Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

predmet: Poslovne zgrade

akademska godina 2020. / 2021.

I. semestar

nastavnik: doc. dr. sc. Željka Jurković, dipl. ing. arh.

student: Sven Tumir

JMBAG: 01492274712

tema seminarskog rada:

Boris Krstulović, Kompleks Elektroslavonija, 1975.

1
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

SADRŽAJ:

1. UVOD

2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA ZGRADE

2.1. položaj u širem okruženju grada i dijela grada

2.2. položaj u ulici i odnos prema okolnoj izgradnji

2.3. analiza kolnog i pješačkog pristupa

2.4. funkcija zgrade

2.5. konstrukcija zgrade

2.6. oblikovanje zgrade

2.7. specifični elementi zgrade

3. OSOBNI DOŽIVLJAJ ZGRADE

4. KOMPARACIJA SA ZGRADAMA ISTE TIPOLOGIJE ILI ISTE NAMJENE

5. LITERATURA

6. IZVORI ILUSTRACIJA

2
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

1. Uvod

Boris Krstulović je istaknuti hrvatski arhitekt i profesor poznat po svojoj modernoj,

pomno oblikovanoj i prostorno razrađenoj arhitekturi rođen u Splitu 1932. godine.
Nedugo kasnije seli s obitelji u Zagreb gdje je završio gimnaziju i diplomirao na
Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta. Nakon kratkog rada u projektnom uredu
počinje samostalno projektirati i postaje asistent kod profesora Albinija, a kasnije i kod
profesora Vrkljana te kod profesora Nikšića nakon osamostaljenja Građevinskog
fakulteta. U tom periodu karakteristično projektira stambene zgrade, poput onih u
Crikvenici, Varaždinu, Sv. Duhu i na Zelengaju. Realizira i stambeno poslovnu zgradu u
Petrovoj ulici koja se smatra jednom od boljih primjera interpolacije u Zagrebu. Od
sedamdesetih godina Krstulović počinje predavati na vlastitim katedrama, te do kraja
karijere predaje tri predmeta na Građevinskom fakultetu u Zagrebu gdje je ostvario i
doktorat 1983. godine na temu fleksibilnosti prostora. Prvenstveno ga zanimaju raspored i
topografija u prostoru te kako se vanjsko osvjetljenje veže na njega pa dugi niz godina
vodi i projekte na temelju svijetlosti u halama. Kompleks Elektroslavonija jedan je od tri
slična projekta s kraja sedamdesetih godina osmišljen u vrijeme privrednog uzleta krajem
šezdesetih godina prošlog stoljeća, izgrađen kako bi radnicima osigurao što bolje
kvalitetnije uvjete rada te povezao dvije strane tadašnjeg poduzeća – radnike i upravu.
Kompleks je Krstuloviću donosi nagrade te mu ostvaruje habilitaciju za profesora na
sveučilištu. Kompleks karakterizira upravna zgrada koja je podijeljena u dva krila koja se
sužavaju prema tlu, kao i korištenje betonskih konzola kako bi se pješački prilazi zgradi
natkrili. Uz to je na fasadi vidljiv i Krstulovićev afinitet za manjkom suvišnih elemenata
pročelja, koje kiparski oblikuje u homogenu betonsku cjelinu.

Slika 1: Skica Krstulovićeve zgrade u Slavonskom Brodu

3
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

2. Analiza postojećeg stanja zgrade

2.1. položaj u širem okruženju grada i dijela grada

Kompleks se nalazi na samom istoku Osijeka, na kraja Zelenog polja. U gradskoj

prošlosti ovaj dio je bio namijenjen poljoprivredi, no prilikom urbanizacije grada je
iskorišten za širenje industrijskih pogona zbog svoje izdvojenosti od ostatka grada, što
je omogućilo znatnu površinu cijelog kompleksa i otvorenu mogućnost izgradnje
popratnih sadržaja za radnike, koju je Krstulović vrlo dobro iskoristio.

Slika 2: Pozicija u širem dijelu grada

2.2. položaj u ulici i odnos prema okolnoj izgradnji

Kako je kraj Divaltove ulice planski namijenjen za industriju i proizvodnju, zgrada je

smještena uz niz ostalih kompleksa slične tipologije. Ipak, ističe se svojim
arhitektonskim potpisom koji odaje dugotrajno planiranje koje je bilo uloženo u
njegovu izgradnju. Estetski, beton koji je korišten za izvedbu se razlikuje od materijala
ostalih zgrada poput servisa i auto salona, koji ipak koriste modernije materijale čiji je
cilj prije svega ekonomičnost. Uobičajeno je da se pri projektiranju zgrade autor
referira na postojeće zgrade u blizini, no u ovom slučaju Kompleks jest referentna
točka za moguća projektiranja u budućnosti.

