Po svojstvima artikuliranog glasa kao zvuka možemo izdvojiti zvučne suglasnike i njihove direktne

bezvučne parnjake (b–p, g–k, d–t, đ–ć, ž–š, z–s, dž–č); a bezvučni su još i glasovi: f, h, i c, dok su
zvučni još i svi sonanti: j, v, r, l, lj, m, n i nj. U dodiru bezvučnih sa zvučnim, i zvučnih sa bezvučnim
suglasnicima, bez obzira radi li se o direktnom parnjaku ili ne, dolazi do ujednačavanja po zvučnosti:
zvučni suglasnik mijenja se ispred bezvučnog u svoj bezvučni parnjak, a bezvučni suglasnik ispred
zvučnog mijenja se u zvučni.

ODSTUPANJA OD JEDNAČENJA SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI

Do odstupanja od jednačenja po zvučnosti dolazi:

a) u pojedinim složenicama, u primjerima sa direktnim zvučnim i bezvučnim parnjacima na granici

prefiksa i osnove riječi, gdje bismo jednačenjem dobili dva ista suglasnika, a što bi u nastavku
(gubljenjem jednog od njih ili daljim jednačenjem) dovelo do potpunog izobličavanja riječi (zato je:
podtačka, ne *potačka < pottačka; predtakmičenje, ne *pretakmičenje < prettakmičenje; predturski,
ne *preturski < pretturski, i slično; ali je: potpis, natpis, potpoglavlje, potpitanje, potpomoći, pretčas,
otčepiti, natčovjek i slično, up. gubljenje suglasnika – naredno poglavlje);

b) u primjerima složenica, izvedenica i osnovnih riječi stranog porijekla (zato je: subpolaran, ne
*supolaran < suppolaran; postdiplomski, ne *pozdiplomski < posdiplomski, posddiplomski;; adhezija,
ne *athezija; gangster, ne *gankster; plebs, ne *pleps; mektebski, ne *mektepski; hadžski, ne *hačski,
tekbir, ne *tegbir; hutba, ne *hudba i slično);

c) Slično kao prethodnom, ali sada domaći prefiks, strana osnova: podtekst, ne *potekst < pottekst;
podtip, ne *potip < pottip; nadkonfesionalan, ne *natkonfesionalan; nadpersonalan, ne
*natpersonalan; nadtalasni, ne *natalasni (nattalasni);

d) u vlastitim imenicama stranog porijekla ili u izvedenim pridjevima: Dresden (ne Drezden),
Vašington (Washington) (ne Vašinkton), Habsburg (ne Hapsburg), i slično;

e) Sonanti također ne učestvuju u ovoj promjeni, a od bezvučnhi suglasnika koji nemaju svoje
zvučne parnjake (f, h, c) jedino se glas h može naći uz zvučne, pri čemu ostaje neizmjenjen –
također u složenim riječima i u riječima stranog porijekla (tj. naročito i u vlastitim imenicama):
Podhrastovi, Vrhbosna, Vahdeta, Vehbija, Midhat, Subhija, Edhem, Brodski, Velington, Nuhbegović,
Salihbegović; ali je: prethodni, prethrišćanski,othraniti, othuknuti; kao: potkrijepiti, potkrovlje, i slično
(v. slične završne primjere pod tačkom „a“).

f) Iako pisanje ličnih imena zavisi od njihove izvorne forme svojstvene opredjeljenju njihovih nosilaca,
uobičajeno izvorno pisanje (kao u prethodnoj stavci), a ponekad se ona pišu i s izvršenim
jednačenjem: Mithat (Mithad); Mitheta, Ethem, i slično.

*UPOREDITI: smeđast/smeđkast (smeđe) i smećast/smećkast (smeće). (Ili se radi o homonimiji?)

 ODSTUPANJE OD JEDNAČENJA SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE

Do promjene suglasnika s i z ispred lj ili nj ne dolazi: a) na granici prefiksa i korijena: sljubiti, izljubiti,
razljutiti, raznjihati, iznjedriti; b) kada su lj ili nj nastali jotovanjem s glasom j nastalim od ijekavskog
jata: iznjedriti, ozljeda, sljepilo, posljednji, snjegovi, i slično.

NAPOMENA:

Po mjestu ili načinu tvorbe od pridjeva izvedenih od glagola neprelaznog tipa (i daljih izvedenica u
liku trpnih pridjeva ili glagolskih imenica) ne provodi se odstupanje od promjene suglasnika s i z, tj.
promjena se ipak vrši (iako se to možda ne bi očekivalo), kao u primjerima: Pobješnjeli Maks (Max),
pobješnjela Drina, zakašnjela lopta (ali, up. Ona je kasnila pa zakasnila, vs. Zakašnjele (kȃsnē)
narudžbe ne primamo, i slično).

Naročito, kako je već istaknuto, promjena se također vrši kod izvedenih trpnih glagolskih pridjeva i
sličnih imenica na -je (gdje nije riječ o ijekavizmima), u primjerima kao: objašnjenje, zakašnjenje, i
slično.

Obratno, promjena se ne vrši i u sličnim primjerima koji nisu ijekavizmi, kao u izvedenicama glagola
zaposliti: zaposlenje, zaposlen, zaposlenost (ne: *zapošljenje, *zapošljen, *zapošljenost).

Glagoli na -jeti su neprelazni i izvođenjem od pridjeva izražavaju nečiju stečenu osobinu, u odnosu na
glagole na -iti koji su prelazni, i koji izražavaju da se na nekoga ili nešto prenosi osobina iskazana
pridjevom. Međutim, ova razlika se već djelimično ili kod nekih glagola skoro potpuno gubi, pa
nećemo uzimati za pravilne izraze tipa: *ozdravjeti: *ozdravjela, *oćoravjeti: *oćoravjela, *sjedjeti:
*sjedjela i sl.

ODSTUPANJE OD GUBLJENJA SUGLASNIKA

Suglasnici d i t gube se ispred stlivenih suglasnika, tj. u suglasničkim grupama tc, tč, tć, tđ, i tdž:
podatak: podaci; gubitak: gubici, metak: meci; početak: počeci; završetak: završeci; otac: oci i očevi;
pripovijetka: pripovijetki i pripovijeci (ne: pripovijetci), i slično.

Praktično, prilikom gubljenja suglasnika prethodno često dolazi i do jednačenja. Kako kod jednačenja
samo grupe DS i DŠ ostaju neizmjenjene, to će reći da se grupa DC mijenja u TC, a grupa DČ u TČ, pa
gubljenjem dalje imamo: TC > C, TČ > Č, tj.: zadatak: zadaci (< zadatci); iscjedak: iscjeci; otac: oče (<
otče) i drugo.

Međutim, gubljenje suglasnika se ne vrši kod riječi s prefiksom koji završava glasom d ili t, ako u
nastavku imamo slivene suglasnike (c, č, ć, đ i dž), pa su potpuno ovjereni primjeri: otčepiti, otćušnuti,
pretčas, potpoglavlje, potcrtati, potcijeniti itd.

U pojedinim neizvedenim (osnovnim) riječima također se odstupa od gubljenja suglasnika, da ne bi

došlo do izobličavanja osnovne riječi:

napitak: napitci, naplatak: naplatci, napletak: napletci, doplatak: doplatci, kutak: kutci i kutkovi,
pitac: pitci. Također, od bitka imamo: bitki (ne: bici ili bitci), od tetak imamo: tetkovi i tetki (ne: tetci ili
teci), i slično.