Sadržaj je ove knjige (znatno) prošireni tekst dvaju eseja publi­

ciranih u Encyclopaedia Moderna (br. 3 —4, 1967. i br. 9, 1969) i

nekoliko predavanja održanih na Tribini 5 minuta poslije 8 u
zagrebačkom Studentskom centru i u zagrebačkom Centru za
kulturu i informacije, na zagrebačkim tribinama Mozaik i Kod
Gorana u 22 h, te u Domu omladine u Beogradu.
Knjiga sadrži petsto haiku od stotinu haiku pjesnika. Radi me-
đureferencija haiku su numerirani.
Ako su ultranaturalizam, vulgarnost i grubost rezultat i (oprav­
dani) protest protiv diskreditirane i ustajale etike, protiv himbe-
nosti i licemjerja tzv. građanskog društva, gdje je onda danas
na Zapadu mjesto i opravdanje japanske lirike? Opravdanje joj
je i u tome da bude i protest protiv ultranaturalizma, vulgarnosti
i grubosti; da pokaže da postoje i drugi putevi.
Neki još i danas dijele mišljenje W. G. Astona iz njegove History
o f Japanese Literature iz 1899, naime: »Bilo bi apsurdno za haiku
postaviti ikakav ozbiljan zahtjev na neko važno mjesto u književ­
nosti«.
Oni koji ne poznaju haiku kažu da je to »siromašna, sentimen­
talna i staromodna poezija«. Takvo gledište predgovor ne može
opovrći; o tome govore sami haiku. Svakako, mnogi, više stotina
godina stari, haiku nisu zaboravljeni, dok su mnoge »moderne«
stvari od jučer već danas nestale bez traga, kao što će sutra
nestati i mnoge koje su »moderne« danas.
Tekst u komentarima uz pojedine haiku je raznorodan, nehomo­
gen i neujednačen. Taj je nedostatak hotimičan; sahaiku se mo­
že reći sve pa se i o njemu mora reći sve.
U knjigu sam uvrstio dosta tuđih citata (da se izbjegne gomilanje
navodnika, oni su redovno dani u uvučenom tekstu); originalni
kompetentni citat sigurno je bolji od njegova sumnjivog »prepje­
va«.