EŠ'ARIJE NA VAGI EHLUS-SUNNETA - Ebu Usman Fejsal Ibn Kazar El-Džasim

EŠ’ARIJE
NA VAGI EHLUS-SUNNETA1
Pisac:
Ebu ‘Usman Fejsal ibn Kazar el-Džasim
1
Sažeto i skraćeno iz knjige Fejsala ibn Kazara el-Džasima: "El-Eš’airetu fi mizani
ehlis-sunneti, nakdun li-kitabi: Ehlus-sunneti eš’airetun: šehadetu ’ulemai lil-
ummeti ve ediletuhum [Eš’arije na vagi ehlus-sunneta, kritika knjige: Eša’rije su
ehlus-sunne: svjedočenje učenjaka ummeta i njihovi dokazi]." Kuvajt: El-Mabarah
Zahirije li Ulumil-Kur’an ve’s-sunneh, 1428 h.g./2007 god.
(http://shamela.ws/browse.php/book-14616#page-1)
126
SADRŽAJ
UVOD PREVODIOCA NA ENGLESKI JEZIK-------------------------8
POJAŠNJENJE DA POTVRDA ALLAHOVIH SVOJSTAVA NE

ČINI NUŽNIM POREĐENJE ALLAHA SA STVORENJIMA: I DA
ONO ŠTO SE PRIPISUJE STVORITELJU NIJE NUŽNO KAO
ONO ŠTO SE PRIPISUJE STVORENJU--------------------------------10
PREDAJE SELEFA KOJE DOKAZUJU ČINJENICU DA ONO ŠTO

SE PRIPISUJE STVORITELJU NIJE NUŽNO KAO ONO ŠTO SE
PRIPISUJE STVORENJU-------------------------------------------------12
‘Abdul-Aziz ibn ‘Abdullah Ebi Seleme el-Madžišun (p. 164 h.g.):-12
El-imam, Ebu Jusuf el-Kadi Jakub ibn Ibrahim el-Kufi (p. 182 h.g.):12
‘AbdurRahman ibn el-Kasim el-Utki Ebu ‘Abdullah el-Misri el-
Maliki (p. 191 h.g.):-------------------------------------------------------12
El-hafiz, Nu’ajm ibn Hammad ibn Muavija el-Huzai (p. 228 h.g.): 13
‘Abdul-Aziz ibn Jahja ibn ‘Abdul-Aziz el-Kenani (p. 230 h.g.):----13
El-imam, el-hafiz, Ibn Rahavej Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali (p. 238
h.g.):-------------------------------------------------------------------------14
Imam ehlus-sunneta, Ahmed ibn Hanbel (p. 241 h.g.):---------------14
Ebu Zura er-Razi ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kureši el-
Mahzumi (p. 264 h.g.):----------------------------------------------------16
El-imam, Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe ed-
Dinevari (p. 276 h.g.):-----------------------------------------------------16
El-imam, el-’allamah, el-hafiz, en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-
Darimi (p. 280 h.g.):-------------------------------------------------------16
El-imam, Ebu Dža’fer Muhammed ibn Džerir et-Taberi (p.310 h.g.):18
El-imam, Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme (p.311 h.g.):----------18
Ebu ‘Abdullah ‘Ubejdullah ibn Muhammed el-Ukberi el-Hanbeli ibn
Betta (p. 384 h.g.):---------------------------------------------------------18
El-imam, el-hafiz, Ebu ‘Abdullah ibn Muhammed ibn Ishak ibn
Mende (p. 395 h.g.):-------------------------------------------------------19
126
El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn ‘Abdullah ibn Ebi
Zamanejn el-Andelusi (p. 399 h.g.):-------------------------------------19
El-imam, el-mukri’, el-muhaddis, Ebu ‘Umer Ahmed ibn
Muhammed et-Talamenki (p. 429 h.g.):--------------------------------20
Eš-šejh, el-imam, el-hafiz, Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi
(p. 444 h.g.):----------------------------------------------------------------21
El-imam, el-’allamah, el-hafiz, el-magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn
‘Abdullah ibn ‘Abdul-Berr el-Andelusi el-Kurtubi el-Maliki (p. 463
h.g.):-------------------------------------------------------------------------21
El-iman, el-hafiz, Ebul-Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejmi et-
Talhi el-Ashebani (p. 535 h.g.):------------------------------------------21
El-imam, Muvefekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed ibn
Kudame el-Makdisi (p. 620 h.g.):----------------------------------------22
El-imam, el-hafiz, Šemsud-din Muhammed ibn Ahmed ibn ‘Usman
ez-Zehebi (p. 748 h.g.):---------------------------------------------------23
El-hafiz, ‘Abdur-Rahman ibn Ahmed ibn Redžeb el-Hanbeli (p. 795
h.g.):-------------------------------------------------------------------------23
El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn el-Murtada el-Jamani, aka
Ibnul-Vezir (p. 840 h.g.):-------------------------------------------------24
El-imam, Jusuf ibn ‘Abdul-Hadi, aka Ibnul-Mabred (p. 909 h.g.):- 24
USPOSTAVA PRINCIPA: ''NIJE NUŽNO ONO ŠTO SE PRIPISUJE

STVORITELJU KAO ONO ŠTO SE PRIPISUJE STVORENJU'' IZ
GOVORA EBU HASANA EL-EŠ’ARIJA I NJEGOVIH DRUGOVA26
POJAŠNJENJE OPREČNOSTI EŠ’ARIJA NASPRAM SELEFA U

OBLASTI ALLAHOVIH SVOJSTAVA, TE ODGOVOR NA
NJIHOVE ŠUBHE (SUMNJE)--------------------------------------------28
POJAŠNJENJE STVARNOSTI AKIDE PRIPISANE IMAMU

AHMEDU OD STRANE EBU FADLA ET-TEMIMIJA--------------34
KONSENZUS O TOME DA JE ALLAH LIČNO IZNAD

STVORENJA I SVOJIM BIĆEM IZNAD ARŠA----------------------41
RAZNI DOKAZI IZ KUR’ANA I SUNNETA KOJI POTVRĐUJU
ALLAHOV ULUV (UZVIŠENOST) NJEGOVIM BIĆEM IZNAD SVIH
STVORENJA----------------------------------------------------------------------41
126
PREDAJE SELEFA U KOJIMA SE SPOMINJE SIGURNI IDŽMA’
(KONSENZUS) O POTVRDI ALLAHOVE UZVIŠENOSTI
SVOJIM BIĆEM IZNAD SVIH STVORENJA-------------------------44
Imam ehlu eš-Šam, ‘AbdurRahman ibn ‘Amr, Ebu ‘Amr el-Evzai
(p. 157 h.g.):----------------------------------------------------------------44
Se’id ibn ‘Amir ed-Dabi, Ebu Muhammed el-Basri (p. 208 h.g.):- -44
Imam el-Hafiz Ibn Rahavej, Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali (p. 238
h.g.):-------------------------------------------------------------------------44
Kutejbe ibn Se’id ibn Džemil ibn Tarif es-Sekaf ( p. 240 h.g.):-----45
Ebu Zura er-Razi, ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kuraši el-
Mahzumi (p. 264 h.g.), i El-Hafiz Ebu Hatim er-Razi, Muhammed
ibn Idriz ibn el-Munzir el-Hanzal (p. 277 h.g.):-----------------------45
‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe, Ebu Muhammed ed-Dinavari (p.
276 h.g.):--------------------------------------------------------------------46
Imam, el-allamah, El-Hafiz en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-Darimi
(p. 280 h.g.):----------------------------------------------------------------46
Imam imama Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme (p. 311 h.g.):----46
Imam Ebu Bekr Muhammed ibn el-Husajn el-Adžuri eš-Šafi’i (p.
360 h.g.):--------------------------------------------------------------------47
Ebu ‘Abdullah ‘Ubejdullah ibn Muhammed el-Ukberi el-Hanbeli ibn
Betta (p. 384 h.g.):---------------------------------------------------------47
Imam el-Mukri, el-muhadis, Ebu ‘Umer Ahmed ibn Muhammed et-
Talamenki (p. 429 h.g.):---------------------------------------------------47
El-Hafiz Ebu Nu’ajm Ahmed ibn ‘Abdullah el-Ashabani (p. 430
h.g.):-------------------------------------------------------------------------48
Eš-Šejh, el-imam, El-Hafiz Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi
(p. 444 h.g.):----------------------------------------------------------------48
Šejhul-islam, el-imam, Ebu ‘Usman Ismail ibn ‘AbdurRahman Es-
Sabuni (p. 449 h.g.):-------------------------------------------------------49
El-Imam, el-allamah, El-Hafiz el-Magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn
‘Abdullah ibn ‘Abdul-Berr el-Andalusi el-Kurtubi el-Maliki (p. 463
h.g.):-------------------------------------------------------------------------49
El-imam El-Hafiz Ebu Džafer Muhammed ibn ebu ‘Ali el-Hasan el-
Hamzani (p. 531 h.g.):-----------------------------------------------------50
126
El-Imam El-Hafiz Ebu Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejm et-
Talha el-Asbahani (p. 535 h.g.):-----------------------------------------50
Ebu el-Velid Muhammed ibn Ebi el-Kasim Ahmed, Ibn Rušd el-
Hafid el-Kurtubi (unuk) (p. 605 h.g.):-----------------------------------50
El-Imam Mufekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed ibn
Kudame el-Makdisi (p. 620 h.g.):----------------------------------------51
Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi (p. 671 h.g.):---51
El-Imam El-Hafiz Šemsud-din Muhammed ibn Ahmed ibn ‘Usman
ez-Zehebi (p. 748 h.g.):---------------------------------------------------52
POTVRDA ALLAHOVOG ULUVA (UZVIŠENOSTI) SVOJIM BIĆEM
IZNAD ARŠA OD STRANE EBU HASANA EL-EŠ’ARIJA-------------54
PREPOZNAVANJE ALLAHOVE UZVIŠENOSTI SVOJIM BIĆEM
IZNAD ARŠA OD STRANE ‘ABDULLAHA IBN SE’IDA IBN
KULLABA, I NEGIRANJE ISPRAVNOSTI IZJAVE DA ALLAH NIJE
NITI UNUTAR UNIVERZUMA NITI VAN NJEGA-----------------------58
PREPOZNAVANJE ALLAHOVE UZVIŠENOSTI SVOJIM BIĆEM
IZNAD ARŠA OD STRANE El-HARISA EL-MUHASIBA---------------59
POJAŠNJENJE OPREČNOSTI EŠ’ARIJA NASPRAM SELEFA PO
PITANJU OVE TEME-----------------------------------------------------------60
DOZVOLJENOST PITANJA: “GDJE JE ALLAH?”, I ODGOVOR

ONIMA KOJI NEGIRAJU DA JE TO DOZVOLJENO PITATI-- - -63
DOKAZI IZ SUNNETA DA JE DOZVOLJENO PITATI: “GDJE JE
ALLAH?”--------------------------------------------------------------------------63
IZJAVE SELEFA KOJE UKAZUJU DA JE DOZVOLJENO

POSTAVITI PITANJE: “GDJE JE ALLAH?”--------------------------64
Sulejman ibn Tarhan et-Tejmi ebu e-Mu’temir el-Basri (p. 143 h.g.):64
El-Imam, el-allamah, el-hafiz, En-Nakid ibn ‘Usman ibn Se’id ed-
Darimi (p. 280 h.g.):-------------------------------------------------------64
El-Kadi ebu Ja’la Muhammed ibn el-Husejn el-Fara (p. 458 h.g.):- 64
Šejhul-islam, el-hafiz, Ebu Ismail ‘Abdullah ibn Muhammed el-
Ensari el-Harevi (preslio 471 h.g.):--------------------------------------65
Tekiud-din ebu Muhammed Abdull-Ganij ibn ‘Abdull-Vahid el-
Makdisi el-Hanbeli (p. 600 h.g.):----------------------------------------65
126
ez-Zehebi (p. 748 h.g.):---------------------------------------------------65
PREPOZNAVANJE OVOGA PRINCIPA OD STRANE EBU HASANA
EL-EŠ’ARIJA---------------------------------------------------------------------66
PREPOZNAVANJE OVOGA PRINCIPA OD STRANE ‘ABDULLAHA
IBN SE’IDA IBN KULLABA EL-KATTANA------------------------------66
IZNIJETE TVRDNJE DA JE SELEF TE’VILIO TEKSTOVE O

ALLAHOVIM SVOJSTVIMA I ODGOVOR NA TO-----------------68
TVRDNJE DA JE SELEF PRIHVATAO TE’VIL I ODGOVOR NA TO70
PRVO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “
‫ للكرسي‬- Kursijj”?-----------------------------------------------------------70
DRUGO: Tvrdnja da je Ibn Abbas te’vilio riječ: “‫ لمجيء‬- dolazak”
Allaha Uzvišenog?---------------------------------------------------------73
TREĆE: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “
‫ األعين‬- oči” Allaha?--------------------------------------------------------74
ČETVRTO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio
riječ: “‫ األيد‬- ruke” Allaha?------------------------------------------------75
PETO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “
‫ الوجه‬- lice” Allaha?--------------------------------------------------------78
ŠESTO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “
‫ الساق‬- potkoljenica”:-------------------------------------------------------79
SEDMO: Tvrdnja da su Mudžahid, ed-Dahhak, eš-Ša’fija i el-Buhari
te’vilili riječ: “‫ الوجه‬- lice” Allaha:---------------------------------------80
OSMO: Tvrdnja da je Sufjan es-Sevri te’vilio riječ: “‫ لالستواء‬-
uzvisivanje” Allaha?-------------------------------------------------------84
DEVETO: Tvrdnja da je imam Malik te’vilio “‫ النزول‬- spuštanje”
Allaha?----------------------------------------------------------------------85
DESETO: Tvrdnja da je imam Ahmed ibn Hanbel te’vilio Allahovo
svojstvo “dolaska” na Sudnjem danu?----------------------------------87
JEDANAESTO: Tvrdnja da je Buharija te’vilio svojstvo “smijeha”
Allaha?----------------------------------------------------------------------91
ZAKLJUČAK POGLAVLJA---------------------------------------------------92
ČISTOĆA I UDALJENOST IMAMA OD VJEROVANJA I

UBJEĐENJA EŠ’ARIJA---------------------------------------------------94
126
SPOMEN NEKIH UČENJAKA KOJE EŠ’ARIJE PRIPAJAJU SEBI UZ
POJAŠNJENJE DA SU ONI ČISTI OD TOGA------------------------------94
El-imam, el-hafiz, el-hudždže, Muhammed ibn Ismail el-Buhari (p.
256 h.g.):--------------------------------------------------------------------94
126
UVOD PREVODIOCA NA ENGLESKI JEZIK
Hvala Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprosta tražimo.

