JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.

GOVOR je konkretna realizacija jezika.

Nastajanje jezika:
Teorija krikova smatra da je jezik nastao postupnom artikulacijom neartikuliranih zvukova kod pračovjeka u trenucima jakih emocija
Onomatopejska teorija smatra da se jezik razvio oponašanjem zvukova iz prirode.
Jezik mimike i pokreta mogao je prethoditi govoru.

Izraz jezičnog znaka – čini ga materijalna strana jezičnog znaka – materijalizirati apstraktan pojam izgovaranjem (glasovi) i
zapisivanjem (slova)
Sadržaj jezičnog znaka – značenje koje to što je zapisano ili izgovoreno ima u našoj podsvijesti
Jezični znakovi se u govoru ostvaruju kao fonemi, a u pismu kao grafemi.

Put prenošenja poruke

Govornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti govornika
Govornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od mozga do govornih organa
Govornikova fizička faza – govorni organi se pokreću i nastaju glasovi
Sugovornikova fizička faza – do uha mu dolaze zvučni valovi nastali glasovima
Sugovornikova fiziološka faza – impuls se prenosi od uha do mozga
Sugovornikova psihološka faza – pojam nastaje u svijesti sugovornika

Kontekst – okolina jezične jedinice u kojoj ona dobiva određeni smisao

Zalihost/Redundancija – višak obavijesti u komunikaciji koju daje kontekst i kojemu je svrha izbjegavanje nesporazuma (ono što je
viška je zalihosno)

Idiom je svaki pojavni oblik jezika, to su svi idiolekti (govori pojedinaca), lokalni jezični sustavi, dijalekti i jezici.
Dijeli se na:
- organski – vezan za sela ili ostale najniže razvojne stupnjeve društva
- neorganski
o standardni jezik – autonoman vid jezika svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u prostoru i elastično stabilan u
vremenu
o substandardni idiomi - nije usko vezan za određenu sredinu
 kolokvijalni jezik
 šatrovački jezik
 dobni žargoni
 stručni žargoni

HRVATSKI: Prajezik – indoeuropski; skupina – BALTIČKO SLAVENSKA > južnoslavenski > Zapadni
Skupina ljudi u nekom mjestu čine mjesni govor, pa dijalekt, pa narječje, pa jezik

NORME – sustavi pravila kojima se određuju načini korištenja standardnog jezika.

- ortografska (pravopisna) – Nadimci se pišu velikim slovom.
- ortoepska (pravogovorna) - Jednosložne riječi imaju silazan naglasak.
- gramatička (morfološka) – Pridjev se s imenicom slaže u rodu, broju i padežu.
- sintaktička – stilski neobilježen red riječi u jednostavnoj rečenici: SPO
- leksička – književnik se služi riječima Hrv. Književnog jezika
- stilistička – odstupanja od norme dopuštena su radi stvaranja, npr., atmosfere

GOVORNI ORGANI:
- POMIČNI: grkljan, glasiljke, nepce s resicom, jezik, donja čeljust, ždrijelne stjenke, usne
- NEPOMIČNI: tvrdo nepce, gornja čeljust, zubi

NASTANAK GLASA: Zračna struja prolazi iz pluća kroz dušnik i provlači se kroz grkljan s glasiljkama – tu dobiva oblik glasa. Zatim
dolazi u grlo nad kojim se nalazi ždrijelo. Ono vodi u usnu i nosnu šupljinu. Te šupljine služe kao rezonatori (za pojačavanje glasa).
U njima zračna struja dobiva konačni oblik.

GLAS – najmanji odsječak izgovorene riječi.

FONETIKA – znanstvena disciplina koja proučava glasove same po sebi, njihova artikulacijska (mjesto i način tvorbe) i akustična
(zvučnost) svojstva.
FON – glas sam po sebi.
FONOLOGIJA – znanstvena disciplina koja proučava foneme kao razlikovne jezične jedinice, kako jezik iskor. glasove koje je fonetika
opisala.
FONEM – najmanja jezična jedinica koja sama nema smisao ali ima razlikovnu ulogu. (30 + otvornik ie + samoglasno r)
PODJELA GLASOVA:
OTVORNICI – svi glasovi kod kojih je prolaz zračne struje otvoren, tj. ne pojavljuje se nikakva zapreka, a glasiljke trepere – AEIOU +
dvoglas IE
ZATVORNICI – svi glasovi kod kojih zračna struja nailazi na djelomičnu ili potpunu prepreku.

