Dokumen - Tips Metodologija Arhitektonskog Projektiranjadoc

1
METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTOVANJA
1. PREDAVANJE
TERMINOLOGIJA I DEFINICIJE
- pojedina značenja i stručna terminologija
Metodologija arhitektonskog projektovanja je nauka o metodama osmišljavanja

arhitektonskog projekta. Izučavajući je saznajemo:
KAKO DA PRISTUPIMO BILO KOM ZADATKU ARHITEKTONSKOG PROJEKTOVANJA
- to znači da postoje pravila pristupa svakom arhitektonskom (i urbanističkom

zadatku) bez obzira o kakvom se zadatku radi
- ne razlikuju se mali od velikih zadataka, niti teški od lakih
- kad projektujemo za “dušu”, nismo vezani nikakvim pravilima
- kad projektujemo s ciljem dobijanja uspešnog budućeg projekta, vezani smo
za poštovanje brojnih preduslova
Preduslovi za projektovanje su:
1. ZAKONI I PROPISI
Temeljni zakoni vezani za područje projektovanja i izgradnje u prostoru:
- Zakon o prostornom planiranju i zaštiti okoline

- Zakon o izgradnji objekata
- Drugi zakoni i propisi
Proces projektovanja ne zadire u lokalno zakonodavstvo ili propise, već se na

njih nadovezuje. Bez legislative nije moguća intervencija u prostoru, jer bi
nastao haos u prostoru. Zato možemo graditi samo tamo gde je to zakonima
dozvoljeno.
2. INVESTITOR
Klijent koji naručuje i finansira projekt.
3. INVESTICIJA
Novac potreban za ostvarenje projekta.
4. LOKACIJA
2
Prostor za izgradnju planirane građevine.
5. PROGRAM
Stručna podloga za izradu projekta koja se sastoji od:
- Popisa prostora ili prostorija koje projekt treba da sadrži

- Površina i(li) volumena navedenih prostora ili prostorija
- Opis načina funkcionisanja budućeg objekta
6. PROJEKTANT
Stručna osoba kojoj se poverava projektovanje planirane građevine.
- arhitekta (urbanizam, arhitektura, eksterijerno uređenje, enterijerno

uređenje)
- geolog (ispitivanje terena)
- građevinski inženjer (konstrukcija)
- elektroinženjer (instalacije jake i slabe struje)
- mašinski inženjer (grejanje, ventilacija, klimatizacija, instalacije plina)
- građevinski ili mašinski inženjer (vodovod, kanalizacija)
- inženjer saobraćaja (saobraćajno rešenje)
- inženjer zaštite na radu
- inženjer zaštite od požara
7. PROJEKTI
- Elaborati: projektantska dokumentacija za pribavljanje urbanističko-

tehničkih uslova, za građevinsku dozvolu, za izvođenje građevine i za upis
vlasništva nad građevinom.
- Urbanistički plan
Plan usvojen u lokalnoj zajednici na osnovu koga su određeni uslovi za

uređenje i izgradnju u prostoru.
- Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana
Elaborat koji izdaje Zavod za izgradnju grada, (Zavod za urbanizam, Gradski

sekretarijat za urbanizam i komunalnu delatnost) za prostorno uređenje na
osnovu usvojenog urbanističkog plana i programske skice buduće građevine
koju je uradio arhitekt.
- Arhitektonska (programska) skica

3
Plan-projekat na osnovu koga investitor stiče osnovni uvid u projektantski

predlog buduće građevine.
- Idejno arhitektonsko rešenje
Osnovni planovi-projekti buduće građevine izrađeni u manjim razmerama (1:

200 ili manje) u kojima se prikazuju glavne karakteristike buduće građevine
(funkcionalna organizacija, globalni izgled, osnovni materijali).
- Idejni projekt
Svi planovi-projekti buduće građevine izrađeni u manjim razmerama (1: 200

ili manje) u kojima se prikazuju karakteristike buduće građevine (globalna
površina i volumen, detaljna organizacija, tip konstrukcije, izbor i osnovna
organizacija vođenja instalacija, osnovni materijali, predvidiva cena).
I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV - predračun
- Glavni projekt
Svi planovi-projekti buduće građevine izrađeni u većim razmerama (1: 100 ili
više) u kojima se prikazuju sve karakteristike buduće građevine (detaljna
površina, organizacija prostora, sheme konstrukcije i detaljan proračun,
detaljni projekti svih instalacija, opis svih materijala i načina njihovog
izvođenja).
I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV – ostali projekti ( projekt

toplotne zaštite, projekt zaštite od buke, projekt zaštite na radu, projekt
zaštite od požara, drugi specijalizovani projekti)
- Izvođacki projekt
Svi planovi-projekti buduće građevine izrađeni u većim razmerama (1: 100 ili
više) u kojima se prikazuju svi preostali detalji buduće građevine (detaljno
kotiranje, dodatni detalji instalacija, detaljni opisi svih materijala i načina
njihovog izvođenja).
- I – palirski plan-projekat II – planovi, projekti oplate III – planovi, projekti

armature IV – radionički projekti V – detalji VI – troškovnici sa shemama
stolarije, bravarije, aluminarije i cenama
- Projekt etažiranja
Poseban elaborat deobe vlasništva između više vlasnika na istoj građevini

koji služi za upis vlasništva nad delovima građevine u zemljišnoj knjizi
vlasništva.
4
8. DOZVOLA
Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine.
I – Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana
Dokument kojim se određuju urbanističko - tehnički uslovi za izgradnju planirane

građevine. U njemu je vidljiva namena buduće građevine, horizontalni i vertikalni
gabariti, njena bruto razvijena površina, mogućnosti i uslovi priključaka na komunalnu
infrastrukturu i dr.
II - Građevinska dozvola
Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine. Građevinska dozvola

sadrži konačne saglasnosti komunalnih organizacija koje pružaju usluge komunalne
infrastrukture i finansijske uslove komunalnih doprinosa.
9. KOMUNALNA INFRASTRUKTURA
Pristupni putevi i skup podzemnih i nadzemnih instalacija vodovoda, kanalizacije,

električne energije, plina, telefona, kablovske televizije, toplovoda i drugih potreba za
stavljanje u funkciju neke građevine.
10. PRIPREMA ZEMLJIŠTA
Rešavanje pravno imovinskih odnosa kod zemljišta otkupom zemljišta i sprovođenjem

njegovog upisa u katastru i zemljišnoj knjizi, kao i izgradnja komunalne infrastrukture.
11. KONSALTING
Postupak povezivanja i kontrole svih učesnika u procesu planiranja, projektovanja,

finansiranja i izgradnje građevine putem pravnog ili fizičkog lica koje imenuje investitor.
12. NADZOR
Postupak kontrole svih elemenata kvaliteta, količine i načina izvođenja građevine putem
pravnog ili fizičkog lica koje imenuje investitor.
2. PREDAVANJE
ARHITEKTONSKA ANALIZA
- područja, mesta i načini prikupljanja podataka

5
Projektovanje se sastoji od ARHITEKTONSKE ANALIZE, stvaranja KONCEPCIJE i

njene razrade kroz ARHITEKTONSKU SINTEZU.
Uspešnom projektovanju možemo pristupiti tek kada nam lokalni zakoni i propisi
to omogućuju. Dakle, zemljište na kome bi investitor hteo da gradi treba da bude
građevinsko zemljište, tj. na njemu treba biti dozvoljena gradnja.
Moralna obveza arhitekte prilikom projektovanja je, ne samo da poštuje
postojeće zakone i propise, nego da štiti dostignute prirodne i artefaktne vrednosti u
prostoru na dobrobit svih korisnika tog prostora, pa i onda kada je to u suprotnosti s
ciljevima investitora. PRE SVEGA ARHITEKT JE DUŽAN DA ŠTITI PROSTOR!
Kada govorimo o metodologiji projektovanja i navodimo brojne primere koji
potkrepljuju neku tezu uvek imajte na umu da sve uzore ili “recepte” navodimo “u
principu”. U stvarnosti moći ćete da nađete manji broj primera koji upravo suprotnom
metodom dolaze do jednako dobrog ili boljeg rešenja. Broj takvih primera je daleko
manji i može se reći da i u arhitekturi izuzetak potvrđuje pravilo.
Prva etapa projektovanja je:
1. Prikupljanje podataka
Ovu etapu nazivamo inkubacijom. Na početku svakog zadatka arhitekta nije

spreman odmah da krene sa projektovanjem. U prvoj fazi arhitekta ima nužno, ali ne i
dovoljno znanje o zadatku. On tada još nije dovoljno uključen u zadatak. On je “hladan”.
Zagrevanje za zadatak započinje se prikupljanjem što većeg broja objektivnih činjenica i
podataka kao i subjektivnih analitičkih opservacija. Prikupljanje podataka ne sprečava
arhitektu da istovremeno svoje misli i podatke crtanjem prenosi na prazan papir. Svi
crteži pripadaju jednom ukupnom mozaiku koji se može sagledati tek na kraju
završenog projekta.
Često preporučujemo studentima da svoje istraživanje zadatka započnu sa suprotne
strane iako se to na prvi pogled ne očekuje. Na prvi pogled se čini ispravnim: start sa
crtanjem očekujuće najkvalitetnijeg rešenja. Zapravo, to Vas vodi utvrđenim stazama do
poznatog prosečnog rešenja. Neočekivani obrti na vašem projektantskom putu mogu se
pre dogoditi ako istražujete nepoznato ili poznato na nepoznati način. Smatramo da se
kvalitetne arhitektonske ideje pre daju isprovocirati upotrebom neortodoksnih,
novoortodoksnim projektantskim metodologijama.
Postavićemo tezu da je teško projektovati “na livadi”, a da je puno lakše “u tesnacu”.
“Livada” za nas predstavlja neograničeni zbir neutralnih mogućnosti u kojima nema
elemenata za objektivan najbolji izbor. Dok, “tesnac” predstavlja ograničeni broj
posebnih mogućnosti. Sledi pitanje: zar naš cilj nije izbor originalne – svoje
mogućnosti?
Zato uvek tražite originalna rešenja ma koliko god to veliki napor zahtevalo!
Prikupljanje podataka obavljamo:
I / U nadležnim ustanovama za prostorno uređenje, građevinarstvo i zaštitu okoline

6
Dobijamo podatke za dozvoljene sadržaje i kapacitete buduće građevine, kao i

eventualne posebne uslove (parkiranje, sklonište, zaštita okoline i sl.). Ovde vrlo često
unutar lokacijskih dozvola dobijamo i neprihvatljive uslove upotrebe tačno zadatih
gabarita ili materijala budućeg objekta. Takvi uslovi dovode do tragičnih delova grada ili
naselja (tzv. urbanizam “10 x 10” gde sve kuće imaju isti ucrtani gabarit, isti dvovodni
“lovački” krov i sl.). Zato urbanistički plan treba shvatiti i izradititi daleko slobodnije da se
omogući što veća sloboda projektovanja koja jedina može dati novom prostoru kvalitet.
II / Na lokaciji predviđenoj za izgradnju građevine
Najvažniji prostor prethodnog prikupljanja podataka je parcela predviđena za

izgradnju.
NAŠ CILJ JE: ISPROJEKTOVATI GRAĐEVINU PO MERI PARCELE.
Kod simbiozno dobro vezane građevine sa svojom parcelom ne može se dogoditi

da građevinu možemo “krojački” prebaciti na neku drugu parcelu i tamo izgraditi, jer su
tamo već drugi spoljni uticaji (oblici, dimenzije, orijentacija, konfiguracija, vizure,
susedne građevine i t. d.).
Čitanje i vrsta podataka o prostoru parcele zavisi od:
a/ oblika terena: ravan, blago kos ili strm

b/ veličine parcele: mala ili velika
c/ vrste sredine: prirodna, ruralna ili urbana
d/ vrste okolnog zelenila: šuma, grmlje, trava, bez zelenila
e/ klime: vruća, umerena, hladna
f/ mikroklime: osunčanost, provetravanje, vlaga i magla, zagađenje
g/ pogleda: velike-duge ili male-kratke vizure
Prilikom čitanja prostora, crtajući, izrađujemo tzv. ČITANKU (Reader Book). U

nju grafikom unosimo pronađene podatke. Icrtavajući osnove, preseke i prostorne
prikaze lokacije unosimo precizno svaku promenu oblika terena, sve pronađeno na
terenu i oko njega.
a/ Zanima nas svaka izbočina, deformacija ili rupa u terenu, svaka znatnija
promena nagiba terena, svaki veći kamen koji trebamo zaobići, svaka pojava vode u
obliku potoka, bare ili slično može izazvati inspiraciju, potrebu da nešto isključimo ili
zaobiđemo ili da ga uključimo u volumen zgrade. Naprimer; da premostimo potok, da
uključimo pronađenu stenu u enterijer, da oblikujemo jezerce, vodenu površinu i
osiguramo pogled prema njemu, da denivelišemo presek građevine prema obliku
terena, da smestimo građevinu na tehnički kvalitetnu poziciju.
Ako analiziramo primer vode u okolini na parceli možemo odabrati da građevinu
7
smestimo pored vode ili u vodi. Smeštajući je pored vode sigurno ćemo dobiti jeftinije
rešenje, ali donekle i očekivano. Smeštajući je u vodi možemo postupiti na kontrastan ili
prilagođavajući i “mekši” način. (Alto, Wright, LC, Portzamparc)
b/ Kod velike parcele intimnost se postiže udaljavanjem od ulice i suseda, a kod

male prostornom organizacijom građevine i njenim oblicima. (LC, Ando) Široki prostor
parcele omogućava upotrebu svih mogućih koncepcija, a posebno onih koje intenzivno
zauzimaju prostor: naprimer linearna koncepcija (Meier, Hejduk, Leonidov).
c/ I mala parcela, slobodno smeštena u prirodnom okruženju, omogućava veliku

slobodu u oblikovanju građevine i upotrebi njenih materijala. Tada se ne može dogoditi
da radi izbegavanja pogleda suseda pogrešno orijentišemo neki prostor ili da ga dižemo
u vazduh, da nam slučajni prolaznik ne bi ometao funkcionisanje prostora.
Ruralna sredina stvara prve prepreke u slobodi naših konceptualnih zamisli.
Naprimer, u ušorenim naseljima ( Vojvodina…) često smo vezani za pojavu
građevinske linije bez obzira koliko veliku parcelu imamo i da li nam to odgovara ili ne.
Organizacija susednih privrednih zgrada nužno nas onemogućava da u njihovoj blizini
organizujemo kvalitetne prostore drugih namena. Ovde se pojavljuju i prvi elementi
“uklapanja” ili “neuklapanja”.
U nizu građevina s kosim krovom nije jednostavno skladno uklopiti građevinu s
ravnim krovom. Vrlo često javlja se odbijanje ortodoksne sredine da prihvati savremenu
građevinu koja izaziva promene ustaljenih tokova života u okolnom prostoru. Vrlo često
i naše kolege istoričari (zaštitari) savetuju potrebu uklapanja nove građevine u
kvalitativno vrlo znatiželjne sredine.
Urbana parcela je sigurno najbogatija brojnim uslovima kojih se čvrsto i obvezno
moramo pridržavati prilikom projektovanja i izgradnje nove građevine. Građevinu koja
se ugrađuje između dva zatvorena zabata susednih građevina dodirivajući ih nazivamo
interpolacijom.
Međutim, gotovo svaka nova građevina koja se gradi u urbanoj sredini
predstavlja interpolaciju s više ili manje okolnih obavezujućih uslova. Postojeći objekti u
okolini najčešće imaju posebne ili ambijentalne (zajedničke) kvalitete spomenika
kulture. Pravci kretanja, navike i postojeće vizure uslovljavaju naše prilagođavanje
prilikom projektovanja. Nije dozvoljeno da se bilo kome zakloni pogled ili spreči
osunčanje prostora, sruši mali objekat pod zaštitom radi izgradnje velikog. Ne smemo
nikada ugroziti stabilnost postojećih objekata gradeći suviše blizu njih, niti sigurnost
okolnog saobraćaja gradeći suviše visoku građevinu.
IMPERATIVNO moramo osigurati zaštitu od požara kako nove građevine tako i
postojećih. Još brojne druge uslove otkrićemo praktičnim radom na konkretnim
parcelama.
d/ Gradeći u šumi, naše dileme su mnogo veće nego na livadi. Kao arhitekti trebali
bi da štitimo prirodu, štitimo svako odraslo i kvalitetno stablo, smestiti građevinu na
mesto gde će izazvati najmanje štetnih posledica.
Za početak postavićemo malu dilemu. Na planski dozvoljenom mestu u šumi
potrebno je izgraditi veliki sadržaj. Arhitekta ima izbor: da izgradnju razvije horizontalno
8
ili vertikalno. Horizontalna koncepcija znači veliku seču stabala radi osiguranja prostora
za izgradnju, ali skrivanje izgrađenog prostora u okolnim vizurama.
Vertikalna koncepcija čini najmanju štetu zelenom fondu šume, ali izrazito menja okolne
vizure. Nemamo teoretski odgovor na ovu dilemu. Recepta nema, a pravi odgovor je
uvek jedan i jedinstven. (Renzo Piano)
Gradeći u prostoru svakako bi ga trebalo zadržati što je moguće više kvalitetnih
stabala, jer je potrebno mnogo godina da izraste novo stablo. Grmlje i travu lako je, brzo
i jeftino ponovo obnoviti. U prostoru gde dominira kamenjar, potrebno je graditi tako da
gradnjom osiguramo bolje uslove koji će omogućiti razvoj zelenila (navodnjavanje,
zaštitu erozije tla-terena, zasenjenu ili sunčanu stranu sveta).
e/ Veoma je poznato da se klima izrazito oblikovno različito odražava u arhitekturi.

