija
na smislu u savremenom dobu?

#novinarativ
Hrabar Dabar
Julhty 14,pi282 ns201r07281 ·

NOVA PRIČA

Što dete sutra raditi sa svojim životom koji se razlikuje od onoga što radite danas? Pretpostavimo da
ste revolucionar u smislu vlastitog života? Što bi to značilo?

Uvijek favoriziram pojedince i njihove kreativne i originalne napore, projicirane s velikom energijom.

Nadahnuti pojedinac ima struju u svojim rukama. On je dinamo. Ima novu ideju. Ne traži prvenstveno
ravnotežu. Postiže novu razinu akcije i uvida.

Kad se probudite usred nodi s snažnom idejom koja vam odzvanja u glavi, otopili ste obrazac koji je
držao energiju na mjestu, držedi je pod kontrolom.

Nova avantura, novi izazov koji nadahnjuje - ova vas događanja odvedu na višu visoravan s koje bolje
vidite.

Koja je vaša vizija?

Tu je stvar izražavanja vizije, davanja glasa. Ovo je projicirana energija koja dolazi od vas. Vi ste
središte.

Ovako treba biti.

Kad ste tvorac, cijela je vaša akcija pretočiti svoju viziju u stvarnost svijeta.

Koji glas dajete svojoj viziji? Kako to izražavate?

S nekoliko "dobro odabranih riječi?" Zašto? Pozornica je otvorena, pozornica je vaša. Zašto se
suzdržavati?

U glasu je snaga.

Glas može promijeniti stvarnost.

Kad vaš glas postane vaš GLAS, povežete se s nečim što otkida lažna razdvajanja i lažne sustave i
lažne ideje.

Pravimo se mali. Pravimo se da šapudemo. Pretvaramo se da imamo tako ograničenu mod.

Pretvaramo se.

Pretvaramo se da neki nadmodni sustav ili struktura zamjenjuje naše vlastite glasove.

Kako širite vlastiti glas i dok izražavate ono što uistinu želite izraziti, odsiječete slojeve stajade svijesti.
Vaš glas:

Otvorena vrata za vedu mod, vedu živost, vedu empatiju, vede sebstvo, vedi angažman, vedu
povezanost, vedu cjelovitost.

"Postoji vitalnost, životna snaga, energija, ubrzanje koje se kroz vas prevodi u akciju, a bududi da je
samo jedan od vas u svim vremenima, ovaj je izraz jedinstven. A ako ga blokirate, on nikada nede
postojati ni kroz jedan drugi medij i bit de izgubljen. " -Martha Graham

"Ja sam među onima kojima se propovijeda i koji slušaju ... Ali ponekad slušatelj progovori i osluhne
svoj glas." -Haniel Long

“Niti jedan čovjek nije dovoljno velik ili dovoljno mudar da bi se itko od nas mogao predati svojoj
sudbini. Jedini način na koji nas bilo tko može voditi je vradanje vjere u naše vlastito vodstvo. " -Henry
Miller

Čekanje u tišini da se pojavi glas dovest de do još čekanja. Zašto odgoditi zoru?

Koliko je prirodno disati, hodati, gledati oko sebe, toliko je prirodno imati viziju i izraziti je. Možda
živimo u neprirodnom društvu, ali to ne znači da mu moramo podledi. Ovdje se ne radi o ispunjavanju
standarda. Riječ je o prelasku crte.

Sva djeca znaju da napraviti liniju kredom na pločniku znači da dete je preskočiti.

Tome služi svijet.

A svijet treba novu priču.

#novinarativ

Marija Nikolic
tJalnuary 1818 oa7t9 i910:05 AfiefhM ·

Let's break the wheel and create something better! Let the truth, honesty and love be our guidance.
2022.

#novinarativ
Joe Horvat

Sft6eppcte2mbh3cer2 10n096s, 20121 ·

Jeste uzivali u "sezoni"?

Oligarhija vam je dala "slobodno", doduse uz stalno napominjanje sto slijedi. Bilo je "mirno".

Sad je vrijeme za novi, jaci val terora.

Oligarhija vam ne da da se lijecite bez potvrde sukladnosti.

Oligarhija najavljuje obavezan vax za radnike u zdravstvu.

Oligarhija trazi potvrde sukladnosti da obesteti one koje je svojim mjerama unistila.

Oligarhija maltretira djecu.

Tko je slijedeci?

Jesmo mi jos uvijek ljudi i slobodne i razlicite individue ili samo podatak u nekoj narucenoj "studiji" po
kojoj ce nam olos krojiti zivote?

Prosvjedovat cemo?

Da, trebamo stati iza ljudi koje se najjace napada ali time ne rjesavamo mnogo. Vjerojatnije nista.

Cekamo korak nazad oligarhije pa onda gledamo dva naprijed?

Bavit cemo se posljedicama?

Ili cemo se pozabaviti uzrokom i doista preuzeti inicijativu.

#novinarativ

Igor Lazarević
Nove1tmbeio0r 26c,9 in29021rd5 ·

Ima li prosperiteta bez istinski slobodnog čoveka?

Istinski slobodan čovek nije potpuno slobodan čovek. Potpuno slobodan čovek je čovek koji ima taj
luksuz da može da radi šta hode i da zbog toga ne snosi nikakve posledice. Može da laže, da krade, da
ubija, da prolazi kroz crveno, da se šeta go po ulici, da upada u tuđe stanove, da bije motkom ljude,
da rovari.

Istinski slobodan čovek je čovek slobodnog duha. Stvaralac. Istraživač. Mislilac. Praktičar. Rastereden
straha od mišljenja drugih. Rastereden straha od nepoznatog. Čovek sa uverenjem, stavom, normom i
odabranim obrascem ponašanja. Čovek spreman na promene. Čovek svestan nedostataka.
Emancipovan čovek.

Ne treba nama potpune slobode, ved istinske slobode.

Istinski slobodan čovek je onaj koji gaji kritičku svest, ali koji ne živi kao samotnjak. To je čovek koji
stvara nove sinapse, ali ne uništava postojede. To je čovek koji sluša i uči, ali koji ne kopira i ne radi po
diktatu. Istinski slobodan čovek je kao ptica koja se prepušta vetru. Kao sibirski tigar u tajgi. Kao
morski konjid u okeanu.

Zamisli svet bez istinski slobodnih ljudi.

Zamisli svet u kojem drhtimo zbog straha od nepoznatog. U kojem se tresemo zbog tuđeg mišljenja.
U kojem robujemo repetitivnim rutinama. U kojem robujemo trulim navikama. Zamisli, čak, svet u
kojem smo svi programirani. Mentalitet košnice. Mentalitet jata. Stigmergija kao jedina svrha. Zamisli
svet u kojem ti neko drugi odlučuje šta i kako deš misliti. U kojem nemaš pravo na svoj stav, ved de taj
stav da ti kreira Ministarstvo istine. Aman čoveče, zamisli svet čizme. Svet tiranije. Svet pendreka i
bodljikave žice, u glavama, i na rukama.

Da li je to svet istinski slobodnih ljudi?

Da li takav svet može biti prosperitetan?

Ima li prosperiteta bez istinske slobode?

Ima li srede bez istinske slobode?

Da li u svetu u kojem nema istinske slobode mogu nastati najlepše poeme, diskontinuelne inovacije ili
skaradni filmovi? Da li u takvom svetu, u kojem bi naučnik imao "normu" može biti progresa? Da li
sužen misaoni proces može proizvesti dovoljno dopamina? Hode li nam ukidanje potrebe za
radoznalošdu nabaciti osmeh na lice? Konačno, može li biti napretka bez kritičke misli?

Ponavljam, ne potpuno, ved istinski slobodan čovek.

Za mene je odgovor jasan - nema prosperiteta bez istinski slobodnog čoveka. Ne znam kako izgleda ta
međuzavisnost, ali znam da postoji. A ona je slededa - što je čovek više istinski slobodan, to je život
prosperitetniji, i što je čovek manje istinski slobodan, to je život manje prosperitetan.

Zato treba gajiti istinsku slobodu u sebi. Ne potpunu. Ne apsolutnu. Ved istinsku. Optimalnu. Taman
onoliko veliku koja de nam omoguditi da koračamo napred. I taman onoliko malu koja de nas osujetiti
u nameri da postanemo megalomani. Izrazidu se u stilu farmaceuta - prava doza istinske slobode ima
lekovita svojstva.

Ključno pitanje:

Da li je apsolutna istinska sloboda dostižna?

Ako jeste, koja je cena? Koliko odricanja, patnje?

Ako nije, koji je kompromis prihvatljiv?

#novinarativ #promišljanje

Hrabar Dabar
Nogv0hember 89o1,7 02nfor021dt ·

Da li svi moramo poštovati jedni druge?

Ne. To je jedna od greški kolektivističkog mentaliteta.

Zašto bi dao respekt nekome tko zahtijeva da ga poštujem?

To nema smisla.

Poštuješ ljude koji su respektabilni, gdje praviš vrijednosne razlike među ljudima.

I to nije diskriminacija, ved vrijednosna prosudba.

Naravno, s druge strane, ne znači da je poželjno da nekoga omalovažavaš i vrijeđaš bez razloga. To se
podrazumijeva.

Želiš poštovanje? Show me.

#novinarativ

Filozofija
Ocgt0hober 285o1,7 02nfor021dt ·

- BUDI "CRNA OVCA" -

Najtupaviji i najzlokobniji (s ozbirom na posljedice proistekle iz toga) pogled na svijet jeste da

budemo "kao i drugi", "da se ne izdvajamo iz društva, "da ne budemo crna ovca"...to je zasigurno
najopasnije razmišljanje, jer su upravo ti normalni (masa-gomila) činili najatrašnije zločine u povijesti.
Nisu "crne ovce" ubijali ljude u WW2, nego ovi što svi sliče jedan drugom kao jaje jajetu.

Kao što kaže Bernard Shaw 2% ljudi zaista misli, 3% misli da misli i 95% ne misli nikako. Ima li onda
vedeg poraza, nego biti na strani tih 95% (koje podržava ovih 3% - fake crne ovce - fake filozofi). Kao
što kaže Schopenhauer ideja progresa je pogrešna u temelju, jer uvijek de vedina biti na pogrešnoj
strani...tako je uvijek bilo i uvijek de i biti. I mi u demokratiji smo legalizovali tiraniju ove gomile...koja
uglavnom u svemu griješe.
S obzirom da vedina ljudi ne trudi se nikako da misli (prije bi se ubili nego pokušali promisliti- ne žele
da preuzmu odgovornost za svoje mišljenje i proisteklo djelovanje iz toga - bijeg od odgovornosti za
svoj život)...sa takvima je lahko manipulirati...sve što im se servira usvajaju, jer im sistem daje
legitimitet zato što im odgovaraju pokorni (podobni), a ne ljudi koji misle i razotkrivaju zablude
sistema i društva u kojem živimo.

Istina je istina...ona nije konvencija...za nju se ne glasa, ako je vedina na jednoj strani prije de biti da je
istina suprotna? A ljudi uglavnom slijede i priklanjaju se vedini zbog socijalnog pritiska. Filozofi su od
kad je povijesti bili "crne ovce" koje je navedena "gomila" proganjala, ubijala i sl. (Pitagorejci, Sokrat,
Aristotel, Descartes...), a sve zbog toga što se izgovorena istina nije uklapala u narativ vedine
(gomile). Ljudi ne vole istinu koja boli...više vole laže koja ih miluje (Nietzsche). Zato de pravi filozofi
(oni koji teže mudrosti/istini) uvijek biti na strani istine (a ne vedine - autoritera), jer kako kaže
Aristotel u "Nikomahovoj etici" - "...drag mi je Platon, ali mi je draža istina."

Prvi znak da se zapitate da li ste na krivoj strani jeste kada dobijate hvalospjeve od vedine ljudi (tj.
medije koji kontroliraju masu i programiraju), jer vjerovatno ste tada na strani "laži i obmane", a toga
niste svjesni. To ne mora uvijek biti tako, jer kako kaže naš narod "...i dorava koka nekad ubode zrno",
ali je sigurno alarm za uzbunu ukoliko se to nerijetko događa (da imate stavove ko vedina). Ukoliki
"kontritate" vedini u društvu...vjerovatno ste u pravu (iako ni to ne valja, jer se mišljenje mora graditi
kroz sumnju, a ne prihvatanje ili negaciju). Zato Bukowski kaže: "Gdje god mase idu, idi u suprotnom
smjeru."

To je njihov način odbrane protiv izvrnosti (intelektualne superiornosti), jer tako djeluju kao kolektiv
(ne invidualno), te zbog tofa Nietzche vrlo često ih naziva "stadom" ili "čoporom". To je logika
bazirana na strahu od preuzimanja indvidualne odgovornosti i prebacivanju odgovornosti na kolektiv.
Kao i ako griješim...svi smo u krivi nisam jedino ja sam ili slijedili smo autoritet. Tako je lakše, te ta
slabost ljudi da preuzmi odgovornost (koja de uvijek biti prisutna u vedem omjeru) vodi kao
čoporativnom razmišljanju koje može prerasti u strahobne zločine i nepravde koje povijest svjedoči.

Ne budi kao vedina. Budi svoj. Budi "crna ovca", ali ne da je to cilj, nego da u skladu sa samim sobom
pokažeš svoju posebnost u odnosu na druge ljude.

Laku nod!!!

#novinarativ
Don Livingston
Ocgt0hober 283o1,7 02nfor021dt ·

Jedna tema za novonarativce.

Kao ekipa smo jasno prepoznali potrebu da izađemo iz uhodanih staza režima, režimskih puteva,
protokola, reakcionizma i da se kao slobodni ljudi udružimo u izgradnji novoga doba. Po našoj mjeri
jasno.

No, sada postavljam pitanje i tezu. Da bez afirmirane vizije novoga društva i političkog poretka, bez
neke načelne ideje u kojem smjeru moramo krenuti, da samo prepoznavanje potrebe ljude dodatno
zbunjuje, umjesto da im da neki oslonac, kamo mi kao grupa zapravo kredemo?

Odnosno, da je nakon afirmacije #novinarativ, potrebno dati i novi # u obliku te ideje. Načelno jasno,
ali da suština bude prepoznata. Ja osobno za sebe mogu redi da je mene prebacilo u aktivnu formu
upravo spoznaja tog ljepšeg svijeta koji je mogud i izvediv. I da mi je to dalo osjedaj dužnosti da isti
ispromoviram i da nađem ekipu kojoj de se vizija svidjeti i gdje demo jedni drugima pomodi da
krenemo konačno u željenome smjeru.

U takvoj perspektivi name sve ono što radi režim, zapravo ide ekipi u prilog, jer potiče ljude da
napuste stari narativ i da uđu u novi vlak bez voznoga reda. Ali sa vizijom finalnog odredišta.

Uglavnom, molio bih vaše viđenje o ovom detalju, jer bi po nekoj logici, nakon što dobijemo tih
stotinjak novonarativaca trebali ved imati neku podlogu za korak dalje.

#vizija — with Hrabar Dabar and

8 others

Gordan Ponjavić Gale

Ocgt0hober 180o1,7 02nfor021dt ·

VOĐA SLOBODNIH LJUDI

(o slobodnim i neslobodnim ljudima, vođama i sljedbi)

Primijetio sam dvije po mentalitetu vrlo različite populacije. Jedno su oni koje du nazvati slobodnim
ljudima. Onima koji su jednaki. Onima koji nemaju kompromisa prema lažnoj sigurnosti. Odjebat de
čopor bez pitanja, ako vide da čopor nije zdrav.

To su samosvjesni ljudi, s vlastitim identitetom, što prati naravno integritet i autentičnost. To su ljudi
koji nisu opteredeni strahom. Proaktivna ekipa. Oni koji uče od pametnijih, oni koje inspiriraju bolji. I
koji se kontinuirano grade. U poslovnom svijetu znani kao A management. Ta ekipa nema problema s
preuzimanjem vodstva niti sa sljedbom. Jer u svemu vidi priliku i koristi je u skladu s vlastitim bidem.

Slobodnom čovjeku ( to de biti kodno ime za taj profil) svatko je vođa tko radi korak naprijed prije
njega i omogudava mu da stane na ved poznato tlo. Dinamika vodstva i sljedbe vrlo je ovisna o
situaciji i nema slobodnog čovjeka koji nekada nije taj koji vodi, a nekada taj koji slijedi.
Neopteredeno i sukladno samome sebi i vlastitim ciljevima.

Kada slobodan čovjek prepozna priliku da se ubaci u neki vlak koji ide putem kojim i sam želi idi,
slobodan čovjek ne preže. Ved uskoči. Kada vidi da je potrebno da on sam doprinese probijanju novih
puteva, on sam preuzima vodstvo i daje onaj doprinos koji je dodatna vrijednost cijeloj grupi.

Ego? Ego je namijenjen za one koji se boje okoline. A slobodan čovjek se okoline ne boji. Tako da se
bavi vlastitim ostvarenjem, a ne egom. Taj profil ličnosti odgovara i konceptu jata kada promatramo
grupu.

U jatu naime probijanje zračne struje vrši najodmornija ptica. Niti jedna ptica nije toliko jaka, da može
cijelim putem biti najodmornija. Jer vodstvo itekako umara. Daleko je elegantnije idi ved utabanim
stazama. I zato se ptice u jatu izmjenjuju. I ona koja je u datom trenutku najsposobnija probijati
zračnu struju, prirodno preuzima vodstvo.

S druge strane imamo neslobodne ljude, neizgrađene ličnosti. Ljude koji imaju prirodnu potrebu za
skrbništvom. Ljude koji se ne osjedaju dovoljno jakima da se samostalno usprave. Ljudi slabo
izgrađenog identiteta, što prati i manji nivo integriteta i autentičnosti. Kod te ekipe stvari su prilično
suprotne. Ideju vodstva doživljavaju kao prijetnju na svoje slabo izgrađene ličnosti. Te osobe zbog
neizgrađenosti nemaju vlastitu slobodnu misao kao temelj participacije.

Tako zbog nedostatka vlastite mjere, sve im predstavlja borbu ega. U pogubljenosti postoji samo
osoba, jer ne postoje niti misli, niti ideje kao smjer. Te osobe imaju ogroman problem s priznavanjem
vodstva, jer u vlastitoj pogubljenosti ne mogu prepoznati ništa više od kratkog privremenog odnosa
vođa-sljedbenik što je udarac na ego u nedostatku vlastite mjere.

Te osobe ideju vodstva dižu na nivo mita. Jer ako de njihov ego prihvatiti nekoga kao vođu, taj vođa
mora biti mitsko bide. Savršen, besprijekoran. Najljepši, najpametniji, najplemenitiji, najdobrohotniji,
ukratko. Savršen otac i majka u jednoj osobi. Naravno, taj savršen otac i majka u jednoj osobi mora
imati sve odgovore na sva pitanja i istovremeno mora bedinati to izgubljeno i ustrašeno bide s
bezgraničnom ljubavi. Neslobodni ljudi naime žive u mitu koji im jedini daje sigurnost, jer su
neemancipirani. Jer trebaju skute pod koje de se sakriti. A to sigurno da im nede osigurati prvi među
jednakima, što je koncept među slobodnim ljudima.
Jasno. Takve osobe ne postoje. Postoje mitovi, ali u stvarnosti svi smo mi ljudi od krvi i mesa, prepuni
nesavršenosti. I najbolji među nama imaju toliko oštečenja da bi u idealnom svijetu dobili ocjenu
3/10. Zato neslobodni ljudi nisu niti de ikada biti prvi followeri.

Neslobodni ljudi u svojoj suštini isključivo traže sigurnost masa. A mit o velikom vođi im je oblik
racionalizacije odnosa gdje jasno da ne mogu biti veliki kao Hitler, Staljin ili Tito. I to im je u redu. Jer
ovi su ipak savršeni i de facto neupitni. Neslobodni ljudi predstavljaju masovnu sljedbu. Onu ekipu
koja de se prikloniti svakom pokretu u trenutku kada pokret postane modan.

Neslobodnim ljudima argumenti ništa ne predstavljaju. Jer argumenti su aktualni samo za one koji
imaju vlastiti identitet, vlastiti integritet i vlastitu autentičnost. Gdje argumenti utječu i na to trojstvo.
Neslobodni ljudi nemaju ništa drugo osim potrebe zaštite grupe. I tome streme.

Prvi sljedbenik tako po definiciji je slobodan čovjek. I ne samo prvi sljedbenik. Ved njih stotinjak. Jer
prvi sljedbenik sigurno da nede priznati vođu na temelju osjedaja modi kojim jedna osoba zrači. Jer
sasvim je jasno da je jedna osoba po definiciji potpuno nemodna. Razlog zašto prvi sljedbenik
pristupa vođi je u tome što je prvi sljedbenik na istome putu kao i vođa. I što je prepoznao u nekom
trenutku da mu je efikasnije putovati svojim putem tako što de prepustiti vođi da probija nove puteve
i tako štedjeti energiju i povedavati učinkovitost.

Prvi sljedbenik kao slobodan čovjek vođu prepoznaje upravo zato što ono što vođa nudi uklapa se u
sliku koju prvi sljedbenik ima. I dok sve štima, prvi sljedbenik de slijediti. Jasno. Među slobodnim
ljudima ideja vodstva je vrlo fleksibilna. Jer slobodni ljudi ne trebaju mitove i ne žive u mitovima. Prvi
sljedbenik tako po definiciji prepoznaje da vođa nije mitsko bide i bez problema de uskočiti i preuzeti
vodstvo kada se dogodi situacija da su njegove kompetencije i kondicija najvedi. Slobodni ljudi u
ostvarenju zajedničke vizije nemaju probleme s egom, jer ego je problem samo među izgubljenima i
bezidejnima.

Uzet du za primjer mog prvog sljedbenika, Hrabar Dabar. Da, moja reputacija je katastrofalna u
aktivističkoj sceni, jer sam više-manje svakog poslao u 3pm barem jednom u životu. Dakle, Hrabri
Dabar je odlučio biti moj sljedbenik ne zato što mu dajem mod i snagu, ved zato što se ono što pišem
uklapa u njegovu viziju i ideju i voljan je biti praktičan i to iskoristiti. Ja isto tako nisam glup čovjek.
Znam s kime imam posla. Sa slobodnim čovjekom. I to koristim. I nas dvojica kao slobodni ljudi
zapravo radimo savez.

Tamo gdje je Dabar jači, nema sretnije osobe od mene, kada vidim da probije tamo gdje ja nikada ne
bih mogao probiti. I tu Dabar vodi. Jesam li tada Dabrova sljedba? Jesam. Jer i ja imam izgrađen
integritet i svjestan sam tome da nisam po kvaliteti niti 2/10. I da bez Dabra nedemo nigdje dogurati.
I zato mudro koristim njegove kvalitete i snage što nam pomaže da idemo dalje još jači i još spremniji.

BTW, jeste li primijetili moju sljedbu? August Mrljavčid Don Augusto, Joe Horvat, Marija Nikolic.
Pogledajte te profile. Najjači profili na netu. Što i priliči slobodnim ljudima. Paradoks? Ne. Samo
izgrađene ličnosti u pitanju. Ništa više, ništa manje od toga. Ličnosti koje su na sličnom tragu kao i ja i
koje su odlučile dati mi podršku kako bi zajedno dalje dogurali.

Mi slobodni ljudi jednostavno koristimo jedni druge zbog intrinzične potrebe za kretanjem naprijed. I
znamo iskoristiti priliku kada možemo brže putovati jer smo skupa. I to i radimo. U toj grupi
slobodnih ljudi danas ja vučem, jučer je vukao Dabar, prekjučer Joe. Izmjenjujemo se i koristimo
osvojeni prostor. I znamo da jedni druge trebamo.

I to je priroda prve sljedbe. Koja je paradoksalno savez slobodnih ljudi.

Slobodni ljudi, stupovi društva su nositelj svih promjena. Slobodni ljudi funkcioniraju u zoni misli,
ideja i argumenata. Za razliku od neslobodnih ljudi koji funkcioniraju isključivo u zoni sigurnosti skuta.
Tako i svaki pokret biva utemeljen na ovome savezu. Gdje u nekom trenutku ostatak jednostavno
prati.

I to je to.

#novinarativ

Filozofija
N4iovte1mber 0179S, 620402soe1h ·

Jutro!

Pitanje: "Da li se nalazimo u vremenu kada propada carstvo (Zapadno) i da je sve ovo zadnji trzaj pred
neizbježnu smrt? Skoro isti obrazac vidimo u svim drugim carstvima: vrijednosna dekadencija i na sve
načine progon i pritisak na one koji novim idejama (#novinarativ) ruše staru olupinu.
Marija Nikolic
Decg40emb0erS 7, 29402fg1 1ata 81o:cti107n5s ilrePuM ·

Ključni problem je "masa koju mrzi da razmišlja", što je logično - u masi se ne razmišlja - kotrlja se kao
točak po inerciji "sile".

Pojedinac je ovde ključ. Promena u društvu je moguda tek kada se desi u glavi pojedinca. E, onda
možemo gledati na kolektiv iz pozitivnog ugla.

Nova priča je plodno tle za fundamentalnu promenu o kojoj svi kmeče, a mile kontraš, samo etiketa,
od svih onih što ne znaju šta bi sa sobom, pa nužno preživljavaju u blatnjavoj samoobmani.

#novinarativ

Hrabar Dabar
No0vembSeprtr lch262,ltcfeh h202d1 ·

SLOBODAN ČOVEK

By: Igor Lazarevid

Ima li prosperiteta bez istinski slobodnog čoveka?

Istinski slobodan čovek nije potpuno slobodan čovek. Potpuno slobodan čovek je čovek koji ima taj
luksuz da može da radi šta hode i da zbog toga ne snosi nikakve posledice. Može da laže, da krade, da
ubija, da prolazi kroz crveno, da se šeta gol po ulici, da upada u tuđe stanove, da bije motkom ljude,
da rovari.

Istinski slobodan čovek je čovek slobodnog duha. Stvaralac. Istraživač. Mislilac. Praktičar. Rastereden
straha od mišljenja drugih. Rastereden straha od nepoznatog. Čovek sa uverenjem, stavom, normom i
odabranim obrascem ponašanja. Čovek spreman na promene. Čovek svestan nedostataka.
Emancipovan čovek.

Ne treba nama potpune slobode, ved istinske slobode.

Istinski slobodan čovek je onaj koji gaji kritičku svest, ali koji ne živi kao samotnjak. To je čovek koji
stvara nove sinapse, ali ne uništava postojede. To je čovek koji sluša i uči, ali koji ne kopira i ne radi po
diktatu. Istinski slobodan čovek je kao ptica koja se prepušta vetru. Kao sibirski tigar u tajgi. Kao
morski konjid u okeanu.
Zamisli svet bez istinski slobodnih ljudi.

Zamisli svet u kojem drhtimo zbog straha od nepoznatog. U kojem se tresemo zbog tuđeg mišljenja.
U kojem robujemo repetitivnim rutinama. U kojem robujemo trulim navikama. Zamisli, čak, svet u
kojem smo svi programirani. Mentalitet košnice. Mentalitet jata. Stigmergija kao jedina svrha. Zamisli
svet u kojem ti neko drugi odlučuje šta i kako deš misliti. U kojem nemaš pravo na svoj stav, ved de taj
stav da ti kreira Ministarstvo istine. Aman čoveče, zamisli svet čizme. Svet tiranije. Svet pendreka i
bodljikave žice, u glavama, i na rukama.

Da li je to svet istinski slobodnih ljudi?

Da li takav svet može biti prosperitetan?

Ima li prosperiteta bez istinske slobode?

Ima li srede bez istinske slobode?

Da li u svetu u kojem nema istinske slobode mogu nastati najlepše poeme, diskontinuelne inovacije ili
skaradni filmovi? Da li u takvom svetu, u kojem bi naučnik imao "normu" može biti progresa? Da li
sužen misaoni proces može proizvesti dovoljno dopamina? Hode li nam ukidanje potrebe za
radoznalošdu nabaciti osmeh na lice? Konačno, može li biti napretka bez kritičke misli?

Ponavljam, ne potpuno, ved istinski slobodan čovek.

Za mene je odgovor jasan - nema prosperiteta bez istinski slobodnog čoveka. Ne znam kako izgleda ta
međuzavisnost, ali znam da postoji. A ona je slededa - što je čovek više istinski slobodan, to je život
prosperitetniji, i što je čovek manje istinski slobodan, to je život manje prosperitetan.

Zato treba gajiti istinsku slobodu u sebi. Ne potpunu. Ne apsolutnu. Ved istinsku. Optimalnu. Taman
onoliko veliku koja de nam omoguditi da koračamo napred. I taman onoliko malu koja de nas osujetiti
u nameri da postanemo megalomani. Izrazidu se u stilu farmaceuta - prava doza istinske slobode ima
lekovita svojstva.

#novinarativ #promišljanje

Hrabar Dabar
iAu1uin4gusetdm32 21, 20217 ·

Oni koji posjeduju sustav ili upravljaju njime, shvadajudi da de se ljudi vjerojatnije oduprijeti naglim
promjenama, rade istim ritmom, porobljavajudi svoje narode i pomalo uništavajudi prirodu.

Sve što se dogodi gore je od posljednjeg što se dogodilo, ali samo "malo" gore, pa je podnošljivo, a
nitko drugi ne djeluje, pa, opet, zašto djelovati izvan svojih uobičajenih životnih normi? Tko zna,
sljededi korak prema dolje mogao bi biti onaj koji potakne revoluciju. Možda je to danas. Možda dete
nakon današnjeg dana postupiti ispravno i pridružiti se. Tko zna?
#novinarativ

Don Livingston
D1epmcenmb4ser ggi328,c o2r02mc1 actmu 12:15 0AM ·

Svu mod drži manje od promila, vjerovatno stotinjak ljudi na ovome svijetu. Karikiram, jer nije sva
mod u pitanju, ved dominacija. No, poanta je sljededa. Nemaju ti ljudi mod po sebi, ved je upravo
narativ, priča koja definira odnose ono što im je dalo tu mod. Promijeni narativ i mod je negdje
drugdje. Stvori #novinarativ i stvorio si potpuno novu konstelaciju modi.

Filozofija
Octotber90 930o,m32 l2021r0edlu ·

Francis Bacon kaže: “Novac je dobar sluga, a loš gospodar.”

Time želi redi da novac ne može biti cilj po sebi, nego samo sredstvo da se postigne neki plemeniti cilj.
Ljudi kojima je cilj obogatiti se materijalno, a ne da tim novcem pomognu drugima ili ulože u ono što
de pozitivno uticati na našu civilizaciju, gube vlastitu slobodu.

Gubitak slobode se očituje u tome što ne gospodare sobom, nego rade ono što je potrebno da bi
zaradili novac. Tako bivaju kupljeni kod bogatijih od njih i postaju robovi koje oni prodaju drugom
robovlasniku. Oni koji su autonomni (slobodni) ne vide u novcu cilj, te ukoliko se zarada sukobi sa
moralnim principima, onda ne žele ni zaraditi. Mi trebamo da gospodarimo novcem, a ne da budemo
zavisni od njega.

Kao svaka ovisnost i ovisnost o sticanju novca ima loše posljedice po nas i okolinu. Mi postajemo
robovi te stvari (novca) i zbog toga se prodajemo i gubimo autonomnost koja nas kao ljude čini
uzvišenim i dostojnim poštovanja. Kao što Kant kaže jedini moralna radnja je slobodna (jer je
nezavisna od vanjskih uticaja) dostojna poštovanja. Svako ko postane rob vanjskih stvari (poput
novca) čini od sebe crva i tada se ne treba žaliti kada ga druge zgaze (prodaju i kupuju tj. ne poštuju).

Laku nod!!!

#novinarativ
Hrabar Dabar
No0vembSeprtr lch162,ltcfeh h202d1 ·

Dat du vam mali hint:

S tiranima se ne pregovara.

#novinarativ

Marija Nikolic
Dietc0e5mSg5ber9 l23,i3 2021 a0slht m8c:0510 Prd0M ·

SIGNAL I #NOVINARATIV

"„Neka narod odlučuje“, „političari su loši, narod je dobar“, „svi mi mislimo zapravo isto“

Populistička misao. Ona ideja kada za sve što se događa loše optužujemo političare koje smo mi
birali. Jer oni su eto zlikovci, a mi smo svetinja, mi „narod“.

Sve što trebamo jeste „stati zajedno“ i čuda de se dogoditi.

Moram redi da sam zgrožen takvom neukošdu i ignoriranjem stvarnosti. Pobogu, za početak, ne
postoji narod kao homogena masa. Artikulacija volje naroda nije artikulacije volje naroda, ved
najvede modi koja može uvesti red i stabilnost neke zajednice. To nije narodna volja, pobogu. Ved
volja najjačeg koji može provesti svoju volju.

Narod. Jesam li ja narod? Jesi li ti čitatelju narod? Jeli itko od nas narod? Naravno da nije. Samim time
pozivati se na volju naroda, je pozivanje na nepostojedi pojam.

Da. Ako demo vudi mak na konac, vedina ljudi uopde nema ozbiljan pregled političke i društvene
stvarnosti da bi imali ozbiljno mišljenje o bilo čemu. Ljudi de se uglavnom prikloniti pod pritiskom
grupe dominantnoj ideji koju obično promovira par jakih i artikuliranih igrada koji imaju vedi utjecaj.

Dakle, svi mi ne mislimo isto. Da imamo sutra referendum o bilo kojem plandemijskom pitanju, vrlo
vjerojatno bi režimski narativ izdominirao preko pogubljenih pojedinaca koji bi izmanipulirani
zaokružili upravo ono što režim hode.

Da se vratim na bitno. Na signal. I na #novinarativ.

Jako je važno biti svjestan tog detalja. Da. MI NISMO NAROD. Niti smo mi dobri, a političari loši. To su
floskule gdje umirujemo svoju savjest dok nas pripremaju za klanje. Ništa više od toga. Furajmo se na
moralno čistunstvo, jer drugo nam ništa nije ostalo. A i ovo je lažnjak.
I zato je ključno slati signale. Jasne signale koji artikuliraju volju, misli, ideje. Signale koji nam služe za
neku novu identifikaciju, identifikaciju koja je ovoga puta plod slobodnog procesa, a ne medija i
režima. Gdje mi sami kao slobodna bida ulazimo u slobodni proces kreiranja javnog promišljanja.

Gdje možemo zajedno povudi crtu, detektirati neke nove temelje zajedničkog i iz toga nastaviti graditi
kvalitetnija razmišljanja, društvenu i političku misao. Bez jasnih signala, mi ostajemo otoci. Gdje
svatko ima svoj film, ali gdje svatko ostaje otok. S mostom, tj vezom koju nam nude postojedi signali,
a to su oni koje kreira režim kroz medije.

Slanje signala je temelj svega. Mi koji volimo promišljati, a ima nas sigurno par tisuda u RH, potpuno
smo nebitni jer naša misao nije politička misao. Ona nije afirmirana, nije prepoznata, nije relevantna.
Tek slanjem signala gdje prepoznajemo da razumijemo i prihvadamo neke ideje i pojmove kao temelj
i našeg razmišljanja, mi postajemo relevantni politički mislioci, postajemo modni i utjecajni.

Signal je to što razlikuje nebitnu priču od priče koja ima mod. Kada šaljemo ZAJEDNIČKE signale, mi
šaljemo poruku drugima da smo na istom brodu i da naš brod nije brod režima. Ved nešto drugo.

Tako kada odete na hash #novinarativ, vi dete sada vidjeti ved konkretan broj kvalitetnih tekstova na
temu, gdje međusobno jedni drugima šaljemo signal da smo stasali do ideje koja je prvi korak
oslobađanja društva. Mi šaljemo svima poruku i postajemo jedno tijelo koje je sada usklađeno u
ovome razmišljanju.

Bez signala #novinarativ, svatko bi za sebe mogao pisati isto, ali to bi bile nebitne misli pojedinca, sa
#novinarativ to više nisu nebitne misli pojedinca, ved društveni pomak razmišljanja koji dijele ved
razni relevantni i jaki ljudi.

To više nije izolirano mišljenje, to je politički relevantno mišljenje koje nije vezano za pojedinca, ved
za novu društvenu svijest.

Zaključno.

Bez jasnog signala nema zajedničkog. Bez zajedničkog nema politički relevantnog. Sa signalom mi
definiramo kretanje grupe i oslobođeni smo od režima i signala režima. Mi kroz signal postajemo
slobodno tijelo, emancipirano tijelo, neovisno tijelo koje može definirati nove društvene tokove.

Bez signala mi ostajemo kaos i kakofonija, sa signalom mi smo promjena.

I sve to kada napišemo najobičniji #novinarativ.

Jasno, nije #novinarativ u poziciji monopola, novi narativ je kao i Bitcoin, samo prva jaka valuta koja
definira slobodni politički proces. U ovome trenutku najjači hash, no svatko je slobodan graditi novu
valutu zajedničkog.

Kada napišemo nešto bez signala, mi smo nebitno razmišljanje, kada napišemo to isto i pošaljemo
signal koji definira određeni set misli i ideja, mi smo dio grupe, pokreta, društvenog bida. Mi smo
politički relevantna misao.