Allaha molimo da nas sačuva zla naših loši djela i njihovih štetnih
posljedica. Koga Allah uputi na Pravi put, taj je upućen, a koga u zabludu
ostavi, nema mu upućivača mimo Njega. Svjedočim da nema istinskog
božanstva koje zaslužuje da se obožava, osim Allah, i svjedočim da je
Muhammed Allahov rob i Poslanik.
"O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i
nipošto ne umirite osim kao muslimani!" (Prijevod
značenja, Ali-Imran, 102)
"O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od
jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje
mnoge muškarce i žene rasijao! Bojte se Allaha, Čijim
imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze! Allah
doista nad vama bdije!" (Prijevod značenja En-Nisa, 1)
"O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu, On će
vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše
oprostiti... A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude
pokoravao - postići će veliki uspjeh." (Prijevod značenja
El-Ahzab, 70 - 71)
Ova knjiga je prijevod djela "Eš’arije na vagi ehlus-sunneta" od šejha
Fejsala ibn Kazara el-Džasima. Knjiga u originalu ima 824 str., a ovaj
prijevod je samo dio uloženog napora u prenošenju jednog njenog dijela
kako bi se čitaoci okoristili njome.
Ja sam imao priliku da upitam šejha Fejsala, tokom njegove posjete
Engleskoj u maju 2008 godine, o tome koja bi to poglavlja najbolje bilo
prevesti u sažetku projekta prevođenja. Sa time na umu, ja sam preveo ono
oko čega smo se šejh i ja složili da bi bilo najkorisnije prevesti u svjetlu
najuobičajenijih eš’arijskih akaidskih odstupanja.
Neka druga braća i ja se nadamo da ćemo završiti komplet prijevod
knjige koja će biti štampana, a Allaha molim da nam u tome da uspjeha.
Mnoga djela šejha Fejsala su uz uvod raznih dobro poznatih i poštovanih
učenjaka. Njegovom djelu “Tedžridul-tevhid” uvod i komentar je dao imam
‘Abdullah ibn Abdul-Aziz el-Akil, kojeg mnogi smatraju imamom hanbelija
u današnjem vremenu. Uvod njegovom drugom djelu “Usul šejh ibn Baz fir-
redd ale’l-muhalif (Temelji šejha ibn Bazza u odgovoru oprečnima (Bejrut:
126
Darul-Bešha’ir el-islamijjeh, 1492 h.g.))” su dali el-‘allama, dr. Salih el-
Fevzan i šejh ‘Abdul-Aziz es-Sadhan.
Ovo djelo o vjerovanju eš’arija je predstavljeno desetorici šejhova čiji
uvod na knjigu nismo preveli kako bi djelo ostalo sažeto. U svakom slučaju,
sljedeći učenjaci su pregledali knjigu:
1. Šejh, prof., dr. Muhammed ibn ‘Abdur-Rezak et-Tabataba’i
(Kuvajt), sa Šer’iatskog Koledža u Kuvajtu.
2. Šejh Muhammed ibn Hamd el-Hamud en-Nedždi (Kuvajt),
predsjednik Akademske komisije, Džam’ijjah Ihja Turas el-islami.
3. Šejh, prof., dr. Muhammed ibn ‘Abdur-Rahman el-Magravi
(Maroko), prof. Fakulteta islamskih studija u el-Karavijjin Univerzitetu u
Maroku, i predsjednik Džam’ijjatud-da’vah ila’il-Kur’an ves-sunneh.
4. Šejh, prof., dr. Sa’ud ibn ‘Abdul-Aziz el-Halaf (Saudijska
Arabija), predsjednik odjeka za akidu, Koledž da’ve i usulid-dinna, Islamski
Univerzitet u Medini i predsjednik Džam’ijjatul-akidah u Saudijskoj Arabiji.
5. Šejh, prof., Mešhur Hasan es-Selman (Jordan)
6. Šejh i prof., dr. Muhammed Ahmed Lavh (Senegal), sa Afričkog
Koledža islamskih studija u Senegalu.
7. Šejh, dr. Ahmed Šakir el-Džunejdi (Egipat), prof. Islamske akide
i direktor odsjeka Ensarus-sunneh el-Muhammedijjah.
8. Šejh i prof., dr. Ebu ‘Abdul-Aziz en-Nurustani (Pakistan),
direktor na Džam’ijjah el-Atharijjah u Peševaru, Pakistan.
9. Šejh, Abdul-Hadi Vehbi (Liban), predsjednik na Džam’ijjat es-
Siradžul-Munir u Bejrutu.
10. Šejh, dr. Sadud-din ibn Muhammed el-Kubbi (Liban), direktor
Islamskog Instituta el-Buhari i predsjednik Islamskog Centra za istraživanje
u Libanu.
126
POGLAVLJE
POJAŠNJENJE DA POTVRDA ALLAHOVIH SVOJSTAVA
NE ČINI NUŽNIM POREĐENJE ALLAHA SA
STVORENJIMA: I DA ONO ŠTO SE PRIPISUJE
STVORITELJU NIJE NUŽNO KAO ONO ŠTO SE
PRIPISUJE STVORENJU2
UVOD
Ono što je navelo dvojicu autora da učine tahrif Allahovih Svojstva u
ime te’vila, i da izvitopere odstupajući od onoga našta ukazuje vanjština
teksta (zahir), je njihova pretpostavka da vanjština nije ono što se njima
namjeravalo i ciljalo (od strane Allaha). Kao rezultat toga, oni su shvatili
kako potvrda Allahovih svojstava čini nužnim da su ta svojstva kao ona kod
stvorenja, slaba, siromašna, nemoćna i nesposobna, pa rekoše, npr.: "Kada
bismo mi potvrdili to i to kao Allahovo svojstvo, to bi učinilo nužnim to i
to!" Međutim, ovo su oni dvojica rekli zbog svoga nepoznavanja Objave,
razuma i arapskog jezika.
Allah kaže:
"..Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi." (Prijevod
značenja, Eš-Šu’ra, 11)
Allah ovdje Sebi pripisuje sluh i vid iako se i stvorenja opisuju da
posjeduju sluh i vid, dok negira da ima išta i iko sličan Njemu od Njegovih
stvorenja.
I On kaže:
"..Znaš li da ima neko Njemu sličan?" (Prijevod značenja,
Merjema, 65)
"Zato ne navodite Allahu slične! Allah, doista, zna, a vi ne
znate." (Prijevod značenja, En-Nahl, 74)
"..Zato ne činite druge Allahu ravnim - a vi znate!"
(Prijevod značenja, El-Bekare, 22)
Odnosno: Njemu nema jednakog niti sličnog.
Dobro je poznato da Allahovo biće ne sliči biću stvorenja i da potvrda
Allahovog bića ne čini nužnim da je to biće kao biće stvorenja. Stoga, onaj
koji izvlači tešbih (poređenje) iz potvrde Allahovog bića, isti je kao onaj koji
2
Strana 359 u knjizi na arapskom jeziku.
126
izvlači tešbih iz potvrde Allahovih Svojstava. Kada u zaključku znamo da se
pravi razlika između Stvoritelja i stvorenja po pitanju bića i postojanja, onda
se zna da postoji razlika između Njega i Njegovih stvorenja u svojstvima. I
zato, govor o Allahovim svojstvima je kao i govor o Njegovom biću, Allahu
Uzvišenom i Veličanstvenom nema niko i ništa slično u biću, svojstvima i
djelima. Ako Allah posjeduje stvarno biće koje ne sliči drugim bićima, onda
je to biće opisano sa stvarnim svojstvima bez ikakvog poređenja sa
svojstvima drugih bića.
Ono što je nužno za Allahova svojstva nije nužno i za svojstva stvorenja,
jer postoje stvari koje se tiču stvorenja, kao što su: defekat (manjkavost),
siromaštvo, poniznost i slabost, dok ovo nisu nužnosti pri Stvoritelju nebesa i
zemlje, Stvoritelju i Tvorcu svega - čije postojanje, biće i svojstva se ne
mogu obuhvatiti razumom, niti dokučiti maštanjem i razmišljanjem.
Ja ću ovdje prenijeti neke izjave imama ovog ummeta po pitanju potvrde
Allahovih svojstava sa njihove strane, i da ono što je nužno za stvorenja nije
ujedno nužno i za Allaha Uzvišenog i Veličanstvenog, te da su oni koji
smatraju da potvrda Allahovih svojstava čini nužnim da je On opisan kao
stvorenja svrstani u različite vrste i kategorije mu’atila (negatora Allahovih
svojstava).
126
PRVA STUDIJA
PREDAJE SELEFA KOJE DOKAZUJU ČINJENICU DA
ONO ŠTO SE PRIPISUJE STVORITELJU NIJE NUŽNO
KAO ONO ŠTO SE PRIPISUJE STVORENJU
‘Abdul-Aziz ibn ‘Abdullah Ebi Seleme el-Madžišun (p. 164 h.g.):

“Što se tiče onoga koji negira ono čime je Gospodar opisao Sam Sebe, to
je onaj koji je obmanjen šejtanom na zemlji. Rezultat toga je njegov
zabludjeli pokušaj da svoje pretpostavke podupre “dokazom” kako bi
negirao ono čime je Gospodar opisao i imenovao Sam Sebe, govoreći:
“Nužno je da ako Allah ima to i to, da će biti kao to i to!” Ovako takav
odbacuje ono što je jasno zamjenjujući sa onim što je nepoznato, te negira
ono čime je Gospodar Sam Sebe imenovao kao opisom Gospodara
zamjenjujući onim sa čime On Sebe nije imenovao.”3
El-imam, Ebu Jusuf el-Kadi Jakub ibn Ibrahim el-Kufi (p. 182
h.g.):
“..Iz ovog razloga nije dozvoljen kijas (poređenje) u tevhidu, jer mi
Allaha ne znamo, osim preko Njegovih imena, i On se neće opisivati, osim
sa Njegovim svojstvima...” - sve dok nije rekao: “On nam je naredio da Ga
smatramo jednim i jedinim, a tevhid (Njegova jednoća) nije poređenje, jer se
poređenje čini po pitanju onoga što liči ili sliči, a Allahu nema sličnog ili
nalik, hvaljen neka je najljepši Stvoritelj. Kako da se tevhid shvati
poređenjem kada je On Stvoritelj stvorenja nasuprot stvorenjima, nema Mu
sličnog, hvaljen je On i Uzvišen?!”4
‘AbdurRahman ibn el-Kasim el-Utki Ebu ‘Abdullah el-Misri el-

Maliki (p. 191 h.g.):
Kaže Ibn Abdul-Berr: “Do mene je došlo od Ibn el-Kasima da smatra da
ne postoji nikakav problem u oslanjanju na hadis: “Uistinu se Allah smije..”,
jer je Allahov smijeh svojstvo kao što je i Njegovo spuštanje. A također i
nešto zadivljujuće pri Njemu, a to (smijeh i spuštanje) nije kao kod Njegovih
stvorenja!”5
On također kaže:
3
Provjera je prethodila.
4
Zabilježio Ibn Mende u “Et-Tevhid“ (3/305), i Ebu el-Kasim et-Tajmi u „El-
Hudždže“ (1/11).
5
Et-Temid, (7/152).
126
“Ne priliči nikome da opisuje Allaha, osim sa onim čime je On Sam
Sebe opisao u Kur’anu. Njegovo lice i ruke ne sliče ničemu, već se kaže:
“On ima dvije ruke i lice, jer je On time opisao Sam Sebe u Kur’anu!” Osoba
će se zaustaviti na onome čime je On opisao Sam Sebe u Kur’anu, jer nema
ništa slično ili nalik Njemu, hvaljen neka je On. On je Allah i nema
božanstva koje zaslužuje da se obožava, osim On. On je onakav kako je On
Sam Sebe opisao i Njegove ruke su ispružene kao što se On tako opisao:
"Oni nisu veličali Allaha onako kako Ga treba veličati; a
čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti, a
nebesa će u desnici Njegovoj smotana ostati. Čist je On i
Uzvišen iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!"
(Prijevod značenja, Ez-Zumer, 67)”6
El-hafiz, Nu’ajm ibn Hammad ibn Muavija el-Huzai (p. 228 h.g.):
“Ko uporedi Allaha sa nekim Njegovim stvorenjem čini kufr
(nevjerstvo). Ko zanegira ono čime je Allah opisao Sam Sebe čini kufr. A u
onome čime je Allah opisao Sam Sebe i onome čime Ga je opisao Njegov
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nema nikakvog tešbiha (poređenja
Njega sa stvorenjima)!”7
‘Abdul-Aziz ibn Jahja ibn ‘Abdul-Aziz el-Kenani (p. 230 h.g.):

On kaže u svojoj raspravi sa vođom frakcije džehmija:
“Džehm ibn Safvan je rekao: “Obavijesti nas kako se to Allah istiva
(uzvisio) iznad Arša? Je li to onako kako arapi kažu: “To i to se uzvisilo
iznad kreveta, te krevet obuhvata tu osobu kada je na njemu? Hoćeš li da
kažeš da Arš obuhvata Allaha ako kažeš da je On iznad njega, jer mi ne
možemo zamisliti bivanje nečega iznad nečeg drugog osim na ovaj način?””
– Ovome odgovaramo: “Kako bi nešto ovako pojasnili, treba se reći: “Što se
tiče tvoga pitanja: “Kako se to Allah uzvisio iznad Arša?”, onda, kakvoća
toga se ne može opisati, jer nas je On obavijestio da se uzvisio iznad Arša,
dok nas nije obavijestio o kakvoći toga. Međutim, obaveza je vjerovati u
našeg Gospodara i Njegovo uzvisivanje iznad Arša, dok je zabranjeno
opisivati kakvoću toga uzvisivanja. Ovo je zato što On nas nije obavijestio o
kakvoći, a ničije oči na dunjaluku nisu vidjele to uzvisivanje da bi ga mogle
6
Ibn Ebi Zemenin, Usulus-sunne (75).
7
Zabilježili El-Laleka'i, Usul I'tikad ehlus-sunne ve'l-džema'a (Rijad, KSA:
Darut-Tajjibah, 1411 h.g., drugo izdanje), tom.3, str.523, i Ebu Isma'il el-Herevi u
Za'amul-kelam ve ehluha (Medina, KSA: Mektebet el-Atharijjah, 1419 h.g.,
izdanje, ’Abdullah ibn Muhammed el-Ensari), tom.4, str.263.
126
opisati. On je vjernicima zabranio da o Njemu govore ono što ne znaju, te će
oni vjerovati u Njegovo uzvisivanje, a nakon toga znanje o kakvoći
uzvisivanja prepustiti Allahu!””8
El-imam, el-hafiz, Ibn Rahavej Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali (p. 238
h.g.):
“Nije dozvoljeno da ulaziš u temu o djelima Allaha kao što je
dozvoljeno da ulaziš u temu djela stvorenja, jer Allah kaže:
"On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani."
(Prijevod značenja, El-Enbija, 23)
Nikome nije dozvoljeno da zamišlja Allaha, Njegova svojstva i djela na
šablonu kako razmišlja i osmatra o stvorenjima. Allah se može opisati
svojstvom nuzula (silaženja) u zadnjoj trećini svake noći na dunjalučko
nebo, ali se ne može pitati: “Kako se to Allah spušta?”, jer Stvoritelj radi ono
šta je Njemu volja onda kada je Njemu volja.”9
Imam ehlus-sunneta, Ahmed ibn Hanbel (p. 241 h.g.):

On kaže u svome djelu “Er-redd ‘ale’l-džehmijje ve zenadeka (Odgovor
džehmijama i otpadnicima)”:
“On (tj., Džehm ibn Safvan) tumači Kur’an na drugačiji način od onoga
kako se on uistinu tumači, i negira hadise Allahovog Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve sellem. On također tvrdi da onaj koji opiše Allaha sa nečim od
onoga čime je On Sam Sebe opisao u Kur’anu, ili onim što je Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, spomenuo za Njega, da je takav nevjernik i
mušebiha (onaj koji poredi Allaha sa stvorenjima)..”10
On također kaže:
“Mi im kažemo: “Allah uređuje sve i On je razgovarao sa Musa, ‘alejhi
selamom!” Dok džehmije kažu: “Allah nije govorio sa Musaom i On ne
govori, jer se govor vrši sa udovima a Allah nema udove!” Nakon što bi
neuka osoba čula ovakav njihov govor pomislila bi da su oni najželjniji
veličanja i slavljenja Allaha ne shvatajući da ovaj njihov govor vodi u
zabludu i kufr (nevjerstvo), i ne osjećajući da je ovaj njihov govor lažna
8
Od njega prenosi šejhul-islam, Ibn Tejmijje, u “Bejan telbis el-džehmijje (KSA
vladina štampa: 1391 h.g., prvo izdanje, izdanje Muhammed ibn 'AbdurRahman ibn
Kasim), tom.2, str.343 i Nakdut-ta'sis (Medina, KSA: Mektebetul-’Ulum ve’l-Hikem,
1424 h.g., izdanje Musa ed-Duvejš), str.16.
9
Zabilježio Ebu Isma’il el-Herevi u Za’amul-kelam ve ehluha, tom.4, str.325.
10
Er-Redd ’ale’l-džehmijje ve’z-zenadikah, str.104.
126
pretpostavka o Allahu!”11
Imam Ahmed također kaže u “Poglavlje: Džehmije negiraju da je Allah
govorio sa Musaom”:
“Mi ih pitamo: “Zašto negirate da je Allah razgovarao sa Musaom?” –
Oni će odgovoriti: “Allah nije govorio i ne govori, veće je On stvorio nešto
što je izražavanje od Njega, On je stvorio glas koji se čuo!” Oni tvrde da
govor biva samo sa ustima, jezikom i usnama, dok mi na to kažemo: “Pa zar
je dozvoljeno za nekog drugog mimo Allaha da kaže:
"A kad do nje dođe, neko ga zovnu: "O Musa, Ja sam,
uistinu, Gospodar tvoj!.. "' (Prijevod značenja, Ta ha, 11)”
Zatim imam Ahmed reče:
“Što se tiče govora džehmija: “..govor biva samo sa ustima, jezikom i
usnama..”, onda, zar Allah nije rekao nebesima i zemlji:
"..pa njemu (nebu) i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili
silom! - Pojavljujemo se drage volje! - odgovorili su!"
(Prijevod značenja, Fussilet, 11)
Da li vi mislite da su oni (tj. nebo i zemlja) ovo rekli sa ustima, jezikom
i usnama!?”
Imam Ahmed također kaže:
"..I potčinismo planine i ptice da s Davudom Allaha slave i
veličaju: to smo Mi bili kadri učiniti." (Prijevod značenja,
El-Enbija, 79)
Da li vi mislite da su oni (tj., planine i ptice) Allaha veličali sa ustima,
jezikom i usnama?
A što se tiče udova, onda će udovi svjedočiti protiv nevjernika:
"'Zašto svjedočite protiv nas?' - upitat će oni kože svoje. -
'Allah, Koji je dao sposobnost govora svemu, obdario je
darom govora i nas' - odgovorit će. - 'On vas je prvi put
stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.'" (Prijevod značenja,
Fussilet, 21)
Da li vi mislite da će oni (tj., koža i udovi) govoriti sa ustima, jezikom i
usnama? – Naprotiv, Allah će njima dati da govore onako kako On to bude
htio, dok On Uzvišeni govori onako kako On hoće, a mi ne kažemo da On to
čini sa ustima, jezikom i usnama.”12
11
Ibid, str. 104.
12
Ibid., str.130-131.
126
Imam Ahmed također kaže u knjizi “Es-Sunne”, a što je prenešeno
preko Abdusa ibn Malika el-Atara:
“Ne čini se kijas (poređenje) u sunnetu, ne navode mu se poređenja, niti
se shvata razumom ili sopstvenim mišljenjem, već je on slijeđenje, dok
odbacuje slijeđenje strasti.”
Ovaj govor imama Ahmeda, rahimehullah, odbacuje kijas (poređenje)
između Stvoritelja i stvorenja u onome čime je Allah opisao Sam Sebe, te da
je obaveza pokoriti se tome bez poređenja Njegovih svojstava sa svojstvima
stvorenja.
Ebu Zura er-Razi ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kureši el-

Mahzumi (p. 264 h.g.):
“Mu’atile (negatori) su oni koji negiraju Allahova svojstva kojima se On
opisao u Kur’anu i jezikom Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem. Oni
negiraju vjerodostojne predaje koje su prenešene od Allahovog Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, po pitanju Allahovih svojstava. Oni bez dokaza
tumače Allahova svojstva shodno njihovim nevažećim mišljenjima koji tješe
zabludjele koji u njih vjeruju. Oni prenosioce predaja opisuju kao one koji
čine tešbih (poređenje između Allaha i stvorenja). Međutim, onaj koji ljude
koji svoga Gospodara opisuju sa onim čime je On opisao Sebe u Kur’anu i
onim čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, bez
temsila i tešbiha (poistovjećivanja i poređenja), optuži da čini tešbih, takva
osoba je zapravo mu’atila. Ovako su rekli učenjaci poput ‘Abdullaha ibn el-
Mubareka i Vekie ibn el-Džerraha.”13
Mi smo ranije spomenuli da je od znakova džehmija da oni ljude koji
potvrđuju Allahova svojstva nazivaju mušebihama, i o tome smo prenijeli
izjave imama Ahmeda, Ishaka, Ebu Hatima i drugih.
El-imam, Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe ed-

