TVRĐAVA

1. Dio
Pisac ( Ahmet Šabo) opisuje kako je sa posla
učitelja otišao u Goćin u rat protiv Rusa.
Sjeća se samo 2 događaja koja je htio da
ispriča.
Prvi događaj je bilo okupiranje jednog
utvrđenje, sjeća se teške noći, gdje je
poginulo mnogo ljudi.
Drugi događaj je događaj kada je bio u 3.
Četi sa desetoricom Sarajlija. Čuvali su
jedno konačište i tu je bila jedna žena sa
troje djece. Jedne večeri kada se Šabo
vraćao sa straže ostali su ga pozvali u štalu.
Na podu štale vidio je polugolu ženu koju su
ostali silovali. On ju je pokrio, nasmiješio joj
se, i dao joj svoj sendvič. Ona ga je
pljunula(više je osuđivala njega, nego one
što su je silovali) , pokrila se i uzela sendvič i
izašla. Idućeg jutra našli su jednog od
10torice napolju zaklanog, prerezao je sam
sebi grkljan britvom zbog toga šta je vidio
prošle noći. Šabo je se pitao što je dolazio tu
uopšte, koja je smisao svega tog ratovanja…
2. Dio
Pisac govori kako je ispričao samo jednoj
ženi te događaje koje su se desili. Pošto su
mu otac, majka, sestra i tetka umrli od kuge
a Cigani spalili kuću u kojoj su živjeli, Šabo
nije imao gdje živjeti. Vrijeme je provodio
ispred jedne džamije gdje je sreo jednog
čovjeka, koji mu je ponudio da zajedno vodi
imanje s njim ali je to odbio. Poslije je
vrijeme provodio gledajući u vodu,
cjelodnevni beskrajni pogled bez razloga.
Jednom mu je došao Mula Ibrahim (kojeg je
spasio u 1.dijelu) i ponudio posao. Ispričao
mu je svoj život, kako su mu dvoje djece
poginulo od kuge dok je bio u ratu i ostalo
još 3 i žena. Ponudio mu je posao pisara
kojeg je Ahmet Šabo prihvatio. Ured je
smrdio teškim mirisom s kojim je se Šabo
teško nosio. Radeći sa Mula Ibrahimom
vidio je kako im dolaze majke vojnika da
napišu pismo a i sam zna da to pismo nikada
neće doći do njihovih sinova vojnika niti će
ga iko ikada pročitati. Pred sultanov
rođendan okitili su radnju, kao da je neki
karneval, slikama janjicara koji idu u rat, sa
tekstom : Allah nam je darovao
nepobjedivu vojsku. Šabo je se dugo
smijao, ne znajući zašto, da li mu je
smiješno to što su okitili radnju, to sto su
mrtvi svi njegovi drugovi, što pisma koje
majku šalju nikada neće vidjeti njihovi
sinovi…
3. Dio
Treći dio počinje tako što se Šabo vraća do
svoje stare spaljene kuće. Prisjeća se soba,
osoba u njima i tu sreće svoju staru
komšinicu Tijanu (spomenuta u 2. Dijelu na
početku). Nalazili su se svake noći par
sedmica na ogradi između njene kuće i
njegove stare kuće. U jesen joj je predložio
da se vjenčaju, ona je to prihvatila. Uskoro
su se vjenčali. Mula Ibrahim i barber su im
bili svjedoci. Njeni nisu bili sretni što se ona
udala za njega, a on od famelije nije imao
nikoga. Idućeg dana došao je Ferhad, rođak
s majčine strane. S njim je proveo taj dan,
pričao mu je o ljepoti grada, kako nije bio u
Sarajevu 20 godina. Idućeg dana neko je
Ferhada prijavio kadiji ( bio je protjeran iz
Sarajeva u Valjevo), te je Ferhad zadavljen u
tvrđavi.
Jednog dana, razgovorajući sa Mula
Ibrahimom, Ahmet mu je rekao da ide kupiti
ženi dar (neku ogrlicu, ili lančić), te je pošao.
Zastao je pred radnjom Mahmuta
Neretljaka (koji je bio protjeran iz Sarajeva
na Istok zbog pravljenja lažnih bakrenjaka).
Tu je čuo kako Mahmut podučava djecu
nepravilnom arapskom jeziku te je se
ponudio da on radi sa njim. Mahmut je to
prihvatio i kao dar mu je dao ogrlicu. Posao
je tekao dobro, Ahmet je podučavao djecu
arapskom, dok je Mahmut sjedio tu, ložio
vatru i pio.
Tijana je trudna i nosi dijete.
Jednog dana Mula Ibrahim je došao i rekao
Ahmetu da se spremi jer idu kod hadži
Duhotine. On je nekada tucao sol, a danas
ugošćava vojnike, pisare…. Na svojim
gozbama. Ahmet Šabo je prihvatio taj poziv,
ali nikada nije došla pozivnica, prošli su
mjeseci a Mula Ibrahim je rekao da mora
biti strpljiv. Jednog dana poziv je došao, ali
ga je Ahmet odbio. Nakon dugog
raspravljanja sa Mula Ibrahimom, prihvatio
je poziv, jer je znao ko god ode kod hadži
Duhotine ne bude više siromašan.
Ide opis prostorije u kojoj žive Ahmet i
Tijana. Ispod njih je bila pekara, koja ih je
lijepo zimi grijala ali ljeti nije bilo ugodno.
Žohari su često prolazili kroz tu sobu i Tijani
zbog toga nije bilo ugodno.
Kada je došao kući Ahmet je ispričao Tijani
da je dobio poziv na gozbu, da ga je prvo
odbio pa tek onda prihvatio. Ona nije mogla
skriti svoju radost i Ahmet kaže da nikada
nije znala lagati.Dio završaje kako oni leže u
krevetu i pripremaju se za san.