PODJELA OTVORNIKA:
Podjela prema položaju jezika u odnosu na nepce:
VISOKI: i, u
SREDNJI: o, e
NISKI: a
Podjela prema vodoravnom položaju jezika u odnosu na nepce:
PREDNJI: i, e, ie
STRAŽNJI: o, u
MIRUJE: a

PODJELA ZATVORNIKA:
Podjela prema načinu tvorbe:
Zvonačnici (Sonanti): djelomična prepreka - V jela munjena rulja. v, j, l, m n, nj, r, lj
Šumnici (Konsonanti): potpuna prepreka:
Zatvorni / Praskavi / Eksplozivni: Bode ga patak. b, d, g, p, t, k
Tjesnačni / Frikativi: Sažeh za šefa. s, ž, h, z, š, f
Poluzatvorni / Sliveni / Afrikate: c, č, ć, đ, dž

Podjela prema mjestu tvorbe:

Usneni / Labijali:
dvousneni/bilabijali: p, b, m
usnenozubni, labiodentali – v, f
Jezični:
prednjojezični / zubni / dentali: d, t, n, c, z, s
desnici / alveolari: r, l
srednjojezični /prednjonepčani / palatali: č, ć, š, ž, đ, dž, j, lj, nj
stražnjojezični / zadnjonepčani / velari / jedrenici: k, g, h

Podjela prema zvučnosti:

ZVUČNI b d g z ž dž đ - - - zategnute glasiljke
BEZVUČNI p t k s š č ć f c h opuštene glasiljke
NEUTRALNI v, j, l,m, nj, n, r, lj zvonačnici
Z+B > BB B+Z > ZZ

PUŽ – MUŽ – RUŽ

pmr su SUPROTSTAVLJENI FONEMI.

Už je FONOLOŠKA OKOLINA – čine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema.

Suprotstavljanje fonema u istoj fonološkoj okolini je FONOLOŠKA OPOZICIJA/OPREKA.

ALOFON – fonem uvjetovan okolinom, njegova izgovorna varijanta.

MORFEM – osnovni i nepromjenjivi dio riječi.

MORFEMSKA ANALIZA – postupak razdvajanja riječi na morfeme

Podjela morfema prema položaju

PREFIKS
KORIJEN
SUFIKS
Zajednički naziv – AFIKSALNI morfemi

MORFOLOGIJA – jezična disciplina koja proučava morfeme odnosno vrste riječi

MORFONOLOGIJA – dio gramatike koji proučava fonemski sastav morfema i veze između sastava morfema i njihovog
funkcioniranja.
MORF – oblik sam po sebi (morfem pek – morfi peč, pek, pec, pe)

PREFIKS – predmetak, SUFIKS – dometak

ALOMORF – varijanta morfema izrazom djelomično različita a sadržajem jednaka. Do alomorfa dolazi jer je jedan fonem u riječi
zamijenjen drugim.

GLASOVNE PROMJENE

FONOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – do njih dolazi zbog prirode samog fonema, tj. zbog drukčije raspodjele fonema
unutar morfema.
1. jednačenje suglasnika po zvučnosti
2. jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe
3. stapanje suglasnika
4. ispadanje suglasnika

MORFOLOŠKI UVJETOVANE ALTERNACIJE – one nisu uvjetovane prirodom fonema, nego gramatičkom ili tvorbenom
kategorijom.
1. nepostojano a
2. nepostojano e
3. prijeglas
4. navezak
5. zamjena l sa o (vokalizacija)
6. palatalizacija
7. sibilarizacija
8. jotacija
9. alternacije ije/je/e/i

NEPOSTOJANO A je ono a koje se gubi i ponovno javlja u različitim oblicima iste riječi, uvijek u zadnjem slogu.
Javlja se: u nominativu i genitivu množine, u nominativu jednine pridjeva (neodređen oblik), u nominativu jednine nekih
zamjenica

Npr.
vrabac – vrapca, lažljivac – lažljivca, naranča – naranača, izložba – izložaba
umoran – umorna, modar – modra, bistar – bistra
kakav – kakva, sav – svega, nekakav – nekakva

NEPOSTOJANO E javlja se u kajkavskim govorima.

Npr.
Čakovec – Čakovca
Gubec – Gupca

ZAMJENA L SA O (VOKALIZACIJA) - suglasnik L na kraju nekih riječi ili na kraju sloga zamjenjuje se samoglasnikom O:

Kad se javlja: u muškom rodu GPR, u Nominativu jd. imenica muškog roda, ispred sufiksa -ba

Npr.,
htio – htjela, anđeo – anđela, kotao – kotla, posao – posla, pisao – pisala, prevodilac – prevodioca, mislilac – mislioca, dijel –
dio, cijel – cio, dijeliti – dioba,

Ne provodi se u: imenicama na –lac, nominativ jd i genitiv mn. npr. ronilac – ronilaca, donosilac – donosilaca.

PALATALIZACIJA
– velari kgh ispred e, i u palatale čžš (vuk – vuče, velik – veličina, mnogi – množina, duh – duše, prah – prašina)
– dental c ispred e, i u č (mjesec – mjeseče)
– dental z ispred e u ž (vitez – viteže)
Kad se javlja:
- u vokativu jednine imenica muškog roda na kghcz (puh, junak, mjesec, knez)
- u prezentu i aoristu glagola kojima osnova završava na kgh (pekti – pečem, podigti – podiže)
- u tvorbi umanjenica sufiksima -ica, -ić imenica na kgh (krug – kružić, noga – nožica, muha – mušica)
- ispred nekih sufiksa (mrak – mračan, duh – duša)

Ne provodi se u: kolega – kolege, buha – buhica, zeko - zekin

SIBILARIZACIJA – velari kgh ispred i prelaze u sibilante czs

Npr. ruka – ruci, knjiga – knjizi, duh – dusi

Kad se javlja:
- u dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda (majci, knjizi, svrsi)
- u dativu, lokativu, instrumentalu množine imenica muškog roda (đacima, vrazima, dusima)
- u imperativima glagola kojima osnova završava na kgh (reci, teci, lezi)

Ne provodi se u: osobnim imenima i prezimenima, imenicama odmila (hipokristicima), nekim zemljopisnim imenima (Krki,
Kartagi) i imenicama na -cka, -čka, -čka, -zga, -tka, a neke mogu imati dvojake oblike (juhi – jusi, pripovijetki – pripovijetci)

JOTACIJA – stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u novi palatalni suglasnik

t+j – ć (žut – žutji – žući)

d+j – đ (mlad – mladji – mlađi)
h+j – š (suh – suhji – suši)
s+j – š (visok – visji – viši)
z+j – ž (brz – brzji – brži)
g+j – ž (drag – dragji – draži)
c+j – č (micati – micjem – mičem)
k+j – č (jak – jakji – jači)
l+j – lj (posoliti – posoljen)
n+j – nj (puniti – punjen)

Kad se javlja:
- u komparativima na –ji
- u prezentu i imperfektu glagola na -jem, -jah
- u GPT na –jen
- u instrumentalu jd ženskog roda na –ju (radostju – radošću)
- u zbirnim imenicama na –je

EPENTETSKO ILI UMETNUTO L - oblik jotacije kad se pbmv nađu ispred J pa se umeće L. Promjena se zove EPENTEZA.

Npr. grubji – grublji, grmje – grmlje, snopje – snoplje, mravji – mravlji

JEDNAČENJA (ASIMILACIJE) SUGLASNIKA

JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

Do jednačenja dolazi kada se dva suglasnika različita po zvučnosti nađu jedan pokraj drugoga.

