Trumanova jaja

Piše:
Magda Weltrusky
Objavljeno: 01. siječanj 2009. 01:00
OGLAS
Bio mi je prvi mladić: meni je bilo 18, a njemu 20 godina. Veoma me volio. Život nas je rastavio, prošlo je otada 50 godina. Za tih 50 godina budila sam se
iz sna u kojemu me Petar proganjao, listala sam njemačke imenike da pronađem broj telefona i zamolim ga da ne misli na mene, da mi ne dolazi u snove.
Mnogo je radio, stekao kamp s 500 ležaja na Floridi, laboratorij u Njemačkoj, jahtu u Grčkoj. Jednog dana zazvonio je telefon i zvonio dvije godine. Pričao
je o tome kako me nikad nije prestao voljeti, stizala su ljubavna pisma, topla, iskrena, pozivi na plovidbu jahtom, želja da se viđamo, jer to je još jedino što
ga veseli u životu. Znao je sve o nama: da živimo skromno, ali da je moje bogatstvo zdravlje, dobar izgled, unuci, lijepi momci, kći uspješna mlada žena i
uvijek dobro raspoloženje. Petrova opsesija, ljubav, pisma i svakodnevno javljanje sa svih kontinenata postali su dio naše svakodnevice, žalili smo ga,
povezivali s nostalgijom za zavičajem u koju je ukomponirao neostvarenu ljubav. Lijepo je crtao i slikao, u našoj kući vise uramljene slike iz njegove
mladosti. Jednog dana stigao je paket iz Amerike, stariji se sjećaju kako su poslije Drugog svjetskog rata dolazili paketi iz te daleke zemlje, najlon čarape,
Trumanova jaja, čokolada, čuda, čuda, za nas napaćene i izgladnjele. U ovom paketu kutija s Mikijem Mausom, kao ona iz Disneylanda, u njoj nekakva
prljavožuta bluza od kepera s metalnim dugmetima, valjda iz nekog marketa ili košare, što li, ono što je ostalo iz ranijih godina. Svi smo zgranuti stajali
pokraj paketa, prevrtali bluzu-košulju, šutjeli. Od Petra nikad nismo ništa tražili, slušali smo priče o ljubavi, nostalgiji, radu, brizi oko dobara i nekretnina, a
mi ga nismo imali čime fascinirati, osim raspoloženjem i ljubaznosti. Bila sam postiđena. Zašto? Ja Petru nisam pričala da mi nešto treba, nikad nisam ni
nabacila da teško živimo. Ne, mi dobro živimo, imamo sve, stan, mirovinu, kći mi radi, unuci su predivni, obučeni smo, jedemo još zdravu hranu, sir i
vrhnje od naše Mare, pravimo domaći pekmez od marelica. Doista sam silno bila postiđena, košulja me ponizila, a kutija s Mikijem Mausom? Pomislila
sam: E, moj Petre, što se to s tobom dogodilo? Javili smo mu da smo primili paket, a onda sam poslije nekog vremena promijenila broj telefona i oslobodila
se opsesije našeg Petra, košulju ćemo pokloniti Petrovoj unuci. A sad dok ovo pišem, obrazi su mi tako crveni, mislim da će mi se koža raspuknuti: sramim
se, mogao je umjesto paketa s groznim i ponižavajućim stvarima biti kao dar neki crtež, kamen, suhi cvijet. Što je Petar htio, što? Marija

Osobno mislim da je opsjednutost pisanja, telefoniranja, izražavanja neostvarene ljubavi, svakodnevno javljanje iz svih krajeva svijeta, sa svih
kontinenata, pretjeranost koja graniči s opsesijom, u kojoj se miješa stvarnost i odsutnost stvarnosti. Bio bi vjerojatno sretniji kad bi vam mogao pokazati
kamp s 500 ležaja na Floridi, laboratorij u Njemačkoj, jahtu u Grčkoj i tko zna što još, da vas fascinira, da se potvrdi kao ličnost koja nije ostvarila ljubav
s vama i još ga, a da toga vjerojatno nije svjestan, muči taj neuspjeh. Ili je psihički labilan, jer samo netko takav može godinama nekome svaki dan s
raznih krajeva svijeta slati ljubavna pisma, iako možda poslije toliko godina ni ne zna više kako izgledate i jeste li još njegova nekadašnja Dulčineja. Paket
je, rekla bih, izraz primitivizma i potpunog odsustva poznavanja vremena: on je, čini se, ostao na točki Trumanovih jaja i, kulturološki gledano, bez obzira
na njegovih pola tisuće ležaja na Floridi, laboratorija u Njemačkoj ili jahte u Grčkoj, katastrofalno zaostao. Čak mislim da nije svjestan što radi i, što je
još gore, da je na njegovoj razini sadržaj paketa koji vas je s razlogom povrijedio. Čini se da je davno zaboravljeno doba kad je crtao i slikao sličice i kad
su ga zanimale takve stvari. Najbolje što ste mogli učiniti jest da ste promijenili broj telefona. Inače, što je Petar htio? Na žalost, ono što je najbolje znao.

newsletter
: tvoje vrijeme, tvoj izbor!