4. Dio
Iako se dvoumio, Ahmet odlazi kod hadzi
Duhotine. Pošao je sa Mula Ibrahimom, bez
kojeg kaže ne bi ni išao. Računali je, ako
dođe rano, reći ce da se on tu gura i uvlači
nekome, a ako dođe kasno, opet muka, da
njega čekaju. Pošli su kada su ljudi izašli iz
džamije. Na putu do hadži Duhotine sreli su
bajraktara Muharema koji je prosio.
Ahmeta je pogodilo to što on nije pozvan,
jer je se borio za državu, i od svih ljudi, on je
sigurno trebao biti pozvan. Mula Ibrahim
mu je kazao da Muharem namjerno prosi da
bi dao na uvid hadži Duhotini kako je njega
zaboravio. Kada su došli kod hadži
Duhotine, Ahmet je se iznenadio kako je
hadži Duhotina gledao nježno i ljubazno. Ali
nije gledao njih, nego kadiju. Ahmeta su
dočekali hadži Duhotini sinovi. Ušao je u
kuću, i odmah su ga rastavili od Mula
Ibrahima. U kući je bio feudalni raspored, u
svakoj sobi su bili ljudi različitog statusa i
oni najbogatiji su bili odvojeni.
Ahmet je sjeo kod jednog neuglednog
čovjeka, koji ga je ponudio rakijom. Najprije
je odbio, ali je poslije počeo da pije. Ahmet
mu je ispričao kako je u ratu spasio čovjeka
koji je se uneredio dok ga je prenosio preko
rijeke (Mula Ibrahima u 1. Dijelu). Njegov
partner je se smijao. Ahmet je se već napio.
Slučajno je do njih došao Džemal Zafranija.
Ahmetov je poznanik. Uvijek fin, kulturan
nasmijan. Ahmetu se to nije dopadalo,
previše mu je izgledao licemjerno. Džemal
je rekao kako nema nikakvih poroka, da ne
pije niti puši. Ahmet je to negirao i govorio
da sigurno nešto postoji. Poslije nekog
vremena, Ahmet je bio pijan i počeo je već
govoriti sve što misli. Govorio je kako
bajraktar Muharem zaslužuje da bude tu,
više od bilo koga. Drugima se nije dopadala
Ahmetova iskrenost. Ahmet je rano otišao
sa sijela. Na povratku kući, prvo je otišao
prošetati uz Miljacku. Kada je bio blizu kuće,
neko ga je izudarao i uneredio se po njemu.
Ahmet se budi, a vidi ispred sebe Mahmuta
Neretljaka. On ga je odveo kući, očistio,
ispričao njegovoj ženi šta je bilo. Ahmet je
bio razočaran kako su ljudi se ponijeli prema
njemu. Razočaran je što je rekao sve, što je
pio. Dio završaje tako što on sebe tješi da će
sve proći…
5. Dio
Ahmet Šabo je se oporavljao od muka i
batina koje je dobio jedne noći. U tom
oporavku su mu najviše pomagali supruga
Tijana i Mahmut. Mahmut je donosio razne
trave. Jednog dana nestale su Ahmetove
cipele. Tijana je sumnjala na to da je
Mahmut kradljivac. Ahmet nije izlazio iz
kuće više od deset dana, ležao je samo na
postelji. Često ga je posjećivao Mahmut.
Jednog dana kada mu je donio zečje masti
za oporavak, primjetili su da od 2 čaše koje
su stajale na stolu, ostala još samo jedna.
Tada su zaključili da je Mahmut kradljivac i
bili su više oprezni sa njim. On im je donosio
razne darove koje je kako kažu sigurno
negdje drugdje uzeo (pozlaćenu čašu).
Jednog dana Ahmetu je bilo svega dosta.
Ustao je iz postelje, obukao zimske cipele i
izašao prošetati. Mučila ga je tjeskoba, šta
će drugi pričati o njemu, kako će ga
ismijavati, ponižavati. Kada je izašao
napolje, vidio je kako niko ne mari, nikoga
nije briga. Otišao je kod Mula Ibrahima da
vidi kako ide posao. U radnji je zatekao
Mula Ibrahima sa 2 nova radnika. Upitao je
gdje je njegovo mjesto, ali mu je Mula
Ibrahim rekao da je dobio otkaz. Mula
Ibrahim mu je slagao da je mislio da je
Ahmet našao novi posao… Ahmet je bio
razočaran u Mula Ibrahima i znao je da je
dobio otkaz zbog onoga što je rekao one
noći, te da su bogatiji ljudi djelovali na Mula
Ibrahima da mu da otkaz. Za rastanak, Mula
Ibrahim mu je dao 2 plaće koje je Ahmet
teško uzeo, te odlazi kupiti Tijani dar. Kupio
joj je maramu o kojoj je ona potajno
maštala. Kada je došao kući, dao je Tijani
dar, rekao joj o otkazu i ispričao kako su
djelovali na Mula Ibrahima o tome da on
dobije otkaz. Složili su se da je najbitnija
njihova ljubav a ostalo će sve nadoći.
Poslije je tražio novi posao. Išao je kod
jednog gluhog čovjeka, koji nije shvaćao za
je gluh,koji je samo upućivao na to da dolazi
kuga. Mahmut mu je sredio razgovor i sa
defderdarom Bekir agom. Dan prije
sastanka, umro je vezir, a sat poslije umro je
i defderdar. Kao zadnjeg čovjeka, Ahmet je
posjetio Hadži Fejzu. Našli su se u jednoj
zabačenoj prostoriji. Hadži Fejzo je sve više
iskazivao svoje emocionalne reakcije prema
Ahmetu, držao ga je za ruku, unosio mu se u
lice, mirisao mu ruke, palio mirišljave
svijeće. Ahmet je primjetio njegovu
nastranost i odmah nestao s mjesta. Kada je
došao kući Tijani, ona mu prvo nije
vjerovala o tom događaju.
