U Osijeku 11. 02. 2010. Umjetnika akademija u Osijeku Studij glume i lutkarstava, III. godina, V.

semestar Teorijska radionica: ehov ass. Alen Biskupovi

Seminar: ehov i egzistencializam (filozofski pravac)

Nenad Pavlovi

U svom romanu Kasino Tvrtko Kulenovi kae: "Kao ni jedna znanstvena grana i kao ni jedna druga vjetina, medicina - jer ona je istovremeno znanost i vjetina - zadire najdublje, najtrajnije i najsudbonosnije u ljudski ivot. Zato nije udo to su medicina i njeni predstavnici doktori tako intenzivno proimali sve oblike knjievnosti." Kulenovi je u ovom romanu, meu ostalim, spomenuti Guya de Maupassanta i Somerseta Maughama, no na prvom e se mjestu sjetiti Antona Pavlovia ehova. I zbilja, makar je pisaca-doktora u svjetskoj knjievnosti relativno veliki broj, najslavniji je ipak Anton Pavlovi ehov. U jednom pismu iz listopada 1899. godine ehov e zapisati: "Ne znam ta me je navelo da izaberem medicinski fakultet, ali se nisam pokajao zbog tog izbora Bez sumnje da je bavljenje medicinskim naukama imalo velikog utjecaja na moju knjievnu djelatnost; ono je znaajno proirilo oblast mojih opaanja, obogatilo me je znanjima iju pravu vrijednost za mene kao pisca moe shvatiti samo onaj tko je i sam doktor." No i glumac se naao u toj privilegiranoj skupini koji doktorsko znanje ehova moe razumijeti i jako se dobro njime okoristiti. ehov je ba zbog te profesionalne deformacije jako precizno i jasno dijagnosticirao povijest bolesti svakog lika i time jasno dao odrednice koje bi glumac samo trebao slijediti i tako napraviti ulogu. Na taj nain, ako gledamo kroz perspektivu definiranja likova u odnosu tragedije prema komediji, gdje su u komediji likovi prizemniji i rtve svojih mana, a u tragediji uzvienog morala i istananih vrlina, ne moemo tvrditi da je ehov pisao tragedije s obzirom da su njegovi likovi puni mana, tovie potpuno su nemoni u odnosu prema promijenama u ivotu. Razlog zato sve ovo piem o razumijevanju ehova o pojmu ovjeka kao pojedinca u odnosu prema ivotu i postojanju kao takvom, tj. esenciji, je taj to je ujedno i tema ovog seminara: Egzistencionalna filozofija i ehov. Moja teza je da je ehov, moda sasvim sluajno, bio pretea egzistencionalnoj filozofiji, tj. postavio temelje te iste filozofije u svojim dramama.

Egzistencijalizam1 je suvremeni filozoski pravac koji se javlja po zavretku prvog svjetskog rata, postavivi u sredite filozofskog interesa pitanja ovjekove egzistencije i probleme temelja te egistencije. Kao teorijski nazor, ivotna praksa i kulturni pokret egzistencijalizam je uz filozofiju obuhvatio umjetnost, posebice knjievnost, kao i ostale probleme drutvenog i duhovnog ivota. Nain ivota kakav pretpostavlja filozofija egzistencijalizma jedan je svjesni izvor eminentno ovjekovih odreenja, to su individualitet, paradoks i strah pred konanou. Sasvim ateistiki, u nekim podrujima ak i nihilistiki. Glavni predstavnik u teoriji je ujedno i slubeni zaetnik Jean Paul Sartre. U njegovoj teoriji glavni odraz egzistencialne filozofije je u napetosti izmeu egzistencije i esencije. Zanimljivo je da se egzistencializam javlja po zavretku prvog svjetskog rata, tonije poslije katastrofalne epohe kakvu svijet jo nije vidio, a ehov umire 1904. No nesmijemo zanemariti injenicu da su u Rusiji od 1961. godine na snazi ogromne promijene oslobaanja kmetova i konanog odbacivanja feudalizma koje nije u potpunosti realizirano sve do 1918. godine kada je praktino utjelotvoreno upravo Boljevikom revolucijom, krajnje ekstremnom posljedicom tekih vremena koje vladaju u Rusiji od sredine 19. stoljea. Tako da se ehov kao veliki intelektualac i mislilac osim kao pisac itekako imao gdje i kako susresti sa problematikom svijeta poslije prvog svjetskog rata, tj. opim nihilizmom i puno prije ostatka svijeta. Ba na tim injenicama temeljim svoju tezu koju je najbolje sam ehov argumentirao kroz rad na Ivanovu, dramu o pojedincu. U Ivanovu je situacija poprilino komplicirana. Naime svi likovi u komadu lau, konstantno lau sebe i druge ivei u uvjerenjima prolosti, u nemogunosti prilagodbe sadanjosti. Svi osim Ivanova, koji je umoran, koji na kraju komada shvati la, kae istinu i poini samoubojstvo. Camus kao jedan od najbitnijih predstavnika egzistencializma, u svom najbitnijem filozofskom djelu: "Mit o Sizifu", u prvoj reenici pie: "Postoji samo jedan doista ozbiljan filozoski problem-samoubojstvo. Suditi o tome ima li ili nema smisla ivjeti znai odgovoriti

