Nakladnici:

Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Podružnica Vareš

Rabic, Sarajevo
Za nakladnike:
Željko Franjić Fra Ilija Piplica
Goran Mikulić
Urednik:
Željko Ivanković Dani poslije
Unos teksta:
Dragica Krstanović Vareški dnevnik: listopad 1993. - siječanj 1994.
(drugo izdanje)
Priređivanje:
Uredništvo Bobovca
Lektor i korektor:
Mladenko Marijanović
Fotografije:
Foto dokumentacija Bobovca
DTP:
Željko Babić
Štampa:
Rabic, Sarajevo
Za štampariju:
Sead Hatić

HKD Napredak
Vareš 2009.
Uvodna riječ priređivača

Ono što nije zapisano, uglavnom se nije ni dogodilo, Tako je

od davnina, tako je bilo i tijekom posljednjeg rata, a zacijelo bi mnogi
voljeli da tako i ostane. A u ovoj su našoj zemlji oduvijek, barem je
tako do sada bilo, mudrost da zapisuju i da zaboravu otimaju, prven­
stveno imali fratri. Jedan takav fratar, staroga kova i jednostavne,
ali konkretne zauzetosti za malog čovjeka, zatekao se u Varešu kao
župni vikar usred ratnog vrtloga. Bio je to fra Ilija Piplica.
Unatoč življenom kaosu, ili baš zbog njega, nijednoga časa
nije ispuštao olovku iz ruku. Pisao je, kao i mnogi fratri prije
njega, ne iz dosade i samodopadnosti nego natjeran životnom
mukom, prvenstveno tuđom. Zov ljudske i svećeničke savjesti,
pa i taj kroničarski puls u njemu, držali su ga stalno budnoga i
spremnoga ne samo svjedočiti i potom zapisivati, već i dignuti
glas za pravednost i dostojanstvo. Činio je to iz gnušanja nad
razornim zlom, kako će na ·ednom mjestu reći, " olitike sile i
ljudi koji je zastupaju", svejedno u ime koje nacije ili religije jer
ona prije ili poslije razara sve, pa i njezine provoditelje - jer je za
razaranje jedino i sposobna.

5
 Fra Ilija Piplica
Gorljivo je zapisivao sve čemu je bio svjedokom, ali i išao
korak dalje: kamčio je istinu i za njom tragao, izbavljao je, pa i
kad se na momente činila mrtvom, oduzimao je od preveć
revnih grobara, možda i ne sluteći u prvi mah koliko važno
svjedočanstvo stvara. Dovoljno je razaznao da živi u vremenima
kad je ispred istine, na svim stranama jednako, očuvanje
nacionalne časti i ponosa po svaku cijenu, i da se zbog toga
manipulira istinom, pa čak i mrtvima. Iz zapisanoga se vidi
koliko nije podnosio licemjerje.
Uglavnom, zahvaljujući pokojnom fra Iliji Piplici, danas
imamo vrijedno svjedočanstvo najdramatičnijih dana koje je
Vareš u novije doba živio, tijekom posljednjeg rata. Da bi se izbjegla
svaka moguća zabuna, potrebno je naglasiti nekoliko činjenica!
Fra Ilija Piplica zapisivanjem događaja bavio se isključivo
privatno, a ne po službenoj dužnosti, vikarskoj ili bilo kojoj
drugoj unutar Crkve ili uže kazano, bosanske franjevačke zajednice,
pa tako pred sobom nemamo neku "službenu crkvenu istinu"
o danima eskalacije hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Varešu, nego
jedno duboko osobno promišljanje fratra koji se spletom različitih
okolnosti prvenstveno skrbio za raštrkane i ustrašene katolike
preostale na kućnim ognjištima diljem vareške župe i općine.
Činio je to, dakako, zajedno s drugim fratrima koji su ostali u
Varešu, pa i njegovo viđenje njih, manje ili više pozitivno, tek je
fra Ilijino osobno viđenje i takvim ga treba i uzeti.
Dnevnik koji je pred Vama obilježen je s jedne strane
fra Ilijinom osobnošću, a s druge strane fra Ilijinim položajem
u danima koje opisuje.
Fra Ilija nije bio čovjek posve upućen u globalne, pa do kraja
niti u lokalne političke igre, a dnevnik i ne govori niti o jednim
niti o drugim. No, fra Ilija je bio svjedok pogubnih posljedica
neljudskih političkih projekata, svih koji su se ovako ili onako
okomili na Vareš, i o njima upravo govori. A baš se te posljedice
često zaboravljaju u bučnim raspravama o ovoj ili onoj politici,
u zaborav pada pregaženi i poniženi obični čovjek, ta beznačajna
brojka u velikim nacionalističkim vojno-političkim projektima.
6 7
Dani poslije
Fra Ilijin dnevnik je, uza sve ograničenosti koje sobom nosi,
prosvjed protiv zaborava patnje običnih ljudi, onih ljudi ko­
jima u ratnom vihoru nije ostalo mnogo izbora, no ljudi koji
unatoč tome nisu i bez osobne krivnje, jer su, i to važi za svaku
"stranu", sami izabrali one koji su ih (za)vodili u tim ratnim
danima, i to možda čine i danas, danas čak još i više. Fra Ilijin
je dnevnik raskrinkavanje i osuda svakog političkog projekta
čiji si tvorci umisle da je taj projekt vrijedan života, makar .i
jednog jedinog čovjeka, a kamoli silnog zla koje se obrušilo na
Vareš u ratnim danima!
Posljedice je toga fra Ilija vidio i osjetio, i mučno je posta­
vljao pitanje: "Kako smo malo ljudi!? Ne umijemo sudjelovati
u mukama drugih!".
Ništa drugačije nije ni danas. I dalje o ratnim stradanjima u
Varešu, i na osobnoj i na kolektivnoj razini, govorimo usredotočeni
samo na vlastite muke, a ne dotiče nas se tuđa muka i patnja. Zato
je i svaki govor o tim ratnim vareškim danima unaprijed neistinit
jer istina nije istina sve dok u njoj ne odjekne i tuđa patnja.
Fra Ilija je dao prostora da u njegovu svjedočanstvu odjekne
svaka ljudska patnja: pogađala ga je jednako patnja i bol
i Bošnjaka i Hrvata, pogađala ga je prije svega ljudska patnja
i bol. I u tome je odsudna važnost ovog dnevnika!
Unutra nije sadržano sve relevantno o vareškim ratnim danima,
ali jest mnogo vrijednih i dragocjenih kamenčića koje treba
ugraditi u mozaik istine o tim danima, no fra Ilija čini važan
iskorak bez kog se nikad nećemo približiti pravoj istini o ratu u
Varešu, niti o ratu u Bosni i Hercegovini uopće. A to je: moramo
iskoračiti iz vlastitih zatvorenih pamćenja na te dane i dopustiti da
nas se dotakne i tuđe stradanje, makar će ono možda poljuljati
našu uvjerenost u vlastitu nevinost i nedodirljivi status jedinih
žrtava. No, drugoga puta do istine i nema!
Svoj je dnevnik, u rukopisu, fra Ilija Piplica predao u ruke
prijatelju i na čitanje s neskrivenom željom da se dnevnik objavi,
ukoliko se pokaže da je toga vrijedan s obzirom na sam sadržaj.
Nenadano, ubrzo nakon toga fra Ilija Piplica umire u Kreševu.
 Fra !lija Piplica Dani poslije

Uvjeren da je dnevnik iznimno svjedočanstvo koje nas sve Fra Ilija Piplica je zapisao svoje svjedočanstvo i, kako bi
treba potaknuti na novi govor i promišljanje ratnih dana, dakle rekao Andrić, spasio dušu svoju. Bilo bi dobro da nakon čitanja
ne samo u Varešu nego u Bosni i Hercegovini uopće, fra Ilijin ovog dnevnika naša svjedočanstva o tim danima budu drugačija,
prijatelj rukopis dnevnika donosi do Uredništva lista Bobovac. da se u njima za početak napravi bar malo prostora za tuđu
Stjecajem okolnosti, upravo se navršava 15 godina od velike patnju i za priznanje vlastite krivnje za zlo koje je pogodilo
vareške tragedije, koju jedni još uvijek obilježavaju u vidu druge. Vjerujemo da.bi to bila želja i autora ovog dnevnika, jer
svečane obljetnice oslobođenja, drugi pak kao tužni spomen pada ga je na koncu i pisao u tome duhu, a u tome je duhu i živio!
Vareša, a i jedni i drugi, manje ili više, i dalje zatvoreni u vlastita
pamćenja u koja nema pristupa tuđim patnjama i istinama. Vareš, studenoga 2008. Prijatelji
Vjerujemo da bi dnevnik mogao biti poticaj da se takvo
gledanje na vareške ratne dane promijeni. Jer ipak, ovaj dnevnik
i ovo svjedočanstvo potječu od fratra, koji se usred rata usuđivao
javno propovijedajući ovako pozivati: "Čuvajući svoj život,
čuvajmo i živote drugih, svojih susjeda. Posebno ako zatraže vašu
zaštitu!". Tu poruku on i živi, brinući se, zajedno s drugim
vareškim fratrima, za zaštitu tadašnjeg vareškog hodže. Ili na
drugome mjestu, a opet usred rata, kad kao motiv propovijedi
uzima Isusove riječi: "Blago mirotvorcima, oni će se zvati djecom
Božjom!". V jerovao je fra Ilija da i u usred rata valja raditi za mir.
Evo kako: "Lijepo misliti o susjedu, dobro govoriti o drugima,
o onim koji su drugog uvjerenja, druge vjere. U susretanju
s drugima očitovati dobru volju, otvorenost za lijepu ljudsku riječ.
Tu je uvijek šansa našeg osobnog doprinosa za mir. Mi ne
možemo činiti velike poteze na uspostavljanju mira! Ali možemo
učiniti velike stvari ovdje!" Ništa nije moglo poljuljati fra Iliju
u uvjerenju koje jasno iznosi u dnevniku: "U biti kršćanstva
je suživot s drugima!".
Na koncu, sačuvan je samo prvi rokovnik u koji fra Ilija
Piplica bilježi svoje svjedočanstvo, a obuhvaća ono bumo i
najkontroverznije razdoblje rata u Varešu: od 23. X. 1993. do
16. I. 1994. godine. Žao nam je što, kako sada stvari stoje i
koliko je nama poznato, fra Ilijina braća franjevci iz Kreševa
nisu u cijelosti sačuvali fra Ilijinu pisanu ostavštinu, u kojoj su
i drugi rokovnici u koje je fra Ilija bilježio svoje svjedočenje.
Bili bismo sretni ako se pokaže da je drugačije.

8 9
 23. 10. 1993., subota
(sv. Ivan Kapistran)

Vojni obračun sa Stupnim Dolom! Strašna borba u kojoj je sve

uništeno: kuće i sve što se zateklo! Stupni Do je muslimansko
naselje koje je slavilo kao tvrdi bedem na braniku takozvane
"slobodne teritorije općine Vareš", a iza kog je stajala Annija BiH.
Uz različito i brojno naoružanje imali su i snažne uryrcle:
_,

bunkere, zemunice, posebno na koti Bogoš. Tu su imali nekoliko

bunkera čije su cijevi bile okrenute prema Vareš Majdanu! Prema
naknadnim saznanjima, tu je bio pripremljen "osvajački plan"
Vareša. Uz pomoć Muslimana u samom gradu, koji su mirno
i slobodno živjeli sa svim ostalim žiteljima. I obavljali razne
funkcije u općinskoj vlasti pod kontrolom HVO-a.
Prema popisu stanovništva, slika sela (prigradskog naselja)
Stupni Do bila je ovakva:

Domaćinstva: 73 ukupno.
Poljoprivredna gazdinstva: 58.
Stanovnika ukupno: 255.
Svi prisutni.
Nacionalni sastav: 217 su Muslimani, 35 Srbi i 1 Jugoslaven!

Cijeli dan je odjekivala pucnjava, a najveći intenzitet bio

je od 8:15 pa do podne.

11
 Fra !lija Piplica. -------- Dani poslije

24. 10. 1993.,nedjelja desetak minuta iščekivanja nismo uspjeli ostvariti susret ni s
(30. kroz godinu,Misijska) redovnim nositeljima vlasti u Varešu (koji su tu dovedeni), niti
s vojnim koji sada drže konce u svojim rukama. Odbijeni smo za
Krenuo sam oko 9 sati u Vareš Majdan, da slavim sv. misu, poslije podne, ali ni tada nam nije omogućen susret!
po običaju u 9:30. Sve je bilo zaključano kada sam stigao. Posjet hodži u njegovu stanu! Sretan!
Jozefina Jović, zvana Popica, došla je i otključala crkvu. Nije
se zvonilo. Došlo je 15 osoba, od kojih je jedna tražila sv. ispovijed. 26. 10. 1993.,utorak
Poslije mise posjetio sam u majdanskoj bolnici malog Ivana
Pejčinovića i njegova oca Zdravka. Dan prije oni su ranjeni od Sinoć se na internom TV-kanalu pojavio predsjednik HVO-a
granate koja je eksplodirala u blizini njihove kuće u Varešu, općine Vareš Anto Pejčinović. Dao je kratko obrazloženje
nedaleko naše župne crkve. događanja. Građanstvo je upoznao s napadom muslimanske
U župnoj crkvi mise su (bez zvonjenja) bile ovako posjećene: v0jske na teritorij općine Vareš prethodnih dana i zauzimanjem
sela Kopijari. Tamo su od strane Muslimana učinjene pljačke,
Na maloj misi u 8 sati bilo je 57 prisutnih, na velikoj (pučkoj) u
10:30 bilo je 104 prisutnih, a na večernjoj u 18 sati 43 prisutnih. rušenje nekoliko kuća, izgon stanovništva . .. U ratnom stanju koje
Na groblju u Tisovcima 30 prisutnih, a na Pogari 120; obavljena je i nas zahvatilo događanja u Stupnom Dolu su stvarnost rata.
i opijela na grobovima. Ograđujući se na određeni način od eventualnih ekstrema, nasto­
Povremeno se čuje pucnjava i u gradu! Poslije podne oko 16 jao je umirujuće djelovati na građanstvo! Mi, svećenici Vareša,
sati u habitu sain krenuo prema džamiji da vidim kakvo je stanje, smatrali smo da ćemo danas biti u mogućnosti ostvariti ono što
što je s efendijom, hodžom, našim susjedom. Zatekao sam jučer nismo uspjeli. U ovoj teškoj, smušenoj stvarnosti željeli srno
džamiju otvorenu, svjetlo upaljeno!Zvao sam: komšija, domaćine razgovor s nekim od "nadležnih". Telefonski smo zatražili prijem
- ima li itko? Nitko se nije javljao; ušao sam unutra, sve prazno, kod predsjednika Pejčinovića.
ali uredno. Prošao sam okolo s gornje strane, prema stanu, zvao Zakazan je i ostvaren susret s predsjednikom u 1O sati u zgradi
sam, ali nitko se nije javljao. Pomislio sam da nije efendija negdje Općine. Predsjednik je, dakle, u stanju djelovati na svom radnom
u skloništu, te se ponadao da je stanje ipak u redu. mjestu. Ispričao nam je slijed osobnih događanja od subote. Tada
Na povratku kući za večernju misu čujem da se priča o većem je u nastojanju da smiri strasti izišao iz zgrade pred Općinu da
broju zatočenih Muslimana i maltretiranju njih! intervenira kod zamjenika glavnog zapovjednika vojne operacije
(Ivica Rajić, glavni). Dana mu je "kontra" i ubrzo se našao na
Ponikvama, s ostalim glavnim dužnosnicima općine Vareš.
25. 10. 1993., ponedjeljak
Mi smo predsjedniku iznijeli naša razmišljanja i naša osjećanja
(bi. Katarina Kotromanić)
u nastaloj situaciji. Prenijeli smo mu vapaje zatvorenih Musli-
mana. Ja sam se posebno zauzeo za efendiju ---- hodžu. Iznio sam
Pucnjava je jenjala. Proslavili smo sv. misom pučkom u 10: 30
što se s njim dogodilo, kao i to da su mu odvezena kola.
blaženu Katarinu. Prisutno 90 osoba! Nije bilo stotinu. Koncele-
-------,-b::-- -:-- � ,:---: :-- - :-:-. - --; _ _ _ --; c;-; � - .:_ , -f- -= --: � -:= -=:f� � .!..:: :_ :.'. � ::'.... -.::'., :::::..:. ::: f:: ''._.:_ � � .'...:: � � :'..._ ______.!!::_____--F>re-dsje-d·ntk;----rsla-err'rd-c,b-rtčtna-;-o-d·a:n-krtć-arrsktrrr-m1--č-e-ttma:',- ---
rirali troJica domaćih svecenika i ra Berislav K al ic iz Olova.
Poslije mise nas sva trojica, u habitu, krenuli u Ponikve, da izrazio je spremnost pružiti pomoć gdje god bude mogao. Zaštititi
tražimo prijem kod vlasti. Zaustavljeni na "rampi" i nakon nekih nevine! Odmah je telefonski intervenirao kod Ivice Rajića za

13
12
 Fra Ilija Piplica
hodžin automobil. Na naša pitanja želio nas je ohrabriti: činimo
sve da se život počne normalizirati. Mi trebamo zvoniti kao
i obično! Mise i opijela po grobljima, prema rasporedu ostvariti. . .
27. 10. 1993., srijeda
Bez pucnjave. Krenuli smo na teren: fra Mato Topić na
Diknjiće, na groblje, ja na Višnjiće, također na groblje. Krenuo
sam oko 9:30 s Božidarom Idžakovićem, zvanim Bole, koji se
sam ponudio. Na rampi kod ulaza u Daštansko zaustavljeni. Dva
oklopna vozila UN-a. Ne mogu proći u Daštansko. Mina na cesti.
Nakon kratke pauze i razgovora, vojnik UN-a uklanja minu.
Sklanjaju se i prave nam prolaz. Na groblje stigli nešto poslije
1 0 sati. Samo je jedna osoba bila prisutna. Otvorila kapelu!
Spremili što smo mogli: oltar, svijeće. . .
U 1 0: 1 5 počeo opijela s desetak prispjelih osoba. Opijela
molio skupno , ne na svakom grobu nego za više njih zajedno ,
prema prirodnom rasporedu. Sv. misu počeo malo iza 1 1 sati.
Prisustvovale svega 44 osobe! Potaknuo sam ih na čuvanje života
kao najveće dragocjenosti. Čuvajući svoj život, čuvajmo i živote
drngih, svojih susjeda. Posebno ako zatraže vašu zaštitu!
28. 10. 1993., četvrtak
Divan sunčan i miran dan. Život se normalizira. Iako još traje
znak opće opasnosti iz zraka. Nešto poslije ručka dolazi nam
efendija, mjesni hodža iz Vareša, Mufid Hadžibaščaušević.
Prilično uzbuđen. Obavještava nas da je i prošle noći izvršen upad
"vojnih osoba" u njegov stan. Oko 22 sata! On se.nalazio skriven
u džamiji. Izvršili su pretres svega u kući. Sve isprevrtali: odjeću
i namještaj. Uz 300 DEM, iz stana su odnijeli i televizor i radio,
a telefonsku liniju presjekli! Vanjska vrata su razvalili i tako ušli
------;-:-::-;::::-=--. T
u stan Ur:p:,laš
' .'D
::: :,::e=n-:-;--=m=-o::,l"i--=n:----::ayšu=-=--=p:----::o-=m=-o=-c'
noćiti! Osigurat ćemo mu sobu u župnom stanu, neka boravi kod
nas dok traje ovakvo stanje. Otišao sam s njim u stan. Vidio sve
14
Dani poslije
na licu mjesta i dogovorili smo da dođem autom po njega u
1 9 sati. On će spremiti svoje najnužnije stvari i čekati u džamiji,
jer u 1 8 sati imat će molitvu - "jaciju" uoči petka.
Otišao sam potom u Vareš Majdan, slavio sv. misu u 1 6 sati,
posjetio izbjegle Kotorvarošane u sali "Paitizan" u Vareš Majdanu
i vratio se kući.
Nakon sv. mise ovdje u župnoj crkvi, oko 1 8:45 rekao sam
fra Mati: idemo po efendiju. On reče: neka žena donijela je
poruku od hodže - zahvali svećenicima na pomoći, ja odoh iz
Vareša, neka ne dolaze po mene!
Ipak, u 1 9 sati fra Mato i ja bili smo kod džamije. Džamij a bez
svjetla, nije zaključana. Otvorili smo vrata i zvali. Nitko se nije
javio. U stanu je gorjelo svjetlo. Otišli smo i gore. Oprezno· ušli
u stan, ali nikoga nismo zatekli. Sve smo ostavili kako smo i
zatekli: vrata otvorena i odvaljena (uništena brava), sve ispre­
vrtano . Pokušali smo svratiti kod komšije, gdje se svjetlo vidjelo ,
ali nitko se nije javio!
29. 10. 1993., petak
Sunčan dan! Idemo na teren: fra Mato na Stricu, ja na Mir.
S dosta zamišljenosti i nemira krećem. Na što ću sve naići? !
U Bij elom Borju pitam vojnike: može li se otići na Mir?
Rekoše: može! Krenuo sam bojažljivo i lagano , pokraj Stupnog
Dola čovjek i žena s torbom. Zaustavim kola i iziđem. Gledam
ruševine kuća uz groblje. Pitam čovjeka: ima li tko za groblje,
predviđena su opijela i misa. Reče: o čekuju da ćete doći , al i
hoće li doći na groblje, ne znam! Upozoriše me da je tu i neka
TV-ekipa koja snima stanje. Navodno iz Kiseljaka. Idem u selo :
vidjeti ljude i osjetiti raspoloženje. Stvarno , u ovom trenutku
psihološki je vrlo nezgodno na groblju na Miru imati veći skup ,
pa makar bio i molitveni. Kod ljudi u selu Miru prisutan je strah
---- - -- - 0-na-g-r 0 -b lfu-!-8cl-l-t1ei-A-----
o El-m eg -uee-g-gr-aF1-at-i-F -aF1j-a-alrn--se-s-lm-pim
�
go=-v:-:-o=-r�1l,,.1 --=s--:m-=--o : kro d.--nas �će
o =- - -
---:--, ::- ..,,...,...
sam: imat ćemo misu u selu, između kuća. Tu smo obavili opće
opijelo za pokojne na groblju. Ispovjedilo se sedam osoba i
15
 Fra Ilija Piplica
sv. misu proslavio sam sa 44 prisutne osobe! Bilo je prisutno dosta
djece - dječaka petnaestak!
Upozorio sam na ozbiljnost naše stvarnosti, potaknuo na oprez
i spremnost na eventualno sklanjanje žena i djece. Predajmo se u
ruke Božje i budimo spremni stupiti pred sveto lice Njegovo, kada
god to bude ! Poslije mise odsjeo, popio kavu, ručao pitu krum­
pirušu i lijepo razgovarao sa sabranim ljudima i ženama. Na kraju,
spremili su jesenine puna kola i vratio sam se mimo kući.
Oko 22:30 probudila me pucnjava iz automata ! Svladan
umorom nakon napornog dana bio sam slatko zaspao. Čujem
žamor pod krovom kuće. Stanem na prozor i vidim kako mnogo
ljudi izlazi iz škole na sporedna vrata u dvorište. Hitro se penju
preko ograde, te uz malu uzbrdicu pokraj naše kuće kreću se kroz
crkveno dvorište. Požurivali su se !
Pomislio sam: zatvorenici - Muslimani koji se nalaze tu u školi
- organizirali bijeg iz zatvora. U crkvenom dvorištu ulazili su u
auto - kombi ! Povirim kroz mali prozor toaleta na ulicu, kad tamo
oklopni transporter UN-a s gusjenicama. Čujem bučan razgovor
- dovikivanja na stranom jeziku. Zapažam vojnike s kacigama
izvan oklopnjaka. Na suprotnoj strani, tj . na ulici preko rijeke
Stavnje, iza zgrade u čijem se prizemlju nalazi knjižara
"Svjetlost", dvojica se oprezno izvlače na ulicu s automatima
"na gotovs". Nailazi drugi oklopnjak iz pravca Općine, tu se zaus­
tavlja i neki ljudi izlaze - ulaze. Pomišljam da se bijeg zatvorenika
odvija uz pomoć i zaštitu UN-a ! Oklopnjak je nakon kratkog
zaustavljanja nastavio vožnju niz Vareš. Drugi oklopnjak bio je
stalno parkiran na sredini ceste, uz tamošnje garaže. Povremeno
je palio jaki reflektor čijim svjetlom je kružio okolo! S njegovu
jednu i drugu stranu, u oba pravca prolazila su kola policije
(standardna) i kombi vojne policije! I još pokoje vozilo!
Sve se stišalo oko 23:30. Bože, što li se događalo? Negdje oko
2 sata uspio sam se smiriti i zaspati.
-------------------------------------- a""n:,;a-,m
16
Dani poslije
30. 10. 1993., subota
Ima naoblake, ali nije hladno. U župnoj kući se loži već 3 dana.
Za doručkom pitam župnika fra Miju Mrljića zna li on što se
događalo? Veli, zar ti fra Mato nije ništa rekao? Saznajem: č u v ar
crkve u ime Civilne zaštite sinoć je najavio mogućnost ovog
događanja. Navodno, redovne policijske - vojne vlasti prebacile
su neke zatvorenike na drugo mjesto ! Što je istina? - moji
zaključci ili ova varijanta, ne znam. Sigurno je to : osvanuo je mir
- zatišje, a u istoj prostoriji škole i dalje su ljudi - zatvorenici .
Sudeći po tome, kao da se ništa nije dogodilo !
U vrijeme doručka telefonom se javio i predsjednik Anto
Pejčinović. Samo nas je obavijestio da je stigao nakon odsutnosti
od utorka. Od drugih smo čuli da je otišao u Kiseljak. Nakon
doručka izišao sam iz crkvenog dvorišta do kapije. Kad sam
krenuo iza crkve, prema jednoj hrp i složene daske, na kapiju su
u crkveno dvorište ušla dva naoružana vojnika UN-a, s pl avim
kacigama ! Vidjevši me, jedan je od njih "salutirao". Bio sam u
civilu ! Prošli su kroz crkveno dvorište, ispred crkve, i gledali
prema školi, tu zapazili prostoriju - "zatvor", te pomoćna vrata.
I vratili se kako su i ušli.
Oko 9 sati posjetio nas je ing. Pavao Vidović. Upoznao nas je
sa svojim jučerašnjim boravkom u Tuzli. Na poziv otud išao je na
razgovor sa Selimom Bešlagićem, načelnikom Tuzle i s vojnim
zapovjednikom II. korpusa Armije BiH. U Vijaci, poslije
kontrolne toč�e na Krivaji, kao zaštita preuzela ih je tuzlanska
policija. U razgovoru je s njihove strane ponovno iznesen prije-
dlog da se HV O Vareš podvrgne zapovjedništvu II. korpusa
Armije. Naša delegacija je obrazložena odbila. Vareš nikoga ne
napada, ne ugrožava. Svima koji hoće mir moguć je život.
Upoznao je Tuzlake o stanju Stupnog Dola. Vojnički rečeno, to
je bila kontraofenziva na ofenzivu, agresiju koju su prije nekoliko
-,rr =u'""s- i- 1:";;;m""a;;-;n�s;1,-;;e·s,c;n�a"g"e·c:-,,
1 z" v= re-.s~a- . ----
rsi1e na K:op1Jare 1 en onJ -~a�
Nije učinjen masakr nad civilnim stanovništvom. U gradu Varešu
1
1 Ono je ranije, uglavnom, napustilo selo. - Op. prir.
17
 Fra Ili ja Piplica
internirano je 250 muškaraca. Stari, bolesni i svi ispod 1 7 godina
su pušteni. Ostali će biti podvrgnuti vojnoj istrazi jer je u kućama
- stanovima pronađeno mnogo raznog naoružanja. Koji budu
nevini, svrstat će ih se u radne brigade, a krivci će odgovarati
pred sudom. Tako je spomenuo da je u ovoj akciji "pretresa"
u gradu ubijeno 5 civila. Od toga trojica zbog pokušaja bijega.
Silovanja nije' bilo.
Fra Mato krenuo za Dubošticu, slaviti sv. misu u 1 5 sati i držati
vjeronauk. Ponio im je pomoć Caritasa. Vratio se s Pogari! Tu je
naišao na ljude iz Duboštice koji bježe. Duboštica je danas pala.
U ruke Muslimana! Dakle, krenulo se prema Varešu i s te strane !
Danas dolazio i fra Željko Filipović, iz Vijake župnik .
Dovezao neke matice ! Prilično uznemiren. Vijaka okružena,
očekuje se napad, stanovništvo se evakuira! Poslije podne dolazio
i vlč. Mato Majić, župnik iz Borovice. Obavijestio o evakuiranju
stanovništva iz Borovice. Ostavio kola, nivu, i vratio se u Borovicu.
Oko 1 5 : 3 0 idem u Vareš Majdan, za misu u 1 6 sati. Cestom
susrećem grupe i grupe s putnim torbama, te nekoliko konja -
samarima natovareni!
Svijet iz B orovice, Vijake, Duboštice "useljava" u Vareš!
Zabrinuti, potišteni nakon progonstva s imućnog ognjišta,
u Varešu pronalaze smiraj, barem privremeni. Mnogi već imaju
nekog od svojih u Varešu pa se kod njih smještaju . U Vareš
Majdanu kod "Partizana" dva kamiona dovezla izbjeglice,
tu ih smještaju.
Približavaju li se i Varešu "dani suda"?!
Upadno su nazočne oružane snage UN-a na ulicama Vareša.
Dva oklopnjaka uz novi "trgovački centar". Jedan uz Mirčića
pekaru. Naoružani se kreću pješke ulicom prema crkvi i dalje!
U vrijeme večernje mise zapažen porast prisutnih (pedesetak),
pristigli Borovičani došli na misu!
Oko 1 8 : 3 0 Hrvatski radio Vareš obavještava o napadima na
granične crte obrane Du ostica - Vijaka - Oćevija. Daje obavijest
o stanju na crtama obrane i kaže da su čvršće nego prigodom
prijašnjeg obavještenja. U slučaju potrebe, daje naputke za pona-
18
D ani poslije
šanje i postupak u vrijeme uzbune. Skloništa sprem1t1, sve
potrebno u skloništima pripremiti. Nema mjesta panici ! Vareš će
se braniti kao što se brani Kiseljak, Žepče. Svoji smo na svom !
Obranit ćemo to! Govori se i o mogućim granatiranj im a.
Računamo s najvećom od 1 0 kg koja probija! Oko 20 sati stigao
ponovno fra Željko iz Vijake. Evakuirano stanovništvo iz župe
i on. Ostaje kod nas. Strašno je zamišljen. Zabrinut!
31. 10. 1993., nedj elja
Svanulo mimo jutro, ali noć je obilježena mučnim vij estima.
Tijekom noći evakuiran i župnik iz Borovice s pre o stalim
stanovnicima Gornje Borovice. Rano jutros kruže vij esti da s u
napuštene prve crte obrane n a pravcima: Vijaka - Duboštica -
Borovica. Vojska se povukla! Oko 3 sata ujutro sirena oglasila
zračnu uzbunu! Oko 4 sata čule se topovske detonacije iz pravca
Vareš Majdana!
Odlazim u Vareš Majdan za sv. misu. Krećem u 8 :45, ranije
zbog "prigode" za sv. ispovijed. Mladi molili krunicu u 9 sati,
posljednji je dan listopadske pobožnosti. Na misi sudjelov alo oko
70 osoba. Propovijed prigodna: stvarnost naša ratna i mi. Prvo
što trebamo učiniti jest ne lagati samima sebi, suočiti se s::i
stvarnošću! Živimo rat, ne zanosimo se razmišljanjem o nekim
mirnim prošlim vremenima! U stvarnosti rata stavimo se u ruke
Božje! To će, snagom vjere, pomoći našem unutarnjem miru!
Nakon povratka iz Vareš Maj dana, oko 1 1 :30 ovdje zatekao
predsjednika Antu Pejčinovića. On je bio na pučkoj misi i navra­
1
tio nama svećenicima na razgovor. Tu smo se našli, nas trojica
svećenika iz Vareša, župnik Vijake fra Željko i župnik Borovice
vlč. Mato. Predsjednik u razgovoru spomenuo svoj položaj i vlast
koju zapravo sada vojska ima, ali ona ga nastoji konzultirati pri
određenim lutanjima. Obrazlaže nam napuštanje prvih crta obrane
1z razloga voJne strategije. Previše Je veltka ta crra(oko1.1.-S--km)
i nije moguće s našim brojem od oko 700 vojnika uspješno je
očuvati! Cijelu crtu obrane treba skratiti i svesti na mogućno s r
19
 Fra !lija Piplica
uspješne o b rane grada Vareša, praktično je to župa Vareš ostavljajući
Dubošticll (zamišljena sadašnja crta bila bi svedena na 5 0 km).
Poslije podne u 1 4:30 odlazim s fra Matom na Pogar. Tu je
redovna misa u 1 5 sati. Lijep dan, da se nagledamo ljepote viso­
ravni - Božji dar! Tko zna hoće li biti i dalje moguće gore ići?
Došli smo, nema nikoga kod crkve, vrata-zaključana. Fra Mato se
zaputio po ključ od crkve, ali uto je stiglo četvero djece kojima
smo usput rekli: ' ajdete, misa će biti, i zadužili jednog od njih da
ode po ključ. Ključ je stigao, otvorili smo crkvu i ja sam zazvonio
zvonom sa zvonika! Sabralo se 20 osoba i s malim zakašnjenjem
počeli smo misu. Uto, pri kraju mise, ušao je u crkvu Zvonko
Tokmačić, nastavnik, sada pod punom vojnom opremom. Želio je
po svećeniku poslati poruku ženi i djeci u Vareš Majdanu da je
živ. Bio je jučer u Duboštici kad je izvršen napad na to mjesto
i vođena kraća borba. Tu je i vojarna HV O-a. Duboštica je pala,
jedan od njegovih drugara je nestao, jedan ranjen! Sada je on
na crti obrane Pogari.
Večerali smo zajedno, mi domaći svećenici i sestre, i župnici
Vijake i Borovice. Noć je protekla mimo, uz povremeni odjek
granata u jutarnjim satima! Oko 4:30 ustao sam, pogledao kroz
prozor sobe i zapazio kako se dolje u školi zatvorenici - Musli­
mani u većem broju kreću kroz neki uski prolaz u unutrašnjost
zgrade. Negdje pri kraju tog "gibanja" zapazio sam i unifonnu,
s plavom kacigom na glavi! Noć vedra, teški mraz!
1. 11. 1993., ponedj elj ak
(Svi sveti)
Nakon kave u 7 sati izišao sam u crkveno dvorište. Tu su dva
čovjeka, došli na misu, iz Borovice su: misle da je ovdje rana misa
li 7 : 30 sati. U toku razgovora s njima pristiže još ponetko, pa
i "načelnik" Vijake u vojnoj uniformi.
- e,pješk:e;-Brt1·g-i-b1,· _---•---�s- vi:h-svetih: - Ifardi :rraI-K7rharić-stavio-sv.- misu.7-rkap-e-li11
------ -<·-U-�aznaj�m..:-čG::v� g.k-r10Ga-s-El0š-a0-i.z- B0r0vie
želio otići li Borovicu, da donese što je u kućama ostalo, da stoku
potjeraju. Da je pronaći kamion pa da ih se više krene zajedno ! ?
20
Dani poslije
"Načelnik" Vijake priča: u Vijaku nije nitko unišao! Ni pljačke
ni paljenja kuća nema. Može to iznenaditi mnoge od "politike" , ali
osobno vjerujem: pljačka i paljenje, nije to bio cilj Muslimana !
Bojim se da "bijeg" puka i povlačenje vojske HV O-a s tih terena
nije u službi više, tzv. globalne politike. Izbjeglice iz Kaknj a,
Kraljeve Sutjeske punili su nam mozgove tim idejama !
Misu u Vareš Majdanu imao sam redovno u 9:30. Prisutno
mnogo naroda, veći dio izbjeglica: Borovica, Vijaka. Potaknuo
sam ih da se uključe u način sudjelovanja na sv. misi kao što to
čine vjernici ovdje. Od početka mise stalno se stoji sve do čitanj a
Sv. pisma. Po povratku iz Vareš Majdana rekoše mi da je
borovički župnik otišao s nekim ljudima u Borovicu, kamiono rn :
donijeti štogod iz kuća i potjerati stoku.
Prije ručka idemo na groblje Stogić moliti opijela. Četvorica
nas je, s fra Željkom. Radili smo po skraćenom postupku. Po
nekoliko grobova zajedno, bez spominjanja imena pokojnih.
Počeli oko 13 sati, završili oko 1 4: 1 0. Dan lijep, sunčan. Nakon
Stogića otišao sam na groblje Diknjići. Obavio sprovod poko­
jnog vojnika Olivera Božića. Poginuo je kod Vojničkoga groba,
Mekuše - Zvijezda, iz zasjede koju su im napravili Muslimani.
To se dogodilo prigodom patroliranja u čemu je sudjel o v alo
desetak naših vojnika.
Na povratku, u prolasku kroz grad zapažam sve veću grupu
naroda oko oklopnjaka UN-a. To su Muslimani i Muslimanke koji
traže i nalaze zaštitu. Vrlo ružna slika, svakako sramotna za ovo
mjesto. Istovremeno grupe i grupe s putnim torbama u rukama,
kreću se ulicama u svim smjerovima. A Hrvati Borovice, Vijake,
Oćevije napustili svoje kuće u strahu od Muslimana i smještaju se
u Varešu. Netko kod svojih, ostali preko Civilne zaštite u prostore
određene za izgnanike! Kakav paradoks!
Večernja misa li 1 8 sati dobro posjećena. Nakon TV-dnevnika
Hrvatske televizije, pratili smo posebno reportažu o proslavi
Mirogoju. Bio je kompletan prijenos. Cijelo polje upaljenih
svijeća vani pred'glavnim križem.
21
 Fra Ilija Piplica
U miru smo krenuli spavati. Do jutarnjih sati uglavnom mimo.
Nešto prije 5 sati počela je ozbiljna pucnjava ! Pucnjava je odje­
kivala po Koti. Mislili smo da se vodi borba za Površje - isturenu
kotu na Perunu koju drže muslimanske snage. Naime, pričalo se u
gradu da tu kotu treba zauzeti i tu negdje povući crtu obrane grada!
2. 11. 1993., utorak
(Dušni dan)
Za vrijeme doručka slušamo vijesti Radio Sarajeva. Čujemo
kako zapovjedništvo II. korpusa Annije iz Tuzle poziva vlasti iz
Vareša i HV O da se podvrgnu Zapovjedništvu tog korpusa, koji
pokriva i teritorij općine Vareš. Također slušamo poziv upućen
stanovništvu Vijake i Oćevije da se vrate na svoja ognjišta.
Obećava se zaštita i sigurnost života.
Dva vojnika, pod vojnom opremom, dolaze u kancelariju
župnog ureda platiti mise sv. Anti. Pitam ih: jeste li sada s
položaja? Ne, kažu, sada idemo na položaj. Inače su s Pogari.
Pitam ih što je od jutros onako jako pucala. Rekoše: ubačena
diverzantska grupa od strane Mijakovića ispod Površja kroz
"potočku" udolinu. Je li svladana? Još se čisti teren, rekoše.
Župni Caritas počinje dijeliti pomoć. Preko . policijskih
kola koja kruže gradom ponavlja se upozorenje građanstvu o
postojanju opće opasnosti i o potrebi odlaska u skloništa. Sve
jače i bliže odjekuju detonacije granata. Neprestano je na djelu
i pucnjava ručnog oružja.
Oko 10: 30 spremam se za sklonište i navraćam u blagovao­
nicu. Tu susrećem Ivicu Gavrana, načelnika policijske postaje u
Varešu, koji je bio "prebačen" u Kiseljak odmah na početku
događanja oko Stupnog Dola. Bio je tamo "intemiran" zajedno
sa Zvonkom Dužnovićem, jednim od vodećih ljudi HV O vlasti
općine Vareš. Pitam Ivicu je li on još u funkciji načelnika. Nije !
____.,_a-Jm je-01pnšten-tz-K-'rse-1jaka7 IL ''upu te''clace nas ta v1 t1 vršr 1
svoju službu. Međutim, ovdje nije tako primljen jer u policijskoj
postaji nemaju upute za to. Tu službu sada vrši neki Ćorluka.
22
Dani poslije
Gotovo sav policijski kadar stavljen je na prve borbene crte. Javni
red u gradu briga je, izgleda, ljudi iz Civilne zaštite !
Zvonko Dužnović, prema Gavranovim riječima, povučen je s
dosadašnje dužnosti, a zadužen je za odnose s Unproforom. I nadalje
tutnji od pucnjave svih vrsta, mada malo rjeđe ! Sati je 11: 10.
Nakon redovnog ručka oko 12:30, za kojim smo bili svi - fra
Mišo, fra Mato, fra Ilija, zatim župnik Vijake fra Željko i župnik
Borovice vlč. Mato, te naše sestre Ilinka i Helena, izišao sam se
spremiti za Vareš Majdan. U međuvremenu vidim da je u
crkvenom dvorištu postavljen križ od ukrasnog drveta i širi
podij od daske ispunjen pijeskom, gdje će se paliti svijeće kroz
ovaj mjesec za pokojne. Zbog ratnog stanja nećemo imati mise
u staroj crkvi ni petkom, dolje je pravi grob s križem gdje su
vjernici prije palili svijeće. Sada će to moći činiti i ovdje gore !
1
Kada sam vidio kako se to postavlja, rekao sam radnicima i
braći: to vi pravite grob Varešu! ? Vidio sam u tome nekakvu
simboliku Vareša u ovoj ratnoj stvarnosti.
Oko 14 sati krenuo sam u Vareš Majdan, na groblje, izmoliti
zajedničko opijelo za sve pokojne. Otkazali smo uobičajene
molitve i skup naroda, kao i misu na groblju. Imat ćemo je u crkvi
u Vareš Majdanu u 16 sati. Kad sam došao autom do Doma
zdravlja, vidim gospođu Grgić iz Vareš Majdana, iz majdanskog
--1,�,
...��1,i,I;
'""'·il>lil�•
··��t!i�!i
stacionara. Tu je na cesti u bijelome mantilu. Zaustavim i pitam: l�l;�\l!�t
ima li što novo u Vareš Majdanu? Evo sada smo odozdo preselili
(ratnu) bolnicu ovdje ! Zbog čega to? Dolje je sve na nogama.
Ipak, nastavim put.
Kada sam došao na policijski punkt u Prnjavoru, vidim sve •f.ui�
slobodno. Nema ni "ježeva", ni žičane rampe, ni mina! Ni žive duše,
l':.)itt<-..,0\�
'"""'11'1'1!il
nikoga od policije ili vojnih osoba! Okrenem kola tu, i nazad. Idem
"""''<i'l•ili
,..,.wtf4o.!l!itl
kod crkve u Vareš Majdan. Imam što i vidjeti! U svim blokovima
•'.'l'<l'�1ili!
(•!l"""' . ·1>1•:_>JI
. ;,.'IJ.11/Nlt1•
zgrada sve je na nogama, s putnim torbama u ruci! Siđem od crkve
,.,;.,m11;,lllilj
<\il11lit!f'littl!
dolje, među narod. Što je, ljudi? Što ćemo, velečasni? - pitaju. Ma,
Ja p1 am vas sto Je to, kamo ste se sprermliTtrVares,cuJe se. r·'""o�-------"
nam rekli! Tko? Ma, eto, kažu! Svi strašno uspaničeni! Eto ih, odozgor
idu . . . , pokazuju u šumu iznad naselja prema Perunu!
�:;:::
, uh•i'l.r,,.!I
 Fra Ilija Piplica
Ama, ljudi, neka ih ! Vlasti se mijenjaju, jedni odlaze drugi dolaze
- ali narod uvijek ostaje! Pa, što nam vi savjetujete? Ovdje sam
među vama, da ostanem s vama ovdje! Moja prisutnostneka vas
ohrabri. Ne znam jesam li uspio koga dovesti u dvojbu, ali
komešanje se nastavilo.
. Uto su policijska kola najavila uzbunu i pozvala građanstvo
da ide u skloništa. Pucnjava se neprestano čula, kao i granate !
Pokušao sam posjetiti razne skupine, pa i stanove, ohrabriti,
smiriti ljude. Bez uspjeha! Čim su se na stanici pojavili neki kamioni
i 2-3 autobusa sve je iz zgrada poletjelo: došli su da nas voze!
Vidio sam da sam tu bespredmetan i kažem Popici, koja skoro
plače, zabrinuta što će sa Stjepićem - muž njezin, teško bolestan
od šećerne, uzima redovno inzulin, ne vidi, na noge se ne može
osloniti - ja ću vas prebaciti u Vareš ! Kola sam dovezao dolje,
doveli Stjepića i stvari i smjestili ga u auto. Smjestili su se u blok
G-8 gdje joj je bila kćerka.
U Vareš Majdanu nisam imao ni misu! Vareš Majdan ostaje pust!
Bože, što se ovo događa? Čudio sam se onom ljetošnjem
t
egzodusu iz Kraljeve Sutjeske, nisam ih mogao shvatiti - a, evo,
sada se to isto događa s ovim narodom. Kako je strašna politika
sile, i ljudi �oji je zastupaju. Na ovaj način nije moguće stvarati
ni pokrajine ni države. To je sistem "turskog carstva" koji je za
ono vrijeme i bio shvatljiv, ali danas, na pragu 2 1. stoljeća? !
· Zar nije u biti kršćanstva suživot s drugima? Kako je narod
siromašan u vjeri ! ? Misao vjere u njemu uopće ne postoji! Samo
strah: što će mi biti s djecom, što će biti s nas?
Gospodine, jesmo li i koliko mi svećenici za to krivi? ! Možda
nismo uspjeli najbolje obaviti svoju službu, ali, Gospodine, Ti si
iznad nas i djeluješ svojom milošću direktno!?
Po povratku iz Vareš Maj dana svraćam u župnu crkvu (misa u
16 sati) - svega dvadesetak osoba. Evo, i sam grad Vareš diže se
na noge ! Uznemireno se kn1ži gore-dolje! Od braće svećenika
saznajem da je "službena obav1Jest neka se građanstvo pnprem1
za evakuaciju! Kuda? Do srpskog teritorija. Vojska ostaje i Vareš
će obraniti! ! ! Kakvih li smicalica? Tko je tako nemilosrdan prema
24
I 25
Dani poslije
ovom "smušenom" narodu? Zašto organizirana evakuacija,
zapravo svjesno panična! ? Zašto se narodu javno ne ostavi
mogućnost izbora? Uz razumno smirivanje!?
Samo zlikovci mogu ovako postupati s narodom! Ovaj se grijeh
političke prefriganosti neće oprostiti. Ako ovako rade sa "svojim"
narodom, ne začuđuje njihova zloća prema drngirn narodima !
Ovo zapisah ozlojeđen na patnje "vjernog" naroda kojima je
izvrgnut bez svoje krivnje!
Navečer, poslije večere razgovaramo međusobno o našoj
stvarnosti. Što činiti ako dođe do svevareške evakuacije? Što
ćemo mi svećenici i časne sestre uraditi? Nisam bio raspoložen za
takvu raspravu jer mi je izgledalo dosta jasno s obzirom na moj
status. Tu ću stati, osobno sam zaključio. Ako narod stvarno
krene, onda će morati netko od nas ići s narodom. Otišao sam n a
počinak, jutro će nam donijeti jasnije poglede !
3. lL 1993., srij eda ·
Negdje oko 2 sata ulazi fra Mato u moju sobu, zove: hej, narod
evakuiraju iz Vareša! I nas su upozorili. Pavao Vidović je to još
sinoć najavio, a sada smo telefonom obaviješteni. Ustao sam,
nakon dosta dobro odspavanog dijela noći. Međutim, ipak
uzbuđen, uznemiren, prestrašen. Kao, uostalom, i svi u kući: pet
svećenika i dvije časne sestre! Fra Mato pita što mislim. Što ćemo
raditi? Ne mogu dati odgovor, mučan osjećaj ! Ne znam u kolikoj
je mjeri narod pokrenut? ! U tom uznemirenom hodanju, nijemom
i tupom držanju, fra Mato dosta brižljivo poče govoriti: sinoć srno
mi, kada si ti otišao, razgovarali da ako dođe do nužne evakuacije
ostanete župnik fra Mijo i ti, fra Ilija. A on, fra Mato, i časne sestre
da odu s narodom! Sa smirenjem sam to primio i s olakšanjem !
U redu, i sam mislim tako. Ajde, lijepo, spremi se, spremite se !
I počelo je, u gluho noćno doba, mučno spremanje za put u
tudim:r;- tnTepuznatu- !-Naro-drri-bij·e·g -pre·d-nmgućum-o-dmazd·om1- . ---­
I župnici Vijake i Borovice spremaju se ! Nebo plače, hladna
jesenska kiša pada. Bože, kako ovo razjasniti? Pa to je tragična
 Fra Ilija Piplica
patnja svega naroda, s njim i njegovih svećenika, časnih sestara.
Je li ovo plod našega života? Nevolja s Tvojim pripuštanjem?
Bože, tko će na to dati odgovor? Ja ću ga domišljati - hoću li
domisliti, ne znam. Prosvijetli me, za mir u meni!
Spremanje fra Mate, časnih sestara, župnika Vijake i Borovice
uznemireno teče. Župnik zanijemio, oči za plač "na gotovs". Uz
ručnu bateriju tipka nužne ovlasti fra Mati. Župne matice,
kronika, važni akti župe spremni su za "evakuaciju".
Fra Mato pali suzukija, stavlja prikolicu i sve blago strpaše u
ta mala kola s još manjom prikolicom. Borovički župnik svoje
najnužnije strpa u nivu, a vijački u renault 4. U zadnji čas, nakon
kratkog izlaska na ulicu, pred Općinu gdje se narod masovno
:grnuo u čekanju prijevoza za evakuaciju, župnik Vijake fra
Zeljko odustaje! Ostajem ovdje ! S ostalima se oprostismo,
izgrlismo i izljubismo - kao da se više nikada nećemo vidjeti! Uz
plač i jecanje! Odoše!!! Mi ostadosmo! I jedan i drugi u neizvjesnosti!
v svoj put, što su uvažili! Pitam se: Bože, jesu li pošli napraviti
Cetiri su sata ujutro! Vratih se u svoju sobu. Nema mira u
krevetu! Ujutro preuzmem službu "crkvenjaka" - zvonara.
Izlazim u 7 sati i otključavam crkvu. Spremim oltar za misu.
Misa u 7:30. Došle 3 osobe! Zvonio 5 minuta prije 7 : 30.
Za "doručkom" smo sva trojica: fra Mijo, fra Željko i ja. Tu je
i naš domar Ilija. Valja se i za njega brinuti! Fra Željko se dobro
snalazi i svima ponešto pronađe!
Dan protječe u pucnjavi, a čuje se i "grmljavina" dotrajalih
auspuha. Automobili jure gradom gore-dolje. Puni idu uglavnom
uz Vareš, prema Ponikvama. Ulice pružaju dojam nervoze, zgrade
zanijemjele! Ukočene, svjedoče s1mt svojih životodavaca. Opust­
jele, bez dima, postaju "stravilo" ! Pokoji vojnik ili grupa zapažaju
se u prolazu. Podne odzvonilo. Veća grupa vojnika vidi se na
Koti, iznad rudarskih kopova. U stroju su, jedan iza drugog, u
određenom razmaku. Spuštaju se u grad. V jerojatno su u
povlačenju iz Semizove Ponikve. Pokušavam autom otići do
-----� -ak
bar � a ''bazenu", odvesti nekoliko pa eta starim osobama koJe
a-n�
su ostale. Odustajem. Izvještači Europske zajednice dolaze k
nama. Upozoravaju nas na stvarne opasnosti po nas. Govore o
26
Dani poslije
hodži iz Vareša koji je rekao da smo ga mi zaštitili u euforiji
kiseljačkog nasilja. Moli da se sada i nas zaštiti. U stojećoj izmjeni
informacija u blagovaonici, dobivaju obavijest da odmah krenu,
opasnost je. Tumač moli: pratite nas! Iziđem u habitu s njima u
crkveno dvorište. Puca se opasno, iz automata. Njihova dvoja
kola (bijeli džipovi) na cesti su uz crkvenu kapiju. Idem s njima
uz oprez žurno do kola. Tu upravo stiže kombi iz pravca Pošte.
Zaustavlja se i parkira kao da će ovima presjeći put! Izlazi 4-5
naoružanih vojnika, s cijevima uperenim prema nama. Zapaze
mene i jedan od njih reče: što ćeš ti, fratre, među njima? Izne­
nadan susret s fratrom, ublažio je pristup. Ali nastavio je govoriti
protiv bijelih uniformi. Rekao sam, ovo su ljudi koji informiraju
objektivno. Budite fini, dečki, nemojte da se obrukamo pred
europskom javnošću. Promatrači su djelovali iznenađeno i
uplašeno. Sve je sretno završeno, promatrači su ušli u svoja kola
i otišli. Prije toga ipak sam sklonio dečke neka idu, neka nastave
glupost s ovim ljudima? Njihov startni pristup na to usmjeruje!
Naglo zaustavljanje kombija, iskakanje iz kombija s oružjem,
jedan od njih očito je pod utjecajem alkohola, i jasno izražena
netrpeljivost prema "bijelima" . Ipak ih je smirila franjevačka
halja! Hvala Bogu! Zapaža se veliki plamen dolje u gradu oko
policijske zgrade. Nešto su zapalili "za inat" . I vojarna n a
Zabrezju gori. Dim i · plamen izbija n a vrhu! Pojavljuje s e i
ogromni oblak dima negdje gore, iza općinske zgrade. Čuje se da
je zapaljena zgrada na Ponikvama. Jedno zlo sustiže drugo!
Ponavlja se izričaj sotonizacije ovoga rata. Rušiti, paliti ne samo
tuđe, nego i "svoje"!!!
Misa je u 16 sati, zvonio sam u 15 : 30 i u 16 sati. Skupilo se 1 1
osoba. Tijekom mise došla su 2 naoružana vojnika pred župni
stan. S oružjem "na gotovs" . U isto vrijeme TV-novinar, za
"Reuter" navodno, došao iz Viteza. Novinar s TV-kamerom i s
11j ime-mladić-k-cj-i-je-mm-ae-:--Fra-'.Ž;eljke�e-veeirn-El-ijel0m-i-z-l-a- g-a··f-l- ---­
svoje viđenje ove situacije. Jedan od naoružanih vojnika uzrujano
me je molio da odem dolje kod škole gdje je Unprofor zaštitio ne
27
 Fr a Ilij a Piplic a
samo Muslim ane, nego i sve druge koji su se osjetili nesigurnim.
Tu je iš ao prije deset ak minut a d a bi uzeo nekog a svog a, d a g a
spasi i odvede u Pržiće. K ad se pojavio dolje s oružjem, vojnici
Unprofor a su odmah re agir ali. Oružja su usmjerili prema njemu,
bilo je i pucnjave u zr ak - ali nije uspio doći do kog a je želio.
Nije mu to bilo dozvoljeno. Sad a moli d a ja odem. K ako je bila
velik a pucnj av a, rek ao s am mu d a ne mogu i ne smijem to učiniti!
Bio je upor an d a j a to učinim. Mogu, evo, otići ov amo p a odozgor
(iz crkvenog dvorišt a) pozv ati! Učinio s am to. Uslijed pucnj ave
svi su civili unišli u obližnju zgr adu, s amo je nekoliko osob a
staj alo n a ulici. Vik ao s am odozgor: ima li tko dolje z a Pržiće, d a
želi otići gore? Nis am dobio nik ak av odgovor. Rek ao s am
vojniku: j a ti više ne mogu pomoći, nitko se nije javio ! Ov a
dvojic a vojnik a došl a su s velikim k amionom z a b alv ane, bez
str anic a. Čine posljednji pokuš aj d a neke svoje prij atelje -
rodbinu izvedu iz Vareš a ! N a k amionu su već bile dvije osobe,
šćućurene. Ov a dvojic a, k ao ekstr a-specij alci, brzo z auzim aju
borbeni polož aj uz a zidove crkve n a prvi puc anj koji je negdje
blizu odjeknuo ! U opreznom r azgledanju jed an od njih trkom
prel azi crkveno dvorište i uz k amion z auzim a borbeni polož aj.
Drugi k ao odstupnic a uz a zid crkve drži automat "n a gotovs".
N akon kr aćeg vremen a i on pretrč av a dvorište i smješt a se uz
k amion. Uz r af alno pucanje idu cestom iznad pr avosl avne crkve,
zovu, g al ame. Počinju neki ljudi i žene pridolaziti, sve ih penju n a
k amion ! N ail azi i T arzicije s a ženom, dvije curice i punicom, te i
njeg a ukrc av aju ! Penje se i smješt a. N a kamionu T arzicije gl asno
z apl ak a, z arid a ! Sve se ovo odvij alo munjevitom brzinom uz
st alno trč anje ovih vojnik a gore-dolje i uz pucnj avu.
Uto je z avršil a mis a. I ove koji su izišli iz crkve jed an je od
vojnik a potic ao d a idu s njim a ! Z adnji je č as ! Jedn a je žena pri­
stupil a k meni i pit a: što ću, veleč asni? Idi kući, ženo, k amo si
i pošl a. Otišl a je kući. Od svih koji su izišli iz crkve nije nitko
____oti.šao-n-a-k-a-m-i 0n-c-G-i:m--je-k- amion-duš-a:o- iz pr avc a b azen a sa
svojim "putnicim a", ov a dvojic a vojnik a, demonstrir ajući još
jednom svoju "j aku" borbenu vještinu, uskočil a su u k amion.
28
D ani poslije
Jed an je od njih i voz ač. Velikom brzinom otišli su prem a
Ponikv am a ! Sve ovo pr atio je i snim ao novinar "Reuter a". J a sam
z aklonjen u dvorištu to promatr ao.
U večer i noć ušli smo s osjeć ajem d a je gl avnina "povl ačenja"
vojske z avršen a, p a i nevolje koje pr ate takv a gib anj a. U noć smo
unišli i s a z abrinutošću: što će d alje biti, k ako će se odvij ati
dog ađ aji u Varešu? ! K ako će se ponijeti nov a "vojsk a"? Dogo­
vorili smo, ako u noći netko z alup a n a vr ata, on aj koji prvi čuje
nek a zovne i drugog. Ne otv arati, nego ob aviti r azgovor s
b alkon a. Otišli smo r ano u svoje sobe. Zaspao s am prije 22 sat a !
4. 11. 1993., četvrtak
(sv. Karlo Boromejski)
Negdje oko 4:30 učinilo mi se d a je netko lup ao. Istovremeno
i telefon zvoni. Dižem slušalicu. Otud a: Hv aljen Isus i M arija!
Je li to župni ured? Jest ! Gl as pit a: jesu li ušli u gr ad? Ne zn am.
Koliko je n am a pozn ato, nije do jutros nitko uš ao ! Hv al a ! U
hodniku pit am fr a Željk a je li tko lup ao. Nije ! Ond a se meni
pričinilo! In ače, do tog doba noći s am dobro presp av ao !
Ust ao s am po obič aju, odzvonio z a svetu misu i u 7:30 s ati
rek ao misu. Bile prisutne dvije osobe. Čuju se j ače topovske
deton acije negdje oko Vareš M ajd an a. Počinje i pucnjava iz
ručnog oružj a, podugi r af ali. Gr ad strepi pred n ajezdom nove
vojske. Čuje se dost a neup ad an, ali ip ak glas an i z ap ažen usklik:
"Al ah uekber ! " Gl avnom ulicom uz Vareš, nekoliko kr atkih
poklič a. Nije djelov ala masovno ! K ao d a su se i oni s ami
nel agodno osjeć ali u ovom gr adu! ? Nekoliko žen a - st arica koje
su od n as uzele C arit asove p akete a n ama donijele vode z a kuću,
ustr ašene, vr ać aju se k n am a s ulice. Vojnici, koji su n aišli ulicom,
presreli su ih, prevrnuli im p akete i vrijeđali ih. Evo, dol aze i k
n am a "novi vo ·nici". Jesu li to M OS -o c · u_ko_će_to_znati.'Ll�}i.l:1.----­
je 4 n a čelu s jednim civilom! Pozdr avlj aju s "dob ar d an". Hr abro
i s amosvjesna pitaju z a kol a koj a su bila u dvorištu ! D ajte nam
ključ d a prevezemo jednog ranjenik a. Kola su svećenik a iz Olov a,
29
 Fra Ilija Piplica
hoćete li nam dati potvrdu? Vratit ćemo kola, samo da ranjenika
odvezemo! Pokušaj našega daljnjeg "izmicanja" prekinuo je jedan
od njih kada je u oštrom nastupu rekao: pa, rat je !
Jasno nam je da moramo dati ključ. Koliko su oni pošteno
nastupili pokazat će sljedeći dani. Istovremeno, dok su ulazili k
nama, gledajući bradata civila na čelu, rekao sam mu: pa mi smo
se negdje vidjeli? Na groblju, na sprovodu, spomenu on !
Možda? ! ! ! Još i ovo rekoše: došli smo vas zaštititi. Odozdo ulaze
M OS-ovci u grad pa smo mi došli da vas zaštitimo ako bi oni
2
ovamo došli. Bravo! Zbilja, velikodušan potez! Ali zbilja je takva
da čovjek prima sve s rezervom. Pa i ovo! Je li to zbilja istina?
Zašto nam onda kola odvezoše? Ostaviše jednog s automatom da
nas čuva ! Uplašene žene pred njima se jadaju, plaču i pitaju:
smijemo li ići kući? Sve se to događa pred ulazom u župni stan !
On ih zadržava, neka vas još ovdje! Kada sam ga pobliže fiksirao,
kažem mu: ma, i ti mi izgledaš odnekle poznat ! ? Jest, vi ste me
iz Dabravina vozili s onim doktorom u Zenicu, u bolnicu. A
zbilja, jesam to uradio negdje koncem srpnja. Hajde, malo mi je
laknulo: ipak sam mu dobro djelo učinio, sada će dobrim odno-
som uzvratiti ! Sve se ovo događalo oko 10 sati. Ubrzo poslije
nastupa ove "vojne grupe" koja nam je automobil otjerala,
pojavljuju se unproforci. Njih trojica s punim naoružanjem. Žele
vidjeti što se ovdje događa. V jerojatno su obaviješteni o ulasku
ove grupe u crkveni prostor i došli su nas zaštititi ! Pokušali smo
im reći da je ovaj vojnik došao "zaštititi" nas! Jer, oni su s velikim
nepovjerenjem gledali u njega. I sam vojnik im je govorio: sve
okej ! Međutim, žene su se žalile i plakale, ne mogu kući, u stan!
Ovime mogu sve shvatiti. Meni daju znak da uniđem u kuću.
I učinim to. Kada sam nakon 5 minuta opet izišao pred kuću,
vidim - unproforci prate žene uz crkvu da odu svojim kućama.
Ostaje sada sfun naš "čuvar". S njim pred vratima razgovaram
o ovoj situaciji. Uz to, kroz crkveno dvorište dolazi novi vojnik,
----b- ==--c c--=-=-----
ra-aat 1 s oruz3em. Pozdravl3a se s ovim. Do·i-ca c
- z e 1,�ao
c-=c-=""7
začuđuje čemu taj ovdje. On mu kaže da je tu kako bi pripazio
30
2 Od Vareš Maj dana - op. prir.
' f Dani poslije
i na nas, da nam ne bi tkogod napakostio! Ovaj novi vojnik idući
prema nama reče: Hvaljen Isus ! Pita me: kako ste? Odakle si ti?
Ivanković ! Jesi li ti otac Darije? Da ! Baš mi je drago da te vidim !
U razgovoru smo istakli potrebu da nas se ozbiljno zaštiti, da ne
i bi kakva rulja došla jer u gradu je sve veća njihova prisutnost,
a i pucanje je sve opasnije. Obećali su. Međutim, Unprofor preu-
f zima zaštitu crkve i nas ! Trojica su u crkvenom dvorištu .
l Osjećamo nešto više spokoja! Ipak, cijevi njihova oružja stalno su
usmjerene prema cesti i kapiji crkve. Fra Željko s jednim od njih
pomalo "ćaska" njemački. Pucnjava intenzivno traje. Izmjenjuju
rafale naizmjenično: unproforci i nadolazeći. Ipak, Unprofor je
ovdje dobar jamac. Njegova prisutnost ulijeva oružani rešpekt !
Podne ne zvonim jer bi to moglo izazovno djelovati na pojedine·
grupe M OS-a! Mogao bi im to biti povod za koji rafal na crkvu !
{ Iako bi bilo veoma korisno i utješno da malobrojni ostali vjernici
u,
t čuju glas zvona! Ali, sila Boga ne moli !
t Poslije ručka malo odmorio! Za misu u 16 sati nisam zvonio.
:f Misu privatno rekli župnik i fra Željko. Navečer, poslije mise
·
i
I
·
. dolazio nam zapovjednik Unprofora s još jednim ! Razgovaramo
s njima o situaciji. Po gradu se trgovine i radnje obijaju, vrši se
I
i pljačka! Upozoravamo ih i na zgradu Caritasa gdje je uskladištena
prehrambena roba koju nismo uspjeli podijeliti narodu. Molimo
njihovu zaštitu za crkvene objekte, a i za nas. Neće moći preko
j noći dežurati u dvorištu, ali svaki sat će kružeći ulicama p ro ć i
;&,
ff, pokraj crkve i vršiti nadzor ! Još uvijek (2 1 sat) čuje se pucnjava,
poneke uniforme na cesti, .reflektor ih transportera osvijetli.
Slušamo preko tranzistora vijest o Varešu! Najvažnija vijest svih
ti agencija istinita je: Vareš se iselio. Hrvatsko-katoličko stanovništvo
f
I otišlo je. Armija BiH ulazi, pljačke se vrše! ! !
�'. Radio Sarajevo javlja: Vareš je oslobođen ! Predsjednik Alija
!: Izetbegović poziva hrvatski živalj da ne odlazi i da se vrati u
f __
----
Vareš. Armija BiH jamči sigurnost !
�
a se - ;
r
lt,..,..
.. -Pokusavam mimo uci u krevet, ako Bog da i zaspati.
Tijekom dana nekoliko puta je zvonio telefon. Navodno,
s druge strane javio se Anto Pejčinović, župnik je razgovarao.
•
i
f:
tJ_ l 31
�
 Fra !lija Piplica
Interesim se kako je u gradu, ima li još naroda, jesu li unišli
u grad! Večernje vijesti svih radiopostaja govore o egzodusu
Vareša! "Reuter" spominje oko 1 5 .000 stanovnika koji su u
zbjegu iz Vareša. Kako javljaju, jedni su u Reljevu kod Kiseljaka,
drugi na Sokocu, jedni na putu prema Hrvatskoj i Herceg-Bosni.
Jedni opet skriveni po šumama. Svi naglašavaju povlačenje
HVO-a, brigade "Bubovac". Amerika ovako javlja, na hrvatskom:
"Muslimanske postrojbe ušle su u Vareš nakon što su njegovi
branitelji, kao i tisuće stanovnika, napustili grad. . . ".
5. 11. 1993., petak
Noć nemirna. Pucnjava sad manja, sad jača: ne jenjava! U noći
(oko 1 :30) eksplozija jake granate diže nas iz kreveta. Noć tmurna,
maglovita, jesenska. Gledam, ne vidim u blizini nikakav dim!
Nakon kraćeg uznemirenja u hodniku s fra Mišom, idem opet u
krevet. Pokušavam zaspati, s tankim uspjehom!
U 6 sati izjutra slušam Radio Beograd. Ništa posebno o
Varešu, za njih je to nevažan događaj! Kako smo malo ljudi?!
Ne umijemo sudjelovati u mukama drugih!
Mi koji smo ostali sve više osjećamo strahote Vareša. Nastupa
vrijeme bezvlađa, pljačke i otimačine! Razne bande u uniformi
i bez uniforme kruže gradom, provaljuju u stanove, sve moguće
se pljačka! Ovaj rat svjedoči da je čovjek još uvijek zvijer!
Grabežljiva zvijer!
Nakon odslušanih vijesti, oko 6: 1 0 izlazim iz sobe u toalet.
Kroz prozor u kućnom dvorištu vidim dvojicu vojnika u
maskirnim uniformama u garaži (otvorenoj) kod fra Mišina auta
s njemačkom registracijom. S oružjem su i drže neke posude
(demižone) u rukama! Od tih kola kao da kreću dalje u dvorište.
Vjerojatno su tragači za gorivom, možda i kolima - čega se prije
dočepaju! Što uraditi, kako spriječiti pljačku? Pas je dolje, ali ne
e·a gira:-ve-ć lfr damrima-kako-j-e-za:šutro�uvukau-s·e- u-svorr·,�--�+-----ot·ekivati-ovaak v rasptet-dugađanja-;-mo-le-da-utječem o-na-s vij et-<:lc
kućicu. Kao da i on žali nad svim ovim što se događa s Varešom!
Ipak, zalaja pas! Pljačkaši iznenađeni, šćućuriše se, jedan uz fra
32
Dani poslije
Matinu garažu, s cijevi usmjerenom prema gore! Treba im staviti
do znanja da su opaženi! Kako? Jako zalupim vratima toalet::i. i
pognut pređem u banju, pa kroz banjski prozor glasno i zamršeno
progovorim: halt - hinaus, majn Kamft! Ja to nekako srnrsih na
njemački i tko zna koji još. Oprezno pogledam kroz prozor i vidim
- nema pljačkaša! Za svaki slučaj, vratima banje brzinski dva puta
zalupim , da se dobije doj'am pucanja iz kakvog oružja! I nast::i.de
spokoj u kući. Sretno svladasmo ovu drugu "navalu" . Jltčer,
prigodom prve "humane" najezde, odoše nam kola (fra Berislavova).
Odoh otvoriti crkvu, malo iza 7 sati! Gledam, ulicom uz kapiju
prolaze uniformirane osobe. Ne želim da me zapaze kako otvaram
crkvu. Sam sam! Spremam sve za sv. misu, ali nitko u crkvu ne
dolazi. Hoću li zvoniti 5 minuta prije 7 :30? Pucnjava, rafali· još
odjekuju. Hoće li glas zvona biti provokacija nekima da se okome
na crkvu?! Ipak odlučim, idem zazvoniti: neka ovo m alo
uplašenih, osamljenih, bolesnih, starih vjernika zna da . smo i ovu
noć preživjeli! Ako netko od mudžahedina pokuša nešto učiniti,
reći ću: pred s jednik BiH Alija Izetbegović preko televizije i radija
poziva stanovnike Vareša da se vrate, da ostanu. Armija BiH
jamčit će im sigurnost! Ovim samo činim ono što on želi i traži!
Na zvuk zvona pojačala se i paljba iz automata, ali izgreda i
napada nije bilo!
Pred crkvom poslije mise razgovaram s dvije osobe koje su
bile na misi. Bilo ih je svega 3! Tu je i Drago Matić koji priča c
noćašnjim pljačkama i provalama u stanove u njegovu susjed srvu !
Horde vojničke krstare gradom. Uočljiva je pojava razbijanja i
pljačkanja! Povremeno pogledam na cestu: pokraj kapije prolaze
grupe, pojedinci. Svaki je sada "nosač"! Podne ne zvonim. Neka
zvono šuti, kao na Veliki petak!
Dolazi nam ekipa Ratnog predsjedništva Općine Vareš iz
Dabravina, na čelu s Mervanom Hadžimurtezić. Izražavaju
iznenađenje i čuđenje nad svime što se događa u Varešu . Nis Lt
s e vrati! Iz razgovora saznajemo da je crkva u Vareš Maj danu
obijena! Vrata razvaljena i otvorena, unutra metež. Istaknuo sam
33
 Fra Ilija Piplica
sljedeće: ne možemo djelovati na bilo čiji povratak, ne znamo
gdje su! No, treba učiniti ovo: za one koji su ostali (i za nas), treba
jamčiti sigurnost življenja. Na tome treba raditi i, ako možete, tu
nešto učinite, nama pomozite ! Upoznali smo ih s noćašnjim
pokušajem pljačke kod garaža ! Kako ćemo ući u ovu noć, s
tolikom pucnjavom i grupama vojnika koji krstare ulicama,
obijaju stanove . . . ? ! Ako mi noćas do sutra preživimo mimo i
sigurno, sama ta činjenica bit će drugima eventualni poziv na
povratak! Konkretno predlažem: dajte nam odmah osigurajte
čuvare za noćas - dva policajca, ali sigurna! Odmah popraviti
vrata na crkvi u Vareš Majdanu ! Osigurajte nam u nedjelju vršenje
službe - mise u svim crkvama! Da vidimo što je naroda ostalo, da
njih ohrabrimo - pa vidjet ćemo onda što će se učiniti za eventualni
povratak izbjeglih. Žup�ik je svratio pozornost na skladište
Caritasa te zamolio da se i to zaštiti i sačuva. Sve su dobrona­
mjerno saslušali i izrazili spremnost uvažiti iznesene prijedloge,
koliko to bude moguće. I oni su još "u zraku" ! Uspostavljanje
nove vlasti ne ide baš tako glatko ! Interesi raznih struja i korpusa
Armije se sukobljavaju. No, oni se nadaju da će uspjeti ubrzo
uspostaviti vlast, da će se sva vojska povući i da će se zavesti red
u gradu. Policija već počinje djelovati uz određene učinke. Razišli
smo se uz obećanje o daljnj oj suradnji.
Dolaze unproforci, Francuski bataljun. Došli su noćas iz
Sarajeva. Nastoje dobiti potrebne informacije od svećenika. Jedan
od njih dosta razumljivo zna govoriti hrvatski. Fra Željko i fra
Mišo daju im tražene obavijesti. Jedan pažljivo, nakon slušanja,
bilježi i sažima glavne točke traženih objašnjenja. Upoznali smo
ih s nesigurnošću našega života i crkvene imovine. Prošlu noć bio
je pokušaj pljačke od dvojice uniformiranih. Pljačkaške grupe
raznih vrsta kruže gradom ! Očekujemo provalu u skladište
Caritasa, i treba to zaštititi jer su tu povelike rezerve robe koju
smo nedavno dobili, počeli dijeliti - i, evo, nismo uspjeli podijeliti
·er se-dugo-di-o-ova:j -r-at!- I- zbog eartrasa 1 zbog naseg mrra zamoli 1
smo i od njih zaštitu. Oni su upozoreni na to od prethodne smjene
Unprofora i upravo su došli da zajedno osmislimo način čuvanja!
34
Dani poslije
Odveli smo ih da vide što je sve uskladišteno ! I u apoteku s
lijekovima. Dali im malu kancelariju, neka se tu smjeste. Sve je
uređeno ! Stavili su unproforsku zastavu na zgradu, uvečer na
kapiju postavili i oklopni transporter s reflektorom ! Možemo
biti mirni, hvala Bogu!
Uto dolaze dvojica autom, jedan u uniformi, drugi civil koji
je bio maloprije s Ratnim štabom. Žele otići u Majdan i popraviti
vrata crkve i zaključati ih, pitaju za ključ. Idemo zajedno. Ja ću
s vama ! Prvi put od utorka izlazim na cestu. Sve vrvi od auta -
kombija, ubacuje se u kola s raznih strana. Kafići koji nisL1 u
"seljačkom" naletu razbijeni, sada su. Na džamiji velika zelena
zastava. Mnogo muških oko džamije, ulaze-izlaze; pitam, što je
to? Petak, pa ljudi - vojnici idu na molitvu. Je li se vratio hodža?
Nije! Kod Doma zdravlja vozač zaustavlja kola i ide po alat, sam
će popraviti vrata na crkvi jer nemamo koga naći ! Kod Doma
zdravlja unproforci iznose-unose mrtvace na nosilima ! Kakva
sramota uz K-blokove! Na cesti je zgarište ! Tako lijep stambeni
objekt zapaljen! Čovjek bez duše učinio je to zlo djelo! Zgražam
se, uz suzne oči - kako je čovjek bijesna živina? ! Putem gledam
kako se sve pokrenulo u pljačku. I dječji bicikli se voze, roba na
kolicima, u autima! Sve nekud žurno ide, kao u strahu da ih netko
ne zaustavi, da im ne kaže: pa ljudi, ako ste ljudi, ostavite to ! To
je pljačka ! Stigosmo do crkve ! Oh, Bože moj ! Vrata nasilno
otvorena i razbijena. Ulazim sa zebnjom u crkvu. Na prvoj klupi
desno stoji svijećnjak, na podu svijeća! Križ, ostala dva svijećnjaka,
svijeće, na podu razbacani uz oltar, gostarice razbijene, smrvljene
po podu crkve ! Svetohranište otvoreno, vrata otvorena, prazno !
Pet-šest posvećenih hostija na podu uz tabernakul! Ciborija nema,
a posuda s posvećenim hostijama izvan tabernakula, na postolju,
nije oskvrnuta! U sakristiji sve isprevrtano ! Iz kutije u kojoj je
bio razni pribor za pospremanje sve izbačeno! Isprevrtana pustoš !
Vidim u kredencu kalež, a uz njega i ciborij ! Dakle, nisu odneseni.
Sprem jene ost1je u s 1st1J1 "1zburlJane"! 0zeo sam š� to_,.1- �o�h-o--------,-
u, m
Božje milosrđe i konzumirao razbacane hostije po podu ! U
međuvremenu su moji pratioci popravljali razvaljena vrata ! Ovi
35
 Fra !lija Piplica
su ljudi Muslimani, iskreno rastuženi barbarstvom nad ovim
posvećenim objektom. Provalnici su išli i na kor, ulazili u zvonik!
Kako su se razočarali kada nisu našli nikakva novca ni blaga, što
bi im bilo od koristi. Nakon popravka vrata za prvu pomoć, prema
sugestiji policajca koji nas je posjetio u crkvi u Vareš Majdanu,
svraćamo u Vareš u Policijsku postaju, da s načelnikom porazgo­
varamo o našoj zaštiti! Razgovaramo sa zamjenikom načelnika.
Posebno upozoravam na dvije "zaštite" koje su nam već dolazile
same! Prva "zaštita" odvezla nam je auto iz dvorišta, a druga je
pitala tko od nas raspolaže inventarom? I ovi traže auto! Rekao
sam: jedan ste nam auto već odvezli i niste ga vratili, a inventarom
raspolažemo mi, sada i Unprofor, pa i Ratni štab! Otišli su neoba­
vljena posla! U Policijskoj postaji obećavaju sigurnu pomoć u
zaštiti. Dat će dvojicu provjerenih policajaca - čuvara! Jedan će
nas čuvati do 1 9 sati, a drugi preko noći do 7 sati ujutro.
Po dolasku kući, u dvorištu crkve uz vrata (kiša pada) nailazim
pokraj petorice ljudi. Dva su civila! Tu je i načelnik Policijske
postaje. U kući je sa župnikom i fra Željkom 7-8 osoba, u
uniformi i bez! Među njima gradonačelnik Tuzle, gosp. Bešlagić,
zapovjednik II. korpusa i još neki među njima - Hrvati iz Tuzle i
funkcionari HV O-a. Došli svećenicima u posjet i na razgovor o
nastaloj situaciji. I ovi ističu potrebu našeg svećeničkog
angažiranja za povratak naroda koji se odselio iz Vareša! Kažu,
nije se trebalo ovako zbiti! Ponovio sam im ono što i Ratnom
štabu. Osigurajte nama koji smo ostali siguran život! Osigurajte
nam za nedjelju odlazak u sve crkve, pa ćemo snimiti stanje i
ohrabriti one koji su ostali! A onda ćemo moći učiniti i nešto više!
Iz razgovora razabirem da je zapovjednik II. korpusa naredio da
nitko od A1mije ne smije unići .u grad. Naime, vojska čini pljačke
i otežava uvođenje reda. Načelnik Policijske postaje Vareš
suprotstavlja mu činjenicu da su u gornjem dijelu Vareša njegovi
vojnici pravili izgrede i ometali policiju da obavlja svoj posao!
- l t iju-m k k -I"'=_____.�
_:
-----Ovaj to---- pre-b-acuje,ra-vojn u-p-o- c zlans og orpusa! z
razgovora se doista uočava da je došla do izražaja sukobljenost
teresa raznih korpusa Armije, koji su ušli u Vareš. Pomalo
::
Dani poslije
s arkastično zapovjednik II. korpusa reče: sad se svatko proglašav a
"pobjednikom" ! Ove različite vojne grupacije ometaju civilnu
policiju da zavede javni red. Stoga i oni traže: vratite vojsku s
ulica Vareša ondje gdje joj je i mjesto. Zahvalni smo za njihovu
brigu, ali trebala je biti prije izražena! Ako se iskreno željelo
Hrvate zadržati u Varešu, bilo je iks prilika da se to učini. Ali , sve
se rješavalo na vojnički način. Treba se HVO podčiniti II. korpusu
Armije! Vojske ne vole podčinjenost! Nisu se našli na toj liniji .
A trebalo je tada voditi brigu za narod!
Za misu u 1 6 sati došle su 4 osobe, nismo otvorili crkvu,
misleći da neće nitko doći. Za ovu noć smo dobro osiguran i:
Francuzi - unproforci uselili su u Caritas, dotjerali oklopnjak na ·
kapiju. Dvojica policajaca čuvaju kuću, garaže i sakristijski ulaz.
Stiže nam i elektrika! Lijepo olakšanje, nadamo se da će ubrzo
biti i vode! Može se ići mimo spavati!
Zvoni telefon. Dignem slušalicu . Je li to župni ured? Jest! Tko
se javlja? Franjić Ivan, znate vi mene. Ti si iz Rajčevca? Da! Odakle
se javljaš? S Daštanskog! Eh, šta ima! Brat mi je poginuo u
borbama oko Pajtov Hana. Unprofor ga je izvukao i sutra bismo
obavili sprovod na groblju u Višnjićima. Kada? Prije podne. Moli
da svećenik dođe. Kako ću doći u ovoj mutnoj situaciji? Nikud ne
mogu bez zaštite policije, a kako ću tek gore? Tko Daštansko drži?
Mi smo gore, ovi ne mogu doći! Zaključio sam: vi sami obavire
pokop. Ako imate molitvenik ("Biserje") potražite molitve za
pokojne. A ako nemate, pomolite se sami i uz molitvu ga spustite
u grob! Ja ću ujutro, ovdje u crkvi reći sv. misu zadušnicu u 7 : 3 0 .
Radi se o pokojnom Marinku Franjiću i z Vareš Majdan a.
Poznajem ga, imao je dvije curice na vjeronauku: Marijeta i
Marijela! Pokoj mu vječni!
; Večeras smo pratili TV-dnevnik iz Zagreba, satelitski prijenos.
Ništa ohrabrujuće. Župnik Mišo i fra Željko spremili večeru:
1
. ispekli jaja na oko. -------
___________________�----
-·�·;.....,__
;·
,_ �11
, ._
I
l
l<v
37
 Fra Ilija Piplica
t
I
6. 11 . 1993., subota
Noć mirna! S početka nešto rafalne pucnjave, a onda tišina,
mir! Bez granatiranja. Kiša pada jako svu noć! No, protekla je
bez uzbuđivanja. Ornžjem je osigurana crkva i drugi objekti, per­
sonal. Takav, eto, "vakat". Protiv siledžija nema drugog načina!
Idem otvoriti crkvu. Pred vratima isti policajci, nisu dobili
smjenu. Ponudim im jednu čašicu konjaka i cigarete. Rado to primiše.
Otključavam crkvu u 7 sati. Zvonim u 7:25 . Jutros 6 osoba.
Proslavismo sv. misu zadušnicu za pokojnog Marinka. Naši
stražari-policajci odlaze, rekao sam preko dana i nije nužno da
budu tu jer imamo Unprofor. Dok je njih tu, najsigurnije smo
zaštićeni. Ne dozvoljavaju nikome s uniformom unići na kapiju
u crkveno dvorište bez naše suglasnosti. Bravo! Jedan od polica­
jaca s ulice, neprestano je u dvorištu. Bio je s Mišom nakon mise
pred crkvenim vratima. Nakon kave izišao sam, opet on u
dvorištu. Što je, pitam. Tražim dvojicu naših policajaca koji su
ovdje! Pa otišli' su oni, još u 7 sati! Došli su drugi, kaže on. Rekao
sam mu: u crkvenom dvorištu nema hodanja uniformiranim
osobama. I unproforci traže dozvolu od nas! A vaši su rekli
(zamjenik načelnika policije) da će svaka smjena biti uz našu
prisutnost, da upoznamo one koji će stražariti! Samo strogim
provjerama moguće je steći sigurnost u vojnu uniformu u ovom
vrtlogu. Već smo prošlih dana iskusili "dragovoljce - čuvare"!
Nakon izvjesnog vremena ponovno sam izišao u dvorište.
Opet ovaj policajac ide, pustili su ga U er ga već znaju) kroz
kapiju. Što je sad!? Evo, tu su ona dva čovjeka "policajca". Na
cesti su, izvan crkvenog prostora. Neka tamo stoje. Ako bude
potrebno, samo zovite! Ima ovdje nelogičnih stvari! Ne znam
koliko je ovaj dečko toga svjestan? Zašto će nam oni biti potrebni,
kada imamo tako jaku, oklopnu zaštitu unproforaca? I upravo u
tom trenutku unproforci se pokreću. Zauzimaju borbene položaje
1 ovome po azuJU ru om a 1z1 e van 1z cr venog dvorišta.
Mitraljeska cijev na oklopnjaku okreće se cestom prema Caritasu!
Nešto se događa, vjerojatno su upozoreni na mogućnost orga-
38
Dani poslije
mz1rane pljačke Caritasa!? I jutros, poslije mise, pncaJU o
provalama u stanove i pljačkanju! Nastavlja se pljačkaška orgi­
janje. Unproforci obavljaju strogu kontrolu osoba koje, kroz
kapiju crkvenu gdje je postavljen njihov oklopnjak, prolaze u
crkveno dvorište. Naornžani ne mogu ući, a nepoznate unifo1mi­
rane i civilne osobe vojnik s oružjem prati do nas. Tu se zadrži
ako je problematičan susret, a ako mi kažemo da je u redu,
udaljuje se! Vojnička opreznost i za njih i za nas ! Gledajući još
uvijek razne vojne grupe kako krstare cestom, tim stavom i
položajem Unprofora osjećamo sigurnost. Što bi bilo da njih tu
nema i da nam svaka grnpa navraća?! Slomilo bi nam to živce, a
sigurno bi bilo i pljačkanja. Dosta je osoba došlo pitati za
sprovode. Svima smo rekli, uredite s nadležnima neka se gro"b
iskopa i mi ćemo u zakazana vrijeme doći na groblje. U dvorištu,
uz Unprofor, susrećemo se s gosp. Begićem koji se predstavio
kao šef Policijske postaje Vareš-Dabravine. Ponudio je pomoć i
izrazio želju da se pregleda stara crkva, da se ustanovi što ima !
Rekao sam, o svemu smo jučer razgovarali, a nemamo što u staroj
crkvi gledati. Uostalom, jučer sam bio dolje s predsjednikom
Ratnog štaba i drugima. Na ponuđenu pomoć rekao sam: pa jučer
. smo dogovorili pratnju policije za filijalne crkve!? To treba učiniti
sutra. Zatražili su vrijeme kada nam treba osiguranje. Za Majdan
15 minuta prije 9 sati. Za Dubošticu u 12 sati i za Pogar. Za Pržiće
ne mogu osigurati pratnju, tamo je još borba. Ostalo su zapisali
i obećali to ispuniti!
U 12 sati zvonio sam "podne". Dolaze i predstavnici Međun a­
rodnog crvenog križa s lokalnim i brezanskim funkcionarima.
Jedan govori francuski, ima prevodioca. Kaže da je bio kod vlasti,
da su za suradnju s Crkvom, da narod treba vratiti . . . Sve smo to
mi jučer govorili, prekinuo sam ga. I naveo da od verbalizma
nema ništa! Gledamo kako život teče i kakva je naša sigurnost '
Ako se utvrdi sigurnost života za one koji su ostali, onda se može
1c1 a Je, Je ovat1 na o Jeg e. . sigurnost ne ov1s1 o nama, sv1
drugi to osiguravaju! Grupe još kruže gradom, pljačka se !
Strah je svakidašnji kruh!
39
 Fra Ilija Piplica
Dolaze po svećenika za sprovode u groblju Stogić. Tu je
poginuli vojnik HV O-a Franjo Gvozdenović, i žena ubijena u
krevetu od granate! U razgovoru na kapiji, uz Unprofor, nailazi
hodža iz Vareša gosp. Mufid. Pozdravlja, zagrlismo se i polju­
bismo! Opet, ali u izmijenjenoj situaciji. Mi smo sada progonjeni
i ugroženi! Kako li su doživjeli ovaj bratski susret predstavnika
vjere oni što kruže cestom i ovi unproforci?!
Odlazim na sprovod pokojne Ruže Antičević. Vozi me "stari",
od jučer, znanac. Dobar čovjek, u uniformi. On je popravljao
vrata m�jdanske crkve. Na pokopu 5 osoba. Muž pokojnice i neki
Zdeno Simić iz Dabravina, vojnik Armije BiH, katolici - ostala
trojica Muslimani. Neki Alija, stariji čovjek, u prvom susretu na
kapiji poljubio me u ruku! Uz iskreno poštovanje koje se očito­
valo i u daljnjem razgovoru. Za pokojnog Pranju čekali smo više
od pola sata! Kad su stigli, njegov brat Nenad Gvozdenović
ispričava se i kaže: htjeli su mi pokojnog brata odvesti u Visoko
na razmjenu. Sav uzrujan kaže: silom sam to spriječio (jer i Nenad
je vojnik Armije BiH) ! I ovdje je bilo nekoliko ljudi n.a sprovodu:
brat i snaha pokojnika i još 2-3 Nenadova druga, među njima
Severin Svinčicki, koji mi je izručio pozdrave od svoje djece
Vanje i Ivone! Reče, na sigurnu su, i posebno meni naglasi: ču­
vajte se! Na povratku kod kapije čekaju naoružani policajci. Čak
četvorica! Kažu, čekaju za sprovod u Vareš Majdanu. I dolje su
odvezli mrtvace, a oni su poslani kao osiguranje za svećenika.
Već je 16 sati, kasno. Isti vozač produžuje, na moju zamolbu,
voziti za Majdan. Kažem, dosta je da idu u osiguranje samo
dvojica! Tako je i bilo! Gotovo u mraku izmolio sam kratke
molitve za blagoslov groba i polaganje lijesa u grob. Navodno su
prirodno umrli, Josip Petrović i Ferdo Lovrenović, oba iz Vareš
Maj dana. Pokoj im duši! Prisutni su samo ukopnici - Muslimani.
Rekoše mi da su iz Visokog i da je to njihova služba. Zbilja, umrle
katolike nema tko pokopati! Eto nove, tužne slike Vareša!
-----o, Boze svet1! --Putem o gornJega groblja do donjega susretali
smo veće grupe - kolone vojnika raznih sorti, naoružanih i
s bacačima! Kao da idu u kakvu veliku pljačku!
40
Dani poslije
Sa Stogića sam promotrio Ljepoviće. Nigdje žive duše ! Male
kuće i lijepe zgrade, sve sirotice. Ne vidjeh ni jednoga dima.
Znam za nekoliko staraca, starica - invalida. Ni u njihovim
kućama dima! Kako mi se teško smučilo? Plakao bih, od jada, od
straha! Idući u Majdan jedan je pratilac govorio kako se velik broj
ljudi kreće iz Breze u Vareš. Zašto? Useliti se u prazne stanove i
kuće u Varešu! Vozač pita: pa hoćete li ih pustiti? Nećemo, odgovor
je. Susrećemo jednog s arapskom bijelom maramom oko glave. Je
li to "arafatovac"? To je 7. brigada iz Zenice, III. korpus, poznata
po zlu. Pa zar nisu otišli natrag? Mi smo zato i došli, specijalna
policija iz Sarajeva, "Lasta". Prisutna je i 1 22. brigada III. korpusa.
7. 11. 1993., nedj elja
(32. kroz godinu)
Umjesto župnih obavijesti bilježim ovo, barem za sadašnje
pamćenje. Noć je mirno protekla. Gradom ne tutnje automobili
niti druga motorna vozila! Izgleda se zavodi nekakav, barem
noćni red i mir!
Nedjelja je! Kakav dan za Varešane!? Sada vidim da je to
dobrim dijelom postao dan vjerskog običaja! Znam, strah ima
velike oči. Ali, jakom vjerom i strah se svladava. Oslonac na vjeru
traži i razumne oslonce, već prema općoj ili pojedinačnoj stvarnosti
životnih okolnosti. Sigurno je da razumne okolnosti nisu diktirale
povlačenje naroda u tako stravičnom opsegu! No, bi što bi!!!
Za ranu misu u 8 sati izišao sam zvoniti u 7. Nedjeljnim
zvonom. I u 7:30 i 8 sati. Sabralo se svega 14 osoba ! Posvećeni
prostore vareške crkve! Od kada postojiš, nisi doživio ovakvu
nevolju. Kakva ti je budućnost? Zar da ovako mlada postaneš
simbolom prošlosti!? Budući da je zvono moglo proizvesti i ne­
gativne reakcije, unproforci koji čuvaju ulaz u crkveno dvorište
jednim oklopnjakom, dovezli su sada i drugi. Njegovu cijev
o enu 1 su u pravcu ees e prema gornJem - aresu.
U 8:30 prema sporazumu došla je po fra Željka oružana pra­
tnja da njegovim kolima idu u Vijaku. Da se snimi sadašnje stanj e
41
 Fra Ilija Piplica
i proslavi sv. misa. I za pučku misu zvonio sam redovno. Došlo
je 13 osoba, među njima 3 koje su bile i na ranoj misi. Zabilježio
sam ih: Josip Matoc i žena mu, Terezija Rebić, Verka Stjepanović,
Vilma Matanović, Marija Matić, Ana Zekić, Betika Matičević,
Jelena Idžaković, Dragica Likić, Katarina Jurčević, Drago Matić
i žena mu, Miroslav Šimić. Oni su prijavili još neke za koje
znaju da su ostali: Josip Jarmanović, Mira Šurkić, Anđelija
Zovko i Jozo Divković.
U 10:30 na pučkoj misi bili su: Ljudevit Gavran, Jozo
Drijenčić, Marija Šokić, Kata Mutić, Dragica Deanović, Marija
Rajić, Marko Marković, Dubravka Petrović (djevojka), Marija
Malić i naš domar Ilija.
Svega, dakle, 27 osoba na dvije mise! Registrirano je još 14.
Ukupno 41 osoba. Dođi Jeremija, proroče Božji, i zapjevaj
"lamentacije" nad gradom Varešorri!
U podne dolaze dva civilna policajca iz Tuzlanskog korpusa!,
Kažu, prema sporazumu od jučer trebaju pratiti fra Iliju,
svećenika. U 12: 15 sati. Provjera se odvija na trotoaru kapije uz
oklopnjak Unprofora. Uz osobne iskaznice na uniformi, izvadili
su iz džepa posebne knjižice koje potvrđuju njihov identitet i
službu. Trebalo je ići našim kolima - golfom, ali to je teret za
Dubošticu: razrovan makadam, a daljina 20 km! Kod nas je bio
nekakav humanitarne, a u isto vrijeme i novinar, Bruno iz Italije,
s jednim pratiocem. Imali su terensku kampanjolu. Ponudim mu
kao prijedlog da i on krene - ali da nas vozi svojim kolima. Bez
prigovora prihvaća prijedlog, prekida razgovor sa župnikom i
spremi kola. Tako krenusmo petorica za Dubošticu i za Pogar. Ja,
da posjetim preostale vjernike i proslavim sv. misu, dva
naoružana policajca kao osiguranje, vozač-humanitarac Bruno i
njegov kompanjon Luigi! Bruno pomalo govori hrvatski, prilično
engleski i dobro francuski. Dakle, u jezicima snalažljiv! Vidim to
u toku vožnje. Momci iz osiguranja s njim pomalo govore en-
-- 1- eski-;-sa-mnom-hrvatski-;-a-s,mproforcima-frarrcu-S-:kt-tJ-srrsre
s brojnim uniformiranim osobama na rampama skoro među svima
otkrije ponekog poznatog. Zanimljiv tip! Vrlo komunikativan,
42
Dani poslije
lako se zadržava s drugima ne vodeći baš brigu o mom
zakašnjenju. Pri svakom tom susretu požurivao sam ga na p o ­
lazak. Dobre j e duše, ispričao j e putem d a j e rano ostao bez
roditelja, da je oženjen i da ima dvoje djece, da mu obitelj ima
sve potrebno i da se on angažirao u humanitarnim organizacijama.
Prigodom provjere nj egova identiteta pokazao je i iskaznicu od
Vatikana, kao i to da je novinar "Famiglia Christiana". Tu je
pokazao svoj članak. Uza sve ove Brunine pozitivnosti, ni s am
zapazio njegovo posebno zanimanje za stanovnike Duboštice,
Pogari i za događanja u tim selima. Istina, napravio j e jedn u
fotografiju uz crkvu u Duboštici, čini mi se i na Pogari. U svakom
slučaju rekao sam da je humanist što je rado prihvatio moj prijed­
log i vozio nas u spomenuta mjesta. Hvala mu! Obećao je i' dalje
biti na raspolaganju - kad bude mogao!
Idemo, dakle, timski za Dubošticu. Susret s Pogari užasan! I li­
jevo i desno na ulazu u selo, iz pravca Vareša, kuće popaljene.
Strše kao sramotan otisak rušilačkog nagona! I dalje, penjući se
uz Pogar, srušene, spaljene kuće - pojedinačno lijevo i desno ! Na
· zaravni prema Bamjaku vide se spaljene kuće. Zađosmo u šumu,
kroz koju ćemo do Duboštice. U njoj ne vidim spaljenih kuća.
Hvala Bogu! Ali, ne vidim ni živih ljudi osim vojske na punktu
kod vojarne. Sa zebnjom idem prema groblju i kapeli. Oružnici u
pripravnosti. Vrata pritvorena, ali odvaljena. Ulazim unutra. Sve
isprevrtano . . . Bože moj, groblje i kapela oskvrnuti ljudskom
zlobom. Đavolskom, po ljudskim rukama!
Zazvonim zvonom na poziv. Ne zapažam da se itko približava.
Užurbano s gornje strane sela dolazi 6 vojnika snažno naoružan ih .
Susreću se s mojim " tjelohraniteljima". Međusobno rješavaju
svoje dileme. Njihov vođa veli: mislili smo da nije pljačka kada
je zazvonilo, pa smo krenuli. Kako nitko nije dolazio, krenuo sam
u selo, kod bake Ljube Kolanović koju sam više puta ispovijedao
u kući kao invalida! Tu joj je i nevjesta Nada koju sam zapazi o od
m�,---­
crkve- pye-d-larć1:lr n-rra -teYasW13tla: je sva sretna mojim aolask=o=
uz suze smo se poljubili. Stara Ljuba, zgurena, bila je pred kućom.
Kako je tvrda na uho, nevjesta galami: došao je svećenik ! Baka
43

Fra Ilija Piplica
glasno uzdahnu i zaplaka! Uđosmo u kuću da snimim stanje u
Duboštici. Zamolim pratioce da odu malo dalje gore, u kuću gdje
se v�d� di�, �a_da reknu da sam u o:o� kući i neka ost�l� �o1 đu. Da
se v1dimo 1 CUJemo. Evo kako stanJe 1zg 1eda u D ubost1c1 .
Evidentirao sam ukupno 20 osoba, plus jedna u Borovičkim
Njivama: Ilija Nikolić. Zapisujem i osobe zatečene u Duboštici.
Ljuba Kolanović, starica invalid. Sin Mijo otišao na dužnost u
šumu i nije se vratio! Žena mu i četvero djece krenuli prema
Varešu u subotu 30. listopada 1993. Kod nje je i čuva ju Nada
Kolanović, žena Stjepana čija je sudbina kao i Mijina. Njezina
kći Sanela (novokrštenik) otišla u subotu. Franjo Paviglija i sin
mu Ljubko. Žena i troje djece otišli. Supruga Tihomira Pendića
(zapovjednika HVO-a) i dvoje djece tu! Supruga Vinka Pendića
s dvoje djece tu. Ana Mijić. Jelka Pavlić nepokretna, troje ih!
Anto i Bernarda Pendić. Pero i Marica Jozanović. Kata Riđić
i brat joj Franjo.
Uz ove ovdje u centru sela, posjetio sam i Pendiće (djeca) uz
cestu, te Katu i Pranju Riđića. Tu su se našla još 4 mlađa čovjeka,
jedan iz Vareša - svi su bili zarobljeni i pušteni su. Kod svih u
kućama sve je opljačkano! Žale se, nemaju što - jesti, mole za
brašno, ulje, sol, šećer! Nada priča kako je došla banda u njihovu
kuću. Ona i svekrva uplašene sakrile se u podrum i "uvukle" u
krumpir! Sve su im iz kuće iznijeli! Ljubko Paviglija, Franjin
(minus habens ! ) zaparan je nožem po vratu! Kod svih se osjeća
strah, neizvjesnost za budućnost i briga za otišle članove njihovih
obitelji. Pitaju jesu li u Varešu i znam li ja išta o njima. Na žalost,
nisam im mogao ništa utješno reći! Obećao sam samo što prije
učiniti da im se hrana dostavi!
Krenuli smo i za Pogar! Sa zakašnjenjem u oba mjesta! Kakva
je Pogar? Hoću li ovdje koga naći . . . ? Na cesti ulazeći u Pogar
zatičemo prakaratura Ivu Barnjaka, ide iz pravca Kopališta kući.
Zaustavljamo auto. Jest Ivo, s jednom staricom. Koliko radosti
-
----�što se sretosmo i Posebno za nJega. Što rma na Pogan, Jeste ri-z1v-
ko liko vas ima? Slušam ga iz kola. Ima nas nešto preko 100!
,.,..=
Devet nam je ljudi poginulo i pokopali smo ih u groblju.
44
t
}
t
i Dani poslije
i
Bilježim imena poginulih. Alfonz Miletović, Alojzije Brkić,
i
Miroslav Babić, Vjekoslav Šurkić, Franjo Dusper (s Kopališta),
j
Pero M�rt��ovićv (Borovičke Njive) , Krešimir Nikolić "Đilda" ,
.t1'. .· Mato LJ O 1JlC ( postar) .
J,,; Ivo pita za sve, gdje su naši? Ništa mu nisam mogao, ni znao
reći. Samo ono što radio, javlja. Oni su potpuno odsječeni, ne
�;
mogu ništa čuti, nemaju baterija za tranzistor. Moli, imamo li?
Snalažljivi Bruno pita: koja vrsta? One male. On ih pronalazi u
ll;'
svom ogromnom prtljagu i čini veliku uslugu našem Bamjaku.
."•·il·..i
t
Nastavljamo put ka crkvi na Pogari. Izgleda čitava! Nailazimo na
�.
II
policijsku rampu među kućama. Nekoliko vozila, među njima i
kombi s uniformiranim osobama. Zaustavljamo se. Bruno i ovdje
l .
t· pronalazi znanca, nekada su pili "Tuborg" na nekoj rampi za
:f
Tuzlu! Naša oružana pratnja izlazi iz kola, izmjenjuju pozdrav i
t
razgovor s onima tu. Automobilu prilazi ozbiljniji uniformirani
čovjek. Ja sam Franjo, da vas pozdravim. Ako ustreba slobodno
ft
i
se obratite. Kome? Ja sam dolje u Duboštici, u vojarni. Rekoše n'li
pratioci da je zapovjednik. U redu, hvala lijepa! Krećemo cestom
prema crkvi. Paljevine i ruševine strše! Ubrzo, na lijevu stranu
zapazim jednu curicu, možda 5.-6. razred. Zaustavimo kol a i
zovnem ju! Jesi li ti ovdje, ima li vas još? Jesam, ima nas puno u
ovoj kući; kasnije saznajem tridesetak! Dolazi joj majka. Rekoše,
tu smo se sklonili iz nekoliko kuća, čuvaju nas oružnici II. kor-
pusa Armije BiH. Ja sam pošao u crkvu, ako vas bude da imamo
misu! Jasno; tamo kod crkve nema nikoga (ne vidi se) , iako je
,f već prošlo 15 sati! Kažem curici: 'ajde, ti se spremi i ako ima još
mlađih koji mogu brzo ići, pa ćemo imati misu! Ja ću zvoniti.
Nastavljamo prema crkvi. Sablasno djeluju srušene i zapaljene
li! kuće. Nekada vrvjelo od života, sve do jučer - a danas ništa!
Jedna osoba pokušava smiriti 4 ovce, veoma usplahirene. Runo
im čisto, oprana, bijeli se kao snijeg! Vjerojatno bile puštene i
"proganjane" pa uplašene, a vani ih je obilna kiša tih dana oprala.
1 ,------,�
'--
-- - rz ---,cc-cecccs=u-=-ccnccca-,u=
r =
sp:::-co=n=u-=-=p=r=em=-=a-c=r=v�1-::r.e=s:=n:-:::o-,�v�1J:cc:e:-r.:7eu-c.::-
e p=o t p"C';;
u n o-----
sravnjene sa zemljom. Kasnije saznajem, one su u borbi srušene
c --= ::-.:=- -=-=-
jer je tu pružen jak otpor. Druge okolo kasnije su pljačkane i
45
 Fra Ilija Piplica
paljene. Napokon stižemo crkvi. Mali je uspon, ali za moja prsa
ipak težak. Kažem pratnji: ja nisam vojnik ! Ne mogu; bronhitis
me koči ! Nema problema, kažu oni, pa usporiše!
Pred crkvom užas ! Vrata su širom otvorena, nema nikoga.
Na pročelju rupa na zidu, veličine oveće šake. Eno i granatom
gađalo . Nailaze na čahuru pred crkvom, od tromblona. Unutra
nemoguće zagaziti, smetlište na podu: komadi i komadići
stakala, svi prozori su sasuti, oltar isprevrtan, sve ruho i sav
inventar pobacan po podu ! Iznad oltara na zidu druga rupa i
oštećen plafon (lamperija) . Zabijen u plafon, viri jedan dio
granate. Jedna granata je, dakle, namjerno usmjerena izvana na
crkvu. Probila vanjski zid i negdje u prostoru tavana - iznad
plafona - raspršila se. Druga je direktno ispaljena s vrata crkve
na zid prezbiterija iznad oltara. Ova nije probila zid nego se pri
eksplodiranju zabila u plafon !
U ime kakve se vjere oskvrnjuje ovakva svetinja? Zar jedini
Bog - Alah nije jedini? Ako ga uistinu Musliman časti, zar to isto
ne čini i katolik? Nema tu vjere. To je đavolsko djelo ! Zato, poklič
"Alah uekber! " kao izraz vjere ne može pratiti ovakva zlodjela. To
je svetogrdno vrijeđanje Boga - Alaha! Vjerski fanatizam djelo je
Đavla ! Duboko potresen nagledah se ove pustoši !
Odzvonio sam. Sabralo se petnaestak osoba i mlađih, troje
djece, žene mlađe uplakane, zamišljene. Svi bi od mene željeli
čuti lijepu riječ o svojima koji su otišli . . . kuda? Oni znaju da
su otišli prema Varešu i ništa više! Ništa im ne mogu reći, boli
me to, znam - neizvjesnost za svoje drage mučna je. I sam
uznemiren, nastojim na njih umirujuće djelovati. Razumijem
što me pitaju, ali ne razumijem što im odgovaram. I oni samo
mogu razumjeti moju muku i nemoć. Žene iz brloga po podu
digoše samo ono nešto misnih haljina. Kažem im, neka stoji pa
ćemo jedan doći očistiti sve što možemo ! Jasno, ni ovdje nije
moguće reći svetu misu. Izmolili smo Apostolsko vjerovanje,
----�' Oce naš" za pogmule 1 drugi za sve pokoJne, te ' ' Zc�r_ v_
a_ o ______; ----ctojmove-s -· puta--:-rs- tovremen-o-sastcršami- fra-ž-e-Ijkove-dujmove-·rr----­
Kraljice". Identificirao sam poginule, odnosno provjerio već
sastavljeni popis. Nije bio unesen deveti: Rudolf Idžaković.
46
Dani poslije
Dan odmiče, valja nam se rastati, svi ponavljaju : do dire
nam na duže ! Nastojat ću doći jedan dan ovog tjedna, a
svakako u nedjelju za sv. misu ! Pratnja je strpljiva. Č u v ari
samo potiču : bez brige, vi samo obavite posao ! Zbilj a j e
potrebno ostati cijeli dan ili dva d a i h sve čujem! Idemo prema
kolima, tuga mi u srcu - što sve ovdje vidjeh i čuh ! Prisutni mi
potvrdiše da ih je na Pogari ostalo oko 1 3 0 !
Ulazimo u Vareš. S okuka iznad grada gledamo: zapaljeni silos
još tinja, ima i plamena unutar zidina! Vojarna na Zabrezju nije
zapaljena, izgleda pogođena od granate u bočnu stranu od Vareša.
Krov izgleda sačuvan . . .
Na crkvenoj kapiji bdije oklopnjak. Opraštam se od kulturnih
čuvara - policije! Fini dečki, po njihovim navodima jedan je
Musliman, drugi Hrvat. Oba su studirali ili su još studenti.
Pomalo govore engleski, što se i očitovalo u vožnji kroz razgovor
s humanitarcem Brunom. Ti momci iz osiguranja spremno
izražavaju dobru volju, ako treba i drugi put biti na raspolaganju.
Bruno pita može li u dvorište kolima. Da. Zamolim unproforce i
oni mu napraviše prolaz kroz kapiju. Parkirao je u crkvenom
dvorištu. Bilo je oko 1 6: 3 0 kad smo stigli. Bruno i nj ego v
pomoćnik mole prenoćište u župnoj kući. Nema problema z2.
posteljinu, oni imaju vreće za spavanje. Župnik im ustupi
prijemnu sobu uz kancelariju. Problem je sada bilo koga primiti
u kuću, ne samo zbog ratnog stanja, nego nema ni vode, ni struje,
niti posluge u kući ! I nas četvorica muškaraca muku mučimp sa
sobom! Niti nam tko kuha, niti ima kruha za kupiti. Kruh nam
povremeno ispeku kršćanke ! A higijena - bez vode na vrlo
niskom nivou ! Ipak, donesu nam povremeno iz grada i vode !
Po povratku, odmah sam otišao u sobu i prvi dio današnjih
događaja unio u ovu bilježnicu.
U 20 sati idem u blagovaonicu, braći. Nešto pojedem za
večeru, suho meso i kruh, i braći ispričam svoje doživljaje i
njegovom susretu s Vijakom! I tamo je sve jad i čemer! On je išao
na uvid također uz pratnju vojnog policajca, Josipa ! Crkva u
47
 Fra Ilij a Piplica
Vij aci obeščašćena. Vrata provaljena, unutra sve isprevrtano,
tabernakul sa zadnje strane odvaljen! Ruho u sakristiji sve ispre­
vrtano. Nekonzumirane hostije razbacane. U crkvenom dvorištu
vise o drvetu zaklani j anjci, gule im kožu! Župni ured, na oboj a
vrata, provaljen. Opljačkan Caritas! Sve odnesena (desetak tona! ).
Kancelarija, kuhinja, sobe na katu -- sve je isprevrtano! Habit fra
Željkov bačen vani na đubrište. Posjetio je i rodno mjesto Krčevine.
Kuće majke i braće opljačkane. Stalno susreću pljačkaše svih vrsta.
Pratilac Josip pokušavao intervenirati oružjem! Crkvu u devastira­
nom stanju pregledao je i gosp. Bešlagić koji je upravo u to vrijeme
nailazio kroz Vijaku.
U Magulici je fra Željko imao misu. Tu se sabralo više od 1 00
ljudi! Snimismo, eto, stanje jednog dijela našeg življ a. Što li je s
Borovicom Gornjom i Donjom? S Pržićima, Maj danom . . . ?
r
Bojim se još stravičnije slike!
Oko 22 sata raziđosmo se na počinak! Uz unproforski oklop­
nj ak na kapiji mirnije se ulazi u krevet!
8. 11. 1993., ponedj eljak
Noć mirno prošla. Bez pucnjave. Na snazi je policijski sat od
1 9 sati navečer do 6 izjutra. Taman lijepo, ne uznemiruju ni vozila
ni galama raznih hordi. Ako netko operira plj ačkaški, onda to čini
skriveno u kakvom stambenom bloku obij ajući stanove! A toga
još ima! Za misu uobičajeno pozvonim i bilo je prisutno osam
osoba. Humanitarne Bruno sprema se za Zenicu, pa u Split. Malo
se požalio na noćni prij am, nisu dobili večeru nego malo kruha i
neku konzervu, te pivo! Nismo mu ni mogli drugo pružiti jer već
tjedan dana i mi tako živimo. Hvala Bogu da imamo i to! Naše
kršćanke osiguraju nam kruha, ispeku domaćeg! Hvala im na
pažnji! Bruno je zamolio kratki razgovor za Radio Vatikan. Oba­
vili smo to u crkvi pred samu misu. Želio je da ukratko iznesem
-----+-clej -mev- e-i-cl·e>ž-ivlj-aj·e--nak: o·n-- j-u čerašnj·e-g--p-o-sj·eta-Bu·b uštici
Pogari. Učinio sam to, ali je nastala trema i završili smo "popri­
jeko"! Naime, svanula je mirno, ali kako se dan "hvatao" pojavila
48
Dani poslije
se i pucnj ava. I mitraljeska i topovska, većim dijelom od strane
Pržića. Tamo se ip ak događaju kojekakve zakulisne igre ! Još
jutros u 5 sati Radio Vatikan je govorio o 500 osoba koji se nalaze
u okruženju muslimanskih snaga n naselju Daštansko ! I prošlih
dana vijesti su bile slične, ali broj oružanih osoba kretao se i do
10.000! ! ! Gdje je istina i što se tamo događa? Je li taj dio nekakva
tampon-zona između sadašnjeg teritorija Armije BiH i četničke
krajine? Po čijem scen ariju se to odvija? Je li uopće moguće da
HVO brigada "Bobovac" odstupi? Možda to ne dopuštaju Srbi?
Teško je vjerovati da Hrvati, koji su tako neodgovorno napustili
Vareš, sada tu ginu za takoreći ničiju zemlju? Nije ih valjda
iznevjerilo prijateljevanje sa Srbima?! Danas je moguće sve, p a
i interesno povezivanje Muslimana i Srba. Kako bilo d a bilo, ako
tu ima civila - žena i djece, kako su oni sada u mučnoj situaciji? l
Bog im bio u pomoći i što prije se riješili takvog stanja!
Prije podne dolaze 4 čovjeka s pismom sadašnjih vlasti, kojim
se predstavljaju kao neki forum za suradnju s nama po pitanju
povratka odbjeglog vareškog stanovništva. Razgovor se počeo
odvijati po scenariju prijašnjih konferencija. Jasno smo stavili do
znanj a da smo mi za povratak naroda, ali gdje je taj narod koj i
pozivate?! Ako je taj narod postao "slučaj Daštansko" , onda treba
učiniti da se taj narod izvuče iz tog ratnog obruča. Poradite na
tom pitanju, mi vas podržavamo. Također, treba još više činiti na
sigurnosti onih koji su ostali i na zaštiti imovine koja je još ostala.
Sigurnost života i imovine onih koji su ostali može postati
stimulans za one koji su otišli! Još jedan praktičan prijedlo g .
Pokrenite postupak za osiguranje našeg posjeta kućama u starom
dijelu Vareša: Novakovići, Matijevići, Jušići, Benići, Stojkovići.
Možda u tim kućama ima samaca/ica koji su ostali, a nema ih tko
obići? Možda ih ima i mrtvih? Verbalizam ostavimo, prijedimo na
rješavanje praktičnih problema! Hoće li se nešto pokrenuti, ne
znam! Peti čovjek među ovima, u razgovoru o elektrici koju
nemamo, o eca: J a cu poraditf c a vas s av1mo u prioritet-:--N'=a____
rastanku rekoh njemu pred župnikom: od sveg razgovora danas,
ovo će se najsigurnije ostvariti. Bio je to Musliman koji je spon-
49
 Fra Ilija Piplica
tano pokazao paznJu prema nama u ovoj situaciji. Pucanje
i granate traju! Za ručak nam Dubravka donese pitu krumpiraču
i tikvenjaču, ispekla i poslala njezina mama. U ovih 7 dana to
nam je prvo pečeno jelo, uz juhu koju je u subotu skuhala
Katarina. Dubravka je cijelu kuhinju pospremila, posuđe oprala
tako da je sada milina u kuhinju ući. Nikada one štednjake nisam
vidio čistije. Zlatne su ženske ruke, a Dubravka je to s puno
pažnje i ljubavi učinila! Danas je prije podne procurila i voda!
Mogli smo sve sudove napuniti i toalete očistiti! Dubravka je
i cvijeće napojila, da uz naše muške ruke ne uvene!
Podne zvonim po običaju! Za moguće sprovode nitko ne
dolazi. Bojim se da se ne manipulira ili neodgovorno postupa s
mrtvacima!? Naš Drago je najavio dva sprovoda, ali nije došao.
Poslije večernje mise potkrijepio je ovu sumnju. Negdje poslije
15 sati dolazi nam u posjet Kenneth M. Biser, potporučnik u
mirovini, časnik za civilne poslove, iz Unprofora Tuzla!
S tumačem je. Kažu da su bili u Vijaci i u nekim okolnim
mjestima, da su prošli i preko Pogari. U razgovoru saznajemo
pobliže o slučaju Daštansko. Neki dan su unproforci (Nordijci)
htjeli evakuirati civile iz tog područja, za Vareš. Spriječila ih je
grupa četnika, dapače njega i zarobili! Također su nas upoznali
i s ovim: Zvonko Dužnović i još dva zapovjednika brigade
"Bobovac" u susretu s njim zatražili su da Unprofor omogući
evakuaciju ovih, kao i preostalih civila iz Vareša, te pristigle
Varešane u Kiseljaku - sve njih u Herceg-Bosnu!
Bože, što se to događa s vareškim narodom? Napuštanje
kućnih pragova i domaćih ognjišta toliko ga bolno košta. Isti
službenik, časnik Ujedinjenih naroda, rekao je jasno: oni to ne
mogu učiniti i po svojoj misiji ne čine to. Postupiti u duhu.
iznesenih zahtjeva predstavnika brigade "Bobovac" značilo bi
vršiti "etničko čišćenje"! Oni žele ljudima pomoći i evakuir�ti ih
iz teških ratnih uvjeta, ali prvenstveno kao povratnike na njfova
stara ognjišta. U komuniciranju s civilnim pre stavmc1ma v as 1,
tvrdi ovaj časnik, oni su jasno za povratak naroda u Vareš.
Mi smo se mogli sa svim tim stajalištima samo složiti i poželjeti
50
Dani poslije
da se to što prije i dogodi. Uostalom, to je nafo razmišljanje od
. početka tragedije V areša; ali, uz pretpostavke da zaštićeno i u
miru žive oni koji su ostali! Mi stvar u ovom smjeru požurujemo
i želimo stabilizaciju sigurnosti!
Sigurno je Stupni Do stvorio kod hrvatskog vareškog življ a
· osjećaj straha od odmazde muslimanskih snaga. Kako je o d strane
Kaknja prodirao III. korpus Armije BiH sa svojom po zlu
čuvenom 7. brigadom i brojnim drugim MOS�ovcima, taj je strah
kulminirao i razum u ustrašenom n arodu nije mogao pobijediti.
Međutim, od strane Olova nadirao je prema Varešu II. korpus
Armije BiH u kom ima mnogo Hrvata, a tu je i brigada "Zrinski" .
Ovaj korpus smatraju vojnički uređenim, kod njih su ekstremni
slučajevi svedeni na minimum. Svi se u Varešu nadaju da će
uspjeti zavesti red na vareškom području. Još od subote govorilo
se kako se u Vareš Majdanu vrši čišćenje od M OS-ovaca! Sve ih
se vraća na njihove početne položaje. Neka idu odakle su i došli !
Dao Bog da mir i sigurnost uđu u Vareš! ·
Večernja sv. misa po običaju, uz zvonjenje. Bilo je prisutno
1 3 osoba. Pojavljuju se nove osobe, ponetko se izvlači iz B og zna
kakvih skloništa! Večeras, evo, stiže nam i fra Berislav Kalfić iz
Olova, sa svojim žutim fićom. Bio je u Jelaškama. Tamo je ostalo
mirno. HV O je sporazumno prešao pod jednu komandu. Takav
pristup našoj problematici je razuman. N arod ne trpi nevolje
ratovanja. To je komponenta - najvažnija! - koju bojovnici u
Varešu nisu uopće uzeli u obzir. Naprotiv! Svoj su narod izvrgli
mukama koje im ne bi nanijeli ni protivnici! Politika je umijeće! To
treba znati! I tko to ne umije, treba odustati od bavljenja politikom.
9. 11. 1993., utorak
Mirna noć! Zvonjenje, sv. misa, sve u redu! Na misi 8 osoba.
Govorim mise zadušnice za poginule - stradale u ovim danima !
-------<>-- fra Benslavom clogovaram o �ŠIVlaJdan. Putem
telefona tražim od policije pratnju. Begića sam tražio! Pratioci
dolaze prema dogovoru, oko 9 : 1 5. Prvi puta izlazim golfom na
51
 Fra Ilija Piplica
ulicu u ovoj "frtutmi". Uz K-blok cesta se čisti, sve je zgrnuto na
trotoar! U Vareš Majdanu crkvu opet zatičemo razbijenu. Drveno
okno na vratima, koje smo prošli put popravili, ponovno je
razvaljeno. Unutra je još jače napravljen brlog na koru i pred
stepeništem za kor. Kutije s raznom rabljenom robom isprevrtane su!
Stan fra Berislavova brata u bloku M-9 već je zaposjednut!
Ima stanare, Muslimane sa Stupnog Dola! Kakvo razočaranje za
fra Berislava? Tražio je brata, našao je stanare - uljeze, obijače
tuđeg dobra! Ako i jesu sa Stupnog Dola, ima, ili će ubrzo biti,
vlast koja će sigurno brinuti da pogorjeli stanovnici sa Stupnog
Dola dobiju stanove. Ovakav način je u pravom smislu otimačina!
Eto, u našem ratu se to normalno događa! Vrata zaključavam, na
otvor postavljam dasku da unutra ne ulaze životinje! Stojim pred
crkvom u dvorištu, gledam na stambene objekte. Nigdje nikog qd
naših vjernika na prozoru. A još do jučer sve je na njima vrvjelo!
Neka nepoznata lica; tu i tamo vise maskirne uniforme uz
prozore, suše se! Fra Berislava vraćam kući, a ja idem u Policijsku
postaju. Razgovaram s Begićem i zapovjednikom Policijske
postaje. Rješavam pitanje "dozvole za kretanje", kao i prometne
dozvole za golf. Treba platiti (nužno) osiguranje jer to nismo
uradili prigodom produženja registracije! Nova prometna, nove
pločice. Službenik Redžo sve je to uradio "na veresiju" . Potrebne
takse i osiguranje iznose 100 DEM. Za otpremu pomoći u hrani
za Dubošticu upućuje me na općinske vlasti, a oni će rado osigurati
oružanu pratnju. U Općinu sam otišao kod predsjednice. Ona nije
bila tu, pa su me primili u Izvršnom odboru: Midhat i Rešad.
Tu sam zatekao šest ljudi u uniformi iz neke međunarodne orga­
nizacije. Ja sam kratko spomenuo samo to za Dubošticu: je li
moguće osigurati prijevoz da ljudima odvezemo pomoć u hrani?
O tom već govore s prisutnom delegacijom. Obećali su to učiniti,
naime osigurati vozilo za Pogar, pa usput i za Dubošticu! Pod
pratnjom sam otišao razgledati Jušiće, Matijeviće i Beni će !
Gledam granatiranu Kasapovića kuću. Granata Je došla oza.o--­
i udarila u prostor nad katom. Sve je gornje prostorije razvalila,
dobar dio krova uništila, a sav razdrmala. Svi ukućani su bili
52
Dani poslije
u kući. Oni su bili u prizemlju i nije im se ništa dogodilo. U ovim
prostorima nije ni načinjena šteta. Hvala Bogu! Prolazimo ulicom.
U svim kućama i kućicama vrata poluotvorena, sve isprevrtano.
Sva glavna, ulazna vrata obijena. Da je bilo snimiti obijače­
pljačkaše! Starci i starice, invalidi, sve je to u kućama. Jedini
stanovnici, uz patke koji se kreću ulicom želeći čuti ljudski glas,
i pse koji izbezumljeno lutaju tražeći svoje gospodare. Ne umiju
oni ništa reći, ali svojim držanjem pokazuju da se nešto strašno
dogodilo. Nemaju gospodara, da uz njega nađu svoj mir !
I životinje čovjek požali! Ulazim u kuću našeg eksnovaka, sva
vrata otvorena, sve isprevrtano - pustoš. Ulazim i u kuću Mate
Božića, crkvenog odbornika; isti slučaj. Ovdje uvodim i pratioce !
Vidite užas prevrtanja! Tu, uz njegovu kuću, uz malu uzbrdicti
stariji čovjek gura motor, moped crvene boje, uz pomoć jednog
mladića. Moji " tjelohranitelji" pitaju: kamo gurate motor?
Zamolio nas je jedan vojnik da mu izvučemo motor ! Policajci
nastupaju strogo. To je pljačka, uzimaju dokumente, pišu podatke
i vele mu: goni motor pred policijsku stanicu i tamo se javi ! !!
Pekara nije oštećena, vidi se dim! Tu uz garažu moji policajci
gledaju preko rijeke kako dva pljačkaša nose po dvije kese u
rukama i idu gore ka glavnoj cesti. Upućuju im oštri poziv da se
vrate i dođu k njima. Ovi se kolebaju (daleko su!), jedan nastavlj a
ići - kad policajac repetira automat i povika: pucat ću, vrati se !
Vratiše se, bome. Uzmu im podatke i rekoše im: idite u policijsku
stanicu i prijavite se tamo! Eto, usred dana još i danas otvoreno
se pljačka! Koliko će se ovi stvarno prijaviti policiji, ne znam.
No, sigurno je nastup policajca pozitivan za sve stanovnike ovdje.
Bila je to javna opomena za zaustavljanje pljačke stanova!
Oko 15 sati dolazi naš Drago za sprovod pok. Ivana Pejčinovića
Altoke. Kako je stradao ne znam, samo Drago spominje da mu je
glava razbijena. Sutra će doći i ispisat ga iz matice krštenih !
Pokopali smo ga na Stogiću. Grobari, njih 5, sve muslimani .
'-----�-""-eretnim autom, u kome smo Drago 1 Ja Sjedili uz vozaca, vozili
smo mrtvaca. Sprovod, kao i drugi ovih dana, po kratkom
postupku: blagoslov groba i molitva pred spuštanje u grob!
53
 Fra !lija Piplica
Na povratku s groblja, na ulaznom punktu u grad, zaustavljaju
nas opet, iako sam sada u roketi. Čudim se što to rade kad se zna
tko smo, ali vozač reče: hoće da vas pozdravi ! Otvorim vrata na
svojoj strani, a mladi čovjek reče: želim da vas pozdravim ! Vi ste
Piplica? Da ! Jednom zgodom na punktu dali ste nam kutiju
cigareta ! Kako male stvari mogu biti veliki događaj ! Onda za
njega, a danas, evo, za mene ! Ovaj postupak mi je ugodan !
1
U vijestima slušamo o pokušaju sarajevskog nadbiskupa i
provincijala da dođu u Vareš. Srbi su ih zaustavili i vratili natrag
u Sarajevo, a dvojicu njihovih pratilaca izvukli su i u Rajlovcu
stavili u zatvor ! Svi su oni išli pod zaštitom Unprofora ! Eto, i to
nije uvijek sigurno ! Mislio sam: Bože, koji su to pratioci i
svećenici koji su zarobljeni? Danas saznajemo da to nisu
svećenici, nego policajci MUP-a Sarajevo. Oba su rodom iz
Vareša i pošli su u Vareš, vjerojatno da kao Hrvati iz centra BiH
pomognu Varešu u ovoj nevolji. Republička vlada diže veliku
međunarodnu galamu za ovaj slučaj !
Bilježim i ovaj događaj. Prigodom uredi vanja nove prometne
dozvole službenik Redžo (mladi čovjek) reče: Vareš bez Hrvata
nije Vareš !
10. 11. 1993., srijeda
Osvanuo miran dan, bez pucanja ! Sve za jutarnju misu u
redu. Prisutno 10 osoba. Poslije mise navala za pakete pomoći !
Čuje se da se može dobiti kod crkve ! Postaje to problem.
Unproforci u ime toga puštaju razne osobe u dvorište !
Obuzima me nelagoda zbog sumnjivih tipova ljudi koji se
pojave medu onima koji su došli za pomoć. Skladište Caritasa·
je pod kontrolom, a ovim dijelom u dvorani još mi
raspolažemo. Željeli bismo zbilja pomoći potrebnima,
ali potrebna je jedna vrsta tajnosti, inače će svi navaliti.
Zadržati nekekriterije pravednosti nije moguć-e-i - 1-orrt-1rnt;- · ----'
dobiju pomoć, ne umiju to skrovito odnijeti, pa se fama o
davanju brzo širi ! I eto navale, "bela ja" ! "Imunitet" crkvenog
54
Dani poslije
prostora, a i naš, velika je blagodat. Ovim ga ozbiljno
ugrožavamo. Na sve veće okupljanje ljudi pred župnim ure­
dom javno sam župniku rekao: ili ljudima daj ili im reci
da nema, pa nek' ne čekaju ! Ovako, svatko ulazi u dvorište,
Unprofor ga pušta u ime dobivanja pomoći.
Fra Željko me zove iz s_obe: ' ajde, došao neki zapovjednik
Armije, fra Mišo te zove. Sišao sam. Zatekao Fikreta, karatista, i
osobu u uniformi, to je Miralem Porobić, utjecajni pripadnik
Vojne policije II. korpusa. Vidim, postavlja se isto pitanje: kako
pomoći da se odbjegli svijet vrati u Vareš? S puno odsječnosti
rekao sam: stalno nam postavljaju to pitanje, ali ostavimo ta
pričanja ! Što se konkretno može učiniti da se stvore uvjeti koji
daju sigurnost življu koji je ostao? ! Dao sam prijedlog: možete li
osigurati prijevoz, neki kombi da mi odvučemo hranu i pakete u
Dubošticu? Ja sam u nedjelju bio tamo i rekli su da im treba
hrane! Možemo zatražiti prijem kod Unprofora za posjet osobama
sklonjenim kod njih, pa da pokušamo izvidjeti mogućnost njihova
povratka kućama ! Rečeno i dogovoreno. Sutra će osigurati
kombi, a onda ćemo vidjeti što dalje možemo učiniti ! Ubrzo po
odlasku ovih, zvoni telefon. Javljam se. S druge strane je Porobić .
Pita: može li biti jedna izmjena u vezi s načinjenim dogovorom?
Kakva? Možemo li sada otići u Dubošticu, imam kombi ! ? Oh,
kako da ne, spremno sam odgovorio ! Takva me učinkovitost
raduje! Za petnaestak minuta kombi je stigao! Policijski, od Vojne
policije II. korpusa: uz vozača bit će pratilac i Porobić osobno.
Bravo ! Riječi se ipak pretvaraju u djelo!
Ubacimo 60 švedskih paketa (1 5 kg jedan paket). I krenemo,
sve prošli bez poteškoća, upoznao na Pogari zapovjednika Alojz­
ija, starog, brkatog, oštrog vojnika, i u Duboštici Pranju, zapo­
vjednika tamošnje posade. Pakete smo podijelili, idući od kuće
do kuće. Sami pratioci su nosili i uručivali. U Duboštici nam je
puknula guma, ali vozač se snašao i skinuo kotač s nekog
+----rrrercBcresa�a7!ratit ćega kacla se u Varešusnade !-Tako voJm
zapovjednici međusobno surađuju. U povratku smo pakete trebali
podijeliti i na Pogari. Tu ih je trebao dovesti kamion koji je osi-
55
 Fra Ilija Piplica
gurala općinska vlast u tu svrhu. Trebali smo se naći kod Ive
Barnjaka i na još nekoliko mjesta na Pogari gdje su se radi
sigurnosti grupirali preostali stanovnici. Međutim, vozač kamiona
je sve ostavio kod grupe u prvoj kući jer je žurio natrag, a i mi
smo zakasnili ! Tu sam evidentirao prispjele pakete ( 120) koje su
' JJ
domaći ljudi već počeli distribuirati. Potaknuo sam ih da to dobro
urade i mi smo krenuli u Vareš. Odmah uz tu kuću gledamo veliki
kamion, nije domaći, koji iz sela vozi goveda! Kažem pratnji: ovo
je sigurno pljačka, registracija kamiona je TZ! Vjerojatno će
izbjeći policijski punkt na Pogari i zaobilaznim putem izvući
plijen iz sela! Pokazujem pratnji kuda se može zaobići, ali kamion
nije tamo otišao ! Rekoše mi: pa ako ovaj punkt i "preskoči" ,
dočekat ćemo ga u Duboštici. Da, tuda mora proći kamionom, ali
stoka se može protjerati kroz šumu ! ! ! Kamion s opljačkanom
· - - �tokom krenuo je, suprotno mom očekivanju, lijevo prema Varešu.
U tom slučaju bi morao naići na drugi punkt pa onda preko Kopi-
jara za Kakanj i Zenicu. Mi sjedamo u kombi i krećemo za Va.reš.
Prolazimo cestom kroz "srce" Pogari, pokraj škole ! Tu uz cestu,
lijevo 5 -6 kamiona, vidim i onaj koji je ma-loprije prošao pokraj
nas. Dosta goveda u jednoj ogradi. Tu je i velika grupa uniformiranih
osoba, mnogo ih je s crnom trakom oko glave. Tu u kući im je
nekakav štab. Vani lože vatru, rekao bih "teferiče" na svoj način.
Nešto niže, na samoj krivini u pravcu Vareša, i druga je grupa s
istim scenarijem! I kod jedne i kod druge je parkiran autobus. Ne
usuđujem se ni pomisliti da bih ovuda prošao sam ! Jeza me
spopada ! Razumijem strah svijeta. Toliko nas se uvjerava da je
Pogar zaštićena, dva su policijska punkta i nema pljačke! Čemu ti
policijski punktovi kada u središtu sela drže te grupirane pljačkaše?
Zašto ih ne odstrane? Je li stvarno ne mogu ili su ipak u nekoj
konspiraciji? ! Pratnja mi reče da je to III. korpus, zenički, i da još
nisu sve raščistili! Pa ipak, ovo je sve skupa drsko, i sva uvjeravanja
o smirivanju i o želji da se građanima pruži sigurnost djeluju
neuvJerljivo. I sam sam rekao prarnji: imao sal1' žl -el- ju--'rrraak nu --rr--­
nedjelju otići na misu, ali sada se ne usuđujem. Ne smijem sabrati
to preostalog naroda da ne bismo doživjeli još veće zlo!
56
Dani poslije
Stigli smo u Vareš, zahvalan sam Miralemu Porobiću i Besimu
Arnautu što su bili djelotvorni. Na rastanku zamolio sam Miralema:
molim vas, učinite sve da se one grupacije III. korpusa na Pogari
odstrane iz sela. Dok su oni gore, nema ni mira ni sigurnosti !
U kući mi rekoše da je fra Željko danas obavio 5 pokopa ! Koji
su to? Nije strogo evidentirana!? U kući smo još sva četvorica.
Razgovaramo o proživljenom danu.
11. 11. 1993., četvrtak
Sv. Martin, zaštitnik župe Bučići kod Novog Travnika. Kako
li je tamo? Može li se uopće slaviti? Noć protekla mimo! Ved ra
je i mraz po ledinama. Na misi jutros 7 osoba. Poslije mise
rastanak s ekipom dosadašnjih naših čuvara: francuski vojnici,
legija borbena. Bili su prijazni, uslužni. Poželjeli su se s nama
fotografirati za uspomenu. Omogućili smo im to. Ostavili su nam
gajbu paradajza, luka, krušaka. . . D olaze ponovno Šveđani,
zauzimaju p oložaj za zaštitu crkvenih objekata. Oklopnjak uvode
u crkveno dvorište, usmjeruju ga pokraj lipe, prema školi !
Smanjen im je broj tenkova pa sada ovim ovdje prate sve objekte I
I dalje smo, dakle, dobro zaštićeni. Moći će se s mirom unići u
noć. I danas se govori o pljačkama, provalama u stanove ! Sada
napadaju i ondje gdje ima stanara! Prakaratur sa Zarudja
izvještava: sve živo pljačkaju, došli iz pravca Tribije! D anas ćemo
uraditi potrebne korake da bismo registrirali fra Željkov renault 4
i naš terenski nissan! Zatim, da posjetimo one koji su se sklonili
kod Unprofora u Ponikvama. Oko 9 sati zovem policiju i molim
osiguranje, za odlazak u Vareš Majdan i Ponikve. Nema ni Begića
ni Operte. Tu je komandir stanice Visoko, Midhat Zubača.
Ima mnogo problema i dogovaramo pratnju za 1 0:30.
U međuvremenu Krešo Pogarčić donosi popis s prikupljenim
podacima o Hrvatima koji su ostali u Varešu! I jučer je donio
�- -r.-opis iz starog ffij ela Vareša: Bemći, Jušići, Matijevići i
Novakovići. Ukupno 39 osoba! Najstarija Verka Kukrić ( 1 905.
godište), a najmlađa Tanja Ramić ( 1 980. godište), koliko znam,
57
 Fra Ilija Piplica
još nekrštena! Ostali dio grada Vareša, razni stambeni blokovi,
Ljepovići, ukupno 104 osobe. Svega skupa: 143 Hrvata u Varešu!
Najstariji su Alojz Dužnović ( 1905.), Ljepovići, i Emira (?)
Tomić ( 1905.). Najmlađa Božana - Bojana Rosić (1986.).
Prema telefonskom dogovoru odlazimo autom u Policijsku
postaju: fra Željko, fra Berislav i ja. Odmah na izlazu zaustavljaju
nas unifonnirane osobe: nismo čestita ni prošli kroz kapiju! Tu su
. naši unproforci pod punom opremom i ne razumijem zašto nas je
baš tu trebalo zaustaviti, tim više što smo sva trojica bili u habitu.
Govorimo da idemo u Policijsku postaju i da imam isprave, a ovaj
uporno traži da ih pokažem. Učinio sam to ! Nastavljamo put do
Policije. Fra Željko i ja ušli smo u zgradu, pribavili potrebne
dozvole za dvije osobe koje će se s fra Berislavom vratiti u
Vijaku, a trenutno su izbjegli u Vareš Majdan.
Kod Redže ostaje fra Željko radi nove registracije svog auta i
našeg nissana. Ja plaćam dug za već urađene isprave za našega
golfa - 100 DEM. Uz oružanu pratnju dvojice policajaca idemo
u Vareš Majdan. Fra Berislav će dalje uzeti one dvije žene i s
njima krenuti u Vijaku. Ja ću ih prevesti do Vareša, do crkve.
Kako nismo mogli svi odjednom, išao sam dva puta. Nakon ovog
obavljenog posla, fra Željko i ja, opet s oružanom pratnjom, otišli
smo konačno u Ponikve, posjetiti naše ljude koji su našli zaštitu
kod Unprofora. Tu sam zabilježio 13 imena naših "zatočenika",
plus još 4! Svi su s područja Vareša.
Evo ih: Borislav Medenčić, Velimir Brkić, Filip Zekić,
Miroslav Šimičević, Željko Miletović, Marijan Marjančević,
Bemard i Štefica Barkić te Danijel i Dalibor Barkić (roditelji i
djeca), Olgica i Kristijan Erlbek (majka i sin), Željko Demeter
(Sarajevo). Još su se javili i ovi: Željko, Mirsada i Tea Pentić, te
Adisa Humerčević. Kod većine njih, uz zabrinutost, prisutna je
želja za daljnjim odlaženjem. Njihovih nema ovdje, a ono što su
doživjeli ne daje im volju za daljnji ostanak. No, u sadašnjem
trenutku, nema se mogućno-sttbti-o-g-dj-ei-ćt-Pitafr su-1ne-koji -je-ei-l-1· - --­
moga dolaska. Rekao sam: vidjeti vas, posjetiti i s vama razgo­
varati. Zatim, čuti vas što sami mislite i eventualno vam u nečemu
58
Dani poslije
pokušati pomoći. Zanimali su se za svoje, za pojedina sela i
naselja; tko je ostao, ima li išta naših ljudi! Na žalost, nisam im
mogao ništa utješno navesti. I sela i grad Vareš su opustjeli ! Fra
Željko je razgovarao s Vijačanima, a fra Berislav je jučer bio s
nekima iz Oćevije. Idući na Ponikve i vraćajući se vidjeli smo
grupe i grupe ljudi sa zavežljajima u rukama i na leđima. Sve ide
u Vareš ! To su prognanici iz Zubeta i Ravni (muslimanska
naselja) . Govori se da su četnici s Brgula napali Zubeta i zapalili
nekoliko kuća. Boje se jačih četničkih prodora prema tim selima.
Popodne je protekla prilično mimo jer je župnik prije podne
sve vratio - nema dijeljenja nikakve pomoći! U vijestima ništa
posebno. Patnja hrvatskog življa u srednjoj Bosni nastavlja se.
Vareš je ostao samo jedna tragična epizoda nerazumne i pogrešne
politike hrvatskih usijanih glava. Probuđena hrvatska narodna
svijest morala je i mogla biti usmjerena u korist hrvatskog bića u
dijaspori! Sadašnji njegovi vođe u Herceg-Bosni, podržani od
nekoliko većih glava iz Zagreba, neće se moći oprati od naopake
politike "etničkog čišćenja" ! ! ! Zašto te glave padaju iz ekstrema
u ekstrem? Pa nije to davno bilo kada je tako gromka odzvanjala
njihova parola: Hrvatska se brani na Drini ! ! ! Sada je ne mogu
obraniti ni na Neretvi! Rušenje mosta nije nikakva pobjeda nego
kulturno-povijesno divljaštvo! Zaključit ću ovaj dan razmišlja­
njem jednog od sklonjenih kod Unprofora na Ponikvi ! On se
ovako izrazi: Povijest se ponavlja. Nekad je Bosna pala padom
Bobovca, evo sada pade padom Vareša! Zbilja, pitanje je opra­
vdano: što će biti od Bosne i kakva će ona biti???
Večernja misa: 12 osoba.
12. 11. 1993., petak
Noć mimo protekla. Ali u snu sam proživio sve one strahove,
nesigurnosti i zabrinutosti raznih osoba s kojima sam se ovih dana
susretao. Sv. misa po ooicaj u, 9 pnsutno.
Na inicijativu Crvenog križa i njihovu ponudu župnik odlazi
u posjet zatvorenicima u Srednjoškolskom centru. Prema popisu
59
 Fr a !lij a Piplic a
D ani poslije
im a ih 25 ! Govori se i o preko 100 z atvorenik a u toj zgr adi koji
je činiti dobro svojim.a koji su možd a u st arosnoj nevolji, a da to
su uhv aćeni u plj ački ! Posjetili n as i neki novinari s TV-k amerom,
ne bude z apaženo i od drugih. Tako se l ako poj ave druge grnpe
n avodno iz Breze, a r ade z a S ar ajevo. S njim a su vodili r azgovor
koje tr aže pomoć, nepoznati ljudi koji � ovakvoj situ aciji mogu
župnik i fr a Željko. Obitelj Fr anje Petrović a iz "potočke" zgrade
im ati i druge n akane. Nije l ako ni dobro činiti! Telefonski nis am
brižljivo se skrbi o kuh anoj hr ani z a n as. Njihov a kći Dubr avk a,
uspio dobiti Porobić a, i ako s am tri put a zvao zbog sutrašnjeg
sur adnic a C arit as a, posjeti n as gotovo sv aki d an. Dođe s loncem
odl aska na Pog ar. N azv ao s am 92 i s Begićem ugovorio osigu ­
čorbe i svježim dom aćim kruhom, što pripremi njezin a m am a.
r anje - pr atnju z a mise u Vareš M ajd anu i n a Pog ari ! N aša dobr::i
D an as stigle č ak i sl atke p al ačinke ! Dubr avk a lijepo pospremi
obitelj Petrović i danas n am je osigur al a ruč ak. Juh a i pita ! S ad a
kuhinju, opere posude, sve čisto. Hv al a im od src a !
nam donose i pekarski kruh. Pet štruc a !
Izgled a d a se st anje u V arešu ipak pom alo st abilizir a po pitanju
N a večernjoj misi prisutno 17 osob a. D anas, uz kišu, počeo i
j avnog red a i mir a ! Istin a , govori se o četničkim n ap adim a n a
prvi snijeg. No, z adrž ao se s amo n a krovovima. Ozbiljno je z a­
pojedin a muslim ansk a n aselj a, ali z as ad V areš ne ugrož av aju
studilo, a k ako nem a vode, n aše centr alno grijanje ne možemo
oružjem. Eh, d a n as je ost alo u Varešu jedn a polovic a, mogli
uključiti. Jučer smo g a uključili i to se u kući lijepo osjetilo !
bismo b arem jednim dijelom d av ati ton život a ovom gr adu.
Ov ako, sve ide n anovo, s novim ljudim a pristiglim s r aznih 14. 11 . 1993., nedjelja
str an a ! D an as, u vrijeme ručk a, Dubr avka .mi ispriča ovu zgodu.
1

Prič a se, k aže on a, ako nekog a želiš prokleti, ond a to ov ako

Osv anulo mirno jutro! Snijeg a je još bilo tijekom noći, al i
reci: "Nek a te br ani HV O, nek a ti ' ljilj ani' dod1.1 u kuću, i nek a
s amo toliko d a je obijelio cestu. Jutros u 7 s ati 0° C! A u
te četnici gr an atir aju! ".
Z agrebu, eto, 20 cm snijeg a, u Beogr adu leden a kiš a - lome
N a večernjoj misi prisutno 12 osob a ! N avečer smo dost a mirno
se i kol a i noge !
poprič ali. Neke teže eksplozije osjetile su se negdje u blizini.
Nedjelj a, drug a po redu pod muslim anskom vl ašću !
Ip ak, mirno s am z asp ao.
Evo, k ako su mise bile posjećene (z adrž ali smo tok mis a µ o
ust aljenom redoslijedu) :
13. 11. 1993., subota
U 8 s ati prisutno 8 osob a.
Mirno presp av ao. Tenk s a svojom pos adom u crkvenom U 10: 30 prisutne 43 osobe.
dvorištu omogućuje miran s an od mogućih plj ačk aša i r azbojnik a! U 16 s ati prisutno 12 osob a.
N a misi 6 osob a. Poslije mise preko Crvenog križ a otpremili
U V areš M ajd anu u 9:30 prisutno 6 osoba.
nekoliko dek a i hr ane z a z atvorenike u Srednjoškolskom centru.
N a Pog ari u 15 s ati prisutno 30 osob a.
Fr a Željko je iš ao njim a, d an as ih je nekoliko više ! Noć as je U Vij aci u 15 s ati prisutno 30 osoba.
izgled a bilo ozbiljno gr an atir anje gr ad a. Jedni kažu izn ad pekare
Ukupno 118 !
a drugi k ažu d a su gr an atir ani Ljepovići. Zvižd anje gr an at a neki
'.

su osjetili iz pr avc a donjeg V ares a prem a gore. f f lJ an pro 3ece

U Vareš M ajd an i n a Pog ar iš ao s am s policijskom pratnjom,
mirno, a pojedinci k ao i sv akog d ana dol aze tr ažiti pomoć u hr ani.
a na Pog ar i njihovim kolim a. Z a sljedeću nedjelju dokin uli
Župnik to d aje n a svoj n ačin, prem a osobnim kriterijim a. Teško
smo jut arnju misu u župnoj crkvi, a n a Pog ari umjesto u 15 ,

60
61
 Fra Ilija Piplica
misa će biti u 14 sati ! Na Pogari crkva se pristojno očistila,
ali sva su stakla polupana pa je unutra strašno hladno ! Valja
nastojati naći neko rješenje i privremeno zatvoriti prozore !
Možda preko Unprofora ! ?
Oko podne začule su se jake detonacije u blizini. Topovske,
minobacačke! Tko ih šalje i gdje točno udaraju, ne znam. No, nije ,
ih ugodno čuti! Oko podne dolazi i Božo Malbašić, pok. Pranje s
Tisovaca. Traži nešto za pojesti, koju konzervu! Djeluje dosta uzne­
mireno. Poveo sam ga u kancelariju u želji da čujem od njega što 1
ima na Tisovcima i kako je on ovdje stigao. Priča da je za njega u
Tisovcima bila najgora prošla nedjelja (7 . studenoga). Naime, po
njegovu iskazu bilo je to u vrijeme kontraofenzive koju je HV O
poduzeo u cilju ponovnog osvajanja Tisovaca. U selu su bili samo
on i Kata Mirčić pok. Grge, gluha žena. Taj dan oko 12:30 dignuta
je u zrak džamija u Daštanskom. Poslije toga otuda je krenuo
pješački prodor na Tisovce ! I zamalo su bili osvojili Tisovce, ali
Muslimanima je došlo pojačanje i HV O je vraćen. On priča da Srbi
ne daju vojnicima HV O-a preko svog terena! I Ivica Rajić je morao
leći na zemlju, maltretiran je. Iz njegova pričanja teško je razabrati
od koga je maltretiran: od četnika ili pripadnika HV O-a Vareš koji
nisu zadovoljni svim ovim događanjima u koja su uvaljeni! Isto tvrdi
i za predsjednika Antu Pejčinovića. Ivica Rajić je ipak otišao u
Kiseljak sa svojima, a HV O brigada "Bobovac" zadržana je od
četnika i stavljena između njih i muslimanskih oružanih snaga kao
tampon-zona, živi zid. Po njegovu, HV O drži crtu Višnjići -
Daštansko - Alijino Korito! Božo također govori da ima u uvali
između Brgula i Višnjića 1.200 ljudi, među njima, uz vojnike, i žena
i djece ! Osim toga, on govori o dolasku nekih 30 srpskih tenkova u,
Šikulje ! Tvrdi da je pržićka crkva čitava, iako je negdje u njezinoj
blizini poginulo tridesetak muslimanskih vojnika ! Po njegovu,
Pušine su uništene, ali Pržići nisu i u Pržićima ima nešto ljudi! On
je u nedjelju protjeran s Tisovaca, ali u srijedu je ponovno uspio
ot1C1 gore. On se sprema 1 o lucan Je su a o ma enut1 za
Višnji.će, pronaći ljude, sastati se s njima i pronaći tajni put kojim bi
se i vojnici i narod mogli izvući i predati muslimanskim snagama.
62
Dani poslije
Ja mislim, vjerojatno to treba biti sakriveno od Srba! Daj B ože
da ne bude još goreg zla! On je, barem po njegovim riječima,
odlučan krenuti u tu akciju. U dosluhu je s Midhatom iz Općine,
vrhom općinske vlasti. Sam Božo je dvadesetak godina bio domar
općinske zgrade. Može se svašta dogoditi. Zamolio sam Božu da
opet dođe, ako se živ vrati, i izvijesti me o svojim koracima! Dode
večeras, evo, i voda, s dobrim tlakom! Izgleda, nakon 15 dana, bit
će moguće i okupati se! Tako je i bilo !
Na misi u Vareš Majdanu u 9:30 bili su sljedeći: Mato Šurkić
Jaze i žena mu Elizabeta (bili na Pogari), Augustin Kristić Šime
iz Kraljeve Sutjeske, Manda Slugić Vinka, Marica Čupka ž. r.
Josipa, Vanja Svinčicki, ministrant! Popisah ih za svjedočanstvo !
15. 11. 1993., ponedjeljak
Noć mimo prespavao, jutro uobičajeno. Na misi prisutno 6
osoba, zadušnice se nastavljaju ! Poslije mise jedan kršćanin, koji
mi je donio nešto krušaka s Diknjića, pita me jesam li čuo da s u
u Fojnici ubijeni gvardijan i vikar samostana? Nisam ! Kada si ti
to čuo? U 7 sati jutros, javio je Radio Sarajevo ! Odem u kuću,
pitam župnika je li on to čuo i reče da nije!
Upravo je 8 sati. Upalim tranzistor i vijest Radio Saraj cva
glasi : ubijeni su gvardijan fra Nikica i vikar!! ! Dakle, istina ! U
vrijeme prvog osvajanja Bosne, ondašnji sultan turski poštedio j e
fra Anđela, fratre i kršćansku raju. Bijaše t o na Milodraž u -
područje fojničkog samostana - a danas, drugim osvajanjem
Bosne, upravo na tom području ubiše dvojicu fratara ! Kao i
prošlih dana, razne osobe pa i Muslimani dolaze i traže ima li
kakve hrane ! Župnik nastoji s tim vješto manevrirati. Želi dati
pomoć onom koji je u potrebi, ali nije zgodno da to jav n o
odjekne. Valja zaštićenost koju uživamo sačuvati! Uvijek j e opa­
snost da u ime davanja pomoći "uskače" i elementi ko "i nam žele
nap ostiti. Unprofor je na kapiji kao dobra zaštita, ali civile i
uniformirane osobe, doduše bez oružja, pušta da se obralc
župnom uredu. Negdje prije 1 5 sati Radio Kiseljak potvrđuje
63
 Fra Ilija Piplica
vijest o ubojstvu gvardijana i vikara samostana u Fojnici. Gnusan
zločin, rekoše! Što je s ostalim fratrima i časnim sestrama?!
Ozbiljno se sada postavlja pitanje? Radio Zagreb, također u 1 5
sati, navodi slučaj Fojnice. Međutim, Beograd u isto vrijeme
govori o ponovnom povratu Fojnice u ruke muslimanskih snaga,
ali o ubojstvu fratara ništa ne govori! Što se to stvarno tamo zbi� a?
Kod naših Unproforaca danas smjena. Vidim, prije 1 5 sati u
crkvenom dvorištu podigli su jarbol sa zastavom UN-a. Visoki
željezni stup stoji i na njegovu vrhu zastava! Svak�o, ovo ? no:7i
vanjski znak zaštićenosti crkve, crkvenog prostora 1 nas koJl ovdje
živimo i radimo. Uloga Unprofora za mnoge je problematična!
Pa i za mene unazad petnaestak dana! Danas, u proživljenom raz­
doblju, vidim veliku ulogu njihove misije. U ime humanosti
zaštititi sve što služi humanizmu! I Caritas i crkvene o bJekte
i personal! Ovdje je to tako očito i zorno potvrđeno! Hvala
Bogu kada ih imamo!
Na večernjoj misi bile 22 osobe! S Kote došao Rudo Grgić da
nešto pomoći uzme jer je opljačkan, iako je sve vrijeme bio u
kući! Snijeg opet nastavio padati!
16. 11. 1993., utorak
Osvanuo dobar snijeg, već je prava zima tu! Kako ćemo je
"izdurati"? Noć je bila mirna. Na misi 1 0 osoba. Ljudi opet go­
vore o pljačkanju kuća i stanova. Ne smiješ stan ostaviti, istog
časa pljačkaši mogu uskočiti!
Sinoć je Radio Kiseljak potvrdio vijest o ubojstvu svećenika -
franjevaca u samostanu Fojnica. Na Radio Kiseljaku govorio je
sam župnik Kiseljaka fra Ivan Pervan. Prema informacijama
kojima je on raspolagao, ubijeni su na vratima samostana.
Navodno, od njih je zatraženo da napuste samostan i dogodilo se
_____to što bi - n "ihovo ubo "stvo. Fra Ivan ·e na ·avio za sutradan, tj. za
d�as, sprovod pokojnih svećenika u Kiseljaku. Što je s ostalim
franjevcima i časnim sestrama, nije u stanju dati odgovor. No
upoznao je javnost da je u samostanu bilo još pet franjevaca i pet
64
Dani poslije
časnih sestara, te civila koji su se sklonili u samostan i tu našli
' I
neko utočište! Jutros naši unproforci, čisteći snijeg od kapije do
Caritasa sebi, očistiše i stazu od kapije do crkve! Samoinicija­
tivno! Oko 10 sati dolazi nam zapovjednik Unprofora koji nas čuva.
On ima stalno sjedište na Ponikvama, a k nama je svratio na želju
župnika i nas. Ima pratioca - prevodioca. Župnik je iznio neka
svoja razmišljanja o našim trenutnim brigama, a fra Željko je Lo
učinio za župu Vijaka. Oni su odlično upućeni u stanje na
cijelom prostoru i potrebno je zapravo njih slušati da steknemo uvid
u pravo stanje. Mi stalno počnemo govoriti o rušilačkim pljačkama
koje još traju, a, zapravo, sve to oni znaju. Bili su na licu mjesta i
oni ne trebaju informacije te vrste od nas! Župnik j e izrazio želju i
zamolbu da njihova posada kod crkve ostane trajno. U njima
vidimo i našu sigurnost! Oni misle da nema civila na područj u
Daštanskog! Također tvrde da im HV O ne dozvoljava ulaz i uvid
u to područje. Osobno mislim da to HV O Vareš ne čini ! Nema
nikakva razloga za takav postupak. Zato sam iznio mogućnost
i sumnju da HV O o tome ne odlučuje. Možda su "živi zid" ispred
srpskog teritorija? Srbi im ne dozvoljavaju odstup, a predaja
Muslimanima mogla bi biti povod za odmazdu i uništenje - granati­
ranje samoga grada Vareša! U ovakvom razmišljanju bliža je
mogućnost i eventualnog povratka odbjeglih Varešana! Dok smo
j, li
i
još imali razgovor s unproforcima došao je i predstavnik gradskoga
Crvenog križa - Hamdo! On će, prema dogovoru s fra Željkom,
odvući nekoliko švedskih paketa "štićenicima" na Ponikvan1a, koji
su tu našli sklonište od progonstva! Kada sam mu rekao da ovdje
imamo Unprofor, odmah je zaželio da se i on s njima susretne.
Omogućeno mu je. Ovaj predstavnik Crvenog križa (Musliman)
govori kako je noćas putem radioveze dobio obavijest da s.e na
Brgulama nalazi grupa Hrvata (civila i vojske) koji su izrazili želju
da bi se vratili u Vareš. Mole u tom smislu pomoć i ovaj se obraća
Unproforu: mogu li oni otići na Br _ ule da to ostvare? S omenut ·e
i čovjek koji upućuje taj apel, neki koji je bio u policiji,HV O-a . .
U daljnjem razgovoru s unproforcima saznajemo da j e
Borovica (Donja i Gornja) zajedno s crkvom potpuno uništena!
65
 Fra Ilija Piplica
Sve spaljeno, srušeno. Zamolio sam: postoji li mogućnost da mi
u ime Crkve odemo gore i konstatiramo stanje? Možete li nam to
omogućiti? Obećali su to učiniti!
Čujem preko Radio Kiseljaka u 11 : 30: "Janja Barnjak
pozdravlja Ivu i poručuje da su u Kiseljaku. . . ".
Negdje poslije 1 3 sati stiže drugi tim iz Unprofora, s tumačem.
Želj eli su izvij estiti o samostanu u Kraljevoj Sutjesci i izručiti
nam pozdrave od gvardijana. Nažalost, iz razgovora proizlazi da
su oni bili u samostanu prije otprilike 15 dana. Nisu, dakle, bili
nakon vareškog " događaja" ! A mi smo upravo zabrinuti da se
pljačkaško divljanje i rušenje po Borovici nije odrazilo i na
samostan. Rekoše nam da su oni preko drugih prije pet dana
kontaktirali sa samostanom i da je tamo sve u redu! Zamolili smo
ih da prenesu gvardijanu i braći naše pozdrave i da ih izvijeste o
našem sadašnjem stanju. Sada smo u Varešu trojica, a fra Mato i
don Mato, i časne sestre, otišli su u zbjeg s narodom. Čuli smo
putem radija da su stigli u Kiseljak! U samostan smo otpremili
cigarete i kavu koje je gvardijan ovdje kupio još prije mjesec-dva,
u vrijeme - sada mogu reći - zlatnog doba Vareša!
Poslije 14 sati odlazim na sprovod, na Stogić, pokopati pok.
Jerka Terzića iz Vareš Majdana. Žena mu reče da je u prethodni
četvrtak ubijen kod kuće usred bijela dana. Uzimao je krumpir iz
šupe - garaže, naišla je banda, udarila ga i nožem zaparala, uslijed
čega je ubrzo podlegao! Strah se i dalje ulijeva u kosti preostalog
hrvatskog življa! Po običaju u ovim ratnim danima, blagoslovim
grob, izmolim molitvu vjernih za pokojnika i polaganje u grob.
Danas, jedan od 4 grobara (Muslimani su!) upita me kada sam
završio molitvu, može li on na svoj način iskazati počast poko­
jniku. Kako da ne! I izvrši on kratki obred "namaza" (rukama po
licu) dva puta! Idući na sprovod i vraćajući se zapažam veću
grupu jako naoružanih vojnika ispred Općine. Imaju i bijele
presvlake koje stavljaju na gornji dio uniforme. Kamuflaža za -
borbu u snijegu! "Ukraseni 7 su redemc1ma preko oba ramena.
'
U pričanju s drugima čujem da su neki došli iz Zvornika i spre­
maju se ići u obranu Olova! Kapija danas cij eli dan širom 1
66
Dani poslije
otvorena, a s unproforcima na kapiji stalno neki susreti i razgo ­
vori, p a i s uniformiranim osobama. U svemu tome predosjetio
sam moguću opasnost neželjenih gostiju i k nama -- posebno
uvečer, i zamolio sam župnika neka ode k unproforcima i
njihovom zapovjedniku skrene pažnju na takvu mogućnost.
Poslije večernje mise neka zatvore kapiju i nama neka nikoga ne
puštaju. Župnik je to i �činio i rekli su nam da budemo bez brige
- oni su tu za to da nas čuvaju! U vrijeme večernje mise n aša
Dubravka preko telefona javlja da je na radiju čula poruku za fra
Mišu, iz Kiseljaka od sestre Lene, brata Mate i ostalih koji su
izbjegli iz Vareša.
Župnik :Era Mišo išao je danas u podne u Općinu na tzv. okrugli stol,
upriličen navodno u vezi s mogućnošću povratka izbjeglih žitelja Vareša!
17. 11. 1993., srijeda
Miran san. Noć snježna, hladna. I strane agencije potvrdile su
vijest o pogibiji dvojice franjevaca iz samostana u Fojnici. R adio
i TV Sarajevo posvetili su toj ratnoj tragediji prilično vremen:1.
Članovi Predsjedništva Republike BiH izrazili su sućut
samostanu, provincijalu, franjevcima i vjernicima! Također, i
zamjenik glavnog zapovjednika Armije BiH Stjepan Šiber.
Prenesena je i poruka provincijala Bosne Srebrene fra Petfo
Anđelovića. TV je dao i osvrt, uz žaljenje, ali istovremeno pred­
bacujući drugoj strani da ne reagira na incidente koje čini HVO
(most u Mostaru)! Jednostavna je konstatacija: franjevci i B o sna
su nerazdvojni. Oni imaju najstariji kontinuirani staž u B o sni.
Ubojstvo franjevaca je pucanje u "Mir i Dobro" koje su oni riječj u
i djelom propovijedali. Braćo moja, slava vašoj franjevačkoj
smrti, pridružili ste se ogromnoj legiji svijetlih likova naše
bosanske, franjevačke prošlosti! Pomozite sada iz Vj ečnosti d a
Mir i Dobro što prije budu stvarnost naše Bosne!
_r_n_ o _ _ ---
e1-a-t1_v_n_o_1111
Sveta misa redovna. Pnsutno 6 osoba. n·an1 ee-e- r-
Župnik odlazi u Policijsku postaju kod Begića da dobije "dozvolu"
za slobodno kretanje! Tu je dobio i dvije stare knjige koje je poli-
67
 Fra Ilija Piplica Dani poslije

cija "našla" u kući Grgića (vlasništvo Ljubomfra), štampane 18. 11. 1993., četvrtak
negdje 1 877. U razgovor u s Begićem župnik saznaje da je policija
-
- --+-•1' e-t-Fe sla-s-ve-s t-aF1 0 :v@,---i-0n@- k- 0ii-sY,--l:'l a-sta-J:.1��ni-: .-prn �� er :a�aju-im cc' --------- - đ- ni- j e-g,-ži-v-a-nešte-isped-n-u-l e !-Na7 n i-si -j utm s -S - o-s-o- b-a-!-č) a,]-------
li oružja, "viška" hrane i slično. Odakle ovdje višak hrane? Obra- toga 4 muškarca. Fra Željko ozbiljno preuzima loženje, brigu
zlažu da se to može dogoditi kod novouseljenih koj i su mogli oko grijanja kuće. Na povratku iz crkve vidim da se puši iz dim-
!!
I
pljačkom doći do hrane ! njaka ! Znači, bit će grijanja na vrijeme. A izgleda i vanjska
Idem u 1 5 :30 zvoniti za misu. U blagovaonici vidim dvojicu temperatura popušta. Nahranio sam Vučka i mačka. To j e sada
uniformiranih, s leđa. Razgovaraju sa župnikom. Ulazna vrata j 1!
uglavnom moja briga.
nisu zaključana! Župnik se nije u stanju od ržati u disciplini ! Ako Radio Kiseljak najavljuje da će u 9 : 30 sati reemitirati sinoćnju
već treba pr imiti nekoga, onda smo to činili u ovo vrij eme u emisiju Radio Vatikana o tragičnom ubojstvu dvojice franjevac a
primaćoj sobi do kancelarij e. I dogovorili smo se da vrata ne i stradanju - progonstvu ostalih u samostanu. Po tom izvješću
ostavljamo otključana ! Razum još uvijek diktira mjere opreznosti. izgleda da nisu svi u samostanu jer se zahtijeva da ih se vrati u
Prvih dana takav stav nas je zapravo sačuvao od pr odo r a u kuću. samostan . Što li se onda događalo u samostanu? Što je s bib-
A stanje je još uvijek neizvjesno. Saznajem da je jedan od te dvo- liotekom i muzejom, s brojnim drugim dragocjenostima? ! Strahu-
j ice bio dr. Jasenko koji je u vrijeme preuzimanja vlasti od strane jem od "kultumog" . vandalizrpa!
HV O 0 a otišao u Kladanj i tamo je radio u ratnoj bolnici. Sada je Oko 1 1 sati ponovno su nam stigli predstavnici Europske za-
opet u Var ešu kao liječnik. Inače je po nacionalnosti Musliman. jednice sa sjedištem u Zenici. To su oni koji su nas još 3. stu-
3

S veče rnjom misom kasnilo se desetak minuta jer je župnik "u denoga došli upozoriti na opasnost, ali i prenijeti nam hodžinu
svom stilu", uz čašicu, s već spomenutim gostima nastavio intervenciju za nas. Međutim, u Varešu su tada još harale ekstre-
razgovor. Ne umije ili jednostavno neće da bude od r eđen. Tako mistički nastrojene "ekipe" HV O-a. I upravo tada, mi smo spasili
svetu svećeničku obvezu i 1 0 - 1 5 vjernih osoba on zapostavlja i ove međunarodne predstavnike od jedne takve HV O skupine koja
daje prednost " kavanskom" razgovoru ! Ova večernja misa je činila gluposti po Varešu. Danas su nam ovi izrazili zahvalnost
zap ravo je jedina prigoda da se kao župnik vidi i susretne s njima, za taj potez. Ističu da su bili svjesni životne opasnosti pred kojom
da od nj ih čujemo informacije o životu u gradu, na ulici , u su se našli ! Upoznali su nas sa zbivanjima na raznim stranama,
zgradama ! (Na jutarnjoj misi manje je prisutnih.) a i mi smo njih informirali o sadašnjem stanju.
Zašto on ne umij e, kao prvi i odgovorni svećenik, u ovim Dolazi zapovjednik vojne policije u Vijaci (Hrvat) i traži fra
ljudima sada naći suradnike i sugovornike ? ! To koristi samo kod Željka u vezi s mogućim odvozom paketa za stanovnike Vijake !
dijeljenja pomoći koju je navikao davati kao milostinju, a ne kao Stižu i dvojica uniformiranih, predstavljaju se da su iz Kaknja i
obvezu kojom je zadužen po nakani darovatelja! Ovakav pristup kažu da imaju jedno pismo za fra Mišu Mrljića od vlč. Petra
u ovim prilikama dovodi u pitanje ugled C rkve. Očit primjer kako Jukića. Fra Mišo ih prima i uručuju mu pismo. Doći će kasnije po
je velika odgovornost pojedine osobe u određenoj funkciji! odgovor. Župnik i dekan iz Kaknja zanimaju se za stanje u
Otišli smo spavati u svoj e sobe, ja i fra Željko, s mučninom Varešu, za svećenike, za crkvu, za narod. Župnik moli da mu ja
doživlj enog ! odgovorim. Prihvaćam i nastojim dati odgovor na sva pitanja.
Dobro je da i ovdje prenesem taj odgovor jer je u njemu sažet
opis stanja crkvenih objekata. Evo toga pisma:
3 Jasenka Karamehić - o p . pri.r.

68 69
 Fra Ilija Piplica
t,Pišem ti u privatnojformi, ali službeno . Kao sigurnu informaciju.
1 . Ovdje smo ostali: fra Mijo , fra !lija i fra Željko , župnik
Vijake . U noći egzodusa vareškog naroda otišli su s narodom : fra
Mato i časne sestre iz Vareša i župnik iz Borovice vlč. Mato . Preko
Radio Kiseljaka čuli smo da su fra Mato i vlč. Mato u Kiseljaku.
2 . Mi boravimo u Varešu u župnom stanu, zajedno s našim
starim domarom !lijom (tvrd na uho ' ) . Nemamo domaćice .
Za ručak se brine jedna obitelj u blizini crkve koja je ostala.
3 . S crkvama za koje znamo , stanje je ovakvo:
I. Župa Vareš. Župna crkva , stan , stara crkva neoštećeni.
U Vareš Majdan u crkva provaljena , vrata o b ijena, unutra
sve oskvrn uta , isprevrtano, razb ijena. Svetohran ište o tvoreno
(ključ iz sakristije uzeli i o tvorili) par konsekrira n ih hostija
razbacali po podu itd.
Filijalna crkva na Po gari potpuno ruinirana. Dvije tromblonske
mine ispaljene na nju, jedna izvana s bližeg odstojanja, druga s vrata
crkve u prezbiterij iznad oltara. Staklo sa svih prozora sasulo se,
oltar prevrnut, sve ruho razbacana po podu i po smrskanom staklu.
Filijalna crkva u D uboštici (20 km od Vareša) također proval­
jena, unutra sve isprevrtand i razbacana po podu crkve.
Za filijaln u crkvu na Pržićima nemamo n ikakvih podataka ,
gore nam pristup nije dozvoljen .
II. Župa Borovica . Prema svjedočenju UN-a, Borovica Gornja
i Donja je un ištena, kuće porušene i popaljene . Crkva također
uništena, spaljena, strše samo gole zidine. Nama još nije dozvo­
ljen.pristup i uvid u stanje .
III. Župa Vijaka. Crkva provaljena i desakralizirana . Unutra sve
isprevrtano , i u sakristiji isto. Župni stan provaljen i opljačkan .
Sva hrana iz Caritasova skladišta odnesena. Sveukupno se govori
o 50-60 preostalih osoba .
Filijala Oćevija . Prema dosadašnjim informacijama crkva
nije razrušena .
IV Zupa Jelaške . Prema prošlonedje ljnom izvještaju fra
Berislava Kalfića , koji je le- nama dolazio, tamo se nisu dogodili
pljačkaški pohodi.
70
Dani poslije
4 . U Varešu je ostalo vrlo malo naroda. Kompletne obitelji s
djecom mogu se izbrojiti na prste jedne ruke! Evo činjen ica!
U nedje !ju na misama bilo je prisutno: u 8 sati - 8 osoba ; u JO :3 O
- 43 osobe ; u 1 6 sati - 12 osoba ; u Vareš Majdanu 6 osoba ; na
Pogari 30 osoba , u Vijaci 19 osoba!!!
5. Na Pogari nije ostalo. 2 .500 ljudi! ! ! Vjerojatno se radi o
Daštanskom, to je granično mjesto prema Srbima . Tu se govorilo
o mogućnosti "zaostataka " jednog broja naroda zajedno s posrro­
jbama HVO-a. Tamo je nešto mutn o , a što - Bog zna! Mi ne
·1i I raspolažemo ni s kakvim sigurnim informacijama , ni Unprofor
nema jasnih podataka .
6. O mrtvima nije moguće istinu saznati. Jednostavno, nema se
tko za njih pobrinuti. Ukopno muslimansko poduzeće iz Visokog
vodi brigu o njima! Bojimo se manipuliranja s mrtvima!
7. Za sva sela župe Vareš ne znamo . Znamo da su na Pogari
22 kuće spaljene, srušene. Tu je najviše ljudi ostalo (oko 1 3 0 1 ) ,
a u drugim selima z a koja znamo ostalo j e po 5-6 osoba (U svim
selima sve je opljačkana , provaljena i odnesena . I stoka otjeranu . ) .
8 . Posjećuju nas razne međunarodne institucije . Donose nam
informacije i dajemo im informacije. Mi smo zaštićen i, od Un ­
profora . U crkvenom dvorištu nalazi se jedna njihova posada .
Zahvalni smo za ovo . Posjećuju nas i predstavnici civilne i vojne
vlasti II. korpusa , pokušavaju pružiti uvjeravanja , ali sve je to
verbaln o . Protekli dan i don ijeli su opću pustoš koju nitko n ije
mogao zaustaviti.
9. Što se tiče brašna i hrane, od toga n išta . Silos u Varešu je
spaljen . Nismo u stanju normalno uslužiti ni ove koji su osrali u
Varešu. Sve ovo na brzinu, ali neka ostane kao dokumen t!
Uz bratski pozdrav! Fra !lija Piplica , ž. vikar" ·
Večernja sv. misa o običa ·u. Donosi ocima pisma iz_Kaknj.•-
-----­
župnik je dao 4 švedska paketa da ih odvezu u Kakanj! Zapravo
5 komada, njima dvojici po 1, župniku Peri l i 2 u samostan. Tako
župnik rasporedio! Preko Radio Zagreba čujemo vijest da su
71
 Fra Ilija Piplica
Muslimani razmijenili 9 leševa s Pogari - među kojima i 84-
godišnja starica - s HV O-om u Kiseljaku ! Dakle, sumnje u
zlorabljenje poginulih i umrlih postaju pomalo otkrivene !
Noć srno dočekali u miru. Barem se ne čuje nikakvo pucanje.
19. 11. 1993., petak
Noć mirno protekla. Na jutarnjoj misi 6 osoba. Isto kao i jučer.
Dođemo, eto, u crkvu i vidimo da smo preživjeli noć ! Sinoć
netko, ili noćas, na radiju reče da bi danas trebala biti sahrana
svećenika ubijenih u Fojnici. Pokop bi se obavio u Kiseljaku !
Također se čulo da muslimanske vlasti nisu dozvolile ni
nadbiskupu ni provincijalu da s Unproforom posjete samostan u
Fojnici ! Neće franjevačke žrtve u Bosni stati na tome !
Jutros -5 ° C . Dan protječe relativno mirno. Bez posebnosti!
U večernjim satima, iza 20 sati, čule su se teže detonacije, nešto
dalje u pravcu Breze. Nema još sigurnih informacija o ubijenim
franjevcima. Radio Kiseljak govori o sljedećem: na zahtjeve da se
izruče tijela ubijenih , franjevaca, dobiven je odgovor da su
pokopani ! Zatim, da su u Visokom na verifikaciji, da bi potom
opet rekli - pokopani su u Fojnici ! ? Gdje je istina? Radio Vatikan
opet govori o tome da nije poznata sudbina ostalih u samostanu
u Fojnici: 5 časnih sestara i naroda koji se sklonio u samostan.
20. 11. 1993., subota
I jutros -5 ° C. Na misi istih 6 osoba. Rano stiže vijest da su dvije
starice, koje su ostale i bile smještene u prostorijama gradskog
vrtića, jutros umrle. Gdje su njihovi da ih oplaču, da se za duše
njihove pomole i da ih dostojno pokopaju? ! Kakvo je bilo njihovo
izdahnuće kada u tom sudbonosnom momentu ne vidješe nikoga
svoga? I ovo je jedna vrsta mučeničke s1mti ! Pokoj im vječni!
Dolazi nam (oko 9 sati) opet gosp. Major, 4 s pratiocem-tumačem,
iz Nordijskog bataljuna koji nas čuva! Dolazi po pitanju mogućeg
4 B oj nik Hakan B irger - op. prir.
72
Dani poslije
susreta s HV O-om i izbjeglim ljudima na Daštanskorn. Navodno ,
inicijativa dolazi od dr. Jasenka, i on želi da stupimo u dodir
s njima preko Unprofora. Dr. Jasenka predložio je fra Željka
Filipovića, da u pratnji Unprofora to ostvare. Na pitanje u ime
koga to pokreće dr. Jasenka i tko iza njega stoji, rečeno je da on
to čini kao humanist ! Upozorili smo na određene opasnosti koje
su prisutne: mogućnost uskakanja nekontroliranih "elemenata"
i u stanove! Stanovi i kuće uglavnom su zauzeti i useljeni, gdje će
se vratiti? Mogućnost odmazde još je prisutna! Moralna odgo­
vornost ne daje nam za pravo da nekoga samo "onako" vratimo .
Kada b i t o bila i stvarnost ! Stoga srno usmjerili razgovor u pravcu
Međunarodnoga Crvenog križa. Ta institucija trebala bi biti j amac
nepovredivosti osoba koje bi se eventualno vratile i mogle vratiti.
Zato bi trebalo to sve činiti s njima! Iznijeli smo im i neke naše
probleme. Ali, otvoreni smo za susret na Daštanskom, možda bi
nam to pomoglo uvidjeti kako je stvarno stanje tamo. Susresti se
oči u oči s našima. Čuti što ih muči i što žele? I ima li ondje uopće
civila? Koja je svrha boravka HV O-a na tom prostoru? Radi čega
su tu ostali? Braniti srpski teritorij s nadom povratka u Vareš?
Je li to njihov dug prema Srbima?
Dobivam 2 pisma iz Sarajeva, preko Crvenog križa, od svojih.
Sestrića, sestre i nevjeste! Sestrić iz ulice Palmira Togliattija 25 ,
među ostalim, piše: " . . . Nekako se snalazimo - ja sam se u
međuvremenu oženio i dobio prinovu . . . Malecki se zove Dejan,
star je 2 mjeseca. Upravo prije par dana smo ga krstili . . . Velečasni
Zvonko rekao nam je da se čuo s Varešom preko radioamatera i
da ste tamo svi dobro i zdravo . . . Pokušaj da se javiš na bilo koji
način . . . ". (Pismo pisano 26. listopada 1993. , obitelj Bodul)
U drugom pismu od nevjeste i bratića javljaju da su dobili
pismo od mene preko Crvenog križa. Tu stoji: " . . . Franjo je
došao kući iz bolnice. Što se tiče sve je dobro, ali nedostatak
no u i oko desno je u pitanj.ll_._ E_o_sloji_ mo_gućn.o.s.t,_ako j.madn.
l..,----­
sreće, da odu u inostranstvo radi oka. Bogu hvala drago m ,
prilično je smiren i staložen i dobro podnosi svoju nesreću . . .
Što se mene tiče (nevjesta) zdravlje je dobro narušeno , a 1
73
 Fra Ilija Piplica
smršala sam 34 kg ! ". Dalje izvještava o svojim sestrama i braći
iz Travnika. Njezina rodna kuća na Putićevu uništena je posve!
(Pisano 25. listopada 1 993.)
Gore imenovani Franjo, moj bratić, još ljetos u mjesecu srpnju
izgubio je obje noge ispod koljena od granata koje su pale na
njegovu kuću u Sarajevu, Drinska 4!
U Kiseljaku se u 1 1 sati služi misa zadušnica za pokojne
franjevce iz Fojnice. Fra Željko odlazi za Vijaku kamionom u
kome je odvezao švedske pakete za tamošnje preostale vjernike.
Snijeg je ozbiljan i put je opasan. Nužna je zimska oprema za
vozila ! Tamo će i prenoćiti. Bog ga čuvao ! Telefonom nazivam
Begića u Policijskoj postaji. Molim oružanu pratnju za Vareš
Majdan sutra u 8:45 sati i Pogar u 1 3 sati, kao i terensko vozilo
zbog zime i snijega. Sve spremno obećava. Nadam se da će sve
biti učinkovito kao i dosada ! Obećanje je uvijek ispunjena ! Od 1 3
do 1 4 sati smjena unproforaca u našem dvorištu; odlazi dosadašnji
tenk, a njegovo mjesto zauzima drugi. Pošli u noć smireno !
21. 11. 1993., nedjelja
Noć mimo protekla. Jutro osvanulo s -3 ° C. U 8:45 sati dolaze
kolima po mene za Vareš Majdan. Bez zimske opreme, ali rekoše
da će za poslije podne doći drugi sa zimskom opremom. Ubrzo
iza prvoga zvona u 9 sati došao u crkvu Vjekoslav Pogarčić,
prijavio sebe i ženu, kao i Tomu Sprečkića i ženu mu. Došao
uznemiren i zavapio: smijem li ovdje reći - spasite nas, molim
vas, noćas su nas opet uznemiravali. Stalno ulijeću u kuću i pitaju:
zar još niste otišli? !
Na misi prisutno 1 4 osoba! Izvršio sam popis onih koji nisu
bili u nedjelju. Novih 7 kuća i stanova! Troje djece: Vanja i seka
mu Ivona i njihova jedna rodica. Na pučkoj misi prisutno 40 !
Pos ·etili nas un roforci sa sjedištem u Visokom. Jedan Španjolac,
drugi Rus, a treći Šveđanin ! ? Zanimali se za stanje u Varešu,
brojnost Hrvata, obimnost stradanja i ljudi i objekata. Je li zave­
den red u Varešu i je li se vojska povukla? Nastojali smo samo
74
Dani poslije
upozoriti na činjenice. U razgovoru je predloženo: možemo
dostaviti stvarni izvještaj starješinstvu i oni će preuzeti obvezu da
se to uruči. Također, jedan primjerak tog izvještaja žele i za sebe.
Obećali smo to sačuvati, a oni će najvjerojatnije oko utorka opet
navratiti. Imali su tumača.
Dok sam ih ispraćao, iz crkvenog dvorišta vidio sam brojne vo­
jnike s punom bojnom opremom·, s lakim i težim naoružanjem, kako
u koloni odlaze uzbrdo pokraj pravoslavne crkve. Bilo ih je sigurno
stotinjak. Veći dio imao je i zimske maskirne uniforme (bijele)!
Vjerojatno će uslijediti jači borbeni okršaj oko crte Daštansko !
U 1 3 sati dolazi pratilac s kolima i lancima, da idemo na Po gar.
Nismo mogli stići do crkve. Zaglavili na pola gornjeg puta u
smetu ! Odatle pješke. Ipak sam došao . Desetak minuta prije 1 4
sati. Na misi nas je bilo 63! Najveći broj ! Danas svetkovina Krisra
Kralja svemira! A nas pritišće stvarnost "Kraljevstva Sotone" !
' Mržnja, nasilje, ubijanje, masakriranje, paljenje, uništavanje
imovine - sve su to djela i uspjesi đavolskog kraljevstva. Ova
stvarnost još jače nas potiče da s punim žarom molimo :
Oče naš ! . . . Dođi kraljevstvo Tvoje! Neka bude Tvoja volja - kako
na nebu tako i na zemlji !
Među prisutnima bilo je 1 4 učenika osmogodišnje škole i
sedmero male djece ! Rekao sam im: možda po vama B o g
ostvaruje veliki plan za budućnost ! Možda ste sjeme koje će
sačuvati i iz kojeg će proklijati plod veće kršćanske zajednice na
prostoru vareške župe? Zanimali su se za budućnost odlaska
izbjeglih dalje iz Kiseljaka - ili za povratak ovamo ! ? Izvijestio
sam ih da smo mi preko Radio Kiseljaka saznali da su tamo
stigli i fra Mato i vlč. Mato, župnik Borovice. Pitali su mogu li
oni uputiti kakve poruke za Kiseljak i kako . Rekao sam, preko
Radio Kiseljaka čuje se da iz Vareša stižu poruke, a kojim kana­
lima - ne znam ! Svakako, izgleda da se s Daštanskog mogu
otpremiti poruke, ali kako stići do Daštanskog? Na povratku
uc1 1spovje 10 sam Bernardu Iličić, staricu-invalida. Zamolio
sam ljude u crkvi da pomognu osloboditi kola koja su zapela u
snijegu ! Spremno su otišli i riješili problem.
75
 Fr a !lij a Pipli c a
D anas s u sr et i s dvij e muslim anke , st arij e žene: mol e i pit aju,
mož emo li mi otići n a D aštansko? Tamo j e j e dnoj od nj ih ostao
muž inv alid. R e k ao s am, z a s a d još n e možemo ! D ok s am
bor avio n a Pog ari n epr e st ano j e odzv anj alo š tektanje mitr alj ez a
i puš ak a , p a i rj eđi gr an atni u d ari n e gdje oko Alijinog kor � t a i
D aštanskog. Bog zn a što s e tamo zbiv alo ! Z ašto ljudi puc aJ U u
ljud e ? A sv atko od nj ih želi živj e ti ! U džungli vl a d a z akon
j a č e ga, ali i tamo im aj u odr eđen a područj a g � � se � oj e din � �i� a
, _
bić a ili grup e is tih osjeć aj u kao n a svom - z a s t1 ce m. A on aJ J aci ,
i k a d prodr e u taj prostor, osj e ć a d a j e na tu đ e m, p a k a d s e
domogn e plij e n a, vr ać a se u dj e lokr u g svog a življ e nj a ! I oni
n ap adnuti z atim n as tav e svoj mirni život !
22. 11. 1993., ponedj eljak
I jutros s am s a 7 prisutnih osob a n as tavio mis e z a dušnice � a
-
naše poginu l e , u bij en e , umrl e. Jutros, eto, za Ferdu Lovrenov1 c a
koji j e u bij en kao civil, nekoliko d an a nakon osv aj anj a Var eš a i to
u blizini svoj e kuće, z aj e dno s pok. Josipom Petrovićem. Vrij eme
- hl adnoć a popus til a . Živa j e n a 0 ° C ! Žu pnik j u tros govor � d a j e
_
sinoć u Var ešu gle d ao veliki pl amen, gori kuć a, škol a? Misli d a
j e u krugu pr avosl avnih, srp skih n as elj a (Ljoljići?). o � � t � avr �ć a
.
Unprofor, z apovjednik M ajor s tum ač em - "Sloven ac 1 nJ1hov1m
lij e čnikom. Lij ečnik donosi lij ekov e - inzulin i o tom� gov � � e.
_
Župnik ope t "r azvez ao", k ao d a s u lj u di došli besposl eni sJ e d1t1 u
k av ani uz piće . Ovakav pris tup prim anj u str an ak a, pos ebno ugle ­
dnih - str ašno m e iritir a . Župnik ne umij e pit ati, sluš ati njih i učiti
od njih. Uvijek s e "pr ekr c a" svojim r azmišlj anjima i pitanjim a,
č e s to ponavlj ajući ve ć prij ašnjih d an a izn e s en e činj eni ce. A
obv e z atno mu j e spom enu ti str ah d a s e C arit asov a dobr a n e
oplj a čkaj u ! Post avio je i pitanj e hr an e z a one koji su u k ampu u
_____ P-onikY. am a kod n ·ih ! J asno s u odgovorili: mi osig ur av amo hranu
z a njih pr eko međun arodnih hum anit arnih org aniza cij a . Vi ne
trebate nj im a hr anu sl ati ! I usprkos njihovoj izričitosti , op et
župnik zaključuje: ako tr e ba, mi imamo i možemo njim a d ati !
76
D ani poslije
Doveo je u pitanje otpremljene p akete njim a n a Ponikv u . I ovo
treba drugim putem provjeriti, pa i sam gore otići! Z ašto ove ljud e
pritisnuti osobnom nesposobnošću; z agaziti i riješiti problem koji
si stvorio?! Ovu prigodu iskoristio sam i upozorio z a jučerašnji
v apaj iz Vareš M aj d ana: " Sp asite n as, molim v as" ! Radi se o
Vj ekosl avu Pog arčiću i ost ale 3 osobe koje su s njim a u kući.
Nepozn ate osobe s e u noći poj avljuju n a vr atim a njihove kuć e i
pritišću ih s provok ac ij am a: "Zar još niste otišli?" !
Dan protječe uz prim anje raznih osob a, ugl avnom župnik s
njim a komunicir a jer nisu od posebne v ažnosti z a našu zaj ednicu !
Dubr avka prigodom donošenja ručk a priča o z astr ašivanjima
osob a koje su ostale u svojim kuć am a . Ugl avnom ih noću uzne­
miruju i plaše! I danas se čuje pucanje uokolo!
Počinje r aditi i Radio post aja "Bobovac" - Vareš ! Iz Kis elj ak a ,
od 17 :30 do 19 sati. R e d akcijsko obraćanje na poč e tku s adrž av alo
j e ov akvu poruku:
"Dr agi gr ađani - Var ešani, d a bar nakr atko bud emo z aje dno !
Str ašni egzodus z a sve n as je bolan. Mudž ahe dini u n al etu osvojili
su gr ad, neće ost ati z adugo. Oslobodit ćemo g a od isl amskih
fanatika! D a bismo bili ondje gdje i spadamo. Mi smo prinudno u
gostim a u Kiseljaku. Želimo iznijeti prave inform acije s bojišt:1. . . "
Zahv aljuje s e na toplom prijemu općinama Kiseljak i Kreševo.
Slijedilo je čit anje pozdr av a i poruk a . Kao posebnost u ovim
pozdr avim a bilj ežim: " Svim žite ljim a sela Mir pozdr ave izručuju
bojovnic i s Mir a , s ada n a Višnjićim a!" Spomenulo ih j e imenom
i pr ezimenom oko 50! Također je poimence spomenut 61
bojovnik, tj. oni koji su stigli s bojištana kr atki odmor u Kiselj ak.
Spomenuto je i to d a je stotinjak "kukavic a ", ljudi sposobnih z3.
obranu, r aznim kan alim a pobjeglo do Kreševa i d a su uhićeni . B i t
će vr ać eni n a borb enu crtu. Spikeric a je n a kr aju, n akon sat i pol
emitir anog progr ama, z aključil a: "N aš Vareš živje t će u n am a " !
Laku noć i miran san! Ako tako bud e živio Vareš, ond a smo mi
Hrvati u Varešu pokojni!!!
77
 Dani poslije
Fra Ilija Piplica
pomoći u njihovom radu. Danas je upravo navratila ekipa Unpro­
f� ra s tumačem koja je bila ovdje u nedjelju, ali u nešto izmije­
nJenom sastavu. Sada su tu: jedan Jordanac, jedan iz Venezuele
23. 11. 1993., utorak

Noć i jutro bez uznemiravanja. Poslije jutarnje mise jedna

i isti časnik iz Španjolske, tumač (ženski) također isti! Oni su sa
mlađa osoba, djevojka, pristupila mi je kod crkvenih vrata i pitala
sjedištem u Visokom, a prvenstveno se zanimaju za pitanJ a s
jesu li nam unproforci dali neko pismo od župnika Šopića iz
aspekta međunarodne vojne policije. Je li vojska napustila Vareš?
Kiseljaka. Rekao sam, nije mi poznato. Ona nastavlja kako je
sinoć oko 20 sati kucala na vrata Župnog ureda, ali se nitko nije !ma li prog �njanja i šikaniranja Hrvata? Žele sigurne informacije
1 argument1rane slučajeve (poimence). Kada smo im svratili
javio! Mi smo bili u kući i, pošto nije bilo struje, razgovarali smo
pozornost da i unproforskih delegacija ima mnogo, i to raznih,
u blagovaonici. Zamolio sam ju da ode u Caritas kod unproforaca
što nas dovo ?i u dvojbu kome dati informaciju, odgovorili su :
i da njih upita jesu li predali pismo? Otišla je i donijela pismo
dajte svima! Sto više informacija na razne strane, bolje je! Njima
adresirano na župnika fra Miju. Upozorila je da je to "strogo
smo, po dogovoru, uručili kuvertu s izvještajima za Provincijalat.
povjerljivo" i da možemo odgovoriti sutra do 8 sati. Stigla je, eto,
To su bili sljedeći izvještaji koje sam osobno sačinio.
prva direktna vijest od našeg fra Mate. Piše on, ukratko, o
poteškoćama puta nakon izlaska iz Vareša. Išli su preko Sokoca.
1. Izvještaj o "događaju Vareš" - br. 580/93,
Temeljito su opljačkani! Ipak, i svećenici i časne sestre stigli su
2. Izvještaj o stanju crkvenih objekata - br. 58 1/93,
u Kiseljak. Tu su smješteni, on u župni ured, a sestre u kuću
3. Izvještaj o brojnom stanju i drugo - br. 582/93,
časnih sestara u Kiseljaku.
4. Pismo Provincijalu, razmišljanje fra Ilije - br. 583/93 .
Ovaj dan proveo sam uglavnom u sobi u pripremanju i pisanju
raznih izvještaja o događajima u Varešu, koje bismo trebali sutra
Broj 2 i 3 predali smo i ovoj ekipi Unprofora na upotrebu .
otpremiti po Unproforu do Visokog i u Kiseljak! Oni će se
Također smo poslali fotokopije fra Mati u Kiseljak, kao i popis
pobrinuti da to stigne u Provincijalat u Sarajevo. Dolaze pojedinci
(do J(og smo mogli doći) onih Hrvata koji sli ostali u Varešu !
iz Vareš Majdana i žale se župniku na teško stanje, na prijetnje
Ovdje prenosim samo pismo koje sam poslao Provincijalu . 5
i stalnu ugroženost!
Evo potpunog sadržaja:
24. 11. 1993., srij eda "Oče Provincijale! D ostavlj am Ti jedno svoje razmišljanje ,
Na jutrošnjoj misi bilo je 8 osoba! Nisam uspio mirno odspa­
može Ti biti od koristi.
vati jer sam psihički bio pritisnut izvještajima koje smo željeli
Što mislim sada - nakon tri tjedna od egzodusa Va reša ? Sve
dostaviti Provincijalatu i iskoristiti dobre usluge Unprofora. Nisu �to se dogodilo s Varešom ostvarenje je jedne politike krojen e
to nikakve informacije političke ni vojne naravi, nego izvještaj
izvan o v e sredine (Srednja Bosna). Za ljude koji s u takvu politiku
starješinstvu o stanju u Varešu kakvo jest! Starješinstvo treba biti
kreirali Vareš je b io nevažno mjesto , ali predviđeno za ovo Jto
- -1:0rne-- i-n-:fo1:: mi- r.an- 0 -,-al-i-kako- 7- Sxe -1r nmunikacij�, telefonske
bif i/ Ljudi i njihova stoljetna kućna ognjišta ovdje , za takve, bili
poštanske, cestovne, su isključene. U razgovoru s raznim timo­
---- - A
su samo jednostavne šahovske figure koje su oni, u svorn
vima Unprofora otvorena nam je i ta mogućnost. I oni sami žele
pogrešnom zamišljanju, pomaknu li i stavili "svoj" hrvatski narod
sigurne obavijesti o našem stanju, pa im ovi izvještaji mogu 5
Dokumente 1 -3 vidjeti u Prilozima. Za ustupanje dokumenata zahva!J ujemo
fra Anti Cvitkoviću
78
 Fra Ilija Piplica
ovdje pred MAT poziciju . I jadni narod nije imao kuda! Dakle ,
Vareš danas nije toliko rezultat pobjede muslimanskih snaga ,
koliko je rezultat nerazumne hrvatske politike na ovim prostorima.
Tako sada mislim i razmišljam.
Što činiti? Mi ovdje preostali još uvijek živimo neizvjesne dane,
u svakodnevnoj uplašenosti i nemiru. Sigurnosti i prave zaštite na
ulicama i u vlastitim domovima još uvijek nemamo. Pojedinci i
obitelji mole nas: zaštitite nas! Kao odraz ove stvarnosti navodim
samo Vjekoslava Pogarčića koji u nedjelju (2 1 . 11 . ) reče meni:
molim vas, spasite nas - stalno nam ulijeću u kuću, prijete i govore :
zar još niste otišli ? Službene vlasti to osuduju i govore da to nastoje
spriječiti . . . Ne znam kako se osjećaju prognani Varešani u okrugu
kiseljačkom ? Pretpostavljam, mučno im je! Još nedavno izbjeglice
iz Kraljeve Sutjeske i Zenice bili su kod njih, a sada su zajedno kod
drugih!!! Kada bismo imali prigodu u MIR U i bez STRAHA
razmišljati o svom sadašnjem položaju i jedni i drugi, što bismo
zaključili? Što bismo odlučili . . . ?
Pokušavam sada. ozbiljno uzeti poziv novih vlasti u Varešu upućen
nama svećenicima : vratite narod u Vareš' Pokušavam ozbiljno,
ozbiljno uzeti i poziv koji je javno uputio izbjeglim Hrvatima iz
Vareša predsjednik Alija lzetbegović: neka se vrate u Vareš! . . .
KAKO to ostvariti? Kako to postići? To je moguće ostvariti samo
na nivou centralne vlasti Republike B iH u Sarajevu. Predstavnici
hrvatskog naroda u republičkim tijelima, posebno Komšić i Kljujić,
moraju u razgovoru s drugim faktorima tamo razmišljati i domisliti
mogućnosti eventualnog povratka onih koji to žele. Ozbiljan pristup
u rješavanju ovog problema nužno uključuje i pitanje vlasti u Varešu.
Vlast bi trebala biti takva, i u organima javnog reda , da svima
omogućuje sigurnost življenja i imovine. Dobro i pravedno rješenje
ovoga pitanja moglo bi biti ozbiljno otvaranje vrata povratku.
Svi drugi pokušavaju, bojim se neće imati učinka. Ovo pismo, moj
je osobni apel Tebi, Provincijalu, i onima koji u tom pravcu mogu
nešto učiniti - da to brzo čine! I I
Srdačan pozdrav uz iskreno poštovanje! " .
80
Dani poslije
25. 11. 1993., četvrtak
(sv. Katarina,djevica - mučenica)
Neuobičajena proslava u Kreševu. Sv. Katarinu slave u
Kreševu izbjegli Varešani ! Bože moj! Nemoguće stvari moguće
su, eto, i među ljudima! I to je čudo s negativnim učincima !
Jutros na misi 1 0 osoba. Živa nešto ispod nule. Dan teče bez
jačih uzbuđenja. Želio sam posjetiti neke obitelji u Vareš Majdanu,
da ih vidim, utješim, ohrabrim. Ne mogu (ne smijem) to učiniti
bez oružane pratnje. Telefon nam, evo, isključen. Ne mogu
stupiti u kontakt s policijom (Begić) da dogovorimo osiguranj e.
Tako je planirani posjet propao. Nešto prije podne dolazi Mišo
Dusper iz Duboštice, prilično smeten, govori o neka 2 paketa
koja nije dobio jedan čovjek (stanuje s njim! ). Rekao sam, svima
,I koji su tada bili tamo mi smo dali paket, 2 su ostala viška !
I vratili smo ih ! On govori o opetovanom uznemiravanju ljudi
koji su ostali tamo, o pljačkanju stoke ! Iako tamo imaju policiju,
opet se to događa. Mogu misliti kako je to mučno ljudima, biti
u stalnom strahu ! Ali cilj njegova dolaska ovdje nije mi bio
jasan! Ispratio sam ga u crkveno dvorište, na ulici kod kapije
čekala su ga trojica naoružanih, Jasno, unproforci njima nisu
dozvolili ući, pa je on sam došao! Iako je govorio o nekom I vici,
novom zapovjedniku u vojarni Duboštica, taj nije pokaz ao
nikakvo zanimanje za susret sa mnom. Moj izlazak u dvorište
bila je lijepa prilika za to, ali otišli su, s njima i Mišo "poku­
njene" glave. Da nisu s njim pokušali kakvu manipulaciju za
dobivanje kakvih paketa ovdje? Plašim se za psihički strah kod
Miše ! On je bio crkveni odbornik.
Na Radio Kiseljaku u 8:30 slušam katehezu - vjeronauk koji
drži fra Mato Topić. Emisija je trajala 1 5 minuta, a tema Kra­
ljevstvo Božje - nebesko! Poslije podne isti radio vodi razgovor
s vikarom samostana Kreševo fra Ivicom Karatovićem. Tema
razgovora: Cantas 1 1zbJeghce 1z Varesa. z razgovora se uocava
ista problematika koju smo ovdje već živjeli. Samo, sada su
Varešaci u podređenom položaju, i oni mole kruh, odijelo, deke ! ! !
81
 Fra Ilija Piplica
Poslije večernje mise župnik otišao u posjet obitelji Petrović
("potočka" zgrada), čestitati imendan domaćici koja sada kuha
i za nas! Vratio se oko 1 8 sati i donio loše vijesti. Naime, u toku
njegova boravka u toj obitelji dogodilo se nasilje - silovanje nad
jednom osobom u Ljepovićima, preko ceste kod tvornice. Žena je
izvedena iz kuće, odvedena kod kamenoloma i tu silovana! Radi
se o osobi ( 1 955.) koja u svojoj kući živi s majkom.
26. 11. 1993., petak
Pokoja teža granata odjeknula negdje noćas. Na jutarnjoj misi
9 osoba. Ni jutros telefon ne radi. Čujemo da drugdje rade, ali,
eto, naš ne! Valja nešto poduzeti i pitanje telefona raščistiti! Jutros
živa na nuli! U odnosu na prethodnu noć ova je bila nešto hlad­
nija! Župnik otišao u Poštu radi intervencije za telefon. Uspjelo!
Provjerom ustanovili da imamo "dvojnika", nekog Parića, iako
on ima broj 180, a mi 190! Stručno objašnjavaju, moguće da je
kod tog Parića telefon isključen i mi onda ne možemo dobiti
vezu! Upozoravamo da to do sada nismo nikada imali! Donijeli
su i dokument iz Pošte iz kog se vidi da je N. Parić napisan
zajedno, u istoj liniji sa župnim uredom. Oni će ga potpuno
isključiti da ostanemo sami. Bio je to neki poštanski službenik
Suad (ili Sead) koji je vrlo blagonaklon nama. S njim je bio i
jedan mlađi službenik! Uglavnom, telefon opet radi. Hvala im!
Nešto prije podne stižu nam prvi pravi gosti, svećenici iz
Zenice: župnik fra Stjepan, fra Franjo Križanac, župnik Brajkovića,
gđa Ivana i jedan službenik Hrvat - predstavnik u vlastima
Zenice. Došli su vidjeti što je s nama, što je s Varešom. Upoznali
smo ih u lijepom razgovoru s našim događanjima, a i oni su nas
upoznali sa širim događanjima na našim prostorima! Ručali smo
svi zajedno, ribu konzervu i pravu kukuruznu puru koju je naša
obitelj Petrović pripremila za nas! Otišli su oko 1 4 sati i navratit
----�ć�e-u-Kraljevu SutJes u .
Naša Dubravka danas je potvrdila sinoćnju vijest koju je
župnik donio o silovanju. Radi se o njezinoj rodbini! Nazvao sam
82
Dani poslije
Begića u Policijskoj postaji. Zamolio za prijem sutra za pola sata
razgovora! Sutra ću otići u 9 sati i iznijeti aktualnu problematiku .
Posjetiti neke obitalji u Vareš Majdanu i dogovoriti pratnju u ne ­
djelju! Slušam preko Radio Kiseljaka o proslavi sv. Kate u
Kreševu i 50. obljetnice svećeničkog života fra Karla Katavića
i fra Ignacija Nikolića. Fra Karlo je tom prigodom dao i kraLk i
intervju! Prema svjedočenju bilo j e mnogo naroda na svečanosti !
27. 11. 1993., subota
Sv. misa uobičajeno, prisutno 8 osoba. Poslije mise u 8 :45
odlazim s dvojicom naših ljudi u pratnji u Policijsku postaJU .
Prema jučer dogovorenom susretu razgovaram u 9 sati s Begićem.
U razgovoru ukazujem na opću nesigurnost Hrvata, posebno u
Ljepovićima i Vareš Majdanu! Može li se tim ljudima pružiti bolj :1
zaštita? Spominjem slučaj iz Vareš Majdana, V jekoslava Pogarčića,
koji je stalno uznemirivan u svojoj kući. " Zar još niste otišli? ! "
I na preksinoć pristiglu vijest o silovanju u Ljepovićima. Begić
uvjerava, u Vareš Majdanu će biti bolje; maknuli smo odozdo svu
vojsku! Sada se može sigurnije raditi na redu i miru građanstva !
Što se tiče "slučaja Ljepovići", poznat im je. Počinitelji su iden­
tificirani i uhvaćeni. Sudit će im se! Želio sarri posjetiti neke
obitelji u Vareš Majdanu, da ih kao svećenik vidim u njih o v oj
kući i da oni mene vide. U tom susretu dati tako potrebno
ohrabrenje za život u novoj stvarnosti. To su uglavnom obitelji
na perifernim točkama Vareš Majdana. Zamolio sam oružanu
pratnju jer i sam još ne osjećam pravu sigurnost, a i ne znam na
što i na koga ću sve naići u kućama! Begić je spremno prihvatio
prijedlog. Govorili smo i o problemu goriva. Budući da je kod
njih teška kriza, spremno sam prihvatio naše sudjelovanje
gorivom u misiji naše svećeničke službe. Jer, mi bismo ionako
morali koristiti naša kola! Sporazumjeli smo se za vozilo i pratnju
za sutra (nedjelj a) u Vareš Majdan i na Pogar! Također sam
postavio upit: postoji li mogućnost da posjetim Kiseljak? Usmje­
rio me na općinsku vlast, to s njima treba urediti! U izmjeni
83
 Fra !lija Piplica
mišljenja rekao sam: vi inače odlazite za Visoko, može li se ta
veza iskoristiti do Visokog? Ako ne bih uspio otići u Kiseljak,
onda bih se zadovoljio i boravkom u Visokom, posjetio bih fratre
i sestre tamo! Misli da će moći tako nešto učiniti, ići ću našim
kolima, a on će osigurati pratnju i potrebne dozvole! Čut ćemo se
0 tome u ponedjeljak. Pitao sam ga na kraju za njegovo mišljenje
o perspektivi života - suživota u Varešu? Postoje li ikakvi
određeni planovi ili je sve prepušteno stihijskom rješavanju?
U odgovoru - nejasnom - istaknuo je nove momente koji
otežavaju stvaranje klime za obnavljanje povjerenja jedne i druge
strane! Kao dokaz ističe nedavni događaj na borbenoj crti Daštan-
sko: zarobljavanje 6 boraca Armije BiH. Njih su pripadnici HVO-
a kao zarobljenike ubili! Iako su se predali! Izmijenili smo
mišljenje i o položaju HVO-a na toj crti: nalazi se između dvije
vatre: četnici - muslimani! ! ! Izrazio sam zahvalnost za učinjene
usluge oko osiguranja i vožnje.
U 1 0 sati, ili nešto prije, došli su s vozilom po mene. Uz
oružanu pratnju posjetio sam sljedeće obitelji. 1 . Greta Lovre­
nović (2), 2. Marija Jerković pok. Ante (2), 3. Elizabeta Petrović
pok. Joze ( 1 +4 ). Oni su u svojim kućama na Rajčevcu, kod
pržićkog vijadukta. Tu sam s njima razgovarao i dao im svijeća!
Saslušao izvještaj i vidio gdje se je to dogodilo: ubojstvo Ferde
Lovrenovića i Joze Petrovića. Na zidu kuće ostali su znakovi
rafala kojim su ubijeni! Pok. Jozo bi ubijen na pragu kuće svoga
zeta - Muslimana! Njih ohojica bili su civili, nisu izbjegli, i
u prvoj navali MOS-ovaca (7. brigada), ubiše ih tu, prilikom
njihova povratka kući iz grada! Bilo je to 4. studenoga 1 993.
negdje oko podne! Pokoj im duši! Kada sam 6 . studenoga u
mraku izmolio kratke molitve nad njihovim grobovima u Vareš
Majdanu nisam tada ni znao da se ovo s njima dogodilo! Nije mi
imao tko reći jer nije bilo nikog od njihovih, a oni koji su ih
ukopali, ako su i znali, nisu mi u onome momentu istinu rekli!
Nakon ovi posJeta otisao sam u Prnjavor, "·B·ife-5--"/� pusjetit,,..· . ---.
Tomislava Petrovića. Nismo ga našli u toj kući nego u drugoj -
sinovoj, do nje. Bila je tamo žena mu, on je otišao u župni ured.
84
Dani poslije
Odatle smo krenuli u Perunsku ulicu (Ćamilov potok) potražiti
obitelj Gabrijela Nikolića. Nismo našli nikoga, kuća je odvaljena
i opljačkana, kao i druge kuće tu! Odatle sam pošao u "Sprečkiće",
vidjeti što je s Marijom Sprečkić: o njoj nismo ništa čuli, a znamo
da je invalid (noga). Na putu k njezinoj kući javile su se s prozora
žene Vjekoslava Pogarčića i Tome Sprečkića. Rekoše mi, nemc1
Marije, ona se javila iz Kiseljaka! Odsjeo sam kod njih i saslušao
njihove jade! Tu je onaj Vjekoslav Pogarčić koji se u nedj elj u
žalio! Razgovorio sam ih i ohrabrio. Zatim sam posjetio Anu
Knih i Kristinu, kćer joj, obje umirovljenice! Onda Š tefaniju
Dumančić (Franku) i Mariju Deronjić u istoj zgradi, samice su!
Sa svima sam odsjeo, saslušao ih, ohrabrio u muci, izrazio nadu
u bolje i ostavio im svijeća!
Sve ove obitelji su oko stana, zgrade Popice. Zamolio sam
pratnju da navratim gore u stan, da vidim što se tu dogodilo, ima
li štogod? Na vratima je papir: stan Muhameda i Suade ! Pita
policajac hoćemo li unutra? Idemo! Kuca. Pojavljuje se mršava
žena! Kada me zapazi, reče: izvolite, uniđite, velečasni! Uniđosmo;
kažem pratiocu: uđi i ti. Zajedno sjedosmo. Gledam! Sive fotelje,
Popičine. Žena priča: uselili smo i čekamo komisiju! Kažern :
znači, vi ste uselili bez odobrenja, i sada to hoćete ozakoniti! Da!
Pitam: što biste vi kada bi se sada vratili pravi vlasnici stana? Pa,
mi bismo izašli! ! ! Eto, tako danas izgleda stanje u Varešu . A
njihov je stan u istoj zgradi, samo niže, i svoj postupak opravdava
granatom koja je pala pred njihova vrata i počinila štetu! Ako ste
ovdje ušli da sačuvate ovaj stan, u redu! Vidim, ima dosta njihova
namještaja! Odoh, smušen: zar je ovo trebalo našoj Popici i
Stjepiću? A gdje su oni sada i kako im je... ?! Odatle svratismo
u Mjesnu zajednicu!
Tu sam s njihove.evidencije prepisao ovo. Vareš Majdan s 24.
studenim tekuće godine ima ukupno 783 stanovnika. Od toga:
524 su domaći, a 259 sa strane! Među njima je 90 Hrvata. Zamo­
io sam da mi izvuku popis rlrvat a1-katoltč"ka imena - osanaca.
Obećali su to učiniti za sutra, za misu u 9:30 sati.
85
 Fra Ilija Piplica
Dani poslije

je očinsku pažnju prema njima! Rekao sam: ono što je djeci

28. 11. 1993., nedj elja
nužno, za sada imaju, a kad bismo i mogli negdje dobiti pomoć,
Po dogovoru dolaze po mene u 8 : 45, kolima i s oružanom
nema učinka dati im veću količinu jer čujemo i sada se zalijeću
pratnjom. Idemo u Vareš Majdan. Za sv. misu u 9 : 30 ok� pilo se
_ pljačkaške grupe te otimaju ljudima iz kuća sve što im je ostalo !
27 osoba ! Prije sv. mise ispovjedio sam 7 osoba ! Poslij e mise
Vi ozbiljnim vršenjem svoje službe osiguravanja ovog življa
navratio sam u Mjesnu zajednicu, po njihovoj želji. Dali su mi
nastojte pomoći toj djeci! Sigurnost življenja bez straha - to je
izdvojeni popis Hrvata. Ukupno ih je, poimence, 9 0 ! Kako sam
također doprinos ovoj " nejači" ! A to samo vi možete uči niti !
jučer gore napisao.
Nakon razgovora s ovim, i zapovjednik, brko Alojzije, želio je s a
Na pučkoj misi u župnoj crkvi prisutno 55 osoba ! Pratnja
mnom razgovarati u četiri oka! Vani, uza zid crkve, to sam obavio
s vozilom došla je i za Pogar. Stigli smo pola sata prije! Zazvonio
kao i s prethodnim sugovornikom. Alojzije priča o pljačkašima
sam u 13: 30, kao i uoči same mise u 14 sati, a došlo je 67 osoba.
koji se još ovdje zalijeću. Dvojicu vojnika u pljački danas su tu
Djeci sam podijelio malo bombona, čokolade! Opći dojam:
uhvatili!Zapovjednik veli: evo im kape u mene, odgovarat će za
sve djeluje nešto smirenije, ali zabrinutost u očima ljudi je
svoj postupak! Zatim govori o sinoćnjoj pljački - provali u stan
uočljiva! Čak i kod djece!
Mutića kod Ive Bamjaka, gdje i zapovjednik Alojzije noćiva! Dok
Desetak minuta prije mise pred vratima crkve zapazio sam
je Mutić bio na sijelu kod Ive Barnjaka, pljačkaši su mu ušli u
maskirne uniforme i razgovor ! Pitam ove u crkvi tko su oni.
kuću. Kad je Mutić krenuo kući, iznenadio se vidjevši da je netko
Kažu, naši ! Kako, jesu li Hrvati, katolici? Ne, nego oni koji nas
u kući! Nije smio ući u kuću, nego se vratio i rekao zapovjedniku
ovdje čuvaju ! Iziđem pred crkvu. Zdravo momci! Dobar dan,
Alojziju. Ovaj je zatim otišao s oružjem i pratnjom, zatekli
odgovoriše ! Možemo li mi unutra? Bilo ih je 7, svi s oružjem.
pljačkaše i ženu pljačkaša te sve sredili fizičkim obračunom. Eto,
Ne, ne možete unutra s oružjem! Zapravo, vi ste već ovdje gdje
što može ove bande pljačkaša zaustaviti?! Razumljiv je stoga
ne biste smjeli biti s oružjem. Ima ovdje ova ograda i s oružjem
strah naših ljudi kao i njihova podozrivost prema čuvarima!
se dolazi samo do kapije, a unutra samo s dozvolom! Ako želite
Uspješno smo se vratili kući, iako je put bio snježan, zaleđen,
doći u crkvu, onda u nedjelju ostavite oružje kod kuće, pa kr�nite
opasan! Na večernjoj misi 22 osobe! Danas, poslije pučke mise,
kao i drugi ljudi i neće vam nitko zabraniti ulaz u crkvu! Ze�i �
posjetili su nas i vojni promatrači UN-a sa sjedištem u Tuzli ,
sam svratiti pozornost na poštivanje crkvenog prostora, ah 1
s prevodiocem. Ne znam što više kome treba govoriti? ! Željko
izbjeći neugodnosti koje oni s oružjem pred crkvenim vratima
nije išao u Vij aku.
mogu prouzročiti kod vjernika ! Sada praktično nema direktne
ugroženosti od bandi i oni svoju misiju ovdje mogu bolje vr�iti n� 29. 11. 1993., ponedj eljak
određenoj distanci od vjerskog objekta! Svetu misu smo pjevah,
a nakana je za sve naš; poginule, ubijene, umrle! Za nas žive koji
Živa stupanj iznad nule! Na misi 8 osoba. U ime adventskih
smo ostali ovdje i za sve naše druge od kojih smo silom rata zornica na kraju mise pozdravismo Gospu! Da zbrojim jučerašnju
rastavljeni. I tako ćemo sve do Božića svake nedjelje slaviti misu posjećenost sv. misa! Uku no sudjelovala 17 1 osoba! (V::i.rcš
------1 �0=v a..,,.j----=e�1,--Cuc,-'Vareš Majdante Poslije mise bio je, po njth-ovCf,t žetj ;-· , -.-.....,
Majdan - 27 ; pučka - 5 5 ; Pogar - 67 ; večernja - 20) D anas
poseban razgovor s jednim "republičkim" policajcem, on se
uspijevam realizirati plan odlaska do Visokog, a dalje - vide­
zauzima za ovu "nejač" i moli da ih opskrbimo hranom! Iskazao bimus. U Policijskoj postaji u Varešu Begić mi osigurava oružanu

86

Fra Ilija Piplica
pratnju do Visokog, jedan je od njih vozač i zapovjednik "Lasta"!
Ići ćemo našim kolima, golfom.
Put je protekao prilično dobro, iako je pala kiša i kolovoz
mjestimično bio zaleđen. Na putu sam svratio do župnika u Brezi.
Vidio ga, i sestru mu, te kratko popričali o stanju, negdje prije
podne. Pratilac zamolio, odnosno vozač - može li otići kolima u
Zimču, posjetiti svoje roditelje. Sam je rekao: bit ću bezobrazan
i zamoliti Vas za dozvolu da odem kolima. Razumije se, rado sam
mu odobrio, dobar je čovjek! Kod braće u Visokom ručao sam i
smjestio se u sobu fra Mate Mrkonjića! I pravili smo plan za moj
eventualni odlazak u Kiseljak. Nije bilo mogućnosti to ostvariti
odmah danas. Pa, u redu, molim fra Pavu, osiguraj to za sutra!
Naime, on sam već uhodanim putem odlazi u Kiseljak. Pokušat
će i za mene osigurati dozvolu. I uspio je! Pitali su ga da li on
jamči da ću se ja vratiti. Razgledao sam Visoko, samostanski pre­
dio, bašču, okoliš. Sestra Kristofora neprestano radi i skrbi za
bašču. Ima svježe, zimske salate. Tu su stalno ostali fra Pavo,
vikar i fra Filip. Čuvaju ovu kuću kao svoju, brinu brigu Caritasa.
Tu su i dvije časne sestre i majka fra Pave! Noć sam lijepo odspavao!
30. 11. 1993., utorak
Snijeg počeo padati. Odlazimo u 8:30 za Kiseljak: fra Pavo
i ja, njegovim "prostrijeljenim" renaultom 4! Snijeg sve jače pada,
vožnja nesigurna. Na rampama nemamo problema. Svuda zaus­
tavljanje i registriranje: na dvije muslimanske i jednoj hrvatskoj,
na ulazu u Kiseljak. I ovdje nisu pravili problem. Samo osobna
isprava i evidentiranje ulaska u grad. Nismo mogli kolima do
crkve. Zapali smo kod kuće časnih sestara. Tu smo ih i ostavili.
Sestre me odmah svraćaju u kuću. Tu su se smjestile naše sestre
Helena i !linka kao izbjeglice. Žele čuti kako je bilo i kako je sada
u Varešu! Sabrale su se u razgovornici! Pitaju - odgovaram!
Upoznao sam ih kako smo doživjeli Vareš. Iz župnog ureda zovu :
što ne dolazi fra !lija? Odlazim, iako bi sestre imale pitanja za
cijeli dan! Susrećem braću, borovičkog župnika na cesti s kolima.
88
Dani poslije
Zaustavlja, kola klize nizbrdicom, ali susret je takav da se riskira
i slijetanje kola s ceste jer ne može se sada ničim omesti susret
dvojice svećenika koje onako mučki, beskrupulozno rastaviše
ukleti političari. Vratit će se on u župni ured! U uredu je njegov
vjerni stanar fra Mato Perić, dolazi i župnik fra Ivan. Naš fra Mčtlo
Topić gore je, u kancel;::triji! Odlazim ga vidjeti. Tu je desetak
raznih osoba sa starim znancem iz Kiseljaka Zdravkom Lukićem.
Kod svih je iznenađenje, kako sam stigao!? Eto, hvala Bogu,
i to se dogodi.
Fra Mato nije primio naša pisma koja smo otpremili po Unpro­
foru! Mi smo to otpremili 24. studenog, u srijedu, a ja, evo, danas
stigoh prije tih pisama! Hoće li ih uopće i primiti!? U svakom
slučaju, ostali smo iznenađeni da unproforci nisu već izvršili
preuzetu obvezu, a ako je i izvrše, mnogo kasne! Stoga sam fra
Mati dao usmeno neke informacije, posebno o stradanju crkvenih
objekata. Tu sam proboravio s braćom do poslije ručka! Za sve što
ih je zanimalo dao sam informacije koje sam imao. Nisam mogao
nikoga posjetiti, niti otići u Brnjake i Lepenicu! Ipak, susreo sam
se s nekima kod župnog ureda, a s nekima na putu od crkve do u
grad. Bilo je mnogo pitanja za pojedine osobe za koje nisam
mogao dati sigurne odgovore. Ipak, većini njih informacije su bile
korisne i unijele su im tračak vedrine. Za našeg Dragu Matića su
odmah i pisamca spremili! Varešani imaju i neku svoju vlast u
Kiseljaku! Reče fra Mato da će to sada voditi Miroslav Pejčinović
zvani Adžija. U susretu na ulici vidio sam i našeg Božu Matića,
iz susjedstva, dobrog Božu koji je održavao naša kola! Žaloban
susret! titao sam s njegova lica i iz očiju: zašto sam ovdje, zar
nisam i ja mogao ostati u svom stanu?! Da, teška su ta osjećanja!
Osobno mislim, bolje bi bilo da je ostao! I nama bi bilo draž.e !
Ali, eto, zla vremena! Ljudi odlaze i gdje ne bi htjeli ! Nije to
sudbina dana od Boga, nego isplanirana od ljudi! Pojedini
političari preuzeli su "božansku ulogu" kro ·en ·a sudbine dru _ ih.
A Bog hoće odluku i samosvijest svakog pojedinca. Čovjek
čovjeku ograničuje slobodu, dar Božji! U izmjeni doživljaja fra
Mato reče da je bio na Daštanskom, na poziv i želju tamošnjih
89
 Fra !lija Piplica
bojovnika HVO-a. Imao je i misu na Mekušama, bilo je prisutno
pedesetak vojnika! I dalje će ih posjećivati naizmjenično, on i
borovički župnik. U Višnjićima ima i nekoliko obitelji, dvadesetak
osoba! Na Daštanskom su i 3 ili 4 muslimana. Ove bi HV O želio
pustiti da odu, ali kako? Rekao sam, pokušati preko Unprofora!
Tri do četu.i sata boravka u Kiseljaku protekoše brzo! Predvidjeli
smo povratak oko 14 sati, a stvarno smo krenuli oko 1 5:30, po
snježnom vremenu, nepovoljnom za vožnju. U povratku također
nismo imali poteškoća na barikadama. Sada nisu tražili ni osobne
dokumente, vraćamo se pa nas imaju upisane. Jedino je na barikadi
HV O-a fra Pavo morao položiti strogi račun: što je u kolima, što
vozi?! Imao je račune za sve, i odobrenja. Ipak, pregledava se, kao
na carini, je li sve po odobrenju i računu! Na muslimanskim
barikadama obratno! Njih ne zanima što je u kolima, nego mogu li
oni išta dobiti! Fra Pavo s tim već računa, pa i za njih nešto kupi što
mu oni odmah uredno plate! Tako i na jednoj, drugoj, pa i trećoj (u
gradu) ostavlja nešto cigareta, kave, šećera, alkohola! Čini i njima
uslugu, a stječe i njihovu blagonaklonost za daljnje aktivnosti!
Svakako, razuman i praktičan potez! U Visokom moji pratioci su već
na raspolaganju. Fra Pavo i sestra opskrbljuju nas zimskom salatom,
te s nešto čvaraka i krvavicom. Braća i sestre su stvarno darežljivi!
Velika im hvala, od srca! Osobno se posebno radujem krvavici, koja
je baš dobro napravljena.
Sretno smo doputovali u Vareš iako je mjestimice bilo i kliza­
vice - led i uzbrdica. Samo na jednome mjestu morali smo stati
i vraćati se pa ponovno zalet hvatati!
Braću sam kod kuće u miru zatekao. Stigao je i fra Berislav iz
Olova. On sada opslužuje Magulicu i Jelaške, a Vijaku i Oćeviju
fra Željko! Zbilja je to velika blagodat. Životnost fra Berislava
dolazi sada do punog izražaja. Prisutan je kao svećenik na tom
dijelu. Subotom je u Magulici, tu ima misu u 1 O sati u nedjelju, a
onda odlazi u Jelaške. Tu održi nedjeljnu misu i ostane na konaku.
U ponedjeljak je u Stipinu Hanu. Tu prenoći u nekoJ ob1= tec..- J�l-
. ---;
I utorak - srijeda opet je u Olovu. Dok onda ponovqo u subotu ne
krene za Magulicu! Bravo!
90
Dani poslije
Prisutnost svećenika uz naš narod, u ovim životnim okolnostima
mnogo znači. Biti i živjeti upravo s onima koji su ostali na svojim
kućnim ognjištima! I muka i radost! Ali, to je jedino ono pravo!
1. 12. 1993., srijeda
Na misi 6 osoba. Živa 2 stupnja ispod nule ! Nemamo struje,
nemamo vode! Nešto se opet dogodilo dok već duže nema
struje! Kuhinjski frižider napokon čist! Već drugi put sve je
potpuno odleđena! Na početku ratnih događaja Vareš je bio
nekoliko dana bez struje i mnogo toga se unutra pokvarilo! Kad
je struja došla, opet se zaledila, a tako pokvareno i zaleđena
poslije ni pas nije htio jesti! Sada je napokon sve izbačeno i
očišćeno! Hvala našoj domaćici Katarini!
U posjet došao svećenik Nordijskog bataljuna sa sjedištem u
Tuzli. Posjetio je unproforce na Ponikvama i svratio k nama d a
:azgovara o vmogućnosti njihove proslave Božića u našoj crkvi.
Zupnik, fra Zeljko i fra Berislav razgovarali su s njime. Vrijeme
malo popustilo, ukazalo se i sunce! Noć u miru, ali bez struje!
2. 12. 1993., četvrtak
Pao novi snijeg, malen. Jedva potpuno obijelio zemlju. Živa 2
stupnja iznad nule! Na misi prisutno 8 osoba.
Sinoć na Radio Kiseljaku, u terminu kad emitira Radio "Bobo­
vac", gost bio fra Mato Topić. Dobio je pismo koje smo uputili po
Unproforu. Odmah je to iskoristio i slušatelje obavijestio o osobama
koje su ostale u Varešu. Čitao je popis kao i izvještaj o stradanju
crkvenih objekata, te popis zatvorenih, poginulih, umrlih! Jutros
odlaze fra Željko i fra Berislav, za Oćeviju i Vijaku. Ondje će u ne­
djelju slaviti mise. Fra Željko će ostati i za Bezgrešno Začeće BDM,
kada u Vijaci slave patron župe! Fra Berislav će nastaviti za Olovo
1 nnu i bngu za Maguhcu 1 za Je aške!
Dolaze po pakete u Caritas. Župnik daje, trebaju samo donijeti
cekere i torbe, pa prebaciti pomoć iz kartonskih kutija, da bude
91
 Fra Ilija Piplica Dani poslije

manje upadno! Podosta ih je iz Vareš Majdana! Policija II. 4. 12. 1993., subota
korpusa Armije donosi nam neke knjige koje su "bačene". Tu su (sv. Barbara, zaštitnica rudara)
Sveto pismo od dr. Šarića (II. i III. svezak) ; Biblija od Dančića
i manji format Evanđelja. Lijepo je da su nam to predali! Vrijeme Kako smo zadnje dvije godine počeli svečano slaviti sv. Barbaru
zatvoreno, maglovito! Dan protekao u miru! Večeras smo mogli u Vareš Majdanu! Dolje svečana misa na sam dan, a ovdje u staroj
i TV-dnevnik pratiti! crkvi kulturna priredba! A danas? Ništa! Nemamo s kim slaviti 1 ! 1
Sutra, u nedjelju, komemorirat ćemo to u Vareš Majdanu . Zato
jutros u 7 sati krenuh u Brezu slaviti sv. Barbaru. Tamo prvi p u t !
3. 12. 1993., petak
U utorak, kada bijah na prolazu za Visoko, u Brezi me zamoli
župnik Mato da dođem i uzmem sv. misu. Misa je u 8 sari.
Živa 1 stupanj iznad nule! Izgleda, bit će danas i sunca! Na :
Prihvatio sam tu obvezu jer župnik će biti sam, pa da koliko­
misi prisutno 7 osoba. Sve teče uobičajeno! Negdje oko 9 : 3 0
toliko uvećam slavlje. Pratili su me policajci "Laste" .
župnik mi dade jedno pismo pristiglo po kuriru iz Općine . Reče:
U sadašnjem stanju Vareša, to je bilo duhovno osvježenje.
kad pročitaš, daj mi svoj komentar. Predsjednica Općine navodi
Prisutno je bilo 150-180 osoba! Crkva ispunjena! Dvoje mbdih
da svi njihovi pokušaji u želji da vrate izbjegli narod iz Vareša
su misu snimili i za Radio Brezu. Zbor im je brojan i glasan.
nisu urodili željenim rezultatom i mole pomoć župnika, da bi
U propovijedi sam uz ostalo rekao i ovo:
zajedn ički uputili novi apel za povratak. Rekao sam neka nas
upoznaju s pokušajima koje su činili! Ako je to samo poziv koji
su nama u prvom susretu uputili i poziv za povratak koji je uputio
Alija Izetbegović, onda ne vidim u tome nikakav praktičan ni
"Poštovani slušatelji! Nama danas i našim narodima u B osn i

ozbiljan potez. Zato, želimo čuti koji su to bili drugi pokušaji, pa

mir je potreban kao gladn ima kruh i žednima voda . Istina , mi

da se onda eventualno i mi uključimo u tu aktivnost. Dogovorili

vjernici molimo za mir, ali potrebno je i raditi za mir. Potrebno je

smo se da razgovor o tom problemu prihvaćamo i da smo spremni

životom svjedočiti da želimo mir! Isus poručuje : 'Blago

iza nedjelje otići u Općinu o tome razgovarati. Župnik će ih tako

mirotvorcima, oni će se zvati siromasima Božjim!' Raditi za mir,

telefon ski izvijestiti, a oni će onda odrediti sat kada će se upriličiti

što to znači za nas jednostavne ljude ? Lijepo misliti o svom

sastan ak. Iza 10 sati telefonom zove Hamdo iz Crven og križa.

susjedu, dobro govoriti o drugima, o onima koji su dru go;s

Tražio je župnika, ali reče: vi ste bili u Kiseljaku? Da! Želio bih
uvjerenja, druge vjere. U susretanju s drugim ljudima očitovari

i s vama razgovarati. Imam svoje obaveze, ali desetak minuta

dobru volju, otvorenost za lijepu ljudsku riječ. Tu je uvijek šansa

vremena naći će se i za to! Kasnije je došao, razgovarao sa

našeg osobnog doprinosa za mir. Mi ne možemo čin iti velike
poteze na uspostavljanju mira! Ali možemo učiniti velike stvari
župnikom, ali nije posebn o tražio mene!
ovdje! Neka i ovo slavlje danas pomogne svima nama da uistinu
Dan protekao bez posebnosti.
budemo mirotvorci u sredini gdje živimo! U tom duhu i p itanje :
možemo li mi kršćani danas ovdje moliti za rudare - muslimane ?

,--- -p;1li svz sretnz;z kada 8i toliki vojnici umjesto oružja u rukama
Ne samo da možemo , nego na� je to _i obveza. Mi bismo danas

držali rudarski a lat; rudarske lampe i lopate. Rad u jami je

mukotrpan rad. No, taj je rad oličenje poštenog rada čovjekova

93
92
 Fra Ilija Piplica Dani poslije

Nakon kratke izmjene mišljenja, poslao sam po fra Boži tri

filma za izraditi, popis ostalih u Vareš Majdanu prema popisu
u znoju. A rad očovječuje čovjeka! Čini ga više čovjekom! Zato

Mjesne zajednice Vareš Majdan i zamolio da nam osigura ble­

u našoj današnjoj molitvi mi izražavamo želju da svi rudari u Bosni

ndare za 1994. godinu pa dostavi po fra Pavi do Visokog, a mi

što prije ostave oružje i ponovno uzmu u ruke svoj rudarski alat. Pa

govori o vjerskom ratu u Bosni. Nije u Bosni vjerski rat/. Nisu ga ćemo se dalje brinuti. Došli su unproforci, gosp. Major i Slovenac
da na tom temelju gradimo sretniju budućnost Bosne. Danas se

počeli vjernici niti vjerske vode - poglavari. Ako su pojedini prevoditelj! Tema razgovora: aktualna situacija i proslava Božića.
Slavit ćemo misu 25. prosinca (subota) u 10:30. Uključit će se
i vojnici, ne mogu svi zbog obveza! Računa da će ih biti tridese­
političari željeli pokušati i tu stranu čovjekova bića iskoristiti za

njihovih izopačenih ideja o etnički čistim prostorima u Bosni. Svaki tak ! Većina su protestanti, ali ne smeta im da se uključe u slavlje.
svoj cilj, onda to samo upućuje na bezdušnost u ostvarivanju

iskreni vjernik vjeruje · u jednog - istog Boga , tvorca svijeta i Predložili smo da i pjevaju: Uzet će pjesmu: Stille Nacht!6
Radio Kiseljak je već večeras oko 18 sati pročitao popis žitelj a
i z Vareš Majdana koji sam prije nekoliko sati poslao p o fra Boži
svemira . Bogu, nadsvemirskom vrhovnom Biću moli se i kršćanin

u Kiseljak ! Zbilja ekspeditivno!

i musliman. I hinduist i budisti Istina, različiti su putovi i načini
kojima ljudi iskazuju slavu i čast tom vrhovnom Biću. Na jedan
način Boga časti kršćanin , na drugi način musliman, na treći način
hinduist itd. No, čast i slava idu jednom te istom Bogu. Ovi različiti 5. 12. 1993., nedjelja

Živa jedan stupanj ispod nule ! Vrijeme blago, proljetna.

načini štovanja Boga samo su bogatstvo ljudskih izričaja u iskazi­

Vedro i svježe, ali ne zimski svježe ! Za Vareš Majdan , uz

vanju poštovanja prema Bogu. Zato, iskreni vjernik - kršćanin koji

uobičajenu policijsku pratnju, idemo našim kolima u 8:45. Prije

časti Boga na svoj način, ne može mrziti iskrenog vjernika musli­

mise, u stan nosim sv. pričest Paniki (Š tefanija Dumančić) .

mana koji časti Boga na svoj način i To je B osna kroz stoljeća

Misno spremljena čekala je misnika. S veseljem je primila

svjedočila. A i danas kao ukras Breze, ovog rudarskog gradića stoji

sv. sakrament. Na misi u 9 :30 prisutno 36 osoba ! Desetak

zvonik ove crkve, minaret džamije i zvonik pravoslavne crkve.

je djece zbog sv. Nikole ! U svakom slučaju pomak u

Učili smo živjeti jedni uz druge u međusobnom poštivanju. Neka

posjećenosti se primijeti. Poslije mise idem ispovjediti i priče­

sv. Barbara pomogne da to uspijemo ostvariti i u sadašnjosti.

stiti u "Parlamentu" Ankicu Čović, ženu Ivana.

Dragi prijatelji! Uz ovo aktualno razmišljanje pokušajmo se

Na pučkoj misi u Varešu 54 osobe! Put do Pogari danas težak !

ukratko uključiti duhom u život sv. Barbare . (Zatim je uslijedio

. . Neka nas sve skupa, po zagovoru sv Barbare Bog sačuva od Sklizak kolovoz, zaleđen! Oružana je pratnja došla na vrijeme, u
njezin životopis)

svakog zla, od daljnjih nesreća rata - neka nam što prije dođe 12 :45, ali na drugoj krivini, iznad vode, zastadosmo . Vozio sam
ja! Vožnju preuzima jedan pa drugi pratilac, natrag pa pokušaj da
se prijeđe kritična točka, ali nikako uspjeti! Sunce grije, voda po
žuđeni mir i Amen ! "

Poslije mise u dvorani je bio domjenak za pjevače! Svratio zaleđenom kolovozu teče, nemamo zimske opreme (lanaca) ,
sam i susreo se s---'pjevačima, proveo kratko vrijeme s njima u pa kotači jednostavno ne mogu zagrabiti nego proklizuju !
_____r_a_z_g_o�v_o_ru__-:;-V�r- ��---- � ''"0'. _,,,,----- '
a tio sam se oko 11: 3 Hva l a Bo_g_u na o___ :, __.:.__v o m___.J:l:.__ ratiuc i-dunuse-rukama-zemlj u -;- stavlj- aju 7rn-kofovuz i-granj e�,,...·------
doživljaj u ! Oko 13 sati posjetio nas fra Božo svojim kolima "vindjaknu" koju su kraj puta našli. V jerojatno je od pljačkaša tu
-;-;- 7 -----. -,;
.
--0

Caritasa u pratnji jedne uniformirane osobe.

6 Tiha noć - op. prir.

94 95
 Fra Ilija Piplica
bačena ili ostala. Vrijeme prolazi, ja se uznemirio zbog naroda
koji se sigurno u lijepom broju skupio kod crkve, i djeca zbog sv.
Nikole! Ako ne uspijemo odavde krenuti, sve propade! Ja pješke
ne bih mogao stići za 2 sata i sve bi tako propalo! Približava se
1 4 sati kada treba redovno početi sv. misa! Pratioci su uporni, ne
puštaju upravljač iz ruku, čini mi se ni stoti pokušaj nije � h
obeshrabrio! Već je 1 3 : 5 0! Ponovni pokušaj, ponovno zemlju
posipaju na kritičnim mjestima, lijevo-desno - i upom i � orci
_
uspješe! Kada je vozač uspio prijeći kritični dio ceste, voz10 Je do
čistog asfalta otkud smo mogli nesmetana krenuti dalje. Kolovoz
je i dalje bio pod snijegom, ali na pogarskoj strani nij� zaleđe� .
Dakle oko 1 3 : 5 0 produžili smo! Bravo, momci! Kasmt
ćemo, ali gore sunce grije i narod će sigurno pričekati toliko
vremena, samo da se autom pojavimo da nas zapaze! Stigli
smo uz umjereno zakašnjenje! Sve smo pripreme za sv. misu
učinili, dečki su iz auta donijeli i pakete s darovima za djecu
i mlade, i misa je počela nešto prije 1 4: 3 0 . Nakon mise
svećenik je, u ime sv. Nikole, podijelio djeci i mladima darove.
Ukupno je podijeljena 48 paketića (3 5 osmogodišnja i predškol­
ska djeca, 1 0 mladih, srednjoškolci, a i dvije su se iz Vareša tu
našle! I još 3 starijima!). Crkvu su lijepo uredili! Najlonom
su prozore zatvorili i danas je zbilja ovdje u crkvi bilo " toplo" .
Sunce je grijalo, a najlon je akumulirao i unutra čuvao t � pli� u!
_ pljačkaša .
Vratili smo se kući sretno. S pogarske strane uzbrdo mJe bilo
problema, a s Pobrina Hana prema Varešu išli smo lagano,
u prvoj brzini!
. osigurati
Sretan što smo uspjeli u ovom pothvatu - sva radost dJece
i mladih bila je ušla i u mene - mimo sam otišao na počinak!
6. 12. 1993., ponedjelj ak
Živa 3 stupnja iznad nule! Preko noći padala kiša i jutros vrijeme
toplo! Na misi jutros 7 osoba! Evo, jučerašnjeg zbroja prisutm na
misama! Vareš Majdan - 36 osoba, pučka - 54 osobe, Pogar - 86
osoba, večernja - 35 osoba. Ukupno 2 1 1 sudjelovalo u sv. misama!
96
Dani poslije
Navratio nešto iza 9 sati Stjepan Šurkić s Pogari, povjerenik
MZ Pogar. Izmijenili smo razmišljanja o našoj stvarnosti. Up o­
znao me sa činjenicom da su se jučer (5 . 1 2.) rano izjutra u selu
pojavili Florijan Mutić i Ljudevit Brkić, koji su bili na borbenoj
crti u Daštanskom! Predali su se Policijskoj postaji gore na Pogari.
Stjepan kaže, oni su čuli preko Radio Kiseljaka da im obitelj
živi na Pogari i odlučili su po rizik života otići svojim obiteljima,
jer su prije čuli da im je sve uništeno i obitelji ubijene! Upoznao
me sa sastankom koji su mještani Pogari imali 30. 1 1 . 1 993 . u 1 5
sati. Prisustvovali su također Šaban Mehmedović i Izudin
Beganović, policijski djelatnici ispostave na Pogari. Na tom
sastanku izrazili su nezadovoljstvo funkcioniranjem civilne vlasti
Vareš. To su potkrijepili činjenicama:
a) nitko do sada nije posjetio Mjesnu zajednicu Pogar,
b) nitko iz zdravstva nije posjetio selo,
c) nadređeni iz Službe javne sigurnosti nisu službeno došli
u
selo da vide kako funkcionira ogranak te službe ovdje
.
Upoz orav aju da se nije posvetilo dovo ljno pažn je
ovom
selu iako je tu ostao najve ći broj žitelj a ( 1 3 6). Tako
đer su
upozorili da je stočn i fond u mjes tu uništen 9 5 % !
Preo stala
imovina stalno je izložena akcijama drsk ih lopova i
B ez svjet la su, nitko ništa ne brine ! Uza svu brigu
vojn e
policije i pripa dnika MUP -a, zašti ta stano vništva i
imovine
nije adekvatna . Postojeći kadar nije u stanj u fizički
zaštitu radi konfiguracije teren a ! U raspravi je sudje
lov al o 7
diskutanata: 4 Hrvata i 3 Musliman a. U toj raspravi
donij eli
su i odre đene zaključke koje će podastrije ti nadle
žnim a.
U zaključcima je istak nuto sljedeće:
1 . kod svih m · eštana Po ari prisutrra je želja da_se ne nap
ušta.- -----­
ognjište usprkos teškoj i složenoj situaciji,
2. od organa općinske vlasti Vareš traži se što brže organiziran
je
sastanka s mještanima - žele da na tom sastanku prisu
stvuj e
97

Fra !lija Piplica
predsjednica Ratnog predsjedništva i načelnik SJS, te netko od
strane operative Armije BiH,
3. mole dostavu hrane prije velikog snijega,
4. od SJS i vojne policije traže da se uvede punkt ispred �nel�
_
za Ponikve, jer otud dolaze u selo naoružani vojnici ArmiJe kOJl
prave probleme mještanima i policiji,
. . .
5. zahtijevaju od organa vlasti da rade na osiguranJu UVJeta za
.
povratak izbjeglica s područja Pogari,
. .. .
6. predlažu ubrzano formiranje policiJske ispo �tav� Pogar, u
čiji bi sastav ušli vojno sposobni ljudi iz �jesne zaJedmce Pogar,
radi učinkovitije zaštite imovine, stoke i_ ljudi,_
1
. . . pred kuću, čime je natkriveni prostor za šetnju blokiran, smetR
7. odlučeno je da se zaključaju nenaseljene kuće i drugi obJekti
na Po gari, radi lakšeg uvida u djelovanje pljačkaša!
Oni žele da se usprkos ratu učini sve kako bi se normalizirao
život ove mjesne zajednice! Ubrzo poslije ovog susreta navrać� �
_
župni ured i Alojzije, zapovjednik s Pogari! I on govo� � dvoJici
_
pobjeglih s Daštanskog. On ih je doveo ovdJe u Vares i pred�o
nadležnima za istragu. Sve po vojnom i ratnom zakonu! Također Je
spomenuo da se među zatvorenicima HV O-a u Varešu veći b�oj �j �
_
izjasnio za razmjenu. Naime, ponuđeno im je �a os�anu ov �J ili ce
- t
otići u razmjenu. Rekao sam: gdje su im o�itelJ1? Nisu ovdJe. � ?da
je jasno da ljudi žele ići svojim obite�j �a. Zu��ik �ozvan �1 Opcm�,
navodno u vezi s razmjenom zaroblJenika. Otisao Je. I sudj elovao Je
tamo u razgovoru, ali mi nije poznato što je zaključeno! Dobio sam
pismenu poruku da je Stjepan Šurkić bio kod nadl�žni? u Općini i
upoznao ih s razgovorom i zaključcima Mjesne zaJedmce Pogar.
7. 12. 1993., utorak
Noć vedra, umjereno hladno. Jutros živa 1 stupanj iznad nule �
_
Okolo je mraz na brdima, ali, eto, u gradu je blaže. �a sv misi
_- _
�-- ,.- eJ:>Fes-t-ane g - uznemiravanj a-rnznth- p-lj ačkaš1<'1nl5andT !---rJ:-c-uče
prisutno 7 osoba. Prije mise dvije osobe zatražile sv. ispoviJed !
U vrijeme doručka pitao sam župnika zašto su iz _ d or n
� _� �
iznesene klupe pred kuću? Odgovorio je da ima planove izmJet1
98
Dani poslije
neke materijale iz skladišta i prostoriju osloboditi, te ustupiti
unproforcima. Jesu li oni to tražili? Nisu (direktno), ali vid im šlo
rade u Caritasu, u hodniku na paketima šećera napravili ležaje !
Rekao sam mu da ponekad ide previše "pred rudu", vojska inn
svoj stil života, a ovdje su na "bojnom" položaju i ne mogu imati
uvjete kao kad su kod kuće. Zato svakog tjedna nakon smjene
odlaze na Ponikve u svoju vojarnu gdje imaju normalne uvjete
vojničkog života. O cijelom ovom planu nisam znao ništa, pa sam
upozorio: ukoliko nedogovorene promjene u životu kuće zasije­
caju u moje redovno življenje, onda sam protiv toga! Ne vidim ni
u gornjem potezu nešto posebno, ali smeta mi izbacivanje klupa
mi premještaj paketa (pomoći) iz skladišta u kuću preko dvorišta !
Sve je to prolaznicima ulicom, namjernim i nenamjernim,
uočljivo ! Želio sam da se oslobodimo te ogromne količine
prehrambene robe iz dvorane. Bili smo na putu, a, evo, sada
ponovno ubacuje u kuću novi materijal ! Smatram to u ovom
momentu izazovnim i ne bih se čudio nikakvoj provali ! No,
unproforci su tu, pa nema opasnosti, ali treba biti svjes tan da ro
motre oči raznih došljaka i uniformiranih, i ako im se bilo što ne
dadne, može na drugi način biti odmazde! A koliko znam, još uvi­
jek župnik daje pomoć po nekim kriterijima (vezanim za zaje­
dnicu i drugim ostalim ovdje ! ), ali ne dijeli svima koji se pojave !
A često, na nesreću, pomoć traže upravo uniformirane osobe !
U 11 sati odlazim s pratiocem (zamjenik zapovjednika Polici­
jske postaje Vareš) u Ljepoviće. Želio sam se i tamo pojaviti u
habitu, ispovjediti za Božić Alojzija Dužnovića, te posjetiti o bitelJ
u kojoj se nedavno dogodio slučaj silovanja. Kad smo se
približavali Alojzijevoj kući, u potoku su dvojica uniformiranih
odlazila prema šumi ! Alojzija sam ispovjedio, sv. bolesničko
pomazanje i pričest podijelio. Tu mu je i sin Franjo koji brine za
njega. Franjo je, kako reče, na rubu psihičkog sloma, zbog
...--,-1-,-·-----­
prekjučer su mu auto oteli! Zbilja im je neugodno i strašno takav
život živjeti. Ostavio sam im svijeće i otišao u kuću uz cestu
99
 F ra Ilij a Piplic a
n asupro t u laz a u pil anu ! Tu s am razgovar ao s dj evojkom n ad
ko j om j e izvrš en zlo čin silov anj a . Tu j e sj e dio i moj pr atil ac .
Vidim , v elik i uglađen obzir imaju prema uniformiranoj osobi !
Susre t s a svećeniko m manj e se važnim doživlj ava ! N akon d o živ­
l jen ih p erip e tij a , susre t s a sv eće niko m koji j e n amjerno doš ao u
po sj et , mog ao j e b iti spont aniji i srd ačniji. Dj evojk a je ispričala
kako se to dogodilo. Četvoric a unifo rmiranih z alup ali su o ko 1 7
s ati n a vr ata. Tij ekom razgovora kroz z aklju č an a vrata rekli su d a
su polic ij a Armij e i d a hoće pretresti kuću ! Dj evojka j e telefonom
ob av ijestil a policiju. K ad a su ovi otvorili vr at a , ušli su u kuću i
pit ali z a nov ac . Vr ećicu n o vc a (hrv atsko g) on a im j e pred al a ! Nju
su dvojic a izvel a iz kuće i krenuli prem a k amenolomu, a dvojic a
su ostal a u kući i n as tavil a joj m altre t irat i majku traže ći nov ac .
U bar aci kod k am enoloma izvršeno j e silo vanje , navodno dvojic a :
jedan do 30 godina star, oženj en čo vj ek, i drugi dv adese t ak g o -
din a ! Nakon tog č ina kr enuli su s nj om n az ad kući, dopratili je do
gro blj a i oni se vratil i n atrag. Govori o nekom skriv anju - lij e ­
g anju u j arak k ad a je vozilo prol azilo, n avodno d a j e n e bi z a­
pazil a ! Ost alo mi j e dosta tog a n ej asno. K ako i zašto je kr enul a s
njima iz kuće? ! M o žd a nij e mogl a sve reći pred mojim pratio cem , ,
ali o n j e io nako u sve to upuće n ! Jer j e tu stvar s asluš av ao k ao
čo vj ek p o služb i , z adužen z a krimin al !
Od atle smo krenu li z a Ponikve , posj etiti o ne koji su pod,
z aštitom UN- a. Htio s am dj eci i ml adim a dozv ati sv. N ikolu j er
nis am to mog ao ju čer učiniti . Zn ao s am d a bi ih moglo biti pe tero.
T ako j e i bilo ! Sveg a z aš tićenih ima 44! Dv o je mladih iz
osmo godišnje škole i troje malolj etnih, dv oj e sitnih! Uz bodl jikavu
žicu, n a u lazu u z ašti tni prostor, d ao s am im p aketiće ! U dvorani
u kojoj su smj ešteni više od pola s ata razgov arao sam s ostalim a ,
pr e da o T e rziću pi smo. U r azgovoru mi re k o š e d a se 3 žen e iz
Borovice , koje su u n aro dnim nošnj am a, nisu uopće presvukle j er
------ -----"'· e-m aj-H-G Q�(;Ć e .- Mole, i m a Ji _š," to
"""-"u,_C
""--"'ar�i"'t ać:cs�u'...'..! ___________;_
Z atim smo otišli u Vareš M ajdan, Ć amilov potok. Posjetio sam
Mariju Štefanicki , ispovjedio je i priče s tio za Božić. Posj etio s am
i Dr agu i Mariju Andrijević s drug e strane kuć e. To su sv a "č elj ad"
1 00
D ani poslij e
koj a su ost al a u tom dijelu Vare š M ajd an a . N a povratku kući
svratio s am u Mj esnu z ajednic u V areš M ajd an. Želio s am svratili
pa��j � n a prostorije koje su ustupljen e crkvi u M-bl o ku ! Tu Je
nac mJ en a provala , vrata razbij en a i razvalj ena, a nešto malo odjeće
razb ac ana po podu, i nek a arhivsk a građ a razb ac an a po p o du i
un �šten a l Sve smo z aj edno konstatir ali, klju č s am im pr edao , a
om su obeć ali vrat a z atvoriti d askom i br avu popraviti. Kod kuće
s am z at ek ao unproforce k ako još uvij ek pr eb ac uju r o bu iz
skladišta Caritas a u župni ur ed ! Bojim se d a će n am ta ogromna
koli čin a robe n anij e ti neugodnos ti ! D aj B ož e d a tako n e bude!
Od dan as uglavnom bilj ežim dog ađ aje koj e osobno doživim
j er � rimanje raznih s kupin a i stran ak a , te j avnih službi župn ik
vo d� s amos talno. Uto m e župnik poziv a , stigli unproforci s
Ponikv e i ž ele otići u Duboš ti cu , pa bi to ostvarili zajedno s d
s v eć e nikom ! Božj e proviđ enj e ! Upravo sm o pravili plan kako
osJv ariti po sj et Duboštici. Istovremen o povući šved s k e pak e te za
Pog ar i z a Dubošticu. Probl em je osigurati prijevoz. Nedostatak
goriv a , zimski uvj e ti vožnje! J a s am poče o poduzimati korake da
to, ako uspij e m, ostv arimo u subotu - k ad, evo, dr agi B o R Jiecl n o ­
stavno rij eši problem ! Dogo vorili smo polaz ak z a subot; ujutro
u 9 sati. Tre b a račun ati s oko 3 tone tere t a !
8. 12. 1993., srij eda
,
B ezgrj ešno l Noćas p ad ala proljetn a kiš a, ne led ena. U 7 sati izju­
tra +5 ° C ! Vareš i zima ! ! l Sad a je ljeto, prema drugim kr ajevima[
Imamo svete mise , ovdje u 10:30 i 16 s ati, a u M ajdanu u 9 : 30 .
Odl az i m u Vare š M a jd an, u z pratnju dvoji c e policaj i:lc i:l :
__
� ovo vnJ e me to s u m oji uobič aj eni izl as ci. N a putu do crkve
ide m ispovij e d ati za Božić M ariju J erković. Na misi prisutn o
25 osob a ! N ak o n mis e molim ž en e da o d pr e ost alog dijela r o be
razb ac an e po c rkvi, ako što i ma , u zmu z a 3 ž en e već u godi-
'-="'"____
---n�am
- - -a '!-tlpozn ao s am in s ju čerašnJ1 m posJetom z ast1ć e mn l( od
Unprofor a i d a su me ondj e zamolili za n ešto gardero b e ,
z a žene iz Borovic e u n arodni m nošnj ama koje s e do d anas nisu
10 1

Fra Ilija Piplica
mogle presvući ! Odabrali su nešto što sam stavio u kola "na
daljnju obradu". Valja to oprati i ispeglati ! Koga naći?
Poslije mise odlazim s pratnjom u Ćamila potok. Pratnja nosi
švedske pakete, rado su moj prijedlog prihvatili ! Jedan paket
Mariji Štefanicki, drugi Dragutinu Andrijeviću, a treći Fahrudinu
koji se za njih brine ! Sve ovo, hvala Bogu, uspješno obavih !
Nakon povratka dadoh u znak pažnje pratiocima po 5 svijeća jer
u razgovoru su izrazili potrebu za tim ! Na pučkoj misi ovdje bilo
četrdesetak osoba, prema župnikovu navodu ! Vrijeme tmurno,
povremeno s kišicom !
Navečer u vrijeme TV-dnevnika zvoni kućno vanjsko zvono !
Tko je sada? Neuobičajeno za ove naše prilike, policijski je sat na
snazi ! Župnik iziđe. Vidim nema ga odmah nazad. Iziđem i ja -
s nutarnjih vrata čujem, mimo razgovara ! Vratim se ! Nakon 5-6
minuta vraća se župnik i kaže: hoće unproforci sada prebaciti
stvari iz skladišta Caritasa, ono što nisu uspjeli preko dana ! I nas­
tavlja : unproforci kažu, preko dana je nezgodno jer sa ceste neki
prate kako se stvari preko crkvenog dvorišta prebacuju. Valjda su
osjetili opasnost takvog prenošenja robe u župni stan ! Upozorio
sam ga: ja sam to odmah rekao ! Jedva sam čekao da se dvorana
isprazni i kada smo bili na putu to normalno riješiti, ti sada
ponovno trpaš u nju! Kaže, treba unproforcima prostoriju isprazniti
u Catitasu ! Što o tome mislim, već sam prethodno negdje napisao !
Ne treba biti posebno razborit pa osjetiti opasnost od takvog
prenošenja robe ! Eto, i unproforci su toga svjesni, a župnik i dalje
"gazdinski" pravi planove. Mišljenja sam, to je sada roba koja
može biti od koristi svim ugroženim u Varešu. Svakako, prven­
stveno našim preostalim obiteljima i osobama u selima. Njima ja u
svakom slučaju dajem prednost, iako župnik ne razmišlja baš tako !
9. 12. 1993., četvrtak
--+--,--- "ff Z-ap� stavljem. Pomiš Ja na naš Caritas ne bi li mu nešto mogao
- noci gusta mag a raz iJena JUzmm Vj etrom pa osvanulo
vedro, mirno jutro. Živa je 8 stupnjeva iznad nule ! Na jutarnjoj
misi prisutno 8 osoba ! Nešto poslije 10 sati izlazim u grad, prvi
1 02
Dani poslije
put � habitu i sam, nakon "događaja Vat·eš". Najprije ću u pro­
-
stonje Crvenog križa predati dva pisma - poruke koje su mi jučer
_
predah u Vareš Majdanu, a za Kiseljak. Tamo sam zatekao
H �m �� ' šefa te institucije i dosta drugih službenika. Lijepo su me
pnmili, �onudili da sjednem i da popijem kavu. Sjeo sam i popili
smo kavicu uz razgovor, iako su stalno stranke ulazile, tražeći
raznu pomoć. Nakon toga krenuo sam šećući pokraj stare crkve
P :�ma školi, pa pokraj škole i zgrade radničkog univerziteta na
� ijacu. Gledam, prodavaonica auto-dijelova "Klarić" nije pro v a­
ljena Vrata zaključana katancem, staklo nerazbijeno. Tu je na pla­
:_
:ou pijace gru?a od 5-? dječaka, uzrasta viših razreda osmogodi�nje
skole. Prolazim namjerno pokraj njih, nitko ni riječi pozdrava ili
blagog d� �čačkog pogleda ! Samo se, gotovo s nekim podsmije­
hom, bulji u mene - moju mantiju! Kada sam odmakao nekoliko
metara od njih, č�le su se neke riječi provociranja, i smijeh koji
su kod ostalih proizvele, na što nisam reagirao ! Eto, takva su sada
vr :m en � u Va:ešu ! J oš do pr�je mjesec dana u takvoj poziciji
_ _
decki bi s postovanj em rekli dobar dan, a neki vjerojatno i
Hvalj en Isus! Danas je ovako - i hoće li to ubuduće biti stalna
karakteristika Vareša? ! Danas je činjenica: "hanuma" u dimijama
s pon �s � m će kročiti ulicama Vareša, dok će svećenik franjev ac
prolaziti s puno opreznosti da ne bi doživio što neugodno ! Vratio
sam se s glavne ulice preko mosta i pokraj džamije. Na prolazu
pokraj sadašnje "komande " vojnih jedinica netko me s leđa
zovnu: fra Ilija ! Okrenem se i vidim gore na prozoru (bivši ured
Jakić� ! ) F:anju Mišanovića, zapovjednika vojne policije II. korpusa
_
Arm1Je BiH. Moli da navratim. Odoh i s njim u kancelariji osta­
doh oko pola sata ! Odlazi njegova postrojba na bojište Teočak
kod Olova, gdje je zadnjih dana veoma snažan udar Srba ' Govori
o velikom problemu ishrane njegovih vojnika i obitelji u Tuzli !
Kao ozbiljni i pošteni vojnici - policija, ostali su praznih ruku.
Računali su na pravednu naknadu od strane nadležnih, ali ostali
pomoci, da barem nešto dadne svojim vojnicima. Rekao sam da
ja time ne raspolažem, to spada na župnika. Ipak sam mu ostavio
1 03
 Fra Ilija Piplica
otvorena vrata i rekao neka pismeno zamoli Caritas navodeći o
koliko se osoba radi. Učinit će to odmah i poslati pismo po kuriru.
Ispričao sam mu moj doživljaj šetnjom kroz grad ! On je sa
svojom postrojbom mnogo doprinio za sigurnost ostalih Hrvata
u Duboštici i na Pogari.
Poslije ručka navraća nam unproforac gosp. Major, te njegov
pratilac i povremeni tumač. On je došao da nas obavijesti o uto­
varu paketa za Pogar i Dubošticu. Učinit će to sutra navečer, oko
22 sata ! I prema dogovoru polazak u subotu u 9 sati. Ugodno je
nešto planirati s ovakvim ljudima, od riječi i akcije! U slobodnom
razgovoru napominje da je stigla neka neprovjerena informacija
o 115. HV O brigadi "Zrinski" u Tuzli. Iz njegova navoda proizišlo
bi da nije dobro za Hrvate !
Dolaze dvojica policajaca, navodno stigli biciklima - jesu! Vidio
sam male bicikle iz Breze. Jedan od njih je onaj koji je bio na
punktu, na izlazu iz Breze prema Varešu, a kojem sam nekad ljetos
(koncem srpnja) na punktu dao kutiju cigareta! Mole pomoć, bilo
što, u nevolji su ! Rekao sam da dođu kad se župnik vrati sa
sprovoda. Župniku sam preporučio ovog dečka, došli su i župnik
im je dao neke namirnice koje staviše u ruksak! Otišli su, uz riječi
koje je spomenuti dečko izrekao: ovo se neće nikada zaboraviti!
Poslije večernje mise, prema telefonskom dogovoru, dolazi
zapovjednik Franjo u pratnji mladog Šime u vezi s molbom za
pomoć od Caritasa. Župnik u razgovoru, sasvim opravdano, navodi
da je ovu vrstu pomoći nedozvoljeno davati vojnicima. Caritas je
za civilno građanstvo. Neće im moći dati kompletne pakete, ali će
im ponešto dati iz "miješanoga". Oni su zadovoljni bilo čim ! Pitao
sam zapovjednika, je li istina i što se zapravo događa sa 115. HV O
brigadom "Zrinski" u Tuzli? On ne zna ni za što posebno nezgodno, · I
nego misli da se radi samo o promjeni naziva. Umjesto da bude
115. HV O - brigada "Zrinski" bit će 115. hrvatska brigada
"Zrinski". A u Tuzli je od početka zajedničko zapovjedništvo II.
korpusa! Ntšla posebno nitl opasno po rlrvate ne vicltu tome .,_----
Večeras unproforci postavljaju bodljikavu žicu, od šupe uz
ogradu, uza zgradu "Energoinvesta", pa sve prema rijeci Stavnji
1 04
Dani poslije
(opet uz ogradu), te uza susjedovu kuću, iza daske ! Upozoravaju
i na eksplozivne naprave u žici, koje pucnjavom upozoravaju na
pokušaj prelaska, ali ne ubijaju! Još čvršće osiguravaju sebe i nas !
Sluti li to nekoj većoj opasnosti? ! Vratio nam se i fra Željko iz
Vijake, negdje iza 18 sati. Ne priča vesele doživlj aje, nije
stanovao u župnom stanu ! Nesigurnost je očita ! Bio u privatnoj
kući, da ne bude sam. Još uvijek krstare razne bande koje iz­
nenađuju. Proveo je fra Željko u Vijaci cijeli tjedan dana. A danas
je od jutra do navečer čekao na cesti ne bi li tko naišao s prijevo­
zom, pa da zamoli da ga se primi do Vareša. Ali, nitko naići !
I predvečer se prebacio policijskim kolima koja su naišla. Ovdje
je s braćom lakše živjeti, u ovakvoj stvarnosti.
10. 12. 1993., petak
Živa ispod nule, iako je noć bila u cijelosti vedra. Gore iznad
grada bilo je mnogo hladnije. Vidljiv je jak mraz. Jutros na misi
12 osoba. Zadušnica za pok. Katu Varešković. U 9 sati došao je
Franjo Mišanović s kolima i preuzeli su robu koju je za 26 osoba
dao župnik ispred Caritasa. Vidio sam da je svakom predvi đeno :
litra ulja, po kg riže, tijesta, šećera, graha i konzerva. Ja sam lijepo
spakirao Franji za kćerku mu, malu Ivanu, keks i dvije čokolade.
Stavio sam i božićnu čestitku. Znam da će se malena u ovo
vrijeme tome posebno obradovati! Unproforci bodljikavu žicu
stavljaju i u dvorištu, prema školi, i dalje dolje prema staroj crkvi ,
uza željeznu ogradu između "Energoinvesta" i naših šupa. Sada
smo gotovo okruženi žicom!
Iza 11 sati posjećujem staru susjedu, majku našeg Tarzicij a.
Tu sam zatekao jednog Muslimana, sa štakom, iz Stupnog a je
Dola! U razgovoru postavih mu pitanje, kako ste ostali živi u ovoj
tragediji? Reče da su imali u selu sklonište gdje se sklonilo oko
130 osoba! Nakon "udara", koji je bio subotom, u noći i nedjeljom
UJU o pred zoru 1z1sh su 1z skloništa 1 kroza sumu se spustih u
Pajtov Han, gdje su ih preuzimali unproforci. Tvrdi da je on
zadnji izišao iz sela. Stavljam mu do znanja: govorilo se da su
10:'i
 Fra Ilija Piplica
vam pomogli da se izvučete i vojnici HV O-a. Jesu, kaže Musli­
man. Spominje i ime jednog bojovnika, koji je sada u zatvoru. u
Srednjoškolskom centru. Htio ga je posjetiti, ali nisu mu dozvolili.
Inače, on ima kuću navrh sela iznad trgovine! Ostala je čitava, ali
poslije desetak dana i nju su zapalili! Pitam, je li bio na Miru i
kako selo izgleda? Je li srušeno? Kaže da su prve kuće do groblja
(Božići) - sve tri nove ,- spaljene, zatim i štale koje su gore, a
kako je u samom selu ne zna!
Nakon podneva, u dvorištu kod crkve razgovaram s mlađim
čovjekom koji drži curicu u naručju. Malena, umiljata, kao da je
navikla na paroka! Reče otac, pitala za sv. Nikolu, lani dobila dar
pa pita i ove godine! Čovjek se žali na to što bi s Varešom, s
ljudima iz Vareša! Pa, mi smo tako tolerantno zajedno živjeli!
Kazuje da je iz miješanog braka, majka mu je kršćanka (Prkić), a
otac musliman. Kaže da nije ni sunećen, ni kršten, oženjen je i on
muslimankom - ali on za sebe kaže da ne može biti musliman kada
ga je rodila majka kršćanka! On je plod njezine utrobe! Zato nije
zadovoljan sa svim ovim što se radi! Hoće ga u Anniju, onda bi
išao na borbenu crt11 i morao pucati na Hrvate! On to ne želi i neće!
11. 12. 1993., subota
Živa 10 stupnjeva iznad nule! Kao da idemo u proljeće. Jutros
je fra Željko imao sv. misu. Ja ću, po programu, u Dubošticu
i tamo ću imati sv. misu! Noćas je bilo oko crkve pucnjave!
Izgleda, neka je životinja (pas ili mačka), udarila na bodljikavu
žicu i izazvala eksploziju! Jutros mi unproforac koji je na straži,
kada sam išao otvoriti crkvu, priča da je noćas netko pokušao
unići u crkveno dvorište preko žice, od strane škole - prijašnje
zgrade časnih sestara. Pitam ga, koliko je bilo osoba? Dvije!
Jasno, nisu ušle u dvorište! Nešto prije 9 sati zovu me, stigao
Unprofor: idemo na Pogar i u Dubošticu. Po dogovoru. Nosimo
1m pa ete hrane za Boz1c, sveds e pa ete, tezme oKo- rs -1<-1 -,---0�----c,'
grama! Ulazim u terensko vozilo! Tu su: vozač s punom borbenom
opremom, gosp. Major - glavni časnik Švedskog bataljuna u
1 06
Dani poslije
Ponikvama, službeni tumač iz Tuzle i ja. Slijede nas dva tran­
sportera sa zimskom opremom uz puno naoružanje. U njima je,
u njihovoj utrobi, 200 švedskih paketa. Sretno putujemo. Za ova
vozila nema prepreke. Naše vozilo, iako nJma lanaca, također
uspješno svladava ledeni kolovoz. A ima ga još mnogo, iak o se n a
nekim dijelovima ceste počeo otapati. Na transporterima su lanci,
na svakom 6 kotača i 6 lanaca! Na posljednjem transporleru
strojnica je stalno "na gotovs"! Rekao bih, rampe na punktovima
automatski se otvaraju. Kako je to ugodno doživj eti, nakon
gotovo dvije godine "zapinjanja" po raznim punktovima. Svaki
zaustavlja, svaki piše, svaki pita! A ovdje!? Rampa se diže i samo
ideš dalje, uz, rekao bih, obvezan pozdrav!
Na Pogari stigosmo do Stjepana Šurkića, povjerenika za
stanovnike Pogari pred općinskim vlastima kao i za Caritas.
Transporteri se zaustaviše, istovarit će ovdje 160 paketa. Tu j e
naselj eno 140 osoba (nekoliko je i Muslimana u tom broju ! ) ,
a dvadesetak osoba nije primilo pakete prigodom posljednj e
pomoći koju je dijelio župni Caritas! Mi ćemo u terenskom vozilu
pod pojačanom pratnjom produžiti do crkve na groblju! TLt s u
razgledali crkvu, i fotografirali i crkvu i svećenika u jedn om
potezu! Provjerili smo grobove poginulih, 9 ih je koj i su o vdje
pokopani! Gosp. Major je bio tom prigodom na pokopu I Zanima
se za dvojicu koji su ekshumirani i pokopani u Varešu? Zašto
ekshumirani?! Zašto u ovom vrtlogu s njima u Vareš? Slutim u
tome nešto loše! Negdje sam prije spomenuo malverzaciju s
pokojnima! Izgleda da je to ovdje i bilo, Gosp. Major nije siguran
u raspored grobova, ali prisutni ljudi pokazuju na gro bove gdje
nema križeva i kažu da su to ti grobovi! Nešto se neuobičajenu ,
dakle, ipak dogodilo. Nastojat ću sutra, ako Bog da, s v e to smireno
s ljudima na misi razjasniti.
Vraćamo se do Stjepanove kuće. Sve je istovarenu i tran­
sporteri su spremni za put! Nakratko svraćam u kuću kod
Stjepana na čaj , Tu prigodu Stjepan koristi da svrati pažnju
Unproforu na neke momente glede trenutne situacije na Pogari i
na prijašnja događanja. Sutra će na zakazanom sastmku u školi
1 07
 Fra Ilija Piplica
nastaviti tražiti neka rješenja. Naime, na zahtjev Mjesne zajednice
Pogar, Općina Vareš je prihvatila prijedlog i sutra u 10 sati na
Pogar će doći predsjednica Mervana s drngim funkcionarima iz
Općine. Obećao je biti prisutan i gosp . Major. Nastavljamo put
za Dubošticu. I na njihovoj strani kolovoz zaleđen i U Duboštici
smo produžili cestom sve do krajnje kuće - Jelke Pavlić. Tu smo ·
ostavili 3 paketa, i u kući Ane Mijić 1. I dalje je stanje nesi­
gurnosti. Pljačkaši se zalijeću ! Stanovnici nekako odolijevaju i
manevriraju. Vratili smo se nazad u kapelu, zbog sv. mise ! Putem
smo ostavili po 3 paketa kod Ane Pendić, žene Tihomira (zapo­
vjednika HV O-a na Daštanskom) i Berte i Vinka Pendića, koji je
u zatvoru u Tuzli. Našim vozilom otišli smo u selo, a transporteri
su ostali na cesti. Rekao sam da zazvone pa ćemo imati sv. misu.
Oko 13 sati slavili smo , prvi put nakon doživljenih udara;
svetu misu ! Crkvu su lijepo uredili, oprali i oltar namjestili.
Sabralo se 13 osoba. Rekao sam da planiram doći za drugi dan
Božića, ako se mogne ! Ostao bih na konaku i blagoslovio
obitelji. Tu su mi predali patenu zgužvanu, koju su našli na
ledini ! Rezultat pljačke crkve ! Našli su i kalež, u jednoj kući,
vjerojatno su iz njega pili rakiju ! Sada se čuva u kući obitelji
Jelke Pavlić. Nakon sv. mise zamolio sam ljude da odu do ceste
i tu prime pakete iz transportera ! To su i učinili, te preuzeli 30
paketa ! S onih 10 koje sam već ostavio, to je ukupno 40 paketa.
Dakle, 10 više nego što ih ima ! Rekao sam Miši Dusperu neka
to ostavi kao rezervu, on veli - ako se još tko vrati ! Ovdje su
unproforci fotografirali nošenje paketa !
Nakon predaje paketa krenuli smo nazad kući. Nadomak
ulazu u Pogar, čekao nas je Stjepan Šurkić kod svog otetog i
opljačkanog kamiona, koji je napušten i ostavljen na cesti. Jedan
transporter ga je zakačio i dovukao njegovoj kući. Dakle, i ovdje
su unproforci dobročinitelji. Da ne zaboravim: gosp. Major je ll
uvjerenju da su neki s Pogari sami zapalili svoje kuće ! Tako su
mu neki u početku razjašnjavali pustoš od 22 spaljene kuće !
Ostao sam iznenađen tim stavom ! Provjerio sam to kod Stjepan J
1
Šurkića i susjeda kod crkve, koji su živi svjedoci događanja na
1 08
Dani poslije
Po gari, i oni tvrde - to nije istina! Nitko nije zapalio svoju kuću
na Po gari! Zamolio sam prevoditelja da to gosp. Majoru prevede
i razjasni, što je ovaj i učinio !
Kući smo se sretno vratili u 15 :30. Hvala Bogu i usluzi Unpro­
fora. Kakva sigurnost s njima putovati u ovom našem vremenu !
12. 12. 1993., nedj elja
Sinoć, nakon topline i stalne jugovine, "udario " ozbiljan snijeg.
I grmilo je! Mislio sam, ako nastavi noćas ovako padati, neće se
ujutro moći izići iz kuće. Ipak, kad je svanula , vidjelo se da je
novi snijeg tanak. Prema redovitom nedjeljnom rasporedu, danas
valja u Vareš Majdan i na Pogar ! Fra Željko će u Oćevij u . J u čer
sa� telefonom, po običaju, u Policijskoj postaji preko B egić::i
tražio pratnju za danas. Ovaj put sam tražio i za fra Željka, za
Oćeviju. Točno u 8:45 dolazi pratnja za Vareš Majdan. Vozim j a,
jer kolovoz je "bljutav" , snijeg se topi.
U Vareš Majdanu danas prisutno 30 osoba! Desetak djece i mladih
došlo je nešto ranije pa smo imali kratku pouku o sudjelovanju u
misi. Tri molitvenika i nekoliko kartona s osnovnim misnim moli­
tvama! Sa zanimanjem su pratili pouku, očito žele znati što rade u
misi! Poslije mise imali smo opet kratko uvođenje u pjevanje
božićnih pjesama. Kod sebe su imali umnožene osnovne božićne
pjesme. Zamolio sam da i u nedjelju dođu ranije. Za vrijeme župnih
obavijesti kazao sam: trebaju mi suradnici za ovdje! Poslije mise os­
tala su 4 čovjeka i ponudili se da pomognu što mogu. Za sada trebaju
osigurati božićne jelke za crkvu. Dozvola i sječa, donošenje i
smještanje u crkvi! Preuzmite brigu za to ! Ovog tjedna jelke tTeba
d�vući u crkvu. Preuzeli su brigu! Istovremeno, javila se i gospođa
Slugić, da bi ona s gospođom Crepulja crkvu očistila i uredila I Ako
Bog da, to ćemo iza nedjelje, sporazumjet ćemo se u nedjelju. Ljudi,
evo, hvala Bogu, lijepo i zauzeto prihvaćaju zamolbe svećenika.
�- -"'-•r-avratio sam u MJesnu zaJedmcu 1 Baltu zamolio da omogući
ljudima sječu i nabavu božićnih jelki. Bez problema, rekao je! Ako
treba, napisat ću im potvrdu o sječi. Predao mi je i ključ od prostorija
1 09
 Fra !lija Piplica
koje su nam ustupljene u M-bloku. Vrata su zakovana pločom, unutra
je s poda sve podignuto. Brava uređena i mogu se normalno
zaključati. Hvala im na ovoj brizi i pažnji!
Na pučkoj misi danas u crkvi bile 74 osobe! Ima i povratnika s
borbene crte ! Preostalih sa sela danas se također skupilo. Danas
krećem ranije za Pogar, zbog snijega i opasne vožnje ! U 12: 30
pratnja je tu. Oni će voziti golfa, bez zimske opreme. Uz male
probleme ipak smo sretno stigli, nešto poslije 13: 30 ! Na prvoj
'!
krivini smo zapeli ! Kada nije uspjelo nekoliko manevara, rekao
sam, da se vratimo skroz dolje do raskrižja, pa ponovimo ! Tako je
i bilo. Ovaj put uspjeli smo svladati kritičnu krivinu. Dalje nismo
nigdje stali do Pogari. Ovdje sam morao malo pješačiti do mjesta
odakle je auto mogao krenuti ! Također smo u selu zapeli, ali blizu
crkve, pa sam ja nastavio pješke s jednim pratiocem do crkve.
Na misi prisutne 63 osobe ! Prije mise imali smo vježbu za
pjevanje božićnih pjesama ! Vratili smo se dobro, bez zastoja
ili ozbiljne opasnosti !
Fra Željko se pokasno vratio iz Oćevije ( oko 18 sati). Zadržao
se u Ivančevu, navodno po želji " pratnje". Pratnja nije pratnja ako
se ide po njihovim željama ! Oni se od nadležnih vlasti stavljaju
nama na raspolaganje u izvršenju određenih zadataka. Radi ove
ratne nesigurnosti oni su nam u pravom smislu zaštita i u svim
slučajevima dosad oni su s uspjehom izvršili zadatak sa mnom. A
do danas za svaki svećenički izlaz u svrhu pastorala ja sam tražio
policijsko osiguranje. I mogu reći uvijek su se bez pogovora sta­
vljali meni na raspolaganje. Prema planiranom poslu predvidio
sam koliko vremena će biti potrebno i odredio vrijeme povratka.
Uvijek su se obvezatno držali određenog, često uz napomenu :
mi smo vama na raspolaganju. Vi obavite vaš posao! Dakle, ovdje
svakako dolazi do izražaja i sama određenost svećenika.
Fra Željko kaže da su na misi u Oćeviji bile 4 osobe, a ima
ih u selu oko 24!
110
Dani poslije
13. 12. 1993., ponedjeljak
(sv. Lucija)
Živa 2 stupnja ispod nule ! Na jutarnjoj misi 7 osoba. Mise
zadušnice sam završio. Počinjem redovite mise, adventske !
Posjetio nas župnik iz B reze, Mato Vidić, s dvojicom svojih
ljudi. Tajnik nadbiskupov nazvao ga telefonom, navodno u ime
nadbiskupa, čulo se preko sredstava informiranja (srpski
izvori ! ), da je u Varešu srušena crkva sv. Ante. Zamolio ga da
ode ako može u Vareš i to provjeri ! Eto, zato je i došao, i donio
meni lijepe stelje kako je obećao na sv. Barbaru. Hvala mu na
ljubavi i pažnji ! Uz to, obavijestio me da je jučer negdje oko
podne Radio Breza prenio cijelu misu s proslave sv. B arbare ,
razl\mije se i propovijed koju sam tamo imao ! Župnik j e iznio
nekoliko povijesnih podataka o crkvi sv. Barbare u Brezi, i onda
je slijedio prijenos sv. mise.
Danas se naveliko dijele pokloni - švedski paketi kao božićni
darovi - obiteljima koje su koliko-toliko vezane za crkvu. Po
osobi jedan paket! Svakako, u ovo vrijeme obilat poklon. Kako
drugi gledaju na to, pitanje je - vjerojatno ne baš bez zavisti.
Koliko ih to uznemiruje? ! Neka se i na ovaj način javno pokaže
i brojnost i privilegiranost pripadnosti crkvi u sadašnjim pri ­
likama! Dosad su krili ono što su ovdje dobivali, prvih dana su im
to i otimali - a sada neka to ulica uzme kao prirodnu stvar.
Unproforci prenose robu iz još jedne prostorije u našu dvoranu .
Žele tamo još više prostora da normalnije urede svoj vojnički
život. To je istovremeno i znak da se ovdje ozbiljno i na duže
vrijeme smještaju. A to za nas može biti samo dobro.
14. 12. 1993.,utorak
Živa 9 stupnjeva iznad nule! Jak južni vjetar svu noć vladao !
Snijeg ponovno kopni. Jutros na misi 8 osoba. Sve redovno - mirno!
I danas se nastavilo s raspodjelom božićnih darova - švedskih
paketa po osobi ! Velik broj osoba pojavljuje se, uvijek novih, koji
111
 Fra Ilija Piplica
.I
za sebe govore: ja sam Hrvat ! Danas počinje reagirati i javnost
grada - ulice ! Župnik priča, a i fra Željko, da je dolazio i Major,
sa Slovencem, svojim tumačem. On na temelju razgovora s
Mervanom reagira: treba davati svim građanima ! Njemu je
navodno neki visoki crkveni službenik rekao da su švedski paketi
upućeni svim građanima koji su u potrebi. Njihov je bataljun
upravo švedski, pa u to ime i reagira. Župnik i fra Željko su
dokazivali da je to namjenski poslano župnom Caritasu koji to
raspodjeljuje pripadnicima svoje zajednice. Na letku u paketu piše
da to šalje Hrvatski katolički caritas iz Švedske i da je to u prvome
redu dar katolicima - Hrvatima. Tumač je to preveo gosp. Majoru
pa je navodno bio popustljiviji! Osobno zapravo mislim da smo
mi mogli lijepo podmiriti naše iz onoga što je bilo u našoj učio­
nici, a u skladište ne bih ni dirao. To bih stvarno u zgodno vrijeme
podijelio vlastima. Tako da bi se i pred njima Caritas iskazao
"džentlmenski", a zaštitili bismo i naše. Nas je ostala manjina,
i mogli smo im darovati i deset puta više, a opet očitovati
kršćansku širinu i u pomaganju drugih. Uz to, treba raditi na
uspostavljanju pravedno dobrih odnosa s civilnim vlastima. A ovo 1
je bogomdana prigoda!
Navratio i Stjepan Šurkić i referirao o tijeku sjednice koja je
održana u nedjelju na Pogari, a gdje je sudjelovala i Mervarta, te
Avdo Zubača, zapovjednik 322. lake brdske brigade, Omer Spahić
komandir Policijske postaje, kao i zapovjednik Švedskog
bataljuna Major Birger s pratnjom. Bio je to prvi pokušaj s njegove
strane da se javno i na najvišoj lokalnoj razini pokrenu pitanja koja
su važna za nesmetan i siguran život ostalih žitelja na Po gari, a to
je naša najveća zajednica. Upozorio je ugledne goste pred prisu­
tnim narodom da je pljačka smišljena organizirana smještanjem
civila u dvije kuće, kako bi se omogućilo vojnicima da nesmetana
rade što hoće! ! ! Također je rekao "da je smišljen o urađeno i to da
vojna policija kasni u Pogar dok vojnici ne obave ljačku".
Koliko Stjepan ima argumenata za ovo ne znam, ali svjedok sam
da je gore vojska boravila i radila "svoje", tj. pljačkala i kada je
policija stigla! ! ! Pokrenuo je mnoga pitanja, pa i neka koja nisu
112
Dani poslije
�irektno vezana za život na Po gari ! Stjepan dobro razmišlja i ima
iskrene namjere, no čini mi se da treba upirati prstom u praktično
rješavanje vitalnih problema za Po gari. Ne ići u širinu. Svakako ,
on je jedan od svjesnijih, preostalih Hrvata - a samo ih je jed n a
�rećina ostala, pa j e moguće razumjeti da on želi zastupati i šire
mterese Hrvata. U praktičnom pogledu, koliko sam mogao
shvatiti, jedino mu je rečeno da će dobiti pismeno koj a J e njegova
uloga kao "povjerenika MZ Pogar".
Oko 1 5 : 3 0 jedna mlađa gospođa donosi pismo, od fra Mate iz
Kiseljaka za fra Iliju u Varešu. Otvaram, a ono s Višnjića. Mijo
Djaković moli da uručim pismo njegovoj supruzi i kćerki u Vareš
Maj danu. Također je ista osoba donijela cedulju na kojoj piše n�što
vezano za božićne jelke za Visoko. To je predala župnik u .
Nemamo načina osigurati jelke za Visoko.
15. 12. 1993., srijeda
Osvanula prava kiša! Živa 9 stupnjeva iznad nule! Vrijeme se
udaljuje od zimske stvarnosti. Na jutarnjoj misi bilo 8 osoba. Došao
i Tadija Kristić, prakaratur sa Zarudja. Kaže da ih je sinoć nena­
javljeno ostavila policija, osjećaju sada veću nesigurnost i opasnos t !
Prek ? dana nikakva posebnost. Dolaze i dalje po božićne
pak�te. Zupnik spominje da dolaze uniformirane osobe - policajci,
1 om pokušavaju nešto dobiti.
16. 12. 1993., četvrtak
Opet osvanula kiša, nešto hladnije, bez juga, živa 5 iznad n u le 1
Na jutarnjoj misi 9 osoba. Vrijeme tmurno, maglovit o . Danas
posjećujem naše ljude na Ponikvama, kod Unprofora. Odnijet ću
im nešto robe: potkošulje, kapute, hlače, suknje. U policiji sam
zamolio za pratnju. Ide i fra Žel'ko reni 'eti nekima_p_ or_ u ke o.c,_____
-
njihovih. Krenuli smo u 10: 3 0.
U susretu sa "štićenicima" opet razna pitanja koja trezveni ljudi
ne bi postavljali meni! Neki među njima htjeli bi sada politički
113
 Fra Ilija Piplica
mudrovati, a skrili se pod zaštitu plavih kaciga. Životno su
zaštićeni, imaju nužni smještaj, osiguranu najnužniju ishranu -
preziru ovako življenje i htjeli bi se poprijeko naći u Zagrebu ! Na
primjer, jedan Borovičanin govori: mi iz Borovice svi imamo u
Zagrebu ili u Hrvatskoj ponekog svog - zašto nam se ne bi
omogućilo da odemo tamo? ! Nisam dobio dojam da itko ozbiljno
razmišlja o životu ovdje. Možda ih ima među onima koji šute? !
Osobno ne mogu shvatiti takva reagiranja i zaista me iritiraju nji­
hovi istupi. Sklon sam zaključku: previše im je dobro i zanose se
nekim utopijskim životom. Misle, svugdje bi im bilo bolje osim
ovdje gdje su došli na ovaj svijet ! Ipak, djeci sam dao slatkiše, te
garderobu pribavljenu za borovičke žene ! Novih je 9 potkošulja,
a ostalo je naša vrijedna Dubravka oprala, očistila i ispeglala. Sve
je pristojno uređeno i upotrebljivo ! Ljudima sam dao "šteku"
cigareta koju je župnik poslao. Fra Željko je razgovarao sa svo­
jima i dao im poštu - poruke. Rekao sam im da će za Božić biti
ovdje misa, na Stjepandan u 1 3 sati. Doći će župnik. Zadržali srno
se kod njih oko 45 minuta ! Po kišovitom vremenu napuštamo
kamp i idemo u Vareš Majdan. Dolje sam trebao primiti usječene
božićne jelke. Prema sporazumu u nedjelju su ljudi preuzeli brigu
za nabavu i dovoz jelki. D anas su to i učinili, iako je padala kiša.
Na sebi ih donijeli iz potoka iznad Veterinarske stanice. Dogo­
vorili smo 3 komada, ali oni su usjekli 4! Unijeli smo ih u crkvu.
Vanjsko svjetlo nad ulaznim vratima razbijena, luster koji je inače
pričvršćen uza zid - srnrskan ! I ovo govori što će biti s ovom
crkvom u novom okruženju? Odlazim u obitelj u Prnjavoru,
"Bife 5 7" , i ispovijedam za Božić ženu Torninu.
Odatle idem na Zarudje i Stricu . Htio sam i prije posjetiti ova
sela, ali, eto, nisam uspio ! Danas sam to pratnji rekao i našli srno _ ,
se gore. Putem, na Lukama vidimo otvorene kuće, vrata zjape.
Ožiljci pljačke su vidljivi ! Prolazimo pokraj škole kroz selo, desni
krak. Slična situacija. Na gornjoj skretnici, nešto više naprijed, , 1
v1d1mo 1zgorJelu kuću. Niga}e zive use! Kasnije će nam Tadija
reći da u krajnjoj kući na vrhu ima dvoje čeljadi. Vraćamo se i
idemo u selo lijevo, a odozdo gledajući desno, do kuće Tadije
1 14
D ani poslije
Kristića - crkvenog odbornika. Zatičem g a u kući. Ima i jednu
gošću iz Vareša. Obradovao se kada je vidio paroka. Sa mnom su
u pratnji Mijo iz Ilijaša, i drugi sa Stupnog dola. Uz kavu kojom
nas je počastio, Tadija priča o doživljenom: i pljačkama i str::Jrn .
Imao je 1 1 goveda - krava. Sve mu je otjerana ! Imao je preko 20
ovaca. Ostalo mu je 1 3 ! Do kada? U više navrata kuća mu je
�retresana i pljačkana. On je uporan, stalno je u kući od p očetka I
Zena, sin i ostali, svi su otišli: on je sam ! Ostat će dokle god bude
mogao! U selu, u kući iznad njegove, bila je policija sa zadatkom
da ih štiti od pljačkaša. Prije dvije večeri nenadano su ih povukli,
što je uvećalo strah ! Danas je ponovno poslana patrola koja bi
trebala za stalno ostati. Tadija govori o 6 osoba koje su u tom sel u
ostale. U razgovoru s mojim osiguranjem Tadija otvoreno govori :
za .ov;o - kriv je Alija! Tamo u Ženevi potpiše sporazum, a kad
dođe u Sarajevo radi drugačije ! Upozorava da je pljačka orga­
nizirana, vrši se i pred policijom koja se poslije ispričava: ne
mogu oni vojsci ništa ! ! !
Odatle smo otišli i na Stricu. U središtu sela zatekli 2 mlađa
čovjeka, jedan vrlo mlad, plavac, rekoše još prije moji pratioci da
je on vojnik Armije Bili. On moli moje pratioce (poznaju se) neka
reknu Omeru (komandiru) da pošalje patrolu koja će ostati u selu;
oni se ne mogu izboriti protiv pljačkaša koji još uvijek nalijeću.
Mora biti policija stalno u selu ! Oni prebacuju na njega, neka
on to rekne kada dođe dolje ! Pitam za kapelu u groblj u : jesu
li bili tamo i je li kapela uništena? Rekli su, u redu•je. Odmah
smo se vratili i krenuli kući.
Uvečer se, uz manji vjetar, naoblačilo i počela je ozbiljna kiša.
Moglo bi se očekivati i snijeg !
17. 12. 1993., petak
" O Sapientia" !
· Svanu o ve ro i tiho jutro. Plus 2° C ! Na misi 9 osoba. Između 5
i 5 : 30 zapazio sam pojačano svjetlo - reflektor, koji je više puta us­
mjeravan na gornje prostore kuće. Zapazio sam to u svojoj sobi. Za-
115
 Fra Ilija Piplica
ključujem, to su naši plavci, čuvari koji idu u obilazak i kontrolu sa
svojom ručnom baterijom. Oni re dovno osvjetljavaju okoliš izvan
bodljikave žice, ali rij etko im se "omakne " prema gornjim pro storima
naše kuće. Ovo jutro s je neuobičajeno, barem za moja zapažanja.
Iza slušanja Radio Vatikana krenuo sam u toalet. Tu sam zapazio
fiksiran reflektor u plafon nadstrešnice kuće, iznad prozora toal et�-!
N egdj e oko 1 0: 15 pr e kidam pi s anj e radi strašne d etonacije.
Čuje m strašno " sipanje " s takla! Gle dam u prozor, ni su s tradala
s takla moj e s ob e ! Otvorim prozor! Vidim vani u dvorištu
crkv enom kod lipe jak dim, unproforci s uper enim automatima
idu pr e ma lipi. Mi s lio s am da j e e k splozija bila na zaštitnoj
bodljikavoj žici pr e ma dvorištu škole, povrh garaže . Iziđe m vani
pr e d kuću, kad tamo unproforci se sjatili nad j ednim čovjekom!
Još ne •znam o č e mu se radi. Vidim uz lij evi zvonik (gle dajući u
portal crkve) rnpu u trotoarn zvonika, približno u sredini tem e lja
zvonika! Znači, tu je granata pala i čovj ek koji se našao tamo kod
lipe pogođen j e! Unproforci su prnžili prvu pomoć. No, uzalud!
Bio j e to Ilija Dugonjić, koji je dana s došao po paket za Alojzija
Dužnovića iz Ljepovića. I dok je u dvorištu čekao da dođe Drago
Matić koji će ga u s lužiti, dol etj ela j e odn ekud granata i dogodi
se to što se dogodi! Pomalo s miruj e m uzbuđ e nj e . S oprezorp
razgle dam: trokrilni, dupli, veliki prozori na kancelariji potpunp
s a s uti! Staklo s mr s kano valom detonacij e uglavnom j e ul e tj elo u
kancelariju. Također, prozori na vj eronaučnoj dvorani, prvi do
vrata od kuće potpuno Ba s uti, a drugi, j e dno okno razbij e9 ? ·
O s tali s u čitavi! U s obi župnika j e dno unutarnje s taklo puknuto
i mali u s ki vitraž ,.o,št eć en. Lipa, klup e i drve će u dvorištu od
g e l era ošteć eni! Tu s e , eto, našao, ž e l e ći dobro učiniti, s vome
s u sj e du pomoći, pokojni Ilija. Pokoj mu duši! Pr e ma držanju
unproforaca, nije odmah izgledalo da j e s mrtno s tradao, a u slijed
nepoznatih okolno s ti ek s plozije s već enik se nije približio! Bilo
bi dobro da sam se i ja približio, ali s tvarno tog momenta ni s am
znao o č e mu se radi! U Božjoj s mo ruci! Samo ovo zadnj e
nj e govo dobro dj elo s nažna j e propu s nica pr e d lic e Božj e .
Stradao je s mrtno, čineći dobro.
116
Dani po slij e
Došli s u nakon izvj e s nog vr e mena : patro lna polici ja
na
oč evid, a n ešto kasnij e i komisija n a č elu sa s utkinjom Katai�
inorn
Tomić i službenicima za ovakve slučaj e ve. O b avlj e n j e oč
e vid
na licu mj e sta. Sv e je zapi s nički kon s tatirano. Ubrz o dola
zi
Civil�a za � tita s kamio netom, uz nalog komisij e uzimaju tij
elo
pokoj nog 1 voze u _ Var e š Majdan u mrtvačnicu, n a liječn
i čk o
utvrđivanj e uzroka smrti.
Vraćam se na jutrošnji s lučaj! Dok s am izlazio iz toalet
a
re fl ektor ručne baterij e kružio j e gornjim dijelom kuće od prozo
r,�
toaleta na hodniku pa pre ma s tanu ča snih ses tara. Da mene
ne bi
o s vij e tlio povukao s am. se u pro stor toaleta i n eprimj etno motri
o
o č emu se zapravo radi. Vidim unpro forca (plava kacig a) kako
pokušava otvoriti sr e dnju garažu. Nekoliko puta trza, ali vralčt
se
� e otvaraj u ! Kako ne uspijeva vrata otvoriti, o s vj etljuj e gornji dio
� zap�ža katanac � ojim s u :a�jučana vrata. Odustaje od otv aranja
1 vraca se kroz kucno dvon s te ispred psa, zaj edno s dru gim unpro
­
force m koji j e bio uz (fićinu) otvorenu i praznu garažu. Ja s::un
im
s tavio do znanja da s u opaž eni time što s
am upalio svjetlo u toalet u.
Sv e s trank e smo vraćali, zbog opa s nosti koja j e tu ! Župn
. ik
brm e da se prozori zatvore d e bljim najlon om. Veći dio zakov
al
će da s kama. Sve to zdušn o radi s ada naš maj s tor za sve, Dra
o-0
Matić ! Dvojici unproforaca - s tražara, nakon zvonj enja u
1 5 : 30
u.kazao s am kako s u rano jutro s dvojica s plavim k aciga
ma
opaženi kod garaža!
N egdj e po s lije 18 s ati ulazi u s obu fra Že ljko i kaže: zbo r. u
m
1: � ače,) a odoh l Kuda s ada? Id e policija u Vijaku pa ću s njima
:
cime cu s utra? Hoće š li dolaziti iza nedj elje ? N eću do iza
Božić a !
Probl e m j e i za vožnju i za o siguranje. Sre tno! Bog ga čuvao
! Ode
on u Vijaku, ali n e boravi u župnoj kući, što zbog opljač kanos
ti
kuće, što zbog opa sno s ti. Re dovito se vraćao u Vare š pesim
i s ričk i
ra s po � ož �n. Po se bi/ � obrj čina i vrlo plemenit, ali lako pod
lij eže
promJ ern u ra s polozenJU. C es to se žali na vrtog lavicu .
117
 Fr a Ilij a Piplica
18. 12. 1993., subota
N o ć vedr a ! Jutro s divn o , s amo 1 stupanj isp o d nule ! N a m isi
8 o s o ba! U 9 : 3 0 o dl azim ko d o bite lji Žerebni, u susjedstvu, radi
b o žićne isp o vije di. Tu je m ajk a n ašeg Tarzicij a, k o ji je s a ž enom
i dj e c o m u p o sljednji tr en iziša o iz Vareš a. U kući su o stali
s e str a mu K atarin a i m ajk a Veron ik a. K njim a dvjema skl o nil a s e
i st ar ic a J e l e n a Idž ak ović. Njih dv ije st aric e s am isp ov je di o .
D o š ao je k n jima u posj e t Pe tar B o žić, v eter in ar s D ikn jić a .
Iskor isti o s am prigo du d a s e in fo rmiram o st anju na D iknjićima i
b orben im crtama go re ! G ov o ri k ak o su mu ned avno o tje r ali kr av e
u Tis ov c e. On je o tišao tamo , unato č b orbe n o j crti i vrati o ih ! P o
nj egov o m izvje šću, Muslimani drže po l o žaj negdj e iznad vojarn e
na Breziku. Vojarn a je n ičija ! Od t o g mj e sta, gdje j e pr ij e bi o
m in o b ac ački p o l o žaj , p a gore p rem a Pušin am a , drži HV O i
če tn ici, uključujući i Alijino Ko rito ! Musliman ski p o l o ž aj j e u
Tis ovcim a ko d ra skrižj a. Odatl e s e n a stavlj a njih o v a crt a prema
Bij el om B o rju, Stupn o m D o lu i Miru (B o go š) . Sp o minje d a j e tu
(negdj e na Miru) od sn ajp erist a pog o đ en i z ap ovjedn ik 322. lake
brdske brig ad e Avdo Zub ač a. Ranje n je u p o n e djelj ak ili utorak
t e kuće g tj e dn a . Prem a o n ome što je P e tar ispr ič ao , on j e vrl o
o dlučan č o vj ek u obran i sv o j e i mov ine ! Veliku j e h rabro st o čito ­
v ao, kak o prema plj ačkašima , tak o i pr e m a p o liciji k o ju j e pozi­
v ao i t e l e fonom (i ma tel e fo n u kući), i o dlazeći u s amu p o st aju!
U Diknjićim a j e s ve ga 7 o sob a ! P e t ar, majk a mu, s e stra i brat,
te j o š 3 o s o be ! Još s e drže u s elu i ako ih je , prema P etr ovu govoru,
htj el o premje stiti u Z arudj e , gdje ih im a ukupno 6 !
Danas o b av ljen spr ovo d pok. Ilije Dugonjića, koji jučer po ginu
pr ed crkv om . N ađen a 11 gelera u tijelu. Sprovo d je obav i o župnik
u 13 sati. N av o dno , reče mi m ajstor koji radi ovdje , d a je povork a
kr enul a ispred Općin e. Župn ik je to d o govori o , men i nije n išt a
reč e n o . Čudi me d a j e takv a s o lucij a prihv aćen a . Ov o , makar zl o
v ri3 eme , dal o je 1 po zitivan uCma lc ,o arem sto s e tiče sprovo d a. Sve
se obavljalo n a gr o blju! A, evo, s ad a o pe t - ' ajd e na cestu ! N aš em
star om Iliji rekao sam d a u 13 s ati zvo ni 5 minuta, što j e i učini o .
118
D an i po slije
Mislio sam stanje je dobr o smireno , a čovjek str ad ao pred s am o m
crkvo m! I pr avo je d a se to zvonom javno oglasi ! Na povr atku sa
sprovo da o ko 14: 30 župn iku s am n asam o rek ao : v idim, ti ipak
planir aš donje prozore oko v ati daskom! N a kući! Pe tic o m daskom
k ao z aštita. J a te mo lim , nemoj to učiniti! Iz petnih žil a sam protiv
to ga. N em oj pr av iti nakaradu o d kuće! Time ćeš sam o svratiti
pažnju i biti izazo v! Gl avno je protutnj alo i s ad a to nema smisla
r aditi. Rekao je, do bro! Z atr ažio sam da se izjasni, d a s e ja znam
ravn ati. Rekao je, to j e prijetnj a!? Jest, ako hoćeš t ak o !
Zapazi o s am otvo ren a vr at a škole, u o n o m dijelu dvo rišta ko ji
.
J e n a spram n as. Upozo ri o s am n a to unpr o force. M o žda j e bilo
bo lje p o liciju upozoriti. Sutr a ću t o učiniti! D an as ok o p o dn e u
razg o vo ru s U nprofor om u crkveno m dvorištu, od g o sp. Maj om
s azn ajem d a su pet "lje ševa" HV O- a n ašli n a Pl aninici! Kada sam
up o zorio d a mi pretpo st avljamo da ih je bil o v iš e , go sp. Major je
r ek ao: to je prije pokupila muslimanska vo jska! Mi nism o oba­
vije šteni ni o čemu u svezi eventu aln o g v jersk o g p o k o p a
pron ađenih pet v ojnika, poginulih n a Planinici.
19. 12. 1993., nedj elja
Noć v edr a , gotovo pr o ljetna! Jutr o s živ a na nuli! S oružan o m
pr atnjom odl azim u 8:45 u Vareš M ajdan. Zvo njenje i sv. misa p o
o bič aju. Prije mise 6 o sob a za isp o vijed. N a misi prisutn e 33
os o be. Ustaljen broj djece i mladih - desetak. N akon svet e mise
p o dijeli o p o dvije svijeće z a sv aku obitelj. Z amoli o z a p o pis i
pr a tnju gl e de b o žićn o g bl agosl o v a o bitelji. I z a z aje dn ičk o
pj ev anje tij e ko m B o žića, tj. uvježb avanje b o žićnih pj e s ama.
Sp o r azumi o se s ljudim a za post avlj anje b o žićnih jelki u crkvi.
To mi Petro viću predao sam ključeve i odredio koju će jelku gdje
po st aviti! Jedna iza oltar a u prezbiteriju, druge d vije u l ađu d e sn o
i lijev o, uz ki Gos2in i sliku sY._Ante.-B. gt.fo�h�m-e e me-po staviLi:-----­
kod olt,v a! Sutr a , ponedjeljak, postavit će jelke, a u utorak će žene
o prati i urediti crkvu, s njima i dvije učenice srednjošk o lke! S ve
je to dragovoljno, same su se prijavile. Nakon mise čula s e
1 19
 Fra Ilija Piplica
pucnjava iz ručnog naoružanja. Pjevajući, nismo tome posvetili
pažnju. Na povratku kući pratioci kažu: smjena vojske na
borbenoj crti pa se po povratku pucalo. Slično je bilo i u Varešu !
Ista pratnja ide i na Pogar. Našega golfa vozi pratilac, kao i za
prijašnjih posjeta Pogari. Jedno: snijeg je i poledica i za mene je
zamorno držati volan u ruci, posebno kada zanese ili "zašlajdra" !
Drugo: jednostavnije se prolazi kroz punkt kada je uniformirani
vozač ! Sretno smo stigli, iako je na mnogo mjesta bilo zaleđena
kolovoza. Jedino smo stali na seoskom putu prema crkvi, zbog
nanosa. Kola su jednostavno u zaletu "zasjela" na smet. Pratnja je
morala ići potražiti lopatu da problem riješimo. U prvoj štali to
smo našli. Tako je problem riješen i stigli smo na vrijeme.
U 1 3 : 30 zvonio sam ! Poslije mise vježba u pjevanju božićnih
pjesama ! Zajedno smo pjevali božićne pjesme, da što uspješnije
proslavimo Božić unatoč ovim našim mučnim prilikama. Svi su,
do jednoga, ostali u crkvi na vježbi pjevanja. A bilo ih je 8 2 !
Danas je na misama, osim večernje u Varešu, bilo prisutno:
Vareš Majdan - 33 osobe, pučka - 7 1 osoba, Pogar - 8 2 osobe !
Sretno smo se vratili kući, nešto prije 1 6 sati. Misa u 16 sati je
počela, ja se u kući raspremao, kad netko zvoni na vrata. Na prvi
poziv ne izlazim. Na drugi iziđem. Kad tamo dva policajca, jedan
od mojih današnjih pratioca. Što je sad? Ovaj veli: izvinite, dok
smo bili danas na Pogari pala je granata kod škole (Srednjoškolski
centar), kod kuće gdje mi boravimo. Razbijena su nam sva stakla,
pa imate li najlona da zatvorimo prozore! U razgovoru saznajem
da su tri čovjeka, valjda policajca, ranjena. Rekao sam da mi
nemamo najlona, a ovo čime smo zatvorili prozore kancelarije
dobili smo od drugih, ne znam odakle je to. Na kraju smo
zaključili da se obrate Civilnoj zaštiti i tu pokušaju riješiti problem.
20. 12. 1993., ponedj elj ak
:: iva 7-stupnJeva iznad nule. - a misi 11 osoba - zadušnica za
pok. Iliju Dugonjića. Poduzimam mjere, već prije najavljene, da
krenem na put: Visoko - Kraljeva Sutjeska - Visoko. Ako bude
1 20
Dani poslije
sreće, i u Kiseljak. Policija, preko zapovjednika Omera, izlazi mi
na ruku. Osigurat će pratnju, poslali zapovjednika "Lasta" da se
dogovorimo. Polazak u 10:45 . Neka dragi Bog posebnom
zaštitom prati ovaj pothvat. S braćom u Sutjesci nikakve veze od
Miholjdana ! Želim ih vidjeti, božićni dar u ovo mučno vrijeme
darivati, i uživo im ispričati događaj Vareša i današnju situaciju !
Program i putovanje uspjeli. Posjetio sam braću u Kraljevoj
Sutjesci. Stigao sam tamo oko 12:30. Pratioci su otišli u "čaršiju"
potražiti Darka, njihova druga. Ja sam u blagovaonici zatekao
gvardijana fra Stjepana Duvnjaka, fra Bonu Arara i fra "Bradu" .
Njima sam ispričao tijek događanja u Varešu, o egzodusu naroda
i današnjem stanju. Oni su ispričali kako je samostan, u vrijeme
borbi oko Vareša, bio pretresen. Tada je 25 naoružanih osoba ušlo
u samostan i pretreslo sve sobe u ime "traženja oružja" . Sada je
smiren život, hrane u samostanu imaju, ali se boje za narod da
oni nemaju, jer ništa, nikakva pomoć niotkud ne stiže ! S prati­
ocima smo popili kavu u sestarskoj blagovaonici i oni su razgled ali
crkvu; iako su oba muslimani, željeli su to. Gvardijanu smo predali
darove, ali gvardijan je jačom mjerom uzvratio ! Spremio je jedan
pršut, svježe kobasice, domaće, i 10 litara rakije ! Hvala mu !
Tijekom spremanja susreo sam se i s braćom; Pejom, fra
Miroslavom Kasapovićem, fra Brankom Obučićem i fra Markom
Dunđerom. Spremaju crkvu i Betlehem za Božić.
Oko 15 :30 krenuli smo za Visoko. U Čatićima smo stali da s
nogu posjetim i vidim dragog majstora Ivu Benića i njegovu obitelj.
U Visokom odsjeo, u sobi fra Mate noćio, sa čuvarima Visokog
fra Pavom i fra Filipom popričao. Fra Pavo osigurao propusnicu i
za mene za odlazak u Kiseljak sutra. Vrijeme bez snijega, toplo,
bez smrzavanja, asfalt suh i pogodan za vožnju!
21. 12. 1993., utorak
tJ 9 sati odlazimo fra Pavo i ja u Kiseljak. On će obaviti s v oj
posao opskrbe kuće i pojedinaca, a ja ću danas opet pokuš ati
posjetiti prognane Varešane, koliko uspijem. Sretno smo putovali,
121
 Fra !lija Piplica
ali sam krenuo s mnogo straha jer jučer su snajperisti na putu
kojim ćemo i mi ići, ubili dva čovjeka. Jedan je ubijen na prijelazu
preko mosta, a drngi na crti kod pravoslavne crkve na Bucima.
Ovaj drugi je unproforac i pogođen je u autu, a prvi kao pješak na
mostu. Mi smo sretno "proletjeli" , i na punktovima propušteni
bez problema. Na punktu HV O-a već su stavili božićne jelke,
ukrasili ih, imaju čak i betlehemske figurice.
Čim sam došao u župni ured zamolio sam fra Matu da posjetim
izbjeglice na relaciji Kiseljak - Bmjaci - Lepenica te u Gromi­
ljaku. Misnici su se spremili za odlazak u Kreševo na božićno
ispovijedanje. Fra Mato je odustao zbog mene. Posjetili smo
izbjegle Varešane u sportskoj dvorani, u Srednjoškolskom centru
- gimnaziji, zatim Bmjaci - škola, Han ploča - škola, i Lepenica
- škola. Također sam posjetio radiopostaju Kiseljak, kao i pred-
stavnika "vareške" vlasti - Miroslava Pejčinovića ("Adžiju").
Pokušao sam nešto pisama - poruka urnčiti, ali to sve strašno
sporo ide pa sam ih ostavio u radiopostaji koja će se brinuti za
uručenje. U razgovoru s prognanicima, uz raspitivanja kako je u
Varešu, što je spaljena, kako je u pojedinim selima, u Vijaci,
Borovici, Oćeviji . . . , postavljali su pitanja i o pojedinim osobama.
Na ova nisam mogao svima dati odgovor jer ne poznam osobe, a
popis smo dostavili i svatko može saznati ako · se zanima za
određenu osobu. Dobar broj njih na svim mjestima postavljao je
direktno pitanje: možemo li se vratiti u Vareš? Po prilici, svima
sam ovako općenito odgovorio: to o prvom redu ovisi o vama i
vlastima gdje sada boravite. Vi sada i da hoćete, ne možete
odavde izići. Ne bi vam dozvolili ! Ja stojim na raspolaganju, što
se tiče informacija kakvo je stanje u Varešu s vašom kućom ili
stanom. Stavio bih se na raspolaganje i da s vlastima u Varešu
osiguram, koliko je to sada moguće, sigurnost za vaš boravak.
Bilo je i suza i želja da krenu sa mnom ! ! !
Kod župnika u Lepenici, fra Joze, "najeo" sam se stelje i popio
far:ovac o pivo ! Na povratku, u razgovoru s fra Matom, dogo­
vorismo se da opet navratimo u radiopostaju kako bismo našli
koga s radiopostaje "B obovac", pa da j a uputim božićnu čestitku
1 22
Dani poslije
prognanicima, koju sam pripremio. Otišli smo u studio, odmah su
to prihvatili i snimili, što će onda večeras, kada "Bobovac" bude
imao svoje vrijeme rada, pustiti u eter! Evo te božićne poruke:
"Treb ao bih vam ovom prigo dom zaželjeti sretan Božić , ali
ne
mogu to učinit i. Protu slovio bih samo me sebi. Sreća i sreran
Božić
nije ove godin e naša stvarn ost: ni moja ni vaša!
Ja znam za dobro srca Kiseljacana , Kreše vljaka , stano vn
ika
Lepen ice, Brnja ka i Grom iljaka . Svi će oni dobro tom kršća
nsko a
srca i toplin om svojih domo va pruži ti nam lijep ugođaj Božić
a�
Ali, vaši domo vi, vaši stano vi i kuće u Varešu za ovaj Božić
b it će
mrtvo leden i, sličn i razva ljen im - napušten im šp iljama
.
� pono ćn i božićn i sat sabla sna šutnja pritisnut će Vareš . I šutnja
ce sama sebe pitati : gdje su oni živi ljudi koji su ovu noć
čin ili
čarob no svijetlom ? ! I anđeo ski lijepo m ? !
Iz srca mi izviru riječi pjesn ika : Bože mili, kud sam zašo?
/
Noć me stigla u tuđinju, / Ne znam puta, ne znam staze, / s
vud go
kamen noge gaze, I Trudne noge po pustinju. / Još noćiš ta
nijesam
na � � ! / Sjever brije s snježnog brda, / A tuđincu siromaku
/ Još je
veci mrak u mraku, / Još je tvrđa zemlja tvrda.7
Bi blijsk! pa �rij� rh Jakov napu stio je svoju rodnu grudu
_ zbog
gladi . O ttsao ;e s i n u u Misir, zemlj u blago stanja . Prije
smrti
rekao je sin ovima : kada umre m vrati te me, neka mi
tije lo
počiv a u zemlj i o taca.
Sv. A ugustin bio je u dvojb i što s majk om ako m u umre
u
tu �in i ? Na samr ti mu je sama majka rekla : stavit e moje
tijelo
gd;e b i lo . Nemojte se zbog toga puno brinu ti. Samo vas
_ jedn o
molim : da se kod Gosp odino va žrtven ika (kod mise) sjetite
mene
gdje god bili!
Mi s1!7 0 navik li Božić slavi ti idiličn o , iako Betle hem Manj
i,
Jos1p u I malom Isusu n ije nimalo idiliča n! Stvarnost koju
živim o
tak ođer nije idilična. Zato na _p_ar.u ka B-Q_ž.ir;0, meie- b- -
- - it-i-b-ližu-_,_----­
Slavlje Božića dobiv a puni svoj smisa o kada Betle hem
pove že mo
s istino m križa Isuso va . Isuso vo je rođenje zadiv ljujuć
a tajno
7
Petar Prerad ović: Putnik - op. prir.
1 23
 Fra Ilija Piplica
Boga koji postaje čovjekom u cjelokupnoj tajn i Isusa raspetoga .
Zato , gore srca! B ožićno svjetlo neće osvjetljivati vaše domove u
Varešu l Ali, neka svjetlo Božje u vašoj duši ojača - plamenom
čvrste vjere , ljubavi i nade! Vi nećete slušati zvon zvona vareške
crkve - ali zvuk zvona crkava gdje ste sada , neka vam do čara
ljepotu i radost vjere - Božića!
Na kraju, mogu vam izreći i božićnu čestitku. Osobno, i u ime žup­
nikafra Miše, župnika Vijakefra Željka, u ime svećenika iz Olova, fra
Bernardina i fra Berislava, te i u ime svega preostalog puka kršćan­
skog na vareškom području, čestitam svete božićne blagdane staro­
drevnim riječima : Čestit vam Božić i sveto porodenje Jsusovo!
Čestitam svim prognanim i izbjeglim gdje god bili, čestitam
i bran iteljima ob itelji, domobran ima hrvatskog - bosanskog tla
gdje god se nalazili. Na sve vas mislim i za sve molim . U novoj
godin i želim vam Mir i Slobodu . Da svatko mogne bez straha ,
kao razumno ljudsko biće odlučiti o svom životu , o mjestu i
način u življenja . Sve vas od srca pozdravljam. Još uvijek vaš.fr a
!lija iz Vareša . "
Kod župnika fra Ivana zamolio sam za kalendare i "Svjetlo
riječi". Dobio sam oko 150 kalendara (zidnih) i 6 malih, džepnih.
To je on od sebe odvojio i poklonio. "Svjetla riječi" nema, ali je
fra Franjo Miletić dao 9 komada. Krenuli smo iz Kiseljaka oko 16
sati. U Visokom je čekao pratilac i odmah smo krenuli za Vareš;
bez zastoja sretno stigosmo kući.
Negdje iza 18 sati uključim radio i čujem u tijeku je, preko valova
Radio "Bobovca", moja božićna poruka koju sam dao u Kiseljaku!
22. 12. 1993., srijeda
Vrijeme vrlo tmurno ! Pada kiša. Prije mise ispovijed jedne
osobe. Na misi prisutno 10 osoba. Počinje i novi snijeg padati.
Razvrstavam poštu koju sam donio iz Kiseljaka ! Ima oko 100
pošiljki; najviše za Vareš, Pogar i Vareš Majdan. Župnik poslije
ručka odlazi na groblje "Stogić". Pomoliti se i pokopati pet tijela
1 24
Dani poslije
neidentificiranih, a pronađenih na Planinici. To su tijela vojnika
HV O-a koji su još prije mjesec i pol dana poginuli u borbi . Is rorn
su prije desetak dana pronađeni, izvršene su sve formalnosti
i, eto, danas pokopani ! Pokoj im duši !
23. 12. 1993., četvrtak
Noć vedra, ali ne studena, barem u gradu. Živa je malo ispod
nule, ni cijeli stupanj ! Na misi 8 osoba !
Sinoć slušamo o konvoju "Bijeli put" i "Bosna Srebrena" . Ušli
su u Novu Bilu, ali malo se govorilo o onom što su dovezli !
Na povratku velike neprilike, izvještava se da su muslimanske
snage pucale direktno na konvoj, negdje između Novoga
Travnika i Gornjeg Vakufa. Jedan vozač je i poginuo, a tridesetak
vozila je oduzeto! Kamo sve to idemo? Sinoć je, također, Radio
"Bobovac" u najavi svog programa za tu večer (koji se inače
emitira od 17:30 do 20 sati) najavio i to da će na Badnju večer
moći čuti božićnu poruku fra Ilije P. koji to nisu čuli u utorak !
Eto, prognani Varešani imat će tu prigodu da barem nakratko
putem radijskih valova budemo zajedno na Badnju večer !
Odlazim u Vareš M ajdan, sam. Prvi put nakon zbivanja u
Va.rešu. Idem vidjeti kako je crkva uređena za Božić. Kod Tome
Petrovića je ključ. Idem do punkta. Tu ostavljam kola, idem u
kuću (novu). Tomo uzima ključ i idemo u crkvu. On se hvali da
su ljudi s njim u ponedjeljak lijepo i zdušno radili. Postavili su tri
jelke u crkvi i jednu vani! Lijepo ih ukrasili. U utorak su djevojke
i žene crkvu oprale i očistile! Danas su Darija Ivanković i Van j a
Svinčicki uredile Betlehem. Sve j e urađeno s ljubavlju! To j�st
? no pravo ! Dok smo pravili Betlehem, i:;-1le su dvije granate,
izgleda u gornji Vareš ! Vidi se i rana na tekstilnoj tvornici u Vareš
Majdan u. Kažu da je bačena u ponedjeljak. Pala je na krov tvor­
nice iznad ulaza, koji je naspram "Partizana". Kod kuće župnik
---�v=e +--1- , s- ---fžučest1tke za Božić. Uzimam ih, evo, i bilježim !
Još prekjučer (utorak) stigla j e čestitka, bez datuma, pečata i
potpisa ! Evo kako glasi:
1 25

Fr a Ilij a Piplic a
"P ovo do m predstojeć i h b la gda n a B o ž i ća i N o ve 1 994 . g o dine,
Ko m a nda 322 . l br. up ućuje če s t itke Žup s ko m uredu Va reš s a
željo m da što p rije z avla da m i r n a pro stor u n a še župe, da s e v ra te
n a ši s ugra da n i u sv oje d o m ov e . Vr ijeme je v ra ća nja s to lje tn o g
p o vjerenja medu ljude i d o bro s u sjeds ke o dn o s e sv i h n a ro da
na o v im p ro s to r im a .
Va reš je n a š zaj e dn i čk i g ra d, zajedn o s m o g a gra d ili , z ajedn o
ćem o g a i o bn o v iti . Žup s k o m i�r,edu i ka to l ic i m a općine Vareš
že l im o da n i ka da više ne doč'ek,t}u ova ko tužne b lagda n e .
O rg a n z a Mor·a l , IPD i VP 322 . LBR . Va reš".
Drug a če stitka :
titke
" U p ov odu n a s t up a nj a B o ž i ćn i h b l a gd a n a is krene čes
upuć uje Vam Is l a m s ka zajed n ic a sa ž e lj o m da i duće p
u m i ru i r a hatl uku.
ro slav i te
u sv e
Is la m s ka z ajedn i c a Va reš ( s l ijede tri p o tp isa , ne m o g
ib ( ? ) ,
to čno pro č i ta ti ! ) : A rap o v i ć Mur is ( ? ) , Lj i b i ć Nedž
Sena d Beć i ć, i m a m " .
a, glasi :
I još jedno pi s mo adre sir ano n a Župni ured, bez d atum
" U p ov odu n as tupajuć i h B o ž i ćn ih b la gda n a pr i m i te is krene
čes titke da i h u buduće do če ka te u b o ljem m i ru i ra h a tl uku.
Ž e l i va m imam - efe ndija Ha dž i b a šča ušev i ć".
N a " žup ski ured" stig ao j e i ovakav tek st:
"Republika. B osna i Herceg ovina-Stranka Demokratske Akcije Izvršni
Odbor SDA Vareš-Vareš. Srećne iBerićetne nastupajuće B ožićne b ladane
ka o 1 sve na180Ve u n ovoj T994. go dmf feli vam zvrsn i Odbor SDA Vareš.
Predsjedn i k: Avdija Kov a če v i ć (uz vla sto ručn i p o tp is ) ".
1 26
Dani poslije
Župnik reče d a je predsjednic a Općine zv al a n a sjednicu -
azgovor. Pit am, o čemu r azgov arati? Nije ništ a rekl a ! On stvari
�
Jednost avno prihv ać a ondje gdje nije potrebno. Ovdje je bilo
potreb� o ost ati n a visini svog a zv anj a i položaj a i j asno z atr ažiti
razlog i teme z a t akav poziv. No, z a t ak av st av treb a biti crkveno
s amouvjeren! Gospođic a pred sjednic a pretpo s tavlj a d a s mo mi
pred Božićom, i kulturan "insan" u ovo vrijeme ne smet a crkvene
ljude! N aprotiv, razmišlj a kako i kojim putem čestitati Božić! Ipak,
rek a� sai_n žu��iku n a njegov poziv d a i j a idem, p a vidjet ćemo .
O�ec a� Je doci u Općinu poslije mise u 1 6 s ati! K ada s am prije
u:i i se pit ao kada ćemo u Općinu, rek ao je: p a poslije mise ! Kako
s i rek a pre sje nici ad a ćeš doći? Rek ao s am u 1 6 s ati je mi s a
�_ � � �-
p a po s lij e 1mse cu doci! Ne mogu točno odrediti, što j a zn am što
će biti pos lije mise!!!
K ad a je doš ao poslije mise, rek ao s am: j a neću ići! Obećao
s am d a ću otići, ali si me ovom neodređenošću prije mise iritirao
i n�ću �ći! Ti određuješ vrijeme, što on a zna koliko mis a traje? !
Te sko Je u ovoj funkciji biti, a ne htjeti sam sebe drž ati u redu.
S vl astim a, uz s lužbenost, mora se biti i od red a - ako želimo da
n as s e ozbiljn� uzim a! Z a mene je tako neodređen n as tup, a to se
s t alno p n avlJ a, znak neozbiljno s ti - što n a kr aju kr ajev a o s t avlj a
�
la�av ut��ak dru�ih n a "crkvenost" o s obe! Po njegovu povratku,
ne sta pnJe 1 9 s ati, pit ao s am župnik a: jeste li pretresli probleme?
Jesmo! - rek ao je. O s adržaju r azgovor a nije prič ao!
a večernjoj misi prisutno 29 osob a! D an as župn a crkva
v - �,
oci s cen a, opr ana. St avljene božićne jelke i Betlehem. Sveoa
su 3 m ale jelke st avljene uz Betlehem. Vareš i n a ovaj način
s vjedoči s voju s ad ašnjost!
24. 12. 1993., petak
(Badnj ak)
Osvanuo s jugovinom! Živa iznad nule! N a misi jutros 25 osob a !
�em � - večernje mise! Jutros prije mise troje ih je potr ažilo sv.
1 s pov1Jed. Svi prisutni uglavnom su se i pričestili. Misu smo pjevali.
1 27
 Fra Ilija Piplica
Poslije podne posjetio nas je Miralem Porobić. Bio je on u
utorak ovdje i razgovarao sa župnikom. U razgovoru priopćava
da se ne može udovoljiti želji i molbi župnika da danas, na
Badnjak, posjeti (vojne) zatvorenike u Srednjoškolskom centru.
Naime, noćas su, prema njegovu navodu, trojica zatvorenika
pobjegla iz zatvora. Prigodom posjeta netko im je doturio žagicu
za rezanje željeza te su prerezali rešetke na prozoru i izvukli se.
Pokrenuta je potjera za njima, ali do momenta ovog razgovora
nisu otkriveni. Imena odbjeglih nije želio priopćiti jer je to za
sada u tajni. Miralem tvrdi da zna tko im je do turio žagu, istraga
je to otkrila ! Župnik je želio da ih razveseli posjetom i darom za
ovaj dan te preko Miralema je to pokrenuo, a Miralem je iskazao
dobru volju da župniku to omogući jer mu je u nadležnosti, no
bijeg ove trojice sve je "uprskao " . Miralem govori i o tome da
ih je veći broj bilo planirano za puštanje sada za Božić. Sada će
i to biti zaustavljena ! U razgovoru o tom slučaju Miralem nam
na koncu stavlja do znanja da je pala sumnja da se odbjegli
zatvorenici kriju kod nas ! Eto ti " belaja" ! ! ! Mi smo, dakle, ipak
na udaru : sumnjive smo osobe ! Naslijeđe komunizma !
Svećenici su uvijek bili " neprijatelji" broj jedan ! Evo , i u ovoj
stvarnosti. Najprije se govorilo : u našoj kući se skriva oružje,
zatim sumnje da imamo radiostanicu, sada, evo, i skrivanje
odbjeglih zatvorenika ! Upozorio sam Miralema da takav
pristup, sumnjičavost sadašnjih odgovornih faktora u Varešu,
ne možemo nikako prihvatiti. Miralem uvjerava da on nije tako
mislio (o zatvorenicima koji se navodno kriju kod nas ! ), nego da
su tako drugi govorili ! Pitao sam ga - on je inače ugledan
čovjek, pravnik iz Tuzle i visoko kotim u II. korpusu Armije -
što misli o našoj stvarnosti? Hoće li ovome biti kraja? On smatra
da će se za 1 5 -20 dana nešto riješiti. Je li to vezano za Ženevski
sastanak zakazan za 1 5. siječnja 1 9 94. ? Ili, možda, konačan
obračun na ratištima srednje Bosne?
-----Na puvratkmYtprati:o sam Miral� o dcccv=o=
-a�u�c=r"k"=v=en-=--cl
em
=
nšte
-o
i upitao
ga kako gleda na unproforce koji nas ovdje čuvaju? Nije baš
raspoložen njihovom prisutnošću ovdje! Inače, Miralema osobno
1 28
Dani poslije
smatram iskrenim i dobronamjernim, međutim njegova funkcija
upozorava na određenu distancu i rezerviranost !
Stigla } e božićna čestitka od II. korpusa Armije . Evo ,
_
prenosim 1 tu čestitku.
"Armija Repub like B i}f - 2 . korpu s - Koma nda 3 . Opera tivne
grup e - !KM Vareš, 24 . XII. 1 993 . god.
Zupn iku župe Vareške
U ime članov a Koma nde i u svoje lično ime Vama i vjerni cima
_
ko1e predv odite čestita m veliki prazn ik - Božić sa željom
da
sli/� deći Božić dočekamo u miru i sa Varešom pun ijim
onih
ko11m a ovaj grad pripa da i koji pripa daju njemu .
Komandant Erdin Hrustić (uz osobni potpis i pečat:
Armija RBiH Operativna grupa - 3 Kladanj)".
Negdje poslije 1 8 sati župnik dolazi u sobu i veli: iz zatvo ra u
Tuzl� p� št�n� 33 atvorenika! Trojica su došla tražiti konak ovdje
� ,
uputi � ih Je zupmk Mijo Slugić. I Miralem je telefo nom potvrd
_ io
ovu VlJest ! Hvala Bogu ! Ipak, Tuzla ima ljudskosti ! No, B ože
m� j, ��ko će se sada postaviti ovi oslobo đenici? Ako su im ovdje
� bitelJ 1, svakako, tu će se uključiti, ali ako su im obitelj i u
1zgna�stvu, hoće li ih nastojati vratiti? I danas, oko 1 3 sati,
pale
su dvIJe granate, jedna dolje oko K-blo kova i policije, a druga
_ iznad_ na
padmu tog dijela grada, vidjela se prašina !
U 1 9 sati odzvonili smo svim zvonima (sa sva četiri), župnik
s dva, ja i naš Ilija. Javno smo navijestili gradu Varešu dJ
je
Badnja večer, a kršćanskim obiteljima da se okupe na moli tv
u!
Polno ćke nema, jasno ! Na izlazu iz crkve, na vratima Caritasa
� kupljeni u_nprofo rci, njih 5 -6, plješću nam, veseli i zadov oljni
sto ��' zv� mla sva zvona. Tko zna, kakve su sve misli odzvanjale
u nJ1hov1m srcima možda još iz djetin ·stva iako su_preJežn U-
----­
pro es anti. Ova priuštena radost njima i meni je osobn o veliko
�ad � voljstvo. Grad je ostao miran. Nema osvijetljenih božićnih
Jelki u stanovima, kućama ! Nema, jer nema u njima kršćan
a!
1 29
 Fra Ilija Piplica
Nakon zvonjave, nas trojica - župnik, naš Ilija i ja, otvorismo
slavlje Božića. U lijepo uređenoj primaćoj sobi za stolom
otpjevasmo pjesmu "Radujte se narodi", otvorismo Badnju večer
i čestitasmo Božić! Večera posna, po starim kršćanskim
običajima. Uz potkrižu s grahom bila je i orahova gibanica. Naša,
skrbnička, obitelj Franje Petrovića pobrinula se da imamo sve na
stolu i kuću lijepo pospremljenu. Hvala im! Iza večere pratimo
TV- dnevnik Zagreb (satelit), a zatim ugodan božićni program
televizije! Tijekom praćenja TV-programa telefonom me zvala
Darija Ivanković iz Vareš Majdana (liturgijski čitač), čestitala
Badnju večer. Nešto kasnije zvala obitelj Svinčicki - Severin.
Djeca jedno po jedno čestitali Badnju večer, njih troje a zatim i
majka. Svima sam rekao: sutra se, ako Bog da, vidimo u crkvi na
misi! Neka i tata dođe!
Pratio sam televiziju i negdje oko 22 sata otišao u sobu te
pripremio propovijed! Nešto prije 24 sata sišao sam vidjeti
TV-prijenos mise - polnoćke iz Zagreba (Remete), ali nije se
uspjelo uhvatiti sliku. Pratio sam prijenos iz Vatikana, polnoćka
koju je slavio sv. o . Ivan Pavao II.
Oko 1 sat sam legao, slabo spavao! U noći vjetar natjerao kišu,
a onda u jutarnjim satima snijeg! Meni samo briga hoću li moći
i kako izići na Pogar?!
25 . 12. 1993., subota
(Božić)
Osvanuo snježan dan. Prema dogovoru, u 8: 15 krećem s poli­
cijskom pratnjom u Vareš Majdan, za misu u 9 sati. Vremenska
posebnost radi Božića, ali i radi potrebe da se svećenik nade i u
župnoj crkvi za pučku misu! U Vareš Majdanu na misi je bila 51
osoba! Dakle, ima nas, za ovu stvarnost broj nije baš zanemariv.
Svakako , bio je tu i pravoslavac pokoji, ali i onih koji su možda
--- -±· fJ.f-V-i- f:)1:1-t-a-1:1-B-� šl-i-u-e-rk
- vu-:--P-:i e-va- l i-smei-svi-;-p osebno-su-se-čul ·
glasovi desetak djece! Propovijed je bila sljedećeg sadržaja
(prenosim ju doslovno):
1 30
Dani poslije
" U svojoj p ovijesti Vareš n ije doživio ovako tužan B ožić.
Tužan i prazan od ljudi koji su mu davali život i činili radost
B ožića . Obitelji su nam rastrgan e . Silom , strahom i m u ko m
rata! Osamljen i starci i starice još su osamljeniji . Jedn i ovdje ,
drugi u tuđini! A svi čezn u za svojima . Pustoš rata opustošila
je naša sela i grad. No , najveća je pustoš: nema živih ljudi ,
vareških kršćana! Bra ćo moja i sestre! Nema smisla da lje
nizati nevo lje naše i naših . Živimo ih , i u njima Božić! Zato ,
živimo ga i proživimo svjesno! Isus je svoje rođenje doživio u
tuđin i . B e tlehem m u n ije pružio gostoprimstvo . Zaštitu o d
zimske hladnoće našli su u šp ilji - štalici! Naši prognan ici -
izbjeglice mogu ima ti u Isusu, u svetoj ob ite lji i ohra brenje ,
Božju snagu za svoj život u tuđin i. Da ih život u tuđini , na tuđoj
zemlji i u tuđim kućama na slomi! A m i ? Mi smo na svojim
ognjištima . Mislim , ve lika je to blagoda t. Ko likogod nam
je teško što naši n isu s nama , to liko osje ćamo po trebu ka o
vjern ici :eći Bogu hvala - što smo mi tu gdje jesmo! I za ovaj
·1 ' !I B ožić vatra gori na našem ognjištu , svjetlo božićne svijeće sja
u našoj kući i stanu, na svetoj misi sudjelujemo u svojoj crkv i .
Svi moramo tražiti oslon a c z a _ svoj život ondje gdje jesm o .
Mi ovdje , naši tamo gdje jesu . A svi zajedno p ovezan i vjerom
B ožića , p ovezani ljubavlju i nadom koja do lazi od B oga .
Uz ove stvarn osti živo ta uđimo u p oruku B ožića . Isus sin
Marijin , čiji rođendan slavimo , jest Krist, Sin Božji. Njegovo
rođenje ostvaruje novu prisutnost Boga i novi način postojanja
čovjeka . Nastaje n ovi po četak, n ovo nebo i nova zemlja , novi
Čovjek zače t od D uha , rođen od Djevice , čovjek je slika B o±ja ,
B ogu sliča n . Ta istina jest Radosna Vijest, evanđelje ! Zadnji
odgovor na p itanje : Tko je Isus ? - glasi : S nama B o g ,
Emanueli S v i koji g a upoznaše dadoše mu ime : S nama B og '
To je ispovijest naše vjere . To je najdraže ime koje izgovaraju
o tkup ljen ici Gosp odnji . U njima su ostvarena sva obećanja
- v-žjcrtsvi savez i . sus ;e og s nama u Euharistiji - sve toj
misi, u R iječi. S nama si gdje su dvojica u Tvoje ime, u starcu
i djetetu . B ože s nama , daj da te prepoznamo! ! !
131
 Fra Ilija Piplica
Dragi kršća n i ! B iti kršćan in u prvom redu znači prihvatiti
Isusa kao Spasitelja , vjerovati da je On Sin B o žji koji je radi nas
i radi našeg spasenja sišao s neba . Samo onaj tko vjeruje u Isusa
kao B ogočovjeka jest kršća n in . Snagom te vjere može primiti i
krštenje . B iti kršćan in znači biti Isusov učen ik, slijediti u životu
Isusov nauki Samo krštenje n išta ne vrijedi ako nema ove vjere!
Neka nam proslava B o žića p omogne da ojača naša vjera . Da
s Isusom živimo ovaj život, da s njim u zajedn ištvu živimo nadu u
ponovn i susret s našima od kojih nas je sila rata razdvojila . Neka
Isus pomogne da se ope t nađemo zajedno ! Amen! "
i
Crkva je za Božić lijepo uređena, očišćena. Sve su to sami
uradili ! Poslije mise fotografirali smo se za spomen ! Vani kod
jelke ! Jednim litrom rakije i s par kutija cigareta počastio sam ih
čestitajući Božić pred crkvom. Poslao sam i jednu litru konjaka
i dvije kutije cigareta Balti u Mjesnoj zajednici.
Kad sam se vratio kući, pučka misa je već bila počela. Klupe
na obje strane popunjene. Skoro prevladava uniforma kod prisu­
tnih ! Naime, unproforci su željeli za Božić uključiti se u našu
zajednicu na sv. misi. Oni su, kako već prije zapisah, pretežita
protestanti, ali ovdje ne mogu na svoj način slaviti Božić pa su
molili da se priključe nama! Nakon mise na unaprijed pripreman
i "naveliko" zamišljen ručak svratio je gosp. Major i drugi časnik
te tumač - ženski, muslimanka. Župnik je, usprkos ovakvom
vremenu, želio - kada već nema svojih za društvo - okupiti
unproforce, čak je i darove spremio za njih ! Bespredmetno je bilo
prethodno upozoriti da to nije prikladno vremenu, i da vojnici u
intimi svoga kruga žele slaviti Božić na svoj način. Njima smo
učinili uslugu ustupanjem naše crkve i trebalo je liturgijskom činu
dati punu pažnju. Da oni što ugodnije tu, u crkvi, dožive ljepotu
Božića. A jelo i piće njima neće manjkati !
Napustio sam društvo za ručak i krenuo na Pogar za sv. misu
--1c
---- - 1 lA .-; at-i-.-Ja-sn0,1:1.z- 0n1.ž.am1-13ratnju-- -ješ-1:1-vijek- !-lfe)"kwDz-snjež· · · ,
vozi jedan iz pratnje. Sretno smo stigli do sela, a gornjim putem
zbog smetova nismo mogli do kraj a ! Kapelica popunjena
132
Dani poslije
vjernim narodom, čista, ukrašena božićnom jelkom ! Slav i li
smo sv. misu uz pjevanje božićnih pjesama !
Vratili smo se kući, bez zastoja. Ovaj put pratioci su, u ime
Božića, nagrađeni darom: litra ulja, kilogram šećera, riža, grah . . .
Zahvalni, odnijeli su to.
26. 12. 1993., nedjelj a
(Stjepandan)
Odlazim u Vareš Majdan za misu u 9:30. Pratnja dolazi već u
8:45 . Ova pratnja nije bila strogo predviđena, naime računao sam
da s Božićem prestanem moliti pratnju. To sam komandiru i
rekao, ali, eto, pratnja je došla i danas. Rekli su, mi smo vama n a
raspolaganju cijeli dan. Isti su dečki od jučer. Rekao sam, hvab
lijepa ! U Vareš Majdan idemo, ali za Pogar neće biti potrebno.
Naime, ja idem za Dubošticu i tamo ću ostati na konaku ! Po
sporazumu došli su s Pogari Stjepan Šurkić i Josip Medenčić
kao pratnja za svećenika.
Stigli smo gore nešto poslije 13 sati. Puhao je veoma jak,
hladan vjetar. Kažu, ne pamte tako snažan vjetar ovdje, i ako im
je redovit gost. Tu je već čekao Mišo Dusper iz Dubo štice z:i
božićnu misu ! Forsirao sam odmah pokret. Dok su spremali
zaprežna kola, jer zbog silnoga su vjetra konja bili uveli u štalu,
protekla je više od pola sata. S Mišom su, radi osiguranja puta za
pratnju svećenika, došli još: Bajro Hasanspahić, vlasnik konja
i kola, njegova kći Anela, i Mijo Pavlić, trgovac iz Dubošticc.
Oni su krenuli odmah, a i mi ubrzo kolima do raskršća za
Borovicu. Tu sam sjeo u zaprežna kola i skoro u svatovskom
štimungu stigao u Dubošticu.
Ondje smo slavili sv. misu u 15 sati. Prisutno 14 osoba. Nakon
sv. mise blagoslovio dvije obitelji i završio zbog sumraka - nema
struje. Zatim sam se uputio u kuću Miše Duspera gdje J,·_e____
,,----- ,pver'° 'eavwenkonak! u su nam donijeli večeru Nada Kolanović i
Jela Hasanspahić, žena Bajre. Cijelu večer s nama je u lijepom
razgovoru proveo i Marinko Pendić, sin Augusta. Mišo je ispričao
 Fra Ilija Piplica
kako je tekao egzodus stanovnika Duboštice. Sve se to pokrenulo
kada je borba već bila u selu! U tom momentu radi blizine
muslimanske vojske nije bilo moguće koristiti ni jedno predviđeno .
sklonište za žene i djecu. Krenuli su uza selo, prema Kopalištima!
Stigli preko Pogari za Vareš. Z bjeg naroda zbio se 30. 10. 1993.
(subota) oko 10 sati. Tijekom borbe uništena je kuća Ilije Marti­
novića. Na Badnji dan zapaljena je kuća Slavka Duspera.
U B orovičkim njivama izgorjele su dvije kuće: Ive lvankovića i
Augusta Nikolića. Osim ovih dviju kuća, u Borovičkim njivama
izgorjelo je i 5 štala. Za Božić došli su - pušteni iz zatvora: Vinko
Pendić i Mato Dusper, oba bili u zatvoru u Tuzli.
27. 12. 1993., p onedj elj ak
(lvandan)
Krenuli smo u posjet obiteljima za blagoslov. Polazak negdje
oko 8:30. Krenuli niz bare pa do Augusta Pendića da bismo izišli
na cestu uz vojarnu i onda cestom do posljednjih kuća i Pranje
Pavlića. Susreli smo u kući i Tihomira Pendića, koji je napustio
borbenu crtu na Daštanskom i vratio se u svoju obitelj. Njegov
status još nije riješen, u iščekivanju je što će biti. Pitao sam ga:
zašto se odlučio na takav rizik, koji je motiv da poduzme takav
korak? Rekao je, nije vidio cilj svoga boravka i borbe gore na
crti. I odlučio krenuti ženi i djeci, pa što se dogodi! Inače, Tihomir
je bio zapovjednik u HV O-u.
U 14 sati imali smo opet misu u kapeli. Prisutno 13 osoba!
Nakon mise blagoslovio još preostale 3 kuće i krenuo za Pogar!
Sada, jašući na konju jer je s Pogari došao Gabrijel Barnjak, lvin,
da paroka vrati u Pogar. Krenuli smo u 15 :50, a stigli oko 17:20.
Ja sam jahao cestom, a pratioci su hvatali prečac. Ipak sam stigao
pola sata prije njih! Na Po gari, kod Ive Barnjaka, odmorio sam se
i ugrijao . Oko 19 : 30 krenuo sam s Markom Mutićem do Stjepana
�
. -------------
- i- ea,-- gclje-j e-predviđen-konak-
------.Š urk
Snijeg, vedro, mjesečina. Ljepota prirode! Kod Stjepana sam
se smjestio i poslije 2 1 sat otišao na počinak. U Duboštici sam
134
Dani poslije
registrirao ovakvo stanje: 17 domaćinstava - Duboštica, pl us
Ilija Nikolić u Borovičkim njivama! Petar Jozanović i žena mu
otišli su u Jelaške. Blagoslovio sam 16 kuća. Stanovnika 3 1 + 1
(taj iz Borovičkih njiva). Ovdje je uključen i Mato D usper koj i
će otići na Pogar.
28. 12. 1993., utorak
(Mladenci)
Oko 8 : 30 IZJutra, u pratnji Stjepana Šurkića krenuo sam
blagosloviti obitelji na Pogari. Smjer: prema Barici do Ive B ar­
njaka, pa putem prema crkvi. U 14 sati misa, proslava Mladenaca.
Prisutno 45 osoba! Poslije mise blagoslovio 4 kuće uz pu t pren1a
punktu, direktni put a onda natrag u selo, centar, gdje sam srao
prije mise. Taj dan blagoslovio ukupno 28 obitelji. Noge u "vodi" ,
. sve mokro! Kod Stjepana uzeo suhu presvlaku i lijepo se
odmorio! Budući da i sutradan ima toliko kuća, a teren daleko
veći i udaljeniji, našli smo rješenje da sutra osiguraju saon i ce s
konjskom z�pregom za paroka. Nemaju ništa gotova, uređen a, ::i.li
će Florijan Surkić nešto "udeverati". Za mene je korisno bilo što,
samo da ne moram pješačiti. A sutra je Sjenokos, pa Selakovo
Zarudje; da je samo "prošetati" na tu razdaljinu, za mene treba
dan, a kamoli još 25 kuća blagosloviti!
29. 12. 1993., srij eda
U 8 :30 sati stiže vozač - kočijaš, sa saonicama bez rude, ali dobri
lanci! Sjeda parok kao "djeda mraz" i kreće snježnim stazama na
saonicama s bijelim konjem. Skoro cijeli dan smo potrošili. Hvala
Florijanu i njegovoj vještini vođenja zaprege. Pred svaku kuću me
dovezao! I kod Zekića, prema Strici! Sve je izgledalo veselo, skoro
"teferički" , sunce je grijalo i hladnoću ubijalo. Na koti Selakovo
-----'Z-arudje, uslijed već smetova, 1 prevrnuo sam se sa saonica, ali bez
posljedica. Na račun ovog "prevrtanja" paroka mnogo smo se šahli.
Do Stjepana smo stigli nešto prije 16 sati. Tu je golf s lancima ček ao 1
135
 Dani poslije
Fra Ilija Piplica

Ostale su nam još 3 kuće, odnosno 4 obitelji uz cestu prema Varešu.

1. 1. 1994., subota
Njih ćemo uzeti na povratku! Kako je i Stjepan mnogo izmoren, a
(Nova godina, 1994.)
već se mrači, i kud bi još moja pratnja kada kasno stigne u Vareš,
Tisuću godina pred Bogom je kao jedan dan, govori psalmist.
odlučio sam ostati na konaku ovdje pa onda krenuti ujutro, da
Idemo dalje, rat traje! Nikakva ozbiljna znaka za mir. KJko fru­
i ljudi mogu obaviti svoje poslove u Varešu. Otišli smo sada
strirajuće djeluju laine želje državnika za mirom! Kakvi s u
blagosloviti zaostale kuće da ujutro možemo direktno u Vareš. Večer
konkretni potezi? Oružje!!! Sila i osvajanje - nametanje vlasti !
smo proveli u lijepom razgovoru s gostima iz sela koji su došli na
Ipa� , s vjero� u Boga, životom i nadom u mir, idemo naprijed !
sijelo. Svakako, i moje prevrtanje sa saonica bila je zabavna tema. Na
Boze pomozi, blagoslovi!
Pogari sam posjetio sve obitelji koje su sada tu. Stanje je ovakvo:
Idem u Vareš Majdan. Prvi put sam, bez pratnj e ! Sve u redll !
domaćinstava - 57! Stanovnika (osim muslimana) ima 1 37!
Na misi prisutne 42 osobe. U župnoj crkvi 62 osobe, a na večer­
U obiteljima koje su ostale na Pogari nedostaje 79 osoba koje
njoj 26 osoba! Obitelj Petrović osigurala nam je lijep ručak ! Prvi
su u izbjeglištvu!
put nakon "događaja Vareš" poslije ručka idem odmoriti tl kreve c '
Bilo je jačeg, ozbiljnog pucanja iz automata, negdj e u blizini !
30. 12. 1993., četvrtak To, poslije 2 1 sat. Možda j oš daju oduška slavlju Nove godine? !
Krenuli s Pogari u 9 sati. Kod kuće zatekao fra Željka iz
Vijake, jučer se vratio otud nakon proslave Božića. Župnik je u
2. 1. 1994., nedjelja
obilasku obitelji u gradu - blagoslov.
Manji novi snijeg prekrio je stari! Živa na nuli! Idem u Varcš
� �jdan, u � b!čajno vrijeme (8:45). Kod armijske zgrade (bivša
31. 12. 1993., petak zelJezara) vidim unproforce, nešto ozbiljnije razgovaraju. Da nije
noćas bio nekakav incident? Sve je moguće u ovom vremenu.
Posljednji dan tekuće godine. Župnik i fra Željko odlaze u
U Vareš Majdanu sve u redu! Na misi prisutna 31 osoba!
grad, blagosloviti obitelji. Po povratku govore o 28 posjeta na
Objavio sam raspored obilaska obitelji koje ću posjetiti sljedećih
svakoga! Župnik smatra da je time završen blagoslov u gradu.
dana. Dali su mi popise koje sam zamolio, najurednije su ih
Ukupno govori oko 1 50 obitelji koje su svećenici blagoslovili.
To su uglavnom pojedinci i stariji! � ostavile dvije učenice - srednjoškolke. Želim točno znati gdje
idem, a one najbolje poznaju svoje susjedstvo!
U 16 sati misa zahvalnica. Prisutne 72 osobe! U sadašnjem
Na pučkoj misi u crkvi prisutno 66 osoba! Poslije ručka, iza
stanju dobar broj! Koncelebrirali su župnik i fra Željko, nij e
1 2: 30 odlazim na Pogar. Sa mnom će i Krešo Dodik, p o štar iz
bilo propovijedi.
Semizove Ponikve, zamolio sam ga da me prati! Snijeg je, k akvo
Jutros sam u 7: 30 imao misu zadušnicu za pok. Dragicu
li �e biti putovanje i vožnja? Lanci koje su mi Pogarani postavili ,
Palošek, koja je jučer sahranjena. Sprovod je obavio fra Željko.
JO S su na golfu! Ipak, novi sni ·�g,_ planina ,_ a_uz-to-a-v.a-Ei-an-c" '----­
Nakon večernjeg TV-dnevnika gledao sam humoristični prilog
praznovanja" Nove godine! Stvarno nitko riije prošao! Međutim,
agre-oafke televizije, a on a se povu ao. O upao se i iJepo
l �n �� s strašna stvar! Golf "gari : ' i siječe podubok snijeg koji je
zaspao. U pola noći probudila me pucnjava. Ustao sam i gledao � _
OJUZIO . Ipak, zastade iznad sredme Pobrine okuke. D o tle sve u
svjetleće metke, kako negdje od Daštanskog lete zrakom!

1 37
1 36
 Fr a Ilij a Piplic a
drugoj , a tu g a "preš alta" u prvu i mirno n ast avi vožnju! Od
punkt a u Pogari sve u prvoj! Krenuli smo i jedan dio seoskog p uta
prem a crkvi, do "p arokove" kuće. N a misi prisutno oko 70 osob a!
Povr atak au tom bez z astoj a! P utem Krešo priča k ako su u
Semizovoj Ponikvi kuće i n akn adno p aljene! Možd a ih je još de­
setak ostalo! Nedavno zap alilo i kuću Marij an a G avrić a (retardi­
r an), kod seoske škol e; njega istjeralo iz kuće i z apalilo je! Sve to
nije bez nekog progr am a! I n a Pogari prije dvije večeri otjer alo .
dvij e kr ave! Hoće li u opće što ost ati?
Večernj u misu ovdj e slavio fr a Željko. Ju čer i d an as ost ao
s n am a u Varešu!
3. 1. 1994., ponedj eljak
Na j utarnjoj misi S osoba. Krenuo za blagoslov obitelji u Vareš
Majdan. Po dogovoru, dolj e s am bio u 9 : 1 5 . Posje tio M �rij �
Štefanicki i Dr a gu Andrijevića, uz b lagoslov stan a - ob1telJ1
uručio im pakete božićne (švedske) , k ao i jed an muslim anu koji
se brine za njih nemoćne. Na povr atku iz Ć amilov a Potok a čekal a
me pr atnj a: An a Pr anjić, u čenic a I. r azred a srednje šk� � e, koj a ć�
me pr atiti i voditi u obit elji koj e su ostal e u tom d1Je lu Vares
Maj dan a . Sve je teklo po progr amu i prema predviđenom p lanu :
Auto smo ostavili kod njezine kuće, n a sig urnom, i onda krenuh
do Sprečkića, tu posje tili Tomu i Jozu , i došli do njezi� e � b �telji.
-
Svi su bili u kući, t ata, m am a i sek a! Posjetili smo ob1telJ1 ispod
njih i z avršili kod P anike, sveukupno 1 3 obitelji! Nekad a j e ov aj
dio gr ad a Vareš Maj dan a jed an svećenik obilazio cijeli dan!
4. 1. 1994., utorak
N a j utarnjoj misi 6 osob a. N astavlj am s blagoslovom obitelji,
dan as ulic a Josip a Čupke ispod crkve! Počeo u 9 , a z avršio oko
----1- S- sati-:- Hknpn-o-blagostovio--z-S-obi:te-ljt-F>rij-a:-šnji:h-godi:n -nrovom·-----,­
dijelu Vareš Majdan a obil azio s am oko 90 obitelji. " Vakat"
preokrenuo! Dan as me je pratila Darij a Ivanković, drug a u čenic a,
1 38
Dani poslije
s a stanom u ovom dijelu. I on a je un aprijed sve obi telji posjetila,
popis al a točne adrese i toga smo se pridrž av ali. Sve je odlično
uspjelo! Ml adi su sn alažljivi i neustr ašivi! U ovo vrijeme izmije­
. njenih okolnosti u Varešu oni hr abro stoje uz svećenik a i prate ga
ulicam a ovog a gr ad a! U svim obiteljim a č uo s am ispovij esti
njihov a "doček a" nove stvarnosti Vareš a i s ad ašnjeg stanj a!
5. 1. 1994., srijeda
Nakon vjetra udarila j ak a kiša. Na ju tarnjoj misi 7 osob a.
I dan as idem blagosloviti stanove - obitelji. Opet u Vareš Maj danu,
od Prnj avora do R ajčevc a, uz glavnu cestu. Pr ati me n aš ozbiljni
dom aćin Tomo Petrović. Od njega smo i počeli. Danas ukupno 1 2
obitelji. Do Tome u Pmjavor došao s am oko 9:3 0 i tu smo odsjeli
dok je kiš a n ešto jenjala, a onda krenuli. Oko 14 sati z avršili kod
Ma.rije Jerković! U cijelom Vareš M ajd anu posje tio s am 5 0
obite�ji s ukupno 104 stanovnik a!
6. 1. 1994., četvrtak
(Bogojavljenje)
D an proljetni, bez kiše i snij ega. Puše j ak jugo! Odlazim u
Vareš M ajd an, z a sv. misu. U 9 : 3 0 misa s bl a goslovom vode.
Prisutno 40 osob a! N a p u čkoj misi u župnoj crkvi prisutno 90
osob a! Do s ad a n ajveći broj, osim s amog Božića k ad a su bili
prisutni i unproforci. Broj su v aljd a poveć ali i pušteni iz z atvora,
a i pristigli s a sela . Bio je ponetko i s Pogari!
Pokušao sam telefonom doći do Miralem a Porobić a, ali nisam
uspio. Odgovoreno mi je d a je on otiš ao u Tuzlu, a tu je Fikret.
Želio s am s Miralemom razgovarati o tekućoj problematici
hrvatskog življ a u Varešu. Telefonom s am dogovorio susret i
r azgovor s Mervanom 12redsjednicom_Općine,-za- su.ti:a-u-1 -Q-s-at-i-.----­
Fr a Zeljko se vr atio iz Oćevij e i Vijake. Išao j e s oružanom
pr atnjom. Krenuo poslije 9 sati, a vratio se poslije 16. Kaže, u
Oćeviji na misi i blagoslovu vode prisutne svega dvij e osobe,
13 9
 Fra Ilija Piplica
a ima ih 25 ! U Vijaci prisutno 17 osoba. U Oćeviji mise u 11 sati,
a u Vijaci u 14 sati.
I
7. 1. 1994., petak
Toplo "proljetno" jutro s umjerenim jugom. Živa je ovih
dana izjutra konstantno 6 - 9 stupnjeva iznad nule! Na misi
prisutno 8 osoba!
Prema jučerašnjem telefonskom dogovoru danas sam krenuo
u Općinu na razgovor s predsjednicom Općine Mervanom. Na
ulasku, tajnica mi je rekla da ima predsjednika iz Općine Zenica
pa da malo sačekam. Gdje ću čekati, pitao sam. U bifeu, popijte
kaficu i bit će u redu! Odvela me u bife! Prvi put sam tu! Pitam
djevojke koje tu rade, dvije, je li ovdje bio bife i prije? Jest!
Uslužiše me "kaficom". Ponetko uniđe i iziđe, konobarici poznate
osobe. Sjedim, pijem kavu i promatram. Bože, zašto sam sada u
ovakvoj situaciji? Znam, to smo mi ljudi uprskali!
Nakon dvadesetak minuta čekanja tajnica dolazi i veli: izvo­
lite ! Ulazim u prostoriju predsjednice (nekad predsjednika Ante) .
Predsjednica nudi, izvolite sjesti. Sjedam, tajnica opet nudi kavu,
sok, čaj. Ajde, čaj ću popiti! Razgovaramo: predsjednica i ja.
Odmah joj svraćam pažnju: ja opslužujem narod na Pogari, u
Duboštici i Vareš Majdanu. U ime tog naroda se pojavljujem. Vaši
službeni kontakti su sa župnikom fra Mijom. Ovdje je govor o
konkretnim ljudima s kojima ja dolazim u dodir. D akle, želim u
ime njihovo ovdje nastupati !
Predsjednica ljubazna i naglašeno ženstvena: pravo je čudo
kako je ona predsjednica Ratnog predsjedništva?! U ratu se pro­
blemi ne rješavaju ženstvenošću. Možda je i ovo jedna suprotnost
Vareša?! Prošlo je dva mjeseca od "događaja Vareš", je li konsti­
tuirana vlast Općine? To je moje prvo pitanje koje želim raščistiti!
S aznajem: Ratno predsjedništvo je automatski "uletjelo" u
----v-la_ s_t_
o-pć-ine Vareš-:-U lzvršnon1 od oru su 1zvrsene ne e 1zn1Jene.
Midhat je postavljen na drugu dužnost, dok je Rešad ostao .
Uključen je jedan novi član, za kojeg smo, velim, čuli da pripada
1 40
It
,.li Dani poslije
Ii stranci SDA i da je to nekakav znak naginjanja prema islamskom
fundamentalizmu. Smatra da nije baš tako! Pitam, koliko ste
Hrvata iz Armije BiH uključili u organe vlasti Općine? Govori o
'
· nekih 5 osoba! Krešo Romić za kulturu - javna sredstva informi­
I ranja, Petar Božić iz Veterinarske stanice i još neki koje ne poznam
fl!'
'! i nisam mogao upamtiti. Kojoj će regiji (Tuzla - Zenica - S arajevo)
pripasti Vareš? Nije određeno, ali je iz razgovora proisteklo da se
Varešane veže za Zenicu! Prešao sam na moje konkretne
ii
i' primjedbe i zahtjeve. Pogar - Duboštica, sigurnost imovine !
Prošla su već 2 mjeseca od "rata", a i sada se ondje pljačka! Prije
I
'
dvije večeri otjerali dvije krave s Pogari! Pale se kuće: u Dubo­
\11� štici na Badnjak zapaljena kuća Slavka Duspera. U SemizovoJ
Ponikvi: Marijana G avrića, umno bolesnoga, izvelo iz kuće i
.' zapalilo kuću! I još mnoge druge ! U Vareš Majdanu, po sebno
zgrada S -3 (pošta) pljačkaši krstare zgradom i uznemirujn dvije
' ,,
jadne starice! (Marica Čupka) . Ovdje se mora nešto učiniti, što
Li, prije! Ako se ovako nastavi, onda neće preostati ljudima drugo
l nego da se pokupe, ostave ognjišta i dođu ovdje kod Općine ili da
zatraže zaštitu unproforaca?! Spomenuo sam i naselja Strica i
Zarudje ! Predlažem i konkretan potez. U zaštitu sela i o brane
I i' j imovine uključiti domaće ljude i na Pogari i u Duboštici ! Ima
1 tamo i domaćih Muslimana. S redovnom policijom koja je rnmo
dodati i naše ljude. Oni će najbolje čuvati svoje domove, ct svi
ostali su "najmenici" - stranci!
Predsjednica je s pažnjom saslušala sve i naglašene momente
pribilježila! Odmah će to iznijeti na sjednici. Složili smo se da se
pitanje uključenja domaćih u policiju ubrza! Iznio sam i problem
Borovice. Mi kao crkveni ljudi moramo otići i konstatirctti stctnj c
na licu mjesta ! Rekla je da nema problema da se sada ode gore,
ali s policijom. Iz humanih razmišljanja iznio sam i probleme ljudi
koji su kao pripadnici HV O-a napustili borbenu crtu i "preda.li" se
ovamo. Konkretno sam spomenuo Tihomira Pendića, ko i_ J,·-=-e l=tz=---
_ ---­
teški rizik napustio Daštansko iz prirodnog osjećaja ljubavi za
obitelj . Žena i dvoje djece su mu u Duboštici. S ada onemogućiti
tom čovjeku život s obitelji, strašno je nehumano. Znam da su u
141
 Fra Ilija Piplica
pitanju vojni zakoni, ali humanost je jak faktor! Zato sam ovdje
pred civilnom vlašću. Dodimuli smo i pitanje mogućnosti posjeta
Bijelom Borju i Miru!
Predsjednica je iznijela problem humanitarne pomoći koja
je iz Stuttgarta upućena Hrvatima u Brezi i Varešu. Navodno,
čeka u Splitu. U Grudama je neće pustiti dalje jer kažu u Brezi
i Varešu više nema Hrvata! Ona ima popis od 7 24 Hrvata u
Varešu. Misli da bi Župni ured mogao dati "potvrdu" za Grude
jer su navodno dolje rekli da treba potvrda Župnog ureda,
Breza ili Vareš, i oni bi pustili konvoj da ide dalje! Predsjed­
nica je također spomenula da je prije desetak dana zapažen
čovjek u "mantiji" s vindjaknom i torbom preko ramena na
relaciji Općina - ulica Ambre Slugića! Po njezinu, nije nitko
od nas poznatih svećenika! Rekao sam: pa javni organi reda
trebali su intervenirati!
Ostali smo u razgovoru više od sat vremena! Vidjet ćemo
daljnji razvoj događaja! Mišljena sam da vlast nema vlasti nad
svojim terenom! Svi drugi faktori su utjecajniji od nje same !
U razgovoru smo dotaknuli i pitanje puštenih iz zatvora. Njih se,
kao i one koji su napustili borbene položaje, ne bi smjelo uključiti
u Armiju BiH i poslati na frontu da pucaju i bore se protiv svojih!
Shvaća tu zbilju iako spominjereakciju nekih da su i oni u ovom
ratu vojni obveznici i zna se što ih sljeduje!
Poslijepodne su pale tri minobacačke granate. Iznad Policijske
postaje u zemljište kod rudokopa. Iz sobe sam gledao dim nakon
eksplozije! Navečer poslije 20 sati pale su ponovno dvije granate,
izgledalo je negdje bliže. Noć, pa se ne može uočiti! Zbog jakosti
detonacija sklonili smo se u podrum. Dalje je noć protekla mirno!
8. 1 . 1994., subota
Jutros živa 11 stupnjeva iznad nule! Na misi prisutno 6 osoba.
--- P-oslje
i
mise-razgovaram-s-našim-Bragom-o-sirrućnjiin- grarratanra-;-1Te�--+"
zna ni on gdje su pale. On se pobojao da nije negdje oko crkve i
naše kuće. Poslije doručka, po običaju odnio sam hranu psu Vučku.
1 42
Dani poslije
Na povratku htio sam vidjeti je li uočljivo gdje je sinoć granata pala.
Iza sakristije idem prema Stavnji do naše ograde da odatle pogledam
preko vrtića! Međutim, naletio sam na "zamku" koju su unproforci
postavili štiteći prostor crkve! Zapeo sam za jedva vidijivu nit i iza­
zvao jaku eksploziju. Odmah su vojnici potrčali s oružjem da inter­
veniraju. Zaustavio sam jednog u trku i rekao da sam ja izazv ao
"incident". Pokazao sam gdje je to bilo. Kein problem ! - rekao j e
vojnik i nastavio svoj posao. Ja sam otišao u kuću i ispričao "slučaj
parok"! U ovomu ratnomu metežu i nekontroliranoj pucnjavi - i ja
se, evo, uključio! Iako je bio ozbiljan incident, poslužio je kao
prigoda za šalu i malo relaksiranje od opće napetosti!
egdje oko 11 sati dolazi Miralem Porobić. Veli, netko ga j e
_ �
iz Zupnog ureda prije par dana zvao pa, eto, došao je vidjeti o
čemu se radi. Lijep i obziran potez. On se već više puta iskazao
kao čovjek akcije i od riječi! Odmah sam prešao na stvar. Rekao
sam da sam ja zvao! Želio sam zamoliti njega za obazrivo s t u
postupku prema Tihomiru Pendiću iz Duboštice koji je "dezerti­
rao" s borbene crte na Daštanskom. Iako je bio neki zapovjednik,
odlučio se na taj korak radi obitelji koja mu je ostala u Duboštici!
U ime humanosti želio sam Miralema zamoliti, ako može nešto
učiniti da učini da mu se stvarno omogući život s obitelji. Da ga
se poštedi od mogućeg maltretiranja u zatvoru! On se odlučio na
veliki rizik kada je krenuo s borbene crte. Da je imao nekih
"oraha" u džepu za šikaniranje ovdje, sigurno se ne bi odlučio na
taj korak. Miralem me uvjeravao da će Tihomir biti dobro i da će
biti pušten. On će ga posjetiti. Dao sam dvije kutije cigareta da mu
preda i da ga pozdravi od mene. Miralem je ostavio otvorenu
mogućnost da ga i ja posjetim, ali odustao sam od te zami sl i !
Mislim da je u ovom trenutku bolje da ga ja ne posjećujem !
9. 1. 1994., nedjelja
4!t-----L•-o-p"lo, prolJetm dan. Živa opet oko 10 iznad nule ! U Vareš
Majdan odlazim po običaju! Na misi prisutna 4 1 osoba. Poslije
mise upisao sam 4 učenice za katekumenat! Dvije srednjoškolke
1 43
 Fra Ilija Piplica
i dvije viši razredi "osmoljetke". I u ovim okolnostima valja raditi
ozbiljno na duhovnoj strani čovjekova bića. Već su kao prirodnu
činjenicu prihvatile nedjelju kao Božji dan i sudjelovanje u svetoj
misi. Neka Bog dadne da njihove duše i mlada srca budu plodno
tlo za izrastanje Božje milosti. Odmah sam ih angažirao da rade.
Dao sam im MAK - veljača 1 993. da čitaju i obrade ponuđenu
vjeronaučnu građu. Što bude nejasno i pitanja koja se pojave
rješavat ćemo na zajedničkim sastancima. Dao sam im i bilježnicu
u koju će unositi eventualne bilješke. Nakon mise otišao sam, na
zamolbu stranke, blagosloviti stan Zdenka Tenšeka. Nakon
blagoslova ostao sam u dužem razgovorn sa Zdenkom i suprugom
mu Fikretom, s Nenadom Gvozdenovićem i njegovom suprugom
Jadrankom. Sve je po kršćanskom redu bilo pripremljeno na stolu:
križ, svijeća i sv. voda. A nakon blagoslova, piće, meza i kavica!
Razgovor je bio ugodan. Želio sam iskoristiti prigodu i potaknuti
da se oni kao Hrvati u Armiji BiH založe za dobro preostalog
hrvatskog naroda u Varešu. Iznijeli su neke momente zaštite i
osiguranja našeg življa prigodom ulaska M OS-a u Vareš. Imaju
dobru volju, Zdenko je i u zapovjednom kadru Armije BiH.
Nenad, iako dugogodišnji član nekadašnje Komunističke partije
( 1 6 godina), sada osjeća da je došlo vrijeme da se treba izjasniti
kao Hrvat te da trebaju ići u crkvu i oni .koji nisu išli ! Neka se
vidi da nas ima! Prihvaćam takva razmišljanja ovog vremena!
Sigurno su iskrena, a vanjske okolnosti danas potiču ozbiljne na
takva razmišljanja. Nisu u pitanju nikakve interesne sfere, nego
naprotiv - umijeće čitanj a znakova vremena! Zbog ovog razgovora
nisam stigao na pučku misu, pa ne znam koliko ih je bilo �risutno.
Poslije ručka oko 13 sati po dogovoru krećem s fra Zeljkom
Filipovićem za Pogar. On je izrazio želju da bi išao gore. U Vijak.u
i Oćeviju danas ne ide ! Dan stvarno proljetni, vožnja autom bez
poteškoća. Na misi prisutna 7 1 osoba. Fra Željko je vodio misno
slavlje s blagoslovom vode na početku !
-----Kada je misa završ1la, J a sam ao - profatao moJ osvrt na
blagoslov obitelji i domova. Za ovaj stadij našeg života, smatram
to vrlo važnim. Prenosim to i ovdje, da ostane zabilježena .
144
I
'
I,
'
Dani poslije
"Najprije statistika :
Domaćinstava : D uboštica - 1 6 , Pogar - 5 7, Vareš Majdan -
51 , a stanovnika - 2 75!
Kako nedaće sadašnjeg života podnositi? Kako živjeti u ovoj
stvarnosti ? Prvo je pravilo : biti realan! Nemojmo se vraćati na
i
prošlost kada nam je bilo sve 'super' . Preko naših glava prorur­
njio je rat sa svim svojim zlim posljedicama . Izmijenjena je lice
našeg života . To je naša stvarnost i pođimo odatle! Naš temelj za
sadašnji život neka bude istina: mi smo na svom ognjištu! U
svojoj . kući. Ostali smo svoji na svom! Obrana domovine počinje
od obrane kućnog ognjišta , od obrane svoga vlastitog dom a .
Ostali smo na svom ognjištu i t u živimo . M i g a vojno n ismo
obran ili, ali jesmo stvarno . . . To nas treba ispuniti ponosom.I
U op ćoj ra tn oj panici i obezglavljenom stanju treba lo je
hrabrosti za ostati ovdje! Vi svjedo čite tu hrabrost i ne smijele
sada h iti kukavice!
Drugo, bolna iias pritišće razdvojenost naših obitelji . Jedn i
članovi obitelji su ovdje, a drugi u progonstvu. Sigurno je : voljeli
bismo da ste kao obitelj zajedno - ovdje ili tamo. Samo da ste
zajedno! Ali stvarnost, na žalost, nije takva . Nismo zajedno i za
sada 'n e vidimo izgleda kako bismo mogli biti zajedno . Zato , ovu
prisilnu razdvojenost moramo prihvatiti kao stvarnost i na njoj
graditi stvarnost življenja . Ozbiljno planiranje nekakvog
odlaženja odavde samo vas čini više nemirnim i nesretnim. Izlaz
bifo gdje sada je nemoguće ostvariti. Takvim razmišljanjem samo
se opterećujete i činite si život težim.
Treće, kakvo je stanje naših prognanika - izbjeglica iz Vareša ?
Teško je reći da je išta bolje od našeg! Možda osjećaju neku
pogodnost što su neka masa tamo negdje u velikom broju ? I Ali,
iz više im je razloga teže! Obiteljska razdvojenost muči ih kao i
nas. Nesigurnost njihova 12-ol_ažaja_,_smještaja- i -ž. tvlje-nj0:-ve-ea-je·----­
od naše nesigurnosti. Većina ih je još uvijek u školskim i sportskim
dvoranama! Strah od muka i nevolja rata njih pritišće jače nego
danas nas. Stoga, sigurn o , teško je i njima i nama . A li , u tim
1 45
 Fra !lija Piplica
teškoćama trebamo tražiti vedre točke za sigurnost našeg
življenja. Na to vas potičem i hrabrim .
Neko liko preporuka . Pogar je u ovom sistemu vlasti Mjesna
zajedn ica , op ćinska vlast postavila je povjeren ika ove mjesne
zajedn ice Stjepana Šurkića . No , njemu su potrebni suradn ici,
ozbiljni i trezveni ljudi. Ljudi koji imaju i svoje hrvatsko i svoje ka­
to lička uvjerenje . Svatko zna za vas ovdje da ste Hrvati, a po
vjeri katolici. Tko se toga stidi n ije pogodan za uspješn u sura ­
dnju s vlastima z a dobro ovoga sela i žitelja . Naopako j e biti
isključiv, fanatik - ali biti čovjek od svog narodnog i vjerskog
uvjerenja , pozitivna je oznaka čovjeka . Zato , na svim sas­
tancima treba zastupati dobro ovog svog hrva tskog kršćanskog
naroda! Tu je s vama i svećen ik, koji stoji iza vas i uz vas kao
katolički svećenik, Hrvat.
Vi ovdje imate i crkvenog odborn ika , prakaratura - Ivu Bar­
njaka . O n je prokušan čovjek vjere, pouzdan u svojoj brizi crkvenog
čovjeka. Mudar i trezven u razmišljanju može vam biti od pomoći
i dobra savjeta! Više nego do sada, morate se osloniti na same sebe.
Svi zajedno čuvati selo i svoju imovinu. U svrhu zaštite imovine
sela , ja sam u Općini kod predsjedn ice , a i kod drugihfimkcionara
zastupao stav: treba domaće ljude uključiti u pomoćnu civilnu poli­
ciju. Tako će se selo uspješnije zaštititi od pljačkaša . Povjerenik
Mjesne zajednice sa svojim suradn icima neka ovu ideju nastoji
proslijediti i inzistirati na njezinom realiziranju.
Pastoralne smjern ice . Sudjelovanje na sv. misi aktivirati
molitvom i pjesmom. Pratiti misne molitve iz molitven ika . Djeca
i učenici oko oltara , u miru sudjelovati u misi. Sljedećih nedjelja
prop ovijedat ćemo i razmišljati o misi i sudjelovanju u misi.
Sakrament pomirenja - ispovijed. Za Božić, ma lo ste tražili/
Na pričest uvijek samo 3 -4 osobe! Kad god zaželite ispovijed
prije mise, slobodn o zatražite!
Učenici: poučavanje u istinama vjere. Posvetit ćemo potrebnu
ažnju +preko-zime-J- lJ --rredfeij1rSPr dv-tt , ponUettkatekizme koji imaju.
I zahvala : na kršćanskom prijemu! Na vožnji kolima ,
konjima , saonicama!!! "
1 46
I Dani poslije
10. 1. 1994., ponedj eljak
Jutro nešto hladnije, ali živa još iznad nule ! Na misi 6 osoba.
Odlazim u Vareš Maj 9an. Ljudi će pospremati crkvu ondje,
skinuti božićne jelke. Zene će zatim sve očistiti. Sabralo ih se
stvarno dosta: 5 ljudi i toliko i žena. Zauzeti su kao za svoje !
Srčanije nego prije ! Dao sam im 3 kutije cigareta i nešto sl atka -
bombona. Blagoslovio sam stan Mate Šurkića, koji je na Po gari
u kući, ali ovdje ima stan ! Bori se, jadan, da sačuva i ovo ovdje i
ono gore ! Za svoje ! Upadno, cestom krstare razni "lešinari" , i s
torbama i bez torbi ! Netko nosi na leđima mali dječji bicikl, drugi
opet sanjke za snijeg ! Gledam, spuštaju se i raznim stazama u
grad ! Svak' po nešto nosi ! Kuće naših ljudi po selima još uvijek
su mete raznih pljačkaša! Može li to itko zaustaviti? Skloniji sam
zaključku da se to ne želi uraditi ! Svjesno je otvorena mogućnost
za takvu rabotu. U nedjelju uvečer na Pogari sam se uvjerio u to 1
U kući Stjepana Šurkića ovo mi je ispričana: došla su dva čovjeka
poluunifonnirana, s crvenim beretkama, i domaćinu rekli - poslao
nas je zapovjednik policije s punkta u Barama da nam dadneš
krumpira! Pitao sam, kako je ime tom zapovjedniku. Stjepan reče,
zove se Nikica. Uznemiren ovom pojavom na prolazu kroz punkL
pitao sam: tko je Nikica? Pristupio mi je mlad, povisok čo�jek i
rekao da je on taj. Je li istina da si povjereniku slao ljude da traže
krumpir? Jest! A zašto? Bolje je da pitaju nego da pljačkaju , kaže
on ! ! ! Pa, zašto ste vi ovdje? ! Takvim postupkom pomažete
pljačku . . . Niste to smjeli činiti, ja ću razgovarati s čelnicima u
Policiji i morat ću upozoriti na ovakve postupke ! Ozbiljno sam ih
zamolio da narod koji je tu i njegovu imovinu ozbiljno štite.
11. 1. 1993., utorak
Živa 5 stupnjeva u plusu ! Na jutarnjoj misi 7 osoba. Vrij eme
e-ctro, s lutajuc1m, manJim oblacima.
Prema vijestima, razgovori o Bosni Tuđman-Izetbegović bez
praktičnog zaključka. Očito je: oružje i sila još uvijek su
1 47
 Fra Ilija Piplica
odlučujući momenti. Nikada nisam ozbiljno uzimao tvrdnje o
"jugoslavenskom balkanizmu". Valjda prema osobnoj životnoj
putanji, smatrao sam da je to neozbiljno podmetanje narodima
ovog područja. Na žalost, ova stvarnost govori da sam imao
krivo ! Htio sam onda, da su Srbi iznimka, ali činjenice govore da
je omiljen ponos i u Hrvata u Bosni i u Muslimana ! Tko će koga
oružjem svladati, tu su se usmjerili. Zato im pregovori bilo koje
vrste nisu bili važni! Zapravo, često su bili samo prigoda za novo
oružana jačanje!
Prema telefonskom dogovoru odlazim u S tanicu javne
sigurnosti. Dogovoren je razgovor s načelnikom Opertom, u
10: 30. Bit će to prvi naš susret u prostorijama Stanice. Ja sam
tražio ovaj prijem radi Pogari, nedjeljni slučaj me isprovocirao.
Idući cestom u Policiju, susreli su me povjerenici s Pogari i
Duboštice. S tjepan će pokušati do zatvora i susresti se s Ti­
homirom Pendićem, a Mišo će također u Policiju, prijaviti
najnovije pljačke u Duboštici. On spominje nove paleži kuća u
Borovičkim njivama, koje pripadaju Duboštici, kao i otimanje
dvadesetak ovaca Mije Pavlića iz Duboštice. Razgovoru s načel­
nikom prisustvovao je i komandir Policijske postaje Omer Spahić.
Izrazio sam zahvalnost za početnu brigu i osiguranje pratnje u
mom odlaženju u Vareš Majdan i na Pogar. A zatim iznio
problem sigurnosti imovine u naseljima Pogar i Duboštica !
To sam potkrijepio najnovijim pljačkama za koje sam saznao :
u nedjelju za Pogar i, evo, sada za Dubošticu. Ispričao sam kako
je zapovjednik policije na Pogari upućivao u kuću povjerenika
"pljačkaše". ' Ajdete k njemu, rekao im je, i tražite od njega krum­
pir ! Upozorio sam na pljačku i krađu stoke, u posljednjih desetak
dana desetak je krava oteto ! Palež kuća u Duboštici ! Načelnik
nije iznenađen ovim zbivanjima, ali kao mogućnost da će sada
biti bolje navodi činjenicu da su sada "sve preuzeli domaći poli­
cajci" ! Oni misle da će ta činjenica pozitivno djelovati na bolje
os1guranJe iivTja na Pogari i u drugim mjestima. Ljudi se
međusobno poznaju ! Pitao sam, razmišljaju li da u policiju
uključe domaće ljude, koji će sigurno svoje braniti! Spominju da
148
Dani poslije
su neke Hrvate već uzeli u policiju, a ja mislim prvotna na Pogar
- Dubošticu i uključenje tamošnjih ljudi. Očito je, svu pljačku
pokušavaju "razvodniti" ratom, vojskom, malim brojem njihovih
ljudi. . . Ipak, već je više od dva mjeseca prošlo, a i danas pljačkaši
krstare slobodno ! I ulicama grada ! Nisam stekao pozitivan dojam
ni u čvrstoću, niti u ozbiljnost izlaganja načelnika, kao ni u uspjeh
moga vapaja i intervencije za naš narod koji trpi. Prejako sam
osjetio formalizam u riječima, a ja sam naglasio da ne volim puno
govoriti, čovjek sam od akcije i to tražim ! Dalje sam iznio prob­
leme Semizove Ponikve. Želim izvršiti uvid u stanje sela, groblja,
kapelice. Svećenik nije tamo stupio ! Može li se osigurati odlazak
svećenika na očevid? Također i za Borovicu ! Iz ruševina crkve
možda će se nešto moći i izvući ! Zvono? Rečeno mi je da će
se to moći ostvariti, ali sutra će javiti telefonom. Na kraj u s am
pitao može li se slobodno otići u Brezu? Ne može bez dozvole !
Kada sam tražio da mi izdaju trajnu dozvolu, odgovorio j e :
samo za svaki slučaj posebno ! Evo, gdje smo stigli ! J a sam do
sada uvijek bez dozvole o dlazio u Brezu. Nisam nikada imao
ozbiljnih poteškoća. Iako sam više od godinu dana išao s
prometnom dozvolom HV O-a !
Na TV-dnevniku Zagreb gledamo i slušamo konferenc ij u
za tisak predsjednika dr. Pranje Tuđmana. U glavnom, razgovor
je tekao o "neuspjelom" susretu u Bosni s Alijom Izetbegovićem .
Meni osobno ostao je mučan dojam. Dr. Tuđman bezpotrebnog
državnog dostojanstva. U ovoj prigodi treba s rešp ektom
govoriti o protivniku, bez ironičnog podcjenjivanja ! Dru g o ,
neozbiljno komentiranje "što j e Alija rekao - što mislio " !
Treće, s kakvom neo dgovornom jednostavnošću "dijeli"
dijelove hrvatske bosanske zemlje ! U ime koga i s kojim
pravom on može Busovaču i druga mjesta stavljati u hrvatsk u
i zemlju, a Kreševa i Kiseljak u islamsku ! ? Kakva je to
'' demokracij_a�za _koJ.t1- se-on�boi:-i.'..'_i-k:0ju-:c-a-s+u-p-a-?-H-r -v-atsk ·
narod u Bosni nije dao nikome takvu ovlast da ga na desetke
.i stotine tisuća premješta s njegovih stoljetnih ognjišta ! Cijeli
ovaj nastup od oko pola sata otkrio je jasnu " smušeno st"
149
 Fra !lija Piplica
hrvatske politike po pitanju Bosne ! Gdje su oni koji su još
prije tri godine glasno i b.orbeno vikali: Hrvatska se brani na
Drini ! ! ! Kako god im je takva "derača" bila nerealna, tako su
nastavili kroz cijelo ovo razdoblje biti nerealni u kreiranju
hrvatske politike u Bosni !
Bože, kako je teško kada te oni koji su pozvani da štite
predaju kao roblje drugome ! Zašto hrvatski vođe, ne samo
Boban, ne padnu na koljena pred svojim bosanskim hrvatskim
narodom i ne priznaju koji grijeh ! ? To mogu učiniti samo
iskreni ljudi i oni koji priznaju Tvoj autoritet !
12. 1 . 1994., srijeda
Dan nešto tmuran, ali bez padanja. Živa iznad nule ! Na misi 6
osoba ! Načelnik službe javne sigurnosti Operta zove telefonom i
javlja: neće biti problema za odlazak u Semizovu Ponikvu i u
Borovicu, na uvid! Oni će osigurati terensko vozilo, ali gorivo
ćemo mi dati. Imaju terensko vozilo na običan benzin, ali mi
nemamo gorivo te vrste. Imamo samo dizel. Potražit će nekakvu
zamjenu pa će se javiti. Odlazak se predviđa za petak. Slično
tmurnom vremenu, tmurna su i naša razmišljanja. Što se događa
s Varešanima u Kiseljaku? Tuđman se "velikodušno odrekao "
Kiseljaka i Kreševa? Gdje će se oni sada naći? Nove, teške muke
padaju na njihova leđa! ,I
Stiže nam fra Berislav Kalfić iz Olova, uvijek svjež, raspoložen
za akciju. Priča o velikom ispovijedanju za Božić, on je u tom
području kao svećenik sigurno najviše pastoralno radio za Božić.
Tu je župa Jelaške, dobrim djelom sačuvana, ali i Magulica koja je
kompletna ostala. Govori i o određenim gibanjima među tamošnjim
pripadnicima HV O-a. Traži se od njih: ili se uključiti u Armiju BiH
ili odložiti oružje! Razmišljanja i reakcije su različite. Svakako,
vojskom ne mogu zapovijedati dva zapovjednika, koji su istovre--
----meff07··azltčttth poglecta!-No, clokleće 1 u OJOJ rnJen Afini:fa H·- -..--­
kao pretežno muslimanska tolerirati Hrvate kao iskrene Hrvate
u svojoj sredini? !
1 50
Dani poslije
13. 1 . 1994., četvrtak
Dan vedar, smiren, sunčan. Živa još iznad nule. Na jutarnjoj
misi prisutno 7 osoba. Sinoć na večernjoj misi bilo tridesetak
osoba, tako je sada redovno ! Naime, na večernjoj misi ja ne
sudjelujem, pa tako ovdje sada ne unosim broj prisutnih. No, već
je ustaljen broj 20-30, a ponekad i više !
U dogovoru sa župnikom odlazim u Općinu i predajem pred­
sjednici dopis kojim Župni ured potvrđuje da u Varešu ima oko
800 katolika - Hrvata. Ovo je naime, prema uvjerenju predsj ed­
nice, nužno potrebno da bi u Vareš stigla humanitarna pomoć iz
Stuttgarta ! Ona je tu potvrdu telefaksom poslala, preko Breze, na
talijansko veleposlanstvo u Splitu! Dao Bog da to zaista bude od
koristi za žitelje Vareša, posebno za preostale Hrvate !
Dolaze nam u posjet iz Zenice: fra Stjepan, župnik, fra Franjo
Križanac župnik Brajkovića i2'.'.tajnica" Dodik. Upravo prošlih
dana '>pominjali smo, kako to da nam sada ne dođu iz Zenice?
Sada, kada smo osamljeni i bez mase svog naroda ! Porazgo v a­
rali smo o tekućoj problematici i o stanju življenja. Za ručkom
smo podijelili sve što nam je naša brižljiva domaćica donijela.
Upravo nakon ručka tresnule su 4 gran ate negdje u blizini !
Sklonili smo se u hodnik i nastavili razgovor. Fra Berislav
zajedno s fra Željkom odlazi poslije ručka u Vijaku - Olov o !
Odoše, kao nekad, fratri u "bespuća", posjećivati kršćanske
obitelji i pastoralno djelovati. Bog ih čuvao. Posebno pozdrav ­
ljamo fra Bernardina Matića, upornog čuvara Olovskog svetišta.
Š aljemo dva zidna kalenda�-a za 1994. godinu, kao i naš,
najnoviji broj "Svjetla riječi" XI/93. Fra Bernardinu da čita i
informira se ! Fra Berislav mi ostavlja podatke o otetom opel
kadetu SA 3 17-043 koji mu je u početku invazije na Vareš
odvezen ! Ako bude prigode da to pitanje pokrenem za eventu ­
alni povratak kola ! Od fra Željka uzimam podatak za Vijaku .
,-,0--- -1- -Vijae-i- j- e-ust-anov-lj eno-69- prisutnih-osoba;-1-2-ktrća tr Vij·aci- j·e·- ---­
useljeno. U Oćeviji prisutna 24 katolika i 2 pravoslavca.
151
 Fra Ilija Piplica
14. 1 . 1994., petak
Jutro vedro. Okolo mraz, ali živa na nuli! Na misi 7 osoba!
Danas idem u Semizovu Ponikvu i B orovicu, vidjeti stanje!
Iz Stanice javne sigurnosti stiže vijest: osigurali smo terenska
kola - niva. Istina, na benzin su, ali mi ćemo kompenzirati
naftom (20 litara! ). Bit će vozač i naoružani policajac u pratnji.
Uz mene kao civil - pratilac bit će Krešo Dodik iz Semizove
Ponikve. On je odatle rodom pa će biti od koristi u ustanovljenju
stanja. Krećemo oko 10 sati. Idemo redovnim putem za Semi-
zovu Ponikvu, preko Kote pa prema školi. Nailazimo na"barikadu".
Dvije oveće jelke vjetar je izvalio i one se popriječile po cesti.
Pratioci se snalaze . Izlaze iz kola i snagom svojih mišica,
centimetar po centimetar uklanjaju jednu pa drugu jelku. Idemo
dalje: gledamo dolje, ispod ceste, kuće Terzića su uzgor. Kao
i vikendice na ulazu. Zaustavljamo kod škole. Škola je čitava, ali
I
kuća Ive Gavrića (i Marijana) spaljena! Molim Krešu neka ode
da vidi što je s drugim Terzića kućama ispod škole. Odlazi i
javlja: kuća Tome Terzića je spaljena, druge nisu. Idemo dalje
u selo, ali tu je nova prepreka. Kamen i odron prekinuli su cestu!
Ne možemo naprijed. Vraćamo se i idemo na Pobrin Han. Doći
ćemo s te strane. Na groblju smo. Ograda i grobovi neoštećeni.
Kapelica, vrata odvaljena i otvorena. Unutra red. Zapravo, tu
je samo drveni oltar - stol i na zidu križ, te dvije slike. Sve
netaknuto. Zatvaramo vrata i zaglavljujemo ih da prostor bude
zaštićen. Ja i Krešo molimo "Oče naš" za pokojne, usnice drhte
a suze naviru! Spuštamo se u selo! Kuća Pave Dodika čitava,
kao i nova - moga pratioca · Kreše, ali sve isprevrtano,
opljačkano. No, ima namještaja i da je sada doći ne bi bilo
"u prazno". Dolje, u nekadašnjem središtu, pustoš i zgarište!
Kuće: stambena, stara, te gospodarske zgrade, pok. Rafe Dodika
- sve izgoreno! Nova kuća Marcela Dodika također paljevina.
-----1 eziva-p1Tsro-š !-Tu-su-garaž-e-;- rrrate-autoradionice0> Ye-o-pust·n =_ -----,----,
šeno ! Marijanovića kuće čitave! I Mate, i Joze dolj e! Kao i
drugo uz njih! Prema izvještaju Kreše Dodika, nekadašnjeg
152
Dani poslije
poštara - ovdje na licu mjesta, popis spaljenih kuća u Semizovoj
Ponikvi je ovakav:
1. Ivo - Marijan Gavrić, 2. Tomo Terzić, 3. Mijo Dodik , 4.
Jerko Dodik, 5. Ivo Dodik, 6 . Franjo Dodik, 7. Ljubo Dodik
(prakaratur) , 8. Mato Dodik, 9. Ivan Dodik, 10. Mato - Anka
Josipović, 11. Pero Marić, 12. Marcel Dodik, 13. Kata Doclik,
žena pok. Rafe, 14. !lija Terzić (ispod groblja).
Dakle, polovica kuća spaljena! Krešo također kaže spaljene su
kuće i na Pološcu, Stijepe Marića i Pere Djakovića, te vikendica
Joze Franjkovića.
Osredak, naselje B orovice, koliko se odavde vidi, također
spaljen. Tu, za stolom u dvorištu kuće Pave Dodika, pratioci su se
okrijepili hranom: konzerva i kruh! Što reći? Bol i mučnina su
očiti! Ali i ovo što je ostalo, dokle?
U Sernizovoj Ponikvi nema žive duše. Tko će preostalo saču v aLi?
Nastavljamo vožnju za Borovicu. Na ulazu u Pogar, bez aktivi­
ranja rampe, ali prisutni su policajci. Svraćamo kod Stjep ana
Šurkića, da zamolim da nam na povratku iz Borovice pripremi
nešto za pojesti, pitu od krumpira! Stjepana nema u kući, otišao
je, nakon sjednice, u Vareš da kuca i dobije pomoć u hrani za selo!
Domaćica rado prihvaća zamolbu.
Nastavljamo put za Borovicu. I ugledasmo Borovicu ! Jad
i čemer! ! ! Sve spaljeno: i kuće i štale! Očito po smišljenom planu,
od objekta do objekta! S kojom nakanom je to paljeno? Nije tu
borbe bilo! Sve što je učinjeno, učinjeno je nakon povl ačenja
HVO-a! Kome je i zašto bio cilj Borovicu sravniti sa zemljom?
Ne granatiranjem, nego paleći kuću po kuću, u miru! Je li to nada
susjeda - muslimana, da zbog takvog stanja neće ni jednom
Borovičaninu pasti na pamet da se vrati u Borovicu?! Tako su
sigurniji za svoje osvajačko širenje! Na nekoliko mjesta morali
smo s ':,este uklanjati materijal koji je s izgorjelih kuća p ao na
cestu! Zive borovičke vode - česme u selu teku kao i prij e i
�- ------1-p-anegaje u spalJemm z1dmama kućm Pustoš, jezivo mrtvilo,
donedavno sve vrvjelo od života! A sada voda teče, no nema koga
napojiti. Ni čovjeka, ni životinje. Da· nevino "udarenu" vodu
153

Fra Ilija Piplica
utješimo , pijemo je mi! H o će li j oj biti utjeha, barem na kratk o ,
ili će j o š j ače zasuziti suzo m napušteno g B o žjeg stv o renja? !
Zaplakasm o nad ruševinam a "Jeruzalema" i krenusmo d o sveto g
hrama, b o r o vičke crkve na brijegu, crkve Pre o braženja G o spo ­
dnjeg ! K akv o "preo braženje"? U prah ! Ovdje se ne g o v o ri, neg o
stvarno živi: Čo vječe, prah si i u prah ćeš se vratiti ! Je li o vo tamni
z avršetak, "vječn o uništenje" o vo g mjest a i kršćanskog življenja?
Bez nade u uskrsnuće!? Ne smijem, ne mogu i neću reći: Po k oj
vječni ! Ostat ću u nadi, pro tiv svake nade. Ja, fra Ilija! G o sp o dine,
kako mi je s ad a d aleko preobraženje? Pre o braziti se! U k o g a , u
št o ? Tu lijepu riječ gledam u njezin o m najcrnjem značenju.
Pre o braženje u pr o past ! Tisuću živih duša pr o pal o je u zemlju !
Zašt o su tu u o pće bili? B o že, ne umijem naći o dg o vo r !
Pažlj iv o i s mučnin o m u duši i tijelu razgledam zidine crkve i
župn o g s tana, što s ada strše k ao sablast koja ulijeva strah.
Nekad ašnje divljenje o vo m zdanju na g o ri "Tabo r" zamijenjeno
je nemirnim uzbuđenjem o d strah o te sada viđen o g . Gledam
p o r talnu stranu. Zido vi su uzg o r ! Krov p o tpuno uništen. Drven o
sve izg o rjelo, aluminijski lim djel o mičn o ist o pljen i uslijed
temperature isko madan u ruševin ama i zgarištu crkve! Dva o veća
dijel a o bičn o g lima, jedan u prezbiteriju visi na unutarnju stranu,
a drugi na sp oju crkva-kuća p oklapa srušeni zid (po mo ćna lađa ­
kuća). Ulazna vra ta crkve nisu izg o rjela ! I lijev o i desn o krilo
odvaljen o - skinuto i bačeno na plato pred ulazom. Drveni štok
- o kvir ulaznih vr ata, tako đer čitav, ka o i nadvratnik s tri o b ojena
žuta stakla ! Tu je, na plat o u pred crkv o m, i veliki križ s vrha
tornja, o m o t an bakr o m ! P o l o mljen ! Zv o nik strši. Vrh tornja d o
samo g zida izgori o . Zvono ostalo u ležištu na željeznim n o sačim a ,
sv a drvenarija izg o rjela! Unutarnji pr o stor crkve pun otp adn o g
malter a i gareži ! U zg arištu strše željezni n o sači klupa u ist o m
p o l o žaju kak o su klupe i bile p o stavljene. Sva lamperija - drvo
izg o rjelo ! Oltarski pr o st o r, sve prah i pepe o ! Pretpo stavljam da
__3e-crkxa-zapal�ena-upra�0- 0El-0lt-ar-a-i-s-alff-i-s-t-ije-:-Pl-amer1-je-e>d-atle·---­
dalje o svaja o i prema visini i u prosto r crkve. U prilog o ve pret­
p o stavke ide i t o što su četiri klupe na ulazu, ispo d k o ra o stale
1 54
CJ""fHl"'!_P•
D ani p o slije
neizg o rene iak o je plamen - dim d o njih d o lazi o ! Od ol lan1 i
namještaja ništa! Sve prah i pepe o ! Tak o i u sakristij i ! Jedino uz
pr o stor prezbiterija, desno gledajući o d ulaza, zarđ ao u zgarištu
leži željezni stalak uskrsne svijeće i kamena standardna krsti o nica
razbijena: rupa na dva dijela i stup - nosač t ak o đer. Nijedne svete
slike ni nabožno g predmeta. Sve je t o plamen vatre uništi o ! Isti je
slučaj s kućo m! Pr o st o r na nivo u kancelarije kao i kat iznad , sve
je to izg o rjelo. Ništa ni od namještaja ni od inventara! Je li t o prije
izvučeno i o dvučena, ne znam! Kuhinju u po drumu i prostorije n a
t o m niv o u nije plamen zahvati o ! Kak o , zašt o ? - n e znam. Tu
je p o stojala bet o nska (izolacijska) pl o ča pa vjer o jatn o plamen
o d ozg o r nije m o ga o pr o drijeti dolje - niže! U tim pr o storijama
im a nešt o isprevrtan o g inventara, 3-4 k omada bijele tehnike, ali
sve razmo ntiran o , izvan funkcije! U radi o nici d o gar aže vid io
sam, dapače, dva no va pro zo ra - drveni okviri. N o vo izgr::tđeni, za
negdje po staviti! Zanimljiv o da ih nije nitko o dnio ! Moj je
zaključak: o vdje nije bi o cilj nikakva pljačka, neg o potpuno
uništenje. I crkve i sela. Neka se svemu zametne trag zau v ijek !
Obilazim i ulazim u tu ruševinu, s teškim mislima. Nema vremena
više gledati, valja o tići i u D o nju B o r o vicu! Suznih očiju 0ubi111
na dnu zgarišta nag o rjelu klupu, idem u prezbiterij, padam na
ko ljena na zgarišni brl o g i beto nski kut p o rušeno g p o dija gdje je
stajao o ltar i ljubim sa što vanjem pro sto r za povlaštenu prisutnosl
Isuso,vu! Isuse, teško nam je prihvatiti da te nismo znali p o što vati i
�ašto si dušmanima prepustio da o vo urade?! Zb o g o m, uništeni
Zivote! Ruševni stoljetni B o b o vac dobi o je brata!
Radak o va stijena je najprkosnija, u nju ljudska sila ne može
dirnuti! Čovjek gradi i razgrađuje! Podiže i uništav a! Je li mu u
t o me veličina?! Brav o , č o vječe, ljudska sila, a đav o lska slika !
Zašt o bježiš o stati Biće na sliku B ožju?!
Idemo pon o vno kr o z sel o , sada nizbrd o . Gledanje ujeda za
srce ! I da zažmiriš, sve bi o pet vidi o ! Ok o je snimilo_,_duš,.a -----­
--- �a:pečattla, užasnu sliku d o temelja srušene i p o paljene G o rnje
Boro vice! M o žda bi bil o lakše da nisam d o ša o o vdje, zamisliti
takvo "strašilo " nije mo guće! Napuštamo G . B o r o vicu i odlazimo
1 55
 Fra Ilija Piplica
u D. Borovicu. Slika ista, no na isturenim dijelovima sela pokoji
krov se uočava. Pratilac Krešo spominje sve čija je koja kuća - ali
mene ne zanima. Obuzima me strah boraviti u ovoj pustoši. Prati­
lac policajac zapaža troje starijih ljudi koji pokušavaju neku
pljačku ostvariti. Valjda ispod nekog krova koji nije srušen. On ih
ispituje i bilježi. Od dokumenata imaju samo izbjeglički karton,
negdje iz Istočne Bosne, sada su na području Kraljeve Sutjeske.
Tamo blizu groblja svjež dim, nešto gori ! Veli Krešo, možda
kakvi peku rakiju? ! Pratilac s oružjem ode provjeriti. Vraća se,
nema nikoga ! To je svježe zapaljena kuća, pa je sagorijevanje pri
kraju ! Idemo u groblje, vrata željezna otvorena, vrata kapelice
odvaljena i otvorena ! U groblju na zemlji nalazimo otvoren
obrednik. Bolesnici ! - sav mokar. U kapeli sve isprevrtano, ruho
po podu razbacano ! S Krešom kupim oltarsko i misno ruho,
knjige liturgijske - sve ćemo ponijeti. Da se dalje ne oskvrnjuje,
a i da se sačuva za spomen. U G. Borovici sve je izgorjelo,
a ovdje, eto, nije spaljeno . U starinskom drvenom okviru nema
kaleža! Nema patene! Plastičnu posudicu s natpisom O!. Injirmio­
rum nalazimo na podu, u brlogu. Kip sv. Ante razbijen na tri
dijela: korpus na dva dijela, a glave sv. Ante i malog Isusa odbi··
jene. Kip ostavljen u kapeli, s poda ga podižem, sastavljam i stav­
ljam na prozor, jer kip nije običan i bez vrijednosti. Glave uzimam
i nosim kao spomen na barbarstvo opakih ljudi. Uz oltarsko i
misno bijelo ruho bile su i dvije obične misnice: bijela i ljubičasta.
Također je bila i "futrola" za sv. pričest, ali nije bilo pikside ! Sve
stavljamo, trpamo u jedan zavežljaj te policajac i Krešo odnesoše
to do kola ! U ovom selu upadna je gradnja nove kuće s posebnim
stilom. Crvena cigla, stavljena gornja ploča. Čitava je! Krešo veli,
to je čovjek koji je u Varešu (u K-bloku) imao kafić "Bumerang" !
Možda je pretjerana materijalizacija i dovela do ovoga mučnog
stanja? ! Čudan je grad Vareš? ! Svi kojekakvi trgovci, vlasnici
raznih radnji: ugostiteljskih, trgovačkih i bilo koje vrste, kao
a su 1z Jegava 1 nonna m 1 otvoren susret sa svećenikom. Nisam
uočio ni iskrenu povezanost s crkvom ! Kakav bi se profil
čovjeka-ki}ćanina iz ovakvog pristupa rodio, ne znam! S obzirom
1 56
Dani poslije
na ovu vrstu ljudi, trebalo se nešto dogoditi - da počnu od nule, razu­
mom i poštenim radom. Samo, što s velikom masom običnorr
priprostog puka? Moraju se i oni poučiti, više svojom glavom misliti !
b
I'
· Ostavismo i ovo zgarište ljudskog bijesa i krenusmo natrag.
Na Po gari svratismo u kuću Stjepana Šurkića na ručak. Stjepan se
L
I još nije vratio iz Vareša. Ručasmo, 1 6 je sati - dobra krumpirača
', i juha ! Zahvalismo se i u Vareš dođosm o oko 17 sati.
Dan divan, sunčan, topao ! Ljepota dana odudara od svega
danas viđenog. Hvala onima koji su mi omogućili ovaj posjet!
15. 1. 1994., subota
Osvanuo snijeg ! Živa 2 stupnja iznad nule. Na misi 6 osoba!
Dan protekao mirno. Iza 11 sati otišao sam do Tome Petrovića u
Prnjavor, da uzmem ključ od crkve u Vareš Majdanu.
16. 1. 1994., nedjelja
Jutros u 6:30 sati odjeknu teška tutnjava granata, negdje blizu.
Ustadoh iz kreveta, gledam kroz prozor, ne zapažam ništa
posebno . Jedino čujem pucanj i svjetleći metak ode uvis negdje
oko Policijske postaje. Izlazim u hodnik, a župnik seli u donje
prostorije. Ja se vraćam u sobu, čekamo drugu eksploziju, ali je
nisam osjetio ! Vraćam se u krevet. Kasnije smo saznali da je
granata pala negdje blizu "gimnazije" u neku garažu i da su se od
detonacije sasula stakla na susjednoj zgradi i na gimnaziji ! Kome
to treba, ovako u nedjeljno jutro?
Živa je na nuli, nema novog snijega. Odlazim, po običaju, za
Vareš Majdan, misa u 9:30. Prisutno 40 osoba. Počinjem poučni
ciklus propovijedi o sv. misi. Pet nedjelja do korizme. Poučiti i
aktivirati preostale vjernike u sudjelovanju svete mise ! Nešto duže
traje. Još smo bili u crkvi,_k.ad_nas ..neg.dje-oko-l-0.;.2- Q-s-t-re-s e -j-al--,.______
eksplozija ! Uz trenutno uznemirenj e, ostali smo na svojim
mj estima ! S aznaj em da je granata pala u blizini stacionara,
pogodila novu kuću Vinka Tokmačića (od bij ele cigle). N a
157
 Fra Ilija Piplica

povratku gledam u zidu kuće ogromnu rupu kroz koju bih se

mogao i ja uvući! Granata je probila zid i napravila teški udar
unutra . Nitko u kući ne stanuje! Na pučkoj misi u crkvi 88
osoba! Ovdje je broj ipak stabiliziran, i u povećavanju.
Poslije ručka odlazim na Pogar u pratnji Kreše Dodika
kojeg sam zamolio da ide sa mnom. Sretno smo došli, iako
nismo imali lance. Kolnik je snježan! Na misi prisutna 5 1
osoba, od toga dvadesetak djece. Smeta mi ovo današnje
opadanje broja prisutnih! Ako je zbog dijeljenja hrane, smeta
mi! Zar su to morali uraditi, a oni su gospodari svog vremena!
Znak je to niske kršćanske svijesti .. .! Sretno smo se vratili.
Sada bilježim sinoćnji Papin apel prigodom godišnjeg prijema
diplomatskih predstavnika pri Svetoj Stolici! 146 zemalja! Kako
Sveta Stolica prati i uočava probleme svijeta! A daje i upute za
njihovo rješavanje! S koliko realnosti sv. Otac analizira strašne
događaje u Bosni!? Krvnički vođe narod guraju u propast! Na­
cionalizam u Jugoslaviji nije vrlina nego mržnja prema drngom! PRILOZI
U noć uđosmo mimo. Mirnu noć i blagoslovljen počinak
podario nam Svemogući!

(od 17. 1. 1994. nastavljam pisati u drngom rokovniku)

1 58
 ·•
.I
'
'
RKT ŽUPSKI URED
Dani poslije

VAREŠ
Broj: 5 8 0/93
Datum: 23. XI. 1 9 9 3 . god.
I!
FRANJEVAČKOM PROVINCIJALATU
' li SARAJEVO

Predmet: Izvještaj o "događaju Vareš"

Napomena ! Samom događaju Vareša prethodio je događaj

Kraljeve Sutjeske ljetos, a neposredno pred "predaju Vareša"
i narodni zbjeg, borbena djelovanja na graničnoj crti teritorija
općine Vareš - Kakanj . Muslimanske vojne snage III. korpusa
Armije BiH od pravca Kaknja napale su graničnu crtu obrane
Vareša: Liješnica - Slavin - Planinica i Kopijari - Borovica.
U hrvatsko naselje Kopijari ušle su te vojne formacije, izvršile
pljačku dobara i stoke, te zapalili nekoliko kuća, bilo je nekoliko
mrtvih i masakriranih. Hrvatski narod tog sela otišao je u zbjeg
prema Varešu!
U toj stvarnosti došao je slučaj Stupnog Dola i događaj Vareša.
Događaji su tekli ovako.
23. X. 1 993 . Bila je subota. Taj dan izvršen je napad i dogodila
se tragedija Stupnog Dola. To je naselje koje se navezuje na Vareš
Majdan, a pretežno je muslimanski živalj . Prema popisu iz 1 99 1 .
godine tu je bilo 2 1 7 Muslimana i 3 5 Srba.
:! Napad na ovo naselje izvršila j e specijalna vojna jedinica koj a
je došla iz Kiseljaka na čelu s Ivicom Rajićem. Stupni Do je potpuno
uništen, spaljen. Navodno, od strane branilaca pružen je jak otpor.
Bilo je i ljudskih žrtava, govori se i o masakru. O tome su javna
sredstva informiranja mnogo govorila. Istovremeno s napadom
na Stupni Do izvrš_ena _j.e_L akci.j a�ut> aEl-a '- �-u-mushmarr ske-kuć�e__,,1_____
stanove u gradu Varešu. Izvršen je "pretres" kuća, navodno radi
traženja oružja. Mnogi Muslimani su zatvoreni. Govorilo se o
nekih 200 osoba. Teško Je stanje bilo za muslimanski živalj ,

161

Fra Ilija Piplica
mnogi su na razne načine tražili izlaz iz Vareša i zaštitu Unpro­
fora. Strah je unišao i u hrvatski živalj , kako zbog neizvjesnosti
daljih događaj a tako i zbog stradanja Muslimana. Mnogi su se
pitali: zašto sve ovo?
Sutradan, nedjelja, granate su padale i po gornjem Varešu.
Kod svoje kuće ranjeni su Zdravka Pejčinović i sin mu Ivan,
prebač�ni su u bolnicu.
25. X . ponedjeljak. Mi domaći svećenici, fra Mijo Mrljić
župnik, fra Mato Topić i fra Ilija Piplica, župni vikari, odlazimo
na Ponikvu gdje je bilo zapovjedništvo HVO s nakanom da
stupimo u kontakt s nadležnim faktorima, bilo civilnim bilo
vojnim. Željeli smo nešto učiniti za smirivanje nastale uznemirenosti
građanstva i nas samih. Iako smo sva trojica bili u franjevačkim odi­
jelima, nakon 20 minuta čekanja na ulici uz rampu, vratili smo se
neizvršena zadatka. Nitko nas nije htio primiti. Naime, tu u Ponikvi
bio je u nekoj vrsti zatočeništva i predsjednik općine g. Anto
Pejčinović. Rečeno nam je da se ne možemo ni s njim susresti.
Poslije podne istog dana posjećujem hodžu Vareša, efendiju g.
Mufida, da vidim što je s njim. Sinoć sam bio, ali iako je džamija
bila otvorena i svjetlo u njoj , nije bilo nikoga! Nas dvojica našli
smo se u suznom z agrljaju, efendija veoma radostan što sam
došao. Od srca zahvaljuje. Rekao mi je, u stan su mu provalili,
opljačkan je (500 DEM) , auto iz dvorišta odvezen i prozori na
džamiji s nekoliko metaka prostrijeljeni! Ispričali smo se i stavili
smo mu se na raspolaganje.
26. X. 1 99 3 . tražimo i dobivamo prijem kod predsjednika g.
Ante Pejčinovića u prostorijama Općine. Naime, vraćen je s
Ponikve na svoje radno mjesto. Molimo i zahtijevamo od pred­
sjednika da učini što može da se spriječe, zaustave ova zla po
gradu s Muslimanima i ulijevanjem straha svim građanima,
da pomogne pritvorenim Muslinrnnima. Posebno smo ga upoznali
sa stradanjem efendije i zatražili za njega zaštitu i pomoć.
---- tr razgovoru s preclsjeclni.Rom saznaJemo: on ne oaoorava zlodjela
u Stupnom Dolu, kao ni proganjanje nevinih Muslimana. Učinit će
što može da se oslobode nevini Muslimani i da se stanje smiri.
1 62
- I
I
. I Dani poslije
.
Priča, kako je pred općinom intervenirao kada je vojno lice mai­
tretiralo jednog Muslimana i samo što to lice nije poteglo oružje
na njega! No, predsjednik upozorava i na to da je otkriven nek i
plan "osvajanja" Vareša po kojem su Stupni Do i Muslimani u
gradu trebali odigrati značajnu ulogu u tome planu. Govoril o se o
raznim oružjima koja su pronađena u muslimanskim kućama!
Koliko je u tome istine a koliko ratne propagande, ocijenit će
drugi. Ali to je tada bio fakat vareške stvarnosti.
28; X. pripremili smo se primiti na stan efendiju g. Mufida radi
njegove osobne sigurnosti. Dogovorili smo se da navečer dođemo
po njega. Međutim, uspio je nekom vezom izići iz Vareša i to se
nije realiziralo.
30. X. subota, fra Mato ne uspijeva otići u Dubošticu (20 km
udaljenu) za vjeronauk i misu. Već na Pogari susreće izbjeglice iz
Duboštice koji su izvijestili: Duboštica je "pala"! Svi smo pobjegli !
Napao je i II. korpus Armije BiH iz pravca Tuzle!
3 1 . X. evakuiran je i župnik iz Borovice, vlč. Mato Majić i narod.
2. XI. Dušni dan! Kao grom iz vedra neba događa se evakuacija
:I i Vareš Majdana. Došao sam za zakazanu misu u 1 6 sati u toj crkvi.
Međutim sve je na nogama. Ljudi, žene, djeca s putnim torbama, sve
uspaničeno. Pitam: što je, ljudi? - Idemo u Vareš! Tako nam rekli!
Eto ih odozgo idu (mudžal1edini!) i pokazuju u šumu iznad naselja . . .
Taj uspaničeni svijet nije tada mogao nitko zaustaviti. Moja
prisutnost kao svećenika uopće nije mogla djelovati na njihovo
smirenje. Autobusi i kamioni prihvaćaju i voze ljude u Vareš. Medu
zadnjim uzimam u auto Stipu (Stjepić) Jovića, invalida, i njegovu
suprugu zvanu "Popica" koja se je srcem i dušom brinula za crkvu
sv. Barbare u Vareš Majdanu. Odnijela je i ključeve od crkve.
I grad Vareš je uznemiren , sve nekud "bježi"! Pitaju mene: što
je ovo, velečasni? Ne znam, ljudi! !!
3. XI. 1 99 3 . Kobna noć vareškog egzodusa! U uznemirenoj
noći, sve izgleda u okretu! Negdj.e_prij.e--4-sat a-izj u.tr:a-n a-š-fa�a----­
Mato, časne sestre i borovički župnik odlaze s narodom . Gdje?
Ni oni ne znaju, kao ni narod ! Oni odoše, ostadosm o : župnik fra
Mijo, fra Ilij a župni vikar i župnik Vi.j ake fra Željko . Nadamo
1 63
 Fr a Ilij a Piplica
se, neće svi ljudi otići, im a ih koji i ne mogu! Ostat će jed an broj
narod a, tu su crkveni objekti, treb amo i mi ostati. Ali isto t ako
ode n arod pa treba i t aj n arod pr atiti n a njegovu putu dokle bude.
Ov aj prisilni r ast an ak bio je strašno bol an. Suze su bile s amo
prirodni izražaj boli!
4. XI. četvrtak. Ulaze u Vareš bojovnici MOS- a i raznih grup acija
Armije BiH, posebno III. i II. korpus a. Prodorniji su oni iz III.
korpus a iz Zenice u čijem je sast avu i 7 . muslim anska brig ada.
Ulicam a Va:reša, ne b aš tako gromko, odzvanja poklič: Alah uekber!
Župni ured posjećuje prv a grup a novih bojovnik a, nude čak i
z aštitu! MOS ide odozdo, iz V areš M ajdana, k ažu oni, i došli su
n as z aštititi! Budući s am pozn ao nek a lica među njima, prvi šok
dobro smo svl ad ali. Ovi n am odvoze auto iz crkvenog dvorišt a u
ime "prevoza ranjenika" . Ni njih ni auta nik ad a n az ad!
Poj avljuju se i unproforci u crkvenom dvorištu. N aime dolje,
kod Osnovne škole su st acionir ani radi zaštite gr ađ ana, još uvijek
Muslim ana a sad a i Hrv at a. Molimo ih da n am osigur aju st alnu
z aštitu. Pokuš avaju n as zaštititi preko d an a, ali nas u noći ostavljaju
s ame. Nem aju dovoljno ljudstva ! Upravo te noći učinjen j e
pokuš aj pljačke u n ašem kućnom dvorištu kod gar aža. Našom
sn al ažljivošću uspjeli smo spriječiti veću pljačku. U gr adu je
nast al a sveopća plj ačka. Prov aljuje se u kuće, u stanove. Sve se
nosi, automobili jure gore dolje! Vijesti stižu, tako je i u selim a!
5 . XI. Dol aze n am unproforci, francuski bataljun iz Sar ajeva iz
Legije stranac a. Oni će nas čuv ati. Oklopnj ak st avlj aju n a kapiju
crkvenog dvorišt a. Ustup aju im se i prostorije C aritas a. Oni će
štititi istovremeno: n ašu crkvu, skl adište C aritasa, pr avoslavnu
crkvu, župni stan i staru povijesnu crkvu. Bravo, moći ćemo
mirnije disati! - Župni ured isti dan posjećuju i novi nosioci vlasti,
tzv. R atni št ab iz D abravina n a čelu s predsjednicom Mervanom
H adžimurtezić. I s ami su iznen ađeni događajima u V arešu, zbu­
njeni, mole da utječemo n a svijet da se vrati! Upoznaju nas da je
crkva 7r \1areš-Majdanu proval)en a, vrata o voren a, unutra metez.
Odmah se sporazumijevamo da s njihovim ljudima odemo i
"zakrpimo" vrata. To smo ostvarili. Mi smo upozorili na nesi-
1 64
D ani poslije
gurnost onih koji su ostali. Uradite sve što možete d a oni koji su
ostali budu sigurni za život i imovinu. Ako to uspije ond a će
povrat ak drugih biti l akši!
Župni ured isti d an posjećuje i gr adonačelnik Tuzle g. Bešlag ić
i zapovjednik II. korpus a Armije BiH s pr atnjom. D o š li su
svećenicima u Vareš u posjet na r azgovor o n ast aloj situ aciji.
I ovi govore o potrebi našeg ang ažiranja z a povr at ak naroda.
K ako ih povr atiti k ad a ništa ne znamo gdje su, kako do njih doći?
I njim a smo svratili pažnju na potrebu zaštite onih koji su ostali .
Z apravo, vr atiti svijet sada j e više u njihovoj nego u našoj moći!
Prv a nedjelj a poslije egzodusa 7. XI. u Varešu izgled ala je
I ovako. U župnoj crkvi na misi u 8 s ati prisutno 1 4 oso b a ! N a
pučkoj 1 3 osob a! U filij alnim crkv ama nije bilo mise! Istina, ov aj
d an fra Ilija je uz oružanu pratnju posjetio i Dubošticu i Pogar.
Misu nije im ao jer obje crkve su bile prov aljene. No snimio je
stanje, koje izgled a ovako: u Duboštici pronaš ao je 2 1 osobu, a na
Pog ari rekli su d a ih ima oko 1 30. Od svih naselj a, sela i grada,
ovdje je ost ala n ajveća grupa vjernika, r azmjerno dosta i djece !
U Vareš Majdan i Pržiće nismo tada mogli otići. D an as odl a­
zimo u Vareš M ajdan uz oružanu pr atnju. Nedjelj om i tu imamu
misu. Svećeniku se prijavilo oko 30 osoba, a u mjesnoj zajednic i
računaju da ih im a oko 1 00 ! !
S gornjim dat11mom prekidam ovaj izvještaj . Vareš živi, bolje je
reći postoji, u jednom sasvim drugom stanju. Neprirodnom, nak ar ad­
nom stanju. K ako reče nedavno službenik u Policiji g. Redžo:
" Vareš bez Hrvata nije Vareš" !
U Varešu, 23. XI. 1 993.
Ovo napisao :
fra Ilija Piplica,
župni vik ar
1 65
 Fra Ilija Piplica
RKT ŽUPSKI URED
VAREŠ
Broj: 58 1 /93
D atum: 23 . XI. 1 99 3 . god.
FRANJEVAČKOM PROVINCIJALATU
SARAJEVO
Predmet: Izvještaj o stanju crkvenih objekata u župama Vareš - Borovica
Nakon "događaj a" Vareš, danas, dana 23 . XI. 1 99 3 . stanje
izgleda ovako.
1 . Župna crkva Vareš
Crkva i sve u njoj ostalo je nedirnuto. Nitko nepoželjan nije
unišao u nju. Svetu misu slavimo svaki dan, izjutra u 7 :30 kada
bude prisutno 5-6 osoba i navečer u 16 sati kada bude prisutno
1 2- 1 5 osoba. Nedjeljom slavimo svete mise: 1 0 : 3 0 (p učka) ,
bude 40-ak osoba i večernj a u 1 6 sati, 20-ak osoba
Za misu i u podne sada redovno zvonimo , dok u prve kritične
dane nismo redovno zvonili!
Župni stan je također sačuvan. Nas trojica svećenika: fra Mijo,
fra Ilija i fra Željko, te stari - gluhi domar IliJ a boravimo u kući.
Do danas nismo imali provale i pljačke. Stiti nas Unprofor.
I
Stara - povijesna crkva u Varešu također je neozlijeđena!
Skladište Caritasa nije opljačkano, od početka događaja Vareš
nad njim bdije Unprofor a jedno vrijeme i policijske vojne
snage. Na to smo upozorili sve nadležne faktore.
2. Filij alna crkva Vareš Majdan
U prvom naletu vojnih formacija od strane Zenice vrata crkve
prn�-l�@-r:1--mg.tg.ž--,--S'V-e--:i P-----­
----�s.u__ rnzbij.ena _i_pr.oxaljena.-U nutr:a- jg-n-a
is prevrtano: gostarice razbijene, križ, svijećnj aci, svijeće, sve
po podu razbacano. Svetohranište otvoreno (ključem iz sakri-
1 66
Dani poslije
stije) , dio posvećenih hostija razbacan po podu pred
svetohraništem. U sakristiji sve ruho isprevrtano. Osim razva­
ljenih vrata, crkva je izvana neozlijeđena. Nije ništa važno
odneseno: ni kalež, ni ciborij, ni monstranca!
Misu ovdje nedjeljom slavimo u 9 : 3 0 sati. U nedjelju je bi l o
prisutno 1 4 osoba. Svećenik odlazi uz oružanu pratnju.
3 . Filij alna crkva Pogar
Ovdje je crkva puno stradala. Na nju su isp aljene dvije
tromblonske mine, jedna ispred crkve u fasadni zid koji j e
probila i u tavan crkve završila; druga je ispaljena sa samih
vrata crkve u prezbiterij iznad oltara. Tu je napravila "zij an" i
zabila se u plafon crkve. Svi prozori - staklo potpuno su sasuti,
vrata željezna posve razvaljena. Unutra oltar prevrnut na pod,
sve ruho i pribor razbacan po podu u prašini i razmrskanom
staklu. Ovdje hitan zahvat na zatvaranju prozora, ali kako?
Svetu misu slavimo nedjeljom u 14 sati. U nedjelju bile 63 osobe!
4. Filijalna crkva Duboštica
I ova je crkva oskvrnjena. Vrata su lako kod brave provaljena,
a unutra sve isprevrtano. Oltar prevrnut na pod, sve ruho i pri­
bor razbacan po crkvi. Drugih ozljeda na crkvi nema.
Ovdje nisam imao misu. Nisam imao kome. Preostali vjernici
su raspršeni, po najnovijem izvještaju ima ih sada 29 ! Pred
Božić otići ćemo jedne nedjelje. Inače odvukli smo im uz prat­
nju Vojne policije II. korpusa nedavno švedske pakete. Po
čeljadetu dva komada. Daleko su, teško je do njih - pa neka im
barem to bude pri ruci !
5. Filijalna crkva Pržići
U ovu crkvu do danas (23 . XI.) nismo uspjeli otići. Ne znamo
kakvo je tamo stanje. Kažu nam da se crkva v· i_,__uzgm. ..je.:-1 ----­
ada sam molio da me gore odvezu, odgovorili su da to ne
može jer gore još traju borbena djelovanja.
1 67
 :' II
Fra Ilij a Piplica
6. Ovo posebno ! Za Borovicu !
Župna crkva u Borovici potpuno je uništena. Spaljena i sve je
u njoj izgorjelo. Strše samo zidine. Tako nam svjedoče
službenici UN-a koji su gore bili i to vidjeli i konstatirali. Mi
smo molili da nam osiguraju odlazak gore da mi kao crkvena
lica tu činjenicu konstatiramo. Obećali su to učiniti.
Također su nas izvijestili da su i naselj a Donj a i Gornj a
Borovica, također spaljena!
N. B. Dodatak!
Ukoliko župnik Vijake ne dostavi širi izvještaj o stanju tamo,
evo ukratko . Tu je župna crkva provaljena i desakralizirana.
Unutra sve isprevrtano, također i u sakristiji. Župni stan prova­
ljen i oplj ačkan. Sva hrana iz C aritasova skladišta odnesena.
U filij ali Oćevij a koliko se čulo, crkva nije razrušena.
U filij ali Magulica crkva je nedirnuta i tu nije bilo previranj a,
jer je to područje druge općine.
Crkva i stan u župi Jelaške, prema izvještaju fra Berislava
Kalfića, su u redu! Tamo također nije bilo ozbiljnih previranj a.
U Varešu, 23. XI. 1 993.
Izvještaj sastavio :
fra Ilij a Piplica,
župni vikar
1 68
J I li
'I
Dani poslije
RKT ŽUPSKI URED
VAREŠ .
Broj : 582/93
D atum: 23. XI. 1 993. god.
FRANJEVAČKOM PROVINCIJALATU
SARAJ EVO
Predmet: Izvještaj o brojnom stanju župe Vareš danas, � drugi
statistički podaci
Župa Vareš prije "događaj a Vareš" brojila je cca 8.000 duša.
O p ćina Vareš obuhvaća i župe Vij aka i Borovica, koj e n i s u
obuhvaćene ovom statistikom župe Vareš.
D anas nakon događaj a Vareš, raznim putevima došli smo do
saznanja da u Varešu ima cca 700 duša - osoba koje bismo mogli
uzeti kao pripadnike župe. Jasno, sada nam nije moguće sve nave­
deno provjeriti. Ovu brojku od 700 ovako raščlanjujemo. Na sam
grad dolazi cca 400 osoba. Prema spisku koji je u većini dijelova
grada sačinio Krešo Pogarčić, poimence je zapisana 330 osoba.
Budući da nije cijeli grad obišao, zaokružujemo na 400 duš a !
Pouzdano znamo d a ima onih koji nisu ovim spiskom obuhvaćeni.
U Vareš Majdanu, svećeniku se prijavilo 27 osoba. U mjesnoj
zajednici Vareš Majdan kažu da nas ima cca 1 00 ! Ovdje za sada
uzimamo sredinu, od 50 osoba!
Na selima najbrojnij a je skupina na Po gari, tu je zabilježena
1 20 osoba. U Duboštici 29 osoba. Sela Strica - Zarudje - Ja­
vornik - Diknići, u svakom od njih prema izj avama lj udi ima
4-6 osob a ! U najboljem slučaju u svim tim selima 24 oso b e .
U Tisovcima jedna osoba: Božo Malbašić l Za Semi zovu
Ponikvu i Osoje nemamo nikakvih podataka. Vjeroj atno tamo
nema nitk L Ž�l J'�----------------------­
Za sela: Višnjići - D aštansko - Pržići - Tisovci ( osim Bože) -
Brezik - Bijelo Borje - Mir gdje je živjelo ukupno preko 8 00
duša, ne raspolažemo ni sa kakvim podacima. U jednom dijelu
1 69
 Fra Ilija Piplica
Dani poslije
tih naselja Pržići - Daštansko - Tisovci i danas su položaji i jedne
i druge vojne formacije.
Na sve iznesene podatke uključujemo i zaštićene Hrvate u
Ponikvi, u kampu kod Unprofora. Tu se nalazi 20-ak pripadnika
župe Vareš.
Uključujemo i zatvorenike za koje se zna. U Srednjoškolskom j i

centru u Varešu njih je cca 30! Dobili smo i podatak da ih je 39 u

'I
1
Tuzli u Okružnom vojnom pritvoru.
Dakle, imajući sve ovo pred očima, realno je konstatirati da je I
cifra 700 osoba moguća stvarnost. To je sadašnjost župe Vareš!
I i! I!

Bolna stvarnost.

U Varešu, 23. XI. 1993.

Izvještaj sastavio:
fra Ilija Piplica, župni vikar

Dodajem popis ubijenih civila nakon ulaska u grad III. korpusa Č:elni ci v areškog HVO-a u Župskon1 ured u Vareš početkom 1 99 3 .
Armije B iH. Svi navedeni slučajevi su provjereni.

1 . Alojzije Čović, 1 938. ubijen u stanu, Vareš Majdan

2. Josip Petrović, 1939. ubijen blizu kuće, Vareš
3. Ferdo Lovrenović ubijen zajedno s brojem 2 blizu kuće, Vareš
4. Ivo Pejčinović, Vareš
5. Jerko Terzić, 1925. Vareš Majdan, usred dana (11. XI.) kod kuće
udaren i nožem zarezan u vrat uz desno uho, podlegao u bolnici.

Dao Bog da na ovom završi!

fra Ilija Piplica •I

Kopijari - selo koje je prestalo postojati 2 1 . listopada 1 993.

1 70
l TI
 D ani poslije
Fm Ilij a Piplic a

.I

Stu pni Do, nakon razaranja 23 . .l istopada 1 99 3 . Progrn,nica i z B orov ice ( u tradicionalnoj nošnji)

B eznade v mešk i h p1;ognaniku, Sokolac 4. 11 . 1 9 9 3 . Detalj i z clevastirune kuće n Radoševići ma, studeni 1 99 3 .

172
 Fra Uija Piplica D ani poslije

B o rov ica Donja nakon razaranj a u stu denome 1 99 3 :

B orovi ca G ornj a nakon razaranj a u studenome 1 99 3 . Ostaci kućnoga ognji šta u Semizovoj Ponikvi, studeni 1 993.

174 175
 Fm Hij a Pipli c a D ani poslije

••
'
I

Podjela h uman itarne pomoći (g,trclerobel u v areškoj žu pnoj crk v i , 1 99 5 .

:i
;i"'l!
.,
>
..
·o
g
,:-::
r·

>u
r•

P.,

-· ( .,
' {;.' illj
i�
u:
U spomen n a poginule, kod župne crkve n a D ušni d an., 2 . l l . 1995. '
176 !<\ili,,
 Fm Ilij a Piplica Dani poslije

: . . P.r.imio. .. f;. f1.w: : ::�:;:; :1;:: ;:i �:�:�: :�:i:;,k�;:::?F.:'.•'.:if�9i:iii:�:��-.i -e.··°- !s,� .D - IZDAVANJE KNJIGE POMOGLI:
o d 9..:o\ra .r fJ:m . 1�ako
. .. 17. ... l ... t. ,. �?;.(., . . .l .;tt:j.Jn .. .:rt.\+.t f: rn t i , . . � u - , ;, .
. . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . 0 . � . . . .- .., . . .-. . . . . . . " ' . . . . . . .. . . .. . . . . . . . . .

:l
... d.c� ...J f.! ćl.i11n .. m.agu.t.e.,. ... DY. i.IJJ. . . PJ.J..t.r:,!lL..§fJJ.J.ld ... §.� . . . !?.2.;:i-�Y.-.�::::. j
Auto dijelovi ODDA Vareš
· ·• •n•i -j-e• • • 0b.a :,;i.j 43 & t.i. �....p.:r::-1.o.t.t10 .. ;o.so.b.ne •..na;,.:1;1.v.:i, .l . ..... ........... .
Branka i Dalibor Jozić
· · · ·Bt;(ii.· ··be·l3·••or•i 15 e-•-·Zči-·• •n&-& ,.-·.U · · ·o:p,�e,w. ... ;:at.no.rn. .. sta .u ;;i.ii..+ .
r
Cvjećarna Orhideja Vareš
· · ·,1ri: · .. ž:i- i·mo· · 1:r:r:-i }i-6t10- ···mni,liBn o-.-•••N.ailB ·••B-'i3•··· ,3-0i, ...p.crte.ši.t o
v
Eko-farma Duboštica
····t··!J.:i.•·s.nti ·;,· · 1:J z·· -g d::r:-eđa- iw:· · o:Š·be&e.·n -j-s,:•Te.-t·n�g;-•·VTuOO·.P& 1 -
Farma Zarudj e - proizvodnja i prerada mlijeka
.. ..Vi:i'i'·e s· · · ·J e·· · u ·z: gft5'.t'·;.. ··,'! :tt·av!· .. -:f··· ·tvo :j s.. ··,r, g ratl(:t·;· ·····-- ············ .
.
Foto&v1deo studio Barnj ak Vareš
v "'
·· · · s· · ·i:ir e·o·š t'i:i.l'iir; ··nAš'i \ii .. ž'f.:flT:_'j·eur·1i'it ·· · 1:nrs me·t;rn:ro···c:rb·a Frizerski salon Azra Vareš
···· i'3·.;;i;io· · ·s-;;o·3;:i·· · .s 1užb i:i': · · · Ta ···o1.i"š iuz·iii
j.eYn" ·v�· 1•1�: j ·č 1 � ri ·; ··· .. ·
Ivana (M.) Slugić
svaJ:;e·--,ne -
Po gsr "':i:···nu'i:i o?'lti č·u.·� ···,is:r•ve··--avi.:"'l:'i:1I'jičifo... Knjižara Terzić Vareš

f;:;;�i:!:l�!.!::];[;�]:}�it�i!;i1i]i:�;;[;
Mega commerce d.o.o. Vareš
Mesnica Franjić Vareš
Mijo Vidović
.... .llp:t:kO,'.'i.JU:: !IJ9'Y.9. �:t:L.W.9. K§-. ...�1r:'!::(\... 1i_� . . . ?:-..J>.9.�1:� :1.�:1:':�. ?.. ..... Obitelj Franjić Zarudje
. . . . . i.palJ, .. �sf-.jeN.am ... s:tif:..i. . . :i ...n� ... P.9.sm;.... ... . . ,S?Il.1?;:�.�,j§.t\.?:t.: Pogrebna društvo Sv. Mihovil Vareš
•··••:i?-a0 ... 5.Hlll• •· zi. ms1�u ...b;r:d. sl:.u ... u.o ž. n .j :u.L . . Jb. a1w1. .. ;;.1•L . !M1.:n.6.f:. . . Profi-tex d.o.o. Vareš
·····0zčt, -i,tj n0 • · :P 1'e•h•1 8'd:i,(,h-·•;;;;.y.e.t.;:i . . . B...ixha.r.9. . . . i . .. s;;.e.ti. . . .Ari:t o P.T.D. MPM d.o.o. Vareš
-- ·· ·č·u-vo j·u:··m.e., .·--&v-:l:·· ·Ž·},vi•mo •· ·U ···ll& d:i.. . MJ.Rl• .•.. . .S... G,i.:CO.m .. i.e Ribnjak Sirena d.o.o. Vareš
· -- · · · p o·n0 11!i\J··sv-e· --dso-ć± --'.ttc!: " 'f!NO -j-e·· · m ,i•e·s -t G- � • · •B1FJ •i - - •z-9 ... n.as .. STR Granap Vareš
· · ····o·· ·e··z··.· ··w,,·�•,·.•tf,;·t --·'f'.;... ..L·, · ·· ,·•u. \'!t ..,,,, ..:,�. ··---··· >,.r�:i:dA· (t o.,u no M ;, �., et ✓ · •.
-- ,, �t·':i. i.·
1
:CQ.:L t;. O
STR IK Vareš
...
LJ J.� e_:)c;: • . .:,- · . .1.. Cl , 1 • .
J
-.. ... j;- '
.1... 1;.1

"V .:,
·· � rn.a
· · I• ·r"ll iI
, �];
· · · · · · · ·. · · · · · · · · · · · f-/f-:'t.- ":--. . . - {t .
10 ·
Dt.. tĐ .. . .. �ig1.u1: c u.1·u { STR Poljooprema Vareš
m .. l 5, .,.I..L 199 1.f,." ' P.'3
;�� ;" �.m. J O l ;JJ .:J t Šimić-prom d.o.o. Vareš
J Vrhovina d.o.o. Pržići
Faksimil Pi p l i č i n a p i sma prij atelj u poslanog iz Varcša pu rem Crvenog k r i ž.a Župni ured Borovica
Župni ured Vareš

-----------------------------------41ll!1--------� _____u_aro.Y. atelj i- su-na.v:g(i€Hli-abeeecl-fl.-irn-re dmrn-.---------

Hvala!

178 179
 BH?'"""!w�

S ADRŽAJ

Pre d g ovo r . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Dn evn ik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . ..
.......................................... 1 1
Pri loz i . . . . . . . . . . . .. . . ... .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 S 9

181
 i
! \ '.
i'
i�
I I l

I
' !

CIP - Katalogizacija u publikacij i

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

82 1 . 1 63 .4( 497 .6)-94

PIPLICA, Ilij a
Dani poslij e : vareški dnevnik : listopad
1 993 .-sij ečanj 1 994. / Ilija Piplica. - 2 . izd. - Vareš :
HKD Napredak ; Saraj evo : Rabic, 2009. - 1 70 str.
: ilustr. ; 3 0 cm

Bibliografske i druge bilj eške uz tekst

ISBN 978-9958-9429- 1 -4

COBISS .BH-ID 1 7034502