Ahmet je bio u potrazi za poslom, nigdje ga
nije mogao naći, išao je od mjesta do
mjesta, ali nigdje nije bio dobro došao.
Shvatio je koliko su mu uništili život i ubili
njegovu čast svojim djelovanjem, ima opis
kao da se nalazi u tvrđavi, steže ga nešto
oko njega, a ne može da pronađe izlaz.
6. Dio
Ljeto je došlo. Ahmetova i Tijanina soba je
bila vrela toliko da su jedva izdržavali
toplotu. Jednog jutra vidjeli su kako crv jede
lišće divlje jabuke u avliji. Iz dana u dan,
počelo je se sve više i više pojavljivati crva.
Kotili su se toliko brzinom da su se ljudi
počeli iseljavati iz kuća zbog njih. Nedugo
poslije par dana, svi crvi su izumrli od
topline. Kao druga nesreća, javile su se sve
više zapaljenje šume.
Jednog dana su Ahmet i Mahmut otišli u
šetnju da vide šta se dešava sa šumama.
Stavali su često, jer su Mahmuta noge
bolile. Mahmut je govorio Ahmetu kako su
samo žene dobre i kako su muškarci loši.
Ahmet mu je recitirao stih iz svoje iz
mišljenje pjesme:”Svijet se sastoji od ne
savršenih ljudi. Mahmutu je se taj stih
urezao u pamćenje. Nedugo poslije toga
vidjeli su plamen u šumi. Prolazeći plamenu,
sreli su hajduka Bećira Tosku. Prvo nisu znali
ko je, a kada im je se predstavio onda su se
prepali. Mislio je da su Ahmet i Mahmut
uhode koje je poslao serdar Avdaga.
Naredio im je da se vrate nazad u grad.
Ahmet je prvo htio skriti susret sa
hajdukom, a Mahmut nije mogao izdržati da
ne kaže serdaru Avdagi. Jednog dana
Avdaga je pozvao Ahmeta da mu dođe.
Ahmet mu je došao sa strahom. Avdagu nije
mnogo interesovao susret sa Bećirom, više
ga je interesovala pjesma koju je recitirao
Ahmet. Rekao mu je da će teško naći posao
zbog svega što je izjavio, žaljenja na državu i
sistem. Ahmet i Tijana su živjeli teško,
sklapali kraj s krajem. Nije mogao naći
posao a ona je dva mjeseca radila kod
Avdaginog brata za njegovu staricu suprugu.
Kada su ljudi počeli govoriti da supruga ima
aferu sa 25godisnjim konjusarom, Ahmet je
zabranio Tijani da ide raditi. Konjusar i
njegov otac su jedne noći izboli nožem
Avdaginog brata Muharem-agu. Sakrili su
tijelo na selo u bunaru. Tijelo je nedugo
poslije toga slučajno pronađeno u bunaru
na selu. Muharem agina žena, konjusar i
njegov otac su osuđeni i obješeni.
7. Dio
Dio počinje tako što se Ahmet vraća kući, u
avliji sreće konjanika koji bježi od Avdage i
stražara. [Radnja prije nešto što će objesiti
konjusara i njegovog oca].
Ahmetu dolazi Mahmut, i govori da ga je
svuda tražio. Tijana je pobacila. Kada su
Ahmeta pustili Tijani u sobu, on ju je našao
na krevetu, iznemorenu,neispavanu. Rekao
joj je da se ne brine, da je on tu. Ahmet i
Mahmut su morali sahraniti mrtvo dijete.
Odnijeli su ga u čaršafu i sahranili na
Alifakovcu. Mahmut je Ahmetu savjetovao
da pozajmi novac od Mula Ibrahima i za
sebe i za njega jer će Tijani trebati malo više
pažnje sada. Ahmet je otišao Mula
Ibrahimu, rekao kako treba novac, za
Tijanino stanje… Govorili su tiho jer Mula
Ibrahim nije htio da radnici čuju o čemu
pričaju. Ubjeđivao je Ahmeta kako nije
trebao reći šta mu je bilo na pameti i da je
trebao paziti o čemu govori. Također mu je
rekao da će se pobrinuti za njega.
Ahmet je otišao kući, došao je Mahmut,
podijelili su novac koji su dobili od Mula
Ibrahima. Mahmut je donio džigericu Tijani
za oporavak. Ahmet joj je nekako ispekao
džigericu, kroz par dana Tijani je bilo bolje i
oporavila je se.
8. Dio
Ahmet Šabo iz nedostatka dnevnih
aktivnosti odlazi aktivno u staru biblioteku.
U biblioteci sreće bibliotekara Seida
Mehmeda, osobu koja rijetko kada priča,
veoma učenu, vjernika koji se čini da zna
Kur’an napamet. Razgovore su vodili rijetko
a i kada su vodili Seid Mehmed bi pričao o
vjeri i kritikovao Ahmetovo nevjerstvo.
Poslije jednog takvog razgovora ispred
Ahmeta se stvorio student Ramiz. Ramiz je
osobinama sličan Ahmetu, voli da kritikuje
vlast, ali to radi mnogo otvorenije. Ahmet
se podsjeća jednog događaja kojem je
prisustvao kad je Ramiz u džamiji vodio
govor o tome kako je vlast zla, nepotrebna i
da ljudi trebaju zgaziti vlast. Ahmet je počeo
razgovor sa njim, vidjevši da je sličan njemu.