1http://www.filozofija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=161&Itemid=41 teorija egzistencializma kao filozofskog pravca

na osnovno pitanje filozofije." 2 O Ivanovu kao djelu najbolje je pisao sam ehov, koji je u potpunosti argumentirao moju tezu. Odgovor se nalazi u ehovljevim pismima, i to u pismu S. Suvorinu datuma 30. prosinca 1888. godine.
3

"Redatelj misli da je Ivanov suvian ovjek prema turgenjevskom ukusu.

Savina pita: zato je Ivanov podlac? Vi piete: Ivanovu treba dati neto po emu bi bilo vidljivo zato se dvije ene vjeaju oko njega i zato je on podlac, a doktorveliki ovjek. Ako ste me Vas troje tako shvatili, znai da moj Ivanov nije ni za to. Ja svoje junake shvaam ovako. Ivanov, plemi, svuilini ovjek, ni po emu nije izniman; njegova se narav lako uzbuuje, vatrena je, strano sklona zanoenju, potena je i otvorena, kao u veine obrazovanih plemia. On je radio na plemikom majuru i u dravnoj slubi. to je radio i kako se ponaao, to ga je zanimalo i zanosilo, razabire se iz sljedeih njegovih rijei upuenih Doktoru 4(I. in, prizor 5): "Nemojte se eniti ni za idovke, ni za psihopatkinje, ni za sitniave enske... ne ratujte, ni pojedinano, ni s tisuama, ne sukobljavajte se s vjetrenjaama, ne udarajte glavom o zid... Sauvao vas Bog kojekakvih racionalnih gospodarstava, neubiajenih kola, vatrenih govora..." Evo to se dogaalo u njegovoj prolosti. Sara, koja je vidjela njegova racionalna gospodarstva i sline pothvate, govori o njemu Doktoru: "To je, doktore, izniman ovjek i ao mi je to ga niste poznavali prije dvije, tri godine. On je sada sumoran, utljiv, nita ne radi, ali prije... kakva divota" 5(I. in, prizor 7) Prolost mu je prekrasna, kao u veine ruskih inteligentnih ljudi. Nema, ili gotovo da nema, ruskog gospodina, ili sveuilinog ovjeka, koji se ne bi hvalio svojom prolosti. Zato? Zato to rusko uzbuenje ima jednu specifinu osobinu: njega ubrzo smjenjuje umor. ovjek u aru, jedva iskoivi iz kolskih klupa, prti na lea prkomjeran teret, hvata se odmah i kole i seljaka, i racionalnog gospodarstva i Europskog glasnika, dri
2Albert Camus, Mit o Sizifu, biblioteka logos, IP >Veselin Maslea<, Sarajevo 1978. - str 15, poglavlje: Mit o Sizifu 3 A.P. ehov, Pisma, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. - str. 270-274 4 A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. 5 A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006.

govore, pie ministru, ratuje protiv zla, pljee dobru, ne uputa se u ljubav jednostavno ili bilo kako, i to neminovno u sitniave intelekualke, ili u psihopatkinje, ili u idovke, ili ak u prostitutke, koje spaava, i tako dalje, i tako dalje... Ili tek to doivi 30-40 godina, ve poinje osjeati umor i dosadu. Jo nema ni dolinih brkova, ali ve autoritativno govori: "Nemojte se eniti prijatelju... Vjerujte mojem iskustvu." ili: "to je, u biti, liberalizam? Meu nama reeno, Katkov je esto imao pravo..." I ve je spreman osporavati i zemstvo i racion(alno) gospodarstvo i znanost i ljubav... Moj Ivanov govori Doktoru 6(I. in, prizor 5): "Vi ste, dragi prijatelju, zavrili studij tek prole godine, jo ste mladi i bodri, a meni je trideset i pet. Ja vam imam pravo savjetovati..." Takav je ton tih prerano klonulih ljudi. Poslije, autoritativno uzdiui, savjetuje:"Ne enite se ovako i onako (ocijenite vie nego jednu s popisa), pa izaberite jednu od obinih, beznaajnih, bez jarkih boja, bez suvinih zvukova... I uope, cijeli ivot gradite prema abloni. Ukoliko je pozadina sivija i monotonija, utoliko bolje... A ivot koji sam ja proivio, tako je zamoran!... ah, kako zamoran!" Osjeajui fiziki umor i dosadu, on ne shvaa to se s njim dogodilo i to se sada dogaa. Zaprepaten, govori Doktoru 7(I. in, prizor 1): "Vi kaete da e ona ubrzo umrijeti, a ja ne osjeam ni ljubav, ni suut, nego neku prazninu, umor... Kad bi me netko pogledao sa strane, to bi mu se sigurno inilo stranim, ali ja, osobno, ne shvaam to se to dogaa s mojom duom..." Dospjevi u takvo stanje, ukogrudni i povrni ljudi obino svaljuju svu krivnju na sredinu ili se uvrtavaju u redove suvinih ljudi i Hamleta i na tomu se zaustavljaju, ali Ivanov, kao otvoren ovjek, izjavljuje Doktoru i gledateljstvu da on sam sebe ne shvaa: "Ne shvaam, ne shvaam..." Da on sebe uistinu ne shvaa, razabire se po velikom monologu u 8III. inu, tijekom kojega, razgovarajui oko u oko s publikom i ispovijedajui se pred njom, ak i plae! Promijena do koje je dolo vrijea njegovu estitost. On trai razloge izvan sebe i ne nalazi ih; poinje ih traiti u sebi i nalazi samo neodreen osjeaj krivnje. To je ruski
6 7 A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. str 55-56

