Cunami

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Cunami koji je pogodio Malé, Maldivi 26. prosinca 2004.

Kada se cunami približi plitkom moru, on uspori, ali se amplituda poveća

Cunami[1][2] ili tsunami (veleval;[2] jap. lučki val, visoka

voda), morski su valovi velikih amplituda, uzrokovani potresom,
erupcijom vulkana ili atmosferskim poremećajem. Deformacije morskoga dna u
blizini žarišta potresa prenose se do površine, gdje uzrokuju potresne valove koji se šire
po površini na sve strane. Visina valova tsunamija je kod manjih dubina veća; uz samu
obalu može dosegnuti od 20 do 30 metara i napraviti goleme štete. Javljaju se
uglavnom na obalama Tihog i Indijskog oceana. Nakon potresa u Indoneziji
26. prosinca 2004. pojavio se golemi cunami i zahvatio obalni pojas Indijskog oceana;
djelovanje valova bilo je katastrofalno; poginulo je oko 280.000 ljudi. [3]
Često ih se pogrešno naziva plimnim valovima, no nemaju nikakve veze
s plimnim oscilacijama. Naziv potječe iz Japana gdje su cunamiji česti. Japanski ribari
vraćajući se u luku znali su je naći poharanu valovima koje nisu primijetili na otvorenom
moru te su mislili da se radi o valovima koji se pojavljuju samo u luci, odnosno blizu
obale.[4]
U blizini epicentra visina potresnih valova može biti izuzetno visoka. S udaljavanjem od
epicentra, te prilikom putovanja u dubokim oceanskim zaravnima, cunami ima
male amplitude no putuje velikim brzinama, u prosjeku oko 700 km/h.
Približavajući se obali, oni se usporavaju te se, zbog očuvanja energije (energetskog
toka vala), uzdižu ovisno o smanjenju dubine mora. Dolaskom na obalu njihove visine
mogu poprimiti izvanredne vrijednosti. Uobičajeni periodi cunamija iznose od 10 do 60
minuta, a ovisan je o prostorno-vremenskim karakteristikama pomicanja morskog dna u
zoni epicentra.