#novinarativ kao koncept signalizacije, prvi je tako slobodni brod slobodne misli kao temelja
društvene promjene.
I za kraj. Moja preporuka vama koji ste shvatili poruku. Ako se slažete s postulatima novog narativa,
pridružite nam se. Možete jasno kreirati i vlastite signale, ali zašto ne iskoristiti sav minuli rad nas
novonarativaca i ojačati prvi slobodni politički koncept utemeljen na slobodnoj mreži?"

By: Gordan Ponjavid aka Don Livingston

(linkovi u komentarima)

Filozofija
Dece1S6mtbper tf26,l 92021 mo0at 2aa5:tr236 PMd ·

"TABULA RASA

Ispiranje mozga je napravilo svoje. Javni diskurs sustavno je udaljavao sve subverzivne ideje, misli i
poruke koje bi na bilo koji način ugrozile ovaj poredak. Ubačena je nepregledna količina sofizama
poput "politika je kurva" kako bi se ljude udaljilo od vlastite volje, vlastite modi, kako bi uspješno bili
porobljeni.

I sada ulazimo s antitezom svemu što znamo. Nema više ustaša i partizana, ali postoje kvadratni
korijen, politički singularitet, doba istine, mreža utjecaja, informacijska revolucija, masa čudnih i
nejasnih sintagmi.

Potpuno jasno, jer gradimo novi narativ. I ono što se prepoznaje kao prepreka jeste TABULA RASA.

Otprilike kao kada pogledaš na oglas za posao koji zahtjeva visoku ekspertizu. Čitaš zahtjeve, ne znaš
što te riječi i sintagme uopde znače, a kamoli da bi znao redi koju rečenicu o tome ili da bi razumio
opis posla. Ali, kada stekneš znanja, pojmove, zorove, taj opis posla ti je jasno pregledan. Jer više nisi
tabula rasa.

Da, postupno isti zadatak je i pred novonarativcima. Ono što mi danas susredemo jeste tabula rasa
kod naših sugrađana koji su desetljedima imali pretplatu na masovne medije uz pokoji izlet u
nepoznatu raspravu ili literaturu. Ali, fond znanja izvan režimskog narativa toliko je oskudan i što je
još važnije specifičan tako da ne možemo voditi rasprave u poljima gdje je samo jedna osoba
upudena, a druge nisu.

Ono što mi danas radimo, mi novonarativci jeste da punimo i bistrimo nepregledna polja skrivenih
znanja koja okredu shvadanje cijeloga svijeta, društva, kulture, politike, života.

Prosječna osoba, znači 90%+, uključujudi i one koji sebe smatraju znalcima dan danas su potpuno
zarobljeni u režimskom narativu, rakursu, kontekstu. Razlog zašto danas #novinarativ izaziva čuđenje
i nejasnode je upravo u tom detalju da udaramo u tabulu rasu neizgrađene svijesti naših sugrađana.

Tako mi novonarativci ostajemo posebno nejasni svakome tko je dan danas siguran u svome rakursu,
tko je siguran u svoje dogme i svoj set neznanja. Dok oni otvoreni su ved i sami nanjušili ova
nepregledna polja novoga i atraktivnoga. Tako je cilj novonarativaca upravo svijet onih koji nisu
ideologizirani i zarobljeni u nekom ograničenom rakursu, ved koji sukcesivno grade svoju mentalnu
mapu i sami prepoznaju potrebu za širenjem pojmovne mape i razumijevanja svijeta.
Zaključno.

Zadatak za #novinarativ jeste ispuniti tabulu rasu novim pojmovima, idejama, mislima, skladom, gdje
de posljedično novi mentalni kapaciteti prirodno prebaciti i fokus svijesti i razmišljanja izvan uhodanih
puteva režimskoga besmisla. Jasno, u nekom trenutku, a mogude da je trenutak ved došao danas
jeste da više nede biti važno toliko puniti novim idejama, ved uspostavljati sklad među tim idejama,
bistriti ih i osiguravati atraktivna rješenja za elegantno poimanje svijeta i onoga što se događa i što je
potrebno činiti.

No, prvi korak prvo. Ispunimo tabula rasu subverzivnim mislima i omogudimo joj da uzleti visoko,
visoko."

- Gordan Ponjavid Gale

Filozofija
9Otctob40er2ut fn2ls81e, 20221d ·

"Mišljenje 10 000 ljudi nema nikakve vrijednosti, ukoliko niko od njih ne zna ništa o onome o čemu
govore." - Marko Aurelije

Istina? Komentar?

#novinarativ
Hrabar Dabar
tS1ffe0ptfembtepro 2ns6,o6m 202ate1 ·

Često sam spominjao zašto je priča bitna. Ona je temelj svega. Trebamo je, ali ne bilo kakvu–trebamo
nezaboravnu i uspješnu.

Nezaboravna priča obuhvada bit ljudskosti i destilira je, prenosi i pročišdava, stavljajudi u središte
pozornosti ono što jesmo i ono što bismo trebali biti. Priča budi potencijal koji leži duboko u našoj
naravi, a koji se bez nje možda nikad nede razviti.

Mi smo uspavani pustolovi, ljubavnici, vođe, umjetnici i buntovnici.

To je naš potencijal.

Nezaboravna priča unapređuje našu sposobnost razumijevanja koje primamo u mašti, a potom ga i
verbaliziramo. Takva priča pred nas iznosi vrhunsku pustolovinu i vječnu borbu između dobra i zla.
Sve nam to pomaže rasčistiti razumijevanje moralnih i nemoralnih stavova i ponašanja, i osobnih i
društvenih.

Krenimo u avanturu ...

#novinarativ

Don Livingston
Dece1S6mtbper tf23,l 92021 mo0at 2aa3:tr257 PMd ·

Za novonarativce kojima nije višak vremena pročakulati u okviru novog narativa i zahtjeva koji stoje
pred novonarativcima. Otvorio sam telegram grupu gdje razmijenimo tu i tamo pokoju kada je više
glava pametnije, više ruku učinkovitije, a više srca toplije.

Jedini je uvjet za ulazak u grupu da je osoba aktivni nositelj hasha #novinarativ. Za uključenje mi
pošalite pvt msg.

Marija Nikolic
Detfcembleg0r12 8,ci 2o0l21m1a at a09:r00 t54PM ·

NA KLIK OD NEKIH ODGOVORA

I VAŽNIH PITANJA

Kada tagujem odredjene ljude u komentarima, pored poziva na razgovor, to radje činim zbog
takozvanih prečica. Za sve zainteresovane koji od objave odu dalje, mogu imati uvid u profile
otvorene za konstruktivan dijalog.

Uglavnom, ti profili su javni. Možete da vidite, pročitate, komentarišete. Naravno, bitno je da se

samokritično i otvoreno pristupa temama i pitanjima koja se tiču svih nas, kolapsa dosadašnjeg
(starog) sistema, i najbitnije, neminovnog društva sutrašnjice.

Ako osedate da ste na te korake spremni, mislite da možete, samo napred! U suprotnom, na puke
provokacije i idiotsko ponašanje - nije grana naletela na vas, nego vi na nju.

Da se ne bih ponašala kao prebrižna majka koja tutka razmaženu decu, nedu servirati imena
Novonarativaca, ni onih potencijalnih koji, iako se još nisu tako afirmisali, nude novu priču. Dovoljno
je kliknuti na #novinarativ

P.s. oni koji očekuju "gotov kolač", ili fazu "u rerni", ili pak "konačan recept" su deo ekipe koja dolazi
kasnije. Dosta kasnije.

P.s.s. U najvedoj meri, lenjost aka "nemam vremena", oduzima ljudsku slobodu, niko drugi.
Hrabar Dabar
9Otctob40er2ut fn1ls61e, 20221d ·

KONTEKST I STRATEGIJA. REAKCIONIZAM I #NOVINARATIV

By: Don Livingston

Kontekst – Okruženje, opda situacija

Strategija – Plan djelovanja usmjeren na dugoročno ostvarivanje ciljeva

Prvo demo definirati kontekst. Režim je išao na puni udar protiv slobode građana kroz sustavno
sijanje konfuzije, straha i panike te na temelju pogubljenih građana eliminacije temeljnih ljudskih
prava i sloboda. S obzirom na nepostojanje bilo kakvih objektivnih parametara, gdje je čitav ulog
utemeljen na izgubljenim ljudima, nije teško za pretpostaviti da ova igra mora idi dalje, jer ako ne ide
dalje, cijena koju de sudionici ovog zločinačkog pothvata platiti biti takva da im prvotno nikada ne bi
palo na pamet udi u ovaj rat. Režim je ušao u ovaj rat all in bez da je zaštitio bokove. Izrazito riskantna
igra koja se ne igra ako sudionici nisu spremni idi do kraja.

Očekujemo nakon silovanja s cijepljenjem i potvrdama, da de režim nastaviti s propagandnom straha

kroz ekonomsku krizu i nove mitske konstrukcije poput borbe protiv globalnog zatopljenja. Snaga
koju režim ima i na koju se potpuno oslanja jeste puno kooptiranje svih postojedih centara modi, što
kulisa, što stvarnih faktora poput vjerskih zajednica, akademije i slično.

Režimu je dakle glavna snaga virtualna nesmjenjivost. Jer u postojedem političkom okviru tko god da
dođe na vlast, vodit de istu politiku porobljavanja građana, dok opskurni politički elementi poput
Sredka Sladoljeva ili Bernarde Jug nemaju kapacitet da budu bilo kakav faktor ugrozbe postojedeg
političkog poretka.

Strategija. Na temelju utvrđivanja konteksta i prepoznavanjem da se ovdje radi o dugotrajnoj igri koja
nede stati ili dok se plan režima ne ostvari, ili dok organizatori ove igre ne budu privedeni licu pravde
te dok svi sudionici koji su u istoj sudjelovali ne nestanu iz političkog života, što znači da cijeli politički
establishment bude zamijenjen. Kako govorimo o praktički punom kooptiranju cijelog
establishmenta, svaki napad na protagoniste plandemije, predstavlja napad na cijeli režim. U situaciji
gdje ne postoji politička alternativa, udarac na režim znači uvod u kaos.

Do sada smo imali priliku vidjeti kako izgleda izbor "alternative"na bezbroj dosadašnjih primjera.
Uvijek to budu opet režimski igradi, lažna oporba koja služi da se ljudi umore od oporbe i da zdušno
prihvate vladajude. Šuplje prazno – HDZ SDP. Bilo kakvim forsiranjem dizanja nasilja, cijeli režim ide u
smjeru kaosa i po načelu problem-reakcija-rješenje, režim nudi lažnu alternativu koja sada nakon
kaosa može nesmetano nastaviti s eliminacijom ljudskih sloboda i daljnjim porobljavanjem građana.
Na temelju postojede situacije, te uočavanjem da nasilje koje režim provodi skoro dvije godine po
prirodi stvari zaziva nasilnu reakciju. Možemo pretpostaviti da je interes režima upravo isprovocirati
nasilje kako bi legitimirao policijsku državu te eventualno lažnu alternativu koja bi onda uvela
policijsku državu.

Reakcinizam. Pisao sam dosta o reakcionizmu, reakcionarima i manjku strateškog razmišljanja gdje
upravo zbog nemogudnosti pregleda cijele situacije reakcionari nisu niti svjesni da svojim
destabiliziranjem režima ne destabiliziraju i sam monopol režima na vlast, jer alternativa ne postoji.
Samim time reakcionari samo potiču legitimaciju dodatnog nasilja režima s obzirom na to da
prosječna osoba dokle god joj nije cijev uperena u glavu, a nije, bira sigurnost definirane strukture
režima ispred kaosa. Dakle, reakcionari su globalno govoredi u suštini korisni idioti režima. Doseg
reakcionara jeste rušenje narativa, no ta faza je ved iza nas. Jako malo ljudi danas vjeruje u službenu
priču. U svakom slučaju daleko ispod vedine. Razlog submisije tako nije u vjerovanju u tu priču aka
narativ, ved u nepostojanju vjerodostojne alternative.

S obzirom na to da alternative nema, ljudi u svojoj potrebi za sigurnošdu i dalje pristaju na igru režima
i navikavaju se gubitak sloboda i ne samo to, ved trajni nastavak gubitka sloboda.

#novinarativ. Novi narativ je prvi i za sada na žalost jedini pristup koji uvažava kontekst i strateško
planiranje borbe za slobodu građana. Novi narativ udara upravo u glavnu polugu modi režima, a to je
politički monopol režima. Za razliku od reakcionara koji de facto lože ulje na vatru i djeluju upravo po
planu režima, kreatori i sljedbenici novog narativa svjesno prepoznaju slabu kariku cijelog projekta
globalnog porobljavanja i udaraju u sam deficit.

Kreiranjem novog narativa, kreira se i jača politička alternativa postojedim uzurpatorima modi.
Kreiranjem novog narativa i sami reakcionari postaju suvisao dio opdeg konteksta, jer sada režim ima
alternativu, a svaka eskalacija nasilja više ne ide na ruku režimu, ved upravo političkoj alternativi koja
tada jedina može spasiti svijet od paklenog stroja čije je odbrojavanje ved počelo

Zaključak.

1. Režim je ušao all in u porobljavanje slobodnih ljudi. Režim nede stati s ovom igrom ili dok ne uspije
u svome naumu ili dok ne padne. Sigurnost ove tvrdnje je u detalju da je zbog izrazito prljave igre
režima režim izgubio reputaciju i povjerenje, te ostaje isključivo sila kao oblik vladavine, te strah od
kaosa.

2. Svaki reakcionizam bez izgrađene političke alternative legitimira upravo dizanje represije režima jer
režim na nasilje mora odgovoriti dodatnim nasiljem.

3. Glavni motor i glavna snaga cijelog projekta režima je u činjenici da su kooptirani svi relevantni
centri modi u ovaj projekt.

4. Strateški govoredi, JEDINA šansa koju imamo jeste u izgradnji političke alternative koja bi mogla
preuzeti vlast ako dođe do očekivane eskalacije nasilja.

Zato pozivam sve sudionike javnog djelovanja da podrže JEDINU opciju koja je sukladna kontekstu, te
predstavlja strateški utemeljeno djelovanje, te ako se slaže s gornjim tekstom jednostavno podijeli
ovaj post uz komentar #novinarativ.

Godinu i pol dana ignorira se i kontekst i strateško razmišljanje, ako si dozvolimo još godinu dana, mi
smo gotovi. Nemamo više vremena, vrijeme je za akciju. I to vrlo jasno definiranu.
#novinarativ

Filozofija
Dec82eit59mbter4 1ip14f, 2c02n1o cma6t95 91:r5h5df P7M ·

"Nema sumnje da je postojedi društveno-ekonomski sistem zreo za promenu. To nije nešto što se
desilo pre 2 ili 10 godina. To je nešto što traje decenijama. Sistem koji mi poznajemo postoji
vekovima, a potreba za njegovom promenom, ili možda poboljšanjem, je sve izraženija i sazreva
decenijama. Toga je svesna ogromna vedina ljudi, i to nije nikakvo posebno otkrovenje. To svi znamo.
Razlika je samo u tome što se ljudi nalaze na različitim pozicijama u pogledu toga kakav bi trebao da
bude novi sistem, ili poboljšani stari sistem. A to nesumnjivo povedava kompleksnost.

Ukratko, u pitanju je krilatica "promena sistema".

Ne prilagođavanje postojedem sistemu, ne zamena uloga u njemu, nego korenita promena sistema,
ili izgradnja novog. To je ono što je zajedničko svima: i neomarksistima, i socijaldemokratima, i
liberalima, i konzervativcima, i demohrišdanima, i zelenima, i Varufakisu, i Greti, i Cukerbergu, i
Rokfelerima, i tehnokratama, i birokratama, i kapitalistima, i utopistima, i pesnicima, i zanatlijama.

Jedni bi da menjaju sistem jer žele još više kontrole i modi, a drugi bi da menjaju sistem jer žele više
ravnopravnosti i pravde. Jedni bi da jačaju nezavisnost i osobenosti, a drugi bi da se mondijalizuju.
Jedni bi više, a drugi manje nadzora. Jedni hode vedu, a drugi hode manju slobodu. Svi nešto hode i svi
uviđaju da im postojedi sistem to ne omogudava. Jednoglasni su u tome da žele novi sistem.

Međutim, to nije tako jednostavno kao što izgleda.

Sistem se ne menja tako što neko pukne prstima i preko nodi stvori novi sistem. Čak i kada se
dešavaju revolucije, mi zapravo gledamo završne činove složenih društvenih procesa koji im
prethode, ili tek trebaju da slede. Društvena dinamika nije takva da se stvari menjaju "preko nodi". Pa
čak i kada kupujemo novi automobil, to je proces. A kamoli promena čitavog društveno-ekonomskog
sistema i inače uređenja jednog društva. Ali, hajde da kopamo malo dublje.

Promena sistema je zapravo kulturološka promena. To je promena bazičnih uverenja, verovanja,

stavova, normi i obrazaca ponašanja. To je promena načina gledanja na svet, fundamentalna
promena paradigmi ponašanja i pogleda na uređenje jednog društva. A svi mi znamo da se kultura
sporo menja. Lako je promeniti ono što se nalazi "iznad površine", kao što su norme, obrasci
ponašanja i elementi vizuelnog identiteta. Ali teško je promeniti ono što se nalazi "ispod površine",
što se nalazi duboko u nama, kao što su stavovi, uverenja, verovanja, pogledi na svet i duhovni
elementi našeg identiteta. E, to ide malo teže.

Pokušadu da se izrazim na drugačiji način. Ono "iznad površine" možemo menjati, pa makar i silom i
ucenom, ali prava promena dolazi kada promenimo ono "ispod površine", a to nije lako i to je pravi
izazov. Još ako se odnosi na čitavo društvo, e to je onda baš, pravi izazov. Bududi da su ljudi vrlo
osetljivi kada im neko čačka "ispod površine", promene na tom nivou se vrše primenom najsuptilnijih
metoda promene svesti, koje su često i vrlo perfidne. Toliko suptilnih da ih ljudi često i ne primeduju,
ved se samo pod njihovim uticajem menjaju. Nekad to rade vrhunski profesionalci, a nekad se te
promene dešavaju spontano, delovanjem društvene dinamike.

Mi se nesumnjivo nalazimo u vremenu takvih promena. Čak i ovo doba u kojem postoji epidemija
zarazne bolesti nije samo to, ved je i doba velike društvene promene. Štaviše, epidemije i razne druge
prirodne ili društvene nepogode su često menjale tok istorije. U to ne treba uopšte sumnjati, ved
treba postaviti pitanje: u kom pravcu idu promene? Da li de nam doneti boljitak ili nam donose patnju
i nove probleme? Da li pobeđuju progresivne snage, ili možda reakcionarne, ili možda destruktivne
snage? Gde ovo sve vodi?

Ja lično smatram da ne treba tako olako govoriti o "promeni sistema" ako nismo spremni na
suštinsku promenu, jer promena sistema sa sobom nosi i veliku odgovornost. Plus, dolazi do jakog
komešanja društvenih činilaca, u procesu društvene dinamike, u kojem mnogi mogu da love u
mutnom i da preokrenu promenu u svoju korist, tako što de ostvariti lične ili partikularne interese.
Promena sistema je dobar sluga, ali zao gospodar. Zato treba biti pažljiv sa tom "vatrom".

Mislim da nije dobro da znamo šta nedemo, a da ne znamo šta hodemo. Da idemo okolo i vičemo
"promena sistema", a da ne ponudimo odgovarajudu alternativu, u delu ili celosti. Od kada je sveta i
veka, svaki sistem uređenja društva se sastojao od onih koji su bili u boljem ili povlašdenijem
položaju, i onih koji to nisu bili. Ako oni koji nisu u takvom položaju žele da vode promenu, a ne znaju
baš tačno šta hode, vrlo lako mogu biti pobeđeni pre samog početka, jer oni koji imaju mod često i
diktiraju uslove. Naravno, mogudnost nasilne promene je uvek tu kao opcija, ali ne treba zaboraviti i
to da "revolucija jede svoju decu".

Zato je bolje da znamo šta hodemo. Da to bude za dobrobit svih, da bude realistično, da bude
održivo, da bude jako. A onda da to pravilno artikulišemo. Da stvorimo jake vrednosne temelje. Da ih
komuniciramo. Da gradimo jaku koheziju. Da gradimo društveni zamajac. Da pustimo nove velike
ideje da se šire kao infekcija kroz društvo i da postanu magnet koji de privudi sve ljude koji žele takvu
promenu. Da gradimo neki #novinarativ koji bi bio dovoljno jak da ljudima da novu nadu (da nas
napaja) i dovoljno slab da ne implodira i uruši samog sebe (da ima uzemljenje).

Sve ima svoje. U III, XI ili XVIII veku modnici su mogli da kontrolišu samo deo tredeg kamena od Sunca,
a isto tako je i običan čovek teško mogao da dobaci dalje od svoje provincije. Međutim, danas je
drugačije. Danas je sve globalizovano. I to je i dobro i nije dobro. Dobro je zato što danas, kao nikad
pre, možemo da se povežemo i organizujemo oko raznih tema i ideja, i tako praktično postanemo
"nova sila", kao što su novinari postali "peta" ili "sedma sila". Nikad ne treba potcenjivati snagu
udruženih ljudi, čak i kada nemaju baš nikakvo oružje. Jer najjače oružje je misao, koju nam niko ne
može oduzeti, iz koje se potom rađaju reč i volja i energija. A nije dobro zato što isti taj globalizovani
svet omogudava i onima koji bi želeli da koncentrišu mod u svojim rukama da to rade veoma efikasno
i toliko brutalno da nam se može zalediti krv u žilama. To, naravno, ne treba da nas preterano plaši,
jer tamo gde stanuje strah nema mesta odlučnom i hrabrom iskoraku, ali treba da nas podseti da je
korisno biti oprezan. I baš zato je važno znati dobro šta hodemo. Imamo nikad bolje uslove za širenje
misli kao infekcije. Pa zar ne bi bilo tradenje vremena i resursa da se te misli ne artikulišu?
Hteo sam zapravo da pišem o tome šta zapravo svi mi koji želimo "promenu sistema" hodemo, a
završio sam sa pričom kako to treba da radimo. Umesto cilja, ucrtavao sam put i metod. Nije loše, jer
je i to deo stvaranja promene. Jedan od gradivnih blokova. "Building blocks", što bi rekli na
engleskom. Nije bitan samo cilj. Bitni su i metod, put, način, princip i poznavanje dinamike na tom
putu.

A šta hodemo, to je posebno pitanje. Da li hodemo svet potpune ravnopravnosti? Svet bez novca?
Svet bez otuđenih elita? Svet bez države? Svet bez krupnog kapitala? Ili možda svet Velikog Brata?
Svet autokratije? Svet aristokratije? Svet tehnokratije? Svet čizme? Ili možda svet idiokratije? Svet
bezumlja? Svet plitkosti? Svet naive? Ili možda svet slobodnih ljudi organizovanih u funkcionalnu
zajednicu koja donosi dobrobit za najvedi broj njenih članova? Svet saradnje? Svet nauke, ali i svet
vere i promišljanja? Svet u kojem de razlike biti bitno manje izražene nego u svetu današnjice? Svet
prosperitetnog čoveka koji veruje u sebe? Šta hodemo?

Završidu ovo pisanje stihovima Grua:

U vašem svetu za mene samo bol postoji.

Zato gradim svoj svet u drugoj boji.

Otkucaje srca sam prestao da brojim.

I priznajem pred Bogom -

vašeg sveta se bojim."

- Igor Lazarevid

#novinarativ

Filozofija
Oc52ttSpoonmber 25l,s oe2021fc ·

ARISTOTELOV ODGOVOR NA PITANJE KOJA JE SVRHA ČOVJEKA?

Aristotel u svom slavnom djelu "Metafizika" navodi da sve stvari imaju 4 vrste uzroka: formalni,
materijalni, eficijentni (pokretački) uzrok i svrhu (krajnji/svršni uzrok).

Čovjekova svrha, Aristotel smatra, jeste da bude dobar (moralan/stekne vrlinu). Dakle, cilj/svrha
čovjeka je da ide u smjeru da bude dobar/moralan i tek tada se može nazvati čovjekom. Onaj
"čovjek" (biološki) koji ne teži dobru i ne čini dobro, ne može se nazvati čovjekom, jer ne ispunjava
svoju svrhu (ako kuda ne služi tome da neko živi u njoj onda ne možemo ni redi da je to kuda).

Iz tog Aristotelovg stava proizilazi poznata narodna izreka: "Svi smo mi ljudi, ali rijetko je ko čovjek".
To se odnosi na to da smo biološki svi ljudi (sisari na dvije noge itd.), ali rijetko je ko čovjek što se
odnosi na moralnu komponentu tj. rijetko ko čini dobro/moralno da ga uopde možemo nazvati
čovjekom.

Sve druge svrhe koje možemo ostvariti u životu su sekundarne (biti bogat, zdrav, lijep itd.), ali nikad
ne treba izgubiti iz vida da je naša primarna svrha da činimo dobra djela, jer sve drugo može da se
doda kao luksuz, a bez dobrih djela uopde ne odgovaramo pojmu čovjek koji je moralne/etičke
prirode.

Svaki dan se svi trebamo zapitati - da li ja ispunjavam svoju primarnu svrhu? Ako je odgovor
negativan, onda sigurno nešto radim krivo. Za Aristotela jedini način da dođemo do srede
(eudaimonie grč.- blaženstvo/ sreda) jeste ukoliko ispunimo svoju svrhu tj. da činimo dobro i tako
steknemo vrlinu (grč. arete) i dosegnemo eudaimoniu (sredu). Dan bez dobrih djela je promašen dan.
Činiti dobra djela jeste dužnost svakog od nas i nikada ne treba izgubiti iz svijesti da je to naš uslov da
se možemo nazvati čovjekom.

Svako od nas neka se pogleda u ogledalo i sam sebi kaže da li je čovjek ili ne i šta treba da uradi da se
načini čovjekom.

Komentar?

#novinarativ
rabar Dabar
No52vtSpoenmmber 6l,s oe2021fc ·

By: Petra A CM

Režim.. znači opredjeljenje prema slabostima. Dosadašnja "mod" pojedinih sistema je bila upravo u
tome da su servirali što više okidača na koje de sljedbenici reagirati. Režim je "mentalni filter" ili
"mapa naših slabosti". Navikli da zloupotrebljava a ne da kreira za dobrobit održivog društva, što bi
bio slučaj da mu je cilj mapirati vrline a ne slabosti.

Kad su u pitanju mentalne mape, ne bavimo se fenomenima kao takvima, kao npr. komunizam,
socijalizam, kapitalizam jer ti pojmovi nisu operacijski bitni u mentalnim mapama, oni su samo
simboli. Ono što je bitno su psihološki mehanizmi i obrasci koje vežemo uz ideologiju. Koja ideologija
se podudara s psihološkim mehanizmima koje smo dosad koristili npr. način na koji bježimo od
odgovornosti ili što izaziva strah i nesigurnost, u čemu prepoznajemo našeg "neprijatelja" i sl. To su
realni okidači, zato i prolazi određena ideologija a druga ne.

Stvara se #novinarativ.. kreira sustav u kojem se mapiraju vrline.. dotiču više hijerarhijske vrijednosti
temeljene na univerzalnim zakonitostima u skladu s prirodom ili Višim redom gdje je odgovornost i
sveopde dobro na prvom mjestu. Svaki sustav kojemu to nije temelj, pokazalo se da propada.

#novinarativ

Don Livingston
0Decemb6er 226p,o 20211t aigat 2m:4a47 P9M ·

#novinarativ je kada ukineš pretplatu na psihološke operacije režima i okreneš se ka slobodnim

ljudima kako biste izgradili bolji svijet obzirom da je ovaj na kraju svoga postojanja.

Marija Nikolic
De52ctSpoenmmber 2l,s oe2021fc ·

BIRATE LI I DALJE "MANJE ZLO" ?!

Kaže jedan ortak "glasam protiv (ne za) da govna padnu"... ne rekoh mu - druže, zato su govna tu

" pa to je najveci problem

vera u teoriju manjeg zla koja je poturena kao jedino resenje u izboru laznih isth kablovskih kanala,
pravih vlasti i laznih opozicija..

u nemanju pravog izbora m biramo manje zlo koje radi za iste ljude i onda nam ga uteraju jace, dublje
i neprijatnije samo to rade sa plastom spasioca ..

a nauka je eksploatisala svaku ljudsku slabost do tancina..reakcije mase su predvidive bukvaln

geometrija "

By: Ana Kec

Ps. Probajte #novinarativ

Filozofija
Dtelc0cem1obhner 29s9,1u m27021 a2ot 87r87:2t7 PtM ·

"ISTINA I POPULARNOST"

Nažalost... ljude nije briga za istinu. Njima je najbitniji društveni status. Naravno, ukoliko želimo biti
visoko na društvenoj hijerarhiji, uvijek demo braniti mišljenje vedine (klasičan primjer toga jesu
političari koji uvijek biraju stranu koja im donosi glasove). Onaj kojem je istina manji prioritet od
društvenog statusa, sam pristaje da vjeruje autoritetima i mainstream narativima.

Mediji, kao kreatori tog narativa, takve pojedince proizvode i oblikuju po vlastitoj volji, jer njima nije
bitna istina, nego da li de to pohvaliti (index.hr ili ljudi u njegovoj okolini ili profesor i sl.). Tako imamo
slučaj da oni koji su do jučer bili "veliki komunisti" odjednom postaju "veliki nacionalisti", a ved sutra
de postati veliki borci za multikulturalizam i slično.

Aristotel je nevjerovatnu mudrost izrekao u "Nikomahovoj etici" kada je rekao: "Drag mi je Platon, ali
mi je draža istina." Time je pokazao da naš stav ne smije oblikovati autoritet (pa bio on i Platon), nego
naša iskrena težnja (dobronamjerna) ka istini, pa bar i pogriješili. Pogriješiti nije problem...tako
napredujemo u mišljenju. Pravi problem je nemati iskrenu težnju ka otkrivanju istine, nego živiti
onako kako drugi žele. Biti omiljen u društvu (popularan) uopde nema pozitivnu konotaciju...to samo
govori o tome da smo licemjerni, jer da govorimo istinu, vjerovatno bi nas mnogi izbjegavali.

Budimo na strani istine i težimo ka istini. Ne dopustimo da nam bilo šta drugo bude vedi prioritet
(status ili zarada...), iako tako postajemo "crna ovca", jer ljudi su uglavnom konformisti i ne žele da
budu omraženi...bez obzira na istinu. Biti na strani vedine (gomile, mase) je poražavajude, jer svi
znamo da je vedina (koja je slušala autoritete) počinila velike zločine u WW2 (nije ubijao Hitler, nego
običan čovjek koji je vjerovao Göebbelsu i najobrazovanijim ljudima u državi), a razlog tome je upravo
što ne teže ka istini, nego ne žele izgubiti društveni status, novce i biti "crna ovca".

U Kur'anu i Bibliji ne postoji citat u kojem se vedina (gomila) spominje u pozitivnom smislu. Uvijek se
o vedini ljudi govori kao o onima koji nisu na pravom putu (zalutali). Potrebno je shvatiti da uprkos
tome što vedina smatra (i donosi neke konsenzuse koji ne vrijede ništa - npr. 97% znanstvenika
smatra da su ljudi temeljni faktor klimatskih promjena) neku stvar lažnom (dezinformacijom) i
moralno pogrešnom...to nema nikakvu vrijednost, jer istina je istina i kad niko tako ne smatra
(možemo svi tvrditi npr. da su majmuni inteligentniji od ljudi, a da to nije istina ili možemo tvrditi da
je ubijati dobro, a da je to potpuno pogrešno), prije de biti da je vedina na strani laži i zlog, jer im nije
cilj dodi do istine.

Mi ne možemo uvijek biti na strani istine, jer nismo sveznajuda bida, ali možemo da postavimo sebi za
cilj IDEAL istine, te ne biti oni koji se prilagođavaju vedini tj. mediji kreiraju narativ (politika) zatim se
neko prilagodi da bi bio hvaljen, pa neko ko sluša prilagodi se tom drugom i tako u krug i imamo
vedinu ljudi koji misle isto, ali ne zbog samostalnog logičkog zaključivanja, nego zbog toga što
postavljamo nešto drugo na mjesto ideala istine (status, zaradu...).

"Mišljenje 10 000 ljudi nema nikakve vrijednosti, ukoliko niko od njih ne zna ništa o onome što
govore." - Marko Aurelije

Komentar?

#novinarativ
Hrabar Dabar
No2vtember 18,i 3co80200ed421a ·

Uzmimo u obzir da je trenutno protiv vas i vaše slobode – Vlada + 40% populacije koja poslušno
slijedi.

Ako #novinarativ nije rješenje problema, što jest?

Filozofija
Oct0ttSober 31t,cief 20f241h ·

- ŠTA JE USAMLJENOST? -

Dok mediji insistiraju na nebitnim temama (i obrazovni sistem!! - npr. da li muha živi dan ili dva,
umjesto, šta je život? Ili smisao života?) koje postaju "mainstream" teme 99% pojedinaca u društvu
(otprilike toliko ljudi nasjeda na svako programiranje, jer ne razmišljaju svojim umom - ili su lijeni ili
nemaju sposobnosti)...sve de se više ljudi družiti (u vedim grupama), a sve de više biti usamljenih.

Komentar? Istina?

#novinarativ
Hrabar Dabar
No2vtember 19,i 3co80200ed421a ·

"Uočite da prilike leže tamo gdje su se drugi odrekli odgovornosti."

#novinarativ

Filozofija
Oct0ttSober 29t,cief 20f241h ·

SADAŠNJOST JE JEDINO ŠTO IMAMO!!!

"Život je sada. Nikada nije postojalo vrijeme da vaš život nije bio sada, niti de ikada postojati."

- Eckhart Tolle

Na ličnom primjeru sam to uvidio/otkrio/shvatio (kao prisjedanje zaboravljene ideje - anamnesis).

Imao sam tada 22 godine i odjednom počinjem da se prisjedam svog djetinjstva. Razmišljam i ubrzo
shvatam da su ti trenutci bili identični kao i sada (sad u djetinjstvu i sada-sada apsolutno identično
postojanje). Nemam osjedanje da je bilo šta prošlo u kontinuitetu. Odjednom sam shvatio da taj
trenutak u prošlosti je isti ovaj trenutak sada koji postoji u ovom trenutku. Kao neko prosvjetljenje
uvidio sam da sam taj trenutak sada postoji i da je prošlost samo sjedanje, koje je zauvijek nestalo.

Osjetio sam da se vrijeme ponaša tako da stalno trenutak sada propada i ponovo se rađa i sada dok
ovo pišem, ved je prošao i rodio se novi. Dakle, stalno umiranje i ponovno rađanje i jedino u tom
trenutku sada mi postojimo i možemo da djelujemo. Prisjetih se Šopenhauerovog primjera da smo mi
stijena koja vječno postoji u trenutku sada, a da je vrijeme morska voda koja udara u stijenu, ali joj
ništa ne može. On tu, naravno, misli da u nama postoji nešto što je vječno (volja - koja je vječno
sada), a da je vrijeme samo pojam koji postoji u našem umu. Prošlost i bududnost su samo pojmovi i
nikada nede postojati ni prošlost, ni bududnost.

Sve je samo taj jedan trenutak koji de biti isti i kada ostarimo i tada de nam se isto činiti da prošli
trenutci nisu ni postojali bez obzira što je naše tijelo doživjelo mnogo godina, ali mi to ne osjedamo
jer mi smo ta metafizička suština koja je vječna i postoji samo u trenutku sada. Zbog toga Heidegger
kaže da ne postoji prošlost, sadašnjost i bududnost, nego sada - prošlost, sada - postojanost, sada -
bududnost. Sve je trenutak sada, a prošlost i bududnost predstavljaju pamdenje ved umrlih sadašnjih
trenutaka i projekciju mogudih sadašnjih trenutaka iz jedne jedine perspektive sadašnjeg trenutka.
Zbog toga je pogrešno redi "Ima vremena" jer ono što imamo jeste taj sadašnji trenutak, a neki
bududi sadašnji trenutak de biti isti taj trenutak u kojem demo redi - ima vremena. Mi jedino možemo
djelovati u sadašnjosti i moje mišljenje je da zbog stalnog rađanja novog trenutka imamo i slobodnu
volju, jer se time prekida kontinuitet vremena (nema kauzaliteta, nego stalno ponovno pokretanje),
kako ga razumijevamo u pojmovima.

Ova spoznaja i oslobađa i sablažnjava. Oslobađa zbog oslobođenja od tereta prošlosti i straha od
bududnosti, ali sablažnjava zbog shvatanja da de i trenutak sada koji postojimo sa smrdu nestati i
nede više biti tog sada, i onda svi ti prijašnji trenutci sada, koji su umrli, su zauvijek izgubljeni (kao da
nismo nikad ni postojali i ništa to ne može zaustaviti - shvatam da bi mrtvi dali slavu i sve samk da
postoje još jedan dan).

