Adolescencija nekad i sad

Adolescencija je razdoblje tjelesnog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog sazrijevanja. To

je razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi, započinje pubertetom, a završava formiranjem
identiteta i postizanjem neovisnosti.
1. 1970-te
Iako ne tako daleko, 1970-te su se u velikoj mjeri razlikovale od današnjice u načinu življenja
ljudi i cjelokupnoj svjetskoj situaciji. Svijet je bio optimističniji, mladi su bili u poletu
revolucija i zalagali su se za svoja uvjerenja, ideale i često održavali prosvjede. Slušala se
razna glazba, od rock do hippie, išlo se na koncerte i festivale i, tek novootvorene, disko
klubove.
Mladi su u ono vrijeme svoje slobodno vrijeme provodili razvijajući svoje vještine i hobije,
često na „rolanju“, „skejtanju“ i istraživanju novih mjesta vozeći se u automobilu s
prijateljima ili provodeći vrijeme u prirodi na nekom pikniku. Puno se izlazilo u kazališta koje
je ujedno bilo i savršeno mjesto za izaći na date. Valja spomenuti i popularna drive-in
kazališta, gdje ste mogli gledati film iz udobnosti svoga auta.
Kako Internet nastupa na scenu tek 1983.g., to je popratilo nekoliko problema i zanimljivih
rješenja. Nisu postojale društvene mreže pa su se prijateljstva sklapala uživo, a mladi su bili
sretniji i slobodniji bez opterećivanja tuđih komentara, „lajkova“ i konstantnog uvida u tuđi
život. Na televiziji je postojalo svega nekoliko tv-showova koji su završavali navečer, pa se
nije događalo da neopaženo provedemo cijelu noć gledajući neki film ili seriju.
Nije postojao Google Maps, pa su se za navigaciju koristile karte ili čisti uputci druge osobe
ili prijatelja. Nije bilo printera, pa su se radovi za školu i dokumenti ispisivali na pisaćim
strojevima (ili ručno).
Kako tehnologija još nije bila uznapredovala, pozivi su se obavljali na fiksnom telefonu, koji
se nije mogao prenositi ili na telefonskim govornicama koje su izazivale poseban osjećaj kada
se u redovima čekalo da se nazove najmilija osoba ili pak neki prijatelj.
Nije bilo e-mailova ili SMS-poruka pa su se često pisala pisama, koja bi osim lijepih riječi
sadržavala i pokoji poljubac ili miris parfema osobe koja vas ne može dočekati vidjeti.
Spotify još nije bio izumljen, pa se cijela zbirka najdražih albuma ili pjesama nalazila na
glomaznim kazetama ili pločama koje nisu bile jeftine i slušale su se na uređajima
predviđenim za to. Na svu sreću je ubrzo izumljen Walkman.
U nedostatku mobitela, sve uspomene su bile zadržane na jednostavnim kamerama ili na
trakama koje su se kasnije trebale razviti. To je bio dug proces.
Ljudi su se više socijalizirali preko organiziranih zabava, rođendana ili jednostavnih odlazaka
na sladoled i lakše razvijali bandove njegujući svoje talente i stvarajući neke od najpoznatijih
hitova koji se pamte i slušaju još i danas.
Valja spomenuti i neke modne trendove koji su prošetali svijetom u 1970-ima. Bile su to
razne frizure, muški su nosili dugu kosu, žene kratku, u modi je bio hippie-stil oblačenja sa
vrlo opuštenom siluetom odjeće i prirodnim materijalima, ili malo izraženiji punk stil sa
rokezama i lancima.
Mladenački se život sastojao od školovanja, a zatim provođenja vremena s prijateljima i u
potrazi za novim iskustvima i doživljajima. Mnogi stručnjaci danas kažu da su adolescenti
prije živjeli puno mirniji i prirodniji način života koji nije izazivao anksioznosti, stres i
depresiju koji su u velikom zahvatu u današnjoj populaciji mladih.

2. Intervju sa članom obitelji

Intervjuirala sam svojeg ujaka koji je svoju adolescenciju živio u 1990-ima. Tada je išao u
prvi razred srednje škole u Tehničku školu Faust Vrančić, drugu godinu je izgubio zbog
neodgovornog ponašanja, i kasnije završio dvije godine u Prometnoj školi. Četvrtu godinu je
odradio u večernjoj ekonomskoj školi i kasnije u 40-toj završio fakultet.
Iako je svoju mladost proživio u punom duhu i zabavljanju s društvom, zanemario je svoje
školske obveze, iako vrlo pametan i inteligentan, kasnije ga je koštalo karijere.
U intervju-u je rekao kako je prvi razred srednje škole prošao s vrlo visokim uspjehom te da
se već tada javljao mladenački idealizam – imao je neke svoje ideje i ideale kako njegov život
treba izgledati i cijelu je adolescenciju imao vrlo velike sukobe s roditeljima. S majkom je
imao bolji odnos, ali je često imao nesuglasice koju su često rezultirale povlačenjem u samog
sebe.
On svoju adolescenciju može nazvati fazom bura i oluja iako mu je i dalje u sjećanju kao
jedno od najljepših razdoblja u životu.
Drugi i treći razred škole su bili obilježeni sa čestim izostajanjem s nastave i izlaženjem s
društvom. Rekao je da je rijetko provodio vrijeme u kući i da su mu draži bili izlasci van. Sa
svojim je društvom je često išao na koncerte i zabave gdje su se polako počele pojavljivati
alkohol i cigarete, kasnije i neke vrste droge. Ubrzo je počeo pušiti (od 15. godine) i piti
alkohol na zabavama, kasnije zbog pritiska društva su se uplele i neke lakše droge. Danas mu
je ostalo još samo pušenje od kojeg se pokušao odviknuti već par puta.
Iako je bio u poletu snage i mladosti, često nesretan se upuštao u razne situacije koje bi ga
ostavljale u stanju ravnodušnosti i bijeg od stvarnosti. Tu se javila i iluzija neranjivosti, često
izbjegavanje smrti u opasnim noćnim vožnjama ili eksperimentiranjima s alkoholom dizala su
mu adrenalin i davala mu osjećaj besmrtnosti i potpune kontrole nad životom i smrti.
Adolescentni egocentrizam je bio prisutan jer je njegova percepcija njegova života polazila od
njegovih osjećaja i očekivanja i često je mislio da ga drugi ne razumiju i da se nema priliku
nikome otvoriti o svojim problemima. Nije imao iskustvo osobnog mita, kaže da je bio vrlo
nesiguran u samog sebe, zbog mucanja i izgleda i da iz toga nije mogao proizaći ikakav
osjećaj osobne vrijednosti i jedinstvenosti. Možda nepovezano, valja napomenuti da ima
dijagnozu kliničke depresije, koja mu se javila u adolescenciji, a koju je vješto prikrivao i u
stvari sam potiskivao ne vjerujući da bi on mogao imati takvu psihičku bolest. Kasnije uslijed
nekoliko paničnih napadaja koja su rezultirali hospitalizacijom, je ipak utvrđena dijagnoza i
propisani lijekovi.
Kao dijete je imao problema s mucanjem, pa svoju osobnost nikada nije izražavao zbog straha
osramoćivanja u publici. Kasnije u adolescenciji je njegov humor izbio na površinu pa je
ubrzo postao klaun u društvu, imao je osjećaj izmišljene publike, kao da cijeli svijet gleda u
njega, a on ga ima obvezu nasmijavati i zbijati razne šale.
Kao zaključak intervjua je rekao da pamti svoju mladost kao jedno od najljepših razdoblja u
životu, da je sklopio puno prijateljstava i poznanstava koja su u kasnije pomogla da je
eksperimentiranjem stekao iskustvo raznih situacija, ali da žali što se nije više posvetio
svojem obrazovanju i iskoristio svoj intelektualni potencijal.
3. Zaključak
Iz istraživanja na internetu i dobivenih informacija, mogu se uspoređivati razdoblja od 1970
do 2020. Iako je razlika samo 50 godina, način života adolescenata je gotovo neusporediv.
Razvoj tehnologije i širenje uporabe mobilnih i tehnoloških utjecaja je uvelike utjecao na
razvoj mladih, komunikaciju među ljudima i doživljaj svijeta.
Nedostatci ovog trenda jesu ti da mladi imaju „uvid“ u tuđi život poznatih osoba i onih koje
misle da poznaju, a ti životu su na društvenim mrežama predstavljeni idealizirano i uljepšano
pa se pojedinac može zapitati zašto njegov život nije takav. Provođenje previše vremena na
uređajima ne ostavlja vremena za stvarno socijaliziranje, odmaranje u prirodi, u tišini ili
razvijanju nekih hobija. Javljaju se razne ovisnosti i mladi postanu ovisni o igranju igrica,
tipkanju ili gledanju videa u nedogled.
Ipak je tehnologija donijela određeno znanje, pa se mladi danas mogu upoznati s drugim
kulturama, istraživati razna zanimanja i potaknuti svoje zanimanje za neke ekstravagantnije
stvari. U bilo koje vrijeme mogu nazvati ili vidjeti osobu koja je u nekoj drugoj zemlji ili s
kojom se nisu već dugo vidjeli.
Može se zaključiti da su mladi u 1970-ima živjeli puno slobodniji život, puno više izlazili na
mjesta gdje se okupljaju njihovi vršnjaci i manje se otuđivali na mobitelima (jer ih nije bilo).
Mladi u 1990-tima su u Hrvatskoj bili pogođeni ratnim vremenom pa se ne može previše
uspoređivati s današnjicom, iako su mladi danas pogođeni raznim sličnim situacijama,
pandemijom, ratom u Europi, ekonomskom krizom itd. Svi ovi događaju imaju utjecaj na
adolescente koji žive u svom idealiziranom svijetu i teško im je prihvatiti teška vremena i
krizne situacije.
Mladi danas često pate od raznih mentalnih bolesti pa bježe od stvarnosti preko droga i
alkohola, a ponekad i suicidom kad više ne vide smisao u postojanju ili su problemi postali
preveliki da bi se oni nosili s njima.
Teško je zaključiti koja je generacija bila/je najsretnija, i to se može gledati iz različitih
aspekata (postotkom suicida, rastavljenih brakova,…), ali se može reći da to ovisi o
pojedincu, kakav je njegov pogled na probleme koji u životu dolaze i njegov odnos prema
vremenu u kojem živi. Ako adolescent danas ne prihvaća da živi u razdoblju koje je na
globalnoj razini vrlo teško i pogođeno dosad ne zabilježenim okolnostima, pa i onim već
poznatim, može lako idealizirati određeno razdoblje u prošlosti misleći da bi bio puno sretniji
da živi tada.
Iz ovog istraživanja sam naučila da je vrijeme adolescencije i sazrijevanja, teško i isto tako
lijepo, jer se formiramo u cjelovitu osobu, a opet može biti vrlo pogubno ako nas ne okružuje
stabilna okolina koja nas podržava.
4. Literatura
The 1970s, History.com, https://www.history.com/topics/1970s/1970s-1
Povijest Europske unije 1970.-1979., european-union.europa.eu,
https://european-union.europa.eu/principles-countries-history/history-eu/1970-79_hr
List of 1970´s significant events, thepeoplehistory,
https://www.thepeoplehistory.com/1970s.html
Modni trendovi i stil 1970-ih, confettissimo.com
https://confettissimo.com/bs/modni-stil/stilovi-odje%C4%87e/modni-trendovi-i-stil-1970-
ih.html