Ramiz mu je rekao da odu u drugu sobu da
bibliotekar ne čuje njihov Privatni razgovor.
U toj sobi Ramiz mu je rekao da bi htio da
postanu dobri prijatelji jer vidi da ga Ahmet
razumije i Ahmet ga poziva na ručak.
Vraćajući se kući, Ahmet sreće Avdagu.
Interesovao je se Avdaga o Ramizu. Ispitivao
Ahmeta o tome da li ga je ikada sreo…
Ahmet odlazi od Avdage obrusivši razgovor
sa njim vidjevši da su obojica mokri od kiše.
9. Dio
Dio počinje tako što Ahmet govori da je
Tijana počela šiti košulje i da od toga žive.
Mahmutu je propao posao učenja trgovaca
grčkom jeziku. Tijana je od sestre dobila
malo novca od očinstva koje je ostalo.
Mahmut im je rekao da postoji mladi,
pošteni trgovac Husaga koji ide u Carigrad i
mogao bi kupiti robe za njihov novac i oni
tako udvostručiti novac. Nakon nekog
vremena odbijanja, Tijana je se složila i
poslali su novac sa Husagom u Carigrad.
Husaga se vratio iz Carigrada brže nego što
su mislili, ali nije donio robu. Propio je sav
novac, čak se i zadužio u Carigradu. Nikada
mu se to nije dešavalo ali eto nekako mu je
naletjelo.u Ahmet mu je rekao da mu novac
vrati na rate kroz godinu dana s kamatama.
Poslije kratkog razgovora sa bibliotekarom,
Ahmet sreće Mahmuta na sokaku. Mahmut
je dao novu ponudu Ahmetu, da proda
spaljenu očevu kuću i da za taj novac kupi
svirala u Višegradu. Nakon nekog vremena
Ahmet je prihvatio tu suludu ponudu. Na
sokaku ih je sreo serdar Avdaga. Otjeravsi
Mahmuta, ponudio je posao Ahmetu. Prvo
ga je htio zaposliti kao bibliotekara a onda
kao pisara. Tražio je od Ahmeta da zapisuje
sve što Ramiz priča po dzamiji. Ahmet je
odbio tu ponudu, i nekako, počeo bez
straha da priča sa Avdagom. Mahmut je
poslije par dana otišao i došao sa sviralima.
Prodao je sva svirala i uspješno završio svoju
prvu trgovinu. Cijelim gradom čula su se
svirala koja su djeca koristila, a Ahmet je
znao da je prodavši kuću izgubio svoja
sjećanja na mladost, prošlost, odrastanje i
požalio je zbog prodaje.
10. Dio
Dio počinje tako što Ahmet sa Mahmutom
odlazi u kafanu. Mahmut časti sve zbog svog
trgovačkog uspjeha, svi su iznenađeni i žele
sa njime surađivati. Ne želeći otići, Ahmet
odlazi sam kući. Pred ulazom je sreo Mula
Ibrahim. Mula Ibrahim je se ponašao veoma
strašljivo i isprepadano. Rekao je Ahmetu
da mu je našao posao kod Šehage i upitao
ga da li ima novca. Ahmeta je jako
obradovao sastanak sa Mula Ibrahimom,
ponosan je na Mula Ibrahima što već tako
isprepadan dolazi k njemu. Ahmet u kući
sreće Tijanu i serdara Avdagu. Avdaga je
sjedio na kovčegu. Rekao je Ahmetu da je
budala što nije prihvatio posao bibliotekara.
Ahmet nije htio otimati nafaku Seidu
Mehmedu. Avdaga im govori da se ne
trebaju družiti sa Mahmutom, da je lopov…
Tijana se dovezuje u razgovor, agresivno
brani Mahmuta i govori da je on bio tu kada
nije bilo nikoga za njih. Izašavši iz kuće,
Avdaga govori Ahmetu da mu je žena
opasna, te govori da je razlog posjeta taj što
je Ramiz uhapšen i odveden u tvrđavu.
Govori da je Džemal pozvao Ahmeta sutra u
dzamiju da će suditi Ramizu. Ahmet je
razočaran hapšenjem Ramiza, žao mu ga je.
Rastaju se, Ahmet se vraća u kuću ne
govorivši Tijani da je Ramiz uhapšen. Tješi
Tijanu da nije pretjerala agresivnim tonom
razgovor sa Avdagom, ona plače… a Ahmet
samo misli na nesretnog Ramiza.
11. Dio
Ahmet se probudio rano, misleći na Ramiza.
Otišao je u pekaru po hljeb, a usput da čuje
ima li vijesti o Ramizu, nikoga direktno nije
to upitao. Vrativši se kući, Tijana ga je
upitala kud je tako rano izašao. Tijana je
primjetila njegovu zabrinutost, i poslije
nekoga vremena joj je rekao šta se desilo sa
Ramizom i da u podne mora u džamiju na
sastanak. Izašao je napolje, čekajući podne,
da razbistri misli i ne misli na Ramiza, ali je
samo o njemu mislio. Otišao je u džamiju u
podne, sjeo u ćošak i pritajio se. Ljudi su
došli, Džemal Zafranija je počeo razgovor.