osjeaj. Ruski ovjek- bilo da mu je netko umro, bilo da se razbolio, bilo da je on komu to duan, ili je sam nekomu posudio novac- uvijek osjea da je on za to kriv. Ivanov neprestance govori o nekoj svojoj krivnji i osjeaj krivnje raste u njemu pri svakom povodu. U I. inu govori: "Ja sam, vjerojatno veliki krivac, ali moje misli su zbrkane, duu mi je okovala neka lijenost i ne mogu sam sebe shvatiti..." Ali, u 9II. inu govori Sai: "Danju i nou boli me savjest, osjeam duboku krivnju, ali u emu se zapravo sastoji ta moja krivnja, ne shvaam..." Umoru, dosadi i osjeaju krivnje dodajem jo jednog neprijatelja. To je samoa. Da je Ivanov inovnik, glumac, pop, profesor, on bi se navikao na svoj poloaj. Ali on ivi na majuru. U pokrajinskom kotaru. Ljudi su oko njega ili pijanci, ili kartai, ili takvi kakav je Doktor... Nikome od njih nije stalo do njegovih osjeaja i promjena u njemu. On je sam. Duge zime, duge veeri, prazan vrt, prazne sobe, gundravi grof, bolesna ena... Otputovati nema kamo. Zato ga iz trena u tren mui pitanje: kamo e sa sobom? A sada peti neprijatelj. Ivanov je umoran, on ne shvaa samoga sebe, ali ivot ne haje za to. ivot postavlja pred njega svoje zakonite zahtjeve i on, hito-ne-htio, mora rjeavati odreene probleme. Bolesna ena- problem, gomila dugova- problem. Saa se vjea- problem. Kako on rjeava sve te probleme, mora se razabrati iz njegova monologa u 10III. inu, i sadraja posljednjih dvaju inova. Takvi ljudi, kao to je Ivanov, ne rjeavaju probleme, nego padaju pod njihovom teinom. Oni se gube, ire ruke, ivciraju se, jadikuju, rade gluposti i na kraju, preputaju se svojim slabim, razuzdanim ivcima, gube tlo pod nogama i svrstavaju se u razred slomljenih i ne shvaenih." Tako ehov opisuje i objanjava lik Ivanova kojeg bi mogli slobodno uzeti kao arhetipskog junaka egzistencionalne filozofije, tonije Camusovog ljubimca. Zato? ovjek koji ne shvaa ivot optereen vlastitim iskustvima istog ivota, ovjek koji eli nositi romantiarsku krivnju ivota na svojim pleima zato to se ne moe nositi s njim po zakonima propisanim u ivotu; je upravo ovjek kojeg opisuje Camus u
9 A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. str 38 10 A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. str 55-56

Mitu o Sizifu. Jednostavno reeno po zakonima egzistencionalne filozofije: pojedinac koji je pristavi na kompromis ovoga svijeta izgubio sebe u ivotu. (Egzistencija/Esencija)11

Popis literature: Albert Camus, Mit o Sizifu, biblioteka logos, IP >Veselin Maslea<, Sarajevo 1978. A.P. ehov, Ivanov, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. A.P. ehov, Pisma, Dramska biblioteka "Gavella", Zagreb 2006. Internetske stranice:
-http://www.filozofija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=161&Itemid=41 -http://hr.wikipedia.org/wiki/Anton_Pavlovi%C4%8D_%C4%8Cehov

11 http://www.filozofija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=161&Itemid=41