Z + B > BB

rob + stvo – ropstvo

uz + put – usput

B + Z > ZZ

svat + ba – svadba
naruč + ba – narudžba

Ne provodi se u:
 - suglasničke skupine dc, dč, dć, ds, dš (podcijeniti, odčitati, predstava, podšišati)
- složenice s ispod/iznad (iznadprosječan, ispodprosječan)
- druge složenice kada je to potrebno radi jasnoće (podtekst, postdiplomski, nadtrčati)

JEDNAČENJE PO MJESTU TVORBE

Do jednačenja dolazi kad se jedan kraj drugog nađu dva suglasnika različita po mjestu tvorbe.

s + č, ć, lj, nj > š
sčepati – ščepati
nosnja – nošnja

z + đ, dž, lj, nj > ž

kaznjiv – kažnjiv
pazljiv – pažljiv
voznja – vožnja

h + č, ć > š
orahčić – oraščić
trbuhčić – trbuščić
drhćem – dršćem

n + b, p > m
činbenik – čimbenik
stanben – stamben
obranbeni – obrambeni

Ne provodi se u: kad su lj ili nj nastali glasovnom promjenom ( snijeg – snježan, slijep – sljepoća), ako su na početku drugog
dijela složenice (razljutiti, raznjihati, izljubiti) ili u složenicama poput jedanput, stranputica kada je n na kraju prvog dijela
složenice.

STAPANJE SUGLASNIKA
Kad se nađu dva ista stapaju se u jedan (bezzvučan – bezvučan)
To se često događa zbog neke glasovne promjene:
pet + deset – peddeset
bez + žični – bežžični
iz + sipati – issipati

Ne provodi se u: u superlativima pridjeva na j (najjači, najjadniji) i u složenicama (naddržavni, izvannastavni, dvadesettrećina)

ISPADANJE SUGLASNIKA
Do glasovne promjene dolazi radi lakšeg izgovora.

d i t ispred c i č
sudac – sudca – suca
otac – otca – oca
svetac – svetca – sveca

d i t u skupovima st,št,zd,žd ispred suglasnika osim r i v:

koristna – korisna
kazalištni – kazališni
obrastla – obrasla
godištnji – godišnji
nuždna – nužna
Ne provodi se u: rječima stranog porijekla (protestni, azbestni), a može biti i da imaju dva oblika – zadatci, dodatci

s u sufiksu ski kad se nađe iza č i ć

ribičski – ribički
Gospićski – gospićki

GRAFEMI - temeljna slova, izvedena slova, dvoslovi, troslov

jedan fonem – više grafema
više fonema – jedan grafem

PRAVOPIS – ortografija, propisuje pravila o pisanju grafema, riječi i skupova riječi.

PRAVOGOVOR – ortoepija, propisuje pravila o izgovoru riječi.

GRAFEMSKI SUSTAV – sustav pisanih znakova za foneme.

FONEMSKI SUSTAV – se ne podudara s grafemskim. jedan fonem je najčešće jedan grafem, ali može biti i 2 i više.

POVIJEST

latinica, glagoljica i zapadna ćirilica (bosančica)

LATINICA
Red i zakon sestara dominikanki
Šibenska molitva

GLAGOLJICA
Bašćanska ploča
Vinodolski zakonik
Misal po zakonu rimskoga dvora

BOSANČICA
Poljički statut

ETIMOLOŠKI PRAVOPIS – traži da riječ pišemo tako da se vidi njezin nastanak (preddvorje)
FONOLOŠKI PRAVOPIS – da svako slovo u riječi odgovara glasu koji izgovaramo. (predvorje)

NAŠ – fonološko-etimološki.

IJE JE I E PRAVILA:

PRVO PRAVILO – ije se ispred naglašenog sloga pretvara u je

DRUGO PRAVILO – izvedena imenica/pridjev iz glagola gubi ije u je
POSEBNO PRAVILO – SUG + r + ije > je/e

IJE U JE:
- u dugoj množini imenica koje dobivaju slog više (cvjetovi, snjegovi svjetovi)
- u genitivu množine imenica ženskog roda s nepostojanim a (popijevka, pripovijetka – pripovjedaka
- imenice ženskog roda na -ota, -oća, -ina (grehota, sljepoća, bijel – bjelina)
- imenice srednjeg roda koje u GDLI dobivaju slog više (dijete – djeteta)
- zbirne imenice na –ad (zvijer - zvjerad, ždrijebe – ždrjebad/ždrebad)
- u deminutivima na -ić, -čić, -ica, -čica (mijeh – mješić, korijen – korjenčić, zvijezda – zvjezdica, cijev – cjevčica)
- glagolske imenice nastale od svršenih glagola (navijestiti – navještenje, prosvijetliti – prosvjetljenje, izliječiti –
izlječenje)
- augmentativi (svijet – svjetina)
- u prvom dijelu složenice (zvijer – zvjerokradica, cijev – cjevovod)
- u komparativu (bljeđi, ljepši, bjedniji)
- u opisnim pridjevima na -ast, -kast, -cat, -it (cjevast, bjelkast, cjelcat, rječit)
- pridjevi na –ovit (pjeskovit, brjegovit/bregovit)
- složeni pridjevi (cjelovečernji, bjelokosni)

IJE OSTAJE IJE:

- ponekad u dugoj množini (lijekovi, tijekovi)
- kratka množina (snijezi, korijeni)
- zbirne imenice na –je (cvijeće, liješće)
- u deminutivima na -ce, -ak, -ka (odijelce, ždrijelce, korijenak, cijevka)
- glagolske imenice nastale od nesvršenih glagola (svijetljenje, cijepljenje, dijeljenje)
- u posvojnim pridjevima na -ov, -ev, -in (pijetlov, slijepčev, zvijezdin) (OSIM KOD brjestov, drjenov, ljeskov)
IJE I JE U GLAGOLIMA:

IJE>JE – kad od svršenog s ijetvorimo nesvršeni sa -ivati, -avati

dodijeliti – dodjeljivati
ocijeniti – ocjenjivati
razmijeniti – razmjenjivati
riješiti – rješavati
primijeniti – primjenjivati

JE>IJE – isto u promjeni vida kad svršeni glagol ima u sebi je

dospjeti – dospijevati
podsjeći – podsijecati
sagorjeti – sagorijevati
razumjeti – razumijevati

ALI kada ima u osnovi MJERA MJESTO SJESTI onda ostaje je

zamjeriti se – zamjerati se
premjestiti – premještati
nasjesti – nasjedati

JOŠ:
leći – lijeganje, lijegati
zreti – sazrijevati
umjeti – umijem
razumjeti – razumijem
-htjeti - -htijem
-spjeti - -spijem
smjeti – smijem

NAGLASAK je isticanje sloga visinom i jačinom glasa.

NAGLASNE/PROZODIJSKE JEDINICE:
- JAČINA (intenzitet) – naglašeno ili nenaglašeno
- TRAJANJE (kvantiteta) – dug ili kratak
- INTONACIJA (kretanje tona) – silazna ili uzlazna

PROZODIJA – znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi proučavanjem prozodijskih jedinica (visine, trajanja,
intonacije).

Dugi naglasci se često ostvaruju ispred suglasniče skupine.

Kratki naglasci se često ostvaruju ispred samoglasničke skupine.

NAGLASNA ILI IZGOVORNA CJELINA – čine ju naglašena riječ i više ili jedna nenaglašena riječ koja se ispred ili iza nje uz
nju veže u izgovoru.

ČETIRI PRAVILA:
1. Jednosložne riječi moraju imati silazne naglaske.
2. Trosložne ili višesložne riječi na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske.
3. Dvosložne ili višesložne riječi na početnom slogu mogu imati sve naglaske.
4. Na zadnjem slogu u hrvatskim standardnim riječima ne može stajati nikakav naglasak.