Počeo je govor, kritikovao studenta Ramiza,
njegovo mišljenje, kako on truje društvo
protiv države… Kadija ga je zaustavio i rekao
da želi čuti mišljenje ljudi. Počeli su
govoriti:jedan govorio o kugi, drugi o vjeri,
treći o nečemu drugome. Niko nije direktno
govorio o Ramizu kao da je već osuđen. Na
kraju se jedan Hafiz javio da priča. Pričao je
na početku kao i drugi, a kasnije počeo
kritikovati društvo. Kritikovao je pojedinca,
taj govor se nikome nije dopao i Ahmet
priznaje da je rekao gore stvari nego on
kada je bio pijan. Izlazivsi iz džamije Ahmet
je sačekao Mula Ibrahima,ali mu je prišao
Džemal Zafranija. Zafranija mu je rekao da
je on jedini koji može spasiti Ramiza. Tražio
je od njega da Ramiz javno kaže da je sve
što je govorio laž i neistina i da će tako
samo biti protjeran. Ahmet mu je rekao da
se mora jos odlučiti ali zna da Ramiz to
nikada neće uraditi. Ahmet odlazi do Mula
Ibrahimove radnje, pita ga o kome kadija
govorio kada je rekao da još neko radi
protiv države te da se radi o jednom
muselinu. On mu savjetuje da ode Ramizu.
Kod kuće ga Tijana i Mahmut isto savjetuju,
potom govori kako bi sirov krompir mogao
izazvati njegovu bolest ali bi svi znali da je to
nastimano.
12. Dio
Sutrašnji je dan. Ahmet se sprema da neko
dođe po njega i odvede ga u tvrđavu da
priča sa Ramizom. Neko kuca na vratima.
Bio je to Osman Vuk, Šehagin momak.
Došao je po Ahmeta, po volji Šehage da ga
vodi Šehagi da pričaju o poslu. Osman im je
ispričao priču kako je njega i druga prevario
na kockanju jedan kockar. Prvo su mislili da
mu mogu lagano uzeti pare, a onda kada je
on shvatio da u kocki ima olova i da može
diktirati kako će pasti kocka, uzeo im je sav
novac. Ahmet nije htio poći sa Osmanom,
ali je Osman bio uporan. Napolju je Osman
rekao Ahmetu istinu. Šehaga nije zvao
Ahmeta, nego je Osman tražio nekoga istih
godina kao što je bio Šehagin sin. Ispričao je
Ahmetu priču o tome kako je poginuo
Šehagin sin. Htio je poći u rat, Šehaga nije
dao, govorio je da je rat prljav i nije za
njega. Sin je otišao pod lažnim imenom,
brzo mu je rat dosadio i sa 10 ljudi je
pobjegao sa bojišnice. U Srbiji su se izgubili i
predali vlasti. Ostali su rekli da ih je Šehagin
sin nagovorio. Njih su ponovo poslali na
bojišnicu a njega streljali. Šehagi su kasnije
javili da mu je sin ubijen kao izdajnik. Od tad
Šehaga se triput godišnje napije da po 8
dana ne dolazi kući. Osman je Ahmetu
također rekao da je umro Hafiz Abdulah.
(Hafiz koji je kritikovao vlast). Neko je
iznabijao na mrtvo ime kao Ahmeta, samo
što starac nije mogao podnijeti batine i
umro je od njih. Ahmet je odma povezao u
glavi da su to uradili Zafranijini ljudi.
Problem je bio što je Hafiz Abdulah bio
veliki prijatelj sa Šehagom,te Osman
strahuje da će Šehaga opet početi piti.
Ahmet dolazi Šehagi. U kući sreće tužnog i
bezvoljnog Šehagu. Osman ga je upozorio
da ne priča o hafizu. Ahmet prvo priča o
svom životu, potom direktno udara na
Šehagu, govori o tome da zna ko je ubio
hafiza Abdulaha, spominje Šehaginog
mrtvog sina te emocionalno udara na
Šehagu. Šehaga se želi osvetiti vlasti te
smišlja plan da sa Ahmetom ukradu Ramiza
iz tvrđave te da će tako najbolje oštetiti
vlast. Ahmet razmišlja šta će slagati Tijani
jer zna da sve što se desilo ne može da
objasni.
 13. Dio
Noć uoči Bajrama. Osman Vuk dočekuje
trijezan kraj ramazana u kafani. Uz njega su
svirači cigani, trgovci i Mahmut Neretljak.
Kad je pukao top na Tabiji, svi su počeli piti.
Pili su do jutra. Ujutro, kada su ljudi počeli
ići u dzamiju, Osman je izašao skoro
trijezan, te čestitao bajram slučajnim
prolaznicima. Poljubio Mahmuta u obraz i
tako su se rastali, pijani. Ramiz je nestao iz
tvrđave. Tu noć prije Bajrama, došli su neki
sejmeni, pokazali pismo valije stražaru, te
iznabijali stražara i ostale u tvrđavi i oteli
Ramiza. Ahmet je ujutro pitao Šehagu zna li
ko ga je oteo, on je rekao da ne zna. Tijana
je govorila Ahmetu da se ne čudi ako njemu
dođu na vrata, sumnjavši također na
Osmana. Osman je imao alibi, jer je pio
cijelu noć. U kući su Tijana, Ahmet i
Mahmut. Šehagini momci su donijeli neki
dar,a Mahmut se žalio kako ga je Osman
odbio primiti, te da ga je već zaboravio.
Ahmet odlazi čestitati bajram Šehagi. U kući
susreće Zafraniju, kadiju, Osmana… Ahmet
je opet nasamo upitao Šehagu zna li ko je
oteo Ramiza, dok ovaj to ne zna. Šehaga
smješta Ahmeta u prostoriju sa mladeži.