Međutim, Schopenhauer smatra da je postojanje trenutka sada nemogude uništiti, te je to dokaz da

smo mi vječni i samo doživljavamo transformaciju, nikada smrt. On smatra da ta naša vječna suština
je slijepa volja, koja nije naša svjesnost (svijest/um), te zbog toga mi kao individua gubimo svijest
(nestaje naša svijest kao dio tijela - umire), ali ta vječna suština nikada ne umire (volja koja mi jesmo
u suštini). Zbog toga je važno da shvatimo da vremena nema, odnosno, imamo ga toliko manje od
jednog trenutka i to trebamo iskoristiti na najbolji mogudi način, a ne da budemo zarobljenici
prošlosti ili bududnosti. Živite i djelujte u sadašnjem trenutku, jer njega jedino i imate.

Prošlost i bududnost su iluzije uma koje nikada nede postojati, te nikada nedete biti spremni prihvatiti
smrt ukoliko je SADA ne prihvatate. Velika je iluzija u mladosti da kad ostarimo da demo biti spremni
umrijeti, jer kao dovoljno smo bili živi, a u stvarnost smo i tad živi u trenutku SADA kao i u ovom
trenutku i tu nema nikakve razlike. Jedina mod je u promjeni percepcije i kako Tolle kaže da "umremo
prije smrti", odnosno, shvatimo da vrijeme ne postoji i da je trenutak sadašnji jedino što nam je
ostalo za djelovanje. DJELUJ SADA, JER JEDINO TADA POSTOJIŠ.

#novinarativ
Filozofija
Nov0ttSember 6t,cief 20f241h ·

Komentar? Istina?

#novinarativ
Filozofija
No2vtember 22,i 3co80200ed421a ·

- MANIPULACIJA I SVJESNI (INFORMIRANI) PRISTANAK -

Šta je manipulacija? Termin manipulacija označava postupak ili postupke koji služe u svrhu
"iskorištavanje" pojedinaca zbog nekog drugog cilja.

Kant u "Zasnivanju metafizike morala" je najbolje objasnio zašto je manipulacija loša u drugoj formuli
kategoričkog imperativa koja glasi: "Djeluj tako čovještvo, kako kod sebe tako i kod drugih, uvijek
tretiraš kao cilj, a nikad kao sredstvo!". Prevod ove formule kategoričkog imperativa jeste da nikada
ni druge ni sebe ne "koristimo kao sredstvo zbog postizanja nekog drugog cilj".

Svaki čovjek je umno bide i kao takav ima u sebi apsolutnu vrijednost i ne smije se dogoditi da zbog
nekog drugog cilja drugog instrumentaliziramo (koristimo kao sredstvo), jer cilj jeste svaki pojedinac
po sebi i nema vedeg cilja zbog kojeg se može bilo koji pojedinac žrtvovati, pa i u slučaju nestanka
ljudsle vrste. Vrijednije je ne učiniti nepravdu jednom čovjeku, nego spasiti ljudsku vrstu.

Termin "svjesni pristanak" je etički princip koji brani slobodnu volju (čovještvo u njemu) pojedinca da
autonomno bira svoje djelovanje u svijetu. Svjesni (informirani) pristanak nije samo riječ "DA", nego
podrazumijeva da pojedinac pri donošenju odluke nije izmanupilisan.

Jedna vrsta manipulacije je emotivna ucjena. Npr. "Ukoliko to ne uradiš bit češ odgovoran za smrt
drugih" ili "želiš li bii kriv za smrt drugih?". U nekim slučajevima kao doniranje organa to je
vjerovatmo tačno, ipak se ne smiji vršiti pritisak na pojedinca u pogledu emotivne ucjene (kriv si,
sram te bilo), eventualno najviše što treba jeste da se informira o težini zdravstvenog stanja i koliko je
neophodan organ za transplataciju.

Druga vrsta manipulacije jeste prešučivanje istine (informacija). Onaj koji treba da pristane na neki
pokus ili bilo šta mora biti informisan o svim i pozitivnim i negativnim dejstvima (npr. vakcinacija -
pojedinac mora biti upoznat sa svakom poznatom nus pojavom). Ne može se pravdat prešučivanje
informiranja zbog nekog drugog plemenitog cilja, jer tada negiramo pravo te osobe da bude
autonomna (Za Makijavellija je uredu da koristimo druge kao sredstvo - ali zato se iz toga izrodio
fašizam - kao "cilj opravdava sredstvo", država =cilj + pojedinac = sredstvo = fašizam).

Treda vrsta manipulacije jesu pritisci porodice i okoline da osoba donese socijalno prihvatljivu odluku.
Svjesni pristanak nije svjestan ukoliko je na odluku pojedinca uticao neko sa strane kroz neku vrstu
svjesne ili nesvjesne manipulacije. Tako okolina (mediji) mogu da vrše pritisak na odluke pojedinaca,
iako se to kosi sa principima autonomne odluke pojedinca (sistem kad mu to odgavara to dopušta).

Kamen temeljac svjesnog pristanka predstavlja Nürnberški proces, jer se od tada potpuno zabranjuju
bilo kakvi eksperimenti s ljudima, bez njihovog svjesnog pristanka. Manipulacija kako bi dobili to
sudbosno "DA" (izjavu o pristanku) od tada itekako postoji u medicini, ali je to krivično kažnjivo. Moje
mišljenje jeste da etički princip svjesnog pristanka je neophodno "odbraniti" i bez obzira na posljedice
u društvu....sigurno je da oduzimanja prava na odluku pojedincu je lošija posljedica.

"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve
ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život
sačuvao…”. - Sura El-Maida (Kur'an)

Vaš komentar? Možete li ovo povezati sa današnjim stanjem?

#novinarativ
Filozofija
No2vtember 22,i 3co80200ed421a ·

- MANIPULACIJA I SVJESNI (INFORMIRANI) PRISTANAK -

Šta je manipulacija? Termin manipulacija označava postupak ili postupke koji služe u svrhu
"iskorištavanje" pojedinaca zbog nekog drugog cilja.

Kant u "Zasnivanju metafizike morala" je najbolje objasnio zašto je manipulacija loša u drugoj formuli
kategoričkog imperativa koja glasi: "Djeluj tako čovještvo, kako kod sebe tako i kod drugih, uvijek
tretiraš kao cilj, a nikad kao sredstvo!". Prevod ove formule kategoričkog imperativa jeste da nikada
ni druge ni sebe ne "koristimo kao sredstvo zbog postizanja nekog drugog cilj".

Svaki čovjek je umno bide i kao takav ima u sebi apsolutnu vrijednost i ne smije se dogoditi da zbog
nekog drugog cilja drugog instrumentaliziramo (koristimo kao sredstvo), jer cilj jeste svaki pojedinac
po sebi i nema vedeg cilja zbog kojeg se može bilo koji pojedinac žrtvovati, pa i u slučaju nestanka
ljudsle vrste. Vrijednije je ne učiniti nepravdu jednom čovjeku, nego spasiti ljudsku vrstu.

Termin "svjesni pristanak" je etički princip koji brani slobodnu volju (čovještvo u njemu) pojedinca da
autonomno bira svoje djelovanje u svijetu. Svjesni (informirani) pristanak nije samo riječ "DA", nego
podrazumijeva da pojedinac pri donošenju odluke nije izmanupilisan.

Jedna vrsta manipulacije je emotivna ucjena. Npr. "Ukoliko to ne uradiš bit češ odgovoran za smrt
drugih" ili "želiš li bii kriv za smrt drugih?". U nekim slučajevima kao doniranje organa to je
vjerovatmo tačno, ipak se ne smiji vršiti pritisak na pojedinca u pogledu emotivne ucjene (kriv si,
sram te bilo), eventualno najviše što treba jeste da se informira o težini zdravstvenog stanja i koliko je
neophodan organ za transplataciju.

Druga vrsta manipulacije jeste prešučivanje istine (informacija). Onaj koji treba da pristane na neki
pokus ili bilo šta mora biti informisan o svim i pozitivnim i negativnim dejstvima (npr. vakcinacija -
pojedinac mora biti upoznat sa svakom poznatom nus pojavom). Ne može se pravdat prešučivanje
informiranja zbog nekog drugog plemenitog cilja, jer tada negiramo pravo te osobe da bude
autonomna (Za Makijavellija je uredu da koristimo druge kao sredstvo - ali zato se iz toga izrodio
fašizam - kao "cilj opravdava sredstvo", država =cilj + pojedinac = sredstvo = fašizam).

Treda vrsta manipulacije jesu pritisci porodice i okoline da osoba donese socijalno prihvatljivu odluku.
Svjesni pristanak nije svjestan ukoliko je na odluku pojedinca uticao neko sa strane kroz neku vrstu
svjesne ili nesvjesne manipulacije. Tako okolina (mediji) mogu da vrše pritisak na odluke pojedinaca,
iako se to kosi sa principima autonomne odluke pojedinca (sistem kad mu to odgavara to dopušta).

Kamen temeljac svjesnog pristanka predstavlja Nürnberški proces, jer se od tada potpuno zabranjuju
bilo kakvi eksperimenti s ljudima, bez njihovog svjesnog pristanka. Manipulacija kako bi dobili to
sudbosno "DA" (izjavu o pristanku) od tada itekako postoji u medicini, ali je to krivično kažnjivo. Moje
mišljenje jeste da etički princip svjesnog pristanka je neophodno "odbraniti" i bez obzira na posljedice
u društvu....sigurno je da oduzimanja prava na odluku pojedincu je lošija posljedica.

"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve
ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život
sačuvao…”. - Sura El-Maida (Kur'an)

Vaš komentar? Možete li ovo povezati sa današnjim stanjem?

#novinarativ

Filozofija
Novtaecmbihpuo4enr0s ar8,5 2e02d71 ·

"SLOBODA KAO DOKAZ INTELEGIBILNE PRIRODE ČOVJEKA"

Immanuel Kant u predgovoru „Kritike praktičkog uma“ kaže: "Pojam slobode, ukoliko je njegova
realnost dokazana apodiktičkim zakonom praktičkog uma, čini završni kamen cele zgrade sistema
čistog uma, štaviše- spekulativnog uma...".

Kant ne negira postojanje determinizma u prirodi (sve se odvija po prirodnim zakonima), odnosno,
prirodne pojave su uslovljene zakonom kauzaliteta i samim prirodnim zakonima, ali smatra da ljudski
postupci nisu determinirani, jer sloboda ne pripada prirodnom kauzalitetu, nego svijetu stvari po
sebi. Zbog toga i kaže da je sloboda kamen spoticanje za sve empiriste, jer ona nije moguda ukoliko je
sve materijalno.

Kant u „Metafizici morala“ kaže da:

„Čovjek kao prirodno bide koje ima um (homo phaenomenon) može se odrediti svojim umom, kao
uzrokom, i djelovanjem u svijetu fenomena koncept dužnosti ne dolazi u obzir. Ali isti taj je bide
obdareno unutarnjom slobodom (homo noumenon), i time smatra se bidem koje se može staviti pod
obavezu vršenja moralnih radnji.“

Dakle, s obzirom da čovjek sebe saznaje kao slobodnog, kao bide koje posjeduje slobodu, on time
spoznaje svoju inteligibilnu prirodu, a tu prirodu saznaje samo autonomnim djelovanjem tj.
slobodnim. Jedino ako volja sama sebi propisuje zakon kojem se pokorava i izvršava te radnje, jedino
tada čovjek potvrđuje svoju slobodu, ne kao nešto odvojeno od zakona, nego kao noumenom
suštinski vezan za moralni zakon. Jer sloboda pod moralnim zakonom i sloboda uopde su za Kanta
drugačije formulacije iste stvari. Prema takvom njegovom shvatanju, sloboda je mogudnost
racionalnom podvrgavanju moralnom pricnipu. Kategorički imperativ nije stvar izbora, jer slobodna
volja je isto što i volja pod moralnim zakonom.

Kant smatra da praktička upotreba običnog ljudskog uma potvrđuje ispravnost te dedukcije, jer ne
postoji niko, čak ni najgori zločinac, samo ako upotrebljava svoj um, ko ne bi poželio kada mu se
predoče primjeri moralnih radnji da i sam bude tako nastojen, ali zbog svojih sklonosti nagona on ne
može da ostvari taj karakter u sebi. Sloboda je samo ideja uma čiji objektivni realitet ne možemo
dokazati na osnovu prirodnih zakona, dakle, ne može biti predmet iskustva, a pošto naše saznanje
počiva na iskustvu mi slobodu, kao i sve stvari po sebi, nikada nedemo modi shvatiti niti objasniti. Ali
da ona postoji kao dio inteligebilnog svijeta je činjenica, mi je saznajemo putem moralnog zakona i
ona bi bez njega ostala nepoznata.

Slobodu saznajemo kao metafizičku kategoriju i na ovo mjestu Kroner navodi da volja (praktički um)
pokazuje svoju nadmod u odnosu na saznanje (teorijski um), jer je naša volja sposobna da potvrdi
stvar po sebi (slobodu), a to teorijski um nije mogao da potvrdi. Kroner kaže: „Ako volja može da
djeluje, nemotivirana osjetilnim utiscima, nagonima i željama, to jest čovjekovom prirodom, ved iz
poštovanja moralnog zakona, tada čini čudo ovladavanja prirodnom nužnošdu. Na ovaj način volja
prevladava prirodni i uspostavlja metafizički poredak izvan nje.“ Dakle, etikom Kant zalazi u polje
metafizike prema Kroneru i volja svojim djelovanjem nam pokazuje da postoji ono što je van prirode,
ono što je iznad prirode, a to nam je dokazano putem našeg moralnog djelovanja, koje jeste
slobodno, a da postoji samo prirodni kauzalitet, to ne bi bilo mogude.

Kant tvrdi da kada se svakom čovjeku skrene njegova pažnja na činjenicu da nijedna bol, teškoda i
patnja života, pa čak ni prijetnja smrdu, ne može mu oduzeti sposobnost da izvršava vlastitu dužnost,
time se jasno pokazuje da je čovjek gospodar i svojom boli i patnjom, jer on jeste slobodan i kao
takav moralno odgovoran za svoja djela. Međutim, naravno da to ne znači da de čovjek pred
prijetnjom vlastitom smrdu uvijek djelovati moralno, čak šta više, male su šanse za to, ali da je
mogude, to svako mora priznati prema Kantu jer čovjek sebe saznaje kao slobodno i moralno bide.

Mi smo kao racionalna bida ipak i dio noumenalnog svijeta kojeg potvrđujemo putem moralnog
djelovanja. „Jedini odgovor na pitanje zašto bi ja izvršavao svoju dužnost? mora biti zato što je to
tvoja dužnost.“ A da je to moja dužnost, to saznajem putem slobode koja je dokaz, mi nismo samo
čulna bida nego i umna tj. moralna bida. U fenomenalnom svijetu nije moguda nikakva sloboda. To
Kant pokazuje u Kritici čistog uma, kako teorijski um nikada ne može da dokaže slobodu, jer zapada u
antinomiju (sukob uma sa samim sobom). Pokazujudi da je čulni svijet podređen prirodnim
kauzalitetom i to ne može biti nikakve iznimke niti bilo kakve slobode. Međutim, u svojim djelima o
moralu, subjekt dokazuje slobodu moralnim djelovanjem, i potvrđuje se kao bide inteligebilnog
svijeta (umskog). Dakle, čovjek je bide fenomenalnog svijeta i inteligebilnog svijeta.

Paton (nije Platon xd) kaže da: „Na kraju svoje argumentacije on (Kant) sugerira da racionalno bide
mora sebe kao inteligenciju (vjerojatno teorijsku inteligenciju) smatrati pripadnikom razumuskog
svijeta, i stoga, djelovati pod idejom slobode, te stoga biti podvrgnuto autonomnom kategoričkom
imperativu.“ „Ja“ kao inteligencija sam dio razumskog svijeta, a svoju inteligiblnu prirodu spoznajem
putem slobodnog moralnog djelovanja, a s druge strane kao čulno bide koje je aficirano sklonostima
sam dio i čulnog svijeta fenomena. Dakle, ili postoji sloboda i mi nismo samo fenomenalna (prirodna)
bida ili je ona iluzija i materijalisti imaju pravo. Zbog toga ona predstavlja kamen spoticanej za sve
empiriste kako Kant kaže.

Da ne bi došlo do pogrešnog razumijevanja, imam potrebu da ovo objasnim. Za Kanta ne postoje dva
svijeta (kao kod Platona) istinski, nego je to jedan te isti svijet, međutim, s obzirom da mi ne vidimo
stvari kakve jesu onda u zavisnosti od naših spoznajnih modi mi smo sposobni spoznati samo svijet
fenomena (tj. onako kako nam se pojavljuje), ali putem slobode je omogudena da mi shvatimo da mi
smo dio inteligiblnog svijeta u kojem je moguda sloboda, ali mi o tom svijetu ne možemo ništa znati,
odnosno, to prelazi naše mogudnosti da spoznajemo (teorijski um), ali svejedno se može potvrditi da
postoji noumenalni svijet, jer je moralno djelovanje koje je slobodno i autonomno potvrda tome.
Heidegger je razliku između fenomena i noumena, kao i fenomenalnog i noumenalnog (inteligibilnog)
svijeta objasnio na taj način što je rekao da su fenomenalni (fenomen) i noumenalni (noumen) svijet
ontološki jednaki, a da su epistemološki različiti.

Mi ne možemo posmatrati svijet pomodu „božijeg oka“, kako on kaže, nego s obzirom na naše
ograničene spoznajne mogudnosti, mi imamo samo posla s fenomenima, dok bog (ukoliko postoji)
nema posla s fenomenima, nego noumenima, odnosno, stvarima onakvim kakvim jesu. Dakle,
fenomenalni i noumenalni svijet su jedan te isti svijet, samo jedan zavisi od naših ograničenih
subjektivnih uslova, a drugi se zamišlja kao svijet stvari po sebi, bez naših spoznajnih ograničenja.

Praktički um dokazuje slobodu, time što pokazuje da subjekt može da djeluje bezinteresno tj.
slobodno, bez ikakve determinisanosti izvan njega. Kant distincirajudi se od emocija i želja, koje su a
posteriorne, udara na temelje psihoanalitičke psihologije, koji slobodu deklarišu kao zadovoljavanja
prirodnih potreba, da čovjek treba slijediti svoje nagone, izražavati i ispunjavati svoje želje itd. Ono
što jedino čovjeku osigurava slobodu je um, a ne emocije koje su promjenljive, realativne.

Komentar? Istina?

#novinarativ
Hrabar Dabar
hNoS9ve2o0mber32a 5,n 12s02r2e109 ·

Ovo ne dijelim kao "I was right" objavu, ved kao podsjetnik da su ovo bila vremena(još i prije ovog
statusa) kada sam kritizirao alternativnu scenu i alternativne autoritete, Ponoša, Šupe, Miletid,
Sladoljev itd. koji sa masovnom publikom nisu ništa učinili, do dan danas. Istina?

Kad ono uvode Covid potvrde za sve?

Još tad sam govorio da su prosvjedi i druge akcije alternativne scene besmislene, a ljudi su govorili da
sam Facebook ratnik, demagog, filozof itd.

Od tada, možda je sve skupa 10 ljudi odlučilo staviti #novinarativ na svoj zid, najbanalniju stvar na
svijetu i tako potvrditi da su spremni za nešto novo, nepoznato, ali i neizbježno.
Hrabar Dabar

JtulScy8 h71,0189h 2or502d1 ·

Ukratko – imamo još 3,4 mjeseca vremenskog perioda za početak realizacije društvene alternativne
strukture vođene s novom pričom, pričom za bolju bududnost. Ako ne bude ništa od toga, Deja Vu.
Nova zatvaranja, nova/stara propaganda i nastavak toksične kolektivne neurotične atmosfere.

Zasidenost i umor de uzrokovati manjak sirovog otpora, poput prosvjeda, dok de istovremeno
nestajati (h)opijum nade za pozitivne promjene.

Stanje čekanja de se pretvoriti u stanje neminovnosti i besmislenosti.

I konačno, odigrat de se nova karta, pretpostavljam karta klimatskih promjena, kao njihov novi
paravan za uspostavu društva kakvog su zamislili.

To de biti psihološki i ekonomski udarac za ljudsku vrstu.

A možda samo pričam gluposti četvrtkom navečer...tko zna

Gordan Ponjavić Gale
17h ·

VOLJA NARODA

"Snaga je u narodu", "Mi smo 99%", "Mi smo narod", bla, bla.

S druge strane, sto Hrvata, dvjesto stranaka. Imamo jednu fotografiju gdje je gužva pred ulazom na
cajke, a s druge strane jednaka gužva za Orašara. Mediji de po potrebi sve pretvoriti u bezglave mase,
netko drugi de uzeti najbolje i redi, da to je narod.

Ali realno govoredi, narod ne predstavlja neko svjesno bide, ved skup osoba raznih profila, karaktera,
uvjerenja, bilo čega. Pozivati se na narod, predstavljati narod, suštinski znači služiti se floskulama. Ne
više od toga. Jer neki apstraktni vektor svih naših uvjerenja, stavova, interesa, možda ide u nekom
zajedničkom smjeru, ali bez artikulacije toga niti sam pojam nema nikakvoga smisla.

A i kada artikuliramo to nešto zajedničko, mi opet ne predstavljamo narod, ved naše uvjerenje da je
to u interesu tog skupa raznih pojedinaca. Isključivo uvjerenje. Ne više od toga.

I sada imamo problem. One prve nabijane fraze iz uvoda s jedne strane. I stvarnost, s druge strane.

Imamo fantaziju s jedne strane gdje je sve toliko jasno da se desetljedima ništa nije dogodilo sukladno
tom "očitom", te s druge strane vjerujem očitu činjenicu da je mod preseljena na vrlo uzak kroz
potpuno netransparentnih i vrlo vjerojatno malicioznih nositelja. A narod? Gdje je tu narod?

Jasno je. Nigdje. Jer narod kao politički faktor ne postoji po sebi. To jeste potencijal modi, ali rakova
djeca, kakofonija, brod bez kormilara. Zapravo u svojoj suštini potpuno neartikuliran i kao takav
potpuno nemodan parametar.

Da. 99% ljudi ima vedi potencijal modi od 1%, pa iako tih 1% bili i najsposobniji. Ali, potencijal je
jedno, stvarnost je drugo. A artikulacija je ono što stoji između. Tako sve ove uvodne fraze. Da. Radi
se o floskulama. Gdje bezumni ljudi nesposobni na utvrđivanja uopde ideje što bi im to dalo mod na
političkom nivou, bezglavo skandiraju.

A sve što treba napraviti da bi te bezglave mase postale faktor, postale neusporedivo modnije od tih
1%, sve što treba napraviti jeste artikulirati zajedničko. Ono iza čega de stajati 1%, 3%, 10%, 50%.
nebitno koliko postotaka, ali tek kada su stotine i tisude iza nečega, tek tada to postaje politički
faktor.

I zato nastavljam promovirati daleko najjednostavniji princip utvrđivanja zajedničkog. A to je

upotreba hashtaga, primjer #novinarativ. Tek pod kapom zajedničkih simbola koji istina moraju biti
što kvalitetnije artikulirani, bezglave mase, rakova djeca, narod, postaju politički faktor.
Da, osobno i dalje promoviram prije svega zajedničko kao #novinarativ, kao primjer artikulacije
zajedničkog. Ne opde zajedničkog, jer nikada nedete dobiti opde nikada. Nikada nede stati apsolutno
svi iza nečega, što nije niti bitno. Ono što je bitno jeste da nastanu novi centri modi, a novi centri
modi upravo nastaju kroz artikulaciju zajedničkog.

Pa tako, neka cvjeta tisudu cvjetova, neka se najbolji kreativni i konstruktivni umovi upotrijebe za
pronalazak najjačih zajedničkih temelja, vrijednosti, pregleda i tako artikuliraju nove političke snage.
Osobno vam nudim kao prvi korak u artikulaciji zajedničkog #novinarativ, ali tko de biti najbolji i tko
de artikulirati iz te kakofonije najjače zajedničke ideje, taj de iznjedriti nove političke snage nikada
viđene u povijesti svijeta.

Takve snage, izrasle van struktura, to su snage koje de iz korijena promijenit sve ono što znamo o
politici, društvu, a na kraju dana i o samima sebi. Artikulacija političke volje na ovaj način, lišena
hijerarhijskih struktura, prebačena na nivo mema, to je temeljna jedinica informacijske revolucije i
ulaska u novo doba.

Don Livingston
O06cpto08b3cseo14r r9e,m 2d021 ·

Reakcionizam, #novinarativ i Facebook.

Na temelju dosadašnjih komentara, razvidno je da velik dio populacije i dalje ne prepoznaje jasnu
razliku između besmislenog reakcionizma i proaktivnog konstruktivnog djelovanja. Primjera poput
izgradnje #novinarativ.

Uzet du zato primjer Facebooka.

Više manje svi smo se međusobno upoznali zahvaljujudi ovoj platformi. Razmijenili smo mišljenja,
ideje, uspostavili smo neku vrstu nezavisne mreže i medijskog kanala što je proizvod nas samih i naših
potreba, a ne direktnog interesa režima. Neki pojedinci su osvješteniji i znaju točno što rade i zašto,
druge nosi struja i dalje su pod utjecajem jakih signala režimskoga narativa. Ali, platforma poput
Facebooka je omogudila upravo to da se medijski emancipiramo i da gradimo svoje slobodne kanale.

To bi bila neka notorna činjenica.

I sada. Uzmemo li primjer reakcionarne svijesti i trenutka kada je Facebook pao. Na nemalo mjesta
vidim ljude koji provode sate i sate, dane i dane na ovoj platformi. I onda likuju jer je Facebook pao.
Jer Facebook je zlo. Kolikog li apsurda u takvoj glavi? Osoba koja provodi dane i dane navija da
Facebook padne. Jer Facebook je navodno režimski projekt da nas porobi. Pobogu. Što radi ta osoba
na Facebooku ako je toga svjesna?

Ovo bi bio klasični primjer reakcionarnog uma koji uopde ne polazi iz pozicije osobnog benefita.
Osobne vizije, osobnog puta. Osobe koja je neemancipirana i koja je u potpunosti ovisna o
režimskom narativu, kako bi se mogla reakcionarno postaviti spram tog narativa. Osoba koja bez
režimskog narativa ne postoji, jer nema ništa za ponuditi, osim kontre. Osobe koja de podsvjesno na
kraju dana štitit sam režim, jer bez režima ne postoji.

Da se vratimo na apstraktnu razinu. Reakcionarni um nema svoje vrijendosti, nema svoj put, nema
svoj kontekst, nema ništa svoje. Reakcionarni um isključivo je ovisan o režimu. Ako je režim dozvolio
Facebook, tada je režim dozvolio Facebook jer je imao neke koristi od Facebooka. Apsolutno stoji.
Možemo pretpostaviti da režim koristi Facebook kao način pradenja čitavih mreža odnosa, te
usmjerava na svoj mlin. Da. Režim sigurno da nije Facebooku dao da živi zato što režim nede koristiti
ovakav alat u svoje svrhe. Što je preko zviždada sada postala notorna stvar, koliko god da i prije bila
logična.

I reakcionarni um tada zaključuje sljedede. Režim je stvorio Facebook. Facebook je zlo. Trebamo
uništiti Facebook.

Jer reakcionarni um ne može razmatrati iz svoje pozicije i svog interesa. Reakcionarni um, bez obzira
što je stvorio cijeli novi svijet odnosa i utjecaja upravo zahvaljujudi Facebooku, ne može vidjeti ništa
pozitivno u Facebooku, jer reakcionarni um je pogubljeni um koji bez režima i režimskog narativa ne
može postojati. Reakcionarni um nema sposobnost na trenutak zastati i sagledati ima li ta osoba
neku korist koju joj Facebook pruža.

Reakcionarni um je tako u istoj shemi kao ekipa koja puši afirmativni režimski narativ o cijepljenju.
Mozak je isključen iz procesa, pro ili contra, ne bitno je. Važno je da bez režima niti jedan niti drugi ne
postoje.

S druge strane, proaktivni um, slobodoni um, primjer #novinarativ. Davno je ved detektirao da režim
nosi zločinačke namjere. I tu staje priča o režimu. Jer očito je da tko de računati na takvu konstrukciju
da de krenuti protiv sebe, taj ne računa na zdrave snage i na kraju krajeva na sebe. To jeste one
kojima po prirodi stvari nije u interesu da se takav scenarij koji nudi režim ostvari. I zato, slobodan
čovjek, proaktivni um, slobodni um, napušta narativ režima, emancipira se od njega, križa ga i isti mu
postaje nebitan. Te gradi svoj narativ, svoje mišeljnje, svoja tumačenja, koja mu osiguravaju da
usmjeri svijet prema željenim tokovima.

Slobodan čovjek, slobodni um, proaktivni um tako de u Facebooku vidjeti i dobro i loše. I donjeti de
odluku na temelju tog dobrog i lošeg hode li koristiti taj alat. Hode li iskoristiti najvedu javnu mrežu i
opciju direktnog utjecaja na sve sudionike te mreže ili de koristiti druge kanale? Ali, kada donese
odluku, onda de dosljedno to i raditi i sigurno da nede likovati ako de mu pasti kanal koji mu je vrlo
koristan.

Proaktivan um ne jebe pet posto što je interes režima, jer proaktivan um, slobodan um, ima svoju
računicu i igra svoju igru. Igru novog narativa.

Pa tako, da zaključimo. Čim se na bilo koji način moraš okrznuti o režim, ti si reakcionarni um. Ili si
barem u toj shemi.. Koja isključivo radi za režim. Napusti taj um, emancipiraj se. I gradi nove svjetove.
Ako nemaš ideju, pomozi nama koji imamo. Nije sramota pomagati drugima. Dapače, to je prirodna
stvar. Nisi siguran da to ima smisla?

Ništa na ovome svijetu nije sigurno. Niti de ikada biti sigurno. Ali, ako logika štima, ako sami sebi ne
pucamo u nogu, onda idemo tim putem i bistrimo dalje. Učimo i postajemo sve suvisliji. Da. Možda
danas nemamo niti 20% odgovora koje trebamo. Ali samim kretanjem idemo i po te odgovore. A prvi
korak je upravo napuštanje ovisnosti o režimu, poznatoj kao reakcionarni um. Režim više ne postoji,
postoje samo slobodni ljudi na kojima je izgradnja novog doba.

I to je to.

#novinarativ

Joe Horvat
Sft6eppcte2mbh3cer2 10n096s, 20121 ·

Jeste uzivali u "sezoni"?

Oligarhija vam je dala "slobodno", doduse uz stalno napominjanje sto slijedi. Bilo je "mirno".

Sad je vrijeme za novi, jaci val terora.

Oligarhija vam ne da da se lijecite bez potvrde sukladnosti.

Oligarhija najavljuje obavezan vax za radnike u zdravstvu.

Oligarhija trazi potvrde sukladnosti da obesteti one koje je svojim mjerama unistila.

Oligarhija maltretira djecu.

Tko je slijedeci?

Jesmo mi jos uvijek ljudi i slobodne i razlicite individue ili samo podatak u nekoj narucenoj "studiji" po
kojoj ce nam olos krojiti zivote?

Prosvjedovat cemo?

Da, trebamo stati iza ljudi koje se najjace napada ali time ne rjesavamo mnogo. Vjerojatnije nista.

Cekamo korak nazad oligarhije pa onda gledamo dva naprijed?

Bavit cemo se posljedicama?

Ili cemo se pozabaviti uzrokom i doista preuzeti inicijativu.

#novinarativ
Filozofija

Dtelc0cem1obhner 29s9,1u m27021 a2ot 87r87:2t7 PtM ·

"ISTINA I POPULARNOST"

Nažalost... ljude nije briga za istinu. Njima je najbitniji društveni status. Naravno, ukoliko želimo biti
visoko na društvenoj hijerarhiji, uvijek demo braniti mišljenje vedine (klasičan primjer toga jesu
političari koji uvijek biraju stranu koja im donosi glasove). Onaj kojem je istina manji prioritet od
društvenog statusa, sam pristaje da vjeruje autoritetima i mainstream narativima.

Mediji, kao kreatori tog narativa, takve pojedince proizvode i oblikuju po vlastitoj volji, jer njima nije
bitna istina, nego da li de to pohvaliti (index.hr ili ljudi u njegovoj okolini ili profesor i sl.). Tako imamo
slučaj da oni koji su do jučer bili "veliki komunisti" odjednom postaju "veliki nacionalisti", a ved sutra
de postati veliki borci za multikulturalizam i slično.

Aristotel je nevjerovatnu mudrost izrekao u "Nikomahovoj etici" kada je rekao: "Drag mi je Platon, ali
mi je draža istina." Time je pokazao da naš stav ne smije oblikovati autoritet (pa bio on i Platon), nego
naša iskrena težnja (dobronamjerna) ka istini, pa bar i pogriješili. Pogriješiti nije problem...tako
napredujemo u mišljenju. Pravi problem je nemati iskrenu težnju ka otkrivanju istine, nego živiti
onako kako drugi žele. Biti omiljen u društvu (popularan) uopde nema pozitivnu konotaciju...to samo
govori o tome da smo licemjerni, jer da govorimo istinu, vjerovatno bi nas mnogi izbjegavali.

Budimo na strani istine i težimo ka istini. Ne dopustimo da nam bilo šta drugo bude vedi prioritet
(status ili zarada...), iako tako postajemo "crna ovca", jer ljudi su uglavnom konformisti i ne žele da
budu omraženi...bez obzira na istinu. Biti na strani vedine (gomile, mase) je poražavajude, jer svi
znamo da je vedina (koja je slušala autoritete) počinila velike zločine u WW2 (nije ubijao Hitler, nego
običan čovjek koji je vjerovao Göebbelsu i najobrazovanijim ljudima u državi), a razlog tome je upravo
što ne teže ka istini, nego ne žele izgubiti društveni status, novce i biti "crna ovca".

U Kur'anu i Bibliji ne postoji citat u kojem se vedina (gomila) spominje u pozitivnom smislu. Uvijek se
o vedini ljudi govori kao o onima koji nisu na pravom putu (zalutali). Potrebno je shvatiti da uprkos
tome što vedina smatra (i donosi neke konsenzuse koji ne vrijede ništa - npr. 97% znanstvenika
smatra da su ljudi temeljni faktor klimatskih promjena) neku stvar lažnom (dezinformacijom) i
moralno pogrešnom...to nema nikakvu vrijednost, jer istina je istina i kad niko tako ne smatra
(možemo svi tvrditi npr. da su majmuni inteligentniji od ljudi, a da to nije istina ili možemo tvrditi da
je ubijati dobro, a da je to potpuno pogrešno), prije de biti da je vedina na strani laži i zlog, jer im nije
cilj dodi do istine.

Mi ne možemo uvijek biti na strani istine, jer nismo sveznajuda bida, ali možemo da postavimo sebi za
cilj IDEAL istine, te ne biti oni koji se prilagođavaju vedini tj. mediji kreiraju narativ (politika) zatim se
neko prilagodi da bi bio hvaljen, pa neko ko sluša prilagodi se tom drugom i tako u krug i imamo
vedinu ljudi koji misle isto, ali ne zbog samostalnog logičkog zaključivanja, nego zbog toga što
postavljamo nešto drugo na mjesto ideala istine (status, zaradu...).

"Mišljenje 10 000 ljudi nema nikakve vrijednosti, ukoliko niko od njih ne zna ništa o onome što
govore." - Marko Aurelije
Komentar?

#novinarativ

Filozofija
4tcNohv0lepo0msfbme4g7r1 19,r 200211 ·

Ovo je najveda lekcija koju smo trebali naučiti u zadnje dvije godine: pazite se ideologa i
"intelektualaca" koji od svojih motivacija i teorija, prave monoteizam.

U prijevodu, čuvajte se samodopadnih likova, koji koriste jedoznačne uzroke za mnogostruke, složene
probleme.

I da, ti ljudi stvarno misle da posjeduju moralno pravo na uređenje društva.

Na njihovu žalost, morat du ih razočarati–ne posjeduju.

Ni blizu.

#novinarativ

- Hrabar Dabar

Gordan Ponjavić Gale

D4ecemb0ter6 a52f, 20n02a1 at 9so:14 P2370M66e ·

PAD KULISA

Ovo je doba vrlo rapidnog otrežnjavanja. Do jučer smo se više-manje svi igrali u pijesku, a sada su
najluđe teorije urote postale najnormalnija tema rasprave. Da, vedina ljudi je položila test
inteligencije, te primijetila da suštinske razlike između SDPa i HDZa nema, da se radi o uigranoj
kombinaciji podjele vlasti gdje kada se umorimo jednih, odmorimo s drugima, dok se ne umorimo od
drugih. Da, 50% hrvatske populacije je tako postalo uvjetno apolitično, jer uočiše ljudi da je sve to
šuplje prazno priča.

Lažne opcije poradi privida izbora. Pokazalo se da je tako sistem znatno stabilniji nego kada imamo
jednopartijski sustav. Zato koncept dvostranačja funkcionira ved 200 godina. Jer sistem je tada u
miru, a PR stranačkog sustava odlično osigurava balans.
I da. Primijetili smo da su HDZ i SDP lažnjaci. Ali, što se dogodilo 2020? Primijetili smo i da su novinari
mahom isto tako zapravo propagandisti i da nemaju veze s novinarstvom. Primijetili smo da
akademija ne poznaje znanost, ali itekako dobro poznaje podobnost i netalasanje. Primijetili smo i da
razne alternativne političke opcije zapravo su još apsurdnije kao politička ponuda.

Lažnjaci na sve strane. Cijeli institucionalni i parainstitucionalni okvir predstavljaju lažnjake. Od crkve,
medija, akademije, medicinske struke, pa do aktivističke scene. Lažnjak do lažnjaku, lažna uloga do
lažne uloge. Svi se krivo predstavljaju, svi glume svece.

Čemu toliko laži, čemu toliko obmane?

I što dobijamo s ogoljavanjem i prokazivanjem cjelokupnog establishmenta u svojoj laži?

Pobogu, režim je uložio brda i doline da dobije besprijekornu uricu obmane, gdje svi nešto rade i gdje
istovremeno cvijet srlja u propast.

Ali kada neki Pero Perid pogleda situaciju, vidi da se ljudi trude, ali eto, ne ide. I Pero Perid ne pomisli
jedan trenutak da bi nešto trebalo mijenjati, jer eto. Drugi se trude, ne ide. I Pero Perid na kraju dana
ostaje pasivni promatrač događaja, politički objekt s kojim de vlast postupati kako god želi postupati,
jer Pero nema mehanizme niti načine da se tome odupre.

Do 2020 bilo je u redu, jer režim nije napadao. Ali od 2020, prepoznali smo i svu zlodudnost režima
kada krene u napad. I sada, Pero Perid ostaje sam, nezaštiden. Baca se pod skute jedne lažne oporbe,
pa pod skute druge lažne oporbe, pa pod skute raznih pseudoalternativnih sustava i gdje god da
završi, opet razočarenje.

Pero je završio među aktivistima, pokazalo se da su i oni bezveznjaci ili lažnjaci. Alternativne medije,
pokazalo se da i oni lažu i obmanjuju. Što god da se dotakne i pročačka, izbija prljavo rublje i pokazuje
se da nailazimo samo do još jednog sloga masovne obmane.

I cijela ta obmana samo da bi Pero Perid, prosječan čovjek, jedan od 90% populacije, što dalje od
politike, što dalje od skrbi o vlastitoj bududnosti.

Jedan jedini razlog zašto režim troši milijarde na pozicioniranje lažnjaka je upravo u tome da se Pero
Perid ne aktivira jer je osjetio zov dužnosti, jer je Pero shvatio da je na njemu zadatak da se pozabavi
svojom sudbinom.

Uglavnom, dragi moji Pere Peridi. Najava od strane mene koji sam u ovim vodama lagano ved 20
godina. Koji sam pronjuškao svaki došak i svako opskurno i manje opskurno mjesto hrvatske
društvene scene. Radi se o masovnoj obmani gdje više-manje svi glume svoje uloge, u međuvremenu
se bore za naklonosti raznih modnih sponzora koji vuku konce iz pozadine, daju zelena svjetla ili
zabrane što se može, a što ne može raditi. I praktički cijela scena koju vidite, u biti je ono što je Arsen
proglasio stand by aranžman.

No, ne očajavajte kada se počnete susretati s tim kulisama, kada pomislite da ste konačno u pravoj
ekipi dok opet ne skužite da ste uletjeli u leglo novih lažnjaka. Da, sistem je postavio na ključna
mjesta svoje ljude da vas iscrpi, da izgubite volju, povjerenje, uvjerenje. Da odustanete. I sada kada
maske padaju, a maske de padati sve više i sve brže, imajte na umu da je sistem sve to radio cijelo
vrijeme kako bi vas učinio pasivnima i nebitnima.
I sada, kada otvorite dovoljno vrata, u trenutku kada dete biti najočajniji zbog rušenja niza iluzija,
kada potonete dovoljno, dodi de trenutak kada dete postati stvarna društvena bida, politička bida.
Zoon politikon. Kada padnu maske, kada shvatite da ste upravi vi oni koje ste čekali. Kada padnete,
odmorite, ustanete i obrišete prašinu s ramena, da, to de biti vaše veliko buđenje.

Kada osjetite da je činjenično stanje ono što je vaš prijatelj u sinergiji s vašom slobodnom voljom, a
ne želja i potreba za skutama raznih mufljoza, tada dete biti spremni za najveda čuda koja su baš
našoj generaciji dana da ih otkrijemo.

Da, nakon sve te kiše, kada se konsolidirate, uživat dete u tome što dete kao odrasli ljudi osjetiti
koliko ste zapravo modni.

#padkulisa

#novinarativ

Hrabar Dabar
Oc4tcobheSr3p 2o3nsmr75, aedca20211 ·

Rezimirajmo zadnje 2 godine:

Dogodila se radikalna promjena, koja je stvorila puno boli, ali je istovremeno stvorila i nove
mogudnosti. Mi često moramo naučiti na bolan način, pa ni ne čudi što se ljudi odmiču od učenja. No,
to ne rješava probleme niti je korisno, jer samo odgađa katastrofu za kasnije. Uzimanje malo otrova
svaki dan mjesec dana, da se ne biste predozirali, nema smisla.

Zašto ljudi odugovlače nužno učenje?

Nisu svjesni niti razumiju posljedice, jer su još uvijek uvjereni da postoji neki način da se odugovlači.

Nema ga.

#novinarativ

Don Livingston
StegSpteampbn0e2frm 4sar21a5, 2021 ·

OSVJEŠTAVANJE REAKCIONIZMA
Pratedi komentare primijetih da je potrebno kvalitetnije pojašnjenje koncepta reakcionizma, zbog
čega je isti potrebno zamijeniti proaktivnim djelovanjem, jer je isti ne samo beskoristan, ved i štetan.

Pa da krenemo.

Reakcionizam znači biti ovisan o režimu i režimskoj igri. Kada režim napravi potez A, reakionar
odgovara s potezom B. No, postoji caka. Jer i mi smo s novim narativom napravili svoj potez B. No
zašto naš potez B nije reakcionizam, dok je standardni potez ekipe koja je ovisna o režimu jeste?

Razlika je u detalju da reakcionar djeluje impulzivno, nepromišljeno. Tipični korisni idiot sistema, jer
njegove akcije su predvidljive, dio ukupne jednadžbe problem-reakcija-rješenje, gdje reakcionar nije
napravio elementarne stvari.

A to je sljedede.

Udahni, izdahni, odmori, prespavaj razmisli. Reakcionar djeluje automatski i pada na fintu. Kao u
boksu kada prodaš fintu i slabog tehničara izbaciš iz ravnoteže i smjestiš mu kroše. Reakcionar djeluje
automatski. Uglavnom kroz fiksaciju na prosvjede. Ili fantazira o nasilju kao ultimativnoj metodi, ali se
sam ne usudi krenuti putem nasilja jer osjeda da bi mogao stradati. Reakcionar de istina kada se
pokrene val nasilja biti jedan od sudionika istog, jer de nepromišljeno pratiti svoje bezglavo izgubljeno
srce i radit de upravo ono što režim želi da reakcionar radi kroz uvjetovani refleks.

Još jednom. Problem-reakcija, rješenje.

Reakcionar nije stao jednu sekundu i razmislio o svemu. Reakcionar bi kroz nasilje, kroz bojkot, kroz
otpor, rješavao velike probleme. I svaki od tih poteza ima istu pozadinu. A to je da je nepromišljen i
da je takav postupak uvjetovan strogom reakcijom bez da se stane na loptu.

Igramo najvedu povijesnu utakmicu od kada je vijeka, presedani koji su postavljeni civilizacija još nije
vidjela, a reakcionar si dozvoljava da bez razmišljanja postupa suludo, kontraproduktivno, kao korisni
idiot.

Da pojasnim tri klasična primjera reakcionarnog djelovanja.

1. Nasilje. Da, kada te neko opali po glavi, prirodna reakcija je dizanje adrenalina, sužavanje fokusa
svijesti i reakcija. Ako je ljutnja velika, rezultat je naravno nasilje. U ovome slučaju, režim je kroz
oduzimanje ljudskih sloboda bez ikakvog opravdanja, osim lažnog narativa, mnoge ljude naveo na
bijes. No, što se događa kroz pozivanje na nasilje? U trenutku kada nasilje pređe na cestu, što de se
vjerujem i dogoditi prije ili poslije, ako ne postoji politička alternativa postojedem sustavu, tada de
ljudi prepoznati da je s jedne strane siguran režim i sigurnost krda s jedne strane, a kaos i potpuni
gubitak bilo kakve sigurnosti i sklada s druge strane. Čovjek kao društveno bide koja bez usklađenih
odnosa ne može funkcionirati, pristaje na kaos samo ako doslovno nema što izgubiti. U svakom
drugom slučaju pristati de i na najgori režim i na najgori poredak. Samim time, poticanjem nasilja, ako
ne postoji politička alternativa, režim legitimira dizanje represije jer sada mora braniti svoje građene
protiv podivljalih grupacija. To znači zatiranje raznih sloboda, od kretanja, prava na rad, pa do
fundamentalnog prava koje još uvijek imamo u svojim rukama. Glavnog prava, strateškog resursa koji
definira sudbinu svijeta. A to je sloboda političkog udruživanja i govora. U ovome trenutku režim
nema legitimaciju ugroziti ta prava, no eskalacijom nasilja režim može pokrenuti i tu vrstu zatiranja
sloboda. Dakle, nasilje je klasični reakcionizam, princip problem-reakcija-rješenje, gdje na kraju dana
sve što imamo, jeste novo zatiranje sloboda, ali ovoga puta onih strateških, a to su sloboda govora i
političkog udruživanja.

2. Bojkot. Režim ima više resursa nego osoba koja bojkotira režim. Kada režim s dekretom krene u
maliciozne poduhvate, bojkot ne znači ništa. Da, režim de imati manje resursa, ali onaj tko bojkotira
bit de još ugroženiji. Primjer točenja goriva na benzinskim stanicama s PCR testom u Sloveniji. OK,
možeš prestati koristiti gorivo, da, režim de manje uprihoditi, ali ti deš kroz bojkot više fasovati. Da,
bojkot bi imao smisla, kada bismo furali sanjarski koncept "kad bi svi ljudi na svijetu", ali to se nikada
nije dogodilo, niti de se ikada dogoditi. Svaka prilika rađa svoje oportuniste koji iskorištavaju prostor
koji su oni "moralni" napustili. Bojkot je suštinski pucanje u vlastitu nogu i može poslužiti isključivo
kao politički organizirani koncept pritiska u trenutku kada imamo pogodite što, alternativu. Ako
možeš tankati drugdje, OK. Onda bojkot ima smisla, jer onaj tko bojkotira ne smanjuje značajno svoju
životnu komociju, a izolirani dio sustava koji je bojkotiran tada fasuje. I samo tada. Znači, isključivo
kada čin pojedinca pojedinu radi manju štetu nego šteta koja de biti učinjena sistemu. No, kao
nasumična borba bez prostora koji predstavlja jasnu alternativu, bojkot je ne samo besmislen, ved je i
štetan.

3. Jedna od najbizarnijih kategorija. Otpor. Sama ideja otpora znači da se samo usporava postojedi
trend. Otpor po definiciji ne znači preuzimanje inicijative, ved usporavanje postojedeg procesa.
Potpuni reakcionizam gdje se igra upravo igra onog tko vuče poteze. Otpor znači bezidejnost,
negaciju, ukratko ekipu koja još nije smogla skupiti snagu i priznati si neminovnost zle sudbe. Neka
vrsta pubertetlija koja intuitivno zna da de morati prihvatiti autoritet, ali zbog velikog ega traži način
kako da to prihvati, a da sačuva vlastitu sliku o sebi. Otpor je ponavljam priznavanje bezidejnosti,
pasivnosti i prihvadanje autoriteta režima. Onaj tko pruža otpor, isključivo usporava, a ne mijenja
trendove.

4. Imamo naravno i klasične prosvjednike koji maštaju o tome da se pojavi 100 000 ljudi na trgu i da
se režimu zamrznu gade. Ta ekipa nije čak sposobna niti pogledati Njemačku, Francusku, Italiju,
Englesku gdje su milijuni ved izašli na ceste i začudo ništa se nije promijenilo. Reakcionar koji sanjari o
prosvjedu kao načinu borbe tipični je primjer pogubljene osobe koja na trenutak nije stala na loptu i
razmislila sekundu o svojim postupcima.

Postupci pobune koje danas vidimo širom svijeta, mahom predstavljaju reakcionizam i ne
predstavljaju nikakvu prijetnju za provedbu totalitarnih planova režima. Dapače, po načelu problem-
reakcija-rješenje, potpuno su predviđeni i uključeni u računicu provedbe tih planova.

Reakcionizam tako predstavlja isključivo način prihvadanja zle sudbe koju je režim namijenio za svoje
posilne. Reakcionari su ljudi koji djeluju iz panike, nemodi, izgubljenosti. I jedino što dobiju kroz svoje
djelovanje jeste kratkotrajni mir kada odu na prosvjede, pošalju prijetnju nekome u inbox ili stave na
fb još jednu objavu gdje se čudom čude preko godinu dana zbog ovoga što se događa.

Da. Reakionizam je stanje duha. I da se razmemo, svi smo mi manje ili više reakcionari. Jer ovakva
događanja i sustavno ispiranje mozga zakači i najsposobnije među nama. Ali, ono što je ključno, jeste
prepoznati da je bezglavi reakionizam, klasično srljanje gusaka u maglu, da ne da nije nikakvo
rješenje, ved je dio globalnog plana i strategije.
Kada to prepoznamo, tada shvatimo da je 0,1% osviještenog, promišljenog, razboritog postupanja,
koliko god da nam intuitivno bio neblizak zbog reakcionarnog grča u kojem se nalazimo polje rješenja,
dok je 99,9% postupaka koji su reakcionarni potpuni gubitak vremena, pa čak i gore, suvišno
samoiscrpljivanje na putu krajnjeg pokleknuča.

Kada to znamo, tada demo tih 0,1% osviještenog vremana početi daleko više cijeniti i dati demo
upravo tom plodu da raste i da se razvija. Pa tako ved nakon par dana, to više nede biti 0,1%, ved de
biti 1%, što znači da demo u samo par dana postati deset puta modniji. Kada osvijestimo da smo
prepuštanjem reakcionizmu samo pristali biti korisni idioti režima, povudi demo i ručnu pa demo malo
manje trošiti energiju u tome polju i tu istu energiju demo naučiti kanalizirati u polju proaktivnog
djelovanja emancipiranog od volje režima, aka novom narativu.

#reakcionizam

#novinarativ — with Gordan Ponjavid.

Gordan Ponjavić
SJughly 130,0 3c2on4s0l62e1l6 ·

Australija nam je pogled u bududnost. Tj, ogoljavanje plana režima.

Dakle, pritisne se ekipa, krenu prosvjedi. U ime tog strašnog demokratskog čina zabranjuje se pristup
društvenim mrežama i šalje vojska na ulice.

To je plan režima. Sve to u ime "zaštite zdravlja", naravno.

Uglavnom, to je priča o prosvjedima koji nemaju glavu i rep, te POLITIČKU pozadinu gdje se kreira
odgovor građana na način da se kreira nova vlast koja de modi zadovoljiti osnovne standarde zaštite
temeljnih prava i sloboda građana.

U svakom slučaju, dobro informirani pojedinci, aka teoretičari zavjere, na ovo nas upozoravali na
vrijeme, Ali, tko nije polovio, neka baci oko na Australiju. Jer to nas čeka, ako se ne uozbiljimo.

Ja prvi.

#novinarativ
Don Livingston
O8c8S7gto8pboerftc s11o, 210211ce0 ·

JAVNA MENTALNA MAPA (ver 2.)

Orwell spominje novogovor. Disciplina za sebe. I ultimativni način vladanja ljudima. O čemu se
zapravo radi? Zamislite situaciju da osim sto vidite stvari unutar svog perimetra, ništa drugo ne vidite.
Jedini pristup ostalim informacijama su mediji.

Vi možete prihvatiti priču ili je prepoznati kao lažnu. Ali. Vi nemate zapravo uvid u stvarnost. Jer vam
je pristup stvarnosti samo preko medija. Imate s druge strane istu takvu osobu poput vas. Zapravo 3
milijuna.

I svima je referenca ono što se događa u medijima i uski prostor osobnog perimetra. U rijetkim
trenucima kada stupite u kontakt s drugom stranom, vi ostajete u zoni medija.

Kroz slaganje ili neslaganje. Ali u svakom slučaju, jedino zajedničko vam je zapravo odnos prema
onome što vam mediji guraju. Vi jasno možete razviti krasan apstraktan govor kako biste opisali
daleko kompleksnije cjeline i iznijeli svoje uvide.

Ali postoji problem. Druga strana ne poznaje taj govor. Jer druga strana poznaje samo ono što su joj
mediji isfurali ili njezin osobni apstraktni govor.

Mediji istina podmedu masu klipova u konfuznim terminima poput komunizma, kapitalizma,
socijalizma, fenomenološkim pojmovima bez primjenjive definicije koji dodatno mute i prije svega
služe kao etikete, ne kao artikulirani koncepti za razmjenu mišljenja.

I tako vi sa svojim prijateljem kojeg sretnete negdje na ulici ostajte osuđeni na ono što vam mediji
uvaljuju. Misli, pogledi, svjetonazori i fundamentalni pojmovi. Mediji tako imaju puni nadzor
zajedničkog znanja.

Svaka misao koja nije afirmirana kroz medije, nema publiku. Jer nije u okviru medija. Mediji naime
sustavno plasiraju režimski govor, gdje na svim nivoima kreiraju način razmišljanja koji je sukladan
problemu koji stoji nad našim glavama.

Da bismo izašli iz tog problema, mediji, preciznije kontrolirani mediji, ne mogu biti više nositelji
zajedničkog. Nužno je napustiti taj definirani okvir i graditi nove slike, nove ideje, nove pojmove,
stvari koje de nam omoguditi da sagledamo priču iz nekog drugog kuta, umjesto onog koji su nam
zacrtali mediji, kuta koji je i sam stvorio problem.

Dakle. Da podcrtam. Mi imamo uvide i rječnike koji su sukladni eventualno uskom kružoku kojem se
kredemo. Čim izađemo iz tog kružoka, mi praktički govorimo različite jezike, a jedini jezik koji nam je
zajednički jeste jezik medija.
I ne samo jezik medija, ved i fokus medija, misli medija, koncepti medija, cijela mentalna mapa iz
medija. Znate ono kada upalite TV nakon 20 godina i čudite se u kojem su svijetu svi ti ljudi? E, to
nam je jedino zajedničko.

I naravno da unutar tog zajedničkog nismo u prostoru rješenja problema koje osjetimo, pogotovo
danas u vrijeme plandemije. Da bismo izašli iz tog problema, mi moramo emancipirati nove misli,
nove ideje, nove pojmove, nove poglede, doslovno cijelu novu javnu mentalnu mapu.

Kada se to dogodi, tada tih 3 milijuna nepovezanih jedinica može artikulirati zajedničke politike,
emancipirane od interesa onih koji kontroliraju više manje sve javne medije. Tek kroz kreiranje nove
javne mentalne mape, mi možemo otiči u polje rješenja, umjesto da svaka priča završi na ustašama i
partizanima ili nekoj drugoj brižno kreiranoj muholovki od strane režima.

I upravo to kreira #novinarativ. Novi narativ je naime čin redefinicije javnog prostora i to na bazičnom
nivou pojmova, pa na dalje. Tek kada imamo suvisao pojmovnik, umjesto kajli koje podmede režim,
mi možemo krenuti dalje neopteredeni ograničenjima putem kojih režim kontrolira proces desecima,
vjerojatno i stotinama godina.

Velik zadatak, izvediv zadatak i što je najvažnije. Sve je u našim rukama.

PS. Postojedi, režimski narativ i postojeda javna mentalna mapa, sve što su mogli izroditi jesu
Hasanbegovid ili Možemo. Ekipa kojoj je maksimalni politički doseg promjena imena trga ili uvođenje
predmeta rodnog odgoja u škole. Pitam se jeli to dovoljno jak argument da napustimo uzde besmisla
i počnemo graditi svoj put?

Hrabar Dabar
N8o8S7gve8pmobeftcrs 5o, 210211ce0 ·

Rješenje je ponuđeno i otvoreno svima. Novi politički proces. Izostanak "razumijevanja" je

prvenstveno rezultat izostanka sasvim prirodnog i nekondicioniranog razmišljanja.

Ništa napisano pod #novinarativ zapravo nije nerazumljivo. Problem je činjenica da je sasvim
prirodan politički proces gdje je svatko zainteresiran ujedno i subjekt, pa i potencijalni kreator istog,
postao apstrakcija. Umjesto toga, imamo društvo objekata koji čekaju da ih netko nasloni na neki
stup, oslonac. Oslonci (institucije establišmenta) im trenutno padaju na glavu, no i dalje izostaje
potreba za rješenjem i volja da konačno probaju stajati sami. Hode li ta volja dodi, tek demo vidjeti.

Ova alternativna scena koju si nabrojao je u permanentnoj fazi reakcije/antiteze i ne ide prema
rješenju/sintezi. Zašto je to tako, ja doista ne znam, ali sigurno je da ta ekipa nede biti faktor tj. biti ce
faktor točno onoliko koliko su korisni za establišment.

Pomalo tragično, jer ima ljudi s potencijalom koji trebaju samo mrvicu odlijepiti od ega, taman toliko
da se udje u konstruktivan dijalog i odlijepi od uloge nepogrešivog propovjednika (mogude da
griješim, ali tako mi se čini).
Autor poznat redakciji.

Gordan Ponjavić Gale

Dec88i71gSpo9emusbero h271,0 e2021 2a4ut 10:t53 dPaM ·

SILA ARGUMENTA I ARGUMENT SILE

Neki dan naišao sam na wikipedijin opis astroturfinga. To vam je ona shema kada određeni centri
modi glume javnost, pa onda stvaraju neke fiktivne udruge, događaje, sve je naravno predstava, ali
dojam koji ostavi takva ekipa je da je eto nekakva stručna ili neka druga javnost za ili protiv nekakve
agende.

I to je standardni oblik manipulacije javnim mišljenjem. Jer ljudima je prilično očito jako važno što
drugi misle. Što drugi misle, pogotovo ako je to nekakav "javnost", "opdi stav", "mišljenje struke", to
je zapravo glavni orijentir hodemo li prihvatiti neki stav kao utemeljen ili demo ga odbiti.

Možemo primijetiti i suprotno priču od ove, a to je bila kampanja za ulazak u EU. Pristup medijima
bio je znatno ograničen na simpatične ljude u odijelima, civiliziranu gospodu koja je nedvojbeno bila
za ulazak u EU, te par neobrijanih redikula u komandosicama koji su bili protiv ulaska u EU.

Identifikacija radi svoje, čovjek kao bide čopora i kao bide koje zapravo ne razmišlja previše, a umišlja
daleko više, tako "donosi odluku" da je pristup EU ispravan. Jasno, ako ste duboko u tematici, ako se
bavite tim pitanjem mjesecima, jasno je da dete imati svoj stav i svoje mišljenje.

Ali, realno je da prosječna osoba ne provede deset minuta postavljajudi pitanja, ali da je pod stalnim
utjecajem propagande, poput astroturfinga, pa na dalje, kako bi se proizveo pristanak na
nesvjesnom.

Da. Vrijeme je da skinemo maske. Vedina ljudi zapravo nema kapacitet vrednovati silu argumenta, ali
za detektirati masu i silu mase, za to smo evolucijski oblikovani. Vedinu stvari mi doživljavamo kroz
argument sile. Jasno, ta sila nije nasilje, ved je mod. Dominacija, čopor, krdo, sigurnost.

Sada uđimo još u domenu politike. Ne neku lokalnu temu gdje se svađamo oko plota, parkinga ili
lokalnih naknada. Ved ulazimo u svijet vrijednosti, najviših apstrakcija koje definiraju politički rakurs.
U toj domeni samo je izučen um sposoban da vlada svim tim pojmovima, da za njih ne predstavlja
prazne riječi, ved vrlo jasna značenja, može u samom startu prepoznati neku političku ideju.

U temama koje su dio naše svakodnevice, koje su vrlo zorne i pregledne, nije tako teško biti sposoban
prepoznati argument. Jeli ovaj auto brži ili nije, je l' se manje kvari li ne kvari. Taj dio je relativno lako
prepoznati kroz silu argumenta. No, kada uđemo u više apstrakcije, priča se mijenja.

Imamo vrlo ograničen udio ljudi koji su razvili sposobnost apstraktnog mišljenja, tko u domeni
filozofije ili politike može donositi zaključke i usuglašavati se, a da to ima značenje za sve strane. I to
je i dobra vijest, jer čovjek kao bide čopora je upravo i stvoren na takvoj podjeli uloga.
Postoje ljudi koji mogu slijediti silu argumenta, dok ostali slijede argument sile. Tamo gdje je čovjek
neupuden, nekompetentan, nezainteresiran, zapravo ide za Turcima kao mali Mujo. Tako čovjek
funkcionira.

Ali, grupu, onu inicijalnu masu/gravitaciju oformljuju ljudi koji su dovoljno upudeni, koji imaju
potrebne kapacitete apstraktnog razmišljanja i oni su ti koji na tom apstraktnom nivou uspostavljaju
sklad i usuglašavaju se. Ti ljudi, ti ljudi su nositelji svake političke ili značajne društvene promjene.

I cijeli svijet čeka upravo silu argumenta da se konsolidira kako bi inicijalizirala osnovna grupa koja
tada postaje i sam argument sile. Tako stvari funkcioniraju od kada je vijeka, stvari su zapravo
posložene vrlo suvislo i realno. I čak je i omoguden prostor da se izgrade najvede utopije gdje je
upravo mudrost ono što vlada i definira procese.

Zaključno.

U ovome trenutku još uvijek smo u fazi kada je jedina sila koju imamo sila argumenta. Za taj proces
potrebno je signalizirati one koji funkcioniraju u domeni sile argumenta. Znači, visoko artikulirani i
političko filozofsko izgrađeni umovi. Oni knjiški moljci koji su čitali knjige i surfali po netu dok su se
drugi kako treba zabavljali. Ali, to je ciljana skupina za #novinarativ i bilo koje drugo utemeljenje
pokreta. Jer ti ljudi su oni koji grade temelj promjene.

Zato zamolba vama ostalima za koje još nije vrijeme došlo. Pomozite nam. Proširite poruku,
proslijedite #novinarativ. Neka sila argumenta postane i argument sile.

Don Livingston
N8o8S7gve8pmobeftcrs 4o, 210211ce0 ·

Mi novonarativci. Ono što nas veže je samo odluka da krenemo na put. Kuda, nismo se dogovorili.
Kako, nismo se dogovorili. Kada, nismo se dogovorili. Ukratko, nemamo nikakav dogovor, osim
odluke da krenemo na put, jer jasno nam je da je iza nas spaljena zemlja. I to je to.

Sada, kada smo toga svjesni, vrijeme je da cvjeta tisudu cvjetova, borbu ideja, vizija, perspektiva.
Pretpostavka je da onaj tko je dovoljno hrabar da uopde pogleda unazad i da vidi što je iza nas, da de
imati dovoljno hrabrosti i odlučnosti da uđe u ovu fazu bez previše drame. Sa jasnim ciljem.

Jasno je da de svatko vudi na svoju stranu, jasno je da demo imati puno posla za usuglašavanje, da
demo suštinski raditi prve korake političkog procesa, što upravo predstvlja to usuglašavanje, ali to je
zadatak koji je pred nama.

Ali vjerujem da je svima jasno kako je posao koji je pred nama jedan od najzahtjevnijih, što nije razlog
da ne zagrizemo. Mene taj posao ne brine, niti me ne mudi. Dapade, inspirativan je, suvisao i vodi nas
u bolje sutra. Ved to mi je više nego dovoljno da se suočim sa svim svojim manama koje de mi stajati
na putu.
Naoružajmo se strpljenjem i sretno svima.

#novinarativ

Petar Dabelić is with Danijel Grgičin and

52 others
.
O8c8S7gto8pboerftc s17o, 210211ce0 ·

dragi hrvatski i svi ostali uhljebi!

na slici je pjesma koja jasno prikazuje glavni razlog lažne pandemije.

1941 su gotovo svi hrvati bili ustaše i domobrani!

1945 nakon izdaje predajom i masakra vedine vojno i polno sposobnih hrvata su gotovo svi hrvati bili
partizani!

1991 su mnogi hrvati bili hdz!

ja nisam tad bio ni hdz niti u jednoj stranci!

bilo je tako očito da nakon 35 godina laži titoizma i tita koji je bio debeo ko prase i 1944 dok su obični
partizani bili kos i koža nede dodi sveti petar!

bilo je tako jasno da sljedi rat da de hrvati ginut i pobjedit po snagi tredu armiju europe!

bilo je tako jasno da ne sljedi ndh i da desnica nede imat vlast! da se gine za hrvatsku a ulazi u
euroslaviju!

ali rat nije bilo mogude uzbjed jer je planerima trebala gužva za pokrasti svu narodnu imovinu ne
samo hrvatske nego i svih država sljednica ex yu!

ja sam sigurno mogo u hdz a imenjak i rođak petar dabelid taro (bivši konzul rh i jedan od rjetkih hdz-
ovaca koji se pouzdano nije ni mrvu uprljo krađom hrvatskog naroda) bi bio time tad jako zadovoljan!

sad sam mogo pričat kako smo državotvorna stranka i kako imamo hrvatsku za jednu kunu! što bi mi
falilo osim obraz!

što se tiče demokracije ja u nju ne vjerujem dok god me mogu nadglasat dva uhljeba!

da se vratimo na pjesmu i lažnu pandemiju:

manje ili više da nije previše imformacija i gužve bi poruka pjesme bila jasna i bez da sam je napiso a
ljudi bi se pitali: što je vlast? nad čim vlast? nad kim vlast?

da se to nebi desilo i da stvarna vlast u svjetu bankari wc papira ne izgubi vlast koju ostvaruju putem
uhljeba svih političara i uhljeba članova stranki i da bi još utvrdili vlast izmislili su lažnu zarazu!

nju propagiraju medijima i cenzurom a u rukama istih su u cjelom svjetu 4 najvažnija alata vladanja:
bankarstvo, postavljenici na vlasti, mediji i farmacija!

oni vas truju pljačkaju i ubijaju a također i vašu djecu! oni nede popustit "kuhat" de vas polako ko
žabe stvarajudi sve vede beznađe i smišljajudi načine te pravedi lažne revolucionare i ubacujudi svoje
agente među prave!

na dulje staze sav otpor lažnoj pandemiji koji se radi na razne načine je iako hvalevrjedan uzaludan!

oni ubijaju i truju vas i vašu djecu i pljačkaju nametima!

to nede prestat dok ne pobjede ili dok narod ne pohapsi svu bankarsku bandu! u svjetu svakako
rotschilde rokfelere morgane vestinghause i soroše!

to je jedini način! u demonstracije vlast podmede izgrednike i uništa se imovina sirotinje i srednje
klase služedi ko izgovor za policijsku represiju!

naravno da bankare vlast i ostalu bandu nemože i nede masovno hapsit policija! imali su vremena!
sotonska piramida njima upravlja piramidalno! u hrvatskoj predstavljena s po šestokrake
jednakostraničnim trokutom s 3 x po 60° umjesto hrvatskog grba po sred haube policijskih auta!

ko hode uhapsit bandite morat de probit obranu njihove zaštite koja je sastavljena od bjedno pladenih
robova!.

pjesma da bi imali prevod i stranci:

prestanimo uzgajati svinje

sav novac od papira

pokriven je samo našim radom

kažu da za radnike i bolesne ga nema

oni što zaraziše ga geto smradom

radi štedi

najam-porez pladaj

uljezima kurvama na vlasti

svinjama što nemaju

ni obraza ni časti
o novcu napisaše silne knjige

oni što nit rade nit se znoje

nit imaju zbog novaca brige

ne potroši skromnu ti zaradu svoju

banki štampariji predaj novac

nisu tebi sve koze na broju

kad de vam u glavi zalampat

zaposli nezaposlene nek naprave

ono za što novca nema

svatko može novac štampat

#novinarativ #dostajebilo
Hrabar Dabar
NtoSvembetrpna m207,1 f2h602f5fd1 ·

By: Filozofija

Francis Bacon kaže: “Novac je dobar sluga, a loš gospodar.”

Time želi redi da novac ne može biti cilj po sebi, nego samo sredstvo da se postigne neki plemeniti cilj.
Ljudi kojima je cilj obogatiti se materijalno, a ne da tim novcem pomognu drugima ili ulože u ono što
de pozitivno uticati na našu civilizaciju, gube vlastitu slobodu.

Gubitak slobode se očituje u tome što ne gospodare sobom, nego rade ono što je potrebno da bi
zaradili novac. Tako bivaju kupljeni kod bogatijih od njih i postaju robovi koje oni prodaju drugom
robovlasniku. Oni koji su autonomni (slobodni) ne vide u novcu cilj, te ukoliko se zarada sukobi sa
moralnim principima, onda ne žele ni zaraditi. Mi trebamo da gospodarimo novcem, a ne da budemo
zavisni od njega.

Kao svaka ovisnost i ovisnost o sticanju novca ima loše posljedice po nas i okolinu. Mi postajemo
robovi te stvari (novca) i zbog toga se prodajemo i gubimo autonomnost koja nas kao ljude čini
uzvišenim i dostojnim poštovanja. Kao što Kant kaže jedini moralna radnja je slobodna (jer je
nezavisna od vanjskih uticaja) dostojna poštovanja. Svako ko postane rob vanjskih stvari (poput
novca) čini od sebe crva i tada se ne treba žaliti kada ga druge zgaze (prodaju i kupuju tj. ne poštuju).

#novinarativ

Gordan Ponjavić
Julfyt1 2c7m5,p0 2o0s0o1r02e15 ·

Dakle, primjer opdeg nedostatka bilo kakvog promišljanja. Dok se netko obrada vlasti, on nju upravo
legitimira. Pravi prosvjedi koji nešto vrijede se ne obradaju vlasti, ved pravom suverenu, narodu. I tim
činom detroniziraju vlast.

Dokle god imamo izlazak na ulicu koji vodi ovakva ekipa, dotle god de prosvjedi biti sve samo ne
nešto suvislo. Kada se pojavi ekipa koja ima dva zrna soli u glavi, tada demo odletiti u svemir.

#novinarativ
Don Livingston
OtcStobert pna1m007,1 f2h602f5fd1 ·

VOĐA SLOBODNIH LJUDI

(o slobodnim i neslobodnim ljudima, vođama i sljedbi)

Primijetio sam dvije po mentalitetu vrlo različite populacije. Jedno su oni koje du nazvati slobodnim
ljudima. Onima koji su jednaki. Onima koji nemaju kompromisa prema lažnoj sigurnosti. Odjebat de
čopor bez pitanja, ako vide da čopor nije zdrav.

To su samosvjesni ljudi, s vlastitim identitetom, što prati naravno integritet i autentičnost. To su ljudi
koji nisu opteredeni strahom. Proaktivna ekipa. Oni koji uče od pametnijih, oni koje inspiriraju bolji. I
koji se kontinuirano grade. U poslovnom svijetu znani kao A management. Ta ekipa nema problema s
preuzimanjem vodstva niti sa sljedbom. Jer u svemu vidi priliku i koristi je u skladu s vlastitim bidem.

Slobodnom čovjeku ( to de biti kodno ime za taj profil) svatko je vođa tko radi korak naprijed prije
njega i omogudava mu da stane na ved poznato tlo. Dinamika vodstva i sljedbe vrlo je ovisna o
situaciji i nema slobodnog čovjeka koji nekada nije taj koji vodi, a nekada taj koji slijedi.
Neopteredeno i sukladno samome sebi i vlastitim ciljevima.

Kada slobodan čovjek prepozna priliku da se ubaci u neki vlak koji ide putem kojim i sam želi idi,
slobodan čovjek ne preže. Ved uskoči. Kada vidi da je potrebno da on sam doprinese probijanju novih
puteva, on sam preuzima vodstvo i daje onaj doprinos koji je dodatna vrijednost cijeloj grupi.

Ego? Ego je namijenjen za one koji se boje okoline. A slobodan čovjek se okoline ne boji. Tako da se
bavi vlastitim ostvarenjem, a ne egom. Taj profil ličnosti odgovara i konceptu jata kada promatramo
grupu.

U jatu naime probijanje zračne struje vrši najodmornija ptica. Niti jedna ptica nije toliko jaka, da može
cijelim putem biti najodmornija. Jer vodstvo itekako umara. Daleko je elegantnije idi ved utabanim
stazama. I zato se ptice u jatu izmjenjuju. I ona koja je u datom trenutku najsposobnija probijati
zračnu struju, prirodno preuzima vodstvo.

S druge strane imamo neslobodne ljude, neizgrađene ličnosti. Ljude koji imaju prirodnu potrebu za
skrbništvom. Ljude koji se ne osjedaju dovoljno jakima da se samostalno usprave. Ljudi slabo
izgrađenog identiteta, što prati i manji nivo integriteta i autentičnosti. Kod te ekipe stvari su prilično
suprotne. Ideju vodstva doživljavaju kao prijetnju na svoje slabo izgrađene ličnosti. Te osobe zbog
neizgrađenosti nemaju vlastitu slobodnu misao kao temelj participacije.

Tako zbog nedostatka vlastite mjere, sve im predstavlja borbu ega. U pogubljenosti postoji samo
osoba, jer ne postoje niti misli, niti ideje kao smjer. Te osobe imaju ogroman problem s priznavanjem
vodstva, jer u vlastitoj pogubljenosti ne mogu prepoznati ništa više od kratkog privremenog odnosa
vođa-sljedbenik što je udarac na ego u nedostatku vlastite mjere.

Te osobe ideju vodstva dižu na nivo mita. Jer ako de njihov ego prihvatiti nekoga kao vođu, taj vođa
mora biti mitsko bide. Savršen, besprijekoran. Najljepši, najpametniji, najplemenitiji, najdobrohotniji,
ukratko. Savršen otac i majka u jednoj osobi. Naravno, taj savršen otac i majka u jednoj osobi mora
imati sve odgovore na sva pitanja i istovremeno mora bedinati to izgubljeno i ustrašeno bide s
bezgraničnom ljubavi. Neslobodni ljudi naime žive u mitu koji im jedini daje sigurnost, jer su
neemancipirani. Jer trebaju skute pod koje de se sakriti. A to sigurno da im nede osigurati prvi među
jednakima, što je koncept među slobodnim ljudima.

Jasno. Takve osobe ne postoje. Postoje mitovi, ali u stvarnosti svi smo mi ljudi od krvi i mesa, prepuni
nesavršenosti. I najbolji među nama imaju toliko oštečenja da bi u idealnom svijetu dobili ocjenu
3/10. Zato neslobodni ljudi nisu niti de ikada biti prvi followeri.

Neslobodni ljudi u svojoj suštini isključivo traže sigurnost masa. A mit o velikom vođi im je oblik
racionalizacije odnosa gdje jasno da ne mogu biti veliki kao Hitler, Staljin ili Tito. I to im je u redu. Jer
ovi su ipak savršeni i de facto neupitni. Neslobodni ljudi predstavljaju masovnu sljedbu. Onu ekipu
koja de se prikloniti svakom pokretu u trenutku kada pokret postane modan.

Neslobodnim ljudima argumenti ništa ne predstavljaju. Jer argumenti su aktualni samo za one koji
imaju vlastiti identitet, vlastiti integritet i vlastitu autentičnost. Gdje argumenti utječu i na to trojstvo.
Neslobodni ljudi nemaju ništa drugo osim potrebe zaštite grupe. I tome streme.

Prvi sljedbenik tako po definiciji je slobodan čovjek. I ne samo prvi sljedbenik. Ved njih stotinjak. Jer
prvi sljedbenik sigurno da nede priznati vođu na temelju osjedaja modi kojim jedna osoba zrači. Jer
sasvim je jasno da je jedna osoba po definiciji potpuno nemodna. Razlog zašto prvi sljedbenik
pristupa vođi je u tome što je prvi sljedbenik na istome putu kao i vođa. I što je prepoznao u nekom
trenutku da mu je efikasnije putovati svojim putem tako što de prepustiti vođi da probija nove puteve
i tako štedjeti energiju i povedavati učinkovitost.

Prvi sljedbenik kao slobodan čovjek vođu prepoznaje upravo zato što ono što vođa nudi uklapa se u
sliku koju prvi sljedbenik ima. I dok sve štima, prvi sljedbenik de slijediti. Jasno. Među slobodnim
ljudima ideja vodstva je vrlo fleksibilna.

Jer slobodni ljudi ne trebaju mitove i ne žive u mitovima. Prvi sljedbenik tako po definiciji prepoznaje
da vođa nije mitsko bide i bez problema de uskočiti i preuzeti vodstvo kada se dogodi situacija da su
njegove kompetencije i kondicija najvedi. Slobodni ljudi u ostvarenju zajedničke vizije nemaju
probleme s egom, jer ego je problem samo među izgubljenima i bezidejnima.

Uzet du za primjer mog prvog sljedbenika, Hrabar Dabar. Da, moja reputacija je katastrofalna u
aktivističkoj sceni, jer sam više-manje svakog poslao u 3pm barem jednom u životu. Dakle, Hrabri
Dabar je odlučio biti moj sljedbenik ne zato što mu dajem mod i snagu, ved zato što se ono što pišem
uklapa u njegovu viziju i ideju i voljan je biti praktičan i to iskoristiti. Ja isto tako nisam glup čovjek.
Znam s kime imam posla. Sa slobodnim čovjekom. I to koristim. I nas dvojica kao slobodni ljudi
zapravo radimo savez.

Tamo gdje je Dabar jači, nema sretnije osobe od mene, kada vidim da probije tamo gdje ja nikada ne
bih mogao probiti. I tu Dabar vodi. Jesam li tada Dabrova sljedba? Jesam. Jer i ja imam izgrađen
integritet i svjestan sam tome da nisam po kvaliteti niti 2/10. I da bez Dabra nedemo nigdje dogurati.
I zato mudro koristim njegove kvalitete i snage što nam pomaže da idemo dalje još jači i još spremniji.

BTW, jeste li primijetili moju sljedbu? August Mrljavčid Don Augusto, Joe Horvat, Marija Nikolic.
Pogledajte te profile. Najjači profili na netu. Što i priliči slobodnim ljudima. Paradoks? Ne. Samo
izgrađene ličnosti u pitanju. Ništa više, ništa manje od toga. Ličnosti koje su na sličnom tragu kao i ja i
koje su odlučile dati mi podršku kako bi zajedno dalje dogurali.

Mi slobodni ljudi jednostavno koristimo jedni druge zbog intrinzične potrebe za kretanjem naprijed. I
znamo iskoristiti priliku kada možemo brže putovati jer smo skupa. I to i radimo. U toj grupi
slobodnih ljudi danas ja vučem, jučer je vukao Dabar, prekjučer Joe. Izmjenjujemo se i koristimo
osvojeni prostor. I znamo da jedni druge trebamo.

I to je priroda prve sljedbe. Koja je paradoksalno savez slobodnih ljudi.

Slobodni ljudi, stupovi društva su nositelj svih promjena. Slobodni ljudi funkcioniraju u zoni misli,
ideja i argumenata. Za razliku od neslobodnih ljudi koji funkcioniraju isključivo u zoni sigurnosti skuta.
Tako i svaki pokret biva utemeljen na ovome savezu. Gdje u nekom trenutku ostatak jednostavno
prati.

I to je to.

#novinarativ — with Gordan Ponjavid.

Don Livingston
NoSvemlbeorl 21,1 072090121sof5eudu ·

Vezano za Franciskovida, za razliku od ostatka ekipe, on nije agentura, eventualno je korisni idiot. Ali,
čuo sam njegov govor. I da. Za razliku od blijedih govornika koji su trebali ubiti prosvjed kroz
istrošene fraze i bezidejnost, Franciskovid jasno kaže, politička orgaizacija prije bilo čega drugoga.

Da, Franciskovid nema kapacitet ponuditi političku organizaciju bez da osigura medijsku i političku
infrastrukturu gdje je temelj #novinarativ, ali napravio je korak dalje iz močvare u koju je režim
planirao kroz svoju agenturu gurnuti ljude.

Tako da s te strane svaka čast. Jer otvorio je igre borbe u zoni politike, a ne ludila.

Filozofija
NoSvemlbeorl 11,1 072090121sof5eudu ·

- NE PRAVI OD SEBE ŽRTVU; "PREUZMI ODGOVORNOST ZA SVOJA DJELA" -

Čovjek je specifično bide zbog toga što ima slobodnu volju. Nema uzročno-posljedične veze između
uticaja okoline i ponašanja pojedinca. Ono u čemu sociologija i psihologija griješe jeste što u svojim
kalkulacijama zaboravljaju da je čovjek ŽIVO i SLOBODNO bide. Samo jedno slobodno djelo može da
promijeni cijelu historiju. Sigurno da teške okolnosti u djetinjstvu mogu uveliko uticati kasnije na život
pojedinca, ali da li de uticati ili ne, opet ovisi o samom pojedincu.

Čovjekova sloboda se ogleda u tome što ima mod da iskontroliše vlastite hirove, komplekse, strasti...
To su stoici primjetili i njihov ideal čovjeka jeste baziran na ispravnom djelovanju, bez obzira na
okolnosti. Temeljnom vrlinom smatraju mudrost, koja nam omogudava da razlikujemo bitne (one
koje možemo kontrolisati vlasititom voljom) od nebitnih stvari (one koje nisu u domenu naše volje).
Ukratko, bitno je da činimo dobra djela, jer to uvijek možemo, a nebitno je da li de mi sad pasti
meteor na glavu (time se ne treba baviti- padne ili ne - to me ne zanima, jer ne mogu na to uticati, ali
mogu uticati na reakciju ako mi se nešto desi- da me to ne promijeni i djelujem nemoralno).

Sociologija koja se temelji da društveni odnosi (pojave) određuju ponašanje pojedinaca i tako ih
opravdava zaboravlja da svijest nije kolektivna, nego indvidualna i svaki pojedinac "upija" uticaj
društva koliko on sam dozvoli (nesvjesno ili svjesno), a kasnije to može odbaciti i potpuno
reprogramirati vlastitu svijest (jer ima slobodnu volju).

Također, psihologija koja inače nije znanost, jer nema svoj predmet istraživanja (to treba biti duša, a
tim se ne bave), bazira svoje projekcije na psihoanalizi i opravdava ponašanje pojedinca kroz traume
doživljene u djetinjstvu, zaboravlja da pojedinac može u svakom trenutku da savlada sebe i usmjeri
svoje ponašanje prema dobru, bez obzira na to koliko velika trauma bila. On to može prihvatiti i tako
se osloboditi.

Jako opasan je uticaj savremene psihologije na krimi filmove...u kojima su ubice uvijek predstavljeni
kao traumatizirani pojedinci - kao da između ubijanja i velilog broja traumu postoji direktna veza.
Kritiku tog koncepta imamo u serijalu "Hannibal" u kojem nastoje ustanoviti zašto ie glavni lio serijski
ubica i ljudožder. Odlaze u njegovo rodno selo da istraže i tu ništa ne pronalaze. Kasnije Hannibal sam
kaže da nije imao loše djetinjstvo i da je on sam odabrao da bude serijski ubica i ljudožder.

Čovjek je živo bide. Nije neka mrtva stvar čije ponašanje se da predvidjeti na osnovu socio-psihološki
pokazatelja ili bioloških (svakom slobodnom odlukom i shvatanjem mijenjamo vlastiti dnk i to nas ne
određuje, zato što duh zbog kojeg imamo slobodnu volju kontrolira tijelo i reprogramora ga svakom
odlukom i shvatanjem).

Osim toga ljudi koji su odrasli u teškim životnin uvjetima vrlo često izrode izvanredne pojedince....jer
svaka kriza kako Nietzsche kaže ako te ne ubije učini te jačim i onda tu unaprijed pada paradigna više
trauma = lošije/devijantnije ponašanje.

Mi smo slobodna bida i moramo preuzeti odgovornost za svoje odluke. Kako Sartre kaže mi smo
nažalost slobodni i za svoja djela ne možemo kriviti ni druge, a ni okolnosti. Imamo taj teret
odgovornosti. Zato preuzmi odgovornost za svoja djela i nemoj od sebe praviti žrtvu. Samo zato što si
imao teške okolnosti i tvoj bol i negodovanje je razumljivo...to ne znači da trebaš da druge ubijaš ili
maltretiraš. To je igranje na kartu žrtve i uvijek treba imati na umu da sam ne možeš uticati na
događaje (nemaš to u kontroli), ali možeš uticati na reakcije na okolnosti.

Reakcije bez obzira na okolnosti trebaju da budu iste. Ne vođene emocijama (bijes itd.), nego umom
(shvatiti šta je ispravno) i tako djelovat i u tom slučaju pogreške nema (moralne tj. i ako pogriješimo
to je bilo iz dobre namjere). Dobar čovjek nije onaj ko nije imao trauma ili koga je život "mazio", nego
onaj ko je pobjedio u sebi zlo (ili se bori protiv njega) i ne dopušta da sam sebe zavrava, te pravda
svoja djela (traumama, kulturom, odgojem) i tako bježi od odgovornosti.

Laku nod!!!

"Padoše" mi neke misli u gluhi doba nodi na um....pa reko da zapišem.

#novinarativ
Hrabar Dabar
Augfut1stc7m 5p0, o2sf01r02e11 ·

NOVI PUT

Trenutno smo u sredini ovog procesa, zvanog Covid-19, zbog čega se sve čini tako ludo. Globalne
kapitalističke vladajude klase provode novu službenu ideologiju, drugim riječima, novu „stvarnost“.
To je ono što je službena ideologija. To je više od pukog skupa uvjerenja. Svatko može imati bilo koja
uvjerenja koja želi. Vaša osobna uvjerenja ne čine "stvarnost".

Da biste svoja uvjerenja učinili "stvarnošdu", morate imati mod nametanja ih društvu. Potrebna vam
je snaga policije, vojske, medija, znanstvenih "stručnjaka", akademske zajednice, industrije kulture,
cijelog stroja za proizvodnju ideologije.

Potreban vam je narativ.

U ovom procesu nema ništa suptilno. Isključivanje jedne "stvarnosti" i njezina zamjena drugom
brutalan je posao. Društva se navikavaju na svoju „stvarnost“. Ne predajemo ih voljno ili lako. Obično
je za to potrebno krizna situacija, kriza, rat, izvanredno stanje ili ... smrtonosna globalna pandemija.

Tijekom prelaska sa stare "stvarnosti" na novu "stvarnost", društvo je rastrgano. Stara "stvarnost" se
rastavlja, a nova još nije zauzela svoje mjesto. Osjedaj je poput ludila, i, na neki način, jest. Jedno
vrijeme društvo je podijeljeno na dva dijela, jer se dvije "stvarnosti" bore za dominaciju. "Stvarnost"
je ono što jest ,a ovo je borba do smrti. Na kraju, može prevladati samo jedna "stvarnost".

Ovo je presudno razdoblje za totalitarni pokret. On mora negirati staru „stvarnost“ da bi primijenio
novu, a to ne može učiniti s razlogom i činjenicama, pa to mora učiniti sa strahom i grubom silom.
Potrebno je terorizirati vedinu društva u stanje bezumne masovne histerije koja se može okrenuti
protiv onih koji se opiru novoj "stvarnosti".

Nije stvar nagovaranja ili uvjeravanja ljudi da prihvate novu "stvarnost". To je više poput toga kako
tjerate stado stoke. Uplašite ih dovoljno da se pokrenu, a zatim ih usmjeravate kamo god želite.

Stoka ne zna i ne razumije kamo ide. Oni jednostavno reagiraju na fizički podražaj. Činjenice i razlog
nemaju nikakve veze s tim.

I da, sve je to jedna ideologija, ne "komunizam", ili "fašizam", ili bilo koja druga nostalgija, ved
ideologija sustava koji zapravo nama vlada, nadnacionalni globalni kapitalizam. Živimo u prvom
doista globalno-hegemonijskom ideološkom sustavu u ljudskoj povijesti. Posljednjih 30 godina. Ako
ste osjetljivi u vezi pojma "globalni kapitalizam", slobodno ga nazovite "globalizam" ili "crony
kapitalizam" ili "korporatizam" ili bilo koje drugo ime koje želite.

Kako god ga nazvali, postao je globalno-hegemonijski ideološki sustav bez premca kad je Sovjetski
Savez propao 1990-ih. Da, postoje tragovi unutarnjeg otpora, ali on nema vanjskih protivnika, pa je
njegovo napredovanje prema otvorenoj totalitarnoj strukturi logično i potpuno predvidljivo.

Tako se proizvodi „stvarnost“, ne samo u totalitarnim sustavima, ved i u svakom organiziranom

društvenom sustavu. Oni koji su na vlasti instrumentaliziraju mase kako bi provodili sukladnost sa
svojom službenom ideologijom. Totalitarizam je samo njegov najekstremniji i najopasniji paranoičan i
fanatičan oblik.

Stoga, možete nastaviti objavljivati i dijeliti informacije, pod pretpostavkom da ih možete objaviti
pored cenzure, ali nemojmo se zavaravati s onim protiv čega se borimo. Nedemo probuditi "Novo
Normalne" . Da smo mogli, to bismo ved odavno učinili.

Ovo nije civilizirana rasprava o činjenicama. Ovo je drugačija vrsta borbe. Djelujte u skladu s tim.

Dosta je bilo reakcionizma, vrijeme je da se aktivirate i sudjelujete u kreiranju novog narativa. U

suprotnom, znate što vas čeka ...

#novinarativ

#umijededjelovanja

Nebojša Zzmaj
Ntove1mS6pabaesr 915,re4t71 2m5021 ·

evo nekoliko veoma sažetih misli, čija važnost po meni ne može da bude dovoljno naglašena. svet
kakav poznajemo je izvrnuta ospoljašnjena slika zbira unutarnjih svetova svih zemljinih stanovnika.
dakle, svet je takav kakav jeste zato što je čovek takav kakav jeste. neosvešden i gotovo uvek u
bekstvu od sebe. prema tome, jasno je da svako kome je bliska ideja o novom narativu, iskoraku u
nešto istinski drugačije i nepoznato, mora da bude svestan nemile činjenice da de za svakoga
ponaosob, pa samim tim i za kolektiv, to nepoznato u doglednom vremenu s velikom verovatnodom
opet postati neka verzija istog, ved poznatog. a kako bi drugačije i moglo da bude? jer, ako svako za
sebe ne zna kako je on sudelovao u stvaranju ovakvog sveta, možda čak negira svoju odgovornost,
kako onda da sagradi bilo šta novo? pri tome ne mislim na fenomenolško znanje o svojoj umreženosti
u širu životnu sredinu, nego na dublje unutarnje uzroke, suštinsku najličniju rezonantnu povezanost
sa svetom, drugim rečima, na duboku samospoznaju. a plod svake istinske samospoznaje, usuđujem
se da tvrdim, je svesnost o slobodi i granicama čovekove modi, njegovog mesta i svrhe u okviru
stvorenog sveta i razumevanje da je bez božanskog nadahnuda, unutarnje povezanosti sa izvorom
sveg postojanja sve osuđeno na puko tumaranje u mraku i ponavljanje istog. sve ovo kao unutarnja
izvesnost, plod iskustva, a ne spoljašnje znanje.

#novinarativ

Gordan Ponjavić
J5u9l7ty 26S39ha69,aho 2ref0201 ·
Ovaj tekst du malo jače promovirati, jer objašnjava i poziciju kovidiota i poziciju reakcionara i put
kojim progresivna ekipa mora krenuti, ako hode nešto postidi.

#novinarativ

#bestofgale
on Livingston
NtSp2oveambehr 1s0618, o421100d219 ·

EDIT: (I ne preskočite komentar, jer tamo piše sve što trebate znati. )

Od danas nastavljam političku komunikaciju isključivo sa novonarativcima. Znači ekipom koja aktivno
koristi i promovira širenje slobodnog političkog prostora kroz upotrebu #novinarativ.

Ja sam napravio korak naprijed, taj korak je bio dobro promišljen i razuman. Nema više smisla da se
vradam po druge, jer tako svi stojimo. Vrijeme je da ostali naprave korak naprijed i da čvrsto zauzmu
pozicije.

Zbogom stari narativu, zbogom ekipa koja nema snage napraviti korak naprijed i zadržati poziciju.
Vrijeme je da se posvetimo onima koji su pokazali snagu da mogu idi naprijed. — with Hrabar Dabar
and

9 others

Željko VrbanjacSprdačine
D2ecembper 26g,6 204072118 at ts7:otr30 9AM ·

Gordan Ponjavić Gale

D2ecembper 25g,6 204072118 at ts3:otr14 9PM ·

KAKO NASTAJE POKRET?

U prošlim tekstovima opisujem koncept ritma promjene. Gdje se mi uvijek referenciramo na neki
okvir, a okvir danas je medijska predodžba stvarnosti. Pa tako, nekada smo sve rasprave prebacivali
na ustaše i partizane, danas sve prebacujemo na cijepljene i necijepljene i kovid potvrde.

Kada mediji odluče napustiti neku tematiku, onda svi napuštamo neku tematiku. Dok je mediji drže i
koriste, mi se na tu tematiku kontinuirano osvrdemo. Vezani smo pupkovinom za ono što nam mediji
guraju i poturaju.

Ako hodemo razgovarati o bilo čemu drugome, mi nemamo ljude kojima bismo razgovarali. Jer se i svi
drugi referenciraju na medije, a nije neka velika šansa da demo iste tri stvari prepoznati i vi i ja i Pero.
I ne samo to, ved da demo na temelju zaključaka povudi neku crtu, te sljededi puta nastaviti od tamo
gdje smo stali prošli puta.

Stvarnost kaže da demo se vi, ja i Pero sljededi puta opet vratiti na medijski okvir, praktički zaboraviti
sve zaključke od prošlog puta i opet sve ispočetka, jedan korak naprijed. I opet sljededi puta s istog
početka opet isti korak naprijed. I tako nepregledno, trajno

To znači biti vezan za medijski narativ i medije. Ne biti emancipiran, ne biti slobodan.

I kada gledamo političke opcije, mi opet razmatramo stvari unutar tog narativa. Niti milimetar dalje
od toga.

Do jednog trenutka.

To je trenutak kada se pošalje jasan signal okolini da smo usvojili neke druge vrijednosti, okvire, ideje
kao temelje. I da više te temelje ne analiziramo, ved na njima gradimo dalje svoj narativ, svoj pogled
na svijet nevezan za medije i režimski narativ. Prvi čin kada se više ne referenciramo na medijsku
stvarnost i stalno ponavljamo "SUKO", "nije dobro" i tako dalje, ved vlastitom odlukom definirao nove
principe i načela kao polazišne, tog trenutka mi smo se odvojili od medijske, to jest režimske sise i
umnoga ropstva kojim režim vlada. Tog trenutka mi smo inicirali pokret.

Sam pokret može biti uspješan ili neuspješan, može biti kvalitetan i prazna priča. No, u trenucima
kada pada čitav sistem i kulisa vladanja, upravo je promjena rakursa koju nudi novi narativ, ono što je
prirodna posljedica velikih društvenih i političkih promjena. Režim naime i dalje vlada tako što nas
veže na kratak lanac s pričama o omikronu, covid potvrdama, obaveznom cijepljenju i tako dalje.
Onog trenutka kada se oslobodimo od okova režima, mi postajemo slobodni ljudi.

Zaključno.

Mi kao slobodni ljudi se kroz slanje signala udružujemo s drugim oslobođenim ljudima s kojima
dijelimo nove postulate, razmišljanja, vrijednosti, teme. I povlačimo crtu. Kada je ta crta kvalitetna i
može osigurati prepoznavanje u širim krugovima, mi smo upravo inicirali pokret i promjenu koja
cijelu prethodnu konstelaciju prebacuje u neko prošlo vrijeme. Mi više nismo porobljeni režimom i
ritmom promjene koji u rukama ima režim kroz forsiranje prežvakanih tema i kao slobodni i udruženi
ljudi postajemo oni koji mijenjaju svijet.

Sretan Božid svima

#kakonastajepokret?

#novinarativ
Hrabar Dabar
OcSp76otuonbher 08, 20t7e1d0m21 ·

By: Joe Horvat

"Mislim da se vrijedi boriti za svakog kvalitetnog pojedinca, svatko od nas ima kapacitet da ako nista
preispita svoje stavove i da primjedbu. Za to sluzi dijalog i tako se dolazi do boljih rjesenja i neke
neophodne kohezije.

Treba imati jednu dozu tolerancije jer mnogi ljudi tek sada pocinju definirati sebe i shvacati otkuda
dolaze mnogi problemi koje imaju u zivotu. Indoktrinirani su i maltretirani godinama, ne samo od
sistema nego i vlastite, najblize okoline. Zivot je takodjer nemilosrdan i ljudi su cesto toliko
zaokupljeni egzistencijalnim problemima da ne stignu previse misliti. To ne znaci da su glupi nego
upravo potvrdjuje svu trulez ovog sustava.

Kohezija treba biti sto prirodnija, sacuvati slobodnu individuu koliko je god moguce , do te mjere da
ipak nemamo kaos.

Ono sto sam u kratkom vremenu primijetio da ljudi ne obracaju previse paznju na ideju nego na
osobu koja ih iznosi. Kardinalna greska.

Javno iznesena ideja postaje zajednicki kapital sviju koji je prihvate. Odbacimo za pocetak ego i
promotrimo ideju.

Ja nisam tumac #novinarativ ali ja ga dozivljavam kao open source koncept koji se zapravo bez tog
specificnog imena povlaci u glavama mnogih ljudi. Dakako da onaj tko ga je hashtagao ima neku rijec
u tome, jer je ocito o necemu promislio pa to i uoblicio, ali ne vidim nikoga kao iskljucivog gospodara
istog. Stvar je odvise prirodna da bi netko polagao iskljucivo pravo na nju. Gordan Ponjavid je
postavio manifest istog kao okvir od kojeg ne bi trebalo pretjerano odstupati. To je okvir za dogovor
sviju nas.

Ono sto takodjer primjecujem, i to kod dosta kvalitetnih ljudi jest da su do te mjere indoktrinirani da
misle da ne mogu uspostaviti drustvo bez nazivnih elita, likova koji imaju titule, medijsku prisutnost i
slicno. U moru, nazivno obicnih ljudi, onih koje mediji ne citiraju, nisu cijenjeni komentatori, nisu u
strankama, nisu crony poduzetnici, nisu poznati aktivisti....ukratko, anonimni su, lezi nevjerojatan
potencijal za buduce drustvo.

Usadili su vam u glavu koncept da ne mozete nista bez njih, umjesto da jednostavno sebi osvijestite
cinjenicu da su oni paraziti a vi domacin.

Oni ne mogu bez vas. Vi mozete bez njih. Ali to necete ostvariti konceptom eskapizma, scenariju u
kojem sadite mrkvu na svom seoskom gruntu.
Doci ce po vas. Zapamtite, oni ne mogu bez vas. Miran zivot, sa prirodom, i vrtom sa vasom mrkvom
slobodno ostavite za vrijeme kada drustvo nece voditi i usmjeravati nezasitni paraziti i sociopati.

Ego i grandiozne ideje o sebi trebaju biti stvar proslosti. Neosporno je da svi nismo isti, svatko ima
svoje kvalitete i svatko je poseban na svoj nacin. Da ne bi zaglibio u patetici, treba biti iskren i reci da
ima i idiota medju nama. Funkcija im je valjda da vise cijenimo one koji to nisu. Postoje i oni koji ce
slijediti bez previse pitanja osim ukoliko ih ne zadesi neka velika nepravda.. Ne treba ih podcjenjivati,
ali ih ne treba niti previse pitati jer su sami odabrali da ih zanima nesto drugo. Svi smo jednakoj kasi
zvanoj zivot. A on nesmiljeno prolazi. Neki od nas su zainteresirani da to bude zivljenje a ne
prezivljavanje.

Paradoksalna ljepota terora koji prozivljavamo je da ce mnogi ljudi poceti razlucivati bitno od
nebitnog. To vodi dobrim stvarima.

Ova tri lika koji pokusavaju afirmirati #novinarativ , nemam pojma tko su, nikad ih vidio u zivotu ali
koncept mi se cini dovoljno posten da bi se oko njega moglo graditi nesto.

Svaki od njih ima neke neosporne kvalitete, cak bi rekao i da su komplementarni jedan drugome.
Gdje oni vide sebe u cijeloj prici me osobito ne zanima. Mislim da to nije presudno.

Ono sto mene zanima je konstruktivni dijalog zaintresiranih, otvorenih i umnih ljudi . Deal o drustvu u
kakvom zelimo zivjeti. Stvari sigurno nece biti idealne, posebno kad se apstraktno pocne spustati na
najbanalnije nivoe konkretnog. Nismo svi isti... Zato trebamo razgovarati.

No to nije toliko bitno. Bitni su fundamenti. Osnovne stvari."

Gordan Ponjavić
DtecSempbmerc 141, 4a02502s1omi alrect 919:42 AM ·

Igor o velikoj prekretnici u kojoj se nalazimo.

#novinarativ

Igor Lazarević

D6elcehmbpahf5serera 13,i3 2m02ll31 a5t 11:53a aPM ·

Nema sumnje da je postojedi društveno-ekonomski sistem zreo za promenu. To nije nešto što se
desilo pre 2 ili 10 godina. To je nešto što traje decenijama. Sistem koji mi poznajemo postoji
vekovima, a potreba za njegovom promenom, ili možda poboljšanjem, je sve izraženija i sazreva
decenijama. Toga je svesna ogromna vedina ljudi, i to nije nikakvo posebno otkrovenje. To svi znamo.
Razlika je samo u tome što se ljudi nalaze na različitim pozicijama u pogledu toga kakav bi trebao da
bude novi sistem, ili poboljšani stari sistem. A to nesumnjivo povedava kompleksnost.

Ukratko, u pitanju je krilatica "promena sistema".

Ne prilagođavanje postojedem sistemu, ne zamena uloga u njemu, nego korenita promena sistema,
ili izgradnja novog. To je ono što je zajedničko svima: i neomarksistima, i socijaldemokratima, i
liberalima, i konzervativcima, i demohrišdanima, i zelenima, i Varufakisu, i Greti, i Cukerbergu, i
Rokfelerima, i tehnokratama, i birokratama, i kapitalistima, i utopistima, i pesnicima, i zanatlijama.

Jedni bi da menjaju sistem jer žele još više kontrole i modi, a drugi bi da menjaju sistem jer žele više
ravnopravnosti i pravde. Jedni bi da jačaju nezavisnost i osobenosti, a drugi bi da se mondijalizuju.
Jedni bi više, a drugi manje nadzora. Jedni hode vedu, a drugi hode manju slobodu. Svi nešto hode i svi
uviđaju da im postojedi sistem to ne omogudava. Jednoglasni su u tome da žele novi sistem.

Međutim, to nije tako jednostavno kao što izgleda.

Sistem se ne menja tako što neko pukne prstima i preko nodi stvori novi sistem. Čak i kada se
dešavaju revolucije, mi zapravo gledamo završne činove složenih društvenih procesa koji im
prethode, ili tek trebaju da slede. Društvena dinamika nije takva da se stvari menjaju "preko nodi". Pa
čak i kada kupujemo novi automobil, to je proces. A kamoli promena čitavog društveno-ekonomskog
sistema i inače uređenja jednog društva. Ali, hajde da kopamo malo dublje.

Promena sistema je zapravo kulturološka promena. To je promena bazičnih uverenja, verovanja,

stavova, normi i obrazaca ponašanja. To je promena načina gledanja na svet, fundamentalna
promena paradigmi ponašanja i pogleda na uređenje jednog društva. A svi mi znamo da se kultura
sporo menja. Lako je promeniti ono što se nalazi "iznad površine", kao što su norme, obrasci
ponašanja i elementi vizuelnog identiteta. Ali teško je promeniti ono što se nalazi "ispod površine",
što se nalazi duboko u nama, kao što su stavovi, uverenja, verovanja, pogledi na svet i duhovni
elementi našeg identiteta. E, to ide malo teže.

Pokušadu da se izrazim na drugačiji način. Ono "iznad površine" možemo menjati, pa makar i silom i
ucenom, ali prava promena dolazi kada promenimo ono "ispod površine", a to nije lako i to je pravi
izazov. Još ako se odnosi na čitavo društvo, e to je onda baš, pravi izazov. Bududi da su ljudi vrlo
osetljivi kada im neko čačka "ispod površine", promene na tom nivou se vrše primenom najsuptilnijih
metoda promene svesti, koje su često i vrlo perfidne. Toliko suptilnih da ih ljudi često i ne primeduju,
ved se samo pod njihovim uticajem menjaju. Nekad to rade vrhunski profesionalci, a nekad se te
promene dešavaju spontano, delovanjem društvene dinamike.

Mi se nesumnjivo nalazimo u vremenu takvih promena. Čak i ovo doba u kojem postoji epidemija
zarazne bolesti nije samo to, ved je i doba velike društvene promene. Štaviše, epidemije i razne druge
prirodne ili društvene nepogode su često menjale tok istorije. U to ne treba uopšte sumnjati, ved
treba postaviti pitanje: u kom pravcu idu promene? Da li de nam doneti boljitak ili nam donose patnju
i nove probleme? Da li pobeđuju progresivne snage, ili možda reakcionarne, ili možda destruktivne
snage? Gde ovo sve vodi?

Ja lično smatram da ne treba tako olako govoriti o "promeni sistema" ako nismo spremni na
suštinsku promenu, jer promena sistema sa sobom nosi i veliku odgovornost. Plus, dolazi do jakog
komešanja društvenih činilaca, u procesu društvene dinamike, u kojem mnogi mogu da love u
mutnom i da preokrenu promenu u svoju korist, tako što de ostvariti lične ili partikularne interese.
Promena sistema je dobar sluga, ali zao gospodar. Zato treba biti pažljiv sa tom "vatrom".

Mislim da nije dobro da znamo šta nedemo, a da ne znamo šta hodemo. Da idemo okolo i vičemo
"promena sistema", a da ne ponudimo odgovarajudu alternativu, u delu ili celosti. Od kada je sveta i
veka, svaki sistem uređenja društva se sastojao od onih koji su bili u boljem ili povlašdenijem
položaju, i onih koji to nisu bili. Ako oni koji nisu u takvom položaju žele da vode promenu, a ne znaju
baš tačno šta hode, vrlo lako mogu biti pobeđeni pre samog početka, jer oni koji imaju mod često i
diktiraju uslove. Naravno, mogudnost nasilne promene je uvek tu kao opcija, ali ne treba zaboraviti i
to da "revolucija jede svoju decu".

Zato je bolje da znamo šta hodemo. Da to bude za dobrobit svih, da bude realistično, da bude
održivo, da bude jako. A onda da to pravilno artikulišemo. Da stvorimo jake vrednosne temelje. Da ih
komuniciramo. Da gradimo jaku koheziju. Da gradimo društveni zamajac. Da pustimo nove velike
ideje da se šire kao infekcija kroz društvo i da postanu magnet koji de privudi sve ljude koji žele takvu
promenu. Da gradimo neki #novinarativ koji bi bio dovoljno jak da ljudima da novu nadu (da nas
napaja) i dovoljno slab da ne implodira i uruši samog sebe (da ima uzemljenje).

Sve ima svoje. U III, XI ili XVIII veku modnici su mogli da kontrolišu samo deo tredeg kamena od Sunca,
a isto tako je i običan čovek teško mogao da dobaci dalje od svoje provincije. Međutim, danas je
drugačije. Danas je sve globalizovano. I to je i dobro i nije dobro. Dobro je zato što danas, kao nikad
pre, možemo da se povežemo i organizujemo oko raznih tema i ideja, i tako praktično postanemo
"nova sila", kao što su novinari postali "peta" ili "sedma sila". Nikad ne treba potcenjivati snagu
udruženih ljudi, čak i kada nemaju baš nikakvo oružje. Jer najjače oružje je misao, koju nam niko ne
može oduzeti, iz koje se potom rađaju reč i volja i energija. A nije dobro zato što isti taj globalizovani
svet omogudava i onima koji bi želeli da koncentrišu mod u svojim rukama da to rade veoma efikasno
i toliko brutalno da nam se može zalediti krv u žilama. To, naravno, ne treba da nas preterano plaši,
jer tamo gde stanuje strah nema mesta odlučnom i hrabrom iskoraku, ali treba da nas podseti da je
korisno biti oprezan. I baš zato je važno znati dobro šta hodemo. Imamo nikad bolje uslove za širenje
misli kao infekcije. Pa zar ne bi bilo tradenje vremena i resursa da se te misli ne artikulišu?

Hteo sam zapravo da pišem o tome šta zapravo svi mi koji želimo "promenu sistema" hodemo, a
završio sam sa pričom kako to treba da radimo. Umesto cilja, ucrtavao sam put i metod. Nije loše, jer
je i to deo stvaranja promene. Jedan od gradivnih blokova. "Building blocks", što bi rekli na
engleskom. Nije bitan samo cilj. Bitni su i metod, put, način, princip i poznavanje dinamike na tom
putu.

A šta hodemo, to je posebno pitanje. Da li hodemo svet potpune ravnopravnosti? Svet bez novca?
Svet bez otuđenih elita? Svet bez države? Svet bez krupnog kapitala? Ili možda svet Velikog Brata?
Svet autokratije? Svet aristokratije? Svet tehnokratije? Svet čizme? Ili možda svet idiokratije? Svet
bezumlja? Svet plitkosti? Svet naive? Ili možda svet slobodnih ljudi organizovanih u funkcionalnu
zajednicu koja donosi dobrobit za najvedi broj njenih članova? Svet saradnje? Svet nauke, ali i svet
vere i promišljanja? Svet u kojem de razlike biti bitno manje izražene nego u svetu današnjice? Svet
prosperitetnog čoveka koji veruje u sebe? Šta hodemo?

Završidu ovo pisanje stihovima Grua:

U vašem svetu za mene samo bol postoji.

Zato gradim svoj svet u drugoj boji.

Otkucaje srca sam prestao da brojim.

I priznajem pred Bogom -

vašeg sveta se bojim.

Ranka Zaccaria
a6NtovehmSmberhf 2i544no, 23eid0g21 ·

#NOVINARATIV#

Sjedam se priče o plemenu JEDAN ..

Priča koju sam ispričao ...

Priča koju su ispričali moji preci.

Priča koja vodi do samih početaka.

O tome tko smo i odakle dolazimo.

Postoji legenda o plemenu jedan.

I ta legenda kaže da je tisudljeda,desetine desetina tisuda godina,možda i stotine tisuda godina ove
planete postojalo pravo zlatno doba.Vrijeme zajedništva,vrijeme solidarnosti, vrijeme mira u kojem je
vladar bio ljubav.

I u to vrijeme postojao je kolektiv raširen po cijelom planetu,taj kolektiv je bio grupa pojedinaca koji
su u isto vrijeme ratnici i proroci.

Ovaj kolektiv bio je čuvar univerzalnog znanja na zemlji i čuvar zlatnog doba.

Ime tog kolektiva bilo je pleme jedan ..

Pleme jednoga!

Pleme jedan nikada nije izgubilo rat zahvaljujudi predanosti ravnoteži na ovoj planeti i svemiru.

Postoji trenutak u kojem se ta ravnoteža destabilizirala.

Nije jasno je li to bila prirodna katastrofa ili neki oblik energetske neravnoteže.

Ali to je dovelo do pomaka na ovoj planeti.

Kad su emocije s niskim vibracijama počele preuzimati ..

Mržnja,ljubomora,ego dovode do još više nemira.

Zabrinutost,katastrofe,

kataklizme i bio je to događaj koji pleme jedan zapravo nije moglo obuzdati.

Borili su se najbolje što su mogli.

No,usput su nešto izgubili.

Dok su pokušavali spasiti bilo šta mogu spasiti, i po prvi put u povijesti pleme jedan izgubilo je tu
bitku.
Bitku za dostojanstvo,bitku za mir i harmoniju.I kako je pleme jedan izlapilo,nestalo,

pobjeglo,pokušavalo se oduprijeti.

Neki su pobjegli iz stvorili nove skupine za čovječanstvo,netko na sjever,netko na jug, netko na istok i
zapad,ostalo ih je vrlo malo.

I sjedanje je izgubljeno,veza je izgubljena,veza sa jedinstvom..

Legenda kaže da de se jednoga dana ovdje na zemlji potomci od plemena jednog ponovno okupiti
kako bi donijeli novo zlatno doba za nas!

Dodi de vrijeme u kojem de ljubav ponovno vladati,u kojem de se mir opet širiti,vrijeme međusobnog
povezivanja,vrijeme zajedničke humanosti.

Vrijeme nade i univerzalnog znanja dok se jedno pleme ponovno povezuje,

Pojavit de se novo zlato doba i čovječanstvo de ponovno ustati.

ilozofija
Nt1ov1pembmaernh0 7sl2, r32022d1g ·

"MORALNI ZAKON I APSOLUTNA VRIJEDNOST ČOVJEKA U KANTOVOJ ETICI"

Da je moralni zakon nešto nevjerovatno i da to samog Kanta konstantno začuđava, ali je

svjedno „fakt― naše svijesti" Kant daje potvrdu u "Kritici praktičkog uma" kada kaže da: „Dve

stvari, ispunjavaju dušu uvek novim i sve vedim udivljenjem i strahopočitanjem što se više i ustrajnije
razmišljanje bavi njima: Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni." (Kant, Kritika
praktičkog uma, str. 174.)

Paul Guyer u svom djelu "Kant" taj Kantov citat objašnjava tako što čuđenje nad zvjezdanim

nebom se odnosi na značaj čovjeka kao životinjskog stvorenja, kojem je na kratko vrijeme pružena
životna sila (ne zna se kako) vratiti u materiju, u puku mrlja u svemiru, iz koje je proizašla.

Dok, moralni zakon, naprotiv, beskonačno podiže vrijednost čovjeka kao inteligencije kroz njegovu
ličnost u kojoj moralni zakon otkriva život nezavisan od životnosti, pa čak i cijelog opažajnog
(materijalnog) svijeta.

Kant tvrdi da čovjek i svako umno bide jeste svrha po sebi, a ne sredstvo za upotrebu neke

volje. Prema tome, sva umna bida su ličnosti, a bida bez uma su stvari. Čovjek i uopšte sva

umna bida zamišljaju svoje postojanje kao svrha sama po sebi i iz toga proizilazi druga

formula kategoričkog imperativa koja glasi:

"Postupaj tako da ti čoveštvo u svojoj ličnosti kao i u ličnosti svakog drugog čoveka uvek
upotrebljavaš u isto vreme kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo". (Kant, Zasnivanje metafizike
morala, str. 180)

Ova druga formaula kategoričkog imperativa označava da ne postupamo prema ličnostima

instrumentalno. Šta to znači? Jednostavno da ih koristimo za vlastite ciljeve, ali i bilo koje druge
ciljeve, nikakav cilj ne može opravdati korištenja drugog kao sredstvo.

Kant kada kaže da termin čovještvo se odnosi na čovjeka kao moralno i racionalno bide, a takvo
određenje čovjeka nije mogude ni biološki, ni historijiski, ni psihološki prema Kantu, nego samo
inteligibilno. Kant pravi distinkciju između racionalnog bida i njegove prirode i svih drugih bida u
prirodu kada kaže: „Racionalna se priroda razlikuje od ostalih priroda po tome što je sama sebi
svrha." (Zasnivanje metafizike morala)

Dakle, Kant je jasan, svaki čovjek je svrha po sebi, jer kao moralno bide ima u sebi „čovještvo"― i
zbog toga se kao ne smije prema njemu postupati pragmatično i instrumaentalno. Ljudi imaju
moralni zakon u sebi koji je svet i uzdiže ih iznad

pukog biološkog života.

Time je Kant ljude odredio kao umna bida tj. moralna bida čija vrijednost nije ograničena, kao subjekt
moralnog zakona moja vrijednost je neodrediva i beskonačna tj. apsolutna.

Vrijednost ljudi kao moralnih bida nije mogude poistovjetiti s bilo kojom drugom vrijednošdu.

Wood prenosi da kada Kant kaže svrha po sebi, onda „Kant govori o nečemu čije postojanje

samo po sebi ima "apsolutnu vrijednost"'.

Dalje, Kant u drugoj kritici kaže da moralni zakon u nama budi osjedaj poštovanja (njem.

Achutung, eng. Reverence (reverence mnogo više odgovara njemčkoj riječi Achtung nego

respect kako mnogi autori prevode) jer on predstavlja oslobođenje od svake čulnosti, mi

možemo nekoga poštovati samo kao izvršioca moralnih radnji. „Poštovanje se uvek odnosi

samo na osobe, a nikada na stvari. Ove posljednje mogu nama pobuditi sklonost, a ako su životinje
(npr. konji, psi...) čak i ljubav, ili i strah, kao more, vulkan, grabljiva životinja, ali

nikada ne mogu u nama pobuditi poštovanje." (Kritika praktičkog uma)

Najvedi osjedaj koje stvari mogu izazvati

jeste osjedaj divljenja što ipak nije poštovanje. Poštovanje zakona je svijest o slobodnom
potčinjavanju volje zakonu sa neizbjeţnom

prinudom koja se vrši nad svim sklonostima podsredstvom uma. „U grubim crtama, Kant

tvrdi da djelovanje motivirano emocijama nema moralnu vrijednost." I s obzirom da nema

moralnu vrijednost, nikada ne može u nama izazvati taj osjedaj poštovanja. Paton kaže:

„osjedam samo poštovanje (reverence) prema nečemu što određuje moju volju i ne služi

mojim sklonostima, ved ih nadmudrim ili ih barem ne uzima u obzir pri određivanju mog izbora."

Dakle, taj osjedaj poštovanja dobijamo zato što smu uspjeli savladati sklonosti, a svako djelovanje
motivirano emocijama se odnosi na djelovanje u skladu sa sklonostima.

Prema tome, osjedaj poštovanja je jedinstven i ne može se zaslužiti nikakvim drugim djelovanjem
koje nije iz dužnosti, odnosno, moralno djelovanje jedino izaziva taj osjedaj.

Kant u svojim "Etičkim predavanjima" kaže: „Poštovanje je direktno povezano sa našom

unutrašnjom vrijednošdu." Ono što neki autori brkaju jeste da Kant pridaje osjedanju

poštovanja takvu pažnju da smatraju da je moralno djelovanje motivirano sticanjem

poštovanja, što je apsolutno pogrešno, jer tada ne bi bila radnja iz dužnosti, nego bi bila radi

tog jedinstvenog osjedanja, dakle iz sebičnosti tj. sklonosti.

Kant, također, kaže da se sve stvari mogu podijeliti na one koje nemaju cijenu i one koje imaju cijenu.
Stvari koje imaju cijenu - za njih postoji ekvivalent koji ih može zamjeniti, za stvari koje nemaju cijenu
- za njih ne postoji ekvivalent, a jedino dostojanstvo je ono za što nema nikakvog ekvivalenta, vršenje
moralnih radnji nam osigurava dostojanstvo, ukoliko smo nemoralni nikakva druga stvar to ne moţe
zamijeniti.

Dakle, moralna (umna) bida posjeduju

unutrašnju vrijednost koju Kant naziva dostojanstvo. Rawls kaţe da: „Kant vjeruje da ako ljudski život
ne slijedimo svoje svrhe u okviru moralnog zakona, ljudski život je bezvrijedan, bez ikakve
vrijednosti."

Jedino moralni zakon osigurava dostojanstvo čovjeku i osjedaj poštovanja, zbog toga je sve drugo
manje vrijedno i podređeno moralnom zakonu. Jer putem slobode koja je moguda samo kao
autonomija volje tj. volja koja propisuje i izvršava sama svoj zakon, umno bide sebe saznaje kao člana
inteligibilnog

svijeta, a to osigurava osjedaj poštovanja i osigurava dostojanstvo.

Komentar? Istina?

#novinarativ
Don Livingston
Nt1ov1pembmaernh0 9sl2, r32022d1g ·

Simboli nam služe za identificiranje i uspostavu grupe ili zajednice. Tko ignorira simbole, nikako nede
modi uspostaviti grupu ili zajednicu. Jer to je način grupne identifikacije. Jedino pitanje vezano za
simbole jeste koliko su suvisli, koliko su artikulirani, koliko su dobri. Ali, na kraju dana, stvari se na
političkom nivou svode upravo na to. Jasno, ekipa koja misli da je dovoljno da se nađe deset ljudi i da
naprave neki manifest ili dogovor, u ovoj šumi informacija sutra de završiti u rasulu. Jer ne postoji
sidrište. A simboli su sidrište. Između ostalog, zato i furamo #novinarativ i ne odustajemo.

Hrabar Dabar
4tNSotvce8m0bem9r 03s12, o29r0721e ·

"NIŠTA NE SHVATAJ LIČNO"

By Filozofija

Kako to lijepo u "Meditacijama" kaže Marko Aurelije: "Mišljenje 10 000 ljudi nema nikakve
vrijednosti, ako niko od njih ne poznaje ono o čemu (kome) govori."

Primjetim da se ljudi uzrujavaju kad im neko kaže "glup si" i sl. i to shvataju kao da je neko izrekao
apsolutnu istinu. Istina jeste da mi nekad ne vidimo sebe (to je fenomen stvari koja je preblizu oka i
onda iz te blizine jednostavno ne znamo neke svoje loše navike i sl.), ali opet moramo shvatiti da i
drugi govore iz svoje perspektive (percepcije), te ni oni ne posjeduju istinu (iako nas vide fizički, ali ne
i ono što smo u suštini - posebno karakterizaciju glup si, loš, nesposban i sl.).

Mišljenja drugih moramo uzeti sa rezervom, pa i dobronamjerna (uglavnom ljudi nenamjerno griješe)
i ne treba shvatati lično ništa šta nam neko drugi kaže, jer to što on izgovara je njegova percepcija
"nas"...on/a nas vidi tako i kad je loša slika...to više govori o toj osobi, nego nama samima. Ne treba
se ljutiti na tu osobu i ako smatramo da ima pogrešnu sliku, jer ona govori iz svoje perspektive
(uvrijediti se dokazuje ili da je to istina ili da ne razumijevamo suprotna mišljenja).

Svako drugo mišljenje treba uzeti sa rezervom i dobro kritički preispitat kako bi ustanovili da li je "taj"
neko zaista u pravu ili je to njegova loša procjena (dobronamjerno ili zlonamjerno - nebitno), jer ipak
koliko god mi malo znali o sebi, ipak mi to jesmo i lakše nam je spoznat ko smo (introspekcijom),
nego da nam drugi govore ko smo.

Zato mišljenja drugih (pa bilo to i 7.5 milijardi ljudi) jeste samo mišljenje iz vlastite perspektive (koja
može biti na putu istine, a može i da je totalno pogrešan stav) i uvrede i komentare o sebi ne bi
trebalj doživljavti previše lično, jer to više govori o toj osobi. Naravno kad je neko dobronamjeran
treba ga saslušat (savjet) i onda procjeniti da li govori ili ne (ne a priori odbaciti), jer je to njegovo
mišljenje...ništa više.

Sokrata kad su klevetali, pljuvali, tukli...on se nije uzrujavao ni pamtio, jer kako kaže mudrac u toj
situaciju samo se može nasmijati i da shvati da to ljudi to rade zato što ne znaju, a nikad se nije
uvrijedio (jer to bi onda značilo da su u pravu)

#novinarativ

Gordan Ponjavić Gale

DtSieocemng2b9ore03r 1tt2, 273u502a11 a3t l10:37 PM ·

#NOVINARATIV I NJEGOV HENDIKEP

Zamislimo neku kolibu u planini. Malu, drvenu, s pedi. Zima je, najhladnija nod u povijesti. -35C.
Lažem, prošla nod je bila još hladnija. Kada je počela medava. Baraka je trošna, na podu je lokva
polusmrznute vode, nema debeta, jedina šansa da se ljudi ugriju jeste da nalože ped. Ali ped je
pokvarena i ispušta ugljični monoksid. No, ekipa se smrzava i bira uključiti ped. Pa malo udahnu vani,
pa izdahnu unutra. Pa udahnu unutra, pa izdahnu unutra. Kockaju se. No, ako izađu na medavu,
gotovi su za pola sata. Ceste su zatrpane, nitko nema pojma gdje da odu uopde, selo je udaljeno dva
dana hoda po ovim uvjetima. Prognoza je katastrofalna, dva tjedna najvedeg nevremena u povijesti.

U kolibi je pet osoba. Dvije osobe su rekle, moramo napustiti kolibu i krenuti na put, bez obzira na
sve. Jer ovdje demo se ugušiti u trenutku kada prestanemo paziti na ped. Možda ne za pola sata, ali za
par sati sigurno. Idemo van. To je ekipa koja koristi #novinarativ. Ovi drugi ih gledaju i kažu, OK. Idite
van. No #nn ekipa sjedi i dalje i primjeduje i dalje isto. Ved pola sata. I ne miču se nigdje.

Koji je zadatak te ekipe? Hode li izadi i smrznuti se? Nede. I dalje su u kolibi. Ved su lagano i smiješni.
Ništa ne poduzimaju, osim što govore trojcu da valja napustiti kolibu.

Gdje je zapelo? Pobogu, ekipi treba plan. Umjesto da sjedi, moraju odlučiti što de raditi vani. Trebaju
se dogovoriti. Trebaju kartu, trebaju informacije gdje se mogu skloniti? Postoji li neka druga koliba u
blizini, zaselak? Da, jedna osoba tvrdi da postoji. Hode li se sada svi dogovoriti da idu tim putem ili de
nastaviti govoriti da trebaju izadi?

Da sada prebacimo u naš #novinarativ. Da, mi sjedimo u kolibi pola godine, ima nas u najboljem
slučaju devedesetak i nismo se maknuli s mjesta kao ekipa. Što nam treba i na koju demo foru uvjeriti
i trojac da nam se pridruže? Trebaju nam vizija i metoda. Vizija znači da na temelju poznatih
pretpostavki krenemo u nekom smjeru prema kolibi, zaseoku, glavnoj magistralnoj cesti, radio
stanici, nečemu. Moramo imati i metodu, a to je kako demo dodi tamo. No, ved prva stvar. A to je
vizija i pronalazak vizije, učinit de nas daleko uvjerljivijima trojcu, nego ovako da vijedamo mjesecima,
a nigdje se ne mičemo. Nakon što utvrdimo viziju, lako možemo prijedi na metodu.
Po običaju, ne nabacujem vam sve ovo zato što nemam pojma, niti ideju. Imam, naravno da imam. I
viziju i metodu. Tako da nas bezidejnost ne može zaustaviti. Da, znam za jednu kolibu u blizini i put
kojim se tamo može dodi, ali hodu da svi skupa dobro razmislimo jeli to najbolje rješenje ili imamo
nešto još bolje, elegantnije.

Ali, nema nekog pretjeranog smisla otvarati vrata kolibe i prepuštati se najvedem nevremenu u
povijesti, a da ne znamo kamo idemo i kako demo tamo krenuti. Ne moramo znati sve, naravno. Što
više znamo, to smo uvjerljiviji i sebi i drugima. I na kraju dana, veda je garancija da preživimo ovaj put
u više ili manje nepoznato.

Zaključak

#novinarativ je detekcija situacije. Ali, idemo dalje. Mi koji smo toga svjesni. Jer onaj trojac nedemo
dobiti tako što demo kroz primjer pokazati da niti sami nemamo pojma što demo s tom
konstatacijom.

PS. U kolibi nema niti signala za mobitel. Za one koji su se sjetili pozvati GSS.

Hrabar Dabar
4tSSetpct8e0mbm9er03s 7, o29r0721e ·

By: Don Livingston

Režim vs JOT

Vidim na profilima režimu sklonih ljudi kako sve teže podnose kaos koji uočavaju na društvenim
mrežama. Navodno ludilo društvenih mreža sve više ih tjera na zatvaranje u svoje četiri mentalna
zida, čitaj u krug ljudi koji su na isti način indoktrinirani, jer se u slobodnom svijetu više ne snalaze.

Slobodan svijet lišen indoktrinacije u kojoj su se ti ljudi našli, sada ti ljudi doživljavaju kao neprijatelja.
S druge strane, mi, protagonisti JOTa. Nikada nismo mogli pristati na zatvaranje, jer zatvaranje je
bijeg u vlastiti balon laži i samoobmane. A to mi JOTovci kao luksuz sebi dozvoliti ne možemo.

Mi JOTovci, bida slobodnog svijeta i slobodnoga doba, tako za razliku od režimu sklonih ljudi
prepoznajemo da uopde ne dolazi do ludila, ved upravo naprotiv. Do vradanja razuma u prvi plan.

Istina, režim koji je navikao da njegova dogma bude neupitna istina, koji je navikao da se nikada ne
propituje jer što se neupitna istina ima propitivati, sada je izgubio pijedestal. U polju slobodnog
kretanja informacije, ne možeš se pozivati na neupitnost. Jer slobodne mreže upravo sve stavljaju u
znak pitanja, svaku dogmu, svaku zabludu, svaku neupitnu istinu.

I prepoznaju laž unutar istih te ih detroniziraju i eliminiraju iz javnog diskursa kao neutemeljene.

I što se događa? Režimu skloni ljudi, dolaze na sve vedi udar slobodne informacije, istovremeno sam
režim u nedostatku bilo kakvog oblika kritike i samokritike stišde papučicu gasa u forsiranju svoje
neupitnosti i razdor između slobodne informacije i dogme zatvorenog sustava aka laži sve je vedi, dok
režimu skloni ljudi nemaju izbora nego se zatvoriti u svoja četiri zida samoobmane ili da jednostavno
progutaju gorku pilulu spoznaje kako ne postoji nikakvo utemeljenje neupitnosti njihove pozicije, te
da je nulta pretpostavka za vradanje u slobodan svijet konačna spremnost na odricanje od vlastitih
zabluda, prije svega one o neupitnosti vlastite pozicije.

Mi JOTovci jašemo u slobodnom svijetu bez problema, artikuliramo sve jače stavove koji su sve više
propitani i kvalitetnije oblikovani i u tom beskonačno puta propitanom sustavu gradimo daleko
kvalitetniju sliku svijeta bez potrebe da bježimo u laž vlastite obmane (zatvaranje), ved upravo
naprotiv, tražimo još novih inputa kako bi još naučili, bolje propitali i kreirali još istinitije predodžbe o
svijetu.

U ovome trenutku cijela režimu sklona struktura ispada iz igre zatečena u slijepoj ulici vlastite
neupitnosti. Istovremenu, JOTu sklona ekipa sve više dominira jer pokazuje da ima snagu, integritet i
opdenito kapacitet osigurati sklad u slobodi samoj.

Svakim trenutkom prva ekipa je u sve vedem problemu, dok druga ekipa u tom istom trenutku
doživljava dodatnu afirmaciju u kvalitetnom prepoznavanju vrijednosti i izgradnji sebe i posljedično
svijeta oko sebe na tim istim vrijednostima.

Tko de u skoroj bududnosti preuzeti punu dominaciju u kreiranju ideolograma, narativa i na kraju
opdeg ustroja društva, nije teško za pretpostaviti.

#novinarativ

#jot

Don Livingston
4tNSotvce8m0bem9r 03s14, o29r0721e ·

Prosetao sam do prosvjeda da pojasnim ekipi kako je ovo rezimski projekt s ciljem umaranja ljudi i
lakseg prihvacanja mjera. Robert Schwarz je na zalost zurno morao odjuriti, dvije osobe su brzo
napustile mjesto, ostao jedan dečko i slaže se sto posto. Ili barem 90%. Tako eto, koristim rezimske
projekte za promociju suvislog djelovanja i afirmiram #novinarativ. Ako hocete dragi suborci,
mozemo jos koji put uletiti. Da kada ljudi klonu duhom, a hoce, budu svjesni da to nije kraj, vec
pocetak.

Ive Sarin
DelcemS4pboe7r2 20, utns2r02e1dh ·
Ovo je najsmisleniji način borbe. Treba biti ZA nešto, a ne protiv. Prvo su ljudi glasali protiv komunista
pa dobili HDZ. Pa protiv HDZ i dobili SDP. Eto kud nas dovelo, iz lošeg u sve gore. I zato #novinarativ

Gordan PonjavićDon Livingston

DSec9ember6 611p, l2t0212 8fatf lu5o2:18 Pl40t4Mted ·

Prvi korak je očistiti se od trulog tkiva Rojalista.

Gordan Ponjavić Gale

DSec9ember6 611p, l2t0212 8fatf lu5o2:16 Pl40t4Mted ·

JAKOBINCI I ROJALISTI

Tamo negdje 2007-a godina. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postoji studentski forum, jedan od
najjačih foruma u Hrvatskoj u to doba. Par tisuda studenata sudjeluje u raspravama, druži se,
razmjenjuje informacije, premrežava se. Vrlo živo bide, značajan dio odnosa počiva na forumu.
Studentski Zbor nije relevantan, Staklenik nije relevantan, relevantan je forum.

Forum postoji par godina, piše se anonimno, ali više-manje svako svakoga poznaje, tako da i nije tako
anonimno. Reputacija iz stvarnog svijeta je poznata, ne kotira svatko jednako, postoje odnosi utjecaja
kroz reputaciju.

Sve štima savršeno OK, do jednog trenutka. Pojedini profesori se počinju žaliti dekanu. Tu u tamo
netko ih spomene u ne tako željenom kontekstu. Što je najgore, profesori ne znaju tko je iza kojeg
imena, u nedostatku kontrole javnog ugleda, nije im ugodno. Profesori se tako sve više žele i na kraju
dekan Boras donosi odluku da se forum ukida, preciznije, da de na novom forumu modi pisati samo
registrirani članovi, s imenom i prezimenom, studenti filozofskog fakulteta.

Ideja je djelovala krajnje jednostavno i izvedivo. Ali, nastaje problem. Forum je postao živo tkivo svih
odnosa na fakultetu, a možeš ubiti selo, ali ne i običaje. I nastaje za Beroša neočekivani bunt preko
nodi.

Stotine studenata provodi sate u raspravama što valja napraviti kako bi se sačuvao forum. Dobra
stvar je da se studenti poznaju i da su reputacije na stolu. Tako oni suvisliji imaju ipak vedi ugled i
utjecaj, tako da je dosta lako razmatrati mrežu utjecaja i djelovati.

Kroz nastalu kakofoniju pada prva i najjednostavnija odluka da se nađemo u subotu za par dana u auli
ffzg-a. Došlo je pedesetak ljudi, "vođa" pobune. Studenata i jednog asistenta, Mate Kapovida (ovo da
vam ne postane dosadno, inače trivija).
U tih par dana strast je odradila svoje, glavna tema foruma je naravno bila ukidanje foruma, stotine
ljudi su razmijenili tisude mišljenja. I vrlo brzo se u opdoj kakofoniji razlučuju dvije glavne struje. Od
milja zvane Rojalisti i Jakobinci. Rojalisti bi pognuli glavu i molili bi dekana da zadrže forum ili barem
dio foruma po starim principima. Jakobinci kažu, nema šanse, MI SMO FORUM. Dekan mora
ispoštovati našu volju, jer sva mod je u nama.

Rojalistima nije jasno da ovo što Jakobinci govore, da je čista istina, jer na kraju dana, možeš preseliti
cijeli forum na neku drugu domenu, ako baš hodeš. Ako su ljudi ujedinjeni i ako postoji gravitacija da
povuče ekipu. Ali, sve je u nama i našoj volji, tvrde Jakobinci.

Dobra strana priče jeste da na forumu sudjeluju prekaljeni aktivisti, ali oni stvarni, ne ova Soroševa
generacija. Ved oni koji imaju utakmica u nogama, oni koji imaju misaoni integritet, oni kojima je
banalna misao Jakobinaca uistinu banalna. I ti ljudi, recimo Hopla imaju i velik ugled na forumu.

Za razliku od recimo Krešimira Međerala koji je Rojalist. I niz razvikanijih članova. Ali energija je kod
Jakobinaca, bunt je kod Jakobinaca, logika je kod Jakobinaca i vodstvo je kod Jakobinaca. Jakobinci se
vrlo brzo prepoznaju, u potpunosti odbacuju Rojaliste s obzirom na to da Rojalisti ne osjete niti svoju
snagu, niti imaju volju da se izbore za forum. Rojalisti su impotentni i nepotrebni. Zapravo samo
stvaraju problem jer iz krive pozicije guše svaki dogovor.

Jakobinci s druge strane se odmah postavljaju prema zahtjevu. Prepoznaju svoje snage, alate, mod i
utjecaj i u dan, dva se prepoznaje potreba za fokusom, tj. vodstvom. Da se volja može bolje provoditi.
Siva eminencija Jakobinaca, desetak osoba u cijeloj toj masi, osoba s visokom reputacijom sada traži
vođu za prvu etapu.

Bez sebičnih interesa, bez nepotrebnih figa u džepu, orijentirani na zahtjev ujedinjenja, siva
eminencija se brzo dogovara da podrži jednog od pretendenata. Nakon što siva eminencija staje iza
pretendenta, za manje od par sati, vođa je prepoznat od cijelog foruma.

Vođa sada uz svoje pobočnike otvara novi forum, gdje svi selimo i demonstriramo da smo upravo mi
forum. Ljuti na dekana, poziva se i na oštriji odnos prema profesorima koji očito ne vole glas javnosti i
u biti sada nastaje i veda frka, jer Boras je čačkao mečku.

Sada više nije sve u rukama Dekana Borasa, sada možemo pregovarati.
Hrabar Dabar
gtStSe1ptemb5mer6o 24, 72020d1 ·

Možemo se upitati: Kada to nije bilo pojedinaca željnih modi koji bi nastojali kontrolirati planet i
njegove ljude za vlastite potrebe?

Pogledajte njihove vizije. Sve što je protivno ljudskom procvatu. Svijet u kojem je rat i nasilje nešto
što se slavi.

Svijet u kojem imamo sve više tehnologije koja iscrpljuje ili uništava život trovanjem našeg okoliša,
tijela i umova.

Svjedočimo rušenju tradicionalnih kulturnih obrazaca, uzvišenosti vlasti i stručnjaka nad

individualnom autonomijom i zdravim razumom. Stručnjaka koji koriste jezik kao alat za zataškavanje
i zavođenje.

Na kraju dana, u konačnici, ovih zadnjih 20 mjeseci je ubrzani pokušaj, kao dio ved aktivnog dužeg
procesa, da nas se odvrati od razumijevanja onoga što je ljudsko bide u biti, njegovanjem potpuno
materijalističkog pogleda, usmjeravajudi naš pogled u drugom smjeru.

Ali, nije sve tako crno, dapače. Informacijska revolucija je dala svoje plodove. Tu su, imamo ih.

Stoga, preostaje samo jedno pitanje–na koji način demo ih iskoristiti?

#novinarativ

Katarina Kunić Sabo

gDte1cempber86 2l770, 22021 antf 1s04o:57f60i4ar eP2aM ·

Don Livingston

gN1o81vScehmpob5er 5,2r e2021f ·

Ostavi te žena. Ili još gore, ostavi te pas. I kako izliječiš tugu? Tako što razmišljaš o ženi ili psu još
godinama? Ili nakon što prođeš period žalovanja, otreseš prašinu s ramena, ustaneš i kreneš dalje?
Da. Ovo što se sada događa, čin je velike izdaje režima. Koji je pokazao svu svoju malicioznost. I sada,
ekipa umjesto da skupi malo snage i ne krene dalje, kune se i moli režim da opet bude onaj dobar.
Ponižava se i bjesni, u nadi da de maliciozni režim redi, "samo smo se šalili".

Da ljudi. Ono što reakcionari rade je isključivo patetika i samoponižavanje, ništa više od toga.
Nesposobnost da se pregrize, zbog manjka samopouzdanja i vjere u sebe i na kraju krajeva u prirodne
procese koji su vedi od svega.

Tako što više kumiš, što više moliš, što si jadniji u očekivanju, to si dublje u govnima. I to sada
reakcionari počinju shvadati. Malo po malo.

I da. I ja sam bio reakcionar, samo sam se brzo podigao, otresao prašinu s ramena i krenuo dalje. I
pazite sad. Ima puno ljepših stvari od toksičnog partnera na ovome svijetu. Pitanje je samo, koliko
sebe cijenite i koliko vjerujete u sebe. Ništa više, ništa manje od toga.

#novinarativ

Don Livingston
gO1c81tScohbpoe5r 31,2r e2021f ·

Ovako vam ljudski mozak funkcionira. Sada dok nas je desetak što podržavamo #novinarativ, novi
narativ se može ignorirati i stari mentalni procesi mogu nastaviti dominirati. Vedina populacije je
naime mentalno inertna i nema kapacitet ili volju izlaziti iz svojih mentalnih obrazaca.

No, kada #novinarativ bude prisutan na raznim mjestima i stalno, pogotovo u neočekivanim
trenucima, tada ljudski mozak počinje prepoznavati novi signal i stječe dojam kako je #novinarativ
nešto sveopde prisutno u društvu. Tada ljudski mozak odjednom više ne može sebi dozvoliti luksuz
ignoriranja, jer bi sada to ignoriranje moglo rezultirati da jedinka više ne bude u sigurnosti čopora i
trendova.

I sada ljudski mozak odjednom ima neko malo otkrivenje, aha moment i iznenada prepoznaje
nužnost da polovi konce kako ne bi ispao iz igre. Vrlo banalna manipulacija, ali tako stvari
funkcioniraju.

Na nama umnim bidima koji se ne ložimo na tu foru ili barem ne ložimo previše na tu foru, ved imamo
sposobnost i/ili volju idi u suštinu stvari, hrabro i nezaštideni uhodanim trendovima i sigurnošdu
čopora, na nama je zadatak da #novinarativ izguramo do trenutka kada de se prosječan mozak nužno
zakačiti u svojoj potrebi za opstankom.

Temelj svake masovne propagande i shema kako preko nodi ekipa odjednom počne brijati na
najgluplje stvari, od nogometa, preko korone, do klimatskih promjena, je upravo ovaj trik. Na nama je
sada da ovaj trik iskoristimo i da prebacimo svijest društva u zonu rješenja.
Ako razumijete šta sam napisao, vi spadate vrlo vjerovatno u ekipu na kojoj je gore navedeni zadatak.
Zato se pridružite i počnite koristiti #novinarativ. Kliknite prije na sam # i potražite postove od Joe
Horvat, Hrabar Dabar i ostale ekipe koja se pridružila ovom jednostavnom zadatku, da vas inspiriraju.
No, čak niti to nije nužno, važno je poslati signal preko gornjeg simbola. I to je to. Ili za početak samo
sherajte ovaj post. Uz naravno #.

Neka današnji dan kada nastupa doktor Srida, bude dan kada ste se pridružili ovom povijesnom
pokretu. Lako dete ga pamtiti, nije loše za uspomenu

#sricadan

Filozofija
Notpvo9ne1m0be6r re282, d202l1 ·

- PARADOKS PATNJE - U ROMANU "ZAPISI IZ PODZEMLJA" (F. DOSTOJEVSKI)

Šopenhauer je najvedi kritičar u historiji mišljenja težnje ka sredi, smatrajudi da to uopde nije mogude
dosegnuti i da je cijeli život kako on domišljato kaže : “kao kakvo klatno tamo amo između bola i
dosade koji su ustvari bitni sastavni dijelovi života.” Cijeli život se sastoji od tih momenata upravo
zbog toga što volja koja je iracionalna, djeluje iracionalno i samim tim čini pakao od života. Nikakvo
zadovoljenje ne može biti trajno, ono je samo početak novog stremljenja, pa prema tome, dosegnuti
sredu je nemogude i čovjekov život je nužno patnja, ali ta patnja raste ukoliko čovjek jasnije spoznaje
tu istinu, dakle, ukoliko je inteligentniji, pa samim tim, onaj u kome prebiva genije najviše i pati.

Ako čovjeku nedostaje bola, onda ga spopada strahovito osjedanje praznine i dosade i samo njegovo
bide i njegov život mu postaju neizdrživ teret. Ovdje vidimo da Šopenhauer posebno zaziranje
pokazuje prema dosadi koja je za njega nesnošljiva i čovjek de sve učiniti da izbjegne to stanje, pa
makar sebi zagorčao život. Također, bitan momenat jeste da onaj koji spoznaje tu istinu najviše i pati,
upravo ta dva bitna momenta su presudna za interpretaciju patnje koja je izražena u spomenutom
romanu - Zapisi iz podzemlja.

Dostojevski ide korak dalje, on ne tvrdi da postoji neka opda volja, ali smatra da svaka indvidualna
volja teži patnji. Nije problem u nekoj iracionalnoj volji koja onemogudava stanje srede, nego problem
je u nama tj. u čovjeku. On ismijava popularni Sokratov etički paradoks smatrajudi da on ima smisla
samo u slučaju da je čovjek racionalno bide u svom probitku, ali on to nije. Na jedan zanimlji način on
kaže:

„O, recite, tko je prvi objavio, tko je prvi razglasio da čovjek čini pakosti samo zato što ne poznaje svoj
pravi probitak; a što ako ga prosvlijetimo, otvorimo mu oči za njegove prave normalne probitke, pa
čovjek smjesta prestane činiti pakosti, smjesta postane dobar i plemenit, jer, bi tako prosvijeden i
shvačajudi svoje prave probitke, upravo u dobru otkrio svoj vlastiti probitak, a poznato je da nijedan
čovjek ne može djelovati protiv vlastitih probitaka, prema tome, da tako kažemo, počeo bi nužno
činiti dobro? O junačina! O, čisto, nevino dijete! Ma kada se to, u prvom redu, dogodilo, u toku svih
ovih tisutljeda, da čovjek djeluje jedino u svom vlastitom probitku? Što da radimo s milijunima
činjenica koje svjedoče o tome kako su ih ljudi svjesno, naime s punom spoznajom o svom pravom
probitku, potiskivali u drugi plan i skretali na drugi put, na rizik, na možebitnost, a da ih nitko i ništa
na to ne prisiljava, kao da upravo ne žele krenuti ukazanim putem, nego tvrdoglavo, svojeglavo
probijaju drugi, teži, gori, tražedi ga gotovo u mraku. Znači, dakle, da je njima zapravo ta tvrdoglavost,
bila ugodnija od bilo kakvog probitka...“

Dostojevski tu postavlja pitanje šta ako je čovjekov probitak ustvari ne samo da poželi ponekad ono
što je štetno po njeg, nego čak šta više da je to nužno. Svi ti dosadašnji nabrojani probitci kao što su
sloboda, dobrota, mir i slično su racionalno izvedeni i kao takvi oni su najkorisniji za čovjeka, a onaj
čovjek koji bi skrenuo sa tog puta bi prema tome bio neki čudak. Međutim, ono što i jeste čudno jeste
da čovjek želi da skrene s tog puta, i da svjesno ide protiv svojih interesa, i to je za njega upravo
probitak čovjeka, ali se ne može obuhvatiti nikakvom klasifikacijom, niti naučnim formulama.