4
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 3: Položaj kompleksa u ulici

2.3. analiza kolnog i pješačkog pristupa

Iako je ova lokacija smještena na samom istoku grada i vodi se pod njegovom
granicom, iznimno je dobro spojena s glavnim prometnim putevima. S južne strane u
velikoj blizini nalazi se gradska obilaznica koja vrlo lako spaja dijelove grada cijelom
njegovom dužinom, dok se sa sjevera dolazi putem prometnica koje funkcioniraju kao
glavne prometnice grada - Divaltove i Vukovarske ulice. Samom kompleksu se
pristupa preko dva glavna ulaza uz koji se nalaze na odvojenim stranama parcele, a
odmah uz njih su smještena parkirališta za automobile. Ulazu za administraciju
pristupa se s jugozapada, dok se radničkom ulazu pristupa s istoka te se dodatno
significira s monolitnom betonskom konstrukcijom nadstrešnice.

5
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 4: Ulazi u kompleks

Slika 5: Radnički ulaz s istoka

Slika 6: Administrativno – dispečerski ulaz s juga

2.4. funkcija zgrade

U vrijeme stvaranja idejnog rješenja za natječaj, kolektivni stav prema kompleksu

socijalističke firme je taj da se radnicima treba omogućiti što više aktivnosti na
jednom mjestu. Elektroslavonija je kao državna firma za električnu energiju za cijeli

6
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

istok Hrvatske zapošljavala iznimno velik broj radnika i prema tome je postojao i
znatan broj funkcija unutar kompleksa, počevši od administracije i vodstva firme koji
su smješteni u glavnoj upravnoj zgradi specifičnog oblika na jugu kompleksa, do
glavnih hala u kojima su smještene radionice za izradu elemenata potrebnih za
infrastrukturu i popravke, a postoje i mehaničarske radionice za vozni park. U
radničkom dijelu nalazili su se sportski tereni te bazene za rekreaciju i odmor, uz
radničku kantinu i biblioteku, dok se u sklopu upravne zgrade nalazi dispečerski
centar. Sve funkcije zgrade prate okvir poslova kojima se Elektroslavonija, a trenutno
HEP, može baviti.

7
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 7: Administrativna zgrada

2.5. konstrukcija zgrade

Radničke hale projektirane su da za razliku od fiksne upravne zgrade i dispečerskog

centra budu u kontrastu, te su fleksibilne. To je postignuto korištenjem montažno-
demontažnog sustava od pregradnih zidova, koji se sastoje od metalnih stupova,
ispune i vrata. Ispuna zidova, kao i fasada, koristi blokove od opeke. Na krovu svake
hale nalaze se moduli od 2x2 metra koji po svojoj dijagonali imaju polu kupolu koja je
okrenuta u smjeru jugozapada kako bi osigurala stalno svijetlo radnicima. Moduli su
kasetirani među mrežom armirano betonskih greda koja se proteže preko cijele
konstrukcije.

8
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 8: Tlocrt računsko – dispečerskog centra

Slika 9: Pogled na kompleks s istoka

2.6. oblikovanje zgrade

Oblikovanje ovog kompleksa se može razdijeliti na dva dijela – dispečerski centar i

razne hale. Element koji posebno dolazi do izražaja na centru je čista i homogena
betonska ovojnica s vidljivim otiscima drvene oplate. On je oblikovan u dva krila koji
se rastvaraju prema nebu, koji su simetrični na centralnu os okomitu na ulaz, a na prvi
pogled se čine poput obrnute piramide na koju su zatim postavljene pravokutne etaže.
Dva krila spojena su centralnim hodnikom koji je osvijetljen preko krovnih staklenih
površina. Pravokutne etaže centra izlaze iz gabarita tlocrta i znatno ga povećavaju, a
nadvijaju se nad ulicom pružajući zaklon prolaznicima.

9
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 10: Detalji fasade južnog ulaza

Pošto je je Krstulovićev projekt izveden iznimno učinkovito i sa znatnim uštedama na

vremenu i sredstvima, arhitekt se bavi i projektiranjem unutrašnjosti, koja je vrlo vrlo
napredna za svoje vrijeme. Tu se ističu vlastiti dizajnovi radnog i konferencijskog
namještaja te potreba za dostatnim svijetlom u svakoj prostoriji.

10
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 11: Interijer konferencijske sale

Kompleks hala tlocrtno je sastavljen od pravilnih oblika koji se slažu u mrežu preko
cijele parcele. Fasada ovog dijela rađena je od crvene opeke kako bi se simbolično
razlikovala od betona centra. Radničke hale na krovovima koriste stropno osvjetljenje
u obliku kupola, kako bi se u unutrašnjosti omogućio fleksibilan raspored interijera jer
se pri stalnom osvjetljenju ne mora brinuti o orijentaciji radnih prostora. Uz to,
Krstulović postavlja vertikalne staklene procijepe duž fasade u radničkim prostorima
kako bi se osigurao stalan pogleda na okružujuće zelenilo. Time je atmosfera unutar
zatvorenih prostora ugodnija, a zaposlenici nisu otuđeni od okoline. Kako radnici ne bi
morali izlaziti iz zatvorenih prostora za kretanje iz hale u halu i time izlagali sebe
vremenskim nepogodama i prometu koji se kretao po cijelom kompleksu, projektirana
je i topla veza u obliku mostova koji povezuju sve hale, koncept koji je u vrijeme
izgradnje bio proveden u malom broju projekata. Krstulović također i spaja radnike s
upravom u stalni vizualni kontakt prostirući uredske prostore uz hale, što je dodatni
odraz vremena u kojem je ovaj projekt bio koncipiran.