Momci su se zezali kako je tvrđava
nezaštićena, dolazi i odlazi ko kada želi…
Ahmet se nije želio uključivati u
konverzaciju jer se sjeća šta je bilo kod
Hadži Duhotine, a kako kaže ovi ga ne bi
iznabijali nego bi ga kastrirali. Izlazivsi iz
kuće ga zaustavlja Osman. Na pitanje gdje je
Ramiz, Osman odgovora da više nije u
tvrđavi, osmjehuvši Se. Osman mu govori
kako je namjerno smjestio zajedno Zafraniju
kadiju i ostale ljude koji se mrze da sjede
zajedno jer se plaše Šehage. Plaši ga se i
valija kojem je posudio dukate. Ahmet
odlazi s mučninom o mržnji. Došavši kući
počinje svađu s Tijanom. Shvaća da je ona
sama, samo sjedi u kući, nema s kime da
slavi svoje praznike… Ona mu priznaje da je
trudna opet, on je tješi da će sve biti uredu
a nje je strah, i njega također.
14. Dio
Tijana ispituje Ahmeta da li će se oženiti
ponovo ako ona umre. On to negira, te vidi
da nije dobro i posvećuje mnogo više pažnje
njoj. Jednog dana dolazi Mahmut i govori
kako Ahmet previše titra Tijani. Govori da će
dovesti svoju suprugu da vidi da li je Tijana
uredu, jer je ona radila sa babicom i
porađala žene. Dovodi debelu ženu, na prvu
jako fino. Ona govori njima dvojici da izađu
napolje dok ona pregleda Tijanu. Poslije
nekog vremena Ahmeta puštaju u sobu. Na
očima Mahmutove žene moglo je se vidjeti
zadovoljstvo, te da je Tijana uredu. Ona ih
poziva da se presele k njima, upitkuje da li
imaju dovoljno novca... Iz dana u dan Tijana
i Mahmutova žena se sve više počinju
družiti. Ahmet vidi da mu je dosadno i
jednog dana odlazi do Mula Ibrahima. Kod
Mula Ibrahima sreće i Šehagu, te sluša
razgovor. Šehaga priča dosta metaforički, o
kratkotrajnosti života, smrti, dosta tmurno i
negativno. Mula Ibrahim odlazi da otjera
malo dalje svoja dva radnika, a Šehaga
govori Ahmetu da je došao tu da kaže Mula
Ibrahimu da zaposli Ahmeta ponovo. Dolazi
Osman,te želi privatnost sa Šehagom.
Šehaga poziva i Ahmeta da čuje razgovor.
Govori se o Ramizu. Neki je čovjek pijan
pričao da zna ko je oteo Ramiza, te Šehaga i
Osman traže uslugu od Ahmeta da ode do
Omera Skakavca da dođe po svog sina
Avdiju u kafanu (tog sto je pričao ko je
oteo). Ahmet odlazi, govori kako je bilo,
Omer odma naređuje svojim sinovima da
izvedu konje i idu po brata.
15. Dio
Tri dana poslije posjete Skakavcima, Ahmet
saznaje da je umro Avdija Skakavac,Omerov
sin. Ahmet je povezao tako da su ga ubili
otac i braća zbog onoga šta je govorio u
kafani. Zajedno sa Osmanom, Ahmet odlazi
na dzenazu Avdiji. Na putu do džamije,
Osman je se smijao, a Ahmeta brinulo to što
je sebi nabijao grižnju savjest da je on kriv
za smrt Avdije. Na putu do džamije Ahmet
se žali Osmanu da je on možda kriv za smrt
mladića. Osman mu priznaje da je Šehaga
govorio da Ahmet nije za tog posla i da nije
on otišao, opet bi neko drugi i mladić bi bio
mrtav,a da je poslao nekog pogrešnog mogli
su svi stradati. Ahmet shvaća koliko je
iskorišten. Na ulazu u dzamiju sreću
bajraktara Muharema koji je prosio te daju
mu nešto novca. Osman govori da mu
Šehaga mjesečno daje neko primanje. Ulaze
u džamiju, Ahmet gleda u Omera Skakavca.
Na licu mu vidi krivnju, žalost za sinom,
suzu. Ahmet se rukuje sa njim. Omer shvaća
ko je on, te hladno mu odgovara. Osman
mu šapće da će ga zauvijek mrziti. Sreće
Avdagu, upituje ga Ahmet da li je znao
Avdiju. Tu dolazi Osman, te Ahmet mu
govori da Mahmut još uvijek ima zelju da ga
Osman posjeti. Odlaze do Mahmuta, na
vratima radnje vide mladića koji se svađa s
Mahmutom. Prijetio mu da je će ga voditi
na sud ako mu ne plati njegov dio. Bio je to
njegov sin zlatar iz Mostara, govorio je kako
je imao ružno djetinjstvo, kako mrzi
Mahmuta… Osman prekida taj neugodni
razgovor a mladić nedugo poslije toga
odlazi. Mahmut odlučuje da mora prodati
radnju a Osman mu govori da će ga zaposliti
u magacinu kod Šehage. Mahmut prihvaća
posao. Na izlazu Ahmet govori Osmanu da
pripazi sa novcem oko Mahmuta, te da je
on sumnjiv dosta oko toga. Ahmet posjećuje
Mahmuta u magacinu. Sreće ga u čistom
magacinu sa 4 mačke i velikom sećijom.
Mahmut mu priča kako je govorio Osmanu
da će mačke ganjati miševe, da će manje
brašna biti pojedeno, kako je počistio
magacin te okrecio… Ahmet vidi da je to
neki novi Mahmut, da je sahranio onog
starog Mahmuta, koji je bio njemu draži.
Dolazi Avdaga. Mahmut ponavlja istu priču,
A Ahmet gleda da pobjegne nekako samo.