Sve te apstraktne priče o ljudskoj prirodi koja se identificira sa logikom, zanemarujudi činjenicu da
logika nije jednako čovjek. Pravi probitak čovjeka za Dostojevskog kosi se s logikom, on navodi da
sistemi koji obedavaju, dobrobit, sredu i kada bi to ostvarili opet nije to ono što čovjek želi. Ovaj stav
liči na Šopenhauerov stav da nas volja vara, nudi razne ciljeve koji obedavaju, ali jednom kada
dospijemo do tog stanja mi ne želimo više to nego nešto drugo, prema tome život je vječno
stremljenje i nužna patnja, ne postoji krajnje zadovoljenje.

Tako Dostojevski kaže da mi ukoliko bi mogli prodrijeti u ljudsku volju i izračunali najbolji mogudi
život, tada bi tačno dobili upute kako da živimo, taj život je bez briga, problema i šta god poželimo
imamo, međutim, šta dalje? Čemu težiti? Zar nede se tada pojaviti dosada? Ta nesnošljiva dosada
kako Dostojevski kaže što ljude tjera u ratove i šta sve ne. On to objašnjava na sljededi način:
„Naravno, ne može se nikako zajamčiti da tada nede biti, na primjer, užasno dosadno ( jer što i raditi
ako je sve izračunato po tablici), ali zato de biti neobično razumno. Napokon, što čovjek nede izmisliti
od dosade!“

Ukoliko čovjek odstupi od tog života bio bi „ glup, fenomenalno glup. Naime on uopde nije glup, ali je
tako nazahvalan da nema nezahvalnijeg stvorenja od njega... ne bih se nimalo začudio kad bi se
odjednom, iz čista mira, usred opde budude razboritosti, stvorio neki "gentlman"...podbočio se svima
nama i kazao: A što, gospodo, ne bismo li svu tu razboritost odjednom šutnuli nogom, u prah, jedino
zato da svi ti logoritmi odu do đavola, pa da opet poživimo po toj svojoj ludoj volji!.. Svoje vlastito,
voljno i slobodno htijenje, svoj vlastiti, pa makar nevidljivi hir, vlastita izmišljotina, razdražena
kadikad makar i do ludila- eto, sve je to upravo ta propuštena, najkorisnija korist, koja se ne može
obuhvatiti nikakvim klasifikacijama i zbog koje svi sistemi i teorije stalno odlaze k vragu.“

Time je jasno da on tvrdi, da čovjekova najveda korist jeste da čini sebi štetu, jer u toj pogrešnoj
odluci prema svim racionalnim kriterijama, nalazi nasladu, čovjek nužno pati, zbog svoje lude volje
koja želi patnju, želi bol, sve drugo vodi dosadi. Dostojevski poredi to sa nastankom čovjeka prema
hrišdanstvu, nije li čovjek živio u raju, gdje mu ništa ne nedostaje odjednom poželio da to sve razruši
samo da mu ne bi bilo dosadno, samo da bi djelovao prema svom bitku, koji se očituje u boli i patnji.
Iako je naš život često besmislica i budalasanje to je ipak život, a ne algoritamska tablica.

Ta kontradiktornost sa razboritošdu je nešto što je najkorisnije čovjeku, jer on kao bide ne može biti
zadovoljan i da ukoliko bi djelovao samo razumno to bi u njemu izazvalo takvo stanje dosade i takav
život se uopde ne može nazvati život. Zato Dostojevski kaže da je najbolje određenje čovjeka kao:
„bide na dvije noge koje je nezahvalno“.

Čovjeku napravite najvedu mogudu sredu, najvede ekonomsko blagostanje, on de vas izadati, jer je
nezahvalan i to je u njegovom probitku. On tjera po svom, najvedu glupost de učiniti samo da se
potvrdi kao čovjek, a ne jedan dio prirode koji je determinisan od zakona prirode. On želi samo jedno
samostalno htijenje i iz inata de učiniti sve samo da to potvrdi. Time Dostojevski izokrede početnu
tezu o determinizmu, ali samo prividno.

To što se čovjek inati ne znači da je slobodan, nego je taj inat, ta glupost ono što je ukorijenjeno u
njegovu prirodu, ta glupost je nužna i kad bi mu to predočili on bi svjesno drukčije postupio, ali to je
nužno s obzirom na njegovu nezahvalnost. „Čovjek je lakomisleno i nedolično bide i možda, slično kao
igrač šaha, voli samo proces postizanja cilja, a ne sam cilj.“

Čovjek se prave patnje, haosa, nikada nede odredi. On u patnji nalazi nasladu, bol ga čini živim,
neprekidna borba mu omogudava da se osjeti živim. Dostojevski kaže da: „ eto, od tih krvavih uvreda,
eto, od tih poruga, ne zna se čijih, napokon počinje naslada koja ponekad naraste do višeg
sladostrašda.“ Čovjek često sam sebi želi da nametne da je uvrijeđen, da pati kako bi osjetio tu
nasladu u patnji. Glavni lik navodi da: „...U dubini duše ne veruješ da patiš, kopka te podsmijeh, pa
ipak patiš, i to na pravi, istinski način; ljubomoran sam, izbezumljen... I sve to od dosade, gospodo,
sve od dosade.“

Šopenhauer tu dosadu izlaže na sljededi način:

“Otud vidimo da skoro svi ljudi koji su oslobođeni nevolja i briga, kad su se otarasili svih drugih tereta
postaju teret sebi sami i smatraju da je za njih dobitak svaki potrošeni sat vremena to jeste svako
skradenje baš tog života za čije su što duže održanje dotle ulagali sve svoje snage. A dosada nije
nevolja koju možemo podcjenjivati, ona na kraju krajeva stavlja na čovjekovo lice sliku pravog
očajanja. Dosada čini da bida koja se uzajamno i tako malo vole kao što su to ljudi ipak jedni druge
traže i tako nastaje izvor druževnosti.“

Prema tome, protiv dosade čovjek izmišlja svakojake obaveze, pa čak se i upušta u razne prevare
samo da bi prekinuo to nesnošljivo stanje mira. Šopenhauerova interpretacija čovjeka kao djelatnog
subjekta, kojem upravlja iracionalna volja i onemogudava mu da dođe do srede koja je iluzija, je
itekako prisutna u ovom romanu, jer upravo to Dostojevski navodi kao bitak čovjeka neka luda volja,
koja nede najbolji život, jer ustvari to nije najbolji život za čovjeka jer on je nezhavalno bide i hode
patnju, hode borbu, samo da bi nastavio živjeti. Život je vječno stremljenje, determinisano, ali mi to
htijenje ne pozanjemo pa nam se čini da je to ustvari slobodno htijenje.

Živjeti kako se smatra najboljim životom je neprirodno stanje čovjeka, prava priroda čovjeka se
sastoji u tome da on voli patnju, on u tome vidi nasladu, iako je Šopenhauer pesimistički odredio
čovjekov život kao tragediju i to kao komičnu tragediju, nasuprot njemu, Dostojevski čini Ničeanski
okret on u patnji vidi nasladu, pravi bitak čovjeka ono čemu treba težiti, u čemu uživamo iako to
racionalno nikako ne možemo shvatiti i kontradiktorno je svakoj logici. On dublje ide od Šopenahuera
tu odbacujudi predrasude o patnji, zbog toga i nazivam to paradoksom patnje, jer u slučaju da
koristimo logiku, naučne istine, sve mogude spoznaje to njegovo ushidenje pred patnjom nam ostaje
nejasno. Sve te tablice postaju ništavne kad čovjek izabere patnju umjesto mira, boljeg života, jer one
ne mogu odgovoriti zašto bi to tako bilo ukoliko je sve logično i zakonima određeno.

Glavni lik u spomenutom romanu to potvrđuje kada upoznaje Lizu koju na svoje čuđenje simpatiše,
nudi joj da dođe kod njega. Liza ne dolazi određeno vrijeme, glavni lik biva sve nervozniji istinski
žaledi za tim. U trenutku kad se ona pojavi on je ipak otjera, jer je svjestan da ukoliko ona ostane on
nede modi patiti za njom. On odabire patnju u svakom slučaju, jer je svjestan da je to ono što čovjek
hode i da je to prava naslada. Dakle, on potvrđuje da želi dionizijsko, želi patnju, neuređeni haos i u
tome vidi nasladu. Na kraju romana on postavlja škakljivo pitanje: „što je bolje-jeftina sreda ili
uzvišena patnja?“ Jasno je da je to retoričko pitanje i da je sam odgovor bio sadržan u romanu, gdje
glavni lik na kraju potvrđuje poput Sokrata svojim djelovanjem ono što misli.

Prema tome, jedino što ostaje da kažemo na kraju jeste: smrt algoritmima, živjela patnja!

Pitanje: Da li može postojari stanje bez patnje, a da nas dosada ne tjera na inat i patnju?

#novinarativ
Hrabar Dabar
0Decemb6er 214p,o 20211t aigat 7m:4a32 P9M ·

SISTEM

By: Igor Lazarevid

Nema sumnje da je postojedi društveno-ekonomski sistem zreo za promenu. To nije nešto što se
desilo pre 2 ili 10 godina. To je nešto što traje decenijama. Sistem koji mi poznajemo postoji
vekovima, a potreba za njegovom promenom, ili možda poboljšanjem, je sve izraženija i sazreva
decenijama. Toga je svesna ogromna vedina ljudi, i to nije nikakvo posebno otkrovenje. To svi znamo.
Razlika je samo u tome što se ljudi nalaze na različitim pozicijama u pogledu toga kakav bi trebao da
bude novi sistem, ili poboljšani stari sistem. A to nesumnjivo povedava kompleksnost.

Ukratko, u pitanju je krilatica "promena sistema".

Ne prilagođavanje postojedem sistemu, ne zamena uloga u njemu, nego korenita promena sistema,
ili izgradnja novog. To je ono što je zajedničko svima: i neomarksistima, i socijaldemokratima, i
liberalima, i konzervativcima, i demohrišdanima, i zelenima, i Varufakisu, i Greti, i Cukerbergu, i
Rokfelerima, i tehnokratama, i birokratama, i kapitalistima, i utopistima, i pesnicima, i zanatlijama.

Jedni bi da menjaju sistem jer žele još više kontrole i modi, a drugi bi da menjaju sistem jer žele više
ravnopravnosti i pravde. Jedni bi da jačaju nezavisnost i osobenosti, a drugi bi da se mondijalizuju.
Jedni bi više, a drugi manje nadzora. Jedni hode vedu, a drugi hode manju slobodu. Svi nešto hode i svi
uviđaju da im postojedi sistem to ne omogudava. Jednoglasni su u tome da žele novi sistem.

Međutim, to nije tako jednostavno kao što izgleda.

Sistem se ne menja tako što neko pukne prstima i preko nodi stvori novi sistem. Čak i kada se
dešavaju revolucije, mi zapravo gledamo završne činove složenih društvenih procesa koji im
prethode, ili tek trebaju da slede. Društvena dinamika nije takva da se stvari menjaju "preko nodi". Pa
čak i kada kupujemo novi automobil, to je proces. A kamoli promena čitavog društveno-ekonomskog
sistema i inače uređenja jednog društva. Ali, hajde da kopamo malo dublje.

Promena sistema je zapravo kulturološka promena. To je promena bazičnih uverenja, verovanja,

stavova, normi i obrazaca ponašanja. To je promena načina gledanja na svet, fundamentalna
promena paradigmi ponašanja i pogleda na uređenje jednog društva. A svi mi znamo da se kultura
sporo menja. Lako je promeniti ono što se nalazi "iznad površine", kao što su norme, obrasci
ponašanja i elementi vizuelnog identiteta. Ali teško je promeniti ono što se nalazi "ispod površine",
što se nalazi duboko u nama, kao što su stavovi, uverenja, verovanja, pogledi na svet i duhovni
elementi našeg identiteta. E, to ide malo teže.

Pokušadu da se izrazim na drugačiji način. Ono "iznad površine" možemo menjati, pa makar i silom i
ucenom, ali prava promena dolazi kada promenimo ono "ispod površine", a to nije lako i to je pravi
izazov. Još ako se odnosi na čitavo društvo, e to je onda baš, pravi izazov. Bududi da su ljudi vrlo
osetljivi kada im neko čačka "ispod površine", promene na tom nivou se vrše primenom najsuptilnijih
metoda promene svesti, koje su često i vrlo perfidne. Toliko suptilnih da ih ljudi često i ne primeduju,
ved se samo pod njihovim uticajem menjaju. Nekad to rade vrhunski profesionalci, a nekad se te
promene dešavaju spontano, delovanjem društvene dinamike.

Mi se nesumnjivo nalazimo u vremenu takvih promena. Čak i ovo doba u kojem postoji epidemija
zarazne bolesti nije samo to, ved je i doba velike društvene promene. Štaviše, epidemije i razne druge
prirodne ili društvene nepogode su često menjale tok istorije. U to ne treba uopšte sumnjati, ved
treba postaviti pitanje: u kom pravcu idu promene? Da li de nam doneti boljitak ili nam donose patnju
i nove probleme? Da li pobeđuju progresivne snage, ili možda reakcionarne, ili možda destruktivne
snage? Gde ovo sve vodi?

Ja lično smatram da ne treba tako olako govoriti o "promeni sistema" ako nismo spremni na
suštinsku promenu, jer promena sistema sa sobom nosi i veliku odgovornost. Plus, dolazi do jakog
komešanja društvenih činilaca, u procesu društvene dinamike, u kojem mnogi mogu da love u
mutnom i da preokrenu promenu u svoju korist, tako što de ostvariti lične ili partikularne interese.
Promena sistema je dobar sluga, ali zao gospodar. Zato treba biti pažljiv sa tom "vatrom".

Mislim da nije dobro da znamo šta nedemo, a da ne znamo šta hodemo. Da idemo okolo i vičemo
"promena sistema", a da ne ponudimo odgovarajudu alternativu, u delu ili celosti. Od kada je sveta i
veka, svaki sistem uređenja društva se sastojao od onih koji su bili u boljem ili povlašdenijem
položaju, i onih koji to nisu bili. Ako oni koji nisu u takvom položaju žele da vode promenu, a ne znaju
baš tačno šta hode, vrlo lako mogu biti pobeđeni pre samog početka, jer oni koji imaju mod često i
diktiraju uslove. Naravno, mogudnost nasilne promene je uvek tu kao opcija, ali ne treba zaboraviti i
to da "revolucija jede svoju decu".

Zato je bolje da znamo šta hodemo. Da to bude za dobrobit svih, da bude realistično, da bude
održivo, da bude jako. A onda da to pravilno artikulišemo. Da stvorimo jake vrednosne temelje. Da ih
komuniciramo. Da gradimo jaku koheziju. Da gradimo društveni zamajac. Da pustimo nove velike
ideje da se šire kao infekcija kroz društvo i da postanu magnet koji de privudi sve ljude koji žele takvu
promenu. Da gradimo neki #novinarativ koji bi bio dovoljno jak da ljudima da novu nadu (da nas
napaja) i dovoljno slab da ne implodira i uruši samog sebe (da ima uzemljenje).

Sve ima svoje. U III, XI ili XVIII veku modnici su mogli da kontrolišu samo deo tredeg kamena od Sunca,
a isto tako je i običan čovek teško mogao da dobaci dalje od svoje provincije. Međutim, danas je
drugačije. Danas je sve globalizovano. I to je i dobro i nije dobro. Dobro je zato što danas, kao nikad
pre, možemo da se povežemo i organizujemo oko raznih tema i ideja, i tako praktično postanemo
"nova sila", kao što su novinari postali "peta" ili "sedma sila". Nikad ne treba potcenjivati snagu
udruženih ljudi, čak i kada nemaju baš nikakvo oružje. Jer najjače oružje je misao, koju nam niko ne
može oduzeti, iz koje se potom rađaju reč i volja i energija. A nije dobro zato što isti taj globalizovani
svet omogudava i onima koji bi želeli da koncentrišu mod u svojim rukama da to rade veoma efikasno
i toliko brutalno da nam se može zalediti krv u žilama. To, naravno, ne treba da nas preterano plaši,
jer tamo gde stanuje strah nema mesta odlučnom i hrabrom iskoraku, ali treba da nas podseti da je
korisno biti oprezan. I baš zato je važno znati dobro šta hodemo. Imamo nikad bolje uslove za širenje
misli kao infekcije. Pa zar ne bi bilo tradenje vremena i resursa da se te misli ne artikulišu?
Hteo sam zapravo da pišem o tome šta zapravo svi mi koji želimo "promenu sistema" hodemo, a
završio sam sa pričom kako to treba da radimo. Umesto cilja, ucrtavao sam put i metod. Nije loše, jer
je i to deo stvaranja promene. Jedan od gradivnih blokova. "Building blocks", što bi rekli na
engleskom. Nije bitan samo cilj. Bitni su i metod, put, način, princip i poznavanje dinamike na tom
putu.

A šta hodemo, to je posebno pitanje. Da li hodemo svet potpune ravnopravnosti? Svet bez novca?
Svet bez otuđenih elita? Svet bez države? Svet bez krupnog kapitala? Ili možda svet Velikog Brata?
Svet autokratije? Svet aristokratije? Svet tehnokratije? Svet čizme? Ili možda svet idiokratije? Svet
bezumlja? Svet plitkosti? Svet naive? Ili možda svet slobodnih ljudi organizovanih u funkcionalnu
zajednicu koja donosi dobrobit za najvedi broj njenih članova? Svet saradnje? Svet nauke, ali i svet
vere i promišljanja? Svet u kojem de razlike biti bitno manje izražene nego u svetu današnjice? Svet
prosperitetnog čoveka koji veruje u sebe? Šta hodemo?

Završidu ovo pisanje stihovima Grua:

U vašem svetu za mene samo bol postoji.

Zato gradim svoj svet u drugoj boji.

Otkucaje srca sam prestao da brojim.

I priznajem pred Bogom -

vašeg sveta se bojim.

Gordan Ponjavić Gale

Dtece6mbehr 28o15,s 7230a21 at4 010e:25 PMl ·

MREŽA UTJECAJA

Plandemija je bila dugo čekani test javnosti, gdje smo imali priliku kvalitetno razlučiti one kojima se
da olako manipulirati i koji de facto nemaju svoju svijest, od ostatka društva. Znate onu parolu "slušaj
struku". Ili recimo pitanje "jesi li ti epidemiolog možda?". Da, radi se o populaciji koja je dozvolila sebi
status da oko nultih životnih pitanja, aka temeljnih ljudskih prava nisu ušli niti u meritum, niti su
pomislili kritički pristupiti pojavi. Umjesto toga, prepustili su svoj utjecaj onima koji su im oduzeli
prava, bez jednog pitanja, bez jednog ispaljenog metka.

Da, velik dio populacije nije položio ovaj test ličnosti. Pokazali su da nisu politički faktor, da nisu
politički relevantni, ved da predstavljaju slijepu sljedbu s kojom sila može raditi što joj se prohtije.

Taj događaj ima naravno i pozitivan presedan, a to je da je onaj drugi dio javnosti postao nositelj
društvene modi, te je samim time znatno ojačao. Političke kulise koje su praktički unisono prihvatile
teror plandemije, izgubile su značajan politički utjecaj, koji je do jučer bio neprikosnoven. Imali smo
"ljevičare", "desničare", "liberale", "zelene", nebitno. Imali smo cijelo šarenilo političke kulise koje je
malo tko propitivao, ved se tom šarenilu i lažnom pluralizmu prepuštalo vođenje političkog i
društvenog života.

Sa plandemijom je sve ovo palo u vodu i cijela ova kulisa izgubila je politički utjecaj i mod. Preko 50%
populacije, uz to da naglasim, politički relevantne populacije koja nije bila spremna na prepuštanje
političke volje mutnim prikazama, suštinski je dala vritnjak cijeloj toj šaradi.

Politički europejski mainstream dobio je vrlo jak udarac, jer do jučer je definirao prihvatljivost i
civiliziranost na nivou plebiscita. Od cijelog političkog spektra u poluživotu ostali su samo naši dragi
desničari i liberali. Jer se te dvije ekipe nisu busale u zazivanju mjera, ved su naizgled mudro odlučile
ostati po strani kako bi mogli predstavljati sve ove odbjegle ovčice koje su prepoznale pad
dosadašnjeg autoriteta.

Naizgled, na testu ličnosti pali su mahom ljevičari, dok su desničari i desnici skloni elementi ostali u
igri. Do neki dan, preciznije, MOSTA i referendumske inicijative.

Kao što je lijevi, proeuropski dio nekritične populacije pupkovinom vezan za zvučne europske i
svjetske institucije, tako je desni, retrogradni dio populacije vezan za opskurne pojave poput
hrvatskog klera, još opskurnijih stranaka poput MOSTA, DPa ili Suverenista.

Imali smo tako privid da je s jedne strane ljevica mahom pala na testu ličnosti, dok je desnica to
preživjela. I onda je došao taj est ličnosti koju je napravio MOST.

I dobili smo potpuno istu priču. "slušaj struku". "jesi li ti pravnik možda?". Ukratko, potpuno isti
obrazac gdje su nekritični pojedinci imali priliku jasno se razlučiti od onih koji misle svojom glavom.

Na plandemiji su u potrazi za sigurnim skutama pali lijevi, a na Mostovom referendumu su u potrazi

za sigurnim skutama pali desni. I jedna i druga ekipa su umjesto razuma, kritičnosti, odmaka i vjere u
vlastite kognitivne sposobnosti, odabrale privid sigurnosti u masama i neupitnom autoritetu. Ljevica
(uvjetno za potrebe teksta) je izdala razum tako što je izabrala prekrasnu masu svjetskih institucija,
masovnih medija, gotovo cijele medijske kulise, a desnica je izdala razum tako što je izabrala nešto
skromniju masu na lokalnom nivou, koju predstavljaju deseci eksponiranih lažnih aktivista,
oportunista i režimskih igrada.

Netko bi se mogao zabrinuti kada vidimo izdaje na sve strane, ali uopde se ne radi o izdajama, ved
vrlo jakim signalima tko zapravo misli svojom glavom i tko jeste prirodni autoritet kroz samu
autentičnost vlastite svijesti, a tko je lažnjak koji ne misli svojom glavom, ved slijepo lovi sigurnost
skuta, privid mase, bez ikakve intelektualne autentičnosti.

Zahvaljujudi ova dva testa, jednog za lijevu i jednog za desnu populaciju, maske su pale i više nema
nazad. Jer jaki ljudi slijede argumente, a slabi traže sigurnost skuta. Svi koji su tražili sigurnost skuta,
umjesto argumenata ispali su iz zone utjecaja, ispali su kao bilo kakav faktor građenja, jer njihova
suština nije suština vođa, ved slabida koji moraju imati svoje pokrovitelje bez kojih ne mogu.

Jasno, malo je onih koji imaju potrebnu autentičnost i potreban integritet. No dobra vijest je da
dinamika društva uvijek počiva na malom broju kvalitetnih pojedinaca koji zatim šire svoj utjecaj kroz
jačanje autoriteta.
Do pred dvije godine, ljude je jako interesiralo što misli nekakva Maja Sever ili Igor Rudan. Danas su ti
ljudi ispali iz igre. Jasno, oni imaju utjecaj u malom krugu izgubljenih, ali njihov utjecaj sada je strogo
ograničen na marginalnu skupinu kolokvijalno kovidiota, koji globalno nemaju više društveni autoritet
u globalu. Ista stvar de se sada događati i s desnim spektrom koji je pao na Mostovom referendumu.
Do pred svije godine, više-manje svi smo se kačili i visili na statusima medijski eksponiranih likova,
kvaziautoriteta. Sada ti likovi postaju sprdnja, a ne faktor.

Istovremeno, oni koji su položili test ličnosti i koji su pokazali autentičnost i integritet, u potrebi
društva da ima svoje bardove, postat de vrlo skoro vrlo, vrlo utjecajni. Jer mreža radi svoje. Mreža
koja je kroz plandemiju iziritirana, probuđena iz zimskog sna i koja je spremna na nevjerojatno brza i
korjenita preslagivanja.

I to je ono što se događa. Režim koji je počivao na medijskoj kulisi raznih lažnjaka, više ne kontrolira
proces. Testovi koji se nalaze pred nama, šalju signal u mrežu i svi pratimo odgovor tog signala i
prilagođavamo se novim saznanjima. Dojučerašnje veličine padaju, nove veličine se uzdižu. Cijela
mreža sve bolje diše u potrebi za dosljednošdu i suvislošdu i svakim signalom mreža je sve jača.

Do plandemije smo mahom svi bili referencirani na režimsku kulisu, tko nije bio afirmiran putem
mainstream medija de facto nije postojao, a danas sve više i više ljudi čak okrede pilu naopako i
prepoznaje svaki signal od strane mainstream medija kao lažan i mediji više nemaju utjecaj u
kreiranju društvenih autoriteta. Režim je desetkovan.

Umjesto toga, mreža to sada sama radi, svaki pojedinac koji misli svojom glavom i koji bira nove
kanale utjecaja i sam ih istovremeno kreira.

Ova priča, to je protopolitika, podloga za kreiranje jake javnosti. U zemlji gdje do jučer javnost
praktički da nije niti postojala. Jake javnosti iz koje se gradi cjelokupni politički proces, a ako je
potrebno i mijenja cjelokupna politička konstelacija, ako postojeda konstelacija ne može zadovoljiti
zahtjeve koje društvo ima pred sobom. Što se upravo i događa.

Svako alarmiranje i svaki test osigurava čišdenje i preslagivanje mreže utjecaja, mreže koja sve više
jača, pa tako i sama javnost, a to je preteda svake političke promjene, između ostalog i uspostave
političkog pokreta, poretka, doslovno što god zamisli konačno oslobođeno tkivo slobodnoga društva.
Po potrebi.

Dobro došli u novo doba. Doba slobodnih ljudi.

#novinarativ

#jakajavnost

#mrežautjecaja
Don Livingston

0Decemb6er 226p,o 20211t aigat 2m:4a47 P9M ·

#novinarativ je kada ukineš pretplatu na psihološke operacije režima i okreneš se ka slobodnim

ljudima kako biste izgradili bolji svijet obzirom da je ovaj na kraju svoga postojanja.

Hrabar Dabar
Nove1ombehr 1t0so7,r2e 202m1 ·

By: Don Livingston

#novinarativ. To je skup razmišljanja u kojem se nalaze rješenja. Isti skup eliminira praktički cijelu
našu političku i aktivističku scenu i zato je jak. Taj skup isto tako definira slobodni politički prostor i
temelj je svog bududeg djelovanja i akcija. Što god da se razvije u bududnosti, a da de imati potencijal
promjene, dolaziti de iz novog narativa.

#informacijskarevolucija. Postojedi kontekst na temelju kojeg se sve što vidimo događa i zbog kojeg
de se sve što demo vidjeti i dogoditi.

#dobaistine. Lijepa ekstrapolacija odnosa kamo svijet ide prirodnim tijekom i isto tako vizija kamo ako
se opustimo valjamo povesti. Vizija koja nam daje razliku potencijala između postojedeg i bududeg
stanja, te omoguduje pokret.

#politickisingularitet. Povijesni trenutak kada sva pravila igre koja smo do sada znali, gube smisao i
gdje ulazimo u novu eru politike. Događa se kada dovoljno ljudi dođe do zajedničke točke, a da nisu iz
istog ideološkog okvira, ved slobodnim stilom. Trenutak kada ti ljudi shvate da je sva mod upravo u
njihovim rukama.

#JoT. Ne, nisam ga zaboravio. To je srce cijele priče. Paradigma komunikacije, organiziranja i
informiranja. Temelj koji honorira dobro (dugotrajno ulaganje s prosperitetom), koji onemogudava

uspostavu uskih grla i koji osigurava usklađivanje cijelog procesa.

#dajpare. Jedna od osnovnih lekcija u spoznaji stvarnosti. A to je da bez muke nema nauke. Svatko
tko misli da de mu ljepši svijet pasti u naručje zbog njegove obijesti, morati de prodi ovu životnu
lekciju.

#čistosrce. Profil koji se razvija u novoj paradigmi i koji generira najvedi politički kapital. Nositelj
ulaska u novo doba.
#kvadratnikorijen. Cilj djelovanja, gdje u nekom trenutku kada se umni ljudi ustroje, na temelju
uspostavljene gravitacije, kredu masovne političke promjene upravo kroz uspostavu masovnog
pokreta. Vrlo mali broj ljudi zapravo ima snagu da promijeni svijet. I to je načelo kako se svijet i
mijenja.

Don Livingston
Nove1ombehr 1t0so6,r2e 202m1 ·

Cijepili djecu experimentalnim cjepivom koje je dokazano opasno kratkoročno, a vrlo vjerovatno da je
još opasnije dugoročno. Sada uvaljuju priču kako klimatske promjene rezultiraju srčanim tegobama u
djece. I sada de kovidiot jer sluša struku zaključiti da je povedan broj teških bolesti u djece rezultat
globalnog zatopljenja, a ne cjepiva.

Eto. Samo da podsjetim, nisu kovidioti krivi. Ved stupovi društva koji još uvijek nisu preuzeli svoju
odgovornost i ulogu.

#novinarativ

Don Livingston
NovSepmbie8r7 23ns10,u 24h021d ·

Tko se usudi pitati me što je to #novinarativ, odmah ga skidam s liste prijatelja.

Veselko Opacak
Julan4u7aryou a2 at 1oi41:44g 2e5AM ·

Mnogi neznaju za dijalog , nego samo drže nekakvom mišljenje bez argumenata .
Hrabar Dabar
July 1S502o0s, o2500u2110d ·

Svi smo mi imali trenutke kada smo bili izgubljeni, a tad se netko pojavio iz mraka da nam pomogne.
Prijatelj, stranac. Pružena je ruka i mi smo je uzeli.

Spojila se kolektivna energija koja nas je potaknula da nastavimo put.

Svi mi imamo duhovno iskustvo u ovom fizičkom svijetu i, dok idemo dalje, učimo što je to iskustvo.
Ovdje i sada. Život je mjesto na kojem ga učimo. Postoje kozmičke šale i trikovi i bol i patnja i radost.
Ali ustrajemo. To je u našoj prirodi. Kako bi pružili pomod. Kako bi se učilo i znalo. Kako bi se iskazala
hrabrost i ljubav i mašta. Kako bismo bili više od onoga što jesmo.

Pa kad neko iskustvo ili osoba prošapde: „Hrabro, prijatelju moj“, to je sjajna lekcija u velikoj školi.

Snaga znači stvaranje energije za nastavak. To nisu apstraktne stvari. One su žive.

"Jedino bogatstvo, velike duše", napisao je DH Lawrence.

Vođeni smo događajima da vidimo velike duše. Konačno, drugi se predmeti filtriraju, a nama ostaje
bit.

Odjednom vidimo kako sunce izlazi iznad horizonta.

Odjednom vidimo da sudjelujemo u nečem vedem nego što smo trebali.

Odjednom shvatimo da postoji mnogo više velikih duša nego što smo zamišljali.

Odjednom se zidovi i barijere spuštaju, a mi možemo izadi iz hladnode i vratiti se na poznato mjesto
ljudskog ognjišta. Jači smo nego što smo vjerovali da jesmo. Učinit demo sve što je potrebno da
pomognemo onima koje volimo.

"Hrabro, prijatelju."

Institucije se mogu graditi da nas isključe, ali mi smo izvan njih i uvijek smo bili. Duše su u ovom
svijetu, a također i izvan njega. Mi smo te duše, koje imaju duhovno iskustvo i uče što je to. U ovom
svijetu netko u potrebi pruža ruku, a vi dajete svoju zauzvrat.

Taj je čin nezamjenjiv.

Pružite si ruke.

I samo hrabro, prijatelju.

#novinarativ
Petra A CM
Oct8oSb8e8r 1t6nm40,r 20211 ·

Društvo koje izjednačava žrtvu sa zlostavljačem, osuđeno je na propast

#novinarativ

Don Livingston
Oct8oSb8e8r 2t9nm40,r 20211 ·

Ona prica o novogovoru i javnoj mentalnoj mapi. Nas zadatak je zaraziti ljude novim idejama i
mislima, jer rezim je sustavno lobotomizirao cjelokupno drustvo tako sto je spalio sve ili gotovo sve
misli i ideje koje su kljucne za promjenu razmisljanja i posljedicno efektivnog djelovanja.

Zato jedna po jedna misao, zasijana, oblikovana, ispunjena. Tek kada osoba moze za primjer reci
barem deset recenica o #novinarativ, kao sto moze o ustashama ili partizanima, tek tada je pojam
postao prisutan i stvaran. Dakle, svaki koncept koji cemo ubacivati u zonu novog narativa, morat
cemo izgraditi i oblikovati, kako bi postao stvarna jedinica razmisljanja. U tom procesu morati cemo
vrlo mudro birati koncepte kojih ne moze biti previse, tipa desetak da otvorimo veliku pandorinu
kutiju velikih promjena pred nama.

Dakle, svaki pojam moramo izgraditi i oblikovati, dati mu jasno znacenje i povezati to jasno znacenje
sa povezanim emocijama i rezultat ce biti toliko spominjana promjena svijesti. Promjena svjesti koja
je pretpostavka svakog velikog povijesnog dogadjaja. — with Hrabar Dabar and

7 others

Hrabar Dabar
NovSepmbie8r7 13ns20,u 24h021d ·

Citiram sebe, 7.mjesec 2021.godina:

Ima li nešto loše u viziji velike avanture? Gledajudi društvo danas, čovjek bi pomislio da je tako. Ali
pojedinac, iako je bombardiran propagandom i grupnim razmišljanjem, još uvijek to želi.
Želi osjedaj vedeg prostora i mod da se nešto novo dogodi. Želi olakšanje od ponavljanja i dosade. Želi
uzbuđenje "novih svjetova". I to ne samo u njegovim mislima, ved i u njegovom životu.

Avantura počinje u mašti – a pod time mislim mnogo više od trenutka nade ili povremenog naleta
energije. Postoji granica u umu i psihi. Na jednoj strani je sve što pojedinac ved zna i može djelovati.
Kako vrijeme prolazi, raste nezadovoljstvo, jer nema iznenađenja.

S druge strane je beskonačnost mogudnosti... neotkriveno područje. Neiskorišteni potencijal.

Nešto nepoznato, a samim tim i intrigantno ...

#novinarativ

Gordan Ponjavić
Augugst n40,5 re42gl3021 ·

Zoka radi vrhunski posao demontaze srota piliticke scene. Vrhunska dekonstrukcija i priprema terena
za #novinarativ

Gordan Ponjavić Gale

Dec5age6mmg5ber a7264, h20o21c at 03:20 6ePM ·

TABULA RASA

Ispiranje mozga je napravilo svoje. Javni diskurs sustavno je udaljavao sve subverzivne ideje, misli i
poruke koje bi na bilo koji način ugrozile ovaj poredak. Ubačena je nepregledna količina sofizama
poput "politika je kurva" kako bi se ljude udaljilo od vlastite volje, vlastite modi, kako bi uspješno bili
porobljeni.

I sada ulazimo s antitezom svemu što znamo. Nema više ustaša i partizana, ali postoje kvadratni
korijen, politički singularitet, doba istine, mreža utjecaja, informacijska revolucija, masa čudnih i
nejasnih sintagmi.

Potpuno jasno, jer gradimo novi narativ. I ono što se prepoznaje kao prepreka jeste TABULA RASA.

Otprilike kao kada pogledaš na oglas za posao koji zahtjeva visoku ekspertizu. Čitaš zahtjeve, ne znaš
što te riječi i sintagme uopde znače, a kamoli da bi znao redi koju rečenicu o tome ili da bi razumio
opis posla. Ali, kada stekneš znanja, pojmove, zorove, taj opis posla ti je jasno pregledan. Jer više nisi
tabula rasa.
Da, postupno isti zadatak je i pred novonarativcima. Ono što mi danas susredemo jeste tabula rasa
kod naših sugrađana koji su desetljedima imali pretplatu na masovne medije uz pokoji izlet u
nepoznatu raspravu ili literaturu. Ali, fond znanja izvan režimskog narativa toliko je oskudan i što je
još važnije specifičan tako da ne možemo voditi rasprave u poljima gdje je samo jedna osoba
upudena, a druge nisu.

