Lea Pećnik 2.

OSVRT NA FESTIVAL
,,FESTIVAL PRAVA DJECE“,
2023.

Festival prava djece pokrenut je 2009. godine, u povodu obilježavanja dvadesete

godišnjice Konvencije o pravima djeteta. Festival se temelji na promicanju svijesti o pravima
djece i mladih koristeći filmsku umjetnost kao kreativni alat, pružajući tako mogućnost za
izražavanje i stvaralaštvo. Do danas, festival je privukao više od 134.000 sudionika i prikazao
348 filmova. Od 2020. godine, dio programa se održava se online kako bi bio dostupan svim
učenicima u Hrvatskoj. Prosječno 150 škola godišnje sudjeluje u aktivnostima festivala u 22
različita grada. U 15. izdanju, kino program kinoprogram će se odvijati u Glini i Zagrebu,
dok će ostali sadržaji biti online i dostupni svim školama koje se pridruže. Filmovi koje smo
imali zadovoljstvo analizirati i raspravljati o njima su: ,,Bez vVeze", ,,Bravo,
Anamarija", ,,Dobar tek" te ,,Nismo znali za Hrvatsku".

Pitanje koliko su mobiteli dobri za nas postalo je sveprisutno u današnjem digitalnom

društvu. Mobiteli su postali snažan alat za komunikaciju, pristup informacijama i zabavu, ali
isto tako izazivaju brojne prijepore i zabrinutosti. O ovim problemima upravo je tema prvog
filma. Film je pod nazivom ,,Bez veze“, a tema je ,,Koliko su mobiteli dobri za nas“. Film je
osmislila i snimila Video skupina Učeničkog doma Ugostiteljsko turističke škole u Osijeku.
Skupina srednjoškolki je provodila je istraživanje o utjecaju pametnih telefona na
svakodnevni život. Osim toga, istaknule su koliko vremena one i njihove prijateljice iz doma
svakodnevno provode pred ekranima. Kako bi dublje istražile ovu temu, odlučile su provesti
zanimljiv eksperiment, tri dana bez pametnih telefona. Film je snimljen sekvencom, kadrovi
su dinamični jer se prati dnevni ritam djevojaka, a ljudi su prikazani polublizu zbog forme
intervjua, posebno na kraju filma. Filmski rod jest dokumentarni. Na kraju eksperimenta
djevojke su istaknule kako je na početku bilo teško ostaviti mobitel u crnu kutiju, te koliko su
slobodnog vremena imale jer ga nisu provodile na mobitelu. Bile su više naspavane, na
vrijeme su obradile školsku zadaću i više su komunicirale s društvom. Predložile su
gledateljima da isprobaju ovaj eksperiment jer će vidjeti koliko vremena potroše na mobitelu
umjesto na baveći se vlastitim interesima. Ovisnost je ozbiljan društveni i zdravstveni
problem koji zahvaća mnoge ljude širom svijeta. Stoga se nadovezuje sljedećim filmom koji
također govori o ovisnosti. Film pod nazivom ,,Dobar tek“, osmislio je Blank_filmski
inkubator. Tema filma jest ,,Svi trebamo drugu priliku“. Sin Filip dolazi u posjet roditeljima

