A ako ne možeš raditi s ljubavlju već jedino s odvratnošću,

bolje je d a napustiš svoj posao i sjedneš pored vratiju h ram a

i prim aš milostinju od onih koji rad e s radošću.

Jer pečeš li kruh s ravnodušnošću, pečeš g o rak kruh koji

h ran i sam o polovinu čovjekove gladi.

I ako n erado gledaš n a gnječenje grožđa, tvoja nevoljkost

toči otrov u vino.

Ovo suprotstavljanje, suprot-stavljanje s jedne strane i primanje

s druge strane duboko je prožeto ne samo svagdanji život ljudi
zapadnih i istočnih kultura, već i čitavu nadgradnju tog života,
njihovu filozofiju i umjetnost.
U slikarstvu je npr. slikar Zapada volio prikazivati »nature mor-
te« s plodovima koje je uzeo iz prirode, »ukrao« prirodi: s jabu­
kama i ustrijeljenim fazanom, s ubranim cvijećem u vazi. Kine­
ski je slikar više volio prikaz velebne prirode, visokih planina
i beskrajnih šuma s nekoliko sitnih likova ljudi koji ne nastoje
savladati vrhove ni posijeći šume, ali koji nisu ni izgubljeni me­
đu njima, već žive s njima i u njima. Njegova slika nerijetko
djeluje gotovo kao »skrivačica« u kojoj treba naći ljudski lik —
toliko je ovaj podređen cjelini.
Drugi primjer daje primjena perspektive: Nju Zapad nije otkrio
zato što bi imao pronicavije oči od Istoka, već ju je primjenjivao
stoga jer je na ono što je slikao gledao drugačijim očima od
Istoka. Slikar Zapada stoji, živi i doživljava ispred i izvan onoga
što slika. Usporednice koje crta sastaju se za njega u beskonačno
dalekoj točki, koja onda ulazi na platno ili papir na kojem će
on zadržati što je vidio izvan sebe, s mjesta iz kojeg gleda na
prirodu. Japanac se nije služio perspektivom, jer nije osjećao da
bi bio izvan ili ispred onog što je slikao; on i kao slikar i kao
gledalac živi unutar svojeg doživljaja, unutar slike kojom ga je
opisao, i zato usporednice u prirodi ostaju usporednice i na nje­
govoj slici. Za njega nema privilegirane točke u kojoj bi se one
sjekle, a koja bi bila određena relativnim položajem njegova oka
prema onome što je slikao.
D. T. Suzuki na jednom mjestu ilustrira razliku između pogleda
Istoka i Zapada konfrontiranjem dviju pjesama, jedne od Bashoa
i jedne od Tennysona: U Bashoovoj pjesnik samo »pasivno« mo­
tri naoko neugledan cvijet i doživljava ga; u Tennysonovoj pje­
snik je iščupao cvijet s korijenom i »aktivno« rasuđuje o njemu.-
Yoku m ireba Pored živice
nazuna hana šaku — pogledaš li pažljivo:
kakine kana Cvat rusom ače!
Basho

12