11
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Slika 12: Bazen za radnike

Slika 13: Pogled na fasade radničkih prostora

Slika 14: Skica dispečerskog centra
12
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

2.7. specifični elementi zgrade

Iz ulične perspektive, zgrade Elektroslavonije prepoznaje se prema vrlo distinktnom

pročelju dispečerskog centra koji se nadvija nad pješačkom stazom te se isticao
svojom brutalističkom fasadom koja se rastvara od tla prema nebu, dajući mu unikatan
potpis. Iz zraka, kompleks je prepoznatljiv po svojim krovovima koji su preko cijele
plohe prekriveni specifičnim elementom kupole koja pruža stalno osvjetljenje
radnicima. Uz to, bazeni i ostali dodatni sadržaji za radnike također naslućuju da se ne
radi o svakidašnjem proizvodnom kompleksu.

Slika 15: Krstulovićeve kupole za optimalno osvjetljenje

3.

Osobni doživljaj zgrade

Za vrijeme koje predstavlja, kompleks predstavlja dobar primjer filozofije kojom se

radnike pokušava staviti na prvo mjesto tako da se brine o njihovim potrebama i shvaća da
proizvodna kvaliteta proizlazi iz kvaliteta uvjeta u kojima se radnici nalaze. Vidljiv je
Krstulovićev pedantni pristup projektiranju te njegov unikatni potpis koji je obogaćen
njegovim afinitetima prema kiparstvu i slikarstvu uz samu arhitekturu. Ipak, ove zgrade
pate od sličnih problema od kojih pate mnoga brutalistička djela u tranzicijskim zemljama
– manjak resursa za kvalitetno održavanje. Manjak održavanja dovodi do postepenog

13
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

propadanja nekad kvalitetne izvedbe, nakon čega se fasade i unutrašnjosti pokušavaju

prepraviti i popraviti sa što jeftinijim opcijama. Time se gubi integritet originalnog
projekta i kompleks koji je nekoć bio iznimno prezentan postaje običan i ponekad čak i
suvišan u svojoj okolini. Dodatni pad u kvaliteti projekta osigurao je i manjak kapitala
koji firma u čijem je vlasništvu posjeduje pa prostori za rekreaciju radnika također više ne
postoje. Nažalost, kompleks Elektroslavonije je još jedan primjer relikvije socijalističkog
projekta koji su, usprkos vrlo dobrom planiranju i namjeri, pregazili moderna saznanja i
propisi o fizici zgrade i izvedbenim materijalima, kao i ekonomska situacija područja gdje
je izveden.

Slika 16: Renovirana fasada uslijed energetske obnove

4. Komparacija sa zgradama iste tipologije ili iste namjene

Boris Krstulović nekoliko godina kasnije projektira i upravnu zgradu Elektre u Varaždinu.
Za razliku od Osijeka, ovdje se radi samo o upravnoj zgradi, a ne o cijelom kompleksu, a
dvije zgrade ponajviše razdvajaju oblik i lokacija. Za razliku od gole ravnice istočnog
Osijeka, varaždinska zgrada smještena je na rubu centra grada te se kao takva morala
morfološki konformirati ostalim građevinama u ulici. Pošto se nalazi na uličnom uglu,

14
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

Krstulović radi dvije prizme koje se preklapaju pod tupim kutom, a među njih stavlja
okruglu jezgru za komunikacije. Iako su prizme betonske, fasada zgrade nije brutalistička
– koristi se termoizolacija koja je prekrivena fasadnom opekom, čime se zgrada uklapa u
ostatak uličnih pročelja. Element koji autor koristi na obje zgrade se pojavljuje u obliku
konzole koja prekriva dio ulične staze, kako bi prolaznik znao da je i na njega obraćena
pozornost. I u ovom slučaju se simultano projektiraju i vanjski i unutarnji dio zgrade u
sklopu Krstulovićevog total dizajn pristupa.

Slika 17: Tlocrt Elektre u Varaždinu

Slika 18: Pogled na ulična pročelja

15
Preddiplomski sveučilišni studij Arhitektura i urbanizam

5. Literatura
Oris 66
Intervju s Borisom Krstulovićem: http://www.d-a-z.hr/hr/aktualna-tema/osvrti/interview-
boris-krstulovic,55.html

Prostor 147

Jedno djelo: centar Elektroslavonija u Osijeku

varazdinske-vijesti.hr

6. Izvori ilustracija
Oris 66
Google Street view
magazin.hrt.hr
hrcak.srce.hr
varazdinske-vijesti.hr

16