Severnjaci “love” sunce velikim staklenim zidovima na jug i krovnim nadsvetlima, jer ga
imaju malo tokom godine. Kontinentalci balansiraju život između osunčane strane u
jesen, zimu i proleće i zasenjenja leti radi velikih temperaturnih razlika tokom godine.
Južnjaci se zatvaraju u duboke atrijume s velikim tremovima i grade male otvore na
spoljnjem perimetru zgrade. Severnjaci rade gustu izgradnju naslanjajući se

međusobno radi smanjivanja toplotnih gubitaka usled vetra i niskih temperatura.
Južnjaci grade gusto radi stvaranja senke i uskih uličnih koridora kojima struji okolni
suviše vrući vazduh i stvara osećaj blagog osveženja.
f/ Mikroklima je vrlo različita od mesta do mesta. Vrlo povoljne i vrlo nepovoljne

uslove možemo sresti u prirodnoj i urbanoj sredini. U prirodnoj sredini nepovoljne uslove
stvara vetar i vlaga, insekti i životinje, a u gradu smog i prašina, buka i senke,
nedostatak zelenila, velika gustina izgradnje, nedostatak zelenila i dr. Saobraćaj i
industrija naši su najveći zagađivači. Nažalost, vrlo često i u prirodnim ambijentima oni
izazivaju velika zagađenja (naprimjer: fabrika u nekoj kotlini ili zalivu, autoput ili most
neposredno uz izgrađene objekte). Drugi najveći zagađivač je društveni standard koji
kroz brzi način života stvara veliki otpad (smeće, atomski, hemijski i drugi otpad) i
problem njegovog smeštaja i sanaciju okoline. Trajno se uništava zdrava okolina i
pogoršavaju mikroklimatski uslovi života. To izaziva migracije stanovništva vidljive kroz
bežanje od stambene izgradnje iz grada u prigradska naselja.
g/ Pogled je vrlo važna kategorija. Setimo se najbanalnije situacije: u hotelu biramo

sobu s pogledom na more, u gradu biramo stan s pogledom na katedralu i sl. bez obzira
na koju stranu sveta je taj pogled. Pogled na zelenilo je traženiji nego pogled na
industriju.
Više lokacije su kvalitetnije od onih smeštenih u dolini. Interni pogledi s parcele
na susedne parcele i na prostore na samoj parceli su vrlo bitni. Zato je potrebno prozore
i otvore građevine posebno planirati ne samo studirajući proporcije (Terragni, LC) nego i
vizure iz unutrašnjeg prostora (LC i drugi).
III / U širem prostoru grada ili krajolika predviđenom za izgradnju građevine

9
Istražujemo nataloženi istorijski kvalitet prostora. Njega čini jedinstvo prirodnog

ambijenta i ambijenta koji je čovek izgradio. To jedinstvo upisano je u našu memoriju
putem brojnih objektivnih i subjektivnih kriterijuma korišćenja tog prostora. Sadržaji,
oblici, materijali i boje stvaraju sliku okruženja koju novim objektom najčešće ne želimo
da narušimo. Naš cilj ne sme biti “kameleonski” već aktivno i originalno dopunjavanje
kvaliteta prostora.
IV / U istoriji kulture prostora
Graditi u Dubrovniku među zidinama, na Mirogoju uz groblje, u Motovunu unutar

zidina, u Ilici, unutar Dioklecijanove palače, na lungo maru Opatije, na Kornatima ili
Mljetu u parku prirode, graditi u bilo kojoj povijesnoj sredini (gradu, perivoju ili prirodnoj
ljepoti) znači istražiti mogućnost suživota novog i suvremenog u starom i povijesnom.
Jednako je neprimjereno doći na komorni koncert u trapericama i na techno party u
smokingu kao i na Stradunu izgraditi limenu zgradu ili na Kornatima neboder. Živjeti s
poviješću znači na postojeću graditeljsku i ambijentalnu vrijednost dodati novu.
V/ U specijaliziranim ustanovama (arhiv, zavod za zaštitu spomenika kulture, statistički

zavod, sociološki, ekonomski ili drugi institut)
Interpolirati se u ritam susjednih pročelja znači vrlo precizno smjestiti svaki detalj na
pročelju nove građevine. Za to nam je potreban precizan snimak susjednih pročelja koje
možemo dobiti u gradskim arhivima ili u zavodima za zaštitu spomenika kulture.
Sociološki i ekonomski instituti mogu nam dati podatke o strukturi stanovništva i o
njihovoj kupovnoj moći iz čega možemo odlučiti da li nešto graditi ili ne i kako to graditi.
Tu zainteresirani investitor saznaje društvene potrebe, a mi ga temeljem podataka
savjetujemo o isplativosti njegovog poduhvata.
VI/ U domaćoj i svjetkoj literaturi
Literatura je uvijek bila i bit će neiscrpan izvor podataka. Niti na jednom arhitektonskom
zadatku ne smijemo započeti s “otkrivanjem tople vode”. Vrlo lako nam je pronaći brojne
primjere iz arhitektonske tipologije i morfologije kojom se bavimo. Projektirati prvi puta
ambasadu, muzej ili tvornicu nije lako. Osim projektnog programa potrebno nam je
vidjeti brojne izvedene primjere i saznati njihove kvalitete i mane. Iskustvo iz literature
pomoći će nam da ne ponovimo tuđe greške, a može nas inspirirati i usmjeriti vlastitim
putem.
Naše proučavanje literature ne smije podleći niti regionalnom utjecaju domaće sredine
niti pomodnom utjecaju trenutno popularnog svjetskog stila. Vrlo često tražimo daleko, a
traženo nam je pred “nosom”.
Monografska tematska izdanja omogućavaju nam odjednom uvid u više primjera istog
sadržaja ili tipologije i zato nam je istraživanje efikasnije. Razni pregledi, bibliografije ili
katalozi pomoći će nam da brže pronađemo primjere koje tražimo.
2. PREDAVANJE
10
1. PREDUVJETI: INVESTITOR I PRAVNA REGULATIVA

2. PODLOGE
3. PLANIRANJE GRADA – LE CORBUSIER 1
4. PLANIRANJE GRADA – LE CORBUSIER 2
5. PLANIRANJE GRADA – REM KOOLHAAS
6. TERENI
7. GRADITI U EUROPI NEKAD
8. GRADITI U AFRICI NEKAD
9. GRADITI NA POSEBNOM MJESTU
10. OBLIK TERENA: RAVNO I STRMO
11. VELIČINA PARCELE: VELIKA I MALA
12. RURALNANA SREDINA
13. URBANA SREDINA
14. URBANA SREDINA
15. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, STRMO, ŠUMA, KAMEN
16. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, RAVNO, ŠUMA, TRAVA
17. KARAKTERISTIKE PARCELE: URBANO, RAVNO, GRMLJE, TRAVA
18. KARAKTERISTIKE PARCELE: PRIRODNO, STRMO, ŠUMA, VODA, KAMEN
19. KLIMA: TROPSKA
20. KLIMA: UMJERENA
21. GRADITI U VODI
22. GRADITI OKO VODE
23. GRADITI UZ VODU
24. GRADITI NA PADINI
25. GRADITI IZ PRESJEKA
26. GRADITI U PRESJEKU
27. GRADITI U KAMENU
28. GRADITI U SKLADU S TERENOM
29. GRADITI SVOJE S IDEJOM
30. CRTATI NA PUTOVANJU
31. CRTATI ZA STOLOM
32. CRTATI STALNO
33. LITERATURA
3. PREDAVANJE
ARHITEKTONSKI I TEHNOLOŠKI PROGRAM
- struktura i veličina arhitektonskog (projektnog) i tehnološkog programa

- analiza funkcioniranja i disponiranja prostora
Prilikom narudžbe projekta svaki investitor je obvezan projektantu predati potpisani

11
PROJEKTNI ZADATAK koji može biti različito strukturiran. Potpis na projektnom

zadatku je obvezan i predstavlja dokaz njegove osobne suglasnosti s vrstom i veličinom
zadatka.
Svi kasniji investitorski zahtjevi koji mijenjaju uvjete iz prvog projektnog zadatka
smatraju se novim zadatkom i predstavljaju dodatne radove koje arhitekt posebno
naplaćuje.
Strukturiranje projektnog zadatka ovisi o vrsti sadržaja koji se zadaje projektnim
zadatkom, a može se sastojati od minimalnog tekstualnog opisa do vrlo opširnih
elaborata. U svakom projektnom zadatku potrebno je definirati:
- investicijsku vrijednost
Investicijska vrijednost je svota novaca koju investitor određuje za izvedbu planiranog

projekta. Ona može biti točno definirana, određena graničnim vrijednostima “od do”
(minimalna i maksimalna) ili slobodna. Vrlo često investitori ne definiraju investicijsku
vrijednost direktno u novcima nego posredno veličinom programa.
- netto i(li) brutto površinu ili volumen građevine
U nas najčešći način definiranja projektnog zadatka vrši se određivanjem netto korisne
površine buduće građevine. Netto korisna površina predstavlja korisnu prodajnu
površinu građevine. Naprimjer, kod individualne kuće netto korisnu površinu predstavlja
zbroj svih unutarnjih površina poda izmjerenih između gotovih (izvedenih) zidova i
vanjskih površina lođa, terasa ili balkona reduciranih s dogovorenim koeficijentom
(koeficijent smanjenja površine). Kod višestambene ili poslovne zgrade s više vlasnika
iz netto korisne površine isključuju se površine svih zajedničkih prostora kao što su
stubišta, hodnici, zajedničke prostorije za smeće, bicikle i kolica ili drugu opremu
(elektro uređaje, brojila vode, kotlovnice i sl.) zajedničke čekaonice ili čuvarske
prostorije, zajedničke terase i drugo.
Bolji je način zadavanja projektnog zadatka brutto razvijenom površinom buduće
građevine, jer se takva površina traži kod izdavanja lokacijske dozvole i predstavlja
bolju sliku ukupne veličine građevine.
U nekim razvijenim zemljama ne zadaje se površina građevine nego njen volumen.
Volumen je najbolji pokazatelj veličine građevine, jer pokazuje sve tri njene dimenzije.
U struci poznati su statistički pokazatelji prosječne cijene m3 i netto ili brutto m2
određenog tipa sadržaja (stambeni, poslovni, trgovački, skladišni i sl. prostori) iz čega
se poznavanjem površine ili volumena planirane građevine može izračunati prilično
točno njena buduća cijena.
- popis prostorija ili prostora
Investitor zadaje koje prostore ili prostorije trebamo isprojektirati. Kod malih zadataka
(kiosk, izdvojena pečenjarnica i sl.) može se dogoditi da je cijeli prostor jedinstven pa
popisa prostorija nema. Kod individualnih kuća ovaj popis je vrlo jednostavan i dovoljna
je jedna stranica papira, ali kod velikih i kompleksnih građevina ovaj se popis može
pretvoriti u čitave knjige. Naprimjer, kod projekata za izgradnju bolnica ili čitavih vlada
12
popis prostorija sadržava tisuće prostorija grupiranih po cjelinama čija ukupna površina
nerijetko prelazi 100 000 m2.
- opis namjene i načina funkcioniranja
Kod stambene građevine nije potrebno opisivati čemu služi spavaona ili izba, ali je zato
potrebno opisati specifične zahtjeve investitora koji se ne razaznaju sami po sebi. U
koliko investitor želi buduće spavaone podijeliti u dvije intimne i nezavisne grupe s
posebnim ulazima, on to mora naglasiti posebnim opisom njihovog funkcioniranja u
programu. Ako to nije naglašeno, ne znači da mu to arhitekt ipak ne smije ponuditi
rješenjem.
- posebne tehnološke opise i projekte
Kada je projektni zadatak vezan za neku proizvodnju ili posebnu funkciju, arhitekt se
mora služiti stručnim podlogama iz tih posebnih područja. Kod benzinske pumpe
tehnološki program ili projekt sadržava način komuniciranja među pojedinim prostorima,
tehničke podatke o horizontalnom i vertikalnom dimenzioniranju, podatke o
protupožarnim uvjetima smještavanja na parceli, uvjete strojarskog i elektro povezivanja
rezervoara za gorivo i istakačkih pumpi, tehničke uvjete ugradnje i nosivosti
autodizalica, uvjete upotrebe materijala i dr. Navedeni program je relativno jednostavan,
jer se s njim često susrećemu u našem životu koristeći automobil pa smo ga kroz
upotrebu i upoznali.
Tehnološki program doma zdravlja je već mnogo kompleksniji, jer se radi o mnogim
medicinskim uvjetima koje vrlo slabo ili nikako ne poznajemo. Pitanja čistih i nečistih
hodnika, komunikacijskih veza za stranke i osoblje su nam već poznata, ali pitanja
sadržaja mikrobiološkog laboratorija ili medicinskih plinova su nam vrlo nepoznata. Zato
medicinski stručnjaci u tehnološkom programu doma zdravlja opisuju i shematski
prikazuju potrebne veze i druge uvjete među traženim prostorijama.
Studiranje programa izvršit ćemo na nekoliko bolničkih primjera. Medicinske ustanove
spadaju u najkompleksnije prostore zbog specifičnih zahtjeva. Ovdje se susrećemo s
mnogim medicinskim pojmovima iza kojih se krije potreban prostor ili prostorija s vrlo
složenim funkcionalnim zahtjevima. Svaka prostorija dimenzinirana je prema svojoj
funkciji i opremi koja u njoj treba biti smještena. Nakon što naučimo (savladamo)
potreban broj prostorija s njihovim međusobnim vezama, moramo ih slagati u manje
cjeline po horizontali i vertikali buduće građevine.
Analiza funkcioniranja sadržaja i disponiranje prostora:
- stvaranje grupa
Analizom funkcioniranja sadržaja zadanog projektnim zadatkom saznajemo sve

funkcionalne nepoznanice o potrebi povezivanja ili odvajanja pojedinih prostora ili grupa
prostorija.
Kod muzeja unaprijed su nam poznati gotovo svi potrebni prostori, ali ipak bez
programske podloge koju rade muzeološki stručnjaci ne možemo početi projektirati.
13
Muzeji su, također, vrlo kompleksne ustanove. Program svakog muzeja se slaže prema
njegovom fundusu (zbirkama umjetnina u njegovom posjedu). Na primjerima Franka O
Gehrya u Bilbau, Stevena Holla u Helsinkiju, Rema Koolhaasa u Roterdamu, Alvara
Vieire Size u Santiagu de Composteli i Renza Piana u Parizu i Amsterdamu proučit
ćemo složenost programa i njihov osebujni način disponiranja programom.
Analizu funkcioniranja stana proučit ćemo na više primjera individualnih kuća (tlocrti i
fotografije kuća: Aalto, Botta, Johnson, LC, Loos, Meier, Mies, Neutra, Niemayer,
Podrecca&Galijašević, Rietveld, Scharoun, Snozzi, 3LHD, Venturi, Williams, Wright)
Individualna kuća predstavlja prvi studentski integralni zadatak, ali i najčešći zadatak u
praksi nakon studija. Zato ovoj temi posvećujem značajnu pažnju kroz analizu
kvalitetnih svjetskih i domaćih primjera individualnih kuća.
Alvar Aalto u kući Mairea (Noormarkku, Finska) izrazito naglašava ulaznom partijom,
blagovanjem i vanjskim trijemom podjelu između boravka i gospodarskog trakta, a
spavanje diže na kat. Tri stubišne vertikale osiguravaju besprijekorno funkcioniranje
pojednih grupa u spavaćem traktu (intimnost, poseban ulaz). Uz glavni ulaz projektirano
je nekoliko sporednih koji omogućavaju sjajno povezivanje vanjskih i unutrašnjih
prostora.
Ulazna streha, trijem, sauna i jezero zatvaraju krug s južnom terasom i tako stvaraju
dodatnu grupu poluzatvorenih prostora.
Philip Johnson Staklenoj kući (New Canaan, SAD) ne radi podjele stana na grupe. Sve
je cjeloviti tekući prostor koji se preklapa, a izdvaja se samo kružna kupaonska jezgra.
Stropna ploha lebdi oslonjena u središtu na jezgru. Kristaličan stakleni volumen potpuno
integrira unutarnji i vanjski prostor. Dispozicija je nebitna, jer sa svih strana dopire
svjetlost i sunce. Uz glavni ulaz projektirana su tri sporedna, po jedan na svakoj
preostaloj strani svijeta. Pojedine stambene funkcije definirane su samo namještajem.
Sve je potpuno definirano do posljednjeg kadra. “Izložbenost” prostora određuje
malobrojnog korisnika, a svakodnevni prosječni život egzistira negdje drugdje.
Mies van der Rohe u kući Farnswordth postupa vrlo slično, ali ipak autohtono. Mies
kuću diže na stupove i ona cijela lebdi u zraku. Podizanjem kuće stvara se povećana
intimnost stanovanja, a ne gubi se moć integracije vanjskog i unutrašnjeg prostora.
Ortogonalna izdužena jezgra u tlocrtu stvara veću mogućnost podjele tlocrta. Gotovo
sve ostale karakteristike su identične Johnsonovoj Staklenoj kući.
Tadao Ando u kući Koshino (Ashiya, Hyogo, Japan) koju zovemo “Kuća Zid” zatvara
prostorne grupe zidom prema cesti u svoju unutrašnjost. Šest spavaonica s tatami
sobom smješteno je u jednom krilu, a roditeljska spavaona u drugom krilu oko
unutarnjeg dvorišta, a sve duboko u suterenu. Dnevni trakt je izdvojen na gornjem
nivou, ali je također zatvoren. Ando stvara nezavisan svijet za sebe iza zida gdje grupe
veže svijet igre svjetlosti i sjene kroz nadsvjetla i unutarnja dvorišta.
Mario Botta u kući Bianchi (Riva San Vitale, Švicarska) ne grupira i ne locira prostore
prilagođavajući ih terenu, već naprotiv, spiralno ih slaže po vertikali uz stubišnu jezgru.
Botta kuću “napada” preko mosta s krova. Isto kao 3LHD kroz neizdvojeno spavanje
prodire se vertikalnim dvorištem 7 m prema dolje do boravka. Strane svijeta nisu pose
no tretirane, jer gotovo svaki prostor ima dijagonalnu dispoziciju. Vizure su kontrolirane
kroz kadriranje otvora.
3LHD – Saša Begović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak u kući Klara (Zagreb) na strmoj
zapadnoj padini stambene grupe rješavaju inverzno očekivanju. Horizontalna dispozicija
14
prostora prema zapadu je jedino moguća, ali je zato vertikalna dispozicija autorski
posebna. Ulaz odozgo odvija se preko spavanja do boravka s bazenom na najnižim
nivoima. Spavanje je razdvojeno u četiri nezavisne grupe, svaka sa svojom terasom.
Brojni izlazi iz spavanja, boravka i bazena na teren istovremeno nisu i ulazi, jer im
pristup onemogućava strmina.
Luigi Snozzi u kući Kalman (Locarno, Švicarska) boravak diže iznad spavanja kako bi
iskoristio prekrasnu vizuru na Alpe, a ljetnu terasu-vidikovac izdvaja iz volumena kuće.
Ovim zahvatom terasa ne smeta pogledu iz unutarnjeg prostora, konstruktivno ne
stvara probleme na strmom i neugodnog terenu, a vrlo dobro obuhvaća izduženu i
nepravilnu strmu parcelu. Staza između kuće i terase stvara podzid prema povišenom
terenu i organizira neiskoristivu padinu.
(Nastavak detaljne analize primjera na grafičkim prikazima)
- određivanje ulaza
Kod jednostavnih funkcija osim glavnog ulaza može se javiti gospodarski ulaz, a kod
složenijih funkcija broj i vrst ulaza određena je načinom funkcioniranja građevine. Veliki i
raznorodni sadržaji smješteni u istoj građevini zahtijevaju projektiranje brojnih ulaza za
pojedine namjene i njihove potrebe mogućeg odvojenog funkcioniranja. Uz glavni ulaz
za posjetitelje često se projektiraju posebni ulazi za hendikepirane osobe, ulazi za
osoblje, za snabdjevanje, tehnički ulazi za specijalne namjene (strojarnice i sl.),
automobilski ulazi, pa čak i ulazi za životinje (manja preklopna vrata u vratima).
Diferenciranje ulaza proučit ćemo kod nekoliko slavnih svjetskih suvremenih muzejskih
građevina (Gehry, Holl, Siza, Koolhaas, Piano)
- disponiranje grupa prostora
Ova potreba povezivanja ili odvajanja uzrokuju naša prva razmišljanja o disponiranju
(smještavanju) pojedinih grupa prostora po horizontali i vertikali. S jedne strane
disponiranje se vrši prema gustoći i načinu komuniciranja promatrane grupe s terenom
ili drugom grupom, ali i prema stranama svijeta obzirom na osunčanje, vizure ili druge
utjecaje okoliša građevine na njeno funkcioniranja (buka, intimnost, sigurnost i kontrola i
sl.).
Funkcioniranje sadržaja često ovisi o vizuri i visini (čuvar plaže, kontrola zračne luke,
snimanje događaja i t.d.), o gravitaciji, plimi i oseki (plutače, naftne platforme, tobogani,
vodotornjevi, brane), zatim o akustici prostora (zatvoreni i otvoreni teatri, tonski studiji),
o prirodnim uvjetima (mlinovi, vjetrenjače, ribnjaci, skijališta) i tako bismo mogli
istraživati sve specifičnije uvjete koji utječu na makro i(li) mikrolociranje različitih
sadržaja. Kod industrijskih građevina dispozicija sadržaja gotovo isključivo je vezana s
tehnološkim procesom tj. funkcioniranjem sadržaja (naprimjer: silos, hidrocentrala,
vodotoranj, rafinerija i dr.)
Bitno je znati iskoristiti specifični zahtjev sadržaja ili investitora i od njega osmisliti
ORIGINALNI ARHITEKTONSKI KONCEPT buduće građevine (stvoriti autorsko djelo).
3. PREDAVANJE
15
1. SHEMA TEHNOLOŠKOG PROGRAMA BENZINSKE PUMPE