Dinevari (p. 276 h.g.):
On kaže u svome odgovoru na neispravna i neosnovana tumačenja
džehmija i mu’atezila:
“Oni kažu o Allahovom smijehu: “To je u značenju kao kada arapi kažu:
“Zemlja se nasmijala s plodovima”, kada zemlja procvjeta i buja
vegetacijom, ili kao: “Oblak se nasmijao sijevanjem” U ovim primjerima
izraz “smijeh” znači: “događaj (ili: uzrokovanje da se dogodi).” - Međutim,
13
Spominje Ebu'l-Kasim et-Tejmi u El-Hudždže fi bejanil-mehadžeh (Rijad, KSA:
Dar er-Rajah, 1411 h.g., prvo izdanje, izdanje Muhammed ibn Rabi’ el-Medhali),
tom.1, str.178.
126
(mi im kažemo da) ako je “smijeh” od kojeg su pobjegli tešbih (poređenje)
Allaha sa stvorenjima, onda je i u ovom značenju koje navodite također
tešbih!”14
El-imam, el-’allamah, el-hafiz, en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-

Darimi (p. 280 h.g.):
“Što se tiče njihovog govora: “Grješka je govoriti o kakvoći Allahovih
svojstava i porediti ih sa svojstvima prisutnim kod stvorenja!” - Onda, mi ne
kažemo kao vi: “Grješka je..”, već mi to smatramo kufrom (nevjerstvom).
Stoga, mi smo žešći od vas u pogledu propisa onoga koji govori o kakvoći
Allahovih svojstava i koji ih poredi sa onima što postoje kod stvorenja! Mi
ne poredimo Allahova svojstva sa onim kod stvorenja, niti govorimo o
njihovoj kakvoći, ali nismo ni od onih koji ih negiraju, niti Allaha lišavamo
od njih tako što ih neosnovano tumačimo!” - sve dok nije rekao: “Nije
dozvoljeno idžtihaditi po pitanju mnogih obaveznih djela i propisa koje
vidimo našim očima i čujemo svojim ušima, pa kako onda da bude
dozvoljeno to po pitanju Allahovih svojstava koje oči nisu vidjele, niti smo
ih čuli, niti to možemo dokučiti razmišljanjem.”15
I on također kaže:
“Pošto smo mi za vas mušebihe, iako mi Allaha smatramo Jednim kao
jedinog istinskog božanstva koje zaslužuje da se obožava sa Njegovim
svojstvima koje smo uzeli iz Kur’ana opisujući Ga onim čime je On opisao
Sebe u Kur’anu, onda ispada – ako uzmemo vaše mišljenje – da je Allah prvi
koji je mušebiha, a nakon Njega i Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, koji
nas je obavijestio o tim svojstvima! - Stoga, nemojte biti oprečni sami sebi i
nemojte se praviti pametni kad ste neuki o ovome, jer smo mi najudaljeniji
da se nazovemo mušebihama!”16
On također kaže:
“A što se tiče vaše grube osude onih koji potvrđuju Allahova svojstva,
da su oni: “Obmanjivači koji vjeruju da su Allahova svojstva sastavljena od
udova i tjelesnih organa!”, onda, ova vaša tvrdnja je očita zabluda. Naprotiv,
vi ste najpoznatiji ljudi koji to namjeravaju (jer sve to tako u mislima
zamišljate)! Osobe koje potvrđuju Allahova svojstva, potvrđuju ono što vi
negirate, i za Allahova svojstva ne pretpostavljaju ništa, osim ono što su
14
Ibn Kutejbe, El-Ihtilaf fi’l-Lafz ve'r-redd 'ale'l-džehmijje ve’l-mušebiheh (Bejrut:
Darul-Kutub el-'ilmijjeh, 1405 h.g., prvo izdanje) str.39.
15
Imam 'Usman ibn Se'id ed-Darimi, Er-Redd ‘ale’l-Marisi (Rijad, KSA: Mektebet
er-Rušd, 1418 h.g., prvo izdanje, izdanje Rašid el-Alma’i), tom.1, str.219-220.
16
Ibid., tom.1, str.302-303.
126
htjeli Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem. A oni ne kažu da
su to udovi ili tjelesni organi, već im vi to lažno pripisujete. Ali ipak, vi
nemate srama u svojoj osudi lažima kako biste promovisali svoju zabludu
među neuk narod!”17
On također kaže:
“A što se tiče vaših tvrdnji da je dolazak sa jednog mjesta na drugo
svojstvo stvorenja, onda, mi ne pitamo “kako” po pitanju Allahovog dolaska
na Sudnjem danu, već samo kažemo ono što je On Sam spomenuo u Kur’anu
i što je spomenuo Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, opisujući Ga
tako!”18
On također kaže:
“Tebi (o Džehm) nisu dovoljne ove lažne tvrdnje, već još lažeš da ehlus-
sunnet Allahov smijeh tumači u skladu sa onim što njihov um zamisli na
šablonu njih samih. Ovo je čista laž na njih, jer mi nikoga od njih nismo čuli
da poredi Allahova djela sa djelima stvorenja. Međutim, mi kažemo da se
Allah smije onda kada to On hoće onako kako to samo Njemu dolikuje, dok
se vaše tumačenje ovoga odbacuje!”19
El-imam, Ebu Dža’fer Muhammed ibn Džerir et-Taberi (p.310

h.g.):
“Mi potvrđujemo sva ova značenja koja smo spomenuli da su došla u
predajama, u Kur’anu, Objavi, iz kojih se shvata stvarna potvrda Allahovih
svojstava., dok negiramo poređenje Njega sa stvorenjima. Kažemo: “Allah
Uzvišeni čuje, ali ne kažemo da On ima uši ili udove kao što ih imaju ljudi. I
također, Allah vidi sa vidom koji ne sliči vidu ljudi koji imaju udove. Allah
ima dvije ruke i prste, a mi ne kažemo da su to udovi, već su Njegove dvije
ruke ispružene i udjeljuju, a Njegove dvije ruke nisu zadržate od udjeljivanja
dobra. Njegovo lice nije kao ud kojeg posjeduju ljudi a koje je sastavljeno od
krvi i mesa.” I kažemo: “Allah se smije kome On hoće od Njegovih
stvorenja!”, a ne kažemo: "On se smije sastavljanjem zuba!” I također
kažemo da se Allah svake noći spušta na dunjalučko nebo.”20
El-imam, Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme (p.311 h.g.):

On kaže u preciznom i podužem govoru:
17
Er-Redd ‘ale’l-Marisi, tom.1, str.374-375.
18
Ibid., tom.2, str.280.
19
20
Et-Tebsir, str.141-145.
126
Ebu ‘Abdullah ‘Ubejdullah ibn Muhammed el-Ukberi el-Hanbeli
ibn Betta (p. 384 h.g.):
On kaže u svome odgovoru onima koji neosnovano tumače Allahovo
spuštanje (nuzul):
“Mu’atile kažu: “Ako kažemo da On silazi, onda time kažemo da On
dolazi dole a Allah dole ne dolazi, jer da se On spušta On time dolazi dole,
jer sve što silazi zapravo dolazi dole!” - Mi na ovo odgovaramo: “Zar vi niste
oni koji tvrde da negiraju poređenje Gospodara svih svjetova sa stvorenjima,
jer vi ovdje, sa ovim vašim govorom, činite podlu formu poređenja (tešbiha).
Još gora je razlika što ste zanegirali predaje i hadise Allahovog Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i ono što je on rekao. Ako kažete da On ne
silazi, osim “dolaskom dole”, onda ste to rekli poredeći (u mislima) Allaha
sa Njegovim stvorenjima. Vi također tvrdite da je nemoguće da On silazi bez
dolaska dole opisujući to jer taj silazak poredite (u glavi) sa silaskom
stvorenja na neko mjesto kada je potrebno toga mjesta. Naprotiv, mi
vjerujemo našem Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, koji kaže: “Naš
Gospodar silazi..”, a mi ne kažemo: “On dolazi dole”, i mi Mu ne
pripisujemo ograničenje i ne kažemo: “Njegov silazak je spuštanje dole.”21
On također kaže:
“Džehmije kažu: “Mi ne kažemo da Allah ima dvije ruke, jer ne postoji
ruka, osim sa prstima, dlanom, zglobom, ramenom, itd..” - Oni tvrde da su
pobjegli od tešbiha, dok ovim zapravo upadaju u tešbih i idu prema njemu.
Sve što oni žele reći je “Allah je čist od svojstva ruku kao kod stvorenja",
međutim, Allah posjeduje ruke, a mi ne govorimo o njihovoj kakvoći, te ih
Allah i Poslanik proglašavaju lažovima.”22
El-imam, el-hafiz, Ebu ‘Abdullah ibn Muhammed ibn Ishak ibn

Mende (p. 395 h.g.):
“Allah kaže:
''Upitaj: "Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?" -
i odgovori: "Allahovo!" On je sebi propisao da bude
milostiv. On će vas na Sudnjem danu sakupiti, u to nema
nikakve sumnje; oni koji su sebe upropastili, pa - oni neće
vjerovati." (Prijevod značenja, El-En’am, 12)
21
Ibn Betta, El-Ibane ’an šeri’at el-firkatin-nadžieh ve madžanibat el-firakil-
mazmumat (Rijad, KSA: Dar er-Rajah, 1418 h.g., prvo izdanje, izdanje El-Velid Sejf
en-Nasr), tom.3, str.239-240.
22
126
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, kaže:
“Allah kaže: “Ja sam Samom Sebi zabranio zulm
(nepravdu)””
Pa Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, pojasni govor Allaha
Uzvišenog:
“Uistinu je Allah odredio Sam Sebi: “Moja milost je
pretekla Moju srdžbu!””
Poslanik pojasni namjeru Allaha po pitanju onoga što nas je Allah
obavijestio o Sebi. Allah nam je objavio da je On vječan, dok su stvorenja
prolazna. Njegovo biće se neće opisivati, osim sa onim čime je On Sam Sebe
opisao i čime Ga je opisao Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.”23
El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn ‘Abdullah ibn Ebi

Zamanejn el-Andelusi (p. 399 h.g.):
On spominje Allahova svojstva, kao što su: lice, dvije ruke, svjetlo,
govor i slično tome, pa kaže:
“Ova Allahova svojstva kojima se On Sam opisao u Kur’anu i kojima
Ga je opisao Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, u ničemu od toga
nema ograničenja, poređenja, niti procjene. Hvaljen je Onaj kojem nema
sličnog, a On sve čuje i vidi…”24
El-imam, el-mukri’, el-muhaddis, Ebu ‘Umer Ahmed ibn

Muhammed et-Talamenki (p. 429 h.g.):
“Kaže ez-Zehebi: “Sljedbenici sunneta o Allahovom govoru:
"Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio." (Prijevod
značenja, Ta ha, 5)
kažu da je Allahovo uzvisivanje iznad Arša stvarno (‘alel-hakikah), a ne
metaforično (‘alel-medžaz). Sljedbenici mua’tezila i džehmija smatraju da
nije dozvoljeno Allaha opisati ovim svojstvima u stvarnom smislu (‘alel-
hakikah), jer i stvorenja imaju takva svojstva. Tako oni negiraju za Allaha
stvarnost Njegovih imena, dok ih potvrđuju Njegovim stvorenjima. Kada bi
ih upitali šta ih je navelo da skrenu na ovakav način, oni bi rekli: “Sličnost u
imenu čini nužnim tešbih (poređenje)!” - Na ovo odgovaramo: “Ovo je
23
Ibn Mende, Et-Tevhid (Medina, KSA: Mektebetul-’Ulum ve’l-Hikem, 1423 h.g.,
prvo izdanje, izdanje dr. ’Ali bin Nasir el-Fekihi), tom.3, str.7-9.
24
Ibn Ebi Zamanejn, Usulus-sunne (Medina, KSA: Mektebet el-Gureba’ el-
Atharijjah, 1415 h.g., prvo izdanje, izdanje ’Abdullah el-Buhari), str.74.
126
odstupanje od jezika na kojem nam se obratilo, jer sličnost u imenu ne čini
nužnim sličnost imenovanih. Tešbih (poređenje) je samo kod stvari koje su
iste u kakvoći ili formi kao što je bijelo i bijelo, crno i crno, visok i visok,
nizak i nizak. Stoga, ako Allahova svojstva obavezuju sličnost (sa
stvorenjima), onda bi sve bilo upoređeno jedno sa drugim zbog obuhvatnosti
imena stvari sa drugim, i zbog uopćenosti imenovanih stvari. Stoga mi njih
pitamo: “Da li vi kažete da Allah postoji?” – Ako nam kažu: “Da!”, onda im
kažemo: “Onda ova vaša potvrda također čini nužnim da ste vi uporedili
Allaha sa stvarima koje također postoje (ako hoćemo da idemo tom vašom
logikom)!” A ako kažu: “Allah postoji, ali Njegovo postojanje ne čini
nužnim poređenje između Njega i drugih postojećih stvari!”, onda im
kažemo: “Onda to što mi kažemo da je Allah živ, da posjeduje znanje, volju,
moć, i da čuje, vidi i govori, ne čini nužnim poređenje Njega sa onima koji
su također opisani da posjeduju ovakva svojstva!”25
Eš-šejh, el-imam, el-hafiz, Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi

(p. 444 h.g.):
On kaže u svome djelu “El-Ibane”:
“Princip koji se mora znati je: slaganje u imenu ne obavezuje poređenje
između imenovanih. - Stoga, ako kažemo: “Allah postoji, On je dobar, jedan,
živi, Onaj koji zna, čuje, vidi i govori!”, ovo nije tešbih, i niko se od prvih
generacija i imama ovome nije protivio. Naprotiv, Allah postoji, a i dalje je
jedan, živ, vječan, posjeduje znanje, čuje, vidi i govori, te nije dozvoljeno da
se opisuje sa onim što je suprotno ovim svojstvima… Dakle, iako se ova
svojstva pripisuju i stvorenjima, to ne znači poređenje njih sa Stvoriteljem,
jer je u pitanju samo slaganje u imenu tih svojstava!”26
El-imam, el-’allamah, el-hafiz, el-magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn

‘Abdullah ibn ‘Abdul-Berr el-Andelusi el-Kurtubi el-Maliki (p. 463
h.g.):
On kaže nakon spominjanja predaje o djevojčici robinji koju je Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, upitao: “Gdje je Allah?” – a ona odgovorila:
25
Ovo su prenijeli imami, kao što je šejhul-islam, Ibn Tejmijje, Dar’ et-ta’rud
el-’akl ve’n-nakl (prvo izdanje, 1399 h.g., izdanje Muhammed Rašid Salim), tom.5,
str.251; Bejan telbis’il-džehmijje, tom.2, str.38; Nakdut-ta’sis, str.115 i Medžmu’l-
fetava (Sastavio ’AbdurRahahman ibn Muhammed ibn Kasim en-Nedždi), tom.5,
str.519. Ibnul-Kajjim, Es-Sava’ikul-Murselah (Rijad, Darul-’Asimah, 1418 h.g., treće
izdanje, izdanje, dr. ’Ali ad-Dahilullah), tom.4, str.1284; Ez-Zehebi, El-’Uluv,
str.246.
26
Prenio šejhul-islam, Ibn Tejmijje, Dar’ et-ta’rud, tom.5, str.90-92.
126
“Iznad neba.” Nakon čega Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče:
“Oslobodite je (ropstva), ona je vjernica!” -pa kaže:
“A što se tiče onih koji kao dokaz koriste govor: “Ako je On na mjestu
(tj., iznad Arša), onda bi to bilo poređenje Njega sa stvorenjima, jer sve ono
što je obuhvaćeno mjestom je nešto što je obuhvaćeno stvorenjima!” – Ovo
je nešto što nije nužno i što nema značenje, jer nema stvorenja koje je slično
Allahu pa da se poredi između Allaha i Njegovih stvorenja. Allah se ne
dokučuje poređenjem, niti se ikako poredi između Njega i ljudi. Nema
božanstva koje zaslužuje da se obožava, osim Allah, On je bio prije svega i
On je stvorio mjesta, nebesa, zemlju i sve ono što je između njih. On ostaje
nakon svega i On je sve stvorio i nema partnera. Zdravim razumom i jasno
zasnovanim argumentima je dokazano da je On vječan, niti je u stvorenom
mjestu, niti je ne-postojeći, pa kako da se On poistovjeti ili uporedi sa
stvorenjima?! Uzvišen i čist je Allah od onoga što nepravedni govore! Ništa
od njegovog opisa nije poznato, osim onoga čime je On opisao Sam Sebe ili
onog čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, ili
onoga oko čega se složio pravedni ummet po pitanju Njega!”27
El-iman, el-hafiz, Ebul-Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejmi et-

