Dobrim dijelom zbog straha pred smrću, zapadnjak često ne

može živjeti: bježi u zaborav, u plitke »zabave«, u orgije »osloba­

đanja« i, da apsurd bude potpun, u samoubojstvo. Istočnjaku
smrt nije stravična — ona je početak novog, »idućeg« života, ni
»bolja« ni »gora« od rođenja. On zna da tek pošto se pomiri sa
smrću može živjeti. Za japanskog pjesnika uobičajeno je da, prije
negoli umre, smireno napiše svoju pjesmu pred smrt.
Krist je umro na križu u grču i muci, s čavlima probijenim kroz
ruke i noge, pod stražom vojnika, viknuvši »Eloi, Eloi lama sa-
bakthani!« — »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« Buddha
je preminuo s osmijehom na usnama, okružen svojim učenicima.
Konfrontacija zapadnjaka prema prirodi vodi nužno do toga da
je njegovo doživljavanje —osjećanje —mišljenje apstraktno, a
adaptacija istočnjaka prema prirodi vodi do toga da je njegovo
doživljavanje —osjećanje —mišljenje konkretno. Razliku pokazu­
ju citirane pjesme; pokazuju ih i paralelna ostvarenja svake dru­
ge umjetnosti: slikarstva, kiparstva, arhitekture, glazbe, plesa,...
Z ap ad n i skladatelj želi dom inirati svojim m aterijalom psihički, r a ­
cionalno ili drugačije. Istočni glazbenik naprotiv, predaje se tijelom
i dušom d a bi g a g la z b a obuhvatila. O n sam postaje »instrument«.
To g a ne stavlja u pasivnu ulogu: jer, d a bi gla zb en a p o ru k a bila
jasna, instrument m ora biti savršen.
Ton de Leeuvp

U ovoj se razlici račva najdublji korijen filozofije na istočnu i

zapadnu. Istočni mudrac kaže: »To i to jest takvo i takvo.«; za­
padni misli: »Kad bi bilo (nešto što nije), onda bi...«. Prirodno,
posljednji stav kao i metode koje iz njega proizlaze neophodni
su za razvoj prirodnih i egzaktnih nauka i zato se ove (u našem
smislu) na Dalekom istoku nisu razvile sve dok — relativno ka­
sno — zapadni vjetar nije donio njihove plodove i njihovo sjeme.
Japanac Yukawa Hideki, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku,
veli:
Japanski je mentalitet u većini slučajeva n eprikladan za apstraktno
mišljenje i zanim aju g a sam o opipljive stvari. To je porijeklo onog
izvrsnog u ... lijepoj umjetnosti Japanaca. Nesvjesno priznanje v la­
stite slabosti u apstrakciji čini se d a Japance goni n a nekritičko
divljenje i bezuvjetno prihvaćanje religioznih i filozofskih sustava
unesenih izva n a ... Apstraktni racionalni način m išljenja neće im,
općenito govoreći, biti više od nečeg mističnog što zadovoljava nji­
hovu intelektualnu radoznalost.2

2Iz referata na Muzičkom BiennaJu u Zagrebu 1969.

14