2. SANTIAGO CALATRAVA: VRATA
3. ALVAR AALTO: SANATORIJ ZA TUBERKULOZU, PAIMIO, FINSKA
5. POPIS DIJELA BOLNIČKIH ODJELA
6. PROGRAM DOMA ZDRAVLJA
7. STEVEN HOLL: KIASMA MUZEJ, HELSINKI, FINSKA
9. IGOR FRANIĆ: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, ZAGREB
10. FRANK O GEHRY: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, BILBAO, ŠPANJOLSKA
13. GUSTAV PEICHL: TVORNICA ZA PROČIŠĆAVANJE VODE, WIEN, AUSTRIJA
14. RENZO PIANO: ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CENTAR, AMSTERDAM, HOLANDIJA
15. REM KOOLHAAS: MUZEJ ARHITEKTURE, ROTERDAM, HOLANDIJA
18. RENZO PIANO: BEAUBOBURG, PARIZ, FRANCUSKA
19. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ GALICIJSKE UMJETNOSTI, SANTIAGO DE
COMPOSTELA
COMPOSTELA
21. LE CORBUSIER: KUĆA SAVOY, POISY, RANCUSKA
23. PHILIP JOHNSON: STAKLENA KUĆA, NEW CANAAN, CONNECTICUT, SAD
24. LUDWIG MIES VAN DER ROHE: KUĆA FARNSWORTH, PLANO, ILLINOIS, SAD
27. RICHARD NEUTRA: KUĆA KAUFMANN, PALM SPRINGS, CALIFORNIA, SAD
29. HANS SCHAROUN: KUĆA SCHMINKE, LOBAU, NJEMAČKA
31. RICHARD NEUTRA: KUĆA LOVELL, LOS ANGELOS, SAD
32. MARIO BOTTA: KUĆA BIANCHI, RIVA SAN VITALE, ITALIJA
34. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SIVIJE NOVAK: KUĆA KLARA, ZAGREB
36. RICHARD MEIER: KUĆA WEINSTEIN, OLD WESTBURY, NEW YORK, SAD
37. TADAO ANDO: KUĆA KOSHINO, ASHIYA, HYOGO, JAPAN
4. PREDAVANJE
ARHITEKTONSKI I TEHNOLOŠKI PROGRAM
- struktura i veličina arhitektonskog (projektnog) i tehnološkog programa

- analiza funkcioniranja i disponiranja prostora
16
Prilikom narudžbe projekta svaki investitor je obvezan projektantu predati potpisani

PROJEKTNI ZADATAK koji može biti različito strukturiran. Potpis na projektnom
zadatku je obvezan i predstavlja dokaz njegove osobne suglasnosti s vrstom i veličinom
zadatka.
Svi kasniji investitorski zahtjevi koji mijenjaju uvjete iz prvog projektnog zadatka
smatraju se novim zadatkom i predstavljaju dodatne radove koje arhitekt posebno
naplaćuje.
Strukturiranje projektnog zadatka ovisi o vrsti sadržaja koji se zadaje projektnim
zadatkom,
a može se sastojati od minimalnog tekstualnog opisa do vrlo opširnih elaborata.
U svakom projektnom zadatku potrebno je definirati:
- investicijsku vrijednost
Investicijska vrijednost je svota novaca koju investitor određuje za izvedbu planiranog

projekta. Ona može biti točno definirana, određena graničnim vrijednostima “od do”
(minimalna i maksimalna) ili slobodna. Vrlo često investitori ne definiraju investicijsku
vrijednost direktno u novcima nego posredno veličinom programa.
- netto i(li) brutto površinu ili volumen građevine
U nas najčešći način definiranja projektnog zadatka vrši se određivanjem netto korisne
površine buduće građevine. Netto korisna površina predstavlja korisnu prodajnu
površinu građevine. Naprimjer, kod individualne kuće netto korisnu površinu predstavlja
zbroj svih
unutarnjih površina poda izmjerenih između gotovih (izvedenih) zidova i vanjskih
površina lođa, terasa ili balkona reduciranih s dogovorenim koeficijentom (koeficijent
smanjenja površine). Kod višestambene ili poslovne zgrade s više vlasnika iz netto
korisne površine isključuju se površine svih zajedničkih prostora kao što su stubišta,
hodnici, zajedničke prostorije za smeće, bicikle i kolica ili drugu opremu (elektro
uređaje, brojila vode, kotlovnice i sl.) zajedničke čekaonice ili čuvarske prostorije,
zajedničke terase i drugo.
Bolji je način zadavanja projektnog zadatka brutto razvijenom površinom buduće
građevine, jer se takva površina traži kod izdavanja lokacijske dozvole i predstavlja
bolju sliku ukupne veličine građevine.
U nekim razvijenim zemljama ne zadaje se površina građevine nego njen volumen.
Volumen je najbolji pokazatelj veličine građevine, jer pokazuje sve tri njene dimenzije.
U struci poznati su statistički pokazatelji prosječne cijene m3 i netto ili brutto m2
određenog tipa sadržaja (stambeni, poslovni, trgovački, skladišni i sl. prostori) iz čega
se poznavanjem površine ili volumena planirane građevine može izračunati prilično
točno njena buduća cijena.
- popis prostorija ili prostora

17
Investitor zadaje koje prostore ili prostorije trebamo isprojektirati. Kod malih zadataka
(kiosk, izdvojena pečenjarnica i sl.) može se dogoditi da je cijeli prostor jedinstven pa
popisa prostorija nema. Kod individualnih kuća ovaj popis je vrlo jednostavan i dovoljna
je jedna stranica papira, ali kod velikih i kompleksnih građevina ovaj se popis može
pretvoriti u čitave knjige. Naprimjer, kod projekata za izgradnju bolnica ili čitavih vlada
popis prostorija sadržava tisuće prostorija grupiranih po cjelinama čija ukupna površina
nerijetko prelazi 100 000 m2.
- opis namene i načina funkcionisanja
Kod stambene građevine nije potrebno opisivati čemu služi spavaona ili izba, ali je zato
potrebno opisati specifične zahteve investitora koji se ne razaznaju sami po sebi. U
koliko investitor želi buduće spavaone podijeliti u dvije intimne i nezavisne grupe s
posebnim ulazima, on to mora naglasiti posebnim opisom njihovog funkcioniranja u
programu. Ako to nije naglašeno, ne znači da mu to arhitekt ipak ne smije ponuditi
rješenjem.
- posebne tehnološke opise i projekte
Kada je projektni zadatak vezan za neku proizvodnju ili posebnu funkciju, arhitekt se
mora služiti stručnim podlogama iz tih posebnih područja. Kod benzinske pumpe
tehnološki program ili projekt sadržava način komuniciranja među pojedinim prostorima,
tehničke podatke o horizontalnom i vertikalnom dimenzioniranju, podatke o
protupožarnim uvjetima smještavanja na parceli, uvjete strojarskog i elektro povezivanja
rezervoara za gorivo i istakačkih pumpi, tehničke uvjete ugradnje i nosivosti
autodizalica, uvjete upotrebe materijala i dr. Navedeni program je relativno jednostavan,
jer se s njim često susrećemu u našem životu koristeći automobil pa smo ga kroz
upotrebu i upoznali.
Tehnološki program doma zdravlja je već mnogo kompleksniji, jer se radi o mnogim
medicinskim uvjetima koje vrlo slabo ili nikako ne poznajemo. Pitanja čistih i nečistih
hodnika, komunikacijskih veza za stranke i osoblje su nam već poznata, ali pitanja
sadržaja mikrobiološkog laboratorija ili medicinskih plinova su nam vrlo nepoznata. Zato
medicinski stručnjaci u tehnološkom programu doma zdravlja opisuju i shematski
prikazuju potrebne veze i druge uvjete među traženim prostorijama.
Studiranje programa izvršit ćemo na nekoliko bolničkih primjera. Medicinske ustanove
spadaju u najkompleksnije prostore zbog specifičnih zahtjeva. Ovdje se susrećemo s
mnogim medicinskim pojmovima iza kojih se krije potreban prostor ili prostorija s vrlo
složenim funkcionalnim zahtjevima. Svaka prostorija dimenzinirana je prema svojoj
funkciji i opremi koja u njoj treba biti smještena. Nakon što naučimo (savladamo)
potreban broj prostorija s njihovim međusobnim vezama, moramo ih slagati u manje
cjeline po horizontali i vertikali buduće građevine.
Analiza funkcioniranja sadržaja i disponiranje prostora:
- stvaranje grupa
18
Analizom funkcioniranja sadržaja zadanog projektnim zadatkom saznajemo sve

funkcionalne nepoznanice o potrebi povezivanja ili odvajanja pojedinih prostora ili grupa
prostorija.
Kod muzeja unaprijed su nam poznati gotovo svi potrebni prostori, ali ipak bez
programske podloge koju rade muzeološki stručnjaci ne možemo početi projektirati.
Muzeji su, takođe, vrlo kompleksne ustanove. Program svakog muzeja se slaže prema
njegovom fundusu (zbirkama umjetnina u njegovom posjedu). Na primjerima Franka O
Gehrya u Bilbau,
Stevena Holla u Helsinkiju, Rema Koolhaasa u Roterdamu, Alvara Vieire Size u
Santiagu de Composteli i Renza Piana u Parizu i Amsterdamu proučit ćemo složenost
programa i njihov osebujni način disponiranja programom.
Analizu funkcioniranja stana proučit ćemo na više primjera individualnih kuća (tlocrti i
fotografije kuća: Aalto, Botta, Johnson, LC, Loos, Meier, Mies, Neutra, Niemayer,
Podrecca&Galijašević, Rietveld, Scharoun, Snozzi, 3LHD, Venturi, Williams, Wright)
Individualna kuća predstavlja prvi studentski integralni zadatak, ali i najčešći zadatak u
praksi nakon studija. Zato ovoj temi posvećujem značajnu pažnju kroz analizu
kvalitetnih svjetskih i domaćih primjera individualnih kuća.
Alvar Aalto u kući Mairea (Noormarkku, Finska) izrazito naglašava ulaznom partijom,
blagovanjem i vanjskim trijemom podjelu između boravka i gospodarskog trakta, a
spavanje diže na kat. Tri stubišne vertikale osiguravaju besprijekorno funkcioniranje
pojednih grupa u spavaćem traktu (intimnost, poseban ulaz). Uz glavni ulaz projektirano
je nekoliko sporednih koji omogućavaju sjajno povezivanje vanjskih i unutrašnjih
prostora.
Ulazna streha, trijem, sauna i jezero zatvaraju krug s južnom terasom i tako stvaraju
dodatnu grupu poluzatvorenih prostora.
Philip Johnson Staklenoj kući (New Canaan, SAD) ne radi podjele stana na grupe. Sve
je cjeloviti tekući prostor koji se preklapa, a izdvaja se samo kružna kupaonska jezgra.
Stropna ploha lebdi oslonjena u središtu na jezgru. Kristaličan stakleni volumen potpuno
integrira unutarnji i vanjski prostor. Dispozicija je nebitna, jer sa svih strana dopire
svjetlost i sunce. Uz glavni ulaz projektirana su tri sporedna, po jedan na svakoj
preostaloj strani svijeta. Pojedine stambene funkcije definirane su samo namještajem.
Sve je potpuno definirano do posljednjeg kadra. “Izložbenost” prostora određuje
malobrojnog korisnika, a svakodnevni prosječni život egzistira negdje drugdje.
Mies van der Rohe u kući Farnswordth postupa vrlo slično, ali ipak autohtono. Mies
kuću diže na stupove i ona cijela lebdi u zraku. Podizanjem kuće stvara se povećana
intimnost stanovanja, a ne gubi se moć integracije vanjskog i unutrašnjeg prostora.
Ortogonalna izdužena jezgra u tlocrtu stvara veću mogućnost podjele tlocrta. Gotovo
sve ostale karakteristike su identične Johnsonovoj Staklenoj kući.
Tadao Ando u kući Koshino (Ashiya, Hyogo, Japan) koju zovemo “Kuća Zid” zatvara
prostorne grupe zidom prema cesti u svoju unutrašnjost. Šest spavaonica s tatami
sobom smješteno je u jednom krilu, a roditeljska spavaona u drugom krilu oko
unutarnjeg dvorišta, a sve duboko u suterenu. Dnevni trakt je izdvojen na gornjem
19
nivou, ali je takođe zatvoren. Ando stvara nezavisan svijet za sebe iza zida gdje grupe
veže svijet igre svjetlosti i sjene kroz nadsvjetla i unutarnja dvorišta.
Mario Botta u kući Bianchi (Riva San Vitale, Švicarska) ne grupiše i ne locira prostore
prilagođavajući ih terenu, već naprotiv, spiralno ih slaže po vertikali uz stubišnu jezgru.
Botta kuću “napada” preko mosta s krova. Isto kao 3LHD kroz neizdvojeno spavanje
prodire se vertikalnim dvorištem 7 m prema dolje do boravka. Strane svijeta nisu pose
no tretirane, jer gotovo svaki prostor ima dijagonalnu dispoziciju. Vizure su kontrolirane
kroz kadriranje otvora.
3LHD – Saša Begović, Tanja Grozdanić i Silvije Novak u kući Klara (Zagreb) na strmoj
zapadnoj padini stambene grupe rješavaju inverzno očekivanju. Horizontalna dispozicija
prostora prema zapadu je jedino moguća, ali je zato vertikalna dispozicija autorski
posebna. Ulaz odozgo odvija se preko spavanja do boravka s bazenom na najnižim
nivoima. Spavanje je razdvojeno u četiri nezavisne grupe, svaka sa svojom terasom.
Brojni izlazi iz spavanja, boravka i bazena na teren istovremeno nisu i ulazi, jer im
pristup onemogućava strmina.
Luigi Snozzi u kući Kalman (Locarno, Švicarska) boravak diže iznad spavanja kako bi
iskoristio prekrasnu vizuru na Alpe, a ljetnu terasu-vidikovac izdvaja iz volumena kuće.
Ovim zahvatom terasa ne smeta pogledu iz unutarnjeg prostora, konstruktivno ne
stvara probleme na strmom i neugodnog terenu, a vrlo dobro obuhvaća izduženu i
nepravilnu strmu parcelu. Staza između kuće i terase stvara podzid prema povišenom
terenu i organizira neiskoristivu padinu.
(Nastavak detaljne analize primjera na grafičkim prikazima)
- određivanje ulaza
Kod jednostavnih funkcija osim glavnog ulaza može se javiti gospodarski ulaz, a kod
složenijih funkcija broj i vrst ulaza određena je načinom funkcioniranja građevine. Veliki i
raznorodni sadržaji smješteni u istoj građevini zahtijevaju projektiranje brojnih ulaza za
pojedine namjene i njihove potrebe mogućeg odvojenog funkcioniranja. Uz glavni ulaz
za posjetitelje često se projektiraju posebni ulazi za hendikepirane osobe, ulazi za
osoblje, za snabdjevanje, tehnički ulazi za specijalne namjene (strojarnice i sl.),
automobilski ulazi, pa čak i ulazi za životinje (manja preklopna vrata u vratima).
Diferenciranje ulaza proučit ćemo kod nekoliko slavnih svjetskih suvremenih muzejskih
građevina (Gehry, Holl, Siza, Koolhaas, Piano) - disponiranje grupa prostora
Ova potreba povezivanja ili odvajanja uzrokuju naša prva razmišljanja o disponiranju
(smještavanju) pojedinih grupa prostora po horizontali i vertikali. S jedne strane
disponiranje se vrši prema gustoći i načinu komuniciranja promatrane grupe s terenom
ili drugom grupom, ali i prema stranama svijeta obzirom na osunčanje, vizure ili druge
utjecaje okoliša građevine na njeno funkcioniranja (buka, intimnost, sigurnost i kontrola i
sl.).
20
Funkcioniranje sadržaja često ovisi o vizuri i visini (čuvar plaže, kontrola zračne luke,
snimanje događaja i t.d.), o gravitaciji, plimi i oseki (plutače, naftne platforme, tobogani,
vodotornjevi, brane), zatim o akustici prostora (zatvoreni i otvoreni teatri, tonski studiji),
o prirodnim uvjetima (mlinovi, vjetrenjače, ribnjaci, skijališta) i tako bismo mogli
istraživati sve specifičnije uvjete koji utječu na makro i(li) mikrolociranje različitih
sadržaja. Kod industrijskih građevina dispozicija sadržaja gotovo isključivo je vezana s
tehnološkim procesom tj. funkcioniranjem sadržaja (naprimjer: silos, hidrocentrala,
vodotoranj, rafinerija i dr.)
Bitno je znati iskoristiti specifični zahtjev sadržaja ili investitora i od njega osmisliti
ORIGINALNI ARHITEKTONSKI KONCEPT buduće građevine (stvoriti autorsko djelo).
4. PREDAVANJE
39. SHEMA TEHNOLOŠKOG PROGRAMA BENZINSKE PUMPE

40. SANTIAGO CALATRAVA: VRATA
43. POPIS DIJELA BOLNIČKIH ODJELA
44. PROGRAM DOMA ZDRAVLJA
47. IGOR FRANIĆ: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, ZAGREB
51. GUSTAV PEICHL: TVORNICA ZA PROČIŠĆAVANJE VODE, WIEN, AUSTRIJA
52. RENZO PIANO: ZNANSTVENI I TEHNOLOŠKI CENTAR, AMSTERDAM, HOLANDIJA
56. RENZO PIANO: BEAUBOBURG, PARIZ, FRANCUSKA
COMPOSTELA
COMPOSTELA
69. RICHARD NEUTRA: KUĆA LOVELL, LOS ANGELOS, SAD
21
74. RICHARD MEIER: KUĆA WEINSTEIN, OLD WESTBURY, NEW YORK, SAD
5. PREDAVANJE
PRIRODNA VREDNOST
- arhitektonska koncepcija kroz prizmu prirodnih vrijednosti

- aktivni i pasivni okoliš, prirodne ljepote i devastirani krajolik
Svladavajući izražajnost arhitektonskog jezika, izraza svakog arhitekta, ulazimo u

dubinu arhitektonskog projektiranja. Na početku toga mukotrpnog, ali slatkog procesa
nalazi se ARHITEKTONSKA KONCEPCIJA.
Proces projektiranja se sastoji iz dvije faze:
- arhitektonske koncepcije
- razrade
Arhitektonska koncepcija je prvi, ali i najvažniji segment arhitektonskog stvaralaštva. To

je osnovni nivo reda pri slaganju prostora u cjelinu. To je početni arhitektonski crtež
kojim se prezentira IDEJA o budućoj građevini koji nužno ne sadrži oblikovne
karakteristike buduće građevine, već temeljne karakteristike buduće građevine. To je
prijelomni trenutak kada se javlja jasna vizija mogućeg rješenja. Ona sadrži samo
temeljne karakteristike budućeg prostora. Konkretna spoznaja nastaje kada je naše
znanje bogato brojnim ulaznim podacima, ali rjeđe, može nastati i puno prije intuitivnim
dosegom projektanta. Intuitivna spoznaja najčešće ima formalni karakter koji se
razradom ne uspijeva obogatiti već ostaje formalističan. Tu oblik nadvladava sadržaj.
Prvim jasnim crtežom koncepcije prostora izražava se arhitektonska potreba za
unošenjem INTELEKTUALNIH vrijednosti u arhitektonski prostor pomoću kojih se
stvara poseban red. Takav red često nismo u mogućnosti racionalistički interpretirati i
zato ga slobodno možemo nazvati METAFIZIČKIM.
Svako racionalno objašnjenje arhitektonske koncepcije dovodi nas bliže većim
objektivnim vrijednostima naše zamisli, isto kao što nas, u principu, iracionalnost vodi u
formalističke arhitektonske vode. Kada smislite neku arhitektonsku koncepciju, dužni ste
prvo sebi odgovoriti objektivnim razlozima i argumentima zašto je to zamišljeno upravo
TAKO ZAMIŠLJENO. Nakon što ste uspjeli skupiti dovoljno uvjerljivih objektivnih
kriterija vrijednosti zamišljene koncepcije prostora vjerovatno ćete uspjeti isto dokazati
vrijednost vašeg stručnog rada i vašem investitoru. Svaki drugi put ima daleko manje
šanse na uspjeh.
22
Građevina bez koncepcije ima vrlo male šanse da postane arhitektonska

vrijednost i obično ostaje gola fizička (građevinska) vrijednost kojom se osiguravaju
primarni zahtjevi investitora za m2 ili m3 prostora. Unošenjem duhovnih potreba
građevinsku vrijednost prostora pretvaramo u arhitektonsku vrijednost.
Bez koncepcije ne smemo projektiovati!
Arhitektonska koncepcija stvara se u kontekstu vanjskih i unutarnjih utjecaja. Najvažniji
vanjski faktor je okoliš u širem smislu u kojem gradimo. Pod širim smislom
podrazumevam prostor okoliša veći od parcele za izgradnju. Okoliš ima:
- prirodnu vrijednost
- društvenu vrijednost
Prirodna vrednost može biti pozitivna i negativna. Pozitivnu vrednost okoline čine
njegove lepote, a negativnu uglavnom devastacije i uništavanja koje mu je učinio
čovjek.
Vrlo rijetko ćemo naići na neprivlačne dijelove okoliša. Međutim, vrlo često ćemo
videti vrlo privlačne delove prirode u kojoj vladaju nepovoljni uslovi za izgradnju. Danas
ćemo se baviti istraživanjem prostora za izgradnju kada MOŽEMO BIRATI. Najčešće
arhitekt može birati samo mikrolokaciju građevine na parceli, a ne položaj parcele.
Svaku mogućnost izbora trebamo iskoristiti.
Arhitekt ima izbor kada radi na urbanističkom planiranju. Samo ćemo se dotaknuti
urbanizma kroz planove Le Corbusiera za Chandigar i Rema Koolhaasa za Melun
Senart.
To su planovi novih gradova, ali ista pravila izbora lokacije za prostorni smještaj
pojedinih sadržaja vrijede i za manje prostorne cjeline kao što je pojedina zgrada.
Planovi Chandigara i Melun Senara pokazuju neke od načina uvažavanja utjecaja
prirodnih osobina sredine u kojoj gradimo. Vidimo da planovi ističu postojeće prirodne
vrijednosti prostora uz koje autori planova organiziraju javne sadržaje otvorenog tipa, a
stambene zone smještavaju u manje interesantne i manje kvalitetne prostore čijom
organizacijom stvaraju nove mikrokvalitete prostornih cjelina i ukupno podižu vrijednost
tih prostora.
Kod Koolhaasa vidimo posebnu metodologiju rada istraživanjem rastera sadržaja

i APLIKACIJOM poznatih sadržaja u novom prostoru kojim se potvrđuju potencijali
prostora ili dobivaju argumenti protiv određenih prijedloga.
Prirodna vrijednost okoliša može se podjeliti u arhitektonskom smislu na:
- aktivni okoliš
- pasivni okoliš
Aktivni okoliš je onaj okoliš koji svojim karakteristikama inspirira određene

utjecaje na arhitektonsko djelo koje se gradi u njemu, koji u arhitektu izaziva stvaranje
novih ideja o gradnji. Pasivni okoliš svojim neutralnim djelovanjem smanjuje mogućnosti
inspiracije i argumentacije za “upravo takvo odabrano rješenje”. Aktivni i pasivni okoliš
mogu imati ili pozitivnu ili negativnu prirodnu vrijednost.
Laici biraju najljepši prirodni ambijent za izgradnju vlastitog i egoističnog prostora. Na taj
23
način prirodne ljepote se bitno mijenjaju i to uglavnom na lošije. Uništava se nepovratno

okoliš. Ovaj proces naziva se arhitektonsko zagađenje. Svaka arhitektonska intervencija
u prostoru većih ili manjih pozitivnih arhitektonskih vrijednosti ne smatra se
arhitektonskim zagađenjem. Doslovnim shvaćanjem ove teze ne bi bilo bezbrojnih
arhitektonskih najkvalitetnijih djela kroz povijest prostora od kineskog zida i egipatskih
piramida, preko grčkih i rimskih hramova i gradova do suvremenih novih gradova,
mostova ili umjetnih otoka od Hong Konga i Japana do Nizozemske. Tezu o
arhitektonskom zagađenju potvrđuju brojni primjeri naše jadranske obale. Izuzetni
predjeli obale i otoka nepovratno su uništeni nekontroliranom stambenom ili
industrijskom izgradnjom posebice u zadnjim desetljećima prošlog stoljeća. Izgrađivanje
obale do mora često čitamo po novinama.
Otoci su bez stanovnika tijekom godine sve do ljetne sezone, ali su zato prepuni vikend
naselja zatvorenih prozora i škura većim dijelom godine. Zatvoreni redovi prozora i
lukova neprimjereno dižu se u visinu i širinu, te nestaje najljepši prirodni okoliš.
Brojne tvornice, skladišta, ranžirni kolosjeci, usjeci i nasipi od Plomina preko Zadra do
Kaštelanskog zaljeva trajno su smanjile prirodne vrijednosti svog prostora.
Promijenjene su vizure, iskrčene šume, erodirano tlo i promijenjeni vodotokovi na
mnogim obroncima brda i planina. Dovoljno je da se samo svatko sjeti sebi najbliže
situacije na obroncima Medvednice ili bilo koje druge situacije. Svaki obronak u blizini
bilo kojeg grada nagrižen je nekontroliranom i ružnom privatnom izgradnjom među
šumama, vinogradima ili voćnjacima.
Nastaju brojne lokacije odlagališta smeća i otpada u blizini naselja, ali ne i na
mjestima
pogodnima za takve namjene. Odlagališta se trajno ne saniraju i svojim djelovanjem širi
se uništena prirodna vrijednost. Naselja se grade na mjestima gdje nema ili ne može biti
izgrađena infrastruktura vodovoda, kanalizacije, pristupnih cesta i energije, a
improvizirana infrastruktura postaje trajni zagađivač prirode. Bez kvalitetne kanalizacije
uništava se biljni i životinjski svijet oko nas. Uništavaju se parkovi prirode od Plitvičkih
jezera, preko Mljeta do Kornata. Ukratko, prirodni okoliš gubi svoje ljepote.
Ali, uništeni okoliš nije samo naš lokalni problem. To je svjetski problem broj jedan.
Pitanje samoodržanja čovjeka. Pokušavajući sebi pomoći, čovjek uništava okoliš i sebi
odmaže.
Uništavanje brazilskih prašuma krčenjem, ruskih jezera izgradnjom tvornica,
norveških obala naftom isto je što i uništavanje Venecije trajnim zatopljavanjem ili
Dioklecijanove palače unutrašnjim razgrađivanjem, rušenjem i dograđivanjem.
Prirodno pozitivnu vrijednost posjeduje i onaj okoliš u kojem su već izgrađena
arhitektonska djela, a koja su se svojom kvalitetom stopila s prirodnim ambijentom i
stvorila novu trajnu vrijednost bez koje je nezamisliv sadašnji prostor.
Arhitektonsko zagađenje prije svega uništava okoliš NEPRIMJERENOM KVALITETOM
I KOLIČINOM arhitekture.
Najbitnije je da, arhitekti biranjem uništenih, ali aktivnih prirodnih vrijednosti za

izgradnju čine dvostruko pozitivnu korist okolišu:
- ŠTITE PRIRODNE LJEPOTE I KVALITETE (tamo gdje ih ima)

- UNOSE NOVE VRIJEDNOSTI (tamo gdje ih nema)
24
Kvalitetnom izgradnjom mogu se ispraviti uništene vrijednosti krajolika

unošenjem novih arhitektonskih vrijednosti u područja uništenog okoliša.
Artefakti koje čovjek stvara mogu trajno promijeniti sliku kraja u kojem gradimo.
Zato moramo “tri” puta misliti, a “jednom” graditi.
Svi primjeri koje analiziramo imaju visoke vrijednosti arhitektonskog djela nastale
iz jedinstva utjecaja postojećeg stanja na mjestu na kojem gradimo i arhitektonske
invencije.
Jedinstvo prirode i arhitekture je naš konačni cilj i zato ovdje istražujemo mogući
primjereni put do njega. Ta simbiotička povezanost predstavlja željeni metafizički red.
5. PREDAVANJE
1. PRIRODNA VRIJEDNOST
4. DEVASTIRANI OKOLIŠ: SYDNEY, AUSTRALIJA
5. LE CORBUSIER: URBANISTIČKI PLAN CHANDIGARA, INDIJA
6. REM KOOLHAAS: ANALIZA PROSTORNE LOKACIJE SADRŽAJA, MELUN SENART,
FRANCUSKA
7. REM KOOLHAAS: SKICA CENTRALNIH SADRŽAJA, MELUN SENART, FRANCUSKA
8. REM KOOLHAAS: ISTRAŽIVANJE RASTERA SADRŽAJA
9. REM KOOLHAAS: ISTRAŽIVANJE POLJA GUSTOĆE
10. FRANK O GEHRY:
VITRA MUZEJ NAMJEŠTAJA, WEIL AM RHEIN, NJEMAČKA - KONCEPCIJA ZASNOVANA
NA INTUICIJI ARHITEKTA
11. FRANK O GEHRY:
VITRA MUZEJ NAMJEŠTAJA, WEIL AM RHEIN, NJEMAČKA - KONCEPCIJA ZASNOVANA
NA INTUICIJI ARHITEKTA
12. SERGIO PUENTE & ADA DEWES: KUĆA U TEPOTZLANU, MEKSIKO - UVAŽAVANJE
PRIRODNIH MIKROLOKACIJSKIH UVIJETA
13. RENZO PIANO: KULTURNI CENTAR, NOUMEA, NOVA KALEDONIJA
16. ALVARO VIEIRA SIZA: BOA NOVA TEA BAZEN, KUĆA I RESTORAN, LECA DA
PALMEIRA,
PORTUGAL
PALMEIRA,
PORTUGAL
PALMEIRA,
PORTUGAL
PALMEIRA,
PORTUGAL
20. ALVARO VIEIRA SIZA: ARHITEKTONSKI FAKULTET, PORTO, PORTUGAL
21. NORMAN FOSTER: HONGKONGŠKA I ŠANGAJSKA BANKA, HONG KONG
22. NORMAN FOSTER: MOST, MILLAU, FRANCUSKA
23. NORMAN FOSTER: MOST, MILLAU, FRANCUSKA
25
24. SHOEI YOH: KUĆA ITOSHIMA, FUKUOKA, JAPAN

25. SHOEI YOH: KUĆA ITOSHIMA, FUKUOKA, JAPAN
26. GUNAR ASPLUND: KREMATORIJ, ŠTOKHOLM, ŠVEDSKA
27. GUNAR ASPLUND: KREMATORIJ, ŠTOKHOLM, ŠVEDSKA
28. MILAN MITEVSKI: STRELIŠTE PAMPAS, OSIJEK
29. IVAN CRNKOVIĆ: KUĆA DROPULJIĆ, PROLOŠAC, IMOTSKI
30. AMSTERDAM - STVARANJE NOVOG OKOLIŠA - KNSM, BORNEO, SPORENBURG,
JAVA
31. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: PAVILJONI U DE
HOGE
VELUWE PARKU, OTTERLO, NIZOZEMSKA
32. TADAO ANDO: KAPELA I KAZALIŠTE, KOKKAIDO, JAPAN
35. CARLO SCARPA: GROBLJE OBITELJI BRION, TREVISO, ITALIJA
6. PREDAVANJE
DRUŠTVENA VRIJEDNOST
- socijalni utjecaj
- analiza isplativosti
- kulturne potrebe
Gradeći za POJEDINAČNOG INVESTITORA arhitekt gradi za DRUŠTVENU

ZAJEDNICU. Njegov zadatak je društveno angažiran i zato izuzetno osjetljiv.
Arhitekt fizički gradi:
- u praznini prirodnog okoliša

- u tkivu formiranog urbanističko - arhitektonskog okoliša
U okolišu oko nas je, s jedne strane, prirodna vrijednost, a s druge, to je

društvena vrijednost ARTEFAKATA postojećih prostora koju je čovjek stvorio svojom
izgradnjom kroz povijest. To su imenovane i neimenovane graditeljske vrijednosti koje
je čovjek stvorio gradeći u prirodnom okolišu.
Sve što je čovjek stvorio gradeći sklonište i stanište nema automatski po sebi
vrijednost.
Vrijednost nastaje kada arhitekt uspijeva uskladiti život prirode i arhitekture u
međusobnom uvažavanju. Kada arhitektura urasta u prirodne pukotine, kada
upotpunjava njene praznine, kada čuva zelenilo, kada se ne razmeće veličinom i
oblicima, imamo beskonačno kada … Tada nastaju vrlo vrijedna pojedinačna ili
ambijentalna arhitektonska djela.
Društvenu vrijednost čini USPJELA POJEDINAČNA GRAĐEVINA i(li) AMBIJENTALNI
26
SKLAD više građevina. Posebnu društvenu vrijednost čini uspjela pojedinačna

građevina koja osim ostvarivanja investitorskog privatnog cilja zadovoljava i duhovne
i(li) fizičke potrebe zajednice.
Carme Pinos i Enric Miralles U Barceloni grade gradski trg na krovu građevine u
privatnom vlasništvu. Nije bitno čije je to vlasništvo, već altruistički doprinos građanima
Barcelone.
Njihova je dužnost da koriste prostor, ali i obveza da ga čuvaju i održavaju. Ovdje
je
stvorena nova društvena vrijednost građevine i ambijenta istovremeno, iako to nije bio
arhitektonski zadatak. Arhitekti su zadovoljili društvenu potrebu zajednice, a mi je
trebamo čuvati i dograđivati.
Julia Bolles Wilson i Peter Wilson u Roterdamu na Koop van Zuidu rade na uređenju
obale. Njihova uzdignuta pasarela i kuća za kontrolora mosta imaju daleko veću
vrijednost od temeljne arhitektonske zadaće. To je sudarna granica dva događaja,
sudar mora i grada. to je mjesto izmjene dolazećih i odlazećih pogleda. To je simbol
tvrdog i mekog, simbol dinamičnog i statičkog, simbol straha i želje. Svatko u blizini
poželi baciti pogled s pasarele ili iz kontrolne kuće, a moramo priznati, to je više od
krova nad glavom za kontrolora mosta.
Isti arhitekti ovdje grade “dinamički toranj”, tj. informacijski stup. “Dinamički
toranj” nije samo čelična konstrukcija za pridržanje informacijskih oznaka već dinamička
skulptura – mobil koja posebno slikovito pokazuje mijene vjetra i mora.
Ambijentalni sklad Motovuna više je nego očit. Spiralno poštivanje slojnica terena
pri njegovoj gradnji kroz vijekove je dosljedno poštivano. Mjerilo, oblik i materijal
međusobno su usklađeni.
Arhitektonski naglasak gradskim zidinama i tornjem nije izostao, ali je ostao
u granicama sklada brežuljka. Jedna kuća pridržava drugu, jedna brani drugu, a ne
zaklanja još pogled i osunčanje. Visoko zelenilo ispunjava reške među kućama. Jedna
kuća drugoj stvara iskoristivi horizontalni vrt na inače strmoj padini. Zajednički se
najlakše brani, zajednički zid je najkraći i najjednostavniji, čitaj najjeftiniji. Tu je prisutna i
pojedinačna i društvena vrijednost. Priroda je izmijenjena, ali ne i ugrožena. Postignuto
je jedinstvo prirode i arhitekture.
Ambijentalni sklad ne nastaje uvijek. Vrlo često pojedine građevine i(li) cijele sredine ne
posjeduju nikakve vrijednosti i tvore ružne i nesretne okolnosti oko nas. Građevinama
se uništava priroda, a ne stvara njen nadomjestak. Lako se možemo sjetiti golemih
područja punih kuća bez identiteta i ljepote.
Kako se oduprijeti fizičkoj potrebi građenja kada prostor nije POGODAN ili PODOBAN
da se u njemu gradi? Pravila nema, ali zato ima bezbroj primjera koji pronalaze
individualni put i stvaraju nove vrijednosti.
Na mjestu New Yorka ili Chicaga jednom je bilo nešto drugo. Sada u dijelu toga
vlada nova ljepota i vrijednost cityja. Tu su vrijedni pojedinačni objekti, ali i njihova
zajednička nezamijenljiva vrijednost. U panorami ističe se briljant među tornjevima:
John Hancock Tower koji su projektirali SOM – Skidmore, Owings i Merrill ili stambeni
tornjevi Mies van Der Rohea. Ovdje je uništena priroda nadomještena jedinstvenom
arhitekturom pojedinačnih i zajedničkih vrijednosti.
27
Uništeni okoliš industrijom, prometom ili arhitektonskim zagađenjem može se mijenjati

na bolje novim arhitektonskim djelom. Na primjerima Petera Eisenmana na zgradi
Konvencijskog centra u Columbusu ili Herzoga i de Meurona na zgradi željezničkog
Signalnog tornja u Baselu vidimo da se arhitektonskim djelom popravlja kvalitet sredine.
Eisenman ne gradi novu halu već strukturalnu slikovitu kompoziciju koja u svojim
cezurama stvara socijalizirajuće zatvorene ili pritvorene prostore. Herzog i de Meuron
korpulentni Signalni toranj oblače u strukturu koja se dinamički ponaša u prostoru
različitih vizura. To omogućava dosadnom utilitarnom objektu mijenu sličnu kretanju
vlaka. To je mali duhovno estetski pomak na razini pojedinačnog djela u korist
zajednice.
Svaka zajednica ima primarne i sekundarne potrebe. Stanovanje i rad su svakako
primarne, a kultura, sport i odmor sekundarne. Pored navedenog postoje i druge
potrebe, a među njima je potreba za ljepotom. Arhitektonski cilj treba biti postizanje
VIŠEG REDA među građevinama u okolišu. Pri tome arhitekt treba racionalno postupati
s novcem za gradnju i ne trošiti ga više od potrebnog. Promotrimo arhitektonski
minimalizam u djelu Wilson & Wilsona na Medicinskom i poslovnom centru u Castrop –
Rauxelu. Autori se brane od prometa utilitarnom i jeftinom zgradom na kojoj se
pojavljuje samo plošna igra prozora. Kompozicijom drugog volumena zakriljuju
mikroprostor dječjeg igrališta. Ova oaza oblikom zgrade dobiva scenografiju i zaštitu od
prometa. Jednostavno, jeftino i društveno korisno.
Veliki arhitekti stvaraju velika djela velikim gestama. Arne Jacobsen u projektu
restorana za Hannover stvara briljantno jednostavnu skulpturu na dva mega stupa iznad
baroknog parka. Dižući se u zrak Jacobsen ne zaklanja park, a svakom posjetitelju
restorana pruža jedinstven pogled pri tome gradeći novi gradski simbol. Staro i novo se
međusobno uvažavaju, a ekonomska isplativost restorana postaje neizmjerno veća.
Na privatnim kućama očekujemo manje društvene doprinose nego na javnim
građevinama. Mihael Arn na crnoj kući u Munchenbuchseeu ne trudi se graditi
regionalno, ali pazi da svojom suvremenošću ne izazove sukob sredine. On kuću locira
dublje u vrtu, na vlastitim nogama u postojećem zelenilu. Prema susjedima radi
zatvoreno pročelje i tanku vezu mostom s intimnim ulazom malog formata. Ali zato s
vrtne strane oslobađa se ogromna staklena stijena koja osigurava slobodu korisnika
kuće bez društveno nepoželjnih pogleda. Ovdje je društvena vrijednost duh
suvremenosti u koegzistenciji s vernakularnim.
Kengo Kuma na Bambus kući u Kamakuri razdvaja prizemlje od kata stvarajući
masivnu ugrađenu bazu u nagnuti teren i laki “bambus” kat. Lepršavost autohtonog
materijala stvara igru vidljivog i nevidljivog toliko bliskog japanskoj duhovnoj kulturi.
Arhitektonski sklad prozračnosti prizemne staklene stijene i prozračnosti bambus
zavjese spaja staro i novo u jedinstveno novo i zajedničko. Ova nadnaravna igra
bambusa oko mega terase stvara dinamičku scenografiju u javnom pročelju, ali
privatnoj terasi.
Divno možemo usporediti potpuno suprotne stavove Jacquesa Herzoga i Pierrea
de Meurona na kući Frohlich u Stuttgartu i grupe 3LHD – Saše Begovića, Tanje
Grozdanić i Silvija Novaka na kući P u Donjoj Stubici. Vernakularno i jeftino nije uvijek
mana. Značajan sociološki utjecaj može se postići individualističkom primjenom
uobičajenih oblika i materijala. Ove dvije kuće su inspiracija svakom laiku koji gradi
svoju kuću bez arhitekta.
28
Izvorni oblici kuće s krovom na dvije vode mogu se interpretirati jeftino i

jednostavno duhom jednog materijala za krov i pročelje. Uz malo arhitektonskog
umijeća oko krovnih prozora na kući Frochlich ili oko žlijeba bez “labuđeg vrata” i vidljive
vertikale na kući P unose razmišljanje u svoje susjedstvo.
Pokušaj zaokruživanja teme o društvenoj vrijednosti prostora dat ću na Carme
Pinosovom i Enric Mirallesovim Park grobljem Igualada u Barceloni. Oni grade novo
park groblje u rasjeklini i uništenom kamenaru. Prostor nema prirodnu vrijednost izuzev
lijepog pogleda na grad. Mikrolokacija je skrivena, bremenita kamenom i blizinom
industrijskih pogona.
Novi komunalni zahvat u ovom prostoru mijenja situaciju na bolje. Utilitarni dio
grobnica smirujuće je jednostavan, a ipak posebno nadahnut. Osnovno oblikovanje
građevine učinjeno je vertikalnim lomom i nadnaravnom strehom, a dodatna vrijednost
ambijenta džepovima ozelenjene pukotine. Neslućeni doprinos je svakako kosi stubišni
prodor kroz grobničke redove između različitih visinskih nivoa. To je izvjesni “deus ex
machina” u funkcionalnom redu. Raspon djelovanja u prostoru od urbanističke lokacije
do arhitektonske invencije na detalju, ne nužno samo utilitarnom, potencijalno pruža
svakom arhitektu šansu da njegovo djelo postane kvalitativni doprinos povijesti. Park
groblje Igualada svakoko to jest.
Urbani prostor ili neizgrađeni krajolik ne smiju biti imuni niti od umjetničke
intervencije. Metalni drvored dvojca Pinos i Miralles u Aveniji Paseo Icario u Barceloni
svakako je neočekujuća slika, ali danas bi Barcelona bila siromašnija da nema ovih
skulptura.
Ljepota okoliša novog doba nam nadolazi. Predivna vizura tehnologije
vjetrenjača i plavetnila Danskog mora i neba danas još straši samo “slijepe zaštitare
prirode”. Svaka tehnologija ne uništava okoliš. Bez novog i novosti ne bi bilo niti
piramida, niti hramova, niti kineskog zida, niti vjetrenjača, niti…
Zaključimo: U principu, prostor nije pogodan ili podoban za gradnju kada je

ambijentalno zaokružen u slici, mjerilu, cjelovitosti, kada mu gradnjom smanjujemo
prirodne osobitosti i kvalitete uništavajući zelenilo, pogled, grubo mijenjajući sliku…
6. PREDAVANJE
1. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: TRADICIONALNI OKOLIŠ, MOTOVUN

2. DRUŠTVENA VRIJEDNOST: NOVI OKOLIŠ, CHICAGO, SAD
3. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: DINAMIČKI TORANJ, KOOP VAN ZUID,
ROTERDAM, NIZOZEMSKA
4. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: GRADSKI TRG NA KROVU, BARCELONA,
ŠPANJOLSKA
5. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: ZID U VINARIJI, NAPA VALLEY,
CALIFORNIA, SAD
6. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: ISTRAŽIVANJE MJERILA, PROJEKT
OLIVETTI, BARCELONA
7. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: SIGNALNI TORANJ, BASEL, ŠVICARSKA
8. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE, KOOP VAN ZUID,
9. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE, KOOP VAN ZUID,
29
10. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREĐENJE OBALE I ČUVAR MOSTA,
KOOP
VAN ZUID, ROTERDAM, NIZOZEMSKA
11. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: KONTROLOR MOSTA, KOOP VAN ZUID,
12. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: MEDICINSKI I POSLOVNI CENTAR,
CASTROP-RAUXEL, NJEMAČKA
13. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: MEDICINSKI I POSLOVNI CENTAR,
CASTROP-RAUXEL, NJEMAČKA
14. RENZO PIANO: ROBNA KUĆA, BERCY, PARIZ, FRANCUSKA
15. RENZO PIANO: ROBNA KUĆA, BERCY, PARIZ, FRANCUSKA
16. BORIS MAGAŠ: HAJDUKOV STADION, POLJUD, SPLIT
17. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: PARK GROBLJE IGUALADA, BARCELONA,
ŠPANJOLSKA
ŠPANJOLSKA
ŠPANJOLSKA
ŠPANJOLSKA
ŠPANJOLSKA
22. PETER EISENMAN: KONVENCIJSKI CENTAR COLUMBUS, OHIO, SAD
25. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: SIGNALNI TORANJ, BASEL, ŠVICARSKA
26. STEVEN HOLL: MUZEJ KNUTA HANSUNA, HAMAROY, NORVEŠKA
27. STEVEN HOLL: MUZEJ KNUTA HANSUNA, HAMAROY, NORVEŠKA
28. STEVEN HOLL: MUZEJ KIASMA, HELSINKI, FINSKA
31. STEVEN HOLL: KAPELA SV. IGNACIUSA, SVEUČILIŠTE SEATTLE, WASHINGTON, SAD
34. ARNE JACOBSEN: RESTORAN, HANNOVER, NJEMAČKA
35. GIUSSEPE TERRAGNI: VRTIĆ SANT ELIA, COMO, ITALIJA
36. MIHAEL ARN: CRNA KUĆA, MUNCHENBUCHSEE, NJEMAČKA
37. MIHAEL ARN: CRNA KUĆA, MUNCHENBUCHSEE, NJEMAČKA
38. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: KUĆA FROHLICH, STUTTGART,
NJEMAČKA
39. 3LHD - SAŠA BEGOVIĆ, TANJA GROZDANIĆ & SILVIJE NOVAK: KUĆA P, DONJA
STUBICA
40. KENGO KUMA: BAMBUS KUĆA, KAMAKURA, KANAGAVA, JAPAN
41. PETER EISENMAN: GUP REBSTOCK PARK FRAMKFURT, NJEMAČKA
42. PETER EISENMAN: GUP REBSTOCK PARK FRAMKFURT, NJEMAČKA
43. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: GORAN RAKO & BOJAN RADONIĆ:
STANOVANJE, DEN BOSH, NIZOZEMSKA
44. CARME PINOS & ENRIC MIRALLES: AVENIJA PASEO ICARIO, BARCELONA,
ŠPANJOLSKA
45. JEDINSTVO PRIRODE I ARHITEKTURE: NOVI OKOLIŠ, DANSKA
30
7. PREDAVANJE
NASLEĐENA URBANA VREDNOST
- ambijentalna vrednost
- pojedinačna vrednost
Do sada smo utvrdili da zgrada kao arhitektonsko djelo može imati:
- pojedinačnu vrijednost (koju pronalazimo u međusobnom skladu njenih

dijelova) i
- društvenu vrijednost (kada zgrada zadovoljava i šire interese koji nadilaze
zahtjeve investitora)
Građenje u već izgrađenom prostoru zahtjeva metodologiju projektiranja koja se

znatno razlikuje od načina projektiranja u slobodnom okolišu. U slobodnom okolišu na
arhitekturu utječu teren, klima i projektni program, a u već izgrađenom prostoru na
arhitekturu dodatno utječe NASLIJEĐENA URBANA VRIJEDNOST bilo kroz
pojedinačne ili zajedničke (ambijentalne) vrijednosti.
Urbana vrijednost ne nastaje sama po sebi povećanjem broja zgrada na jednom
mjestu. Ona nastaje iz specifičnog odnosa skupine zgrada, najčešće u gradovima, ali
ne nužno.
Kada se u stambenom susjedstvu pojave specifični prostorni odnosi pojedinačne
vrijednosti zgrada dobivaju ambijentalnu vrijednost ili vrijednost višeg reda. Takvu
vrijednost moramo poštivati prilikom nove izgradnje bilo da se radi o selu, naselju ili
gradu.
Velika urbana vrijednost postiže se kroz dugi vremenski period dodavanjem
svake nove generacije graditelja i arhitekata. Vrlo je teško u jednom dahu (kratkom
vremenskom periodu) stvoriti ono što razvijaju generacije. Zato nas postojeće stanje
obvezuje.
Naslijeđena urbana vrijednost okoliša značajno nas obvezuje u radu na
poštivanje postojećih vrijednosti. Prvo smo dužni PROČITATI I SHVATITI postojeće
vrijednosti, a zatim gradititi tako da novu građevinu INTERPOLIRAMO u postojeće
praznine.
Definiciju interpolacije i interpoliranja nije lako dati. Svaki arhitekt nosi u sebi
specifične nijanse toga značenja. U užem smislu interpolacijom zovemo zgradu koja je
UGRAĐENA između dvije postojeće zgrade, a u najširem smislu svaka zgrada je
interpolacija, jer se artificijelno ugrađuje u postojeću sredinu i okoliš. U relativnom
smislu interpolacija je zgrada koja ima POSEBAN ODNOS sa svojim susjedstvom.
Taj poseban odnos ne dozvoljava nam da u postojećem gradskom tkivu gradimo kako
hoćemo. Tu je smanjena sloboda arhitektonskog djelovanja. U nekim slučajevima
arhitekt dobiva konzervatorsko tehničke uvjete za izgradnju novog objekta. Ove uvjete
izdaje nadležna služba za zaštitu spomenika kulture. U njima se navode ograničenja u
projektiranju u smislu definiranja:
31
- maksimalnih gabarita izgradnje

- položaja građevine na parceli
- vrste materijala od kojih se može graditi
- oblika dijela (napr. krova) ili cijele građevine (ponekad)
Ovakva ograničenja mogu biti vrlo frustrirajuća na projektanta. Nadležne službe

izdaju ovakve parametre po shemi “najbolje je ništa ne mijenjati”. U tome prednjače naši
kolege povijesničari umjetnosti temeljem tipa svoga studija. Suprotno tome, arhitekti su
skloni “graditi pošto-poto” temeljem tipa svoga studija i sukob ograničenih interesa je tu.
Iako postoji početni suprotni interes dvije grupacije stručnjaka, postoji i mnogo potreba
za njihovom zajedničkom suradnjom u interesu prostora. Činjenice govore u prilog
arhitektima. Cijela povijest arhitekture nastala je tako da su se taložili jedan pored i
preko drugoga različiti stilovi i načini gradnje. Od postojećih antičkih građevina, preko
srednjevjekovnih djela, renesansnih, romaničkih, gotičkih, baroknih, rokoko, secesijskih
i klasicističkih stilova do modernističkih i drugih suvremenih načina gradnje nastajale su
pojedinačne i ambijentalne vrijednosti u prostoru. Svako vrijeme je donosilo svoje
vrijednosti. Sve zajedno je neizmjerno vrijedno. Zato niti danas nije dobro ograničiti
djelovanje arhitektonskog umijeća, niti je moguće zaustaviti vrijeme ili ga vratiti što se
ponekad može zaključiti iz prestrogih konzervatorskih uvjeta.
Međutim, i kada nisu zadani konzervatorsko tehnički uvjeti za izgradnju novog
objekta ne znači da možemo graditi kako nam padne na pamet. I tada postoje
NEPISANA PRAVILA ponašanja u izgrađenom prostoru koja svaki arhitekt mora sam
pronaći i odmjeriti. Ta nepisana pravila možemo i MORAMO tražiti u skladnosti:
- mjerila
- položaja
- ritma
- materijala
- boje
u poštovanju:
- duha vremena
- društvenih potreba
- običaja i navika (kulture života)
- prirodnih tokova
- vizura
Metodologija interpoliranja poznaje dvije osnovne koncepcije:
- uklapanje
- kontrast
Pod uklapanjem se vrlo često misli na fizičku mimikriju nove zgrade i okolnih
starih zgrada, a pod kontrastom na formalističko suprotstavljanje. Istina je da oko sebe
32
možemo vidjeti zgrade stare tek nekoliko mjeseci ili godina koje izgledaju kao da su
građene u prošlom ili pretprošlom stoljeću. Također je istina da oko sebe možemo
vidjeti višeetažne tornjeve naslonjene na zabat prizemnice ili “limenke” uz klasicističko
pročelje. Uklapanje nije nužno i repliciranje svoje okoline, a kontrastiranje nije nužno
nesklad.
Naš je zadatak pronaći način da dodamo NOVU VREDNOST prostoru u kome gradimo.
To je jako individualno, ali mjerljivo. Da bismo mogli mjeriti vrijednost nove
zgrade (interpolacije) moramo oko nje nacrtati OBOSTRANO prikaze postojećih zgrada,
bilo da se radi o situaciji, pročelju ili presjeku. Najkvalitetnije ispitivanje vrijednosti
intrpolacije vrši se kroz izradu:
- perspektivnih prikaza
- modela
Nekad su ručno crtani perspektivni prikazi, a danas su to trodimenzionalni prikazi

crtani na kompjuteru koji su istovremeno i perspektive i modeli. Kompjuterski prikazi
omogućili su nam virtualne slike stvarnosti putem montaže u prethodno snimljene
fotografije. Na ovakvim prikazima ne znamo što je stvarno u prostoru, a što je
simulirano. Najveća vrijednost trodimenzionalnog kompjutorskog prikaza je ta što vrlo
jednostavno možemo “popravljati” uočene nedostatke na modelu.
Dodavanje nove vrijednosti nije uvijek popunjavanje slobodnog prostora novim
građevinama. Naprotiv, to je često umijeće izgradnje PRAZNINOM. Gradeći prema
privatnom investicijskom programu arhitekt mora iznaći način da obogati prazninu.
Ovdje prazninom zovemo prostore ulica, trgova, parkova i međuprostore između
građevina.
Naprimjer, monotona ulica s predoslijednom građevinskom i regulacijskom linijom
smanjiti će vrijednost pojedinačne građevine. Ovdje istražujemo kako gradeći konkretnu
zgradu arhitekt može utjecati na cjelinu.
Na domaćim i svjetskim primjerima kvalitetnih suvremenih zgrada i zahvata ugrađenih u
postojeće građevno tkivo proučavamo način vlastitog djelovanja. Mnogo je lakše
pokazati kako ne treba graditi u postojećem tkivu nego kao treba raditi. Nije zabranjeno
uz malu zgradu napraviti veliku ili uz žbukano pročelje napraviti stakleno ili kameno, ali
unaprijed moramo shvatiti da je jednostavnije uskladiti dva podjednaka mjerila ili
materijala.
Važno je naglasiti da arhitekt danas NE SMIJE isprojektirati zgradu koja izgleda isto kao
stara zgrada. On mora dati do znanja da se radi o NOVOJ zgradi. On mora u i oko
zgrade upotrijebiti novu tehnologiju i novi standard koji donosi suvremeno vrijeme. On je
dužan unaprijediti kulturu života u prostoru koji gradi. Arhitekt je uvijek bio prosvjetitelj, a
njegova su djela ukazivala na nadolazeće vrijeme.
Tezu o KVALITETI SUVREMENOSTI pokazat ću na zgradi Normana Fostera Carre d
art u Nimesu, Francuska. Pored antičkog hrama s trijemom i kolonadom masivnih
stupova interpolirana je elegantna staklena zgrada umjetničke galerije. Jednakost
mjerila nije dozvolila kvantitativnu razliku među zgradama, a obostrana prozračnost
stvara dostojanstvenu povezanost. Ukrasima reljefa na timpanonu odgovara protuteža
skokovitih naglasaka na krovu Carrea. Ovdje smo se susreli s bitnim razlikama u
materijalu, a minimalnim razlikama u dojmu.
33
Što sve može biti interpolacija? SVE ŠTO ARHITEKT GRADI! Ovdje dokazujemo da je
interpolacija zgrada, trg, most, prolaz, zid, bazen, klupa, svjetiljka ili nešto drugo.
Tezu o PREDMETU INTERPOLACIJE vidimo na otvarajućim masivnim izlozima koje
gradi Steven Holl na galeriji za mlade arhitekte i umjetnike u New Yorku.
Trodimenzionalna interpolacija dinamičkih dijelova zidova stvara neobičnu dogradnju
prizemlja koja otvorena stvara kontrast i novi događaj u prostoru ulice, a zatvorena
monotoniju svakodnevnog zbivanja i mimikrično arhitektonsko djelo. Ova faustovština
pripada samo najboljim arhitektonskim stvarateljima koji i u najmanjim zadacima
pronalaze antologijska rješenja.
Sve između je beskonačan niz mogućnosti među kojima biramo svoju najbolju. Ovu
tezu možda najbolje prikazuje “neinterpolacija” Vitrine vatrogasne stanice koju Zaha
Hadid gradi u sklopu tvornice Vitra u Weil am Reihnu. Ovaj sadržaj najčešće biva
izgrađen kao dosadno skladište vatrogasnih cisterni. Zaha vatrogasnoj stanici daje
važnost oblikovanja nekog kulturnog ili poslovnog prostora kojim izrazito dominira
dinamika i kontrast punog i praznog. Ovako originalno oblikovana vatrogasna stanica
postaje mjerilo kvalitete prostora i referentna vrijednost za interpoliranje buduće okolne
izgradnje. Kada znamo da je obližnji prostor pun referentnih zgrada kao što su
Gehryjeva i Sizina zgrada onda shvaćamo da i suvremena arhitektura međusobno
postaje jedna drugoj interpolacija. Među ovim Vitrinim zgradama nalazimo sličnosti
(Gehry-Zaha) i različitosti (Siza), a u zajedništvu stvorena je nova ambijentalna
vrijednost.
Tezi o prihvatljivom suživotu prirode i arhitekture ovdje smo dodali tezu o suživotu
starog i novog. To je teza, na neki osobit način, o održivom razvitku. Gradeći bilo gdje
istovremeno oduzimamo vrijednost, ali i stvaramo novu. Bitno je da je arhitektonski
doprinos na strani plusa.
7. PREDAVANJE
1. NORMAN FOSTER: CARRE D ART, NIMES, FRANCUSKA

2. ALDO VAN EYCK: DOM ZA SAMOHRANE MAJKE, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA
3. ALDO VAN EYCK: DOM ZA SAMOHRANE MAJKE, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA
4. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREDI WLV, MUNSTER, NJEMAČKA
5. JULIA BOLLES WILSON & PETER WILSON: UREDI WLV, MUNSTER, NJEMAČKA
6. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: APARTMANI, BASEL, ŠVICARSKA
10. PHILLIPPE GAZEAU: POŠTARSKI STANOVI, PARIZ, FRANCUSKA
11. PHILLIPPE GAZEAU: POŠTARSKI STANOVI, PARIZ, FRANCUSKA
12. RADOVAN NIKŠIĆ & NINOSLAV KUČAN: NARODNO SVEUČILIŠTE, ZAGREB
13. VLADIMIR TURINA: BOLNICA - MAJKA I DIJETE, ZAGREB
14. VLADIMIR TURINA: BOLNICA - MAJKA I DIJETE, ZAGREB
15. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ, SANTIAGO DE COMPOSTELA, ŠPANJOLSKA
16. ALVARO VIEIRA SIZA: MUZEJ, SANTIAGO DE COMPOSTELA, ŠPANJOLSKA
17. PETER ZUMTOR: MUZEJ UMJETNOSTI, BREGENZ, ŠVICARSKA
18. PETER ZUMTOR: MUZEJ UMJETNOSTI, BREGENZ, ŠVICARSKA
19. BOJAN RADONIĆ & GORAN RAKO: KAPELA, NOVA BILA
20. JEAN NOUVEL: APARTMANI TOURS-ILOT, TOURS, FRANCUSKA
34
21. JEAN NOUVEL: APARTMANI TOURS-ILOT, TOURS, FRANCUSKA

22. J.W.NEUTELINGS: APARTMANSKI KOMPLEKS PRINSENHOEK, SITTARD,
NIZOZEMSKA
NIZOZEMSKA
NIZOZEMSKA
25. ARNE JACOBSEN: STANOVANJE BELLVUE BUGT, KLAMPENBORG, KOPENHAGEN,
DANSKA
26. ARNE JACOBSEN: STANOVANJE BELLVUE BUGT, KLAMPENBORG, KOPENHAGEN,
DANSKA
27. HELIN & SIITONEN: EKSPERIMENTALNO STANOVANJE, BORAS, ŠVEDSKA
30. ZAHA HADID: VITRINA VATROGASNA STANICA, WAIL AM REIHN, NJEMAČKA
31. ZAHA HADID: VITRINA VATROGASNA STANICA, WAIL AM REIHN, NJEMAČKA
32. ORTNER & ORTNER: EUROPSKI DIZAJN DEPO, KLAGENFURT, AUSTRIJA
35. ADRIAN GEUZE: TRG, ROTERDAM, NIZOZEMSKA
36. ADRIAN GEUZE: TRG, ROTERDAM, NIZOZEMSKA
37. STEVEN HOLL: GALERIJA, NEW YORK, SAD
38. STEVEN HOLL: GALERIJA, NEW YORK, SAD
8. PREDAVANJE
NASLIJEĐENA URBANA VRIJEDNOST
- socijalni uticaj
- analiza isplativosti
- kulturne potrebe
Urbana vrijednost prostora mjeri se interakcijom:
- postojećih kvalitetnih i manje kvalitetnih zgrada, te njihovih prostornih

međuodnosa i
- funkcija postojećih zgrada i njihovih međuprostora
u funkciji VREMENA. Vrijeme i način života intenzivno utječu na promjene u
arhitekturi i prostoru. Pored fizičkog starenja zgrada u prostoru javlja se
proces moralnog zastarjevanja zgrada, tj. kada određena zgrada prestaje
služiti svrsi za koju je izgrađena.
Do procesa moralnog zastarjevanja zgrada dolazi uslijed tehnološkog razvoja

društva, a konkretni razlozi mogu biti mnogobrojni. Mijenjaju se načini proizvodnje, rada
i života, a postojeći objekti više ne mogu zadovoljiti zahtjeve nove funkcije ili novog
načina korištenja.
35
Tada neophodno dolazi do fizičkih promjena na zgradama kako bi im se vratila

upotrebna vrijednost.
SOCIJALNI UTJECAJ na arhitekturu je trajan proces u kojemu se arhitektura
DOKAZUJE ili MIJENJA.
On može biti:
- Objektivan
Građevinu je potrebno mijenjati radi nefunkcionalnosti bilo kojeg vida.
- Subjektivan
Građevina više ne zadovoljava kulturne potrebe njenih korisnika.
Odluka o sudbini postojeće zgrade donosi se u sveukupnoj analizi mogućnosti i

želja u
odnosu cijenu koštanja zahvata promjena.
ANALIZA ISPLATIVOSTI predlaže nivo promjena koje mogu biti:
a/ Male
Manje promjene u i na zgradi mogu biti adaptacije ili prilagodbe gde se

volumen i površina zgrade ne mijenja.
b/ Velike
Djelomično povećanje zgrade s promjenama njenog ukupnog oblika.

Promjene volumena i površine zgrade predstavljaju arhitektonski zadatak
najviše kategorije, a kriteriji oblikovanja i vrednovanja oblikovanog novog
prostora nisu identični kriterijima za samostojeće zgrade. Obveze
“prilagođavanja” nisu uvijek napisane već se često nalaze u dignitetu
arhitektonske struke i poštivanju drugih autorskih djela.
Najosjetljiviji i najteži vid interpoliranja možemo prema kategorijama zadatka prikazati

kao:
1. Prenamjena i preoblikovanje postojeće građevine

2. Dogradnja postojeće slobodnostojeće građevine
3. Nadogradnja postojeće slobodnostojeće građevine
4. Dogradnja postojeće interpolirane građevine
5. Ugradnja nove građevine između dva zabata
Globalno interpoliranje smo već analizirali, a sada ćemo se posvetiti većim promjenama
na postojećoj zgradi čiji nismo autor.
Prije nego krenemo u zadatak dograđivanja, moramo proučiti da li je živ autor postojeće
36
zgrade. Tuđi projekt se NE SMIJE dograđivati dok je autor živ, osim ako živi autor ne
izda svoju pismenu suglasnost za tuđi projekt. Poštivanje autorskog prava je jedan od
temelja arhitektonske prakse.
Navedeni zadaci ugrađivanja i dograđivanja zahtjevaju duboko proučavanje
postojeć(e)ih zgrad(e)a i razloga zbog kojih su one upravo tako zamišljene i izvedene
da se našim novim djelom ne izgubi prethodna vrijednost.
Na grafičkim prikazima predložio sam vrlo široku lepezu interpolacijskih zadataka s
najrazličitijim koncepcijama interpoliranja kako bismo mogli proučiti različite metode.
Na primjeru Guntera Domeniga iz Huttenberga u Austriji susrećemo se s primjerom
dogradnje i uređenja jednog starog ladanjskog zdanja od kamena i opeke u prirodnom
ambijentu koje je potpuno izgubilo svoju prethodnu funkciju. Novu funkciju izložbenog
centra autor unosi kroz pricipijelno radikalnu obnovu i dogradnju. Postojećim oblicima i
materijalima autor dodaje potpuno nove; linearni volumen lebdećeg mosta od čelika i
stakla. Na privi pogled kontrasni pristup (čak i u formi šiljatog kuta sudara novog i starog
volumena) je vrlo pažljivo odmjeren kroz dilatiranost starog i novog, kroz gustoću ritma
starih odvora i grednika s novim nosačima mosta, te kroz lakoću čelične konstrukcije i
transparentnost stakla čime se novi dio volumena čini lakim i “uklopivim”.
Na kući Tristan Tzara u Parizu čiji je autor Adolf Loos čitamo uglovnu interpolaciju koja
ne poštuje sitne okolnosti visine susjedne susjedne građevine, njenog materijala ili
ritma. Ona se globalno uklapa u visinu ambijenta, ali za zgradu zadnju u nizu (na uglu)
Loos ima pravo niz završiti odmjereno drukčije. Kamena baza dijeli volumen na dva
jednaka dijela u kome se vrlo strogo i dostojanstveno urezuju dvije cjeline otvora
neobične strukture.
Protomoderni volumen prilagođava se uglu nastavkom ogradnog uglovnog kamenog
zida. Eduardo Souto de Moura prenamjenjuje samostan Svete Marije od Boura u Bouru
u Portugalu u hotel. Novi volumeni u kompleksu samostana izvedeni su u istom
materijalu kao postojeći – kamenu. Novi oblici prizemnih dogradnji interpolirani su
izuzetno decentno, a ipak nose lagani suvremeni duh koji vidimo na interpoliranoj
kvadrifori ili lebdećoj metalnoj ogradi katnog otvora. Ubačeni bazen gotovo da ne
možemo vremenski locirati u staro ili novo. Ovo zovemo potpunim uklapanjem.
Istraživački centar Ircam u Parizu je uklapanje autora na vlastito djelo s jedne strane, a
postojeće vrijednosti s druge strane. Renzo Piano gradi podzemno – nadzemnu
povezanu s Beaubourgom. Dok se za podzemni dio o uklapanju ne može posebno
govoriti, dotle se
za nadzemni dio može utvrditi da je znalački projektiran zglob između stare i nove
zgrade primjerene visine nakon čega nova zgrada doobiva svoju punu visinu. Oblikovni
i materijalni kontrast novog ugradnjom zgloba je prihvatljivo odmjeren za razliku od
samostojeće zgrade Beaubourga koja je apsolutni dozvoljivi kontrast.
Oscar Niemeyer potpuni je vladar suvremenog interpoliranja. Za njega ne vladaju ista
pravila kao za ostale. On pronalazi uvijek lakoću vlastitog i posebnog rješenja koje se
originalno nadovezuje na postojeće okolnosti. Ovdje je primjer zgrade sjedišta
Komunističke partije Francuske u Parizu. Uglovnica je besprijekorno interpolirana na
dvije susjedne zgrade tako da je nova zgrada malim vertikalnim reškama odvojena od
prateće postojeće izgradnje. Niemeyer još veću lakoću traži i pronalazi i u
horizontalnom odvajanju zgrade od terena. Zakrivljeni volumen lebdi u prostoru kao
skica na papiru. Autonomni raster pročelja odvojen je od susjednih zgrada punim
37
zabatima koji nose svoj površinski raster preko kojeg se zgrada djelomično prilagođava
masivnim volumenima sa strane.
David Chiepperfield nam pokazuje način adaptacije prostora trgovine Joseph Menswear
u Londonu. Arhitekt je funkcionalno potrebnu i oblikovno zahtjevanu otvorenost prostora
trgovine znalački odvojio od prostora stanovanja na zadnjoj etaži umetanjem nivoa
drukčije oblikovanih prostora na međukatu. Veliki raster donjih etaža trgovine prelazi u
trostruki raster na međukatu, a poluprozirna zaštita preko otvora međukata omogućava
prihvatljivi oblikovni prijelaz na stambeni sadržaj na gornjem nivou u drugom planu.
Mnogo osjetljvija je dogradnja staklene kupole Normana Fostera na zgradi njemačkog
parlamenta Reichstaga u Berlinu. Cjelovit geometrijski oblik kupole na simetričnoj zgradi
potpuno se geometrijski uklapa. Lagani i prozračni volumen čelika i stakla bitno ne
mijenja dominantne optičke dimenzije volumena. Funkcija kupole zgradi donosi
prvenstveno duhovnu vrijednost unutrašnjeg i vanjskog prostora, a usputna interpolacije
dizala i funkcije razgledavanja grada samo potvrđuje kvalitet novog zahvata.
Dogradnja Stevena Holla gradskih ureda u ulici Sarphatistraat u Amsterdamu je tip
zadatka gdje polemika nije isključena. Osnovna zgrada na koju se Holl dograđuje ima
samo ambijentalnu vrijednost, a dogradnja je izrazito kontrastan autorski primjer.
Vizualnu vezu između starog i novog možemo doživjeti samo u interijeru preko
naglasaka bojom.
Novi dio volumena karakterizira novi materijal, nova boja, novo oblikovanje, nova
matrica, sve novo. Čak je i sudar dva volumena na jednoj strani doslovno slučajan i
neprimjeren.
Pored svih primjedbi, novi dio volumena autonomno je integrirani je koncentrat
prostornih doživljaja koje bi bilo šteta ne imati, a društvena vrijednost ambijentalne
cjeline je veća.
Jedna stambena interpolacija Jacquesa Herzoga i Pierrea de Meurona u Parizu
pokazuje kako klasični primjer interpoliranja između dva zabata može biti neklasičan i
zanimljiv.
Specifičnim dizajnoj ulične i dvorišne pročeljne stijene arhitekti postižu nevjerovatnu igru
svjetla i sjene, punog i praznog, uvijek novog i drukčijeg u tako zahtjevnoj funkciji kao
što je stanovanje. Ulična metalna prozračna obloga stvara novu vrijednost ulične slike, a
posebno i funkcionalnosti terasa koje se kriju iza nje. Dvorišna zavjesa drvenih roletni i
mreža žica s puzajućim zelenilom oblikuju poluprivatni karakter dvorišta, a istovremeno
pružaju fizičku i vizualnu zaštitu stambenih prostora od javne komunikacije. Dodatnu
vrijednost stvara horizontalno i vertikalno gibanje volumena kojima se ništa ne gubi od
funkcionalnog prostora, a dobiva originalna cjelina. Svi volumeni potpuno poštivaju
mjerilo ambijenta. Primjer pokazuje važnost materijaliteta pri interpoliranju.
Izložbeni centar fondacije Cartier Jeana Nouvela i Emanuela Catanija u Parizu je
nevjerovatan primjer bespredmetne hrabrosti u upotrebi kontrasta i forme. Odvojeni
stakleni zidovi u prvom planu na prvi pogled izazivaju formalnu nevjericu, a mir
“dvorišta” oko staklenog volumena obeshrabruje svaki kritički komentar. Jedinstvo
zgrade i zelenila gotovo da možemo uporediti s dostignućem Pextonove Staklene
palače.
Primjer grupe MVRDV na dvojnoj kući u Utrechtu pokazuje specifičnu metodu kontrasta
koja se u Nizozemskoj pojavljuje tradicionalno (čitaj kuću Schroeder), a gdje kvalitet
autorskog djela nadomješta prostorne primjedbe neuklapanja.
38
Toyo Ito na sportskoj dvorani Jukai dome parka u Odateu u Japanu pokazuje kako se
čistoćoj geometrijskog oblika može potpuno drugo mjerilo uklopiti u ambijent malih
volumena privatnih kuća.
Na trgu u Pagu Nenad Fabijanić otvara nam temu što je sve predmet interpolacije gdje
se sa zgrade prelazi na okoliš i predmete, gdje arhitektura prelazi u dizajn.
8. PREDAVANJE
1. GUNTER DOMENIG: IZLOŽBENI CENTAR, HUTTENBERG, AUSTRIJA

5. ADOLF LOOS: KUĆA TRISTAN TZARA, PARIS, FRANCUSKA
6. EDUARDO SOUTO DE MOURA: PRENAMJENA SAMOSTANA SANTA MARIA DO
BOURO,
BOURO, AMARES BRAGA, PORTUGAL
BOURO,
BOURO, AMARES BRAGA PORTUGAL
BOURO,
BOURO, AMARES BRAGA PORTUGAL
9. RENZO PIANO: ISTRAŽIVAČKI CENTAR, PARIS, FRANCUSKA
10. RENZO PIANO: ISTRAŽIVAČKI CENTAR, PARIS, FRANCUSKA
11. OSCAR NIEMEYER: SJEDIŠTE KOMUNISTIČKE PARTIJE, PARIS, FRANCUSKA
18. DAVID CHIEPPERFIELD:TRGOVINA JOSEPH MENSWEAR, LONDON, ENGLESKA
19. NORMAN FOSTER: ZGRADA REICHSTAGA, BERLIN, NJEMAČKA
20. STEVEN HOLL: GRADSKI UREDI, SARPHATISTRAAT, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA
21. STEVEN HOLL: GRADSKI UREDI, SARPHATISTRAAT, AMSTERDAM, NIZOZEMSKA
22. JACQUES HERZOG & PIERRE DE MEURON: STAMBENA ZGRADA, PARIS,
FRANCUSKA
FRANCUSKA
FRANCUSKA
25. JEAN NOUVEL & EMANUEL CATTANI: FONDACIJA CARTIER, PARIS, FRANCUSKA
28. MVRDV; WINY MAAS, JACOB VAN RIJS & NATHALIE DE VRIES: DVOJNA KUĆA,
UTRECHT, NIZOZEMSKA
UTRECHT, NIZOZEMSKA
UTRECHT, NIZOZEMSKA
39
31. TOYO ITO: JUKAI DOME PARK, ODATE, JAPAN

32. TOYO ITO: JUKAI DOME PARK, ODATE, JAPAN
33. NENAD FABIJANIĆ: GRADSKI TRG, PAG
9. PREDAVANJE
NOVA VREDNOST
Objektivizacija kriterijuma vrednosti
- Kvantitativni kriterijumi
- Kvalitativni kriterijumi
Prethodno sam izborom primjera elaborirao KADA graditi, GDJE graditi i ZAŠTO graditi.
Odgovor na svako pojedinačno pitanje dodirivao se i pitanja KAKO graditi? Sve kriterije
vrijednosti u arhitekturi nije moguće jednoznačno odrediti obzirom da je arhitektura
istovremeno i tehnička i umjetnička disciplina. Jednostrano gledanje na arhitekturu
uvijek donosi nepotpunu sliku čija je posljedica manjkavost u prostoru.
Kada je zgrada projektirana samo kroz prizmu tehničkih osobina u prostoru su
zadovoljene samo primarne ljudske potrebe za krovom nad glavom. Kada je zgrada
projektirana samo kroz prizmu umjetničkih nastojanja za lijepim oblikovanjem u prostoru
je nastala forma koja vrlo često slabo ili nikako ne funkcionira. Dužnost arhitekta je da
projektom ostvari pravu SINTEZU tehnike i umjetnosti. Da bi se približio sintezi svaki
arhitekt treba analizirati i primijeniti u svom projektu što veći broj OBJEKTIVNIH
KRITERIJA.
Objektivne kriterije vrednovanja zgrade i skupine više zgrada koje zajednički stvaraju
susjedstvo ili blok među prvima je pokušao definirati Christopher Alexander u svojoj
knjizi “Pattern language”. Jezik uzora je analiza stvarnih dijelova zgrade ili skupine
zgrada na bazi KVANITETA i KVALITETA.
I/ Kriteriji kvantiteta
Prvo ću se posvetiti analizi kvantiteta u prostoru kroz tezu da je vrednija ona zgrada ili
skupina zgrada koja ima VEĆI BROJ MOGUĆNOSTI, dijelova, sadržaja i njihovih
funkcija koji se međusobno slažu. Započnimo analizu analizom oblika neke klasične
zgrade gledajući njen volumen koja se sastoji od baze, reprezentativnog prizemlja i
mezanina, glavnog korpusa od nekoliko nivoa, zadnje etaže izražene kroz drugi tip
sadržaja i naglašenog krova. Zatim usporedimo navedenu zgradu sa sljedećim
primjerom modernističke zgrade internacionalističkog stila iz dvadesetih i tridesetih
40
godina prošlog stoljeća. Modernistička zgrada analizirana kroz prizmu volumena sastoji
se od korpusa zgrade koja gotovo identično izgleda od dodira s terenom do završnog
gornjeg brida zgrade.
Na prvi pogled rekli bismo da je modernistička arhitektura kvantitativno gledajući mnogo
siromašnija. Međutim, analizu smo izvršili samo kroz presjek volumena i njegovu
vanjsku sliku. Modernistička arhitektura bitno se razlikuje od klasične, jer je strukturirana
kroz uglavnom tlocrtnu raščlambu volumena. Kompoziciju modernističke zgrade čine
uglavnom dva, tri ili više autonomnih volumena bitno različitog oblikovanja, naprimjer:
poseban volumen ulaza, volumen stubišne odvojene vertikale, posebno oblikovane
cjeline glavnog volumena prema funkcijama, velike terase na raznim nivoima, ravni krov
s krovnim izlazom i uobičajenom strehom - pergolom. Ritam i oblik otvora na klasičnoj
zgradi uglavnom su monotoni, dok se na modernističkoj zgradi kontrastno
suprotstavljaju velike površine punih i otvorenih ploha u vrlo dinamičnom ritmu s vrlo
različitim oblicima otvora.
Kvantitativna manjkavost u jednom pogledu nadomještena je bogatijim oblicima u
drugom pogledu. U ovoj analizi možemo zaključiti da je pitanje kriterija kompleksno, no
ipak postoje jednoznačni kvantitativni kriteriji koji su neosporni.
Novu analizu krenimo od ulaza u zgradu. Zgrada s jednim ulazom pricipijelno je lošija
funkcionalno i oblikovno od zgrade s dva ili više ulaza koji nam omogućavaju s
oblikovne strane veći arhitektonski rječnik. Zgrada s trijemom bogatija je od zgrade
samo s ulaznim vratima, zgrada s više vrsta prozora bogatija je od one samo s jednom
vrstom, zgrada izvedena od dva ukomponirana materijala (kamena i stakla) bogatija je
od one izvedene samo od jednog (stakla). Ovako nabrajanje mogu nastaviti gotovo
beskonačno, ali tada se postavlja pitanje granice kada bogatstvo prelazi u nekontrolirani
kaos, oblikovni nered i kič.
Ta granica je vrlo tanka, vrlu ju se lako pređe i utopi u neskladu oblika, materijala i boja.
Zato postoje i drugi kriteriji.
Istu analizu možemo provesti na prostorima okoliša zgrade ili međuodnosa više zgrada.
Za početak uzmimo pitanja parkiranja i zelenila uz i oko zgrade. Zgrada bez parkiranja
ne funkcionira kvalitetno i manje je vrijedna. S druge strane veliko parkiralište ispred
zgrade lošije je rješenje od niza manjih ukomponiranih mjesta za parkiranje oko zgrade.
Zgrada bez garaža je lošija i manje vrijedna. dakle, broj parkirališnih mjesta i garaža
znatno doprinosi ukupnoj vrijednosti zgrade.
Zgrada bez okolnog zelenila također je nedovoljno vrijedna. Količina zelenila, kao i
brojnost vrsta doprinose ukupnoj vrijednosti okoliša
II/ Kriteriji kvalitete
Kvalitativni kriteriji su još važniji za ukupnu vrijednost neke zgrade. Nije dovoljno u
projektu samo upotrijebiti veliki broj sadržaja i oblika, već znati način na koji ih treba
upotrijebiti.
Zato kod nove analize ponovo ulaz u zgradu.
Prvo smo utvrdili da je bolje za zgradu da ima dva ili više ulaza. Pretpostavimo da su
dva ista ulaza. Ovakvo rješenje odgovara samo na suprotnim stranama zgrade kada su
na obje suprotne strane identični uvjeti ulaza; dvije iste i jednakovrijedne ulice. U koliko
se ipak radi o različitim uvjetima pristupa zgradi, a dva ulaza su ipak jednaka, to nas
41
može dovesti u vrlo nejasne situacije obzirom da nismo sigurni da li oba ulaza dovode
na isto mjesto. Još znatno lošije rješenje je kada dva isto oblikovana ulaza vode u
potpuno drugačije sadržaje, naprimjer; poslovni i stambeni ili glavni i gospodarski
sadržaj. Arhitektu mora biti jasno da svojim rješenjem treba jednoznačno odrediti o
kakvom se ulazu radi.
Oblik ulaza odmah mora dati do znanja radi li se o glavnom ili sporednom ulazu.
Potpuno je neprimjereno bogatije dimenzionirati i oblikovati ulaz u nevažan sadržaj.
Primarna kvaliteta ulaza proizlazi iz lokacije ulaza u odnosu na ukupan volumen zgrade.
Najkvalitetniji ulazi smješteni su vidljivo s pristupne strane i globalno u težištu volumena
da se osigura podjednako dugačak ili kratak pristup svim sadržajima. Projektiranje ulaza
sa suprotne strane u odnosu na pristup zgradi je najveća projektantska greška. Naravno
da ova teza uključuje unutar sebe i vrlo specifične, ali kvalitetne situacije kada se
pristupa zgradi, a da se pri tome ulaz ne vidi. Naprimjer, to se odnosi na zgrade na
brežuljku kada se zgradi pristupa spiralno i kada se zgrada i njen ulaz otkrivaju
postupno ili kada je put do zgrade jednoznačan, naprimjer: most.
Zatim, kvaliteta ulaza raste planiranjem zaštićenog predprostora ulaza kao što je streha
ili trijem. Osiguranje dodatne zaštite osoba na ulazu omogućava kvalitetnije
funkcioniranje, a s druge strane elementi strehe ili trijema stvaraju drugu bogatiju sliku
volumena gdje je stvorena i sekundarna vrijednost ulaza.
Ispred ulaza u zgradu veliko parkiralište uništava urbanost zgrade, okoliš čini pješački
problematičnim, dosadnim i opasnim. Velike asfaltne plohe mijenjaju mikroklimu zgrade.
Mnogo je bolje parkiralište podijeliti na manje cjeline gdje će se svaka cjelina
pojedinačno najbolje uklopiti u prostor oko zgrade na način da se automobili skriju što je
moguće više, a da se pješački prijelaz preko zone parkiranja učini što kraćim i
bezbolnijim. Osim vizualnog smanjivanja nužnih, ali ne baš lijepih prostora parkirališta,
povećava se i sigurnost građana oko njih, jer je onemogućena veća brzina automobila.
Arhitekt može parkiralište učiniti kvalitetnijim ako ga natkrije ili djelomično ukopa.
Posebno se dobrim rješenjem smatra parkiranje u stambenoj ulici, čime se izbjegava
povećanje asfaltiranih površina na parceli. Izvedba garaža ispod zgrade u podrumu još
više će unaprijediti okoliš zgrade i ostaviti više mjesta za odmor, rekreaciju i zelenilo.
Međutim same po sebi garaže ukomponirane u volumen zgrade ne moraju značiti i
kvalitetu zgrade. Kada su garaže smještene u prizemlju zgrade i okrenute prema javnoj
ulici, zgrada će izgubiti najkvalitetniji prostor za stanovanje, a garažna vrata će ulicu
pretvoriti u “skladišnu” zonu. Prizemlja trebaju biti namijenjena za sadržaje stanovanja i
rada koji pružaju dinamičnu i raznorodnu sliku okolnim pješacima.
Visoko i nisko zelenilo oko zgrade pruža kvalitetu kada istovremeno osigurava bolje
funkcioniranje zgrade. Visoko zelenilo ispred zgrade može poboljšati mikroklimu zgrade,
a zelenilo razbijeno na male otoke – ostatke prostora ne pruža mogućnosti nikakvog
korištenja. Veće grupe drveća u zajedništvu s većim travnatim prostorom pružaju
mogućnosti hladovine i odmora u sjeni. Drvoredi unutar parkirališta smanjuju negativni
utjecaj prevelike popločane plohe i štite automobile od prejakog sunca, a parkirališta
izgledaju bolje.
Na primjerima ulaza u zgradu, parkirališta i zelenila vidjeli smo ulogu kvantitativnih i
kvalitativnih kriterija vrednovanja arhitekture.
Sada nabrojimo i druge kriterije:

42
1. Postotak izgrađenosti terena
- < 25%
- od 25 do 50%
- > 50%
2. Oblik terena
- ravan
- blago kos
- strm
3. Tip neposrednog okoliša
- prirodni
- gradski stambeni
- gradski poslovni
- industrijski
4. Oblik zelenila oko zgrade
- park
- drvored
- pojedinačna stabla
- pojedinačno grmlje
- živa ograda
- penjačice i pokrivala
- trava
5. Vrsta okolnog prometa
- tangencijalan
- prstenast
- presjecajući
- slijepi
6. Vrsta javnog pješačkog prometa
- kontinuirani tok uz vanjski perimetar

- diskontinuirani tok uz vanjski perimetar
- kontinuirani tok kroz unutarnji prostor parcele
- slijepi ulazi u unutrašnjost okoliša
- kontinuirana mreža kroz parcelu
7. Način parkiranja
43
- zajednička garaža
- pojedinačne garaže
- veliko otvoreno parkiralište
- veliko natkriveno parkiralište
- malo otvoreno parkiralište
- malo natkriveno parkiralište
- parkiranje uz cestu
- pojedinačno parkiranje
8. Postotak terena za parkiranje
- < 10%
- > 10%
9. Položaj parcele u prostoru
- dominantan
- neutralan
- anoniman
10. Tip vanjskog prostora
- zatvoren
- otvoren
- podijeljen
- prostor povezan prostorom
- prostor u prostoru
11. Hijerarhija otvorenog prostora
- javan
- polujavan
- poluprivatan
- privatan
12. Organizacija kompozicije volumena
- centralizirana
- linearna
- radijalna
- grupna
- strukturalna
13. Tip oblikovanja volumena

44
- aksijalan
- simetričan
- hijerarhičan
- prilagođen
14. Unutarnja komunikacija u zgradi
- unutarnja stubišna vertikala

- vanjska stubišna vertikala
- centralni hodnik
- vanjska galerija
15. Tip ulaza
- glavni
- sporedni
- gospodarski
16. Oblik ulaza
- uvučen
- u ravnini
- izbačen
17. Kvaliteta ulaza
- naglašeni
- ravnopravni
- nenaglašeni
- nedefinirani
18. Položaj ulaza
- centralan
- ekscentričan
- ritmičan
19. Karakter prizemlja
- potpuno otvoreno
- pretežno otvoreno
- pretežno zatvoreno
- potpuno zatvoreno
- djelomično otvoreno – zatvoreno
20. Tip izgradnje

45
- samostojeća zgrada
- diskontinuirana povezanost
- kontinuirani niz
21. Elementi vanjskog prostora
- grupa za sjedenje
- zelenilo
- igralište
- park
- šetnica, staza, promenada
- paviljon, lođa
- skver, mali trg
- pješačka ulica
- pasaž
- ostalo
22. Način korištenja okoliša
- sjedenje
- igra
- rad
- parkiranje
- ostalo
23. Oblik vanjskih komunikacija
- ravne
- horizontalno lomljene
- vertikalno lomljene
- zakrivljene
- radijalne
- u rasteru
- u mreži
- kompozicijske
24. Pristup ulazu
- sprijeda
- sa strane
- iza
25. Čitljivost ulaza
- jasni i vidljivi
46
- djelomično skriveni
- skriveni
26. Vrsta prilaza ulazu
- direktan s ulice
- produžen i zaštićen
- iz prolaza
- iz dvorišta
27. Vrsta pješačke komunikacije
- pločnik
- pješačko proširenje
- skver
- trg
28. Tip automobilskog prilaza
- sa strane pješačkog prilaza

- s bočne strane
- sa suprotne strane
29. Vrsta javnog sadržaja
- stanovanje
- društveni
- poslovni
- sportski
- proizvodni
30. Vrsta stanovanja
- individualno
- zajedničko
31. Vrsta društvenog sadržaja
- obrazovni
- kulturni
- zdravstveni
- vjerski
32. Vrsta poslovnog sadržaja
- trgovački
47
- uslužni
33. Vrsta sportskih sadržaja
- otvoreni
- zatvoreni
34. Vrsta proizvodnih sadržaja
- industrija
- mala privreda
35. Oblik uličnog građevinskog pravca
- strog i pravilan
- pravilan s manjim odstupanjima
- lomljen i nepravilan
- nedefiniran
36. Oblik dvorišnog građevinskog pravca
- strog i pravilan
- pravilan s manjim odstupanjima
- lomljen i nepravilan
- nedefiniran
37. Visina dijelova zgrade
- niska P+1
- srednja P+2-4
- visoka >P+4
38. Oblik krova
- strmi kosi
- blagi kosi
- lomljeni
- ravni
- kombinirani
- lučni
- kupola
39. Oblik ugla
- pravilan i neutralan
- pravilan i istaknut
48
- nepravilan
- zakrivljen
- ojačan
- oslabljen
- ispušten
40. Oblik vanjskog prostora oko zgrade
- horizontalan
- blago kos
- strm
- deniveliran
- nenatkriven
- djelomično natkriven
- natkriven
41. Kontura zgrade
- dominantna
- prepoznatljiva
- neprepoznatljiva
42. Usklađenost mjerila zgrade
- slična okolini
- < od okoline
- > od okoline
43. Proporcija zgrade
- zbijena
- izdužena
- razvedena i nepravilna
- visoka
44. Način oblikovanja volumena
- stereotonski
- tektonski
- površinski
45. Tip oblikovanja
- geometrijski
- nepravilan
- organičan
49
46. Karakteristični oblikovni elementi
- baza
- vijenac
- trijem
- balkon
- lođa
- terasa
- erker
- toranj
- konzola
- stup
- ostalo
47. Vrsta materijala na pročelju
- žbuka
- kamen
- drvo
- opeka
- metal
- staklo
- ostalo
48. Boja
- blaga
- živa
- bijela
- crna
49. Zakonitost oblikovanja
- simetrija
- asimetrija-proporcija
- ritam
- modularna mreža
50. Simetrija
- jednoosna
- dvoosna
- višeosna
51. Asimetrija
50
- bez zakonitosti
- zlatni rez
- protuteža
- ostalo
52. Ritam
- skladan
- monoton
- disharmoničan
53. Modularna mreža
- jedna
- više
54. Stil
- klasični
- neo
- internacionalni
- post
- retro
- regionalni
- autohtoni i suvremeni
55. Kompozicija
- kontekstualna
- umjetnička
56. Mikroklimatski uvjeti
- osunčanje
- provjetravanje
- buka
- vlaga
- miris
- prašina
Navedeni kriteriji trebali bi pomoći svakom projektantu da ne zaboravi razmišljati

o svakome od njih prilikom projektiranja, te da odabere najpovoljniju kompoziciju
kriterija koji će zajedno dati optimalno rješenje.
Izabrani primjeri izvedenih zgrada ilustriraju raznolikosti i pokazuju da svaki pojedini
autor prioritet daje nekom drugom kriteriju. Važno je napomenuti da okolnosti sadržaja i
51
lokacije neke kriterije isključuju, a koje je moguće nadomjestiti drugima. Metafizički red
svake dobre zgrade može se analitikom objektivizirati upotrebljujući navedene
racionalne kriterije.
9. PREDAVANJE
1. KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, NJEMAČKA

2. KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, NJEMAČKA
3. BUCKMINSTER FULLER: EXPO, MONTREAL, KANADA
4. SCHOEI YOH: KANADSKI TRENING KAMP; FUKUOKA, JAPAN
5. ENRIC MIRALLES I CARME PINOS: SOCIJALNI CENTAR, BARCELONA, ŠPANJOLSKA
6. ENRIC MIRALLES I CARME PINOS: SOCIJALNI CENTAR, BARCELONA, ŠPANJOLSKA
7. MECANOO - HENK DOLL, CHRIS DE WEJER, FRANCINE HOUBENI ERICK VAN
EGERAAT: BIBLIOTEKA TEHNIČKOG UNIVERZITETA, DELFT, NIZOZEMSKA
11. JEAN NOUVEL: KULTURNI CENTAR, LUCERNE, ŠVICARSKA
14. FUMIHIKO MAKI: KAZE-NO OKA KREMATORIJ, NAKATSU, OITA, JAPAN
15. FUMIHIKO MAKI: KAZE-NO OKA KREMATORIJ, NAKATSU, OITA, JAPAN
16. JACQUES HERZOG I PIERRE DE MEURON: VINARIJA, YOUNTVILLE, NAPA VALEY,
SAD
17. JACQUES HERZOG I PIERRE DE MEURON: VINARIJA, YOUNTVILLE, NAPA VALEY,
SAD
18. DOMINO ARHITECTES: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA
19. DOMINO ARHITECTES: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA
20. DOMINO: ULAZ U VRT FONDACIJE JEANTET, GENEVA, ŠVICARSKA
21. MITANI & SASAKI: NOVARTIS PHARMA PARK
26. ADRIAN GEUZE: TRG SCHOWBURGPLEIN, ROTTEDAM, NIZOZEMSKA
27. ADRIAN GEUZE: TRG SCHOWBURGPLEIN, ROTTEDAM, NIZOZEMSKA
28. KVANTITETA I KVALITETA OKOLIŠA - DETALJI
52

10. PREDAVANJE
DUHOVNA NADGRADNJA I AUTORSKI POTENCIJAL
- odnos genijalnosti i marljivosti između skice i zgrade

- moderni i suvremeni doprinos urbanoj kvaliteti
Poznavanje jasnih kriterija vrednovanja arhitekture i odnosa u prostoru ne jamči

istovremeno i znanje projektiranja kvalitetne arhitekture i urbanih prostora. Za sticanje
ove umješnosti studentu arhitekture nužna su još minimalno dva uvjeta:
- doza GENIJALNOSTI i
- doza MARLJIVOSTI
Mnoge arhitektonske nade izgubile su se u sivilu svakodnevice uslijed

nedostatka marljivosti, a marljivost nije dovoljna da se razvije nedostatak osjećaja za
prostor. Ova kauzalna veza između genijalnosti, marljivosti i znanja NUŽNA je da se
uspostave minimalno potrebni uvjeti za nastanak dobre arhitekture i kvalitetnog urbanog
prostora. Međutim, oni istovremeno nisu DOVOLJNI. Niz daljih faktora utječe na
stvaranje dobre arhitekture, a to su:
- poznavanje psihologije međuljudskih odnosa

- govornička uvjerljivost
- poznavanje ekonomskih parametara
- poznavanje suvremene tehnologije
- poštivanje ugovornih odnosa
- poštivanje rokova
- spremnost na suradnju s klijentom
- spremnost na timsku suradnju
- posjedovanje materijalnih uvjeta rada
- neprestana informiranost
- spremnost na trajno učenje
- osobna objektivnost
- strukovna povezanost
- licenciranje znanja
Nekad je arhitekt bio rijetko školovani stručnjak – genijalac čije znanje je bilo
prihvaćeno i poštovano u potpunosti. Danas je erozija suvremenog društva izazvala
eroziju karakternih odnosa u društvu, a ova dalje eroziju arhitektonske struke. Skoro
svaki laik smatra se dostatnim i pozvanim da tumači arhitekturu i da projektira više ili
53
manje u prostoru; manje znači – svoju kuću, a više i da savjetuje svoju sredinu u kojoj
živi i radi.
Zato, vaša je obveza vratiti dignitet struci prvenstveno svojim zalaganjem da
trajnim uzdizanjem znanja širite kvalitetu arhitekture i prostora.
Svi velik arhitekti odlikuju se “danonoćnim” radom ne poznavajući mirovinu i kraj
karijere. Zato mislim da arhitektonski posao se ne može obavljati usput, već da je
potrebno uvijek, ma kakav god zadatak bio, unijeti cijeloga sebe. Danas ćemo se
posvetiti nekolicini koji su to dobro radili cijeli svoj životni vijek. Izabrao sam Le
Corbusiera i Niemeyera čija su sva djela toliko uzorita da proces projektiranja i
metodologiju rada možemo najdirektnije vidjeti i razumjeti. Oni su pripadnici arhitekture
Moderne, a arhitektura Moderne je donijela nove vrijednosti kroz povećanje tipoloških i
morfoloških elemenata u arhitekturi. Način organizacije tlocrta i odgovarajući izgled
volumena doživjeli su pravu evoluciju. Čvrsti i simetrični tlocrti s jedne strane ili
organični i prilagođeni tlocrti s druge strane s vrlo jednostavnim nosivim konstrukcijama
glavna su karakteristika najvećeg broja arhitektonskih djela prije Moderne (ne
razmatramo sada izuzetno mali broj arhitektonskih remek djela u sakralnoj arhitekturi,
već redovnu svjetovnu arhitekturu). Na zgradi Centrosojuza u Moskvi pratimo
raščlambu volumena prema fukcionalnim cjelinama i tipovima konstrukcije: obodna,
skeletna i okvirna.
Moderna arhitektura u tipologiju tlocrta unosi DOMINANTNOST NOSIVE

KONSTRUKCIJE prostora i raščlambu volumena na dijelove u kojima forma prati
funkciju. Dakle, morfologija volumena direktno se povezuje s funkcijom i tipologijom
tlocrta.
Napomene o ČITLJIVOSTI organiziranja tlocrta i oblikovanja volumena navodim
iz razloga, jer se to pri projektiranju često zaboravlja. Arhitekt zaokupljen primarnim
problemom od šume zaboravlja drvo, od projektantskog detalja zaboravlja cjelinu, a
arhitektonsko djelo postaje nečisto i nečitljivo. Ovaj problem smatram najvažnijim
metodološkim problemom i zato ga iznosim naglašeno, gotovo kao postulat:
- Arhitektonsko djelo se MORA ZASNOVATI na izuzetno JASNOM KONCEPTU

- Koncept prostora mora biti čitljiv u NOSIVOJ KONSTRUKCIJI primarnog prostora
- Jasan početni koncept se MORA ČITATI u GOTOVOM DJELU
Ove postulate ponajbolje čitamo u djelima Moderne. Današnje vrijeme donosi

suvremena hibridna rješenja koja se nadovezuju na modernu arhitekturu. Još više se
dinamizira raščlamba volumena prema dijelovima tlocrta, pri čemu, forma više ne mora
pratiti funkciju nego stvara tajanstvenu opnu hibridnosti – višeznačnosti, gdje je
potrebno ući u prostor i otkrivati ga. Danas se nije potrebno vraćati Modernoj, već učiti
iz nje, a graditi suvremeno.
Zato ćemo danas objektivno proučiti nekoliko velikih djela kroz analizu
arhitektonskih elemenata i njihovih oblika.
Charles Eduoard Jeanneret je ostavio takav niz djela koja nadilaze životni vijek
čovjeka, a Oscar Niemeyer ostavlja i danas takva djela, iako je u dubokoj starosti.
Nedvojbenu genijalnost i marljivost proučiti ćemo na dvojici arhitekata.
54
Njihov ARHITEKTONSKI JEZIK je tako bogat da predstavljaju arhitektonski koncentrat.

Na njihovom svakom pojedinom djelu čitamo naše arhitektonske uzore, a danas ćemo
pažnju posvetiti čitanju:
1. KONCEPTA
2. PROSTORNE ORGANIZACIJE (kroz organizaciju tlocrta i konstrukcije)
3. OBLIKA (kroz analizu oblikovanja ulaza)
Oni imaju:
Briljantan koncept.
Kod svakog djela njihov koncept je NOV I NEZABORAVAN. Njihova genijalnost

iskazuje se kroz sposobnost da svaki puta stvore iznenađujuće djelo bitno različito od
prethodnog.
Naglašena tipologija tlocrta.
Tlocrt je uvijek organiziran MATEMATIČKI JASNO, ali ne i kruto, bez obzira dali se radi
o kvadratičnom, linearnom, kružnom ili organičnom tlocrtu.
Ekspresivna i čitljiva nosiva konstrukcija
Sjajno SHVAĆANJE ŠIRENJA SILA kroz konstrukciju od krova do temelja uvijek

izražava
posebnu autorsku ekspresivnost i originalnost oblika cijele konstrukcije ili nekog njenog
dijela kroz koji se pojačava oblik prostora.
Redoslijed projekata koje analiziramo nije bitan za istovremenu analizu odnosa
koncepta, nosive konstrukcije i konačne forme bez obzira dali se radi o privatnoj kući,
nogometnom stadionu ili parlamentu, jer svako djelo krasi ista METODOLOŠKA
DOSLJEDNOST. Niti na jednom djelu nema odstupanja od jasnoće prve skice do
posljednjeg izvedenog detalja.
Sve je uvijek u funkciji istog jasnog konceptualnog cilja: BITI UVIJEK JASAN,
POSEBAN I DOSLJEDAN.
Krenimo od Niemeyerovog projekta za Muzej suvremene umjetnosti u Caracasu

u Venezueli. Obrnuta pravilna piramida na platou i rubu padine nezaboravna je scena.
Prostorna organizacija odvija se kroz kvadratičan, ali dinamičan prostor po horizontali i
vertikali. Uravnotežena konzolna lebdeća konstrukcija pojačava uvjerljivost položaja i
oblika volumena. Nezaboravno, jasno i dosljedno u svim dijelovima projekta.
Ne zaboravimo analizirati svaki puta ulaz u zgradu. Ulaz je simbol dostojanstva
zgrade.
Ovdje je to ulaz strahopoštovanja u tami baze, da bi se nakon ulaza prostor
otvarao prema nebu i svjetlosti, funkcionalno i simbolično.
55
U auditoriju za Ministarstvo obrazovanja u Rio de Janeirou presjek valovitog

okvira istovremeno je i ideja i konstrukcija i oblik zgrade.
Na bolnici Sul America u Rio de Janeirou vidimo inventivan prijelaz guste
konstrukcije poprečnih zidova katova na reduciranu konstrukciju prizemlja s vrlo
atraktivnim “V” stupovima unutar briljantno jednostavnog linearnog volumena.
Sličnu situaciju čitamo na Palači naroda i država u Ibirapueri u Brazilu, samo sada se
prijelaz konstrukcije kata u prizemlju odvija reduciranjem u poprečnom smjeru zgrade.
Rigidna konstrukcija cijele zgrade kroz interpretaciju prizemlja dobiva funkcionalni i
oblikovni akcent koji prostor udaljava od dosade i monotonije.
U kasinu Pampulha u Belo Horizonteu u Brazilu skeletna konstrukcija okruglih stupova
u lagano izduženom pravokutnom rasteru je upotrebljena gotovo modernističko
programatski tj. rubni stupovi su povučeni od pročelja prema unutra da se oslobodi
pročelje od nametnutog ritma. Isto je učinjeno u unutrašnjem prostoru gdje se pregrade
ne ugrađuju unutar konstrukcije nego je prate na malom odstojanju. Takav aktivan
odnos primarne konstrukcije i sekundarne raspodjele prostora osigurava višeznačan i
hibridan prostor u pogledu funkcije i estetike. Niše u prostoru, igra svjetlosti i sjene,
cjelovitost sekundarnih stijena, a istovremena strukturalnost su fukcionalni i likovni
doprinos prostoru, a da ne govorimo o lakoj zamijeni interijera. Interijer se smatra
potrošnim dobrom za razliku od nosive konstrukcije, koja ima trajni karakter.
U sklopu Memorijalnog trga Latinskoj Americi u Sao Paulu u Brazilu izgrađena je
biblioteka koji krasi posebna mostovna kostrukcija. Longitudinalni tlocrt prati most na
koji se oslanja dvostruki lučni presjek. Tlocrtna jednobrodnost, a prostorna dvobrodnost
nastala je zahvaljujući konstrukciji mosta i izbjegnutim redom stupova na spoju dva
broda. Ovdje je koncept prostora pojačan originalnom konstrukcijom, koja istina nije
jeftina, ali je prostor duhovno kvalitetniji.
Vrlo specifične konstrukcije srećemo kod Muzeja fondacije Brazil u Braziliji ili kod
Nacionalnog stadiona u Rio de Janeirou. Visokostijeni konzolni nosači ili viseća
konstrukcija krova stadiona na lučnom nosaču istovremeno su posebni i oblikovno i
konstruktivno. U prvom slučaju monumentalna konstrukcija pojačava umjetnički duh
unutar prostora, a u drugom izrazita funkcionalnost prijedloga stadiona, gdje je vizura
neprikosnovena, rezultirala je i nezaboravnim oblikom stadiona.
Vrlo česta je upotreba različitih skeletnih ili okvirnih sustava kod Le Corbusiera i
Niemeyera, jer oni omogućavaju ne samo fleksibilan prostor već uvijek vrlo oblikovno
karakterističan prostor. Stup, greda ili okvir uvijek su drugačijeg oblika i proporcija, a
ponekad je dovoljna samo promjena materijala da se udahne posebnost odnosa
konstrukcije i prostora. Naprimjer kod vlastite kuće Niemeyer upotrebljava crne čelične
stupove bez greda koji osiguravaju dojam lebdeće organične stropne ploče.
O projektu Kulturnog centra u Le Havreu u Francuskoj moram reći da je po svemu
“drugačiji od drugih”. Matematički kružni tlocrt u presjeku je otvoren ljuskastom
konstrukcijom dva krnja lagano nepravilna stošca. Organičnost konstrukcije i pravilnost
tlocrta stvaraju toliko posebnu dijalektiku čije se jedinstvo suprotnosti prati od eksterijera
do interijera.
Na Le Corbusierovim projektima ćemo više pažnje posvetiti analizi ulaza uz

razmatranje odnosa koncepta, konstukcije i oblika.
56
Na zgradi Armije spasa ulazak u rigidni funkcionalni korpus glavne zgrade odvija se
preko gradiranih manjih volumena koji pružaju dostojanstvo ulaza. Lebdeća streha,
tanki čelični ekcentrični “V” stup i zglobni prostor okruglog hola su pravi hommage ulazu
i konstrukciji koja mu daje dostojanstvo. Ne zaboravimo spomenuti i pojačanu visinu
ulaza koja mora odgovarati značaju ulaza i broju osoba koje ga koriste.
Brazilski i švicarski studentski paviljon u pariškom sveučilišnom kampusu

istovjetni su primjeri dominantne i reducirane konstrukcije prizemlja koja otvara
prizemlje i prihvaća uobičajenu konstrukciju katova. Pri tome se ulaz formira u praznini
prizemlja stvarajući veliki trijem i živi prostor okupljanja.
Centar vizualnih umjetnosti u Cambridgeu u SAD-u je primjer neobičnog ulaza i
javnog prolaza kroz utrobu zgrade. Pristup rampom i mostom u težište presjeka na
drugi kat teoretski je najpoželjnije mjesto ulaza u zgradu, jer su sve komunikacije
položajem i duljinom uravnotežene i izjednačene. Proporcije ulaza, dužina prilaza i
visina mjesta ulaza ovakvom ulazu daju veliki značaj. Interesantno je pratiti konstrukciju
između ortogonalnih i organičnih prostora. Oblik plašta prilagođava se pravilanom
rasteru konstrukcije tako da ostatak ostaje konzolan. Stupovi ponovo ne prate plašt niti
pregradni sustav unutrašnjosti.
Parlament u Chandigaru u Indiji pokazuje nam primjer oblikovanja monumentalnih ulaza
i ujedinjavanja više konstruktivnih sustava kada je potrebno određene sadržajne i
oblikovne cjeline drugačije tretirati u masi zajedničkog volumena. Ulaz je oblikovan kroz
odvojeni i presjekom zakrivljeni visoki trijem sa prorijeđenim redom stupova, a glavna
parlamentarna dvorana naglašena je radijalnom konstrukcijom i predimenzioniranim
presjekom.
Na prvi pogled Palača proizvođača pamuka u Ahmedabadu je kopija Centra
vizualnih umjetnosti u Cambridgeu. Međutim, kada pogledamo tlocrte i presjek
pronalazimo vrlo interesantne i naglašene promjene ritma i oblika konstrukcije po
horizontali i vertikali.
Prorijeđena konstrukcija može se statički bezbolno upotrijebiti na zadnjim etaža
pri čemu se stvaraju unutar istog sustava velikim fleksibilni prostori.
Projekt za Palaču Sovjeta u Moskvi je primjer dominantne velikorasponske konstrukcije
koja oslobađa tlocrt, a definitivno stvara najbitniji element oblikovanja. Ovo je
antologijski projekt ovješene konstrukcije dvorana.
Na kraju vratimo se privatnoj kući, vili Stein u Garchesu u blizini Pariza.
Promotrimo glavni i sporedni ulaz. Jedan i drugi su označeni i dimenzionirani prema
važnosti, decentno i dostojanstveno kako odgovara privatnoj kući. Konstrukcija je
skeletna, ali vrlo prilagodljiva različitim zahtjevima stanovanja za različitim veličinama
prostora. Analitika pročelja pokazuje znanstveno - umjetnički proces usklađivanja punog
i praznog. To je aktivan odnos matematike raspona, funkcije sadržaja i estetike
oblikovanja.
Zaključimo:
PROJEKTIRANJE JE AKTIVAN ODNOS FUNKCIJE, KONSTRUKCIJE I

OBLIKOVANJA.
57
10. PREDAVANJE
1. LE CORBUSEIR: CENTROSOJUZ, MOSKVA, RUSIJA

2. LE CORBUSEIR: CENTROSOJUZ, MOSKVA, RUSIJA
3. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, CARACAS, VENEZUELA
4. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, CARACAS, VENEZUELA
5. OSCAR NIEMAYER: AUDITORIJ ZA MINISTARSTVO OBRAZOVANJA, RIO DE JANEIRO,
BRAZIL
6. OSCAR NIEMAYER: BOLNICA SUL AMERIKA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL
7. OSCAR NIEMAYER: BOLNICA SUL AMERIKA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL
8. OSCAR NIEMAYER: PALAČA NARODA I DRŽAVA, IBIRAPUERA, BRAZIL
9. OSCAR NIEMAYER: PALAČA NARODA I DRŽAVA, IBIRAPUERA, BRAZIL
10. OSCAR NIEMAYER: KAZINO PAMPULHA, BELO HORIZONTE, BRAZIL
11. OSCAR NIEMAYER: KAZINO PAMPULHA, BELO HORIZONTE, BRAZIL
12. OSCAR NIEMAYER: MEMORIJALNI TRG LATINSKOJ AMERICI, BIBLIOTEKA, SAO
PAULO,
BRAZIL
13. OSCAR NIEMAYER: MEMORIJALNI TRG LATINSKOJ AMERICI, BIBLIOTEKA, SAO
PAULO,
BRAZIL
14. OSCAR NIEMAYER: MUZEJ FONDACIJE BRAZIL, BRAZILIJA, BRAZIL
15. OSCAR NIEMAYER: MODEL NACIONALNOG STADIONA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL
18. OSCAR NIEMAYER: KUĆA OSCARA NIEMEYERA, RIO DE JANEIRO, BRAZIL
24. OSCAR NIEMAYER: KULTURNI CENTAR, LE HAVRE, FRANCUSKA
28. LE CORBUSEIR: ARMIJA SPASA, PARIZ, FRANCUSKA
29. LE CORBUSEIR: BRAZILSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA
32. LE CORBUSEIR: ŠVICARSKI PAVILJON, PARIZ, FRANCUSKA
36. LE CORBUSEIR: CENTAR VIZUALNIH UMJETNOSTI, CAMBRIDGE, SAD
37. LE CORBUSEIR: CENTAR VIZUALNIH UMJETNOSTI, CAMBRIDGE, SAD
38. LE CORBUSEIR: ZGRADA PARLAMENTA, CHANDIGAR, INDIJA
39. LE CORBUSEIR: ZGRADA PARLAMENTA, CHANDIGAR, INDIJA
40. LE CORBUSEIR: PALAČA PROIZVOĐAČA PAMUKA, AHMEDABAD, PAKISTAN
43. LE CORBUSEIR: MODEL PALAČE SOVJETA, MOSKVA, RUSIJA
58
44. LE CORBUSEIR: MODEL PALAČE SOVJETA, MOSKVA, RUSIJA

45. LE CORBUSEIR: VILA STEIN, GARCHES, PARIZ, FRANCUSKA

Dokumen - Tips Metodologija Arhitektonskog Projektiranjadoc

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dokumen - Tips Metodologija Arhitektonskog Projektiranjadoc

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTOVANJA

- pojedina značenja i stručna terminologija

Metodologija arhitektonskog projektovanja je nauka o metodama osmišljavanja

KAKO DA PRISTUPIMO BILO KOM ZADATKU ARHITEKTONSKOG PROJEKTOVANJA

- to znači da postoje pravila pristupa svakom arhitektonskom (i urbanističkom

Preduslovi za projektovanje su:

Temeljni zakoni vezani za područje projektovanja i izgradnje u prostoru:

- Zakon o prostornom planiranju i zaštiti okoline

Proces projektovanja ne zadire u lokalno zakonodavstvo ili propise, već se na

Klijent koji naručuje i finansira projekt.

Novac potreban za ostvarenje projekta.

Prostor za izgradnju planirane građevine.

Stručna podloga za izradu projekta koja se sastoji od:

- Popisa prostora ili prostorija koje projekt treba da sadrži

Stručna osoba kojoj se poverava projektovanje planirane građevine.

- arhitekta (urbanizam, arhitektura, eksterijerno uređenje, enterijerno

- Elaborati: projektantska dokumentacija za pribavljanje urbanističko-

Plan usvojen u lokalnoj zajednici na osnovu koga su određeni uslovi za

- Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana

Elaborat koji izdaje Zavod za izgradnju grada, (Zavod za urbanizam, Gradski

- Arhitektonska (programska) skica

Plan-projekat na osnovu koga investitor stiče osnovni uvid u projektantski

- Idejno arhitektonsko rešenje

Osnovni planovi-projekti buduće građevine izrađeni u manjim razmerama (1:

Svi planovi-projekti buduće građevine izrađeni u manjim razmerama (1: 200

I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV - predračun

I – arhitektura II – konstrukcija III – instalacije IV – ostali projekti ( projekt

- I – palirski plan-projekat II – planovi, projekti oplate III – planovi, projekti

Poseban elaborat deobe vlasništva između više vlasnika na istoj građevini

Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine.

I – Lokacijska dozvola ili Izvod iz plana

Dokument kojim se određuju urbanističko - tehnički uslovi za izgradnju planirane

Dokument kojim se dozvoljava izgradnja planirane građevine. Građevinska dozvola

Pristupni putevi i skup podzemnih i nadzemnih instalacija vodovoda, kanalizacije,

10. PRIPREMA ZEMLJIŠTA

Rešavanje pravno imovinskih odnosa kod zemljišta otkupom zemljišta i sprovođenjem

Postupak povezivanja i kontrole svih učesnika u procesu planiranja, projektovanja,

METODOLOGIJA ARHITEKTONSKOG PROJEKTOVANJA

- područja, mesta i načini prikupljanja podataka

Projektovanje se sastoji od ARHITEKTONSKE ANALIZE, stvaranja KONCEPCIJE i

Prva etapa projektovanja je:

Ovu etapu nazivamo inkubacijom. Na početku svakog zadatka arhitekta nije

Prikupljanje podataka obavljamo:

I / U nadležnim ustanovama za prostorno uređenje, građevinarstvo i zaštitu okoline

Dobijamo podatke za dozvoljene sadržaje i kapacitete buduće građevine, kao i

II / Na lokaciji predviđenoj za izgradnju građevine

Najvažniji prostor prethodnog prikupljanja podataka je parcela predviđena za

Kod simbiozno dobro vezane građevine sa svojom parcelom ne može se dogoditi

Čitanje i vrsta podataka o prostoru parcele zavisi od:

a/ oblika terena: ravan, blago kos ili strm

Prilikom čitanja prostora, crtajući, izrađujemo tzv. ČITANKU (Reader Book). U

b/ Kod velike parcele intimnost se postiže udaljavanjem od ulice i suseda, a kod

c/ I mala parcela, slobodno smeštena u prirodnom okruženju, omogućava veliku

e/ Veoma je poznato da se klima izrazito oblikovno različito odražava u arhitekturi.

spoljnjem perimetru zgrade. Severnjaci rade gustu izgradnju naslanjajući se

f/ Mikroklima je vrlo različita od mesta do mesta. Vrlo povoljne i vrlo nepovoljne

g/ Pogled je vrlo važna kategorija. Setimo se najbanalnije situacije: u hotelu biramo

III / U širem prostoru grada ili krajolika predviđenom za izgradnju građevine

Istražujemo nataloženi istorijski kvalitet prostora. Njega čini jedinstvo prirodnog

IV / U istoriji kulture prostora

Graditi u Dubrovniku među zidinama, na Mirogoju uz groblje, u Motovunu unutar

V/ U specijaliziranim ustanovama (arhiv, zavod za zaštitu spomenika kulture, statistički