Professional Documents
Culture Documents
Ova nastavna jedinica nas upoznaje sa načinima selektovanja objekata ili grupa objekata,
podešavanjima osnovnih karakteristika objekata i njihovih parametara u radnom okruženju,
kao i prilikom renderovanja. Pored toga, naučićete i šta je transformacija objekata, načine
transformisanja, kao i alate koji će nam pomoći da sve te transformacije izvedemo na što
precizniji način. Saznaćete načine multipliciranja objekata u Maxu, opcije za lakše
manipulisanje objektima procesom grupisanja, formiranja lejera i sakrivanjem ili
zamrzavanjem trenutno nepotrebno aktivnih objekata na sceni ili njihovom izolacijom.
Kako bismo izvršili bilo kakvu modifikaciju objekta, potrebno je najpre selektovati objekat
da bi sam program prepoznao na šta se zadata komanda odnosi. 3ds Max je object-
oriented program, što znači da svaki objekat na sceni sadrži uputstva koja nam govore o
tome šta sa njima možemo. Ova uputstva variraju, zavisno od tipa objekta. Pošto objekat
može da odgovara različitim komandama, prvo selektujemo objekat, a onda zadajemo
komande. Ovaj postupak se naziva noun-verb interface, zato što prvo selektujemo
objekat (noun), a onda komandu (radnju – verb). U Maxu postoji više vrsta selekcija –
klasično selektovanje pomoću miša ili tastature, ali i specifični vidovi selekcije (na primer,
na osnovu imena ili materijala objekta). Podelu ćemo izvršiti na:
• osnovno selektovanje,
• selektovanje sekcionim filterima,
• selektovanje korišćenjem selekcione dugmadi,
• selektovanje pomoću menija Edit (selekcija na osnovu imena, lejera, boje, regiona),
• selektovanje selekcionim setovima.
U 3ds Maxu, verzija 2016, izabrani objekat podrazumevano svetli svetloplavom konturnom
svetlošću, kada je objekat selektovan. Nekada ova vrsta obeležavanja može da predstavlja
komplikacije prilikom rada na nekom modelu. Da bite isključili ovu opciju, pratite sledeću
putanju: Customise > Preferences > Viewports tab > Selection/Preview Highlights.
Selektovanje selekcionim filterima vršimo tako što najpre odaberemo vrstu filtera iz
padajućeg menija na glavnoj paleti alata. Podrazumevano je aktivna opcija All, što znači da
se mogu selektovati svi tipovi objekata. Tipovi filtera (pored podrazumevanog) koji se mogu
odabrati su sledeći:
Kada odaberemo filter, možemo selektovati samo tip objekta koji je naznačen. Ukoliko
pravimo kombinaciju filtera, učinićemo to na sledeći način:
Klikom na dugme Select by Name, otvara se dialog box u kojem moramo odabrati objekte
sa liste koje ćemo selektovati. Da bismo ovaj vid selekcije koristili ispravno, najpre moramo
da imenujemo objekte logičnim imenima i kratko, kako bi i nama i drugima bilo jasno na šta
se odnose. Max automatski generički daje imena objektima, ali mi možemo da ih menjamo
na način koji će biti objašnjen u nastavku lekcije. U polju Find možemo da kucamo početna
slova imena objekata, kako bismo ih lakše pronašli na listi.
a) Ne možemo.
b) Možemo.
c) Da, ali bez lejera.
Objekte u Maxu možemo importovati, i to kao jedinstveni objekat, kao celine razvrstane
po lejerima ili kao individualne objekte.
U okviru komande Select Region moguće je odabrati i oblik selekcionog prozora, i to:
Selekcioni setovi predstavljaju opciju snimanja određene selekcije kako bismo je iskoristili
u nekoj kasnijoj fazi rada. Selection Set možemo kreirati na više načina:
• Selektujemo objekte, zatim u polje Create Selection Set na glavnoj paleti alata
unesemo naziv seta i pritisnemo Enter. Napravljen set će se sada naći u padajućoj
listi i moći ćemo da ga odaberemo.
• Klikom na dugme , takođe u glavnom toolbaru, otvoriće se dialog box koji sadrži
dugmad za kreiranje, brisanje seta, dodavanje selektovanog objekta setu ili
isključivanje iz istog, kao i selektovanje objekata. Selekcionom setu dodajemo
objekte tako što označimo set na listi, zatim selektujemo objekte koje želimo da mu
dodamo i kliknemo na dugme „+”. Označene objekte ćemo isključiti iz seta tako što
ih označimo na sceni i kliknemo na dugme „-”.
• Identični dialog box možemo otvoriti iz menija Edit, klikom na opciju Manage
Selection Sets.
Svaki objekat kreiran u Maxu ima svoje ime, podešavanja za prikaz na radnoj površini i
podešavanja za rendering. Ova podešavanja se mogu korigovati na tabu General u okviru
dialog boxa Object Properties.
Object properties je vezan za određeni objekat koji opisuje, i samim tim je potrebno
izvršiti selektovanje. Nakon selekcije, možemo odabrati Object Properties opciju iz menija
Edit ili desnim tasterom miša aktivirati Quad meni i na listi odabrati identičnu komandu. Na
vrhu su prikazane osnovne informacije o objektu:
U polju Interactivity su karakteristike objekta koje ćemo razmotriti kroz lekcije koje
predstoje. Neposredno ispod su karakteristike objekta koje opisuju njegov izgled na radnoj
površini (Display Properties):
Scene Explorer
Već smo pomenuli panel za selekciju Scene Explorer koji je uveden od verzije softvera
2015. Interface ovog panela se sastoji od menu bara, palete alata i liste objekata koji se
nalaze u sceni sa redom za svaki objekat i kolonom za svaku prikazanu osobinu objekta.
Podrazumevani layout u 3ds Max je prikaz samo imena objekata, dok u 3ds Max Designu,
takođe, prikazuje boju i nekoliko durgih osobina svakog objekta.
Ispod liste objekata nalaze se dva dugmeta pomoću kojih biramo režim prikaza liste. Ako
kliknemo na dugme:
• Transform Gizmos,
• Transform Type-In dialog box,
• polja za transformaciju u Status Baru.
Transform Gizmos su ikone koje nam omogućavaju da brzo selektujemo osu, tj. da
izvršimo transformaciju u željenim smeru. Svaki tip transformacije ima svoj gizmo. Dakle,
postoji gizmo za translaciju, rotaciju i skaliranje. Svaki gizmo se podrazumevano pojavljuje
u centru selektovanog objekta. Međutim, taj centar je moguće izmestiti, što ćemo videti
dalje kroz lekciju. Predstavljen je osama, tj. strelicama (translacija), kružnicama (rotacija)
Prelaskom kursora preko neke od osa, osa postaje aktivna i menja boju u žutu (strelica
zadržava boju ose). Tada je transformacija moguća samo duž te ose. Na ovaj način gizmo
omogućava direktni vizuelni izbor osa transformacije, bez potrebe da se prethodno
označavaju u Axis Constraints panelu alata. Pored strelica, u uglu Move Gizmoa se nalaze
po dve upravne linije u boji pripadajuće ose. Prelaskom preko kvadratića koji je formiraju,
biramo ravan transformacije (kvadratić menja boju u žutu). Na primer, prelaskom preko
kvadratića koji formiraju crvena i zelena linija sa osama, biće aktivirana XY ravan itd.
Rotate Gizmo je predstavljen sferom oko selektovanog objekta. Putanja rotacije oko svake
ose je kružnica standardne boje. Prelaskom mišem preko, kružnica postaje aktivna i objekat
se rotira oko označene ose. Klikom van označenih kružnica, ali u prostor sfere, objekat se
rotira u proizvoljnom smeru.
Scale Gizmo se sastoji od osa i dva trougla. Selektovanjem centralnog trougla, objekat se
skalira uniformno po svim osama. Selektovanjem dela spoljašnjeg trougla, skaliranje vršimo
duž ravni pripadajućih osa, a klasičnim selektovanjem osa, vršimo skaliranje duž istih. Sva
podešavanja Transform Gizmoa se nalaze u Preferences prozoru, na tabu Gizmos.
Transform Type-In dialog box, takođe, otvaramo iz Edit menija ili tastaturnom prečicom
F12. Transformaciju objekata postižemo tako što u polja ukucavamo vrednosti dužine
pomeranja, ugla rotacije ili procenta skaliranja objekata za svaku osu, u zavisnosti od toga
koji vid transformacije želimo da primenimo. Razlikujemo kolonu sa apsolutnim vrednostima
i kolonu sa vrednostima transformacije u odnosu na prethodni položaj.
Status Bar Type-In fields su polja u koja unosimo parametre za transformaciju. Kao kod
Transform Type-In dialog boxa, osim što dugmetom biramo unos Absolute, a dugmetom
Offset vrednosti.
Transform Toolbox je pop-up prozor koji aktiviramo iz menija Edit. Podeljen je na četiri
segmenta: Rotate, Size, Align Pivot i Object. U odeljku Rotate biramo smer i ugao rotacije.
Size se odnosi na skaliranje, odnosno veličinu objekata po selektovanim osama. Align Pivot
menja centar transformacije objekta (Pivot tačku), dok Object segment ima dve opcije:
Center (pomera objekat na koordinatni početak) i QClone (skrćeno od Quick Clone klonira
objekat i postavlja ga pored označenog).
Svaka transformacija se odvija oko jedne tačke koju nazivamo centrom transformacije.
Među alatima se nalaze i opcije za izbor centra transformacije, i to:
Pitanje:
a) Crvene
b) Žute
c) Zelene
Prelaskom kursora preko neke od osa, ona postaje aktivna i menja boju u žutu. Tada je
transformacija moguća samo duž te ose.
Najčešće koristimo prvi mod. Kada je uključen, aktivne su još neke komande na panelu:
Kada pokrenemo Max, jedini vidljivi element na radnoj površini je raster. Grids (rasteri) su
dvodimenzionalne mreže ortogonalnih linija, nalik milimetarskom papiru, kojima možemo
podesiti rastojanja i ostala svojstva za potrebe našeg projekta. Koristimo ih kao pomoć u
vizuelizaciji prostora, razmere (odnosa između objekata na sceni) i udaljenosti. Rasteri nam,
takođe, služe kao pomoćne ravni u kojima poravnavamo objekte na sceni. Centar rastera su
dve ortogonalne tamnije linije koje predstavljaju i početak World koordinatnog sistema.
Rasteri inače nisu vidlji pri renderovanju.
Verzija 2015 3ds Maxa je obogaćena jednom naprednom alatkom koja olakšava precizno
postavljanje objekata na površinu drugog objekata. U ranijim verzijama softvera ova
funkcija je iziskivala puno vremena i napora da bi se kombinacijom različitih alatki dobio
željeni rezultat. Alatka Select and Place nas lišava svih tih muka i omogućava da klikom
miša kompjuter sam postavi objekat na željenu površinu.
Drugi način za pokretanje ove alatke je upotreba Edit menija, opcije Placement.
Kao i za većinu komandi u ovom softveru, za pokretanje ove alatke možemo koristiti i Quad
menu. Desnim klikom miša na objekat, otvorićemo dijalog iz koga biramo opciju Transform
Quadrant, a zatim Placement.
Slika 1.4.16. Precizno postavljanje objekta na talasastu površinu je uz Select and Place
alatku izuzetno jednostavno
Kako pomeramo objekat, njegova orijentacija se menja na osnovu normala površine na koju
ga postavljamo i prema Object Up Axis podešavanjima. Tako na primer, ako odaberemo
podrazumevanu opciju +Z, softver kontinualno poravnava lokalnu Z osu objekta sa
normalom površine na koju ga postavljamo, rotirajući objekat u odnosu na lokalnu osu.
Opcijom Clone iz Edit menija ili tastaturnom prečicom Ctrl+V otvoriće se dialog box sa
opcijama za kloniranje prethodno selektovanog objekta. Važno je napomenuti da klasične
Cut/Copy/Paste opcije ne važe za ovaj program.
• Kopiju – objekat koji nema veze sa originalom i izmene na originalu se neće odraziti
na kopiju.
• Instancu – klonirani objekat će imati veze sa originalom, tako da će se sve izmene
na originalu odraziti na kopiju, a važi i obrnuto.
• Reference – objekat koji ima ograničene veze sa originalom. Sve izmene na
originalnom objektu će se odražavati i na klona, ali izmene na klonu se neće
odražavati na original.
• kada je aktivna transformacija Move, svaki naredni klon biće udaljen od prethodnog
za rastojanje prvog klona od originalnog objekta na označenom pravcu;
• kada je aktivna transformacija Rotate, svaki naredni klon biće zarotiran u odnosu na
prethodni za ugao koji formira prvi klon sa originalom;
• kada je aktivna transformacija Scale, svaki naredni klon će biti skaliran u odnosu na
prethodni za procenat za koji je prvi klon veći ili manji od originala.
Komandu Mirror možemo pokrenuti iz menija Tools ili klikom na Mirror dugme u glavnoj
paleti alata. Ona otvara dialog box sa podešavanjima za osu preslikavanja, odstojanje od
nje, i za tip kloniranja objekata. Ukoliko želimo samo da uradimo transformaciju objekta bez
kloniranja, odabraćemo opciju No Clone.
Grupisanje
Kako bismo kreirali grupu, najpre ćemo selektovati sve objekte koje želimo da grupišemo. U
meniju Group odabraćemo komandu Group i u dialog boxu uneti željeni naziv. Identično
možemo uraditi i tastaturnom komandom Ctrl+G.
Kada kreiramo grupu, svi njeni elementi su povezani za jedan nevidljivi dummy objekat.
Grupa kao objekat koristi Pivot Point i lokalni koordinatni sistem transformacije dummy
objekta. Sada možemo transformirati pojedinačne objekte unutar grupe nezavisno od samo
grupe. Međutim, kada transformišemo samu grupu, transformacija utiče na sve grupisane
elemente jednako.
Da bismo vršili pojedinačnu transformaciju objekata u okviru grupe, moramo joj pristupiti.
Otvaranje grupe nam omogućava komanda Open, takođe iz Group menija. Primetićete da
beli okvir koji označava selektovani objekat (u ovom slučaju, grupu) menja boju u ružišastu.
Ovo je znak da se nalazimo u grupi, tj. na nivou njenih podobjekata koje sada možemo
pojedinačno transformisati.
Za trajno razbijanje grupisane strukture objekata možemo primeniti dve opcije: Ungroup ili
Explode. Obe komande rastavljaju grupe, ali na različitim nivoima:
• Ungroup razdvaja tekuću grupu na njene komponente (ili grupe) i briše dummy
objekat grupe – razbija jedan nivo hijerarhije.
• Explode vrši drastičnije razbijanje grupe – rastavlja i sve Nested grupe ostavljajući
objekte nezavisnim.
Još neke od olakšavajućih mogućnost prilikom rada sa velikim brojem objekata na sceni
jesu sakrivanje i zamrzavanje objekata.
Možemo sakriti bilo koji objekat na sceni i imamo opciju za sakrivanje selektovanih
objekata, kao i opciju sakrivanja bilo čega drugog izuzev trenutno selektovanih objekata.
Sakriveni (hidden) objekti se razlikuju od zamrznutih (frozen) objekata po tome što nestaju
iz viewporta, dok zamrznuti objekti postaju tamnosivi. Naravno, ovo je podrazumevano
podešavanje. Ključna razlika između sakrivenih i zamrznutih objekata je u tome što se
zamrznuti objekti vide u renderu za razliku od sakrivenih.
Selektovanjem opcija Hide ili Freeze u Object Properties panelu sakrićemo, odnosno
zamrznuti prethodno selektovane objekte. Ovaj panel nema opcije za komande koje čine
suprotno, tj. odmrzavanje, i prikazuju selektovane objekte upravo jer zamrznuti i sakriveni
objekti ne mogu biti selektovani.
Display Floater dialog box pokrećemo iz menija Tools. Na samom panelu postoje dva taba
(Hide/Freeze i Object level). Na prvom biramo način skrivanja/zamrzavanja objekata, tj.
trenutno selektovanih, trenutno neselektovanih, na osnovu naziva objekta ili klikom na
objekat koji želimo da sakrijemo/zamrznemo. Postoje i opcije za prikazivanje/odmrzavanje
svih prethodno sakrivenih, odnosno zamrznutih objekata. Takođe, postoji i komanda za
odmrzavanje klikom na objekat i za sakrivanje zamrznutih objekata. Na drugom tabu su
filteri za izbor tipa objekata i načina njihovog prikaza. Možemo sakrivati objekte prema
kategoriji. Na primer, možemo sakiti sva svetla na sceni odjednom ili sve shapeove ili bilo
koju kombinaciju kategorija. Kada sakrijemo sve postojće kategorije, scena ostaje prazna.
Sakriveni objekti, iako nisu prikazani i dalje postoje kao deo geometrije scene, ali ne mogu
se selektovati.
Za rad na objektu od velike koristi nam može biti njegova izolacija. U Isolation Modeu
manipulišemo samo selektovanim objektom. Nije moguće raditi sa ostalima u sceni koji se
inače u ovom modu i ne vide. Objekat možemo izolovati:
Isolate Selection radi samo na nivou objekta. Ne možemo ga odabrati, dok smo na nivou
podobjekta. Ako odemo na nivo podobjekta dok radimo sa izolovanim objektom, možemo
kliknuti Exit Isolation, ali ne možemo izolovati podobjekte.
• Kopiju – objekat koji nema veze sa originalom i izmene na originalu se neće odraziti
na kopiju.
• Instancu – klonirani objekat će imati veze sa originalom tako da će se sve izmene na
originalu odraziti na kopiju, a važi i obrnuto.
• Referencu – objekat koji ima ograničene veze sa originalom. Sve izmene na
originalnom objektu će se odražavati i na klona, ali izmene na klonu se neće
odražavati na original.
Rezime:
• U ovoj nastavnoj jedinici naučili ste na koje načine možete selektovati željeni objekat
u Maxu. Osnovno selektovanje se vrši komandom, tastaturnim prečicama, ili klikom
miša na željeni objekat, kada nije aktivirana nijedna komanda. Za selektovanje
koristimo dve osnovne metode: Crossing i Window, a Max pruža i mogućnost
kreiranja tzv. selekcionih setova, tj. selekcija koje možemo koristiti i kasnije tokom
rada. Saznali ste kako i u koje svrhe možete da podešavate osnovne karateristike
objekata u prikazu scene, kao i prilikom njenog renderovanja. Naučili ste i da
transformišete objekte pomoću Gizmo ikona, Transform Toolboxova, polja za
parametre transformacije u Status baru. Objekte možemo transformisati i pomoću
opcija Transform Toolboxa. To je pop-up prozor koji aktiviramo iz menija Edit. Slično
koristimo i Status bar, Type-In fields − polja u koja unosimo parametre za
transformaciju. Kada pokrenemo Max, jedini vidljivi element na radnoj površini je
raster. Grids (rasteri) su dvodimenzionalne mreže ortogonalnih linija, nalik
milimetarskom papiru, kojima možemo podesiti rastojanja i ostala svojstva za
potrebe našeg projekta. Takođe ste saznali na koje sve načine možete klonirati
objekte u Maxu, komandama Clone, Mirror, Array i kakve vrste klonova postoje.