Ono što mi danas radimo, mi novonarativci jeste da punimo i bistrimo nepregledna polja skrivenih
znanja koja okredu shvadanje cijeloga svijeta, društva, kulture, politike, života.

Prosječna osoba, znači 90%+, uključujudi i one koji sebe smatraju znalcima dan danas su potpuno
zarobljeni u režimskom narativu, rakursu, kontekstu. Razlog zašto danas #novinarativ izaziva čuđenje
i nejasnode je upravo u tom detalju da udaramo u tabulu rasu neizgrađene svijesti naših sugrađana.

Tako mi novonarativci ostajemo posebno nejasni svakome tko je dan danas siguran u svome rakursu,
tko je siguran u svoje dogme i svoj set neznanja. Dok oni otvoreni su ved i sami nanjušili ova
nepregledna polja novoga i atraktivnoga. Tako je cilj novonarativaca upravo svijet onih koji nisu
ideologizirani i zarobljeni u nekom ograničenom rakursu, ved koji sukcesivno grade svoju mentalnu
mapu i sami prepoznaju potrebu za širenjem pojmovne mape i razumijevanja svijeta.

Zaključno.

Zadatak za #novinarativ jeste ispuniti tabulu rasu novim pojmovima, idejama, mislima, skladom, gdje
de posljedično novi mentalni kapaciteti prirodno prebaciti i fokus svijesti i razmišljanja izvan uhodanih
puteva režimskoga besmisla. Jasno, u nekom trenutku, a mogude da je trenutak ved došao danas
jeste da više nede biti važno toliko puniti novim idejama, ved uspostavljati sklad među tim idejama,
bistriti ih i osiguravati atraktivna rješenja za elegantno poimanje svijeta i onoga što se događa i što je
potrebno činiti.

No, prvi korak prvo. Ispunimo tabula rasu subverzivnim mislima i omogudimo joj da uzleti visoko,
visoko.

Filozofija
Og2c6tobe5uro a2214,o3 2e02d1f ·

Nekad' su filozofi ušutkivani tako što im se oduzimao život (npr. Sokrat, G. Bruno..) ili progonom iz
države (Pitagora, Anaksagora, Protagora..). Danas se to radi vrlo lukavo. S obzirom da je glavna
osobina onih koji se bave filozofijom egoizam i žudnja za priznanjem, onda ih je najlakše "smiriti"
profesorskim mjestom na univerzitetu i raznim besmislenim priznanjima.

Nietzsche kaže da je glavna osobina univerzitetske filozofije da se nikada ne zamjeri državi (jer od nje
dobija hljeb, slavu i priznanja), a šta je filozofija koja se nikom nije zamjerila? Sigurno nije ona koja je
u službi istine. Kako on kaže ti univerzitetski profesori filozofije su od boginje istine (Filozofije)
napravili staru gospođu koja je poslušna državnim vlastima. (Sutra duži tekst o tome)
Laku nod!!! #novinarativ

Don Livingston
No6ve1pm3anbeu70r 71s43,o 2i021 ·

By Hrabar Dabar

"Pa Dino, djelujes u skladu s mogucnostima. Nitko tu od nas nema resurse, publiku ni politicke veze
da se moze nesto odmah "uzdrmati". Preostaje ti rijec, a nakon rijeci koja jest djelo, stvaras nesto.
Otvaras mogucnosti. Koliko ce to biti uspjesno, to nitko ne moze predvidjeti. Ali konkretne akcije na
koje ti zagovaras, poput prosvjeda, su besmislene. Pa postoje jasni pokazatelji da su neki od lidera
prosvjeda, rezimski igraci. Vrsta prosvjeda– mirni prosvjedi, se rade 2 godine i jednostavno nisu i
nece dati rezultata. To je cinjenica. Ako zelis nasilne prosvjede, dobit ces: a) krvoprolice b) razlog da
se uvede policijska i vojna drzava.

Hoce li biti drugacije kad veci broj ljudi bude gladan i stjeran u kut? Tesko, ali ostaje mozda. Za opciju
mozda cu ostati otvoren. A, ako dode do fizickog rata, bit cu primoran uzest oruzje u ruke i to je to,
ali moras bit jako ogranicen ako tezis tome da ti nasilje bude prva opcija.

Ljude nisu educirani(ne u skolskom smislu) i ne shvacaju da politika mora biti dio rjesenja. Evo ti
primjer–imas ljude koji su protiv cjepiva, podrzavaju Sladoljeva, a Sladoljev nije protiv cjepiva. On je
samo protiv Sars Cov-2 cjepiva. Imas ljude koji podrzavaju MOST, koji je jasno kontrolirana opozicija.
Znaci, ljudi su misaono i emocionalno kastrirani. Ne mogu detektirati i prepoznati obrasce ni
programe koji poticu destrukciju drustva.

Takoder, ljudi ne shvacaju jednu stvar–da, Facebook je primarno stvoren da sluzi samopromociji,
glupostima i ego tripiranju(i kontroli populacije, s aspekta vladajucih), ali postoji i druga opcija, gdje
se s pomocu Facebooka moze promijeniti cijela psiholoska paradigma ...

I kazes da ne mozes ozbiljno shvatiti NN, sve pet. Ni ja ne shvacam tebe ozbiljno od onog
trenutka(vj.prije mjesec dana) kad smo te upitali za manifest, a ti si pristojno odbio i ostavio nam
pozdrav. Tako da mi nije bas jasno cemu toliko truda na profilu kod Dona, kad si jasno dao znanja da
nisi zainteresiran. Ako ti je dosadno, odmah reci, pa da igramo tu igru."

#novinarativ

Marija Nikolic
Dec0emlbae85r S212, gm2021c at 110:ol42t AM2 ·
(Preuzeto sa profila Hrabar Dabar)

By: Gordan Ponjavid aka Don Livingston.

#NoviNarativ

Idemo grupirati neka pojašnjenja što mi to radimo kada šeramo ovaj hash.

1. Režim je pokretanjem državnog udara aka plandemije došao u finalnu fazu svog postojanja

2. Zbog sistemskog obmanjivanja ugled svih institucija koje drže sistem je gotovo nestao

3. Cijeli režim je kroz ovu priču izgubio legitimitet

4. Snaga režima utemeljena je u ovome trenutku ne u povjerenju koje je nestalo, ved u nedostatku
alternative

5. Cijela medijsko politička scena sa svim bitnim nositeljima institucija, od akademije, crkve, struke
svrstala se na stranu plandemije

6. Mi moramo graditi doslovno svijet iz skice, jer je kroz udruživanje svih relevantnih političkih i
društvenih institucija u ovoj velikoj uroti.

7. Protestiranje u trenutku kada namjere režima više nisu upitne, besmisleno je. Jer karte su na stolu i
režim je pokazao svoju malicioznost

8. Slobodan čovjek ne sudjeluje u odnosu gdje je druga strana neupitno maliciozna.

9. Slobodan čovjek napušta takav odnos, oduzima legitimitet tim institucijama i gradi nove institucije

10. Režim koji je u ovoj fazi ogoljavanja malicioznosti je režim koji više ne može vladati građanima.

11. Građani mogu rušiti režim, ali bez izgradnje političke alternative, posljedica je kaos i vladavina
gospodara kaosa, a to je opet režim

12. Da bismo se oduprli zloj sudbini koju nam režim namede, nužno je izgraditi politilku alternativu i
reinstitucionalizirati društvo

13. Ljudi trebaju oslonac, režim je izmakao oslonac, odnosno upravo s osloncem koji je kvaran
ucjenjuje građane da pristaju na njihovu igru koja vodi u propast

14. Slobodni ljudi, građani zato ne trebaju rušiti režim, ved ovoga trenutka krenuti u izgradnju
alternativnog političkog sustava.

15. Uspostavom alternativnog političkog sustava, režim više nema jedinu polugu ucjene, a to je kaos
kao posljedica rušenja režima, te naravno povrat pod utjecaj tog istog režima preko gospodara kaosa.

16. Naša dužnost danas tako nije bavljenje režimom, ved izgradnja novog svijeta, novog poretka,
novog društvenog ugovora.
Hrabar Dabar
No6ve1pm3anbeu70r 71s03,o 2i021 ·

Citiram sebe iz sedmog mjeseca:

Na prvi pogled izgleda da civilizacija sve više nastavlja propadati, bududi da se pojedinačna snaga
stavlja na stražnje mjesto. Ali to pojedincu ne daje dozvolu za predaju. Ako drugi žele odustati, to je
njihova stvar. Pojedinac, umjesto toga, pronalazi nove granice za svoju mod, za svoju sposobnost da
izmisli novu stvarnost.

Rješenja privatnih i javnih problema zahtijevaju sposobnost da se stvari razmisle–dobro, jasno,

temeljito, logično i da se odbaci ono što je neizvedivo ili pristrano - ali iznad toga, osoba mora biti u
stanju kreirati nova rješenja, koja dosad nisu bila isprobana.

#novinarativ

Don Livingston
Atugiust1 27i,o11 c22hr012ecd15 ·

Kaže Dajana da hejta termin #novinarativ. To sam čuo i od Dionesa. Ona čak kaže da nede sudjelovati
u priči dok se forsira #novinarativ. I hashanje joj se ne sviđa.

Meni to nisu argumenti, jer riječi ne znače ništa dok im se ne da značenje, a mi smo za #novinarativ
dali ved prilično objašnjenje što je.

Ali stvar ostaje da neki ljudi ne vole sintagmu. E sad, jeli to razlog da ostanemo na tom pojmu, jer
ionako je prva faza prikupljanje stupova društva, a ne osoba koje stavljaju osjedaje ispred razuma i
ideja?

Ako je pojam odbojan ekipi kojoj bez obzira što bilo njegovo značenje, jel na taj način štitimo glavi
core ekipe da se u igru uključe upravo umni prije svega?

Pa lako poslje promijenimo u nešto zvučno i simpatično? Uglavnom, zanimljivo gledanje izvan zone
mog rezona, ali da čujem ako ima ko kakvo mišljenje vezano za pojam.

Hrabar Dabar
SeptStpu3emocbie1rn3so 521, 529502d1 ·

Joe Horvat is back.

"Ovih dana primijetio sam jednu peticiju sa par stotina, mozda sad i tisuca potpisa u kojoj se zahtijeva
"priznavanje" testa na postojanje antitijela kao "DOKAZ PREBOLJENJA".

Usput, ni ta "anitijela" nisu vjecna pa se uvaljujete u novi krug sranja i samo premjestate zasjedu gdje
vas opet ceka neki novi kriterij, tocnije istek istoga. Ali i kupujete vrijeme do neminovnog sloma. Koji
ce, sto dalje idemo, biti sve gori.

Potpisnike, od kojih ce mnogi za sebe reci da su borci za slobodu te protiv segregacije bi samo molio
da objasne kako se to bori protiv segregacije ovim novim "dokazom preboljenja"?

Kako se to razlikuje od sadasnjeg stanja?

Zasto se ne odete vaxati pa zaradite svoja antitijela u okviru postojeceg kriterija kad ste tu sudbu bez
problema, svojim neprikriveno idiotskim narativom, namijenili onima koji ih nemaju?

Jeste li znali da "znanost" ciji narativ slijedite opovrgava vaznost istih kao i pouzdanost testova za
iste?

U krajnoj liniji, operirate u okviru covid potvrda i niste vrijedni spomena.

Da li zelite da ovo zavrsi? Ako se stalno trazi nacin da se zaobidje i operira u krugu rezimskog
narativa, ovo nece zavrsiti nikada.

Zar nije jednostavnije reci da je cijeli pristup pitanje politike a ne zdravlja nego ici uz nogu rezimu
trazeci neka polovicna rjesenja za svoju guzicu, da bi jos pritom opet dosli na isto za par mjeseci?
Toliko stvari se arbitarno odredjuje u ovoj krizi i postavljaju nekakvi administrativni/politicki kriteriji
da je valjda vec idiotu jasno o cemu se radi.

Nije mi ideja pametovati svisoka ljudima kojima je u pitanju egzistencija, ali ovi koji su potpisali
peticiju zasigurno svi ne rade u zdravstvu niti u socijalnoj skrbi nego im predstavlja problem test za
putovanje, njihov zivotni komfor i slicno....a rado bi bili sukladni rezimskom narativu.

Ljudi koje vi spominjete (zdravstvo/socijala) imaju vrlo efektivan model otpora koji recimo zaposleni
u privatnom sektoru nemaju. Manje vise su u deficitarnom zanimanju i imaju vrlo jaku polugu da se
suprotstave pritisku. Usput, nagledali su se svega, pa nek zinu i imat ce veliku podrsku ostalih. Koliko
vidim, nekakav sindikat im organizira prosvjed na kojem ce traziti veca prava, obavezan vax im je
negdje na dnu liste. Ja im priznam da trebaju dobiti bolje uvjete rada, to svakako, ali oni su tu i radi
pacijenata i svaki dan vide sto se dogadja i sute.

Na kraju, ocito je da ti ljudi ne zele vax bas kao i svi ostali. U cemu je problem onda se postaviti tako
umjesto traziti neka zaobilazna rjesenja?

Oni koji traze nesto od kompromitiranog establismenta koji je all out nasrnuo na njihova temeljna
prava, su neminovno propali.

Suocite sa sa istinom, donesite hrabru (ne nuzno laksu!) odluku i bit cete mirniji.
Izvucite se i prestanite se valjati u kaljuzi oportunizma."

By: Joe Horvat

Ja bih dodao još nešto. Samo luđak želi povratak na staro. Mi se nalazimo u trenutku kada
preobrazbu, koja ne može prodi bez patnje, trebamo objeručke prihvatiti.

Želite li se nadidi iznad robovskog priklanjanja određenoj grupi i njezinim doktrinama? Želite li izbjedi
zamke suprotnog ekstrema, nihilizma?

Želite li nasiljem rješavati probleme? Ok, što čekate, pa maltretiraju nas 20 mjeseci. Krenite s
puškama i bombama na Vladu. Što vas sprječava?

Sprječava vas taj tihi, sidušni glas u podsvjesti, koji zna kako de to na kraju završiti. U najboljem
slučaju, svi skupa demo se poubijati–što je naravno, poraz za čovječanstvo.

Mislim da nam ne trebaju previše hrabri. Ja osobno ne želim gledati prolivenu krv. A vi?

Stoga, potrebni su nam pojedinci s dozom hrabrosti, integritetom i kvalitetnim umnim razmišljanjem.
Zato, krenite drugim putem. Počnite govorite istinu. Nemojte dopustiti da ego obuhvati cijeli spektar
vašeg ponašanja. Ne tražite prečac. Preuzmite odgovornost. Izbacite misaoni proces utvrđivanja
činjeničnog stanja i zamijenite ga umom kreatora. Počnite popravljati i stvarati. Na taj način
smanjujete patnju i ulazite u domenu rješavanja problema. Nalazite smisao u djelovanju.

Ako mislite da to nije dobar put, evo vam alternativa: užas autoritarnog vjerovanja(mainstream i
alternativna scena), kaos srušene države, egzistencijalna tjeskoba, i na kraju, kao krajnji rezultat, slab
pojedinac koji luta bez cilja ...

Budite mudri.

#novinarativ — with August Mrljavčid Don Augusto and Don Livingston.

Gordan Ponjavić Gale

Atugiust1 15i,o11 c22hr012ecd15 ·

#NoviNarativ

Idemo grupirati neka pojašnjenja što mi to radimo kada šeramo ovaj hash.

1. Režim je pokretanjem državnog udara aka plandemije došao u finalnu fazu svog postojanja

2. Zbog sistemskog obmanjivanja ugled svih institucija koje drže sistem je gotovo nestao

3. Cijeli režim je kroz ovu priču izgubio legitimitet

4. Snaga režima utemeljena je u ovome trenutku ne u povjerenju koje je nestalo, ved u nedostatku
alternative

5. Cijela medijsko politička scena sa svim bitnim nositeljima institucija, od akademije, crkve, struke
svrstala se na stranu plandemije

6. Mi moramo graditi doslovno svijet iz skice, jer je kroz udruživanje svih relevantnih političkih i
društvenih institucija u ovoj velikoj uroti.

7. Protestiranje u trenutku kada namjere režima više nisu upitne, besmisleno je. Jer karte su na stolu i
režim je pokazao svoju malicioznost

8. Slobodan čovjek ne sudjeluje u odnosu gdje je druga strana neupitno maliciozna.

9. Slobodan čovjek napušta takav odnos, oduzima legitimitet tim institucijama i gradi nove institucije

10. Režim koji je u ovoj fazi ogoljavanja malicioznosti je režim koji više ne može vladati građanima.

11. Građani mogu rušiti režim, ali bez izgradnje političke alternative, posljedica je kaos i vladavina
gospodara kaosa, a to je opet režim

12. Da bismo se oduprli zloj sudbini koju nam režim namede, nužno je izgraditi politilku alternativu i
reinstitucionalizirati društvo

13. Ljudi trebaju oslonac, režim je izmakao oslonac, odnosno upravo s osloncem koji je kvaran
ucjenjuje građane da pristaju na njihovu igru koja vodi u propast

14. Slobodni ljudi, građani zato ne trebaju rušiti režim, ved ovoga trenutka krenuti u izgradnju
alternativnog političkog sustava.

15. Uspostavom alternativnog političkog sustava, režim više nema jedinu polugu ucjene, a to je kaos
kao posljedica rušenja režima, te naravno povrat pod utjecaj tog istog režima preko gospodara kaosa.

16. Naša dužnost danas tako nije bavljenje režimom, ved izgradnja novog svijeta, novog poretka,
novog društvenog ugovora.

17. Kako ljudi nemaju kapacitet razmišljati tako široko, ono što ljudi generalno trebaju kao opdi
oslonac jeste #novinarativ. To je set ideja koje objašnjavaju tko smo, što smo, gdje smo kamo idemo.
Set ideja koje objašnjavaju kontekst i smjer, na čemu se onda gradi i politička platforma te se provodi
reinstucionalizaranje.

Afirmacijom i aktivnom upotrebom #novinarativ osoba potvrđuje nužnost upravo uspostave novog
narativa kao temelja političke reinstitucionalizacije društva, novog društvenog ugovora, novog
političkog procesa koji de preuzeti upravljanje društvom nakon punog kolapsa režima koji je izgubio
široku podršku kroz provođenje plandemije.

Tko promovira #novinarativ, taj se jasno odvaja od onih koji bi se žalili upravi vodovoda (prosvjedi
režimu koji je ved ušao all in u proces uspostave totalitarizma), koji bi očekivali upravo od tih
struktura koje su pokrenule državni udar da se korigiraju. Pokretanjem plandemije, režim je krenuo
jednosmjernom ulicom i nakon opde kompromitacije dobre namjere, režim se više ne može vratiti,
niti ima interes "korigirati".

Oni koji promoviraju #novinarativ, u potpunosti napuštaju mentalnu ovisnost o režimu koji je rekao
svoje i okredu se slobodnim ljudima da dalje krenu u kreiranje novih političkih institucija koje de biti u
stanju zaštititi temeljna prava, slobode i javno dobro.

Kroz upotrebu #novinarativ mi afirmiramo niz gore navedenih teza i pozivamo slobodne ljude na
akciju reinstucionalizacije svijeta, kako ne bismo završili u raljama gospodara kaosa, što jeste namjera
režima koji više nema legitimaciju dobre namjere.

Kroz upotrebu #novinarativ mi se jasno distanciramo od neemancipiranih koji u očaju i dalje se

nadaju da de se režim korigirati, jer sami nemaju snage, hrabrosti i sposobnosti preuzeti ulogu koju su
prepustili režimu, a to je vodstvo.

Kroz upotrebu #novinartiv mi šaljemo signal slobodnim ljudima da se krene u prvu fazu
reainstucionalizacije, a to je uopde prepoznavanje temeljnih gradivnih elemenata svakog novog
poretka, a to su upravo slobodni ljudi.

Koliko god banalan prvi korak da bio, upravo taj korak izbacuje iz igre sve jalove elemente koji u ovih
18 mjeseci plandemije nisu otišli korak dalje u svome djelovanju ved i dalje očekuju od svog krvnika
milost. Koliko god banalan prvi korak da bio, upravo s tim korakom demontiramo čitavu šaradu
besmislenog djelovanja i dajemo priliku najumnijima da se orijentiraju u polje rješenja, a to je upravo
izgradnja novih oslonaca preko afirmacije zajedničkog političkog okvira, što je #novinarativ.

Akcija, a ne reakcija. Kreacija, a ne destrukcija. Vodstvo, a ne kajlanje. Vizija, a ne očaj.

Hrabar Dabar
t7O0ctobacfoenr 193,2 4r2e205d421 ·

PRAVO NA "POGREŠNO" MIŠLJENJE & CANCEL CULTURE

Polako i postepeno smo uvidjeli i još uviđamo kako uski fokus i polje prihvatljive diskusije postaje sve
manje i manje. Iako je taj destruktivni proces aktivan puno duže, radikalna promjena se počela jasno
vidjeti nakon 2016.godine tj. njene posljedice. Dolaskom Cov$d ere je to podignuto na još višu razinu.

Vidimo kako polarizacija i vjerovanje zauzimaju mjesto rasprave i spremnost za prihvadanje novih ili
izazovnih ideja.

Mnogi ljudi traže nečije "ušutkavanje" ili takozvani "cancel culture". Iz mojeg kuta gledanja, to su
uglavnom samodopadna narcisoidna, bezobzirna i često zlonamjerna bida, nesvjesna dinamike i
psihologije društva, te istinske uloge samog pojedinca u istom.

"Shut him up!", kako je nekad govorio legendarni Bill Hicks ...
Javna rasprava sada je zastrašujude ograničena i u potpunosti vođena onim što se naziva
„konsenzusom“, čije se stanje stvarnosti nikada ne provjerava niti ocjenjuje.

Odražavaju li ta konsenzusna uvjerenja istinu? Tko zna? Koga briga? Tko se više usuđuje pitati? Svima
nam je rečeno i svi moramo poslušno vjerovati.

Sumnja je sve prljavija riječ i pokvareno oruđe mračnih "drugih" koji ne misle ispravno - kao što misle
"pravi" ljudi. Pravo zlo ove agende je to što, promiče samo neznanje, predrasude, histeriju i mržnju
kojoj se, kako tvrdi, protivi.

Dakle ... mi nemamo odgovornost da ušutkamo stavove koje smatramo moralno neispravnima ili
jednostavno neistinitima. Zapravo je suprotno. Imamo odgovornost braniti njihovo pravo na
postojanje i da budu saslušani - koliko god mi smatrali da su oni pogrešni i odbojni.

"Kažete mi da je zakon iznad slobode izricanja. A ja vam odgovaram da ne možete imati mudrih
zakona niti besplatne zabave mudrih zakona ako ne postoji slobodno izražavanje mudrosti ljudi - i,
nažalost, njihove ludosti s tim. Ali ako postoji sloboda, ludost de umrijeti od vlastitog otrova, a
mudrost de preživjeti."

– William Allen White

#umijededjelovanja

#novinarativ

Hrabar Dabar
Setpte1o1tambe19r11 825ch9, d20l21 ·

I, što demo? Koga čekamo? Čemu se nadamo?

"Nada je opasna stvar. Nada može čovjeka izludjeti."

Kako demo svijet osloboditi užasne dileme sukoba, s jedne strane, i psihološkog i društvenog
rastakanja, s druge strane?

Odgovor je sljededi: uzdizanjem i razvojem pojedinca i spremnošdu svakoga da snosi teret,

odgovornost i krene herojskim putem.

#novinarativ

Gordan Ponjavić Gale

No2viec0mbe3rho 1oh45, r2m021 ·

KRUG MODI

Govorimo o krugu utjecaja na političkoj razini i društvu. Unutar profila ličnosti i njihove društvene
pozicije.

Ukratko, imamo stupove društva i releje. Jasno imamo i ostale koje za potrebe jednostavnosti teksta
nedemo obrađivati. Jer suštinski su bitne navedene dvije skupine.

Stupovi društva, ljudi s integritetom, ljudi koji imaju vlastiti stav značajnim dijelom neovisan o
mišljenju okoline, ti ljudi su generalno vođe. Jer vide izvan okvira grupne komocije, jer su sposobni
vidjeti širu sliku i poduzeti potrebne poteze kada je potrebno napraviti korak dalje.

Releji. To su oni glasni, kolokvijalno zvani kovidioti. To je slijepa sljedba koja nanjuši mod i vodstvo i
onda provodi slijepo zamisli ovih prvih. Oni nemaju vlastitu ličnost, njihov glavni skill je dobro
prepoznavanje utjecaja i modi, te prihvadanjem vazalske pozicije spram ovih prvih. To je način njihova
funkcioniranja i preživljavanja. Evolucijski odličan, jer nikada se ne zamjere modnicima i uvijek su
blizu kazanu. Zato ih tako puno i ima.

Kada ljudi ne razumiju vrlo strogu razliku između stupova društva i releja, tada se radi nulta pogreška
stupova društva. A to je da stupovi društva u svome neznanju pristupaju relejima kao sebi ravnima i
kroz dijalog pokušavaju uspostaviti vedi utjecaj i promijeniti odnose modi.

Taj posao potpuno je jalov, jer s jedne strane relej nije sposoban samostalno razmišljati, on je strogo
ovisan o centru modi, vladaru, modniku i to u stogom vazalskom odnosu, a svaki pristup toj osobi kao
jednakoj, jasno demonstrira releju da osoba s kojom razgovara nije modna. Jer mu je jednaka. Ili još
gore, nejednaka, obzirom da ona traži pomod od releja, znači čak je i u vazalskom odnosu spram
releja.

Samim time, svaki ulazak u polemiku ili dijalog s relejom, osuđen je na propast. To ste mogli
primijetiti kroz stotine i tisude pokušaja uvjeravanja kovidiota u notorne činjenice, što nije urodilo
nikakvim plodom.

Dakle. Stupovi društva, ljudi sposobni misliti svojom glavom. Njihov zadatak nije uvjeravati releje,
dapače to je potpuno promašen koncept. Jer releji su u prirodi karaktera nejednaki stupovima
društva. Jer nemaju vlastito mišljenje, nemaju vlastiti integritet, de facto ne postoje kao ličnosti. Ved
samo kao releji.

Zadatak stupova društva je tako prepoznati u okolini tko jeste, a tko nije osoba s integritetom, osoba
koja je isto tako stup društva i kroz ovaj dijalog generirati političko tijelo koje bi bilo novi centar modi i
vladar. Jedini zadatak stupova društva u političkim odnosima i utjecajem na društvo je dakle jasno
detektiranje drugih stupova društva i oblikovanje političkih tijela koja bi postala najjači odašiljač u
okolini.

U tom trenutku releji kao nesvjesna bida, prepoznaju novi centar modi i slijepo mu se poklanjaju, te
postaju tako vazali novog kruga modi.
Još jednom. Stupovi društva za zadatak imaju isključivo uspostaviti novi centar modi kroz politički
dogovor. Ako to naprave dobro i uspješno izdominiraju, releji se po definiciji prebacuju na njihovu
stranu. Releji nemaju okusa, nemaju mirisa, nemaju boju, neka vas ne zavaraju jake etikete koje su
prividno preuzeli. Oni de sutra tvrditi sve suprotno od jučer i kao što su prihvatili kovidiotizam,
prihvati de doslovno bilo što ako nanjuše da je novi igrač u gradu.

Jasno, sve ima svoju cijenu. Stupovi društva su po definiciji velikim dijelom individualci i pred njima je
ogroman zadatak uspostaviti politički sinergizam. U toj igri, velik broj stupova društva nede uspjeti to
postidi zbog krivih procjena, manjka pronicljivosti, otvorenosti, bilo čega. I ti stupovi društva ostat de
marginalci. Oni koji uspiju uspostaviti sinergizam i politički utjecaj, suštinski de pokupiti sve na stolu.
Osim onih stupova društva i malog broja iz nekog razloga lojalnih im releja. Ali, najjači suštinski kupi
sve.

I to je to.

Zato. Provjerite kroz raspravu radi li se o releju ili o stupu društva. Ako se radi o releju, idite dalje. Ako
osoba treba potvrdu okoline da ste u pravu, jer sama ne može to zaključiti i po zaključku postupiti,
idite dalje. Jer razgovarate s relejom. Idite dalje dok naiđete na stup društva koji ne treba podršku
okoline da bi učinio ono što je ispravno. E, tih malo ljudi, s njima gradite politička tijela, a releji de se
sami preusmjeriti na ta tijela, kada tijela pokažu dominaciju.

Za kraj, pozivam one koji nisu pročitali članak kvadratni korijen, da ga pročitaju, jer jako je mali udio
populacije potreban da bi preuzeo cijeli politički proces. Na razini Hrvatske to je oko 2000 ljudi. Zato,
inzistirajmo na kvaliteti, kvantiteta de je prirodno pratiti.

#novinarativ

#krugmodi

Don Livingston
No2vgSembserhl o51, e260210d ·

Mi sto smo prihvatili #novinarativ svakim danom sve smo jaci. Svi ostali svakim danom sve vise
kopne.

Hrabar Dabar
No2viec0mbe3rho 2oh46, r2m021 ·
Svi vi koji mi svakodnevno šaljete u inbox linkove i videozapise, pod opisom "moraš pogledati ovo",
"ovo je važno" itd.

Može, pogledat du ... ali pod uvjetom da počnete koristiti #novinarativ. Znači, na vašem zidu moram
vidjeti tekst od minimalno 5-6 suvislih rečenica i #novinarativ kao potpis. Ako mi promakne tekst,
pošaljite link tog posta.

#dabarponudabožidnipopust

Hrabar Dabar
No2vgSembserhl o21, e260210d ·

"Što je vaš prijatelj: stvari koje znate ili stvari koje ne znate?

Prije svega, postoji mnogo više stvari koje ne znate. I drugo, stvari koje ne znate rodno su mjesto
vašeg novog znanja. Dakle, ako učinite stvari koje ne poznajete svojim prijateljem, umjesto stvarima
koje znate, onda ste u nekom smislu uvijek u potrazi. Uvijek ste u potrazi za novim informacijama u
slučaju da vam netko tko se ne slaže s vama kaže nešto što niste mogli sami shvatiti.

To je potpuno drugačiji način gledanja na svijet.

To je antiteza tvrdoglavih."

#novinarativ

#umijededjelovanja

Don Livingston
No2viec0mbe3rho 1oh40, r2m021 ·

#novinarativ je toliko jak da se ekipa ne usudi niti ga javno kritizirati. Steta.

Gordan Ponjavić Gale

g9t05De06ce61mbepr 234,4 a20h2nuo1 a1t 2:312 PM ·
SIGNAL I #NOVINARATIV

„Neka narod odlučuje“, „političari su loši, narod je dobar“, „svi mi mislimo zapravo isto“

Populistička misao. Ona ideja kada za sve što se događa loše optužujemo političare koje smo mi
birali. Jer oni su eto zlikovci, a mi smo svetinja, mi „narod“.

Sve što trebamo jeste „stati zajedno“ i čuda de se dogoditi.

Moram redi da sam zgrožen takvom neukošdu i ignoriranjem stvarnosti. Pobogu, za početak, ne
postoji narod kao homogena masa. Artikulacija volje naroda nije artikulacije volje naroda, ved
najvede modi koja može uvesti red i stabilnost neke zajednice. To nije narodna volja, pobogu. Ved
volja najjačeg koji može provesti svoju volju.

Narod. Jesam li ja narod? Jesi li ti čitatelju narod? Jeli itko od nas narod? Naravno da nije. Samim time
pozivati se na volju naroda, je pozivanje na nepostojedi pojam.

Da. Ako demo vudi mak na konac, vedina ljudi uopde nema ozbiljan pregled političke i društvene
stvarnosti da bi imali ozbiljno mišljenje o bilo čemu. Ljudi de se uglavnom prikloniti pod pritiskom
grupe dominantnoj ideji koju obično promovira par jakih i artikuliranih igrada koji imaju vedi utjecaj.

Dakle, svi mi ne mislimo isto. Da imamo sutra referendum o bilo kojem plandemijskom pitanju, vrlo
vjerojatno bi režimski narativ izdominirao preko pogubljenih pojedinaca koji bi izmanipulirani
zaokružili upravo ono što režim hode.

Da se vratim na bitno. Na signal. I na #novinarativ.

Jako je važno biti svjestan tog detalja. Da. MI NISMO NAROD. Niti smo mi dobri, a političari loši. To su
floskule gdje umirujemo svoju savjest dok nas pripremaju za klanje. Ništa više od toga. Furajmo se na
moralno čistunstvo, jer drugo nam ništa nije ostalo. A i ovo je lažnjak.

I zato je ključno slati signale. Jasne signale koji artikuliraju volju, misli, ideje. Signale koji nam služe za
neku novu identifikaciju, identifikaciju koja je ovoga puta plod slobodnog procesa, a ne medija i
režima. Gdje mi sami kao slobodna bida ulazimo u slobodni proces kreiranja javnog promišljanja.

Gdje možemo zajedno povudi crtu, detektirati neke nove temelje zajedničkog i iz toga nastaviti graditi
kvalitetnija razmišljanja, društvenu i političku misao. Bez jasnih signala, mi ostajemo otoci. Gdje
svatko ima svoj film, ali gdje svatko ostaje otok. S mostom, tj vezom koju nam nude postojedi signali,
a to su oni koje kreira režim kroz medije.

Slanje signala je temelj svega. Mi koji volimo promišljati, a ima nas sigurno par tisuda u RH, potpuno
smo nebitni jer naša misao nije politička misao. Ona nije afirmirana, nije prepoznata, nije relevantna.
Tek slanjem signala gdje prepoznajemo da razumijemo i prihvadamo neke ideje i pojmove kao temelj
i našeg razmišljanja, mi postajemo relevantni politički mislioci, postajemo modni i utjecajni.

Signal je to što razlikuje nebitnu priču od priče koja ima mod. Kada šaljemo ZAJEDNIČKE signale, mi
šaljemo poruku drugima da smo na istom brodu i da naš brod nije brod režima. Ved nešto drugo.

Tako kada odete na hash #novinarativ, vi dete sada vidjeti ved konkretan broj kvalitetnih tekstova na
temu, gdje međusobno jedni drugima šaljemo signal da smo stasali do ideje koja je prvi korak
oslobađanja društva. Mi šaljemo svima poruku i postajemo jedno tijelo koje je sada usklađeno u
ovome razmišljanju.

Bez signala #novinarativ, svatko bi za sebe mogao pisati isto, ali to bi bile nebitne misli pojedinca, sa
#novinarativ to više nisu nebitne misli pojedinca, ved društveni pomak razmišljanja koji dijele ved
razni relevantni i jaki ljudi.

To više nije izolirano mišljenje, to je politički relevantno mišljenje koje nije vezano za pojedinca, ved
za novu društvenu svijest.

Zaključno.

Bez jasnog signala nema zajedničkog. Bez zajedničkog nema politički relevantnog. Sa signalom mi
definiramo kretanje grupe i oslobođeni smo od režima i signala režima. Mi kroz signal postajemo
slobodno tijelo, emancipirano tijelo, neovisno tijelo koje može definirati nove društvene tokove.

Bez signala mi ostajemo kaos i kakofonija, sa signalom mi smo promjena.

I sve to kada napišemo najobičniji #novinarativ.

Jasno, nije #novinarativ u poziciji monopola, novi narativ je kao i Bitcoin, samo prva jaka valuta koja
definira slobodni politički proces. U ovome trenutku najjači hash, no svatko je slobodan graditi novu
valutu zajedničkog.

Kada napišemo nešto bez signala, mi smo nebitno razmišljanje, kada napišemo to isto i pošaljemo
signal koji definira određeni set misli i ideja, mi smo dio grupe, pokreta, društvenog bida. Mi smo
politički relevantna misao.

#novinarativ kao koncept signalizacije, prvi je tako slobodni brod slobodne misli kao temelja
društvene promjene.

I za kraj. Moja preporuka vama koji ste shvatili poruku. Ako se slažete s postulatima novog narativa,
pridružite nam se. Možete jasno kreirati i vlastite signale, ali zašto ne iskoristiti sav minuli rad nas
novonarativaca i ojačati prvi slobodni politički koncept utemeljen na slobodnoj mreži?

Hrabar Dabar
OtSpmctooio74beur 30, 5ueu5t2082d31 ·

Cijelo društvo se dijeli na:

–Informatori

–Afirmatori

–Kreatori
Naravno, što je veda i jača treda skupina, to bolje.

#novinarativ

#umijededjelovanja

Hrabar Dabar
NtSpmoveoio74mbuer 8, 5ueu5t2082d31 ·

Ako ne želite sudjelovati u igri, u kojoj ljudi moraju umrijeti da bi se vaša uvjerenja pokazala
ispravnima, birajte #novinarativ.

Don Livingston
OtSpmctooio74beur 31, 5ueu5t2082d31 ·

Jeli Doba Istine isto što i Utopija? Kako zamišljate Doba Istine, a kako Utopiju?

#novinarativ

#dobaistine

Don Livingston
Notv0heaSmbe0rpi 9i1g5,1st o2e02361 ·

Igrate li i dalje njihovu igru ili ste spremni za #novinarativ?