Avdaga u pola rečenice prekida Mahmuta i
ispituje ga zašto ga je Osman zaposlio, te
zašto nije zaposlio Ahmeta. Mahmut ne zna
odgovor, govori kako i on ima čast, zna sta
je radio prije ali sad je nova osoba. Ispituje
ga da li zna Dizdara (stražara) iz tvrđave u
kojoj je bio Ramiz. On govori da ga zna iz
prolaza. Ahmet veže sebi u glavi priču kako
je mogao Osman zaposliti Mahmuta iz tog
razloga zato što je mogao utjecati na
Dizdara te onda osloboditi Ramiza. Avdaga
upitkuje Ahmeta zašto njemu nije dao
magazu, zašto je bio na dzenazu, sta je radio
kod Skakavca onaj dan (odgovara da je
kupovao duhan) Ahmet odgovora hladno i
dosta ironično na sva pitanja. Avdaga odlazi,
Ahmet nedugo poslije njega a Mahmut
ostaje sam u brizi da njega ne povežu sa
smrti Avdije.
16. Dio
Sutradan Tijana govori Ahmetu kako ga je
Mahmut tražio. Objasnio joj je kako Avdaga
sumnja u njih obojicu, ali ona ga nije mnogo
slušala jer se samo brinula o tom
nerođenom djetetu. Također se sve više
počela družiti sa Mahmutovom ženom
Pasom, koja joj je poklonila svilenu
maramu. Tijana je često Ahmetu pričala o
djetetu, govorila da pipne stomak, brinula
se o tome gdje će i kako živjeti… Šehaga je
nestao, nigdje ga nema, a Ahmet traži
Osmana. Nalazi ga tek poslije 3 dana. Rekao
mu je kako stalno dolazi Avdaga Mahmutu i
njemu i propitkuje ih iste stvari. Osman mu
je ispričao kako su od Šehage tražili kadija i
Zafranija pomoć kod valije jer im malo fali
za unaprjeđenje, a incident sa Ramizom im
je odmogao. Šehaga ih je odbio, i od tada je
nestao. Rastavši se sa Osmanom, Ahmet
susreće Avdagu. Avdaga je opet propitkivao
ista pitanja u vezi Osmana, Skakavaca…
Ahmet zna da u cijelom tom lancu su
najslabiji on i Mahmut. Odbrusuje Avdagu,
agresivno se ponaša i odlazi do Mahmuda.
U magazi nije bilo nikog, zaključana je bila.
Komšija mu je rekao da je Mahmut u
Zajkinoj mehani, pije. Ahmet nalazi
Mahmuta u jednom ćošku, pije rakiju
travaricu. Mahmut mu je rekao kako ga boli
stomak od Avdage i čim ga sretne dobije
proliv. Ahmet mu govori kako će Avdaga biti
dosadan neko vrijeme i mora se naviknuti
na njega.Mahmut mu govori kako je žena
kod koje je stanovao Ramiz uhapšena.
Poslije toga Mahmut mirne glave odlazi u
magazu a Ahmet do Mula Ibrahima. Sreće
Mula Ibrahima u radnji, traži od njega da
pomogne nevinoj ženi jer ništa nije kriva.
Mula Ibrahim bježi od razgovora o govori
Ahmetu da ga je tražio zato što ima posao
za njega. U Župču je umro imam i treba
napisati tekst za njegov nadgrobni
spomenik. Ahmet odlazi u Župče i nalazi se
sa bratom od imama. Sastavlju jako kratak
tekst : Bio je dobar čovjek, umro je bez
krivice. Ahmetu seljak plaća i govori da ga je
tražio Halil Kovačević čiji brat radi kod
Šehage. Ahmet odlazi do Halila, i govori
kako ga je tražio. Halil je dosta izgubljen,
nekako, u strahu. Govori da je neki čovjek
pitao za njega. Po opisu Ramiz. Ahmet
odlazi, a Halil ide sa njim da ga isprati.
Ahmet ga ispituje da li je taj čovjek Ramiz,
ovaj ne zna… Rastaju se a Ahmet računa
kako je to sigurno Ramiz možda ga Halil
skriva u kući ali ne želi da kaže. Na sokaku
se sreće sa Mahmutom. Mahmut mu govori
da je u tvrđavi umrla žena kod koje je
stanovao Ramiz.
17. Dio
Vrijeme je prolazilo, Avdaga je još uvijek
radio istu stvar. Iznenada je se Šehaga
vratio, bez novca, bez konja, bez volje za
životom. Kako je već bio ljut na Zafraniju i
kadiju sada je ubijedio valiju da ih “protjera”
iz Sarajeva. Jedan je trebao biti poslan u
Srebrenicu a drugi u Zvornik. Pisali su pisma
Carigradu, potezali veze ali niko ih se u
nesreći nije htio sjetiti. Ahmeta je Avdaga
pratio stalno, svaki dan. Bio mu je kao sjena,
stalno je bio iza njega, kod Mahmuta,
ponavljao ista pitanja sa istim izrazom lica.
Jednog dana, došao je rano pred Ahmeta i
naredio da ide s njim. Došli su u prostoriju
koja liči na Avdagu. Tmurnu, tamnu, praznu.
Avdaga mu je rekao da je saznao sve, da zna
kako su izvršili otmicu, te da će jedan od
sinova Omera Skakavca brzo priznati sve.
Ahmet je se prepao i ukočio odma, ali nije
ništa govorio. Rekao mu je da ih preda kadiji
ako ima dokaze, a kadija sigurno neće suditi
zbog Šehage. Jednog dana Ahmet je krenuo
da potraži Osmana. Našao ga je kod
Mahmuta u meraji. Pripremali su vunu za
Veneciju, Mahmut mu je rekao, da idu
Osman i Šehaga na put. Ahmet je odma
pozvao Osmana nasamo i u jednoj sobi mu
ispričao sve. Rekao mu je da Avdaga zna
sve,te da govori da je Mahmut pričao sa
dizdarom. Osman se nasmijao i rekao da je
to uradio bajraktar Muharem, jer on mrzi
vlast. Osman je rekao Ahmetu da se ne
brine, da se pouzdaju u Boga da će sve biti
uredu. Ahmet je sutradan Tijani ispričao
sve, jer nije mogao vise da krije od nje ništa.
