Osvrt na kazališnu predstavu Semafor

U utorak 8. ožujka 2022. godine smo mi, učenici 2.f te ostali učenici drugih razreda Gimnazije
Karlovac posjetili karlovačko kazalište Zorin dom. Pogledali smo predstavu pod nazivom Semafor.
Predstava gledateljima pokušava predočiti kako izgleda život i s kojim se to problemima susreće obitelj
Tolić, čiji najmlađi član pati od poremećaja u spektru autizma. Događaje nam kroz cijelu predstavu
prepričava sestra autističnog dječaka, Mila Tolić.

Početna scena predstave počinje upečatljivo i naglo, glasnim zvukovima prometa, vikanjem, raznim
promjenama svjetla. Na početku je prikazan pripovjedač Mila Tolić, djevojka tinejdžerske dobi koja se
nalazi u policijskoj postaji zbog ozljeđivanja policajca u svrhu spašavanja svog brata Viga. Mila je
prikazana kao lik koji je unatoč svojoj vrckavosti i ludosti vrlo odgovorna osoba snažnog karaktera.
Smatram da je svojom spektakularnom glumom, svima jako dobro prikazala njezine osjećaje i
razmišljanja te smo se tako lakše mogli povezati s njom i shvatiti situaciju iz njezine perspektive. Iako joj
je stalo do brata Viga, nekad ne može podnijeti svu pažnju koju on dobiva. Mila putem retrospekcije u
policijskoj postaji pripovijeda policajcu o životu s Vigom te svakidašnjim problemima s kojima se cijela
obitelj susreće, kako bi policajac lakše shvatio razlog napada nad drugim policajcem Jukićem. Što je
predstava išla dalje, lik Viga se počeo sve više prikazivati te mi se s vremenom počeo sviđati kao osoba.
Vigo je ujedno i glavni lik. Iskrenost je bila osobina koju sam najviše cijenila kod njega. Upravo ta njegova
kompleksnost osjećaja omogućila je shvaćanje poruke predstave. Kroz pripovijedanje upoznajemo se s
majkom Tihanom i ocem Josipom. Roditelji se jako trude pomoći, vrlo su uporni u shvaćanju svoga sina,
pogotovo mama. Zbog tolike upornosti i truda, Mila je često bila zanemarena u obitelji te smatram da se
u tim scenama moglo pronaći dosta mladih. Jedan od sporednih, a bitnih likova bio je Vigov psiholog.
Prikazan je kao vrlo simpatičan i pristupačan čovjek. U najgorim i najljepšim situacijama on bio je uz
obitelj te pomagao kako god je mogao. Kako je Mila pokušavala što bolje razumjeti Viga i naučiti ga kako
da se bolje ponaša prema drugima, upoznaje ga sa svojim prijateljima, jedni od sporednih likova. Vigo i
Milini prijatelji brzo su se sprijateljili te smatram da su prijatelji jako dragi i otvoreni ljudi. Svidjelo mi se
to što, iako Vigo pati od poremećaja u spektru autizma, prijatelji mu nisu isticali mane koje donosi taj
poremećaj te su ga odmah prihvatili. Osoba koja se izdvajala iz skupine prijatelja bila je Laura. Laura je
bila osoba u koju se Vigo zaljubio. Jako je draga, simpatična i opuštena cura. Bilo mi je jako žao što nisu
završili zajedno jer smatram da su bili lijep par. Za razliku od pozitivnih likova, Jukić i njegovi prijatelji bili
su suprotno. Psihički i fizički su zlostavljali Milu i Viga. Jukićev otac bezobrazan je i negativan lik u
predstavi te je on policajac zbog kojeg je Mila završila u policijskoj postaji. Nanio je štetu i Vigu time što
ga je u školi htio izbaciti iz razreda. Radnja je smještena u suvremenom vremenu, u gradu Zagrebu što se
može zaključiti po Vigovom ponavljanju registracijskih tablica, koje su najčešće bile zagrebačke, po
jezičnom izražavanju Mile i njezinih prijatelja. Mjesta događanja su raskrižje, obiteljski stan, policijska
postaja, ured psihologa i park. Na pozornici se kroz cijelu predstavu u kutu nalazila policijska postaja.
Raskrižje je prikazano jednim velikim semaforom kojim je započela i završila predstava. Kada se trebao
prikazati neki drugi prostor, na primjer stan, ljudi odjeveni u crno donosili bi rekvizite kao na primjer
kauč, stol i stolice. Bilo je zanimljivo gledati kako ljudi odjeveni u crno na poseban način unose i iznose
rekvizite zbog svog usklađenog, ali smiješnog ponašanja i hoda. Gluma je bila fantastična te je svaki
glumac izvrsno kontrolirao glasnoću i razgovjetnost za vrijeme svoga govora. Nisam mislila da će glumci
biti na tako visokoj razini, ali sam se ugodno iznenadila. Vigo mi je najupečatljiviji lik od svih zbog
njegove glume i teškog života. Uz glumu, glazba je bila sastavnica koja je pridonijela cjelokupnoj
atmosferi predstave. Glazba se često pojavljivala u predstavi. Smatram da je glazba bila najkorisnija za
vrijeme napetih događaja jer smo se mogli još više uživjeti.

Predstava Semafor iznimno mi se svidjela jer smatram da nas uči kako funkcioniraju i kako se trebamo
odnositi s osobama koje imaju poremećaj u spektru autizma. Redatelj je ovom predstavom htio prikazati
realan svijet obitelji čije dijete boluje od poremećaja u spektru autizma te važnost razumijevanja i
strpljivosti za pojedinu osobu. Naučila sam da nikad ne znaš u kakvim se obiteljskim situacijama neka
osoba nalazi te zato uvijek moraš biti dobar prema drugima.