ANALIZA LEKTIRE ZELENO BUSENJE

Datum analize: 19.04.2020. godine

Naziv književnog djela : „Zeleno busenje“
Ime pisca: Edhem Mulabdić
Kratka biografija : Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine. Tu je
završio mekteb i ruždiju i nakon toga zaposlio se kao činovnik. Godine 1887.
Mulabdić upisuje Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija
posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje radi kao nastavnik u
Darul-mualimminu, u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Od 1899. do 1902.
godine. obavlja dužnost prefekta konvikta Učiteljske škole, a od 1902. do 1910.
predaje na Šerijatskoj sudačkoj školi. Od 1911. do 1917. bio je nadzornik osnovnih
škola, a od 1917. do 1923. je u upravi Muslimanske osnovne i Više djevojačke
škole. Od 1923. do 1929. je narodni poslanik na listi JMO. 6. januara 1929. godine
je penzionisan.

Vrsta književnog djela: roman

Tema: -Ljubav Aiše i Ahmeta koja je spriječena i tragično završena.
-Bosna za vrijeme Austro-ugarske vlasti.
Mjesto radnje: Maglaj, Varoš
Vrijeme radnje: Osmansko carstvo, Austro - Ugarske
Glavni likovi: Ahmet, Aiša
Sporedni likovi: Mustafa, Alija, Mehmed efendija, Muharemaga, Rašid
Karakterizacija likova:
 Ahmet- stasit, tankovijast, crnooki momak žarkog pogleda, stidan, skroman
 Mehmed-efendija-najstariji sin Omera,pametan, brižljiv, dobar,
 Muharem-aga-uporan, ponosan, srtog, šutljiv,hladan
 Numan-aga: pametan, naučen, dobrodušan
 Aiša-kćerka Muharemage,mlada,lijepa
djevojka,brižna,emocionalna,zaljubljena
 Alija-najmlađi sin Omera,poslušan,marljiv,vrijedan
 

Fabula: Ahmet, mladić iz male varoši bio je zaljubljen u lijepu Muharem-aginu

kćerku Aišu sa kojom je često ašikovao pod prozorom .Najstariji sin Mehmed je
samo trošio novaci i provodio vrijeme u hanovima dok je najmlađi sin pratio stope
svoje braće. Kad je Ahmet zatražio Aišinu ruku, njen otac nije pristao jer je bio
protiv toga i nije dao Aišu. Bili su mnogo tužni ali bez obzira na sve njihova
ljubav bila je sve jača i jača. U tom periodu Bosna je pala pod upravu Austro –
Ugarske monarhije. Ahmet je na kraju odlučio ići u borbu da bi branio svoju
državu. Obećao je Aiši da će se vratiti i da će živjeti sretno sa njom.Držao se čvrsto
svoje odluke i nije mu niko mogao promijeniti mišljenje .Njegova majka je
tugovala za njim a Mehmed je donosio sve informacije do kojih je mogao
doći.Jednom prilikom kada je bila pucnjava, Ahmet se bacio u rijeku i uspio se
spasiti. Drugi put,dolazi informacija da je Ahmet ranjen ili ubijen,međutim, nije se
tačno znalo.Ahmetovoj porodici, koja se doselila u selo, su došla četiri naoružana
vojnika koji su tražili novac od njih. Nisu imali nikakav novac te su ih vojnici
uputili nekoliko udaraca. Na kraju, majka je bila ubijena a brat ranjen.Zatim je
stigla vijest da je Ahmet poginuo i Aiša jednostavno nije mogla da podnese istinu
te je mnogo patila za njim. Ahmet je nosio Aišinu maramu kada su ga našli mrtvog
što ju je još više dirnulo. Dugo vrmena je tugovala za Ahmetom pa je zaprosio
Rašid,momak koji se družio sa Mustafom koji je pio, na što je ona tužna srca na
kraju pristala zbog majke koja ju je uspjela nagovoriti. A nakon toga je i umrla.
Bilo je to previše patnje i bola za njeno srce. Njenoj dženazi prisustvovao je i
Ahmetov brat koji je imao divna sjećanja na prošlost.

Kompozicija djela :
 Uvod - porodica Omer-age,ašikovanje Ahmeta i Aiše
 Zaplet – želja Ahmeta dauzme Aišinu ruku
 Vrhunac – odlazak Ahmeta u borbu
 Rasplet – Ahmetova smrt,Aišina tuga
 Kraj – dzenaza mlade Aiše
Ideja: "Niko nikog ne može natjerati ni na dobro, a kamo li na zlo, pa tako i
onih što se svojom voljom podadoše svakakvu životu.“ Ljubav, dobrota i
pravda uvijek pobjeđuju a mržnjom ne množemo ništa postići.
Jezik i stil: Pisac je koristio arhaistične riječi tj Turcizme koji se i dan danas koriste
u govoru.
Najljepši odlomak: Mladi je petak, džamijski harem pun šarolike
svjetine. Pohrlilo i staro i mlado da klanja prvu
džumu. Sve je u čistoj ljetnoj nošnji, al' sve nekako
turobno dirnuto, klanja se dženaza - pod prste-
nom djevojci, Muharemaginoj Ajiši.
Doskora je krenula duga povorka za mejitom
da ga otprati do hladnog groba. Me đu svjetinom
išlo i mlado momče u uskom odijelu, Alija, brat
Ahmetov, koji je tog dana na dopust došao. I on,
suzna oka pratio - nesudenu snahu; bio tužan za
Ajišom, za Mustafom - a sva mu nedavna prošlost
treptila pred očima. Još ga više rastužilo kad je vi-
dio Muharemagu, a on - ko pusto stablo kom ljuta
bura skrši granje, tužan, satrven... a kako je tek si-
roti majci...!
Alija se povratio s pokopa Ajišina, posjetio on-
da majčin grob, otišao sjutri dan na Preslicu da vi-
di gdje mu je brat pao; a kad se povratio u Maglaj,
opazio gore, malo više Delibegova hana, lijep spo-
menik onim vojnicima koji padoše na Maglaju.
Sve je obišao, suzna oka, promatrao ove nevine
žrtve onog vremena, sudbine, koje je sada pokriva-
lo zeleno busenje ...
Stilska sredstva:
  Epiteti: čarobno lice,lijepa djevojka,čudan dogovor...
 Poređenje- „mladež može prelazit u ponoć kao usred dana“
 Metafora- „Doduše nema onog plača kao ono prije, al' nema ni cigle vesele
crte na licu.“
 Hiperbola-„Na Osmanliju hiljadu kletvi.“

Mišljenje o djelu: Roman je jako interesantan ali i tužan, radnja se dešava u

periodu aneksije BiHšto nam kazuje mnogo o tom vremenu. Pisac koristeći mnoge
stilske figure I poseban način pisanja uspjeva dočarati ovaj roman.