Lea Pećnik 2.a

Lea Pećnik 2.a

nakon godinu dana. Ponovno se povezuje s članovima svoje obitelji, stvari se čine
savršenima, sve dok se ne spomene prošlost. Filip je ovisnik, stoga je otišao od obitelji i nije
imao kontakta s nikim ni s kim. Nakon nekog vremena vraća se kući na majčin rođendan.
Dolaskom u kuću atmosfera je ugodna. Svi članovi obitelji zajedno su jeli nakon dugog
vremena. Odjedanput otac upita Filipa ,,Što si nam to napravio?!“. U proteklih šest mjeseci
majka nije mogla doći k sebi, a otac je bio zabrinut. Pristupio je grubo prema Filipu i u krivo
vrijeme na majčin rođendan. Filip koji ne želi se prisjećati na svojeu prošlosti odlazi iz kuće.
Majka i sestra bile su žalosne i razočarane na ocazbog očeva postupka. Otac nije znao što da
napravinapraviti sve dok nije otvorio poklon od FilipaFilipov poklon gdje se nalazila čestitka
s natpisom ,,Tti si jedna super mama“. Na tu scenu započela je pjesma pod nazivom ,,On me
voli na svoj način“, gdjekoja ostavlja poseban dojam. Film treba pogledati više puta da se
shvati poruka. Filip je znao gdje je pogriješio i htio se ispričati na miran način, a otac nije
znao kako pristupiti, te je na kraju ispalo tako. Film je snimljen statičnim kadrom u
polutotalu. Filmski rod jest igrani film. Djeci je važno da imaju pravo izražavati se i govoriti
što misle, jer to pomaže razvoju društva i temelj je demokratskih vrijednosti. Ovi koncepti
povezani su s Konvencijom o pravima djeteta, koja prepoznaje važnost davanja djece prilike
djeci da izraze svoje mišljenje i da budu aktivni sudionici u društvu. Film pod
nazivom ,,Bravo, Anamarija“, upravo govori kako je djeci važno djeci da sudjeluju u
odlučivanju i da imaju pravo izražavati svoje mišljenje. Tema filma jest ,,Zauzmi se za sebe“,
a osmislio ga je Studio kreativnih ideja Gunja. Lokalni ženski nogometni tim u poodmaklim
je pripremama za nadolazeće natjecanje. Trener se raspada pod stresom i počinje zadavati
curama djevojkama ili nogometašicama preteške zadatke, sve dok se Anamarija ne odluči
zauzeti za čitavu grupu. Anamarija je vesela djevojčica koja ne voli slijediti sve upute. U
filmu je prikazana kako skida tenisice i baca ih po igralištu, te kako se valja na travi i bježi od
trenera. Anamarija se također brine o svojem klubu i pristupi uvijek prva. Primjer je kada je
sama otišla do trenera i pitala ga ako mogu mogu li zajedno igrati nogomet. Trener u jednom
trenutku dobiva poziv kako ne može dobiti licencu jer nije dovoljno dobar. Sav razočaran,
ljutito počinje izvikivati viče na djevojke i prisiljava ih na intenzivniji trening. Derao se na
djevojke i nije popustio ništa. Došao je do Anamarije i počeo vikati na nju. Anamarija je
zastala i rekla je da ne želi to raditi i otišla s terena. Pravi je primjer buntovnice. Pokazala je
da, iako je ona mlađa od trenera, ona ima pravo glasa. U sportskim klubovima trebamo uvijek
poslušati trenera, no u ovoj situaciji trener je pristupio arogantno i Anamarija je imala pravo
reći što je htjela. Kadar je dinamični jer ... i snimljen u totalu zato što .... Filmski rod jest
igrani. Posljednji film pod nazivom ,,Nismo znali za Hrvatsku“, na temu ,,Svatko ima svoju

Lea Pećnik 2.a

Lea Pećnik 2.a

priču“, prati danas najaktualniju temu rata između Rusije i Ukrajine. U filmu je prikazano je
troje djece koji su izbjegli rat i preselili se u Hrvatsku. Svaki od njih troje ispričali su priču i
njihoveiznosi svoju priču i dojmove, osjećaje kako je to bilo živjeti u području gdje se odvija
rat. Djeca su mlada, pohađaju niži razred Osnovne škole Strahotnec, stoga možemo reći da ni
oni sami ne znaju što se događa u njihovoj zemlji. Šokantno je to što se u 21. stoljeću
odvijaju ratovi. U tim ratovima pogibaju ljudi, djeca, uništene su građevine, te ljudi koji su
preživjeli rat nisu ostali isti. Žalosno je vidjeti ovu djecu koja ne znaju detalje koje se
događaju ratnih zbivanja u njihovoj svojoj rodnoj zemlji i to što nikad neće moći provesti
djetinjstvo pa i daljnji život u Ukrajini. Film je snimljen blizu, statičnim kadrom jer se slijedi
forma intervjua. Filmski rod jest dokumentarni.

Svaki pogledani film nosi svoju poruku i čvrst snažan dojam. Osobni dojam ukazuje mi
filmOsobno, najsnažniji utisak ostavlja film pod nazivom ,,Nismo znali za Hrvatsku“.
Tijekom gledanja ovog filma nisam mogla suzdržati suze g. Gledajući ovu djecu kako govore
iznose svoje dojmove i kako se smiju i zabavljaju jer su pred kamerom i pred svojim
prijateljima iako znaju znajući što se događa u njihovoj rodnoj zemlji i kako je možda je
nikad neće moći posjetiti. Smatram da su ratovi u 21. stoljeću su bespotrebni. Koliko se
tehnologija poboljšala i koliko svijet ide na bolje, ne razumijem potrebu rata. Ne razumijem
se u politiku i nemam pravo govoriti na ovakvuo ovoj temiu, no prema ovome filmu
potaknulo me na razmišljanje o ovakvim temama.film „Nismo znali za Hrvatsku“ potaknu
me na razmišljanje o ratnim posljedicama.

Lea Pećnik 2.a