Professional Documents
Culture Documents
Razmak 2
Razmak 2
Osim između pojedinačnih riječi, razmak se koristi i između rečenica (iza pisanja tačke,
upitnika i uzvičnika te iza tri tačke) ili između dijelova rečenica (iza zareza, tačke sa zarezom,
iza dvotačke i iza tri tačke).
Razmak se u ovom slučaju ne nalazi ispred tačke, upitnika, uzvičnika i ispred tri tačke,
odnosno ispred zareza, tačke sa zarezom ili ispred dvotačke (svi ovi znaci pišu se uz riječi
koje im prethode, ali odvojeno od riječi koje im slijede).
Razmak se ne upotrebljava:
ZAGRADE
Umetanje dijelova teksta u već postojeći tekst ili izdvajanje dijelova teksta u postojećem
tekstu označava se zagradama (lijeva i desna zagrada ili otvorena i zatvorena zagrada).
Unutar zagrada tekst se ne odvaja razmakom. Također, odmah poslije zatvorene zagrade stoji
odgovarajući pravopisni znak, bez razmaka.
Ako se unutar teksta u zagradi dodatno zagradama izdvaja ili umeće drugi tekst,
dozvoljena je upotreba zagrada istog oblika, s tim da se dodatno vodi računa da svaka
zagrada ima svoj odgovarajući par:
Već nekoliko puta je (a to mu se dešava svaki put (tj. uglavnom onda) kada je izrazito sretan
(ili kad je ravnodušan)) odustao od svog prava na naknadu za obavljeni posao.
(OVO PREFORMULISATI; ALI OSTAVITI JAKO KORISNO PRAVILO): Ako se citat koji
završava točkom i navodnikom nalazi na kraju rečenice, iza upute na bibliografski podatak
piše se točka: Autor navodi: „Upravo ti višestoljetni intenzivni kontakti dviju republika doveli
su do stvaranja vrlo stabilnih i razrađenih međusobnih odnosa.” (Ivković 2012: 9). U ovome
radu polazimo od te pretpostavke.
PISANJE ZAREZA
U procesu nabrajanja ili nizanja u primjeni se javlja osnovna funkcija zareza, tj. označavanje
odvajanja riječi, skupova riječi i rečenica. Također, pored nizanja, zarez se često koristi
prilikom dodatnih objašnjenja (naknadnih dodavanja teksta), odnosno prilikom određenih
najavnih dijelova (prethodnih dionica) teksta. Frekventna upotreba zareza jeste i u funkciji
isticanja određenih dijelova teksta.
Kada govorimo o nabrajanju bitno je na samom početku razlikovati završeni ili nezavršeni niz
jezičkih jedinica. Ako je posljednji član niza spojen veznikom, radi se o završenom i na neki
način jasno izrečenom i „unaprijed smišljenom“ nizu. Međutim, kada se nabrajanje formira i
smišlja sinhorno, u toku samog govora, ono obično završava kao nepotpun ili nedovršen niz.
Ova razlika je važna zato što se u nedovršenom nizu dozvoljava upotreba zareza ISPRED
SVAKOG ČLANA u nizu, iako je u načelu običajnije da se u nizanju (nabrajanju) sam
posljednji član niza (riječ ili grupa riječi) odvaja veznikom.
(Ni druga rečenica se ne percipira kao iskaz o tri posebna dana, već o jednom, kao i
prva.)
U nizu pridjeva uočavamo strukturu koja se formalno realizuje i kako dovršeni i kao
nedovršeni niz, zavisno od konteksta i preciznog smisla datog jezičkog izraza.
Ako niz pridjeva upućuje na uporedo i podjednako (naporedo) važne kvalifikacije određenog
pojma, zarez se piše ispred svakog od njih:
Ako je posljednji član niza spojen veznikom, ima se utisak da je cijelo nabrajanje
unaprijed smišljeno; a ako se veznik ne upotrebljava ni ispred posljednjeg člana, postiže se
drukčiji ritam kazivanja – kao da se nabrajanje smišlja i niz formira u toku samog govora ili
pisanja, a nabrajanje ne pretenduje da bude iscrpno, dovršeno. U ovakvom slučaju zarez se
piše ispred svakog elementa nabrajanja i to je nedovršeni niz.
PRIMJER:
(Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik vs. *Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik)
2. U SUPROTNIM REČENICAMA:
Bosanski i crnogorski pravopis govore o nekoj vrsti neprave i prave suprotnosti, pri čemu
se, zapravo, neprava suprotnost tretira kao direktno povezivanje jer se tada zarez ne piše,
što je metodološki diskutabilno (upravo bi prema semantičkoj interpunkciji nepravu trebalo
odvajati zarezima, a pravu ne). ?????
NEPRAVA: PRAVA: