AMORTIZ - trošak procijenjen temeljem očekivanja da će imovina tijekom vremena tj.

korištenja smanjiti svoju uporabnu vrijednost. Am. podliježe imovini koja će trajati više od
jednog obračunskog razdoblja (npr.oprema koju ćemo koristiti kroz više god). Am.je linearna
(vremen, pravocrtna), to je npr.kad imamo stroj neke određene cijene npr100kn koji ćemo
koristiti 5god; 100:5=20 iz čega slijedi da je stopa amort 20%. Osim linearne postoji i
funkcion.stopa-am.po stupnju korištenja tj.po jedinici intenz. korištenja.
PROIZVODNJA – proces pretvaranja proizvodnih faktora (inputa) u proizvode i usluge. Da bi
se taj proces mogao odvijati moraju postojati inputi i outputi. Inputi su robe i usluge koje
poduzeća koriste u procesima proizvodnje. To su faktori proizvodnje u koje ubrajamo prirodne
resurse (dar prirode namijenjen proizvodnji), rad (ljudsko vrijeme provedeno u proizvodnji; to je
najznačajniji input u naprednoj industrijskoj privredi), te kapital (trajna i polutrajna dobra za
proizvodnju novih dobara; to su osnovni i fiksni fondovi). Outputi su razne robe i usluge koje se
troše ili upotrebljavaju za daljnju proizvodnju./
Funkcija proiz.je odnos između maximalne proizvodnje i resursa koji su potrebni da se postigne
ta proizvodnja. Ona predstavlja kvalitativnu međuzavisnost inputa i outputa Bez resursa nema
planirane proizvodnje. Dobro upravljana proizvodnja znači racionalizirana količina resursa, tj.sa
manje resursa ostvariti veću proizvodnju. Preko koordinatne tablice P=f(L,k) i Q=f(L,k) ; P,Q-
proizvodnja, L,k-inputi rada,kapitala.Konstantnost prinosa-udvostručuje količine oba faktora,
udost.proizvod. Granični proizvod-povećanje ukupnog proizvoda koje izaziva povećanje bilo
kojeg faktora uz konstantnost ostalih. Prosječan proizvod-ukupni proizvod podijeljen s
količinama pojedinog faktora s kojim taj sudjeluje u njegovoj proizvodnji. F-ja pr.u obliku
jednadžbe Q=f(x1,x2,x3…xn) –količina proizvodnje Q ovisna je o količini potrebnih
proizvodnih faktora x1,x2..xn.
TOTALNA KONKUR.-naziva se još i čista ili savršena. Javlja se kad od velikog broja
proizvođača niti jedan pojedinačno ne može diktirati tržišna pravila, te utjecati na tržišnu cijenu.
Postoje uvjeti i pravila koja vrijede za sve na tržištu i ono je na taj način otvoreno i za
novopridošle proizvođače.
NESAVRŠENA KONK-postoji na tržištima gdje pojedini proizvođači mogu utjecati na cijene.
Pojavljuje se i na kod kupaca ako jedan ili nekoliko njih gospod.jakih može tako utjecati na
potražnju da određuje i visinu cijena – monopson i oligopson.
PONUDA I POTRAŽNJA-Ponuda je ona količina dobara koju su ponuđači spremni prodati na
odr.trž.u ord.razdoblju pri razl.cijenama. Ponuda pokazuje prodajnu spremnost ponuđača pri
razl.cij. Koliko će ponuđači prodati ovisi o cijenama koje dobra imaju na tržištu. Potražnja je
ona kol.dobara koju su potraživači spremni nabaviti na odr.trž.u odr.razd.pri razl.cijen. Koliko će
dobara potraživači nabaviti ovisi…/Iako se ponuda i potražnja definiraju u odnosu na cijene, ne
znači da će se one promijeniti ako se promijeni cijena. One se mijenjaju kada ponuđač i
potraživač pri istim cijenama prodaju ili kupuju veće ili manje količine dobara. Ako se ostale
okolnosti ne promijene, potražnja je viša kod niže cijene tj.niža kod više cijene.
ELASTIČNOST PONUDE (Es)-je jačina reakcije ponuđene količine nekog dobra na promjenu
njegove tržišne cijene. Ona mjeri postotnu promjenu ponuđene količine koja je uzrokovana
postotnom promjenom cijene tog dobra za 1%. Es=%promjena ponuđene količine/%prom.cijene.
Elementi koji određuju elastičnost ponude; stupanj do kojega se može povećati proizvodnja
nekog proizvodnog sektora (inputi laki za naći po tekućim cijenama, proizvodnja se povećava
malim promjenama cijena, elastičnost ponude je jako velika), te promatrano vrijeme - promjena
cijene imat će bolji efekt ako se poveća vrijeme reakcije ponuđača, za kratki rok ponuđači ne
mogu odmah povećati svoje inpute rada, materijal i kapital. Elastičnost ponude je najkorisnija u
uvjetima savršene konkurencije.
ELAS.POTRAŽNJE (Ed)-mjeri koliko se promjeni tražena količina nekog dobra kad mu se
promijeni cijena. Elastičnost je jednaka jačini reakcije. Možemo je izraziti; Ed=postotna
promjena tražene količine/postotna promjena cijene. Elastično znači da tražena količina dobara
jako reagira na promjenu cijene, a neelastično da slabo reagira na promjene cijene. Faktori koji
utječu na potražnju; potrošačeva ravnoteža (potraživač nastoji svoj dohodak raspodijeliti tako da
dobivena ukupna korist bude što veća), ulozi potrošača (što je zemlja razvijenija, to su i ulozi
potrošača važniji faktor u izboru potrošača na tržištu), broj stanovnika (veličina zemlje, stupanj
razvijenosti, te broj proizvođača i potrošača vrlo su često određujući faktori ukupne potražnje) i
ekonomska propaganda (učinak ek.prop.mora biti pozitivan kako bi potrošači kupili određeni
proizvod). Očekivanja potrošača; adaptivna (temelje se na iskustvu iz prošlosti, očekivani porast
cijena je f-ja inflacije iz prošlosti), te racionalna (temelje se na raspoloživim informacijama u
budućem kretanju inflacije)
TRŽIŠTE-Ekonomski prostor u kojem se sučeljavaju ponuda i potražnja, te se određuju količine
robe za razmjenu i cijene. Tržište nije prostor u teritorijalnom smislu riječi, no prije razvoja
suvremenih komunikacija je bilo upravo to. Sistem cijena i tržišta organizira ekonomski život i
razvoj, a taj odnos koordinira ljude i poduzeća bez centralnog upravljanja. Trž.dijelimo prema
kriterijima; kriterij vrste proizvoda /razlikujemo šire trž(sredstva za proizvodnju, životna
sredstva, radna snaga), uže trž(ograničeno na pojedini, kvalitativno u detaljima određen
proizvod) i trž.različitih grupa proizvoda(sirovine, tekstil, metali)/, k.geografskog područja
/razlikujemo svjetsko, međunarodno, nacionalno, regionalno i lokalno trž/, k.količine /razl.tržište
na veliko i trž.na malo(za osobnu potražnju)/ i k.pitanja trgovine /razlikujemo slobodno trž(o
pristupu na trž.i o odnosima razmjene na njemu odlučuju kupci i prodavači sami) i vezano
trž(danas najčešća takva; ograničena propisima o cijenama,kvaliteti,opsegu
proizvodnje,zalihama-ak je previše vezeno stegama javlja se crno trž). Zbog praćenja prilika na
određenom tržištu razlikujemo; trž.reprodukcijske potrošnje (kontrola cijena je rigorozna),
trž.osobne potrošnje (najviše se osjeća utjecaj tržišta i konkurentskih odnosa; veliku ulogu igraju
marketing i strategije plasmana), te trž.investicijske potrošnje (najteža situacija, domaći
proizvođači su pod teškim pritiskom inozemne konkurencije).
TRŽIŠNI SUSTAV- razvijeni mehanizam za nesvjesnu koordinaciju ljudi, djelatnosti i
poduzeća preko sustav cijena i tržišta. To je komunikacijski uređaj za udruživanje znanja i akcija
milijunima različitih pojedinaca.
Temeljni EKONOMSKI PROBLEMI- što? (određuje se novčanim glasovima potrošača;
novac u blagajnama omogućava plaće koje potrošači kao zaposleni primaju kao dohodak; odluke
donosi sistem cijena), kako?(određuje se konkurencijo među proizvođačima; najbolji način
izdržavanja konkurencije je održavanje min.troškova uz uvođenje najefikasnije metode
proizvodnje), za koga?(odlučuje se pomoću ponude i potražnje na tržištima proizvodnih faktora-
trž.pro.faktora određuju nadnice, zemljišne rente i profite; a zbrajajući sve te prihode možemo
izračunati nacionalni dohodak=ukupni faktorski dohodci koje su prinijeli faktori proizvodnje-
rad,kapital i prirodni resursi
EKON.ANALIZA - To je pristup koji počinje nizom pretpostavki, te se tada logički izvode
određena predviđanja o ekonomskom ponašanju ljudi, poduzeća ili ukupne privrede. Primjer
ek.an.je ograničenje uvoza tiskarskih proizvoda kako bi se zaštitila domaća proizvodnja. To
rezultira padom zaposlenosti, pa uvođenjem kvota, te konačno zatvaranjem tržišta.
ODREĐIVANJE CIJENE MARŽOM-Poduzeća vrlo rijetko određuju cijene na osnovi
graničnih troškova i gr.prihoda. Kako ne mogu optimalno odrediti svoju cijenu i količinu
proizvoda savršeno točno, polazi se od prosječnih troškova proizvoda te im se dodaje marža.
Marža je utvrđeni postotak prosječnih troškova proizvodnje,tj.razlika između nabavne i prodajne
cijene u trgovini, a iskazuje se u postotku od nabavne cijene. Modalitet označava razliku između
cijena iste robe na različitim tržištima.
OLIGOPOL–struktura tržišta na kojem su sva poduzeća svjesna uzajamne zavisnosti
proizvodnje, prodaje, promocije i investicija. Zbog toga će pokušaj manipulacije bilo kojom
varijablom od strane nekog poduzeća vrlo vjerojatno izazvati reakciju konkurentskog poduzeća.
U ovakvoj tržišnoj strukturi manji broj poduzeća dominiraju tržištem te utječu na formiranje
cijene.
MONOPOL-dominacija jednog proizvođača na tržištu, koji ima potpunu kontrolu nad
formiranjem cijene.
TRŽIŠNA PRIVREDA - jedan je od osnovnih oblika organiziranog privrednog života.
Trž.pr.rješava ekonomska pitanja preko tržišta. Glavne odluke o proizvodnji i potražnji donose
pojedinci i privatna poduzeća. Što, kako i za koga proizvoditi određuje sustav cijena, tržišta,
profita, gubitaka, inicijativa i nagrada. Poduzeće proizvode robu koja donosi najviše profita i to
tehnikama proizv. koje najmanje koštaju.
KOMANDNA-vlada donosi sve odluke o proizvodnji i raspodijeli inputa i outputa. Država
posjeduje značajan dio sredstava za proizvodnju, te upravalja operacijama poduzeća u većim
sektorima i poslodavac je većini radnika. Vlada odlučuje i rješava veća ekonomska pitanja.
MJEŠOVITA-tu spadaju sve današnje organizacije privrede. Prisutni elementni i kom.i trž.priv.
Većina ekonomskih odluka u demokratskoj državi donosi se na tržištu.
INFRASTRUKTURA-je opći input i pretpostavka skladnog privrednog razvoja, ona je
heterogena kategorija u društvenoj podjeli rada. Privredna inf-obuhvaća saobraćaj, komunikacije,
energetiku i vodoprivredu. Neprivredna inf-obuhvaća zdravstvo, obrazovanje, kulturu,
znanstveno-istraživački rad, čuvanje javnog reda.
TROŠKOVI- su novcem izraženi utrošci pojedinih faktora procesa rada. Vrste; materijalni
(vrijednost utroška materijala, energije, goriva), troškovi tuđih usluga, troškovi usluga osnovnih
sredstava, troškovi rada. Klasifikacija troškova; fiskni – konstantni, ne variraju sa proizvodnjom,
nisu njena f-ja, visina im je više-manje stalna bez obzira na stupanja zaposlenosti poduzeća,
postoje i kada poduzeće ne proizvodi, obuhvaćaju i dio trošenja osnovnih sredstava (plaće
režijskog osoblja, ugovorna plaćanja kao najam zgrade, opreme, plaćanja kamata na dugove) i
varijabilni – f-ja su proizvodnje, variraju proporcionalno s proizvodnjom, to je dio ukupnog
troška koji raste s rastom proizvodnje. ubrajaju najčešće materijale za izradu i plaće, troškove
energije za proizvodnju i onaj dio amortizacije koje nije fiksni trošak. Ukupni troš - najniži
izdatak koji je potreban da se proizvede svaka pojedina razina proizvodnje (u kn) Granični troš
– dodatni troškovi proizvodnje jedne dodatne jedinice proizvoda; npr.trošak za 1000 knjiga je
5000 kn, ako je trošak za proizvodnju 1001 knjigu 5003 kn, onda je granični trošak za 1001
knjigu 3 kune. Prosječni ili jedninični troš – ukupni troškovi podijeljeni s brojem proizvedenih
jedinica; usporedbom prosječnih troškova s cijenom ili prosječnim prihodom možemo utvrditi da
li ostvarujemo profit ili gubitak. Puni troš– polazeći od načela formiranja cijene: - prosječni
troškovi proizvodnje (dodaje se određeni iznos za podmirenje općih fiksnih troškova i dodajemo
postotak profita koji ovisi o tržišnoj situaciji –konkurentska mogućnost). Oportunitetni troš-
trošak alternativne upotrebe resursa, važan je pri donošenju investicijskih odluka (upotreba
sredstava za koju je najveći očekivani prodit)
TEORIJA TROŠKOVA – proučava ponašanje poduzeća, a naročito povezanost ciljeva
poduzeća s njihovim odlučivanjem. Nastoji dati racionalna objašnjenja za odluke poduzeća u
proizvodnji, cijenama, istraživanju, marketingu….Želi predvidjeti ponašanje poduzeća u
različitim okolnostima. Utječe na efikasnost tržišne ekonomije.
RASHODI-troškovi koji proizlaze iz redovnih aktivnosti poduzeća a podmiruju se iz prihoda.
PRIHODI-bruto priljev novca potraživanja, smanjenje obaveza, naknade koje proizlaze iz
prodaje proizvoda , usluga i drugih resursa poslovanja.
PROFIT–razlika između ukupnih prihoda i ukupnih troškova. Za izračun je potrebno početi od
prodaje (ukupni prihod), od toga odbijemo plaće, rente, repromaterijal, porez….i ono što ostane
je profit. Kvaliteta takvog prihoda je vrlo rigorozna i veća. Poslovni profit-ostatak koji se dobije
kada se od ukupnog prihoda odbiju svi troškovi inputa. Ekonomski prof(čisti)-predstavlja dobit
iz drugih poduhvata,npr.najam prostora. RENTABILNOST – pokazuje odnos viška prihoda nad
rashodima ali i potvrđuje uspješnost rukovođenja (kompletirane aktivnosti).
PODUZEĆE-oblik samostalne gospodarske organizacije koja obavlja ekonomske djelatnosti
radi zarade. Moderno poduzeće je spoj interesa 4 dimenzije; poduzetnik, zaposlenik,
menagement, kapital. Svojim poslovnim projektom i organizacijom utvrđuje način
funkcioniranja svih koji su uključeni radi stvaranja vrijednosti, analize potencijala, prihvaćanja
rizika i inovacija, zasićenosti tržišta, te promjene vrijednosti. Na poduzeće utječu mikro i makro
okoline, te tehnološki razvoj koji nameće rizik i nestabilnost. Elementarni preduvjet za
funkcioniranje poduzeća je prenošenje informacija. Aktivnosti poduzeća : tehnička,
komercijalna, financijska, sigurnost (osobna, imovinska), računovodstvena (statistika),
upravljačka (planiranje, organiziranje, komanda, koordiniranje, kontrola). Te aktivnosti izviru iz
načela: podjele rada (raščlamba), odgovornost i ovlasti, disciplina (poštivanje dogovora),
jedinstvo komande, jedinstvo usmjerenja, podčinjenost pojedinačnih interesa zajedničkima,
nagrađivanje (pošteno i motivirajuće), centralizacija ovlasti, skalarni lanac (lanac
pretpostavljenih), red, pravednost (poticanje privrženosti i predanosti), inicijativa, ujedinjenost
snage..Klasična teorija poduzeća–temelji se na radu, polazi od pretpostavke maximizacije
profita te istražuje njezino ostvarivanje unutar različitih tržišnih struktura (savršena
konkurencija, monopolistička konkurencija, oligopol). Ograničena racionalnost-usmjerava,
tj.opredjeljuje poduzeće da ne optimizira svoje akcije do krajnjeg stupnja. Koristi racionalni
pristup, sve dostupne informacije.
INFLACIJA - označava porast opće razine cijena. Stopa inf. je stopa promjene opće razine
cijena. Deflacija.pad opće raz.cij. Dezinflacija-smanjivanje stope inflecije. Vrste inflacije po
stupnju ozbiljnosti i težine; umjerena (polagan rast cijena, jednoznam.god.stope inf),
galopirajuća (2ili3-znamenkaste god.stope inf, nastaju ozbiljini ekonomski problemi, novac gubi
svoju vrijednost, realni kamatnjak i do 50, čak 100% na godinu, ljudi svoje investicijske fondove
šalju u inozemstvo, a domaće investicije presušuju) i hiperinflacija (cijene rastu milijun i bilijun
% na godinu). Vrste inf.po intenzitetu; potražna (rast cijena je monetarni problem uzrokovan
prevelikom količinom novca u odnosu na raspoloživu robu), strukturna (proizvodni faktori su
iskorišteni a potražnja i dalje raste; proizvodni faktori nedovoljno iskorišteni zbog nedostatka
drugih proiz.fak), troškovna (izaziva povećanja troškova) i mješivita (najčešća, to je istodobna
inflacija potražnje i troškova bez obzira na prvobitni uzrok koji ju je pokrenuo). Posljedice
inflacije ovise o brzini, intenzitetu i trajanje inf. Veće inf.utječu na ponašanje stnovništva (više
troše, manje štede); dolazi do promjene veličine i strukture agergatne potrošnje; utječe na
redistribuciju dohodaka, utječe na povećanje javnih prihoda i rashoda, novac gubi svoje f-je i
postaje bezvrijedan, dolazi do pogoršanja stanja u bilanci plaćanja i smanjenja međunarodnih
rezervi, te pogoršanja bilace vanjske trgovine.
STAGINFLACIJA–je istodobno postojanje visoke stope nezaposlenosti i inflacije ili proces
njihovog istodobnog porasta. To je proces neravnoteže u prirodi koji karakterizira višak ponude
nad potražnjom proizvodnih faktora i istodobno višak potražnje nad ponudom na tržištu dobara.
Javlja se u uvjetima tzv.fenomena strukture nezaposlenosti i kronične inflacije. Rješenje je
smanjiti pojedine troškovne elemente proizvodnje iznad produktivnosti rada te primjena fiksalne
(eliminiranje nezaposlenih) i monetarne politike (eliminiranje porasta cijena).
INVESTICIJE-su sva ulaganja materijalnih i novčanih sredstava u privrednim ili neprivrednim
djelatnostima, ili pretvaranje tih sredstava u vrijednosne papire. Investirati znači transformirati
ekonomska dobra u oblik koji omogućava povećanje dohotka.
SUPSTITUTI se međusobno isključuju (ulje, maslac, margarin)-povećanje cijene jednog
uzrokuje povećanje cijene drugog; imaju pozitivnu tržišnu cjenovnu elastičnost.
KOMPLEMENTI se međusobno nadopunjuju (kava i šećer)- povećanje cijene jednog smanjuje
cij.drug; imaju negativnu trž.cj.elas.
Profitabilnost poslovanja-pokazuje veličinu prihoda na ukupno angažiranu imovinu (sredstva)
u poslovanju. Odnos je ostvarene dobiti i uloženih sredstava.
Produktivnost rada-odnos izmjerene količine proizvedenih dobara i radnog vremena utrošenog
za njihovo proizvođenje. Tkđ. pokazuje odnos vrijednosti proizvodnje i broja zaposlenika,
tj.ostvarenu proizvodnju po jednom zaposleniku. Produkt.rada postižemo racionalnim
korištenjem resursa što pretpostavlja znanje, tehnologiju, organizaciju, disciplinu,
informatizaciju, te specijalizaciju kao temelj cjelokupne f-je. Porast produktivnosti postiže se
skraćenjem radnog vremena potrebnog za proizvodnju; a time se i smanjuju ukupni troškovi.
RABAT–odbitak od maloprodajne cijene, odobrava ga proizvođač posrednicima plasmana. Služi
za pokriće troškova veleprodajnih centara za daljnji plasman robe. Postoji GROSISTIČKI (na
velike količine, veleprodaja) i DETALJISTIČKI–pojedinačni, maloprodajni kanali.
LIKVIDNOST – svojstvo imovine da se može brzo i aktivno te bez gubitaka pretvoriti u gotov
novac. To je sposobnost poduzeća da na vrijeme podmiruje dospjele obveze.Umjetna likvidnost
je prijevremena prodaja, prije svrhovite upotrebe sredstava. Podlikvidnost–situacija
nemogućnosti podmirenja obaveza u roku. Nelikvidnost–platežna nesposobnost.

Račun dobiti i gubitka-bilanca uspjeha, temeljni financijski izvještaj. Sadrži prihode, rashode i
razliku. BURZA- organizirano tržište na kojem se trguje običnim dionicama. Glavne f-je burze
su; da ulagači sudjeluju u uspjehu i neuspjehu poduzeća, da poduzeća prikupe dodatni kapital, da
osigurava mjesto gdje je imetak transformiran na lak način, pogodan za sve vlasnike kapitala.
KAMATNJAK-cijena koja se plaća za posuđivanje novca na određeno vrijeme, obično izražena
kao postotak godišnje glavnice. Kamate-dohodak koji se plaća onima koji posuđuju novac.
Kredit –korištenje tuđih sredstava u zamjenu za obećanje plaćanja (na kamatu) na neki budući
datum.
Pasivna kamata-koju banka plaća svojim depozitarima i vlasnicima sredstava.
Aktivna kamata-koju banka naplaćuje za neke poslove svojim vjerovnicima.
Bilanca-stanje veza između aktive i pasive.
Aktiva-sredstva koja poduzeće posjeduje (realna-stvari, oprema, zemljište, zgrade; i financijska-
operativna sredstva).
Neto vrijednost-vrijednost sredstava po odbitku svih izvršenih obveza; iskazuje se u visini čiste
sadašnje vrijednosti.
Akceptni nalog-instrument platnog prometa koji se upotrebljava za prijenos sredstava s računa
dužnika na račun vjerovnika.
Akontacija-novčani iznos plaćen unaprijed za izvršenje nekog posla.
Akreditiv-ugovor između banke i nalogodavca u korist treće osobe.
Valuta–papirnati ili kovani novac u opticaju koji služi za plaćanje.
Aprecijacija–porast vrijednosti jedne valute izražene tečajem druge valute.
Deprecijacija–pad vrijednosti jedne valute…..
DEVIZE-potraživanja koja glase na stranu valutu. Kvalitetu devize čini njezina intervalutarna
vrijednost (upotreba valutnih vrijednosti jedne prema drugoj).
Diverzifikacijsko ulaganje-alternativni ciljevi su razlog da poduzeće ne misli samo na
maximalizaciju profita, nego ostavlja mogućnost menagementa da ima alternativne ciljeve koji
mogu biti izvan proizvodnog programa.
DISKONT - 'sniženje', izraz koji se koristi u marketingu a označava popust na prodajnu cijenu;
daje se zbog određenih razloga (na količinu, gotovinsko plaćanje, vansezonsku kupovinu..).
Diskontna prodavaonica-u kojoj se odobrava popust na račun sniženja troškova u procesu rada
pri visokom koeficijentu prodaje robe.
AKUMULACIJA – prikupljanje određenih sredstava radi formiranja nekog posebnog fonda
kojim se osigurava aktivnost i realizacija planiranih ciljeva u poduzeću, npr. amortizacijski fond.
Bruto društveni proizvod (GNP)-predstavlja najsveobuhvatniju mjeru ukupne proizvodnje
dobara i usluga nekog društva. To je zbroj dolarske vrijednosti osobne potražnje, bruto
investicija, državnih kupovina dobara i usluga, te nešto izvoza. Sadrži vrijednost amoritzacije jer
sadrži bruto investicije koje po svojoj definiciji sadrže veličinu amortizacije.
Društveni proizvod (NNP)-rado je korišten jer ne sadrži vrijednost amortizacije koju je teško
procijeniti. To je vrijednost ukupne finalne proizvodnje u nekom društvu umanjena za vrijednost
amortizacije. NNP=GNP-amort.
Nacionalni (narodni) dohodak (NI)-to su ukupni faktorski dohodci koje su prinijeli faktori
proizvodnje-rad, kapital, prir.resursi. NI=GNP-amor-neizravni porezi
Analiza potencijala- treba predstavljati odgovor na zahtjeve uvjeta poslovanja, na sagledavanje
suštine potencijala komparirajući ih s prilikama i opasnostima. Važna pretpostavka u sustavu
upravljanja je da treba usmjeriti posebnu pozornost na predupravljačke veličine koje čine model
integriranog sustava upravljanja; likvidnost, uspjeh, potencijali trenutnih i budućih uspjeha.
Pozornost treba obratiti i na razne pokazatelje koji služe za upravljanje poduzećem; bilanca
poduzeće, visina dohotka, snaga menagementa. Analizo svih ovih potencijala dolazimo do
informacija koje su nam potrebne za organizaciju poslovne strategije.
MAKROEKON-analiza koja se bavi ponašanjem privrede u cijelosti s obzirom na proizvodnju,
dohodak, razinu cijena, vanjsku trgovinu, nezaposlenost i ostale agregatne ekonomske varijable.
MIKROEK-analiza koja se bavi ponašanjem pojedinih elemenata privrede kao što su
određivanje cijene nekog dobra ili ponašanje pojedinog potrošača ili poduzeća. Daje nam uputu,
smjer, pravac što treba proizvoditi (ne proizvodi se uvijek ono što fali na tržištu, već promatramo
i pitanja kao i za koga.
EKONOMIJA-znanost koja se bavi proučavanjem zadovoljenja materijalnih potreba i želja
ljudi. Obuhvaća cijelu ekonomsku znanost u cjelini, sve metode, istraživanja i sl. Razlikujemo;
fundamentalnu, primijenjenu i razvojnu znanost.
EKONOMIKA - znanost koja proučava kako se gospodari raspoloživim proizvodnim
resursima, proizvedenim dobrima, te kako pronaći povoljnije, racionalnije i efikasnije oblike i
metode njihove uporabe; te unapređivanje proizvodnje.