Zahvalnost za pomoć u pisanju ove knjige dugujem prvenstveno

nekima koje osobno nisam poznavao. Kad bi se izostavili svi

citati D. T. Suzukija i R. H. Blytha, ova bi se knjiga stanjila i
preostali bi dio izblijedio. Iako su obadvojica prije nekoliko go­
dina umrli, Zapad će im morati zauvijek ostati zahvalan za sve
bogatstvo što su mu ga donijeli s Istoka.
Zahvalnost, međutim, dugujem i Japancima koje poznajem jer
i oni podupiru moju vjeru u haiku.
Nakon spomenutih eseja u EM i predavanja o haiku primio sam
od slušalaca i čitalaca dosta upita; na takve upite i u povodu
ove knjige rado ću odgovoriti koliko to budem znao i mogao.
Žao mi je što zbog jezične barijere većina mojih prijatelja u Ja­
panu neće moći pročitati ovu knjigu, pa im ne mogu vratiti niti
mali dio onog što im dugujem.
Sadržaj je ove knjige osjetno proširen prema ranijem izdanju
istog naslova iz 1970, koje je ubrzo po izlasku iz tiska bilo ras­
prodano.
Još jedna napomena za kritičkog čitaoca: Haiku je svoje vrhunce
u Japanu postigao između XVII i XIX stoljeća. Stoga, ako se zbog
njegova boljeg razumijevanja u knjizi na više mjesta govori o
Japanu i Japancima uopće, te se napomene, u nekim slučajevi­
ma, odnose više na Japan toga vremena negoli na suvremeni.
Međutim, ovo ni u kom slučaju ne znači da je suvremeni Japan
zaboravio na vrednote svoje prošlosti, već jedino da se danas u
Japanu — naročito u velikim gradovima — osjeća veći utjecaj
Zapada negoli prije.
Fonetizacija na romaji (latinicu) japanskog teksta provedena je
na uobičajeni način: konsonanti su notirani prema engleskom
izgovoru a vokali prema talijanskom. Razlike prema našem pi­
sanju jesu- te za c, ch za ć, j za đ, y za j, sh za š, w je konsonant
između našeg u i v, kao u engleskom. Japanski je r glas između
našeg 1 i r, bliži r. Japanski je g lako nazalan, kao ng. Akcent
nije označen, iako, lako izražen, postoji. Vokal sa znakom
^ označuje vokal dvostruke duljine izgovora. Dvostruki se kon­
sonant izgovara odsječeno, s kratkim zastojem prije njega, slično
kao u talijanskom. (Odgovarajući slog izgovara se onda i broji
kao dvostruk; npr. toteara = to-t-ta-ra.) U je često slabo čujan;
npr. Nobosuke se izgovara gotovo kao Nobiiske. Kadšto je i i
slabo čujan; Michiko se izgovara gotovo kao Mićko; sh (tj. u iz­
govoru š) mekši je od našeg š i odnosi se prema ovome analogno
kao ć prema č. U detalje se ovdje ne može ulaziti.
Sama riječ haiku tretirana je kao indeklinabilna riječ muškog
roc*a' Zagreb, 19. listopada 1972.
VD