Treći dan poslije razgovora u sobi, Ahmet
saznaje da je iza jacije ubijen serdar Avdaga.
U pekari su mu rekli da ga je ubio Hajduk
Bećir Toska. Odmah je sretan otišao do
Mahmuta, gdje je uletio stolar i opet sve to
ponovio. Došao je Osman i nasamo sa
Ahmetom pričao. Po njegovoj priči Ahmet je
shvatio da je on ubio Avdagu. Rekao mu je
da ga traži Šehaga. Šehaga je pozvao
Ahmeta da ide s njim u Veneciju. Tijanu su
preselili u Šehaginu kuću i odmah je se
naviknula na Šehaginu suprugu jer je bila
fina. Ahmet je uvidio da Šehaga u njemu
vidi svoga sina, jer su istih godina, na istom
frontu se borili u istom mjesecu rodili… Čak
ga je pozvao da stalno živi sa njim.
18. Dio
Na brodu se nalaze Ahmet, Šehaga i ostali
putnici. Putuju za Veneciju. Ahmetu fali
Sarajevo, Tijana, sokak,ružna i tmurna soba,
Mahmut, koji je plakao kad su se rastajali…
Tokom puta Ahmet i Šehaga nisu puno
pričali ali je ipak Šehaga komunicirao s njim.
Ahmeta je interesovalo zašto putuje u
Veneciju svake godine, ovaj mu je rekao jer
voli Veneciju,ali nije htio da se u nju preseli
jer bi je zamrzio kao i Bosnu. Došli u “hotel”.
Šehaga je odmah otišao u sobu malo da
prilegne, dok su Osman i Ahmet sjedili u
salonu. Osman je znao da nešto nije uredu
sa Šehagom. Od Ahmeta je tražio da bude
uz njega cijelu noć jer ovaj mora da ide
kockati sa nekim Grcima. Osman mu je
rekao da Šehaga dolazi u Veneciju zbog toga
što je tu bio sa sinom,te želi sve te lijepe
uspomene da očuva ovom posjetom. Ahmet
je ostao sa Šehagom. Na Šehaginom licu
vidio je bol. Dok je Šehaga ležao u krevetu i
pričao sa Ahmetom prolazio je karneval.
Šehaga mu je objašnjavao koja je smisao
karnevala, kako dok si pod maskom možeš
raditi sta hoćeš jer niko ionako ne mari.
Šehaga je govorio Ahmetu da dolazi u
Veneciju zbog uspomena sa sinom. Kasno u
noć došao je Osman. Rekao im je kako su
Grci varali na kockanju, Osman ih iznabijao
te završio u zatvoru i izgubio sve dukate što
je imao. Šehaga je potegao ispod jastuka za
novcem od vune,i rekao da se kockaju.
Osman je bio jako koncentrisan jer zna da je
veliki novac u pitanju a Šehagi je bilo
svejedno. Šehaga je pobjedio. Ahmetu
Šehaga govori kako nisu igrali u novac nego
u sudbinu, gatao je ako gube gube oba.
Tako je i bilo. Šehagine muke su bile sve
veće i veće. Ahmetu je naredio da ode po
Osmana u hodnik i da dođe odma.Šehaga se
zezao da su ga otrovali neki od ove dvojice.
Ahmet je izletio u hodnik, pozvao Osmana i
otišao po doktora. Kada je se vratio sa
doktorem vidio je Osmana koji kleči pred
Šehagom na koljenima. Nabrajao mu je
bosanska sela, brojeve sve ono što bi ga
podsjetilo na Bosnu. Nedugo nakon Šehaga
umire sa osmjehom na licu a doktor upisuje
da je razlog smrti srce.
19. Dio
Ahmet je se vratio kući iz Venecije. Čim je
došao kući pao je u groznicu. Držala ga je
par dana. U toku tih par dana, stalno su ga
posjećivali Osman, Mahmut, Pasa i Mula
Ibrahim. Ahmet je više žalio za Mahmutom
ako umre nego za Tijanom jer bi se ona
udala ponovo a Mahmut nikada ne bi našao
druga. Mahmut mu je rekao kako je dao
otkaz kod Osmana u magazi. Dosadio mu je
posao. Istina je bila ta da je davao na
veresiju, a nije nikog zapisao,pa je moram
prodati kuću da vrati novac Osmanu od
štete. Ahmetu je Osman prepričao dzenazu
od Šehage. Kuća je bila puna, došli su i
kadija i Zafranija, sretni ali nisu htjeli to da
pokažu, jer više nema ko da im prijeti.
Ahmet je se zaposlio kao dječiji učitelj, uci
djecu pisati i čitati, često je među njima i
Mahmut.Mula Ibrahim mu je našao jeftin
malen stan. U isto vrijeme postavljaju se
šatori i počinje novi rat. Vojska regrutuju
nove vojnike, majke ispraćaju sinove i
muževe. Ahmet ih je gledao ožalošćeno,
među njima kao da je vidio onu desetoricu
svojih mrtvih jarana iz rata. Pitao se gdje će
ovi poginuti, hoće li njegova djeca koje uči
isto ovako kad odrastu ići u rat. Vjerovatno
hoće priznaje sam sebi ali ne želi da vjeruje
u to :(