Talhi el-Ashebani (p. 535 h.g.):
“Poglavlje: Odgovor džehmijama koji negiraju Allahova svojstva i koji
sljedbenike sunneta nazivaju mušebihama:
Govor sljedbenika sunneta da Allah posjeduje lice, dvije ruke, i ostala
svojstva o kojima nas je On obavijestio da posjeduje ne čini nužnim
poređenje Njega sa Njegovim stvorenjima. Predaje koje su prenešene od
Poslanika sallAllahu ‘alejhi ve sellem, poput: “Allah je stvorio Adema prema
Svome liku!”, ne uzokuju poređenje koje im se pripisuje. Naprotiv, sve ono o
čemu nas je Allah obavijestio o Sebi i o čemu nas je obavijestio Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, o Njemu, sve je to istina. Allahov govor je istina
i Poslanikov sallAllahu ‘alejhi ve sellem, govor je istina. Allah najbolje zna o
onome o čemu je On rekao, i Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem,
zna bolje od drugih (stvorenja) o onome što je On rekao. Na nama je samo da
u to vjerujemo i da se tome pokorimo. Allah nam je dovoljan i On je najbolji
zaštitnik.”28
Zatim prenije govor sljedbenika sunneta:
27
Ibn ‘Abdul-Berr, Et-Temhid (Maroko: Vizarat ’Umumul-Avkaf, 1387 h.g.,
izdanje Mustafa ibn Ahmed el-’Alavi i Muhammed 'Abdul-Kebir el-Bekri), tom.7,
str.135.
28
El-Hudždže fi bejanil-mahadžeh, tom.1, str.285-287.
126
“Robovima je obaveza samo da se pokore, jer ni meleki, ni Poslanik ne
poznaju Allahova svojstva, osim ona Allahova imena i svojstva o kojima ih
je podučio naš Gospodar. Ni razum, ni analogija ne mogu dokučiti Allahova
svojstva, te je na nama samo da potvrdimo Njegova svojstava slijeđenjem i
pokoravanjem. A što se tiče kleveta od strane sljedbenika strasti koje su
usmjerili protiv sljedbenika sunneta, optužujući ih da čine tešbih zbog toga
što se nazivi imena i svojstava (Allaha i stvorenja) slažu, na to im
odgovaramo: “Stvar nije onakva kako je predstavljate, jer za ovo dvoje nije
rečeno da sliči jedno drugom, osim što im se nazivi slažu u jeziku. Naprotiv,
za ovo dvoje bi se reklo da sliče samo kada bi bili slični u suštini (kakvoći)
ili da sliče jedno drugom u shvatanju značenja. A da je stvar onakva kako je
vi zamišljate, onda bi sve sličilo jedno drugom kada se te stvari poklope u
nazivu!”29
El-imam, Muvefekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed

ibn Kudame el-Makdisi (p. 620 h.g.):
On kaže odgovarajući onima koji zanegiraju makar harf (jedno slovo) iz
Allahovog govora jer smatraju da to uzrokuje pripisivanje Mu udova i
djelova tijela kao kod stvorenja:
“To je jedino nužno za ono što govori sa udovima i djelovima tijela
stvorenja, a Allah Uzvišeni se neće opisati nečim takvim. Uistinu bi takvo
nešto bio tešbih (poređenje) Allaha sa Njegovim stvorenjima, jer se On
zamišlja na šablonu Njegovih stvorenja, a to je neispravno i odbačeno samo
po sebi!”30

ez-Zehebi (p. 748 h.g.):
On prenosi:
“’Abdullah sin imama Ahmeda kaže u djelu “Es-Sunne”: Abbas el-
Anberi nam prenosi: Sa’d ibn Jahja nam prenosi: Čuo sam Jezida ibn Haruna
kojem je rečeno: “Ko su džehmije?”, te on odgovori: “Džehmija je svaki
onaj koji smatra da se Allah uzvisio iznad Araša na način koji je suprotan
onome kojeg srca uopćeno potvrđuju!” - Zatim imam ez-Zehebi reče
komentarišući spomenuto:
“Sa riječju: “potvrđuju' misli na prihvataju, a sa “uopćeno” misli na
većinu ummeta i učenjaka koji su potvrdili svojim srcima ono našta ajeti
29
30
Ibn Kudame, El-Munazarah fi’l-Kur’an (Kuvajt: Mektebet Ibn Tejmijje, 1410
h.g., prvo izdanje, izdanje Muhammed el-Hamud en-Nedždi), str.48
126
ukazuju zajedno sa ubijeđenošću da se Allah uzvisio iznad Arša, a da nema
ništa slično Njemu. Ovo je potvrđena činjenica uspostavljena u njihovoj
prirodi i umovima, a da iza toga postoji drugo značenje onda bi oni to
pojasnili, a ne bi zapostavili. Da je iko od njih Allahovo uzvisivanje nadalje
tumačio, takve bi nam predaje bile dostupne, i da je to prenešeno to bi bilo
dobro poznato. Stoga, i pored toga što postoje određeni neuki ljudi koji
shvataju da uzvisivanje uzrokuje manjkavost i poređenje između stvorenja i
Stvoritelja, takvih je opet malo. Ko god kaže da se na ovo treba opomenuti i
ukazati, onda smatram da niko uopćeno (od uleme) ne prihvata ovo za sebe
(tj., da se poredi između Stvoritelja i stvorenja). A Allah najbolje zna!”31
Ez-Zehebi također kaže:
“Allahovo spuštanje, govor, sluh, vidi, znanje i uzvisivanje su jasne i
razumljive izjave za onoga koji ih čuje. Ako je Onaj Kojem nema ništa
slično opisan sa ovim, pa kako da ova svojstva budu nepoznata ljudima!”32
El-hafiz, ‘Abdur-Rahman ibn Ahmed ibn Redžeb el-Hanbeli (p. 795

h.g.):
On nakon što dozvoljava potvrđivanje Allahovih svojstava kao što su
vid i sluh kaže:
“Što se tiče stvorenja koja su imenovana sa nekim Allahovim imenima,
kao što su npr.: sluh, vid, moć, znanje i milost, onda njihov opis prekida
svako partnerstvo, a isto tako i sličnost. Kada mi kažemo: “Zejid čuje i
vidi.”, ovo se ne primjenjuje, osim kao opis stvorenja. Međutim, kada
kažemo: “Allah vidi i čuje!”, onda se to primjenjuje samo kao Njegov opis
koji samo Njemu dolikuje, te tako svaka sličnost u svakom aspektu biva
prekinuta. Iz ovog razloga Allah kaže:
"On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između
njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan!
Znaš li da ima neko Njemu sličan?" (Prijevod značenja,
Merjem, 65)”33
El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn el-Murtada el-Jamani,

aka Ibnul-Vezir (p. 840 h.g.):
31
Ez-Zehebi, El-’Uluv (Rijad, KSA: Mektebet Adva’us-selef, 1416 h.g., prvo
izdanje, izdanje Ašraf ’Abdul-Maksud), str.157.
32
Ibid., str.214.
33
Prenešeno iz knjige Transmitted from the book Menhedžul-Hafiz Ibn Redžeb el-
Hanbeli fi’l-’akidah (Rijad, KSA: Darus-Sami’i), str.356.
126
“Uspostavljeno je da je ime Er-Rahman specifično samo za Allaha i
zabranjeno je davati to ime nekome drugom mimo Njega. Da je er-rahmeh
(milost) metafora po pitanju Allaha, dok se u drugom slučaju mimo Njega
shvata u stvarnom smislu, onda će suprotno uzeti primat i biti obaveznije.
Stoga ništa ne zaustavlja muslimana od potvrđivanja svojstava hvale i
veličanja za Allaha baš kao što nas je to podučio naš Gospodar, zajedno uz
negaciju svakog svojstva manjkavosti koja je povezana za milost stvorenja.
Na isti način, mi potvrđujemo da Allah ima svojstva života, znanja,
obaviještenosti i volje, zajedno uz negaciju manjkavosti stvorenja u
njihovom životu i drugom. Isto tako, svako svojstvo sa kojim je Allah
opisan, a koje se također koristi kao opis stvorenja, za Allaha je iskorišćeno
na najuzvišeniji i najpotpuniji način bez prisustva ikakve manjkavosti. A
kada se ono iskoristi za stvorenja, ono sadrži manjkavost. Na ovakav način
se pojašnjava tešbih kod sljedbenika sunneta, a oni tešbih ne pojašnjavaju na
način tako što negiraju Allahova svojstva negirajući ih!”34
El-imam, Jusuf ibn ‘Abdul-Hadi, aka Ibnul-Mabred (p. 909 h.g.):

“Što se tiče potvrde onoga čime je Allah opisao Sam Sebe, ili onoga
čime Ga je opisao Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, ne te’vileći, onda to
nije tešbih. Imami islama, kao što su imam Malik, Ahmed, Šafija i drugi su
na ovo ukazali.”
Nakon ovoga je prenio neke riječi Ibnul-Asakira gdje on čini te’vil
Allahovih svojstava, pa kaže:
“Ovaj govor vodi negaciji Allahovih svojstava u tome što je pobjegao od
onoga što je Allah već potvrdio za Sebe uradivši to sa te’vilom zasnovanog
na tvrdnji “ako kažemo da Allah ima to i to, onda to čini nužnim to i to”, dok
to je stvar neprihvatljiva razumu. Sve što je Allah potvrdio za Sebe, to i mi
potvrđujemo, i to nije tešbih. Mi ne koristimo te’vile kojima se negira ono
što je potvrđeno zbog tvrdnje da će se dogoditi tešbih, jer je to tvrdoglavost i
oprečnost (istini)!”35
Ibnul-Vezir el-Jemani, Izharul-hak ’ale’l-halk (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh,

34
1403 h.g., prvo izdanje), str.127-128.

35
Džam’ul-džujuš ve’d-Desakir ’ala ibn ’Asakir, str.299-301.
126
USPOSTAVA PRINCIPA: ''NIJE NUŽNO ONO ŠTO SE
PRIPISUJE STVORITELJU KAO ONO ŠTO SE
PRIPISUJE STVORENJU'' IZ GOVORA EBU HASANA
EL-EŠ’ARIJA I NJEGOVIH DRUGOVA36
Ebu Hasan el-Eš’ari, rahimehullah, kaže:

"Ako mi potvrdimo ova svojstva za Allaha, na koja ukazuju razum,
arapski jezik, Kur’an i koncenzus, to neće učiniti nužnim da su ona
stvorena… Iz toga razloga, nije dopušteno za Allahova svojstva ono što je
dopušteno za svojstva stvorenja!"37
On također kaže:
"Predmet: onima koji negiraju Allahova svojstva će se reći: "Zašto
negirate ono što Allah kaže:
"..koga sam Ja Svojim dvjema rukama stvorio?.."
(Prijevod značenja, Sad, 75)
A “dvije ruke” ne znače: “ni’metejn (dvije blagodati).”
Ako nam na ovo kažu: “Ako se sa izrazom el-jed (ruka) ne misli na
“blagodat”, onda se misli na tjelesni ud!”, tada im reci: “Zašto ste presudili
da ako ruka nije blagodat da mora biti tjelesni ud, i da to vraćamo na ono što
mi možemo vidjeti i što nalazimo među stvorenjima?!” - Oni će reći: “Ako
se sa “ruka” ne misli na “blagodati” koje vidimo oko nas, onda se misli na
tjelesni ud!”, tada im odgovori: “Ako koristite ono što vidite (kao dokaz) za
presudu o Allahu, onda, mi također ne nalazimo ništa što je “živo” među
stvorenjima, osim da je tjelo, krv i meso, pa zato presudite da i Allah ovo
posjeduje (ako hoćete da idete takvom logikom), a Allah je uzvišen i čist od
nečega takvog! Međutim, ako potvrđujete da je Allah živ, ali da to nije kao
život stvorenja, onda zašto negirati da Allah ima dvije ruke za koje je On
Sam potvrdio da su Njegove dvije ruke, a ne dvije darežljivosti, niti dva
tjelesna uda kao naše ruke?” - Također će im se reći: “Vi ne nalazite (među
vama) mudrog uređivača, osim da je to insan, dok potvrđujete da svijet ima
svoga Mudrog uređivača (Allaha) koji nije kao insani, pa ste i ovdje
kontradiktorni onome što vidite (među nama) i tako poništavate vaš loši
temelj!” Pa ne branite potvrđivanje dvije ruke, a ne “dvije blagodati” ili “dva
36
Strana 386 u orginalu knjige na arapskom.
37
Ebu’l-Hasan el-’Eš'ari, Risala ila ehlus-sagir (Medina, KSA: Mektebetul-’Ulum
ve’l-Hikem, 1422 h.g., drugo izdanje, izdanje ’Abdullah el-Džunejdi), str.218.
126
uda”, jer je suprotno onome što možete vidjeti.”38
El-Kadi Ebu Bekr Muhammed ibn et-Tajjib el-Bakilani kaže u

svome djelu “Temhidul-Ava’il”:
“Ako neko kaže: “Šta je dokaz da Allah ima lice i ruke?” - Odgovoriće
se: “Allah kaže:
"A ostaje lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i
Plemenito." (Prijevod značenja, Er-Rahman, 27)
"O Iblisu! - rekao je On - šta te navelo da ne učiniš sedždu
onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama stvorio?.."
Vidimo da Allah potvrđuje za Sebe da posjeduje lice i ruke.
Ako nam neko na ovo kaže: “Zašto negirate da su Njegovo lice i ruke
tjelesni udovi, kad smatrate da lice i ruke spadaju u tjelesne udove!?” – Na
ovo im se odgovara: “To nije nužno tako! Baš kao što smatramo da je tijelo
živo i da posjeduje znanje i moć iako svi mi potvrđujemo da Allah Uzvišeni
ima ova svojstva (tj., život, znanje i moć), tako, na isti takav način, nije
nužno da je Njegovo biće od atoma zbog toga što su sva bića koja vidimo
oko nas takva!' - Ovo bi im bio odgovor i na njihov govor: "Njegovo znanje,
život, govor, sluh, vid i sva druga svojstva Njegovog bića moraju (ako ih
potvrdimo) nužno biti podložna promjeni i oslabljena postojanjem!"39
38
El-’Eš’ari, El-Ibane, str.110.
39
El-Bakilani, Temhidul-ava’il ve talhisud-dala’il (Bejrut: Mu’asisatul-Kutub es-
Sakafijjah, 1407 h.g., izdanje ’Imadud-dinn Hajdar), str.295-298 ovo prenosi šejhul-
islam, Ibn Tejmijje, u Medžmu’l-fetava, tom.5, str.98, i u Bejan telbisul-džehmijje,
tom.2, str.64. A također i ez-Zehebi u El-’Uluv, str.237.
126
DRUGA STUDIJA
POJAŠNJENJE OPREČNOSTI EŠ’ARIJA NASPRAM
SELEFA U OBLASTI ALLAHOVIH SVOJSTAVA, TE
ODGOVOR NA NJIHOVE ŠUBHE (SUMNJE)
Mi ćemo završiti sa onim što je prethodilo uspostavom sljedećih stvari:

PRVO: Od usula (temelja) vjerovanja selefa je to da: Allahova svojstva
koja su spomenuta u Kur’anu i sunnetu ne čine nužnim potvrdu tešbiha
(poređenja) između Allaha i Njegovih stvorenja onda kada se stvorenja opišu
sa tim svojstvima. Ovo je bez obzira da li su u pitanju:
svojstva haberijje (tj., svojstva spomenuta u Kur’anu i sunnetu) kao što
su: lice, ruke i oči;
ili svojstva fi’lijje (tj., svojstva vezana za Allahova djela i volju) kao što
su: spuštanje, dolaženje i smijeh;
ili svojstva zatijje (tj., svojstva Allahovog bića) kao što su sluh, vid i
znanje. - Ovo je ovako, jer Allah kaže:
značenja, Eš-Šu’ra, 11)
Nema ništa slično Njemu u Njegovom biću, svojstvima i djelima. Stoga,
opisni pridjev slijedi ono što opisuje, gdje Allahovo biće ne sliči u ničemu sa
drugim bićima, i isto tako, svojstva Njegovog bića ne sliče u ničemu sa
drugim svojstvima (od bića stvorenja).
DRUGO: Onaj koji čini nužnim za Allahova svojstva ono što je nužno
za svojstva stvorenja, i to koristi kao sredstvo za mijenjanje riječi ili značenja
tekstova koji spominju Allahova svojstva od njihovog vanjštinskog značenja
i stvarnosti - je mu’atila (negator Allahovih svojstava) od džehmija i
mu’atezila. Među njima su i svi oni koji idu njihovom stazom u ovome
pitanju, pa čak i da je to po pitanju samo nekih Allahovih svojstava.
TREĆE: Dvojica autora su oprečni pravcu selefa u ovoj oblasti i oni idu
putem mu’atila (negatora Allahovih svojstava) na koje je selef upozorio.
Dvojica autora tvrde (na str. 192) za one koji Allahova svojstva potvrđuju
prema zahiru (vanjštinskom značenju teksta) ne čineći nužnim ono što je
nužno za svojstva stvorenja, sljedeće:
"Činjenica da oni ne potvrđuju ono što je nužno je nešto što ne
iznenađuje. Jer potvrda onoga što je nužno, a što je vanjštinsko značenje
ovdje, a zatim negacija onoga što je zapravo nužno, a što je džismijje
126
(tjelesna svojstva) i slično tome, nema smisla, jer je džismijje obavezno i
mora biti nužno!"
Ovaj njihov govor je vidljivo iskvaren i netačan shodno Objavi, razumu
i arapskom jeziku, iz sljedećih razloga:
Prvo: Mi smo već spomenuli izjave selefa vezano za neispravnost
ovoga, jer ono što je nužno za Allahova svojstva nije nužno i za svojstva
stvorenja, te je opis Allaha odvojen od tešbiha i udruživanja (između Allaha i
stvorenja). Ovo je dovoljno da pokaže uzaludnost tvrdnji ova dva autora.
Drugo: Ono što ova dva autora spominju je oprečno jeziku, jer iz
opisnog pridjeva slijedi ono što se opisuje, pa ako kažemo: "Zejidovo lice!" i
"Amarovo lice", ovo dvoje nije isto u jeziku. Sličnost i bliskost je jedino
poznata sa značenjem i onim što se može vidjeti, jer svojstvo slijedi onoga
koga opisuje i ne znači da postoji udruživanje u tome svojstvu. Udruživanje
jedino zauzima mjesto u temelju svojstva i ovo je nešto jasno ušima a ne
očima. Iz ovoga razloga nije razumljivo da postoji ikakva sličnost ili
poređenje u onome kada neko kaže: "Zejdovo lice i lice vode!", jer sam opis
prekida bilo kakvo udruživanje između ovo dvoje. Stoga, ako je ovakav
slučaj između lica Zejida i lica vode, onda je razlika između lica Stvoritelja i
lica stvorenja još veća!
El-’allamah, el-Alusi, kaže:
"Reći će se: "Ono što je imam Malik želio, a i drugi mimo njega, sa
izjavom: "Poznato nam je da se Allah istiva (uzvisio), dok nam je kakvoća
toga nepoznata!", znače: istiva (uzvisivanje) je poznato u smislu značenja i
kada se pripiše Allahu, a proglašavaje Allaha čistim od mahana je sa
govorom “a kakvoća toga nepoznata.” Ovo je iz razloga što se svojstva
pripisuju bićima shodno onome što priliči tim bićima, i stvarnom Allahovom
biću nema ništa slično. Stoga, kada se svojstva pripišu Allahu, to nije kao
kada se pripišu nekom drugom, jer se Allahovo biće ne može dokučiti našim
umom i razmišljanjem.."40
Treće: Svojstva za koja dvojica autora tvrde da čine nužnim džismijje
(tjelesnost) i ograničavanje Allaha, kao što su svojstva: spuštanje, dolaženje,
lice, ruke, itd., su zapravo izrazi koji se koriste i u opisu onoga što nema
tijelo. Pa se kaže: "Lice neke stvari (npr. odjeće)" i "Lice vode", a voda u
jeziku nema lice. A o izrazima džism (tijelo) i džismijje (tjelesno) ćemo
kasnije ukratko prodiskutovati. Također se kaže u arapskom jeziku: "Kupac
je spustio cijenu", "Zima dolazi" i "Ruka noći", isl., a ove stvari nemaju
40
Al-ńlźsi, GharA’ib ul-IghtirAb va Nuzhat il-AlbAb fi’dh-DhihAb il-IkAmah va’l-
IyAb (BaghdAd, al-’IrAk:
Matba’ah ash-ShAbandar, 1327 h.g.), str.387
126
tijelo, niti u jeziku, niti u terminologiji sljedbenika kelama i eš’arija.
Međutim, opet je dozvoljeno da se ove stvari opišu sa spuštanjem,
dolaženjem, licem, rukom i sličnim tome, te ovo dokazuje uzaludnost tvrdnji
dvojice autora da "sve ono što se opiše sa ovim svojstvima nužnim čini
džismijje (tjelesnost)."
Četvrto: Tvrdnja da je džismijje nužan, a Allah je Uzvišen i čist od
toga, je nešto što zahtijeva pojašnjenje izraza el-džism (tijelo), te da li je ovaj
termin vjerodostojno potvrđen za Allaha ili se negira od Njega.
Stoga, mi kažemo: "Džism (tijelo) ima općenitije značenje kod filozofa i
sljedbenika kelama nego što je to u arapskom jeziku, jer lingvisti kažu da je
riječ el-džism: 'el-džesed' i 'el-beden.'
Ibn Manzur kaže u “el-Lisan”: "El-džism se tiče čitavog tijela ili udova
ljudi, kamila, životinja i drugoga kod raznolikih predivnih stvorenja."
Ebu Zejd kaže: "El-džism je 'el-džesedu', a isto tako i 'el-džusmanu
(tijelo osobe)' ili 'el-džusmanu (meso osobe)'. Džesumel-šej’u znači: postala
veća, to je džesimun i džusam."41
Dakle, lingvisti ne koriste riječ el-džism, osim vezano za ono što je
gusto i veliko. Oni vjetar ne nazivaju 'džism' ili ‘džesed’, dok tijela ljudi
nazivaju ‘džismom’, kao što Allah kaže:
"Kad ih pogledaš, njihov te tjelesni izgled ushićuje..!"
(Prijevod značenja, El-Munafikun, 4)
"..i velikim znanjem i snagom tjelesnom ga podario!.."
A što se tiče filozofa i sljedbenika kelama, oni se razlikuju po pitanju
izraza el-džism:
 neki od njih kažu da izraz el-džism znači: 'postojanje';
 neki: 'ono što je uspotavljeno samo po sebi';
 neki: 'kompozicija jednog atoma';
 neki: 'kompozicija materije i lika';
 neki: 'ono našta razum ukazuje';
 dok neki kažu: 'niti je kompozicija, niti ovo, niti ono, već ono
našta ukazuje'42
41
ibn Mandhoor, LisAn ul-’Arab (Bejrut: DAr SAdir, 1414 h.g., 3rd Edn.), under
‘jism’.
42
Refer to: Shaykh ul-IslAm Ibn Tejmijje, Majmź’ ul-FatAvA, tom.3, str.32-33.
126
Eš’ari u djelu “Makalat” spominje različite stavove sljedbenika kelama
po pitanju izraza 'el-džism' navodeći 12 različitih stavova.43
Stoga, ono što tvrde sljedbenici kelama i filozofi nije isto što tvrde
arapski lingvisti, bilo u njihovoj poeziji ili knjigama. Vjetar, za koji je
utvrđeno da se spušta i uzvisuje, i koji je uspostavljen sam po sebi, nije
nazvan 'el-džism' u arapskom jeziku. Iz ovoga razloga, oni prave razliku
između ovoga dvoje i kažu 'el-džism i vazduh' i ovo znači da je 'el-džism' u
jeziku specifičnije od onoga našta se ukazuje. Vazduh i oblaci su iznad
zemlje, spuštaju se, uzvisuju i dolaze, ali ipak za njih lingvisti ne kažu da su
'el-džism (tijelo).'
Na osnovu spomenutog, tvrdnja dvojice autora da: "Opisivanje Allaha sa
spuštanjem, dolaženjem i drugim svojstvima koja su fi’lijje ili haberijje,
nužnim čine džismijje (tjelesnost)", je netačna tvrdnja, jer postoje stvari koje
su opisane ovim istim izrazima, a među njima su one koje imaju tijelo, dok
druge nemaju tijelo.
Eš’arije potvrđuju da Allah ima stvarno biće sa svojstvima samim za
sebe, te po njima, ovo ne čini nužnim džismijje. A što se tiče potvrde ruke,
lica, stopala, spuštanja, smijeha i drugih svojstava Allahovog bića - prema
njima - čine nužnim tedžsim!? – Ovo je oprečnost!
Kaže Ibn ebi Ja’la kada je diskutovao o vjerovanju svoga oca:
"Ono što ukazuje da se Hanbel pokoravao predajama vezanim za
Allahova svojstva bez te’vila, i ne zasnivajući ih na onome što se može
vidjeti (pri stvorenjima), te da to ne čini nužnim tešbih – je zapravo
konsenzus raznih skupina koje se slažu sa sunnetom, a i onima koji su mu
oprečni, a to je da Allah, Tvorac, postoji. Ovo niti kod nas, niti kod njih ne
čini nužnim da su Mu potvrđeni džism-tijelo, dževher-substanca ili ’arad-
događaj. Ovo je iako bića koja vidimo posjeduju ove karakteristike. Zato, sve
što je nužno onim što se može primijetiti (kod stvorenja), prema Hanbelu se
ne pripisuje predajama o Allahovim svojstvima. Ono što pojašnjava
spomenuto je: Stvoritelj, Snažni i Moćni, je opisan životom, znanjem,
snagom i voljom, dok su i stvorenja opisana takvim svojstvima, ali ipak,
slaganje u izrazu ne vodi u slaganje u njihovoj kakvoći i značenju. Ovo je
ispravan govor o Allahovim svojstvima. Njihovo prihvatanje bez te’vila ne
čini nužnim potvrdu ograničenja i značenja koja su zasnovana na onome što
se može primijetiti (kod stvorenja)!"44
Mi smo prethodno spomenuli da Ebu Hasan el-Eš’ari odgovara na
43
Al-’Ash’ari, MakalAt ul-Islamiyyeen (Bejrut: El-Mektebet al’Asriyyah, 1419 h.g.,
ed. Muhammad Muhuydeen ’AbdulHameed), tom.2, str.4.
44
ibn Abi Ya’lA, TabakAt ul-HanAbilah, (Bejrut: DAr ul-Ma’rifah), tom.2, str.211.
126
ovakve tvrdnje. A što se tiče ehlus-sunneta i selefa, oni od Allaha ne negiraju
izraz el-džism, niti Mu ga potvrđuju. Uz to, oni ne koriste druge izraze koji
nisu spomenuti u Kur’anu i sunnetu, kao što su izrazi el-džiha (strana,
pravac), tehajuz (prostorno ograničenje), i slično tome. Prosto rečeno, oni
Allaha opisuju sa onim čime je On Sam Sebe opisao u Kur’anu i onim čime
Ga je opisao Njegov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i oni ne idu iznad
Kur’ana i sunneta.
Imam Ahmed kaže:
"Oni koji Ga opisuju ne dosežu opis Njegovih svojstava. Mi ne idemo
iznad Kur’ana i hadisa; mi kažemo kao što On kaže i Allaha opisujemo samo
onim čime je On Sam Sebe opisao i mi ne idemo iznad toga!"45
Ebu Jusuf prenosi da je imam Ebu Hanifa rekao:
"Ne priliči nikome da govori o Allahovom biću, već se On opisuje kao
što je On Sam Sebe opisao i niko nema pravo da iznosi mišljenja o Njemu,
hvaljen i Uzvišen je Gospodar svjetova!"46
El-Berbehari kaže:
"I o Allahu se ne govori, osim ono što je On, Veličanstveni i Uzvišeni,
rekao opisavši tako Sam Sebe u Kur’anu, i kako je Poslanik objasnio
ashabima.."47
On također pojašnjava da su novo-uvedeni izrazi osnova za
pojavljivanje novotarija, pa kaže:
"Znaj, Allah ti se smilovao, da su se ljudi (ashabi, tabbini, učenjaci)
zaustavili kod novo-uvedenih izraza i nisu ih uopće koristili. Oni nisu davali
pažnju govoru koji nije došao u predajama Allahovog Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, i njegovih ashaba!"48
El-Hafiz ‘Abdul-Ganij el-Makdisi, rahimehullah, kaže u svome
pojašjenju ovoga principa:
45
’AbdulIlAh al-Ahmadi, al-MasA’il var-RasA’il al-Marviyyatu ’an al-ImAm
Ahmad bin Hanbal fil-‘Akeedah (Rijad, KSA: DAr Tayyibah, 1412 h.g., 1st Edn.),
tom.1, str.277; ibn ul-Kayyim, IjtimA’ ul-Juyźsh il-IslAmiyyah (Rijad, KSA:
Mektebet er-Rušd, 1426 h.g., četvrto izdanje, ed. Dr ’AbdullAh ’AvAd al-Mu’tak), str.
83; Ibn Tejmijje, al-FatAvA, tom.5, str.26.
46
Abu’l-’AlA’ SA’id bin Muhammad, KitAb ul-’I’tikAd: ’Akeedah Marviyat ’an al-
ImAm Abi Haneefah (Bejrut: DAr ul-Kutub al-’Ilmiyyah, 1426 h.g., 1st Edn., ed. Dr
Sayyid BAghjavAn), str.123-124.
47
Al-BarbahAri, Šerhus-sunne (Rijad, KSA: DAr us-Salaf, 1418 h.g., drugo izdanje,
izdanje KhAlid ar-RadAdi), str.69.
48
Ibid., str.105.
126
"Od nužnog aspekta sunneta je: šutnja o onome što je prenešeno bez
tekstualnog spomena toga od Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, i onoga oko čega se muslimani općenito nisu složili. Također i
ostavljanje toga niti ga negirajući niti potvrđujući, jer se potvrđuje samo ono
što je potvrđeno Kur’ansko-hadiskim tekstom, dok se negira samo ono što je
negirano dokazom Objave!"49
Uistinu je selef proglasio novotarima sljebenike kelama zbog ovih
uvedenih izraza, i osudili ih udaljenim zbog njihovog iskrivljivanja istine
sadržanoj u tome. Kao što imam Ahmed kaže: "Oni govore dvosmilenim
izrazima i time obmanjuju neuki narod zbunjujući ih!"'50
Nuh ibn el-Džami’ kaže:
"Rekao sam Ebu Hanifi: "Šta kažeš o izrazima koje su uveli ljudi kao što
su el-e’arad (događaj) i el-džism (tijelo)? – Pa mi reče: "To je govor filozofa!
Drži se ti predaja i puta selefa, a pričuvaj se svega novo-uvedenog, jer su to
novotarije!"51
Muhammed ibn Hamid es-Sidžzi kaže:
"Rekao sam Ebu el-Abbasu ibn Suridžu: "Šta je tevhid?" – Pa reče:
"Tevhid je kod učenjaka i muslimana ujedinjenih na istini: Svjedočenje
šehadeta La ilahe illAllah i da je Muhammed Allahov Poslanik. Dok je
tevhid kod zabludjelih (ehlul-batil) zalaženje u pitanja oko el-e’arad
(događaja) i el-edžsam (tjelesnosti), a Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem,
je poslat da to zanegira!"52
Niko od selefa nije drugog od selefa proglasio 'mudžesimom' i kod njih
se neće naći 'mudžesim'. Naprotiv, oni su ukorili džehmije-mu’atile koji su
negirali stvarnost Allahovih svojstava, a također su ukorili i mušebihe koji
kažu: "Allahova svojstva su kao svojstva stvorenja!"
49
FavAz Zumarli (ed.), ’AkA’id A’immat us-Salaf (Bejrut: DAr ul-KitAb al-’Arabi,
1415 h.g., 1st Edn.), str.132
50
Ar-Radd ’ala’z-ZanAdikah va’l-Jahmiyyah, str.85.
51
Narrated by Abź IsmA’eel al-Haravi in Dhamm il-KalAm va Ahlihi, tom.4,
str.213.
52
126
ODGOVOR
POJAŠNJENJE STVARNOSTI AKIDE PRIPISANE
IMAMU AHMEDU OD STRANE EBU FADLA ET-
TEMIMIJA53
Dva autora prenose (na str.194) od imama Ahmeda da je rekao:

"Allah ima dvije ruke, to je svojstvo Njegovog bića, a to nisu niti
dva uda, dvije kompozicije, džism (tijelo), niti bilo koja vrsta tijela."
Postoji više bitnih stvari vezanih za ovaj govor:
PRVO: Ovo nije govor imama Ahmeda, naprotiv, to je spominjanje od
strane Ebu Fadla ‘Abdul-Vahida ibn Ebi Hasana et-Temimija u njegovom
“Musannefu” vezano za vjerovanje imama Ahmeda onako kako je to on
shvatio da je njegovo (Ahmedovo) vjerovanje njegovim (Ebu Fadlovim)
vlastitim riječima. Stoga, Ebu Fadl kaže: "Ebu ‘Abdullah je znao reći..", ili:
"Ebu ‘Abdullah je..", a nakon toga bi spomenuo vjerovanje imama Ahmeda
onako kako je to on (Ebu Fadl) shvatio i skontao taj govor, a ne kako je to
tačno rekao imam Ahmed i što je dokumentovano od njega. - Ovo njegovo
djelo je zato od standarda onih koji pišu fikhska djela zasnivajući ih prema
stavovima nekih imama i zatim spominjući mezheb onako kako je to on
shvatio da su njegovi stavovi. Ovo je i pored činjenice što je drugi autor iz
mezheba imama Ahmeda učeniji po pitanju termina i izraza toga imama i
bolje shvata njegovu namjeru. Stoga je dobro poznato da neko od njih kaže:
"Allah je ovo propisao..", ili "Šer’ijat ovo propisuje..", temeljeći te riječi na
onome kako on vjeruje da je shvatanje učenjaka šer’ijata, onako kako je on
shvatio i razumio, pored činjenice što postoji učenija osoba od njega po
pitanju stavova tog određenog učenjaka šer’ijata i njegovih djela koji bolje
razumije njegovu namjeru.
Temimi: Ebu Hasan et-Temimi, njegovi sinovi, unuci i drugi su naginjali
ka eš’arijama i tu je postojao veliki stepen dobre volje i saradnje između Ebu
Hasana et-Temimija i El-Kadi Ebu Bekra ibn el-Bakilanija, što je dobro
poznato. Iz ovog razloga, El-Hafiz Ebu Bekr el-Bejheki u svome djelu
“Manakib imam Ahmed”, kada je došao do spomena vjerovanja imama
Ahmeda kaže da je to zasnovano na osnovu riječi Ebu Fadla ‘Abdul-Vahida
ibn Ebi Hasana et-Temimija o vjerovanju imama Ahmeda. Ovo spominje
šejhul-islama Ibn Tejmijje.
Većina onoga što Ebu Fadl et-Temimi spominje je oprečno onome što je
potvrđeno od vjerovanja imama Ahmeda, poput njegove negacije izraza el-
53
Strana 398 u orginalu na arapskom.
126
džism (tijelo), el-dževarih (udovi), et-terkib (kompozicija), i druge slične
izraze ovima (koje imam Ahmed nije koristio). Put imama Ahmeda i drugih
imama poput njega je da oni nisu koristili ove izraze niti u negaciji, niti u
potvrdi (vezano za Allaha), već su rekli da je i potvrda i negacija ovih izraza
novotarija, dok su se čvrsto držali opisa Allaha samo onim kako je
spomenuto u Kur’anu i sunnetu.
Imam Ahmed kaže:
"Oni koji Ga opisuju ne dosežu opis Njegovih svojstava. Mi ne idemo
iznad Kur’ana i hadisa; mi kažemo kao što On kaže i Allaha opisujemo samo
onim čime je On Sam Sebe opisao i mi ne idemo iznad toga!"54
Dobro je poznato da je vjerovanje imama Ahmeda jedino ono koje je
izvučeno iz onih djela koje on sam spominje, a ne iz onoga “što neko
razumije iz njegovih riječi.” A takvih izvora (koje sadrže spomen vjerovanja
koju on sam izražava) ima više, a od njih su:
Prvi izvori: Ono što je imam Ahmed napisao:
 svojom rukom u djelu “Er-Redd ‘alel-džehmijje vez-zenadeka”;
 njegova pisma upućena njegovim drugovima kao što je “Pismo
Musaddadu”;
 njegovo “Pismo Abdusu ibn Maliku el-Ataru”;
 njegovo “Pismo El-Hasanu ibn Ismailu er-Rabbi’i”;
 njegovo “Pismo Muhammedu ibn Junusu es-Sarhasi”; i druga pisma
koja su prenijeta sa vjerodostojnim lancem prenosioca.
Drugi izvori: njegove riječi i izrazi koji su prenešeni da su od njegovih
riječi i koje su vjerodostojne, što se može naći kod:
 Hallala u “Es-Sunne” i u “Emr bil-ma’ruf ve nehi anil-munker”, i
drugim knjigama;
 i također onome što je njegov sin ‘Abdullah prenio od njega u djelu
“Es-Sunne” i drugome gdje on prenosi riječi svoga oca;
 ono što je prenešeno u predaji “Mes’ail imam Ahmed”, kao što je
predaja od Ebu Da’vuda;
 predaje Ibn Hania;
 predaje od Saliha sina imama Ahmeda;
 isto tako i u “Mes’ail imam Ahmed ve Ishak ibn Rahavej”, po
54
Al-ImAm Ahmad, al-MasA’il var-RasA’il fil-‘Akeedah, tom.1, str.277; IjtimA’ ul-
Juyźsh il-IslAmiyyah, str. 83; al-FatAvA, tom.5, str.26.
126
predaji Kevsedža;
 također u djelu “El-Verea’” od El-Mervezia;
 i ono što je prenešeno od imama Ahmeda u djelima sunneta kao što
je “Halku efa’lul-‘ibad” od imama Buharije;
 u “Šerh usul ‘itikad ehlus-sunne vel-džema’” od Laleka’ia;
 knjige od Ibn Mende;
 knjige Ibn Bette;
 “Eš-Šer’iah” od El-Adžuria;
 “Ibtaul-te’vilat” od Kadi Ebu Ja’le, i druge knjige.
DRUGO: U ovim knjigama koje su upravo spomenute neće se naći niti
potvrda, niti negacija ovih izraza (tj., tijelo, udovi i kompozicija). Naprotiv,
ono što je potvrđeno od imama Ahmeda je odgovor džehmijjama i negacija
izraza 'el-džism (tijelo)' i suzdržavanje od slaganja sa prepoznavanjem izraza
bilo kao negacije ili kao potvrde. - Ovo je ono što se dogodilo u njegovoj
raspravi sa Ebu Isaom Bergusom i drugima koji su negirali Allahova
svojstva tokom njegovog poznatog pritvora zbog fitne oko “stvorenosti
Kur’ana”. Ebu Isa je pokušavao da ga navede i nužnim učini da prizna da
govor imama Ahmeda: “Kur’an nije stvoren”, nužnim čini da Allah ima
tijelo. Imam Ahmed je odgovorio da on ne zna šta mu je namjera sa ovim
izrazom el-džism, pa ga nije potvrdio već je rekao: "Allah je vječan, nije
rođen, niti je rodio i nema ništa slično Njemu."
Hanbel ibn Ishak kaže u djelu “Zikr mihnet imam Ahmed ibn Hanbel”:
"Imam Ahmed kaže: "Oni su činili nužnim nešto na čemu se moje srce
nije moglo smiriti i što moj jezik nije mogao reći. Oni su negirali predaje, a
ja nisam mislio da su oni na tome sve dok nisam čuo njihove izjave. Bergus
je počeo da mi govori: "El-džism (tijelo) je kao ovo i ovo..", i "Govor je
veliki kufr u Allaha." A ja sam govorio: "Ja ne znam za to, ali znam da je
Allah vječan i da Njemu nema ravnog, niti sličnog. On je onakav kako je
Sam Sebe opisao!", nakon toga bi Bergus ušutio."55
TREĆE: U ovom vjerovanju koje je pripisano imamu Ahmedu i na koje
se oslanjaju dvojica autora u pojašnjenju vjerovanja imama Ahmeda, se
nalaze brojne stvari oprečne vjerovanju eš’arija, a za koju dvojica autora
“tvrde” da je vjerovanje ehlus-sunneta! – Ja ću spomenuti neke primjere
toga:
Prvi primjer: Ebu Fadl et-Temimi kaže da je vjerovanje imama
55
TabakAt ul-HanAbilah, tom.2, str.294.
126
Ahmeda vjerovanje da Allah ima lice: "On posjeduje lice u stvarnosti (fil-
hakikah) a ne u metafori. Allahovo lice je vječno, ne kvari se, Njegova
svojstva se nestaju. Zastranio je onaj koji tvrdi da Njegovo lice znači
“nefsehu (lično On)”, i onaj koji mijenja njegovo značenje čini kufr."
Međutim, prema eš’arijama, Allah nema lice u stvarnosti (‘alel-
hakikah); neki od njih kažu da je Njegovo lice zapravo: zatehu (Njegovo
biće), dok neki od njih čine tefvid značenja (tj., značenje toga prepuštaju
Allahu).
‘Abdul-Kahar el-Bagdadi kaže u “Usulid-dinn” u opisu Allahovog lica:
"Ono što je kod nas eš’arija ispravno, je da je Njegovo lice zapravo: zatehu
(Njegovo biće), dok su Njegove oči zapravo: 'ru’jetehu (Njegovo viđenje)
nečega.’"56
Ebu el-Me’ali el-Džuvejni kaže u “El-Iršad” u poglavlju: “O 'dvije ruke,
dva oka i lice”: "Ono što je kod nas eš’arija ispravno je to da su 'dvije ruke'
zapravo: 'el-kaderehu (moći)', a 'dva oka' zapravo: 'el-ebsar (vizija)', dok je
'lice' zapravo: 'el-vudžud (postojanje)."57
Sa druge strane, dvojica autora u svome djelu spominju da potvrda
Allahovog lica čini nužnim tedžsim (prepisivanje Allahu tijela kao kod
stvorenja), pa kažu (na str.193): "Razlika između izraza koji čine nužnim
tijelo i izraza koje čine nužnim značenje je velika i ogromna… Prva stvar
koja se pojavi na umu osobe koja čuje ove izraze su 'udovi' i 'tijelo', te je zato
govor u ovom kontekstu metafora i alegorija, kao u slučaju izraza Allahova
'ruka', 'prsti' i 'lice.''
Pa, da li primjećuješ ovdje da se dvojica autora slažu sa onim što tvrde
da je vjerovanje imama Ahmeda?!!
Drugi primjer: Et-Temimi kaže po pitanju vjerovanja imama Ahmeda:
"Allah posjeduje dvije ruke i to je svojstvo Njegovog bića, dok je iskvareno
reći da je 'ruka' zapravo 'el-kuvveh (moć)', 'ni’meh (blagodat)' ili 'tefdal
(darežljivost)', jer je množina od 'el-jedd (ruka)' zapravo 'ejdi (ruke)', dok je
množina za druge: 'ejad'"58
Međutim, prema dvojici autora, potvrda Allahove ruke čini nužnim
tedžsim i to nije svojstvo Njegovog bića, već će se ili činiti tefvid
(prepuštanje značenja Allahu) uz negaciju da je to stvarno Njegovo svojstvo,
56
’AbdulKahhAr al-BaghdAdi, Usool ud-Deen (Bejrut: DAr ul-Kutub al-’Ilmiyyah
– copied from the first print by a governmental printing house in Istanbul in 1364
h.g.), str.110.
57
Abu’l-Ma’Ali al-Juvayni, al-IrshAd (Cairo: Mektebet al-KhAnaji, 1422 h.g., 3rd
Edn., izdanje, Muhammad Yźsuf), str.155.
58
126
ili te’vil u smislu da el-jedd (ruka) znači: 'en-ni’meh (blagodat)', ili 'el-
kudreh (moć)'.
Dvojica autora također kažu (na str.153):
"Primjer tefvida je u govoru Allaha:
"..Ne, obje su ruke Njegove pružene On udjeljuje koliko
hoće!.." (Prijevod značenja, El-Maida, 64)
Ovo se uopćeno shvata da izraz 'dvije ruke' koje se prepisuju Allahu u
ovom ajetu znače ‘darežljivost’, dok je udaljenije da se uzme vanjštinsko
značenje ovoga izraza (što je: ‘ruka’). Izraz može nositi brojna alegorična
značenja, te se većina selefa zbog ovih mnogobrojnih mogućih značenja
suzdržala od specifikovanja, i to je ono što se htjelo sa njihovim nedostatkom
znanja namjeravanog značenja."
Treći primjer: Et-Temimi kaže vezano za vjerovanje imama Ahmeda:
"On je znao govoriti: "Kur’an je kao što jeste, nije stvoren. I Allah Uzvišeni
govori sa glasom i harfovima (slovima)."59
Međutim, prema dvojici autora, Allah ne govori kada hoće i Njegov
govor nije sa glasom i harfovima, te zbog toga kažu da onaj koji kaže da
Allah govori sa glasom i harfovima time poredi Allaha sa stvorenjima i
uvodi novotariju. – Njih dvojica kažu (na str.76):
"Ko bude studirao “Nizamiju60” znaće da se ona slaže sa vjerovanjem
sljedbenika sunneta, eš’arija. Primjer ovome je imam Džuvejnijevo čišćenje
Allaha od 'pravca', 'mjesta', 'prostornog ograničenja', 'harfova', 'glasa' i drugih
dvosmislenih stvari. Isto tako i imam Gazali u svome djelu
“Ildžamul-‘Avam”, koja je temelj pravca eš’arija po pitanju čišćenja Allaha
od odlika stvorenja kao što su: 'pravac', 'mjesto', 'slova', 'glas' i drugih
dvosmislenih stvari."
Što se tiče pojašnjenja spomenutih svojstava, to će uslijediti kasnije u
knjizi.
Četvrti primjer: Et-Temimi kaže po pitanju vjerovanja imama
Ahmeda:
59
Dodatak prevodioca na eng.: al-’Akeedah an-NidhAmiyyah authored by
60
ImAm al-Juvayni and published by ZAhid al-Kavthari..
126
"On je 'hikaje' smatrao neispravnim i odbačenim, ciljajući time na
govor: "Kur’an je hikaja Allahovog govora, a nije sam po sebi Allahov
govor!" Onoga koji bi to rekao, imam Ahmed bi ga smatrao zabludjelim. I
također, prema mezhebu imama Ahmeda, onaj koji kaže: "Kur’an je ibarah
(izraz) Allahovog govora!", je neuk i griješi… Ovo je zbog toga što nije
prenešeno od nikoga od imama muslimana od ashaba Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, i tabb’ina, da su oni koristili riječ 'hikaja' i 'ibarah', te je
korišćenje ovih izraza novotarija i novo-uvedena stvar u vjeri!"61
A dobro je poznato da ‘Abdullah ibn Kullab i kulabijje, i Ebu Hasan el-
Eš’ari i eš’arije, kažu da je Kur’an 'hikaja' ili 'ibarah' Allahovog govora.
Ebu Hasan el-Eš’ari kaže u svome djelu “Makalat”:
"’Abdullah ibn Kullab kaže: "Allah, subhanehu, ne prestaje biti Onaj
koji govori.. a Njegov govor nije sa harfovima (slovima) i sa glasom. To nije
odvojivo, razdvojivo, djeljivo ili promjenjljivo, već ima jedno značenje sa
Allahom... ‘Abdullah ibn Kullab kaže da je ono što čujemo od učenja
Kur’ana samo ibareh (izražavanje) Allahovog govora, te da je Musa, ‘alejhis-
selam, čuo govornika Njegovog govora i da je to značenje Njegovih riječi:
"Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti
da bi saslušao Allahove riječi.." (Prijevod značenja, Et-
Tevba, 6)
U značenju: "..kako bi shvatio Allahove riječi!" 62
Međutim, u onome zašta dvojica autora tvrde da je vjerovanje imama
Ahmeda, on one koji kažu da je Kur’an 'hikaja' ili 'ibarah' smatra zabludjelim
i novotarima! – Dvojica autora kažu (na str.47-58):
"Nakon što je imam El-Eš’ari napustio 'itizal (frakciju mu’atezila), on
prihvati pravac ‘Adullaha ibn Se’ida ibn Kullaba… A pravac Ibn Kullaba i
pravac selefa je u suštini jedan, jer je Ibn Kullab bio jedan od imama ehlus-
sunneta vel-džema’ta koji je išao pravcem selefus-saliha… I imam Ibn
Kullab.. nije uvodio novotarije i nije oponirao metodologiji selefa i sunneta."
Peti primjer: Et-Temimi kaže vezano za vjerovanje imama Ahmeda:
"On je znao govoriti da je značenje izraza ‘el-istiva’ zapravo: 'el-uluv
(uzvišenost)', i 'el-irtefa (uzdići se nad)'.. te je On iznad svega i nad svima."
Međutim, eš’arije kažu: "El-istiva se potvrđuje, ali mi ne znamo
61
62
MakalAt ul-IslAmiyyeen, tom.2, str.257-258.
126
značenje toga, već značenje ili prepustimo Allahu, ili protumačimo u
značenju 'el-istila (zagospodariti)', zato što je nemoguće vjerovati u Allahov
uluv (uzvišenost) i fevkijeh (bivanje iznad svega), jer to za sobom povlači et-
tehajuz (prostorno ograničenje), el-džiha (pravac) i el-mekan (mjesto). Stoga,
Allahov fevkijeh je u smislu: On je iznad svega u vlasti i vladavini, a ne
fevkijeh u smislu uluva i irtefa."
I također, prema eš’arijama: "Allah nije unutar univerzuma, niti van
njega, niti gore, niti dole, niti spojen, niti odvojen."
El-Badžuri kaže u svome djelu “Šerh dževheretul-tevhid”:
"Kada se u Kur’anu i sunnetu prenese nešto što naizled potvrđuje džihah
(pravac), džismijeh (tjelesna svojstva), surah (lik) ili dževher (udove) –
sljedbenici istine i drugi, osim mudžesima i nušebiha, se slažu da se takvi
tekstovi figurativno tumače."
Nakon ovoga kaže:
značenja, Taha, 5)
Selef kaže: "Mi ne znamo šta je istiva, dok halef kaže: "Značenje istiva u
ovom ajetu je: 'istila (zagospodariti) i mulk (vlast)."63
Dvojica autora kažu (na str.139):
"Iz riječi sljedbenika istine: "Allah nije unutar univerzuma, niti van
njega", se ne shvata da se Allah opisuje sa 'nepostojanjem'. Naprotiv, ono što
su oni ovim željeli je to da za Njega ovi izrazi nisu primjenljivi, jer je On
uzvišen i čist od toga, u značenju: On je čist od uluva (uzvišenosti) iznad
Njegovih stvorenja u smislu: fevkijeh (iznad njih) i irtefa (uzdignut nad
njima). A što se tiče svega onoga što dođe u Kur’anu i sunnetu od ovakvih
izraza koji vanjštinski potvrđuju pravac i mjesto Allahu, tada selef i halef
kaže da se ovakvi ajeti kategorički okreću od njihovog vanjštinskog značenja
i stvarnosti."
Ovo su bili samo neki primjeri koji pokazuju oprečnost eš’arija naspram
onoga što Et-Temimi spominje da je vjerovanje imama Ahmeda. A što se
tiče oprečnosti eš’arija sa onim što je potvrđeno da je zasigurno vjerovanje
imama Ahmeda, onda je tih oprečnosti uistinu mnogo i još više.
63
Al-Bayjźri, Sharh Javharat it-Tavheed (Cairo: DAr us-SalAm, 1427 h.g., treće
izdanje, izdanje, ’Ali Jum’ah), str.157.
126
KONSENZUS O TOME DA JE ALLAH LIČNO IZNAD
STVORENJA I SVOJIM BIĆEM IZNAD ARŠA64
UVOD
Od očiglednih Allahovih svojstava za koje postoje mnogobrojni dokazi i
argumenti u Kur’anu, sunnetu, izjavama imama i onome što je Allah
ukorijenio u prirodi čovjeka i što se prepoznaje zdravim razumom, su
svojstvo Allahovog fevkijjeta (bivanja iznad) i da je On Uzvišeni iznad svih
stvorenja Svojim bićem obuhvatajući ih sve, ništa Mu skriveno nije od onoga
što se stvorenjima dešava, te da sve ukazuje da je On iznad nebesa i da se
ruke dižu gore prilikom upućivanja Mu dove.
RAZNI DOKAZI IZ KUR’ANA I SUNNETA KOJI

POTVRĐUJU ALLAHOV ULUV (UZVIŠENOST)
NJEGOVIM BIĆEM IZNAD SVIH STVORENJA
Postoje brojni dokazi u Kur’anu i sunnetu Poslanika, sallAllahu ‘alejhi

ve sellem, koji potvrđuju Allahovu uzvišenost, i za to postoji preko dvadeset
dokaza, a ja spominjem samo neke:
1. Jasno ukazivanje na fevkijje (bivanje iznad) prepoznato korišćenjem
čestice min (od), a posebno Allahovo bivanje iznad svega Svojim bićem:
﴾٥٠﴿ .. ‫يَخَافُونَ َربَّهُم ِّمن فَوْ قِ ِه ْم‬
"Boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih (min-
fevkihim).." (En-Nahl, 50)
2. Jasno ukazivanje da je Allah gore bez čestice min (od):
َ ْ‫َوهُ َو ْالقَا ِه ُر فَو‬
﴾١٨﴿ .. ۚ ‫ق ِعبَا ِد ِه‬
"I jedini je On Vladar nad robovima Svojim (fevka
‘ibadi)." (El-En’am, 18)
3. Jasno ukazivanje da se neko uzdiže ka Njemu:
﴾٤﴿ ‫تَ ْع ُر ُج ْال َماَل ِئ َكةُ َوالرُّ و ُح ِإلَ ْي ِه فِي يَوْ ٍم َكانَ ِم ْقدَا ُرهُ خَ ْم ِسينَ َأ ْلفَ َسنَ ٍة‬
''K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset
hiljada godina traje''. (El-Me’aridž, 4)
4. Jasno ukazivanje da se nešto ka Njemu uzdiže:
64
Strana 425 u orginalu na arapskom.
126
﴾١٠﴿.. ُۚ‫ ِإلَ ْي ِه يَصْ َع ُد ْال َكلِ ُم الطَّيِّبُ َو ْال َع َم ُل الصَّالِ ُح يَرْ فَ ُعه‬..
''..K Njemu se dižu lijepe riječi, a dobra djela ih uzdižu..''
(Fatir, 10)
5. Jasno ukazivanje da se neka stvorenja uzdižu ka Njemu:
﴾١٥٨﴿ .. ۚ‫بَل َّرفَ َعهُ هَّللا ُ ِإلَ ْي ِه‬
"Već ga je Allah uzdigao Sebi (tj., Isa).." (En-Nisa, 158)
6. Jasno ukazivanje na Allahov ‘uluv (uzvišenost) u svim značenjima
uzvišenosti, odnosno: zatom (bićem), kahrom (vlašću) i kaderom
(vrijednostima):
﴾٢٥٥﴿ ‫ َوهُ َو ْال َعلِ ُّي ْال َع ِظي ُم‬..
"..On je Svevišnji i Veličanstveni (el-Alijjul-Azim)!" (El-
Bakare, 255)
﴾٢٣﴿ ‫ َوهُ َو ْال َعلِ ُّي ْال َكبِي ُر‬..
''..On je Uzvišen i Velik (el-Alijjul-Kebir)'' (Saba, 23)
﴾٥١﴿ ‫ ِإنَّهُ َعلِ ٌّي َح ِكي ٌم‬..
"..On je, zaista, Uzvišen i Mudar (Alijjun Hakim)!" (Eš-
Šu’ra, 51)
7. Jasno ukazivanje da je Kur’an spušten od Njega:
﴾١﴿ ‫يز ْال َح ِك ِيم‬
ِ ‫ب ِمنَ هَّللا ِ ْال َع ِز‬
ِ ‫َنزي ُل ْال ِكتَا‬
ِ ‫ت‬
"Spuštanje Knjige je od Allaha, Silnog i Mudrog!" (Ez-
Zumer, 1)
Allah nije ograničio da je nešto spušteno od Njega, osim Kur’an, a
spuštanje može biti samo od onoga koji je uzvišen.
8. Jasno ukazivanje specifikovanjem da su neka stvorenja blizu Njega,
te da su neka od njih bliža Njemu od drugih:
َ ِّ‫ِإ َّن الَّ ِذينَ ِعن َد َرب‬
﴾٢٠٦﴿ .. ‫ك‬
"Oni koji su bliski Gospodaru tvome.." (El-‘Araf, 206)
9. Jasno ukazivanje da je Allah Uzvišeni iznad nebesa:
﴾١٦﴿ .. ‫َأَأ ِمنتُم َّمن فِي ال َّس َما ِء‬
''Jeste li sigurni od Onoga Koji je na nebesima..?'' (El-
Mulk, 16)
Stav ehlus-sunneta je da fi (u) ovdje u ajetu može imati dva značenja: ili
126
fi (u) znači: ‘ala (na), ili je ovim ciljano najviše nebo, i oni se oko ovoga ne
razilaze.
10. Jasno ukazivanje na istiva’ (uzvisivanje) nadovezano česticom 'ala
(na ili iznad), a posebno nad Aršom koji je najuzvišenije stvorenje, koji (tj.
el-istiva) u najviše slučajeva dolazi uz instrument nečega što ukazuje na
redosljed i rok, a u ovom izričitom i nedvosmislenom kontekstu je u
značenju iz kojeg oni kojima se obraća ne mogu razumjeti osim el-uluv
(uzvisivanje) i el-irtefa (uzdignuće), ne podrazumijevajući nikako nešto
drugo, kao u Njegovom govoru:
ِ ْ‫ ثُ َّم ا ْستَ َو ٰى َعلَى ْال َعر‬..
﴾٥٤﴿ .. ‫ش‬
"..zatim se nad Aršom uzvisio (‘ale-l-Arš)..!" (El-‘Araf, 54)
11. Jasno ukazivanje time da ljudi dižu ruke gore prilikom upućivanje
dove Allahu, kao što je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, rekao: "Allah
se stidi da vrati ruke roba onda kada digne svoje ruke ka Njemu."
12. Jasno ukazivanje na Njegov nuzul (spuštanje) svake noći na
dunjalučko nebo, a svi narodi se slažu da spuštanje može biti samo sa
uzvišenosti.
13. Jasno ukazivanje time što je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem,
pokazao gore i njegovim prstom ukazao na Allahovu uzvišenost, dok se
mu’atile (negatori Allahovih svojstava) suzdržavaju da ovo čine. Ali,
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je pokazao gore svjedočeći pred svima
da ga je Allah poslao i svjedočeći da je Allah iznad neba iznad Svoga Arša.
14. Jasno ukazivanje sa riječju "gdje" kada je Poslanik, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, pitao djevojčicu-robinju: "Gdje je Allah?", a ona
odgovorila: "Na nebu!" Našta Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče:
"Oslobodite je jer je ona vjernica."
Postoje i druge vrste različitih dokaza koji ukazuju na Allahovu
uzvišenost iznad Njegovih stvorenja bićem, vrijednostima, vladavinom i
vlašću, a sve to se neće neosnovano tumačiti.
Svojstvo Allahovog uluva (uzvišenosti) je jedno od najuočljivijih
Allahovih svojstava do stepena da je neka ulemma rekla: "Postoji više od tri
stotine ajeta u Kur’anu koji ukazuju na Allahovu uzvišenost iznad
Njegovih stvorenja.", dok neki učenjaci kažu da ima čak do hiljadu dokaza
koji na to ukazuju. Također sam našao neka djela u kojima se Allahu
potvrđuje ovo svojstvo, i to su knjige i poglavlja koja to naglašavaju, a među
njima su:
 “El-‘Uluv li‘alil-Gafar” – Ez-Zehebi;
126
 “Isbat sifatil-‘uluv” – Ibn Kudame;
 “Idžtima’ el-džujušil-islamijje” – Ibn Kajjim;
 “El-Kelamatil-hasen fi uluvir-Rahman” – Abdul-Hadi Vehbi, i
brojna druga djela.
126
PREDAJE SELEFA U KOJIMA SE SPOMINJE
SIGURNI IDŽMA’ (KONSENZUS) O POTVRDI
ALLAHOVE UZVIŠENOSTI SVOJIM BIĆEM IZNAD
SVIH STVORENJA65
Zbog toga što je mnogo predaja selefa, od ashaba, tabbina i onih koji su
došli nakon njih, a od kojih smo neke već spomenuli, ja sada želim posebno
spomenuti neke predaje u kojima se spominje sigurni konsenzus o potvrdi
Allahovog uluva (uzvišenosti) u stvarnom smislu, u značenju: da je Allah
iznad svih stvorenja Svojim bićem i uzvišenošću, da Mu ništa nije skriveno
od onoga što se stvorenjima događa, te da je to priroda na kojoj je Allah
stvorio stvorenja.
Imam ehlu eš-Šam, ‘AbdurRahman ibn ‘Amr, Ebu ‘Amr el-Evzai

(p. 157 h.g.):
"Mi i tabbini smo uvijek govorili: "Allah je iznad Svoga Arša, i
vjerujemo u sve što je prenešeno u sunnetu o Allahovim svojstvima."66
Se’id ibn ‘Amir ed-Dabi, Ebu Muhammed el-Basri (p. 208 h.g.):
Kada su mu spomenute džehmijje on reče:
"Njihov govor je gori od onoga što govore jevreji i kršćani, jer se jevreji,
kršćani i sljedbenici drugih religija slažu sa muslimanima da je Allah iznad
Svoga Arša, dok Džehmijje kažu: "Allah nije iznad ničega!"67
Imam el-Hafiz Ibn Rahavej, Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali (p. 238
h.g.):
Imam Zehebi kaže: "Ebu Bekr el-Halal kaže: Mervezi nas je obavijestio:
Muhammed ibn es-Sabah en-Nesajburi nam prenosi: Ebu Da’vud el-Hafaf
Sulejm ibn Da’vud kaže: Ishak ibn Rahavej kaže: "Allah kaže:
65
66
Zabilježio El-Bejheki u El-Esma’ ve’s-sifat (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh),
str.515.
67
Šejhul-islam Ibn Tejmijje transmitted it in Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.52;
also in Dar’ at-Ta’arud, tom.2, str.261; ascribed to Ibn ebi Hatim in Er-Redd ’ale’l-
džehmijje and also relayed by Ez-Zehebi in El-’Uluv, str.158.
126
Učenjaci su postigli idžma’ (koncenzus) da se Allah uzvisio iznad Svoga
Arša, i da Mu je poznato sve do najnižeg neba."
Zehebi kaže:
"Poslušajte ovog imama kako prenosi da je postignut konsenzus po
ovom pitanju, kao što je to prenio i Kutejbe u svoje vrijeme."68
Kutejbe ibn Se’id ibn Džemil ibn Tarif es-Sekaf ( p. 240 h.g.):
Imam Zehebi kaže: "Ebu Ahmed el-Hakim i Ebu Bekr en-Nakaš el-
Mufesir kažu: Obavijestio nas je Ebu el-Abbas Saradž: Čuo sam Kutejbu ibn
Se’id da kaže:
"Govor imama islama, sunneta i džema’ata je: "Mi svoga Gospodara
znamo da je iznad sedam nebesa iznad Svoga Arša, kao što On kaže:
I Zehebi kaže:
"Također i Musa ibn Harun prenosi od Kutejbe da je rekao: "Mi svoga
Gospodara znamo da je iznad sedam nebesa iznad Svoga Arša."
Dakle, Ibn Kutejbe, sa svojim imametom i povjerljivošću, prenosi da
postoji konsenzus po ovom pitanju, a on je sreo i imama Malika, el-Lejsa,
Hammada ibn Zejda i druge od selefa, a on je dugo živjeo i hafizi bi se
okupljali oko njegovih vrata (da stiču znanje). Jednom je rekao čovjeku:
"Ostani sa nama ovoga ljeta sve dok ti ne pošaljem pet ljudi sa 100 000
hadisa."69
Ebu Zura er-Razi, ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kuraši el-

Mahzumi (p. 264 h.g.), i El-Hafiz Ebu Hatim er-Razi, Muhammed ibn
Idriz ibn el-Munzir el-Hanzal (p. 277 h.g.):
Ebu Muhammed ‘AbdurRahman ibn Ebi Hatim kaže: "Upitao sam
svoga oca i Ebu Zuru o mezhebu ehlus-sunneta u usulid-dinu (temeljima
vjerovanja), i ko je sve od uleme na tome i šta su oni sakupili o tome kako su
oni vjerovali. Pa mi rekoše:
"Znamo ulemu iz raznih mjesta, Hidžaza, Iraka, Šama, Jemena, a od
njihovog mezheba je.." - te spomenuše neke stvari dok obojica ne rekoše: "..i
vjeruju da je Allah iznad Svoga Arša odvojen od Svojih stvorenja, kao što je
68
Relayed by Ez-Zehebi in El-’Uluv, str.179 and ascribed to al-Khallal.
69
El-’Uluv, str.174.
126
On Sam Sebe opisao u Kur’anu i na jeziku Svoga Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, bez pitanja o kakvoći toga, a On Svojim znanjem sve
obuhvata:
značenja, Eš-Šu’ra, 11)70
‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe, Ebu Muhammed ed-Dinavari

(p. 276 h.g.):
"Sve nacije, arapi i ne-arapi, kažu: "Allah je iznad nebesa.." U hadisu se
spominje da je čovjek otišao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, sa ropkinjom ne-arapkinjom da ga pita da je oslobodi ili ne (jer je
ošamario). Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je upita: "Gdje je
Allah?" – ona odgovori: "Na nebu." Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, reče: "Ko sam ja?" – ona reče: "Ti si Allahov Poslanik." - Poslanik,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Ona je vjernica!" - Nakon ovoga
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, poruči da se robinja oslobodi. - Ovaj
hadis i slični njemu su dokaz."71
Imam, el-allamah, El-Hafiz en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-Darimi

(p. 280 h.g.):
"Muslimani se slažu u govoru da je Allah iznad Svoga Arša i iznad
nebesa."72
I također kaže:
"Muslimani se slažu, a i nevjernici, da je Allah iznad nebesa, osim
zabludjelog Marisija i njegovih sljedbenika."73
Imam imama Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme (p. 311 h.g.):
"Poglavlje: Spomen pojašnjenja da je Allah iznad nebesa kao što nas je
On obavijestio o tome u Svojoj jasnoj Objavi i na jeziku Svoga Poslanika,
sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i kao što se to prihvata neiskvarenom prirodom
(fitrom) muslimana, nebitno da li je u pitanju učenjak ili neuki musliman,
slobodan ili rob, muškarac ili žena, odrastao ili malodoban musliman. Svaki
70
Zabilježili El-Laleka’i, tom.1, str.176-177.
71
ibn Kutaybah, Ta’veel Mukhtalif il-Hadeeth (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh,
1405 h.g., 1st Edn.), str.252-253.
72
Er-Redd ’ale’l-Marisi, tom.1, str.340.
73
126
onaj koji upućuje dovu Allahu svoje ruke podiže prema nebu i svoje ruke širi
prema Allahu."74
Imam Ebu Bekr Muhammed ibn el-Husajn el-Adžuri eš-Šafi’i (p.

360 h.g.):
"Učenjaci o ovome kažu: "Allah, suhhanehu, je iznad Svoga Arša iznad
Svojih stvorenja, a On Svojim znanjem sve obuhvata.."
Sve dok nije rekao:
"A ako neko kaže: "A koje je onda značenje Njegovog govora?",
ciljajući na ajet:
"Zar ne znaš da Allah zna sve što je na nebesima i što je na
Zemlji? Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On
nije četvrti, ni kad ih je manje, ni kad ih je više, a da On
nije s njima gdje god oni bili.." (Prijevod značenja, El-
Mudžadela, 7)
Takvom će se reći: "Allahovo znanje obuhvata sve, On Njegovim
znanjem obuhvata sva Njegova stvorenja, dok je On iznad Svoga Arša.
Ovako učeni ovo pojašnjavaju, ajet od svoga početka pa do kraja ukazuje na
Allahovo znanje."
Zatim ovaj imam reče:
"Poglavlje: Spomen hadisa koji razumnima ukazuju da je Allah iznad
Svoga Arša i iznad sedam nebesa, a Njegovim znanjem sve obuhvata i ništa
na nebesima i na zemlji Mu nije skriveno."75
Ebu ‘Abdullah ‘Ubejdullah ibn Muhammed el-Ukberi el-Hanbeli

ibn Betta (p. 384 h.g.):
"Muslimani, svi od ashaba, tabb’ina i učenjaka vjernika se slažu da je
Allah, subhanehu, iznad Svoga Arša iznad nebesa, odvojen od Njegovih
stvorenja, a Njegovim znanjem obuhvata sva Njegova stvorenja. Ovo neće
negirati, niti odbaciti, osim onaj koji se pripisuje pravcu hululija
(inkarnatora)."76
74
Ibn Huzejme, Et-Tevhid (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh, 1412 h.g., ed.
Muhammad Khaleel Harras),
p.110.
75
Eš-Šer’iah (Jam’iyyat Ihya ut-Turath al-Islami and Mu’assisat ur-Rayan, 1421
h.g., 1st Edn, ed. Mu’assisat ar-Rayan), str.300.
76
El-Ibane, tom.3, str.136.
126
Imam el-Mukri, el-muhadis, Ebu ‘Umer Ahmed ibn Muhammed et-
Talamenki (p. 429 h.g.):
"Muslimani učenjaci su se složili da je značenje Allahovog Govora:
"..On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.
(Prijevod značenja, El-Hadid, 4)
A i drugih sličnih ajeta u Kur’anu sljedeće: "Njegovo znanje je sa nama,
a Allah je iznad nebesa Svojim bićem, iznad Svoga Arša, onako kako On
hoće."
I on također kaže:
"Ehlus-sunnet kaže vezano za Allahov Govor:
Allah se istiva (uzvisio) iznad Svoga Arša u stvarnosti (alel-hakikah), a
ne metaforično."77
El-Hafiz Ebu Nu’ajm Ahmed ibn ‘Abdullah el-Ashabani (p. 430

h.g.):
El-Hafiz Ebu Nu’ajm navodi u svome djelu “Mahadžetul-vasikin ve
medredžetul-vamikin”:
"Postoji konsenzus da je Allah iznad sedam nebesa, uzvišen iznad Arša,
a nije u značenju da je njime “zagosposario”, kao što kažu džehmijje."78
Imam Zehebi kaže:
"El-Hafiz el-Kabir Ebu Nu’ajm Ahmed ibn ‘Abdullah ibn Ahmed el-
Ashabani, pisac knjige “Hiljetul-evlijah”, u svome djelu o vjerovanju: "Naš
put je put selefa koji su slijedili Kur’an, sunnet i konsenzus ummeta, a od
onoga što su oni vjerovali je to da je Allah oduvijek savršen sa svim Svojim
vječnim svojstvima.."
Sve dok nije rekao:
"Hadis koji potvrđuje da se Allah uzvisio iznad Arša je naveden i
potvrđen sa njihove strane bez govora o kakvoći i bez poistovjećivanja Allah
sa stvorenjima. A i to da je Allah odvojen od Svojih stvorenja i da su
stvorenja odvojena od Allaha. Allah nije inkarnisan u stvorenjima, niti je
pomiješan sa stvorenjima, On je iznad Arša koji je iznad nebesa a ne na
77
Reference mentioned prior.
78
Transmitted by Šejhul-islam Ibn Tejmijje u Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.60.
126
zemlji."
Imam Zehebi kaže:
"Ovi imami prenose konsenzus po ovom pitanju, a sva hvala pripada
Allahu, a Ebu Nu’ajm je zasigurno u svoje vrijeme i među jačim nacijama i
učenima bio hafiz od ne-arapa."79
Eš-Šejh, el-imam, El-Hafiz Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi

(p. 444 h.g.):
On kaže u svome djelu “El-Ibane”:
"Naši imami poput Sufjana es-Sevria, Malika ibn Enesa, Sufjana ibn
Ujejne, Hammada ibn Seleme, ‘Abdullaha ibn Mubareka, Fudajla ibn Ijjada,
Ahmeda ibn Hanbela i Ishaka ibn Ibrahim el-Hanzal, se slažu da je Allah
iznad Svoga Arša sa Svojim bićem, a da je Svojim znanjem na svakom
mjestu."80
Šejhul-islam, el-imam, Ebu ‘Usman Ismail ibn ‘AbdurRahman Es-

Sabuni (p. 449 h.g.):
"Ehlul-hadis (učenjaci hadisa) vjeruju i svjedoče da je Allah iznad
sedam nebesa iznad Svoga Arša kao što On Sam navodi u Kur’anu.."
Sve dok nije rekao:
"Učenjaci ovoga ummeta i plemeniti imami selefa, molim Allaha da im
se svima smiluje, se ne razilaze oko činjenice da je Allah iznad Svoga Arša,
a Njegov Arš je iznad sedam nebesa."81
El-Imam, el-allamah, El-Hafiz el-Magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn

‘Abdullah ibn ‘Abdul-Berr el-Andalusi el-Kurtubi el-Maliki (p. 463
h.g.):
"U ovome je dokaz da je Allah iznad nebesa iznad Arša, iznad sedam
nebesa kao što navode muslimani ujedinjeni na istini. Ovo je od njihovih
dokaza kojima se suprotstavljaju mu’atezilama i džehmijama koji kažu da je
Allah svugdje a ne iznad Arša.."82 – nakon ovoga navede dokaze.
79
80
Ibid., str.266.
81
’Akeedat us-Salaf va As-hab ul-Hadeeth (Cairo: Dar ul-Manhaj, 1423 h.g., prvo
izdanje, izdanje Abi’l-Yameen al-Mansoori), str.44.
82
Et-Temhid, tom.7, str.129-131.
126
I on kaže:
"Također je od dokaza da je Allah iznad Arša, iznad sedam nebesa, to da
svi muvehidi (monoteisti), arapi i ne-arapi, onda kada ih pogode kakva
iskušenja svoje lice usmeravaju ka nebesima i dove tražeći pomoć od svoga
Gospodara."83
I on kaže:
"Značenje ovoga hadisa je jasno, i dovoljan govor svakoj osobi je govor
Poslanika koji kaže: "Gdje je Allah?" - ona odgovori: "Na nebesima!" - Ovo
je ono na čemu su sljedbenici istine po pitanju tumačenje Allahovog govora:
značenja, Taha, 5)
Jer kada muslimane pogode iskušenja u bilo kojem vremenu, uvijek su
svoje ruke i lica usmjeravali ka nebu nadajući se Allahovoj pomoći."84
El-imam El-Hafiz Ebu Džafer Muhammed ibn ebu ‘Ali el-Hasan el-
Hamzani (p. 531 h.g.):
Zehebi kaže: Muhammed ibn Tahir kaže: Muhadis Ebu Džafer el-
Hamzani je prisustvovao sijelu gdje je (eš’arija) Ebu Me’ali (el-Džuvejni)
podsticao i rekao: "Allah je bio kada Arša bilo nije i On je sada kako je i
bio!" – Pa mu Ebu Džafer reče: "Obavijesti nas, o učitelju o nužnosti koju
nalazimo pri sebi, jer svako zna da kada kaže: "O Allahu..", da kada to
govori u svome srcu nalazi ovu nužnost koja ukazuje na Allahov uluv
(uzvišenost), a niko se ne okreće lijevo ili desno, pa kako da odagnamo ovu
nužnost od sebe?", ili je rekao: "Postoji li lijek kojim se odbija ova nužnost
koju mi nalazimo?" – Na ovo Ebu Me’ali reče: "O dragi moji, nema ništa
osim zbunjenosti!" Zatim ga (Ebu Me’ali) potapša po vratu i ode plačući
jedno vrijeme, a kasnije reče: "El-Hamdani me je zbunio!"85
El-Imam El-Hafiz Ebu Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejm et-

Talha el-Asbahani (p. 535 h.g.):
"Oni koji negiraju Allahov uluv (uzvišenost) tvrde da nije dozvoljeno
ukazivati gdje je Allah podižući glavu gore ili pokazujući prstima ka gore,
jer to - po njima - uzrokuje da Allaha “ograničiš” i “prostorno ograničiš”.
83
84
85
Šejhul-islam Ibn Tejmijje transmitted it vith its chains of transmission in
Nakdut-Ta’sis, str.30; also relayed by Ez-Zehebi in El-’Uluv (str.259) and as-Siyar,
tom.18, str.474.
126
Međutim, muslimani se slažu da je Allah najuzvišeniji od uzvišenih, a
Kur’an to potvrđuje:
"Slavi ime Gospodara svoga Svevišnjeg." (Prijevod
značenja, El-‘Ala, 1)
Oni tvrde da se ovo odnosi na Allahov uluv (uzvišenost) potčinjenja
svega, a ne na uluv (uzvišenost) Allahovog bića. Ali, kod muslimana je
Allahov uluv potčinjenja svega zajedno sa svim drugim manifestacijama
uluva, jer je uluv opis pohvale, te je Allah potvrdio uluv (uzvišenost)
Njegovog bića, svojstava, vladavine i potčinjenja svega."
Ebu el-Velid Muhammed ibn Ebi el-Kasim Ahmed, Ibn Rušd el-
Hafid el-Kurtubi (unuk) (p. 605 h.g.):
On kaže u djelu “Menahidžul-edilleh fi er-redd alel-usulijjin”:
"Govor o el-džiha (pravcu u kojem je Allah): Što se tiče ovoga opisa,
onda učenjaci šer’iata iz prvih generacija to potvrđuju za Allaha, Uvišenog i
Veličanstvenog, dok mua’tezile negiraju i u tome ih slijede neke kasnije
eš’arije poput Ebu Me’alia i oni koji ga slijedi u govoru. Ono što je vidljivo
iz šer’iata je zahtijevanje u nužnost potvrde pravca u kojem je Allah.."
Sve dok nije rekao:
"Svi mudri ljudi se slažu da je Allah, kao i meleki, na nebu, oko toga se
svi vjerozakoni slažu."86
El-Imam Mufekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed ibn

Kudame el-Makdisi (p. 620 h.g.):
On kaže (u izuzetnom pjesničkom stilu):
"Allah je Sebe opisao sa uluvom (uzvišenošću) na nebesima
i On je time opisan od strane pečata Poslanika (Muhammeda).
Na tome se slaže sva ulema od plemenitih ashaba i pravnika,
a predaje o tome prenešene sa ubjeđenjem
i to prihvatila srca muslimana.
To je usađeni instikt vjerovanja svih stvorenja,
i oni to izjavljuju jezicima.
To su zanegirali samo ekstremni novotari,
oni koji su se utopili u svoju devijaciju,
ili oni iskušani nekritičnim slijeđenjem takvih u njihovoj zabludi."87
Šejhul-islam Ibn Tejmijje transmitted it in Dar’ at-Ta’arud, tom.6, str.213 and in

86
Nakdut-Ta’sis, str.97.
126
Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn Ahmed el-Kurtubi (p. 671 h.g.):
On kaže u djelu “Šerh esmaillahil-husna”:
"Ono što je vidljivo u ajetima i predajama prosvijetljenih i dobrih ljudi,
je to da je Allah iznad Svoga Arša onako kako nas je On obavijestio u
Kur’anu i na jeziku Svoga Poslanika, bez ispitivanja o kakvoći toga. Allah je
odvojen od Svojih stvorenja i to je pravac selefus-saliha, kao što su prenijeli
povjerljivi prenosioci od njih."88
On također kaže:
"Prvi selefi, molim Allaha da im se svima smiluje, nisu govorili ništa o
“negaciji pravca”, oni nisu govorili apsolutno ništa o tome. Naprotiv, oni su
potvrđivali sve ono što je Allah spomenuo u Kur’anu i sve što nas je Njegov
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, obavijestio. Niko od selefus-saliha nije
negirao Allahov uluv (uzvišenost) iznad Njegovog Arša u stvarnom smislu, a
kojeg Allah posebno spominje kao Svoje najveće stvorenje. Naprotiv, oni su
potvrđivali da nemaju znanje o kakvoći Allahovog istiva (uzvisivanja), jer
oni stvarnost toga ne znaju. Imam Malik kaže: "Poznato je da se Allah
uzvisio, kakvoća toga nam je nepoznata, a pitanje o kakvoći novotarija." Ovo
je ono što je također kazala i Ummu Seleme, radijAllahu ‘anha. Ovo je
dovoljno, a ko želi da sazna nešto vise o voj temi neka knjige učenjaka."89
El-Imam El-Hafiz Šemsud-din Muhammed ibn Ahmed ibn ‘Usman

"’AbdurRahman ibn Ebi Hatim er-Razi el-Hafiz navodi u svome djelu
“Er-Redd alel-džehmijje”: Moj otac me je obavijestio: Sulejman ibn Harb
nas je obavijestio: Čuo sam Hammada ibn Zejda da kaže: "Džehmije govore
o Allahu da On nije iznad nebesa!" – A ja kažem:
"Govor selefa i imama sunneta, a prije svega je to govor Allaha,
Poslanika, ashaba i vjernika, je da je Allah iznad Svoga Arša, iznad nebesa i
On se spušta na najniže dunjalučko nebo (u zadnjoj trećini noći). Njihov
87
ibn Kudamah, Ithbat Sifat ul-’Uluvv (Kuvajt: Dar ibn ul-Atheer, 1416 h.g., drugo
izdanje, izdanje Badr al-Badr), str.43.
88
Al-Kurtubi, al-Asna fi Sharh Asma’ Illahi’l-Husna (Tantaa, Egypt: Dar us-
Sahabah, 1416 h.g., prvo izdanje,edited by a panel of researchers), tom.2, str.132;
also Šejhul-islam Ibn Tejmijje transmitted it in Dar’ at-Ta’arud, tom.6, str.258,
vithin Bayan Talbees ul-Jahmiyyah, tom.2, str.33, Medžmu’ el-fetava, tom.3,
str.224, Nakdut-Ta’sis, str.106; also transmitted by ibn ul-Kayyim in Ijtima’ ul-
Juyoosh al-Islamiyyah, str.263.
89
Al-Kurtubi, al-Jami’ li-Ahkam il-Kur’an (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh, 1417
h.g., 5th Edn.), tom.7, str.140.
126
dokaz ovome su tekstovi i predaje.
A što se tiče govora džehmija da je Allah svugdje oko nas, onda je Allah
čist i uzvišen od toga. Baš naprotiv, Allah je sa nama Svojim znanjem.
A što se tiče govora kasnijih mutekelimuna (dialektičara): "Allah nije na
nebesima, niti iznad Arša, niti iznad nebesa niti na zemlji, niti unutar
univerzuma niti izvan njega, niti odvojen od stvorenja niti pomiješan sa
njima", i njihovog govora: "Sve ove primjese su korišćene opisujući Allaha
kao tijelo, a Allah je uzvišeni je čist od tijela". - Međutim, sljedbenici
sunneta i predaja na ovo kažu: "Mi ne zalazimo u to, mi kažemo ono što smo
spomenuli u prethodnom tekstu. Mi ne govorimo kao što vi govorite, jer je to
način opisivanja nečega što ne postoji, a Allah je Uzvišen i čist od ne-
postojanja. Naprotiv, On postoji odvojen od stvorenja i On će se opisati
samo onako kako je On Sam Sebe opisao, odnosno, da je On iznad Arša bez
ulaženja u kakvoću toga."90
Zatim Zehebi reče, prenoseći riječi el-Kurtubija:
"Također i Kurtubi kaže u djelu “El-Esni": "Većina prijašnjih i današnjih
mutekelimuna kažu da je obaveza očistiti Stvoritelja od el-džiha (pravca) i
et-tehajuz (prostornog ograničenja), i nužna posljedica ovoga (prema stavu
njihovih prvih učenjaka i njihovih sadašnjih vođa) je čišćenje Stvoritelja da
je u nekom pravcu. Prema njima, el-džiha nije “fevka (gore iznad stvorenja)”
jer bi to uzrokovalo specifikovanje pravca za Njega kada je On u mjestu i
prostorno obuhvaćen. Zato bi mjesto i prostorna obuhvaćenost uzrokovala da
se On pomijera, miruje, prostorno obuhvata, transformira i nove događanje.
(Zehebi reče nakon ovoga:) Ovo je govor mutekelimuna."
Zehebi kaže:
"Da, ovo je ono našta se oslanjaju negatori Allahovog uluva
(uzvišenosti). Oni su se okrenuli od onoga na čemu su zasnovani Kur’an,
sunnet, izjave selefa i ljudska priroda, i tvrde - da ono što se u njima
spominje - da to uzrokuje ono što dolikuje tijelima stvorenja. Međutim,
Allah nema sličnog Njemu. Razumljivost tekstova uzrokuje samo istinu, a mi
ne izjavljujemo ništa osim sa predajom.."
Zatim Zehebi reče:
"Mi ne prihvatamo da Stvoriteljevo bivanje iznad Njegovog Arša, iznad
nebesa, uzrokuje da je On prostorno obuhvaćen i da ima pravac, jer sve što je
ispod Arša, za to se može reći da ima prostornu ograničenost i pravac, dok
ono iznad njega (tj., Allah) nije kao oni (tj., stvorenja). Allah je iznad Svoga
Arša baš kao što su se na tome složile prve generacije muslimana i što su
90
126
imami ummeta prenijeli od njih. Oni su ih naveli u svome odgovoru i kritici
džehmija koji kažu da je Allah svugdje oko nas i koji koriste sljedeći ajet kao
dokaz tome:
"..On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi."
Stoga, ova dva govora su nađeni u vrijeme tabb’ina i onih koji su njih
slijedili, i to su dva govora koja imaju smisao u ovoj rečenici.
A što se tiče govora koji je došao zadnji, onda je to govor: "Allah nije
niti unutar mjesta niti van njega, niti iznad Arša, niti spojen niti odvojen od
stvorenja, Njegovo biće nije niti prostorno ograničeno niti odvojeno od
Njegovih stvorenja, niti je On u bilo kojem pravcu niti van pravca, niti ovo
niti ono, niti tako niti ovako.." - Ovo je nešto što nema smisla i što je
neshvatljivo, a da ne spominjemo da je oprečno ajetima i predajama koji
govore o tome. Zato, bježi sa svojom vjerom i pripazi se od mutekelimuna,
vjeruju u Allaha i u ono što je došlo od Allaha shvatajući ga onako kako je to
Allah htio, predaj svoje stanje Allahu i nema promjene stanja niti snage osim
kod i od Allaha."91
91
Ibid., str.268.
126
POTVRDA ALLAHOVOG ULUVA (UZVIŠENOSTI)
SVOJIM BIĆEM IZNAD ARŠA OD STRANE EBU
HASANA EL-EŠ’ARIJA92
Ebu Hasan el-Eš’ari kaže u svome djelu “El-Ibane” u Poglavlju:

"Spomen Allahovog istiv’a (uzvisivanja) iznad Arša", nakon navođenja ajeta
koji ukazuju na Allahovu uzvišenost iznad svih stvorenja:
"Allah spominje kada govori o Faraonu:
"'O Hamane' - reče Faraon - 'sagradi mi jedan toranj ne
bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do
Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac.' I eto
tako su se Faraonu njegova ružna djela učinila lijepim, i on
je bio odvraćen od Pravog puta, a lukavstvo se Faraonovo
završilo na njegovu štetu." (Prijevod značenja, El-Mu’min,
36 - 37)
Pa Faraon odbaci Poslanstvo Musa, ‘alejhi selam, koji je pozivao da je
Allah iznad nebesa.
Allah također kaže:
"Ili, jeste li sigurni da Onaj Koji je na nebesima na vas neće vjetar s
kamenjem poslati? Tada biste saznali kakva je prijetnja Moja!"
(Prijevod značenja, El-Mulk, 17)
Nebesa su ispod Arša, i zbog toga Allah kaže:
"Jeste li sigurni da vas Onaj Koji je na nebesima neće u
zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?"
On se uzvisio iznad Arša koji je iznad nebesa, iznad nas su nebesa, a
Arša je iznad nebesa.."
Sve dok nije rekao:
"Mi vidimo da svi muslimani dižu svoje ruke prema nebu kada upućuju
dove, jer je Allah gore iznad Svoga Arša, iznad nebesa. A da Allah nije iznad
Arša oni ne bi dizali ruke prema Aršu, već bi ruke spuštali prema zemlji.
Poglavlje: Neke mua’tezile, džehmije i harurije (haridžije) kažu da
Allahov govor:
92
126
Znači: istevla (zagospodario), mulk (vlada) i kahar (zavladao), a da je
Allah na svakom mjestu. Tako oni negiraju da je Allah iznad Svoga Arša, a
što je stav i pravac sljedbenika istine, i još govore da el-istiva znači: el-
kudreh (moć). Međutim, da je onako kako oni kažu, onda ne bi bilo razlike
između Arša i sedam nebesa."
Nakon ovoga Ebu Hasan el-Eš’ari podvuče dokaze i odgovori na sumnje
mua’tezila i drugih, i reče:
"Drugi dokaz je Allahov govor:
"Boje se Gospodara svoga, Koji je iznad njih, i čine ono što
im se naredi." (Prijevod značenja, En-Nahl, 50)
I Allah kaže:
"K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset
hiljada godina traje." (Prijevod značenja, El-Maridž, 4)
"Allah je nebesa i Zemlju i ono što je između njih u šest
dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio; vi, osim Njega,
ni zaštitnika ni posrednika nemate, pa zašto se ne
opomenete?" (Prijevod značenja, Es-Sedžda, 4)
Sve ovo dokazuje da je Allah iznad nebesa iznