Prvo pitanje koje Marr postavlja: koje probleme mozak rješava kada mi vidimo?

Po Marrovim prvim pretpostavkama vid nije ništa više nego sama obrada podataka. Međutim
smatrao je i da je vid u okviru obrade podataka drugačiji od vida u okviru procesiranja signala.

Za njega živčani mehanizam nije teorija vida. Umjesto toga treba razumjeti zašto bi mehanizam radio:
koje informacije otkriva, prirodna ograničenja pod kojima je ta varijabla informativna o svijetu te
postupak kojim se površinsko svojstvo obnavlja.

Dakle, opća teorija vida ne može se naći na neuralnoj razini. Kao što je i sam Marr rekao: "Pokušaj
razumijevanja percepcije proučavanjem samo neurona je poput pokušaja razumijevanja leta ptica
proučavanjem samo perja: to se jednostavno ne može učiniti"

David Marr i James Gibson

Marr je rekao da je Gibson bio netko tko se najviše približio levelu kompjutacijske teorije. Međutim,
smatrao je da je Gibson podcijenio složenost obrade informacija jer ga je „zavarala očigledna
jednostavnost čina viđenja“. Gibson je tumačio percepciju jednostavnom kao da u nju nije uključen
vizualni proces.

Marr je „posudio“ velik dio kompjutacijskih razina od Jamesa Gibsona: pravilno razumijevanje cilja
vida, prirodna ograničenja i dostupne informacije preduvjet su za opisivanje procesa i mehanizama
pomoću kojih se postiže cilj.

Cilj vida po Marru

Opis svijeta koji treba percipirati posuđen je iz geometrije bez pozivanja na biološke funckije vida
( oblik izgrađen na temelju dubine i površine, euklidskog opisa)

Npr. Isprekidane crte na autocesti, dok im se približavamo sa vozilom crte se šire, iako je naše
normalno perceptivno iskustvo da su oblici i veličine stabilni.

Dokazano je da euklidska struktura nije primarni cilj vida.

Marr je smatrao da je vid ništa više nego zadatak koji može biti opisan na tri razine:

1. Kompjutacijska razina
2. Algoritamska razina
3. Razina implementacije

Nijedna od razina ne određuje ostale a sve tri razine su međusobno povezane.

Marr smatra da su ograničenja koja se kreću od kompjutacijske do algoritamske i razine

implementacije jača od onih koja se pokreću u obrnutom smjeru.

Priroda percepcije više ovisi o kompjutacijskom problemu koji se rješava nego o određenoj
neuronskoj provedbi.
1.Kompjutacijska razina

Računalna razina, ključna za razumijevanje vizije. Međutim važno je napomenuti da u ovom slučaju
računan je nije izračunavanje.

Zadatak obrade informacija koji provodi vizualni sustav.

Određuje koje značajke okoliša su predstavljene od strane vizualnog sustava i kako se prikazi tih
značajki mogu izvesti iz informacija prisutnih u retinalnom nizu.

Opisuje kako „izvlačimo“ prikaze vidljivih svojstava okoliša iz informacija prisutnih na retini.

Marr je ovu razinu karakterizirao suprostavljajući je trećoj razini ( razini implementacije).

Marrova kompjutacijska teorija je po tome rigorozna demonstracija koja predstavlja da neko

objektivno vidljivo svojstvo nečega u okolini se može izvesti iz podataka u retinalnom nizu.

Marr je postavio i globalnu i lokalnu kompjutacijsku teoriju.

Globalna kompjutacijska teorija – obuhvaća glavne faze vizualne obrade podataka.

U ovoj teoriji opisana su i tri stadija vida po Marru: iskonska slika, 2D skica i trodimenzionalni prikaz
modela. ?????

Lokalna kompjutacijska faza – opisiva kako se informacije dobivaju iz komponenata i

podkomponenata.

Njih dvije se međusobno sputavaju odnosno sprječavaju da ova teorija bude samo „divlja
špekulacija“.

Osim prve, kompjutacijske razine, Marrov projekt za razumijevanje vida zahtijeva i dvije „niže“ razine
a to su algoritamska i implementacijska razina. ?????

Pogrešna teorija?

Ako se s vizualnog gledišta ispostavi da naš vizualni sustav nije uredan ili nije dobro organiziran, tada
Marrova teorija vida neće biti točna.