Kratko silazni: \\ (nebo, kist, procjena)

Kratko uzlazni: \ (magla, sarma, kabanica, pozornica)
Dugo silazni: ∩ (sunce, šunka, mir, pamćenje, cijeli)
Dugo uzlazni: / (duga, tuga, rezervirati)

NENAGLAŠENA DUŽINA nalazi se iza naglašenog sloga (veže se uz naglasak ispred sebe). Može se nalaziti u osnovnom
obliku neke riječi, na tvorbenom sufiksu ili na nastavku. Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.
GDJE SE JAVLJA:
- padeži:
o Genitiv jednine ženskog roda (tame, vode)
o Instrumental jednine ženskog roda (tamom, vodom)
 o Genitiv množine svih rodova (tama, voda, polja, novaca)
- Određeni oblici pridjeva (bijeli, bijeloga, bijelome)
- Prezent (gledam, gledaš, gleda)
- GPS (čitajući, pišući, videći)
- GPP (pročitavši, napisavši, nacrtavši)

RAZLIKOVNA ULOGA – imaju ju i naglasak i nenaglašena dužina (unuka – unuka)

RIJEČI dijelimo na:

- TONIČKE ILI NAGLAŠENE RIJEČI, NAGLASNICE
- ATONIČKE ILI NENAGLAŠENE RIJEČI, NENAGLASNICE (KLITIKE: ENKLITIKE I PROKLITITE)

Proklitike (prislonjenice, prednaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje ispred naglašene.

Vrste proklitika:
prijedložne:
- svi jednosložni prijedlozi (od, do, u, za, sa)
- neki dvosložni prijedlozi (među, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko)
- trosložni prijedlozi složeni sa iz- (ispod, iznad, između, izvan)
veznici - (a, i, ni, da, kad(!))
negacija - ne

Prelazak naglaska na proklitiku:

- nenaglašene pred uzlaznim naglaskom (u vodi, na jeziku, o trubi)
- naglašene pred silaznim naglaskom (u grad, po vodu, ne znam)
o kratkouzlazni (ne znam)
o kratkosilazni (u grad, po vodu)

Enklitike (naslonjenice, zanaglasnice) – nenaglašene riječi koje stoje iza naglašene

Vrste enklitika:
glagolske
- nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola biti (sam, si, je, smo, ste, su)
- nenaglašeni oblici aorista pomoćnog glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi)
- nenaglašeni oblici prezenta pomoćnog glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo,ćete, će)
zamjeničke
- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas, vas, ih)
- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
- nenaglašeni oblici osobnih zamjenica u akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
- nenaglašeni oblici povratne zamjenice (si, se)
čestica (riječca) li

Redoslijed enklitika:
1. prvo glagolska, pa zamjenička (osim trećeg lica – je – poželio mu je)
2. prvo zamjenička u dativu, zatim ostale zamjeničke (ako mu je pokloniš)
3. prvo li, glag., zamj (D), zamj (G/A), (Kako li će mu se, Smatraš li da će mu ih) (opet je ide na kraj – zar joj ih je
poklonio)

NASTAJANJE SLOVA Č:
- prema osnovnom k ili c
- imenički sufiksi -ač, -ača, -jača, -ičar, -čić, -čica, -čina, -če, -ečak, -ičak, -ič, -čaga, -ičina, -ična
- pridjevski sufiks -ačak, -ičan, -ički, -ačan, -ački, -čiv, -ičast
NASTAJANJE SLOVA Ć:
- prema osnovnom t ili đ
- imenički sufiksi -ić, -oća, -ać, -dać, -bać, -aća
- pridjevski sufiksi -aći, -eći
NASTAJANJE SLOVA DŽ:
- prema osnovnom č
- budžet, džem, džepar, džez, patlidžan, džungla, narudžba, svjedodžba, predodžba, jednadžba, šeširdžija, buregdžija,
buregdžinica, ćevabdžinica, džamija, džemper, džep, džeparac, džokej, džudo, džuboks, menadžer, kandža, fildžan,
hodža, pidžama, srdžba,
NASTAJANJE SLOVA Đ:
- prema osnovnom d
- đavao, đon, đurđica, suđe, evanđelje, leđa, mlađi, grožđe, prilagođavati, uvrijeđen, đak, đački, đurđevački, međa, đubre,
đipati, đerdan, punđa, rđa, mađioničar, čađa,