SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET Odsjek za arheologiju Ivana Luia 3

Marina Kova

RANOKRANSKE CRKVE U ZADRU U RANOM SREDNJEM VIJEKU

Seminarski rad

Mentor: docent Mirja Jarak

Zagreb, 2005. Sadraj

1. Uvod.......................................................................................................................................3. 2. Episkopalni kompleks............................................................................................................4. 2.1. Prezbiterij katedrale sv. Stoije...........................................................................................6. 3. Bazilika sv. Tome..................................................................................................................7. 4. Bazilika sv. Stjepana (crkva sv. ime)...................................................................................8. 5.Zakljuak................................................................................................................................10 .

1. Uvod
Najnoviji rezultati prouavanja kasnoantikog Jadera potvruju ovaj grad kao znaajno sredite starokranske kulture u Dalmaciji. Kranstvo se rano pojavilo u Zadru kao i u svim gradovima rimske Dalmacije. U vrijeme kada je kranstvo steklo slobodu vjeroispovijedanja u Zadru je ve stolovao biskup. Zadarski biskup, ije ime nije zabiljeeno, 341. godine sudjeluje u Rimu na radu koncila. Prvi poznati biskup bio je Feliks koji je sudjelovao u radu koncila u Akvileji 381. i Milanu 390. godine.1 Odavno je poznato da se prvotna biskupska crkva nalazila namjestu dananje katedrale, a arheolokim istraivanjima ustanovilo se vie graevnih faza koje su predhodile dananjoj romanikoj katedrali.2 Prvi kranski nukleus nastao je sjevernoistono od glavnog gradskog trga, foruma i to unutar taberni koje su okruivale forum s jugoistone i sjeveroistone strane. Ovaj graevni kopleks bio je zavren do kraja V. stoljea, a to potvruje i datacija mozainog poda katekumeneja s prikazom jelena i koute koji piju iz esme.3 Iz ovog perioda poznato je jo nekoliko crkava. Istraene su dvije bazilike koje svojim dimenzijama ne zaostaju mnogo za biskupskom bazilikom. Jedna koja je istraivana sedamdesetih godina prolog stoljea posveena je sv. Tomi apostolu. Tokom vremena bila je pregraivana i u funkciji sve do 1807. godine. Nakon istraivanja mogao se konzervirati i djelomino rekonstruirati jugozapadni boni zid s biforama. Istraivanja bazilike sv. Stjepana osamdesetih godina prolog stoljea pokazala su da ova zadarska bazilika uz Eufrazijanu predstavlja jednu od dvije najbolje ouvane ranokranske bazilike u nas. Na junom bonom zidu otkrivene su i obnovljene bifore koje svojim oblikom i sistemom zatvaranja odgovaraju onima iz bazilike sv. Tome. Ove tri bazilike imaju polukrunu apsidu znatno iru od glavnog broda to je specifina pojava, u to vrijeme, u Zadru i njegovoj okolici (Rab, Pridraga..).4 Zadar nije bio poruen u doba seobe niti provalom Avara niti Slavena poetkom VII. stoljea. Sauvao je ivotni kontinuitet i od samog poetka IX. stoljea poeo je ivjeti kao vodei grad Dalmacije.5

I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28., 15. 2 Ibid. 3 I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28., 15. 4 Ibid. 5 Ibid., 16.

2. Episkopalni kompleks
Na mjestu ranijeg nukleusa kranskog sklopa u Zadru tokom V. st. izrastao je razvijeni episkopalni kompleks s prostranom bazilikom, djakonikonom, baptisterijem, katekumeneiom te episkopijom i prateim prostorima.6 Kompleks je nastao sjevernoistono od glavnog gradskog trga, foruma, i to unutar taberni koje su okruivale forum s jugoistone i sjeveroistone strane.7 Ova struktura je djelomino unitila forum i okolne graevine, ali je ujedno sama postala nova insula u staroj matrici grada. Pratila je mreu gradskih ulica i potivala okvire unutar kojih je nastala.8 Episkopalni kompleks razvijao se kao i mnogi drugi u rimskim centrima na Jadranu, ali se od njih, koji su bili pozicionirani van urbanih centara, smjestio u gotovo samom centru grada na rubu foruma. Zbog toga je posebno zanimljiv primjer kasnorimskog graditeljskog nasljea.9 Kranska bazilika sagraena je s vanjske strane taberni tako da je njihov zaelni zid posluio kao boni zid bazilike. Bazilika je pokrila itavu jednu uzdunu ulicu koja je odredila irinu njenog bonog broda.10 Unutar triju taberni, pored apside, sagraen je katekumeneion 11 i do njega, na mjestu dviju taberni, sagraen je baptisterij. Baptisterij je unikatan spomenik toga vremena. Ima oblik dviju esterobridnih prizmi, vee prizemne i manje u gornjem dijelu. U prizemnoj se unutar bridova nalaze polukrune konhe koje tlocrtu daju oblik esterolista.12 Ove promjene u ranom srednjem vijeku nisu primjer devastacije ranijeg graevnog razdoblja ve interpolacija novih elemenata u stariju strukturu. Nove graevine su dodane starijima, a njihov oblik i svrha zamjenjuju svrhu ranije graevine i svjedoe novoj kulturnoj i povijesnoj zbilji u Zadru na samom svretku antike.13
6

P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 160. 7 I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15. 8 P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 150. 9 Ibid. 10 I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15. 11 Prostorija (od IV. VI.st.) u sklopu bazilikalnog kompleksa koja je neposredno povezana s krstionicom, a u kojoj su katekumeni dobivali poduku, obavljali posljednje pripreme i skidali odjeu prije krtenja. Iz: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, kranska sadanjost, zagreb 2000., 357. 12 I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15.
13

P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 150.

Najreprezentativniji graevina ovoga sklopa svakako je rotonda sv. Trojstva., a ujedno je i izraziti primjer predromanike arhitekture. Danas je malo poznato da je rotonda nastala izgradnjom jednog prostora iz dva koncepta gradnje. Prvotno je rotonda podignuta kao slobodno stojea graevina s krunom jezgrom i prstenastim perimetralnim zidom, koji je zapravo deambulatorij, i s tri radijalno postavljene potkovaste apside na istonoj strani. Glavna vrata nalazila su se nasuprot svetitu, a postojala su jo dvoja bona vrata. Njihov postav tvori trokut koji je upisan u kruno tijelo graevine i predstavlja simbolian tvorevinu kao i tri apside svetita koje simboliziraju sv. Trojstvo. Unutranji prsten nije ouvan tako da se jedino moe pretpostaviti da ga je tvorilo osam mramornih stupaca. Osam stupaca kasnije je pronaeno u sekundarnoj uporabi u novoj arhitektonskoj ulozi.14 Promjene koje su nastupile tijekom prve faze gradnje bile su toliko radikakne i opsene da je danas nemogue rei jesu li originalni projekti ikada do kraja izvedeni. Novi koncept izgradnje stigao je vrlo brzo i, osim dodatka galerije, okruio je originalnu kapelu sa svih strana aneksima inei ju jezgrom mnogo kompleksnije strukture. Aneksi koji su okruivali jezgru bili su funkcionalno povezani s galerijom. Gornji kat narteksa ispred kapele je zapravo predvoje galerije i do njega se dolazilo stepenicama. Sjeverni i juni aneksi zapravo su ekstenzije galerije, koja je zapravo privatni oratorij ili privatna carska loa s koje je car mogao prisustvovati na liturgijskim ceremonijama. Novi unutranji prsten izgraen je na mjestu staroga originalnog prstena. Prsten ine dva monolitna mramorna stupa ispred svetita i est masivnih stupaca koji su meusobno povezani lukovima. Kruni prstenasti svod lei na lukovima i perimetralnom zidu i nosi galeriju nad ophodom. Na zapadnoj strani kapele, tj. narteksa prislonjeno je istono krilo episkopije koja je izgraena u vrijeme druge faze rotonde. Ravno ispred narteksa rotonde nalaze se vrata koja vode od palae u kapelu. Postoji jedna jo direktnija veza meu njima; na prvom katu episkopske palae nalaze se vrata koja vode u mezanin kapele, izmeu dva stepenita, tako je rotonda postala dio biskupske palae.15 Diskriminantu izmeu prvog i drugog sloja graevine ini konstrukcija poda njezine galerije, tj. drveni grednjak u tom podu. On se sastoji od greda koje su ovamo dospjele kao spoliji, a po izvornoj funkciji to su krovni rogovi , zacijelo namjenjeni prvotnoj rotondi. Prednji dio greda ukraen je rovaenim biljnim i geometrijskim ornamentima, a stilska analiza ukazuje na drugu polovicu VIII. st.16 Tijekom ranog srednjeg vijeka u episkopalnom kompleksu nastao je novi sloj graevina. Kompleks je dobio cisternu koja je bila smjetena u nekadanjem djakonikonu. Dva polukruna svoda, uzduno poloena, natkrivaju cisternu, a kolonada stupova ih nosi. Relativno dobro je sauvana i predstavlja rijetko svjedoanstvo o utiliziranim graevinama i sadrajima u sklopu episkopija u ranom srednjem vijeku.17 Nove pastoforije prigraene su uz bokove apside. Pastoforija s june strane smjetena je izmeu apside i katekumeneiona, a nastala je tako da se prazan ugao prekrio bavastim svodom kojeg nosi pojasnica dok je istoni, pravokutno zavreni, dio natkriven polukalotom koju nose trompe. Ovim zatvaranjem zazidan je prozor na katekumeneionu i jedna monofora na apsidi. Na sjevernom boku apside ouvana su vrata koja su iz protezisa vodila u prezbiterij, ova pastoforija nije ouvana. Ista
14 15

Ibid., 151. Ibid. 151-152. 16 Ibid 153. 17 P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun , 161.

takva vrata postojala su i na junoj strani, ali su stradala u XIX. st. prilikom prigradnji zvoniku.18 2.1. Prezbiterij katedrale sv. Stoije Konzervatorska istraivanja, graevinske sanacije i restauratorski radovi krajem osamdesetih godina XX. st. pruili su uvid u graevinske faze zadarske katedrale, a pogotovo u prostorni sadraj, razvoj i preoblikovanje prezbiterija u srednjem vijeku.19 Prema dosadanjim saznanjima poznato je da pripada razvijenom episkopalnom kompleksu koji je nastao potkraj IV. i poetkom V. st. Sauvala je samo manji broj svog izvornog zia, to je bilo dovoljno za grafiku rekonstrukciju cijele graevine i za spoznaju o organizaciji prostora u prezbiteriju.20 Bazilika je iroka 20 i duga 30 m, a na tu se osnovu nadovezuje prostrana polukruna apsida koja je duboka ak 8 m, a promjer joj je 13 m. Pred apsidom stoje dva snana pilastra na koje su se upirale kolonade bonih brodova. S june strane na crkvu su naslonjeni, krenuvi od proelja ka zaelju; djakonikon, baptisterij (po sredini) i katekumeneion (na zaelju). Unutranja podjela nosaima, na brodove, nije sauvana stoga su vrlo bitni podaci o mramornim stupovima i mozaicima u crkvi koji se spominju u knjizi "O upravljanju carstvom" cara Konstantina Porfirogeneta. Najvei i najznaajniji nalaz starokranskog sloja ini dio njenog prezbiterija, gdje su u najnovijim radovima u junom boku apside otkriven velik dio podnog mozaika.21 Nalazima, kojima u se detaljnije pozabaviti u daljnjem tekstu, spoznalo se prostorno ureenje katedrale sv. Stoije koja je rodonaelnik cijele skupine zadarskih starokranskih bazilika kod kojih prezbiterij tvori polukruna apsida s unutranjim promjerom irim od raspona sredinjeg, glavnog broda.22 Oblina apside ouvana je u itavom opsegu, veinom samo u temeljima, a na junom boku ak u visini od 7 m iznad poda prezbiterija. Na tom dijelu sauvana su i dva prozora iz kojih je bio vidljiv i sam razmak meu prozorima, a za koje se kasnije ispostavilo da ih je bilo pet na platu apside, i to monofora.23 U prezbiteriju se sauvao i dio subselija24 koji je graen u vapnenom mortu i irok 60 cm. Pred njim je sauvana plinta sa klasino profiliranom bazom na kojoj je stajao stup promjera 60 cm. Taj stup je s istim takvim nosaem nosio arcus maior. Prostor izmeu obline apside i subselija ini neku vrstu deambulatorija koji u svom ouvanom, ve spomenutom, junom dijelu ima sauvan mozaik geometrijskog ukrasa.25 Najnovija istraivanja ukazuju na to da je romanikoj kripti, koja se nalazi pod prezbiterijem, predhodila predromanika. Na to upuuju ostaci starijih konstrukcija po
18 19

P. Vei, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 53-55. Ibid., 50. 20 Ibid. 21 Ibid. 22 P. Vei, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 49. 23 Ibid., 50 24 Sveenika klupa polukrunog oblika upisana u prostoru kao slobodno stojei zid 25 P. Vei, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990., 51-52.

zidovima romanike kripte, kao i preupotrebljeni stupovi i preklesani kapiteli u kolonadama kripte. Sa spoznajama o kripti i pastoforijama treba zakljuiti da se u svetitu u ranom srednjem vijeku uspostavlja novi odnos u prostoru, a s njim i raspored komunikacija u i oko njega. Iz ovoga valja zakljuiti da nove liturgijske funkcije nameu nova prostorna rjeenja.26 Preureenje prezbiterija katedrale moda je povezano s prilikama i vremenom u kome jaa mo drave i crkvene vlasti Bizanta na Jadranu. U tom svjetlu treba promatrati i promjenu koncepta u izgradnji rotonde sv. Trojstva.27

3. Bazilika sv. Tome

Uslijed razliitih okolnosti sredinom prolog stoljea dolo se do saznanja o trobrodnoj ranokranskoj bazilici, poznatoj pod srednjovjekovnim imenom sv. Tome i sv. Silvestra, a kasnije je poznata i pod imenom sv. Kria.28 Istraivanja ove bazilike zapoela su kada su uklonjeni ostaci manje kue koja se naslanjala na kolsku zgradu sagraenu na mjestu nekadanje crkve sv. Tome. Na sjeverozapadnom zidu kole otkrila su se tri portala, dva bona sa polukrunim lukom i sredinji gotiki portal. Za lijevi dovratnik gotikog portala upotrebljen je stariji nadvratnik s reljefom kria. Ispred toga portala izvreno je manje sondano iskopavanje koje je na vidjelo iznijelo ljudske kosti iz nekadanjeg predvorja crkve.29 Godine 1953. raspisan je natjeaj za regulaciju grada Zadra, a gotiki portal definirao se kao "ostatak trijumfalnog luka bazilike sv. Silvestra". Projekt za obnovu graevnog bloka oko kole izradio je N.egvi koji je ostavio vidljivim dio fasade u prizemlju stambene kue koja se gradila na mjestu sruene. Vidljivi su ostali samo gotiki i sjeverni boni portal. Stupovi nosai, nove kue, stavljeni su na malu udaljenost ispred jednog i drugog portala. Pri kopanju temelja pronaeni su vrijedni ulomci koji su upuivali na starost crkve: dva stupia bifore i dva vea ulomka ciborija s reljefnim pletenim ukrasom i ivotinjskim likovima. (XI. st.).30 Bazilika je imala naos irine 15 m, a duina od proelja do zaelja iznosila je 23, 5 m. Na tu se osnovu nadovezivala polukruna apsida koja je imala promjer iri od raspona glavnog broda. Dvije kolonade, od po sedam stoupova s kubinim kapitelima, dijelile su prostor u tri broda. Red od pet bifora rastvarao je gornju zonu uzdunih zidova, a bono postavljena vrata do proelja i zaelja donju zonu.31 Daljnjim radovima i pregradnjama na kolskoj zgradi, ezdesetih godina prolog stoljea na vidjelo su izale i nove spoznaje. Otkopan je dio svetita gdje su se lako mogle uoiti dvije faze: polukruna originalna apsida i osmerokutno barokno svetite sagraeno na njenim ostacima, te zaelni zidovi bonih brodova s vratima. Najznaajnije je otkrie uslijedilo na
26
27

Ibid., 55. P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 161. 28 I. Petricioli & P. Vei, Izvjetaj o istraivanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru. U: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 1, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975., 101. 29 Ibid. 30 Ibid. 31 Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 296.

jugozapadnom zidu, koji je ostao do priline visine sauvan pri izgradnji kole. Tu se otkrilo tri zazidane originalne bifore koje nisu bile registrirane u starijim nacrtima ovoga spomenika. Dvije su bile djelomino sauvane. Otkriveni su i ostaci dvaju vrata naknadno otvorenih pa zazidanih. Nain zidanja bifora identian je onomu zidanja sjevernog portalu glavnog broda, to je dovelo do zakljuka da su bitni dijelovi bazilike sauvani iz najstarije graevinske faze (V. ili VI. st).32 Paralele sa sv. Tomom nalazimo u crkvi sv. Ivana Studiona u Carigradu i crkvi sv. Dimitrija u Solunu. Za nau baziliku tipino je da nema djakonikon i protezis, ali ima vrata na zaelnim zidovima sporednih brodova to je vidljivo i na sv. Ivanu Studionu. Izgled i proporcije bifora i baze razdjelnih stupia upuuju na bifore junog bonog broda sv. Dimitrija. Obje bazilike koje su uzete kao paralele spomenici su V. st. to dovodi do zakljuka da je sv. Toma najkasnije nastao poetkom VI. stoljea. 33 Poetkom sedamdesetih godna prolog stoljea ruenjem dijelova kole dolo se do novih otkria arhitektonske dekoracije. Naeno je jo nekoliko stupia; ulomak pluteja ukraen osmerokutima, krievima i rozetama; ulomci ciborija iz XI. st.; dvije kamene ikone Krista i Bogorodice (bizantskih osobina); ulomci stupova; romaniki kapiteli; ulomci baroknog trijumfalnog luka i velik broj ulomaka nadgrobnih ploa (veina pripadala grobovima naenima in situ). 34 Nakon konzervacijskih i restauratorskih radova koji su uslijedi unutar novog prodajnog prostora industrijskog kombinata "Jugoplastika" bazilika sv. Tome u odreenoj mjeri spaena od propadanja i pristupana javnosti.

4. Bazilika sv. Stjepana (crkva sv. ime)

Krajem osamdesetih godina prologa stoljea opsenim graevinskim i konzervatorskim radovima na crkvi sv. ime otkriveni su ostaci starokrnske bazilike koju srednjovjekovni izvori nazivaju bazilikom sv. Stjepana (prvotni titular). Na temelju konzervatorskih i arheolokih istraivanja zaljuilo se da je bazilika podignuta u V. st. i da je izrazit primjer lokalnog kulturnog kruga podlonog utjecajima s Istoka i Zapada.35 Bazilika je smjetena u istonom dijelu grada. Na njezinu proelju prepliu se stilski oblici starokranske i srednjovjekovne arhitekture, te renesansne i barokne to je jedan od razloga zbog kojih su izvorni oblici graevine bili neitljivi i teko vremenski odredivi. Nastala je na mjestu neke prostrane, najvjerojatnije javne graevine. Smjetena je do gradskog zida i glavnih vrata u njemu, ujedno poloena uz tok dekumana (dakle u osi grada). Ovaj poloaj bazilike vjerojatno je u vezi s opom regulacijom kasnoantikog Jadera, a mogue i s liturgijskim funkcijama ove bazilike, kojoj cijelovitost namjene jo nije valjano prouena.36

32

I. Petricioli & P. Vei, Izvjetaj o istraivanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru. U: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 1, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975., 102. 104. 33 Ibid., 104. 34 Ibid,. 106. 35 P. Vei, Starokranska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. ime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989., 323. 36 Ibid., 324.

Od starije rimske graevine sauvani su samo zidovi temeljnog sloja, iroki preko 90 cm. Zidovi seu 3 m ispod razine poda crkve i graeni su tehnikom sitnih klesanaca poloenih u pravilne redove i vezani debelim slojem morta. Proeli zid je irine 20, 30 m i na njemu je otkriven niz tragova koji govore o ranijim fazama graevine. Za onu prvotnu najvaniji je donji sloj zida, sauvan u cijelom toku od ugla do ugla i u visini 4 do 5 m. Na njemu su vjerojatno postojala tri portala, ali su ostali sauvani samo dijelovi glavnoga. Otvor je irok preko 3 m nad kojim se nadvija polukruni rasteretni luk. Na unutranjem licu zida nalaze se dva pilastra organski srasla s proeljem na kojeg se oslanjaju lukovi kolonade. Juni je zid sve do ovih radova bio prikriven tankim prezidom i nije bilo mogue vidjeti ostatke njegovih ranijih otvora, a jedan od razloga je i taj to je uz ovaj zid u XVIII. st. prislonjena sakristija. Zaelni zid je u XIX. st. razoren pri gradnji kapela. Ovim je istraivanjima otkriven poloaj razorenog zaelja tako da se tim otkriem saznala i prvotna duina bazilike od 30, 70 m.37 U donjoj zoni junog zida, uz proelnu stranu, otkriveni su ostaci bonih vrata (160 cm irok otvor). U gornjoj zoni zida otkriveni su ostaci niza bifora koje su se u pravilnom redoslijedu nizale uzdu cijelog junog lica. Niti jedna nije u cijelosti sauvana, ali od est ouvanih (jedna u potpunosti unitena) sauvani su manji i vei ulomci. Zahvaljujui svim podacima koji su iz tih nalaza mogli biti proitani uoena je arhitektonska cjelina junog lica bazilike koja u donjoj zoni ima dvoja vrata, a u gornjoj niz od sedam bifora.38 Zaelni zid u prostoru sjevernog broda sauvan je samo u temeljnom sloju, a u junog broda samo 10 cm iznad razine poda. Na zidu debljine 70 cm nema tragova otvora. Nain zidanja odgovara nainu gradnje junog zida.39 iroka polukruna apsida sauvana je samo do razine prvotnog poda u svetitu. Graena je u organskoj vezi sa zaeljem i takoer debljine 70 cm. Svojim unutranjim promjerom ira je od raspona glavnog broda. Podno zida apside otkriveni su skromni tragovi subselija.40 Sjeverni boni zid nije ouvan, njega u punoj visini i duini zamjenjuje srednjovjekovni zid s gotikim portalom i monoforama. Utemeljen na istom mjestu na kojem je i zid starokranske bazilike, ali je podignut u XIV. stoljeu. Nainom zidanja je drugaiji od drugih zidova, krupniji kamen i drugaiji temelj od starokranskih konstrukcija.41 Dvije kolonade dijele baziliku na tri broda. Svaka kolonada ima osam stupova klesanih od bijelog vapnenca koji nose devet lukova. Prvim i posljednjim lukom arkature se oslanjaju na pilastre proelja i zaelja. Deblo stupa je kanelirano i ima fine korintske kapitele i bazu s plintom. Zid nad lukovima see do visine od 7, 5 m iznad poda crkve. Sve je zidano istom tehnikom kao i juni zid. Srednji brod je vii od bonih.42 Kamenu plastiku bazilike ine spolije sa starije rimske graevine i dekorativni arhitektonski elementi nastali u vremenu gradnje crkve. U prvu skupinu spadaju stupovi s kapitelima i bazama jedne i druge kolonade, a u drugu stupci bifora i ulomci oltarne pregrade. Kapiteli su slini onima na trijemu mauzoleja Dioklecijanove palae u Splitu. Stupci bifora nisu okrugli ve su plosnati. Po stilskim karakteristikama stupci i pluteji pripadaju skupini slinih
37 38

Ibid., 326. Ibid., 327. 39 Ibid. 40 Ibid. 41 P . Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun, 328. 42 Ibid.

elemenata starokranske arhitekture zadarskog podruja. Isti raspored ukrasa i slian nain izrade imaju pluteji bazilike sv. Tome.43 Valja pretpostaviti, sudei po arhitektonskim osobinama, da je ova bazilika nastala vjerojatno tokom V. st. Na to vrijeme upuuju usporedbe s nekim slinim prostornim rjeenjima u irem krugu jadranskog bazena (Italija, Istra, Dalmacija, Epir i Makedonija). No, prije svega ona je izraziti primjer lokalnog kulturnog kruga koji je u kasnoantikom Jaderu ostavio jasne tragove svojih tipolokih osobina.44

Zakljuak
Po tipolokim karakteristikama ove bazilike pripadaju grupi karakteristinih za zadarsko podruje koje u svojim prostornim rjeenjima proimaju specifine arhitektonske oblike. Jedna od tih osobina ini omjer irine prema duini graevine, bez prostora apside i to u omjeru 2 : 3 (Sv. Stjepan, katedrala i katekumeneion, sv. Toma, sv. Marija Velika). Druga osobina je mjera graevine, ali bez apside 20 x 30 m (katedrala). Trea osobina je red bifora na bonim licima crkve (sv. Toma). etvrta osobina je postavljanje lukova odmah na kapitele, a ne na imposte kako to radi Bizant. Peta osobina je najkarakteristinija za ovaj tip bazilika, a to je apsida iji je promjer iri od irine glavnog broda crkve. Takvu apsidu ima Katedrala i sv. Toma, a ista tipologija javlja se na manjem broju crkava s prostora Male Azije i Sirije. estu osobinu ine stupovi kohji stoje pred apsidom i nose trijumfalni luk, to je tipino sa rimske carske bazilike IV. stoljea.45

43 44

Ibid., 341. Ibid., 342. 45 P. Vei, Starokranska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. ime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989., 330.

10

Literatura:
1. N. Cambi, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb 2002. 2. I. Petricioli & P. Vei, Izvjetaj o istraivanju i konzervaciji ostataka bazilike sv. Tome u Zadru. U: Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske 1, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture Zagreb, Zagreb 1975. 3. I. Petricioli, Od ranog kranstva do baroka. U: Sjaj zadarskih riznica. Sakralna umjetnost na podruju Zadarske nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljea (katalog izlobe), Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1990., 15. -28. 4. P. Vei, Prezbiterij katedrale u Zadru. U: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 30, Split 1990. 5. P. Vei, Starokranska bazilika Sv. Stjepana (crkva sv. ime) u Zadru. U: Diadora 11, Zadar 1989. 6. P. Vei, The early medieval phase of the episcopal complex in Zadar. U: Hortus Artium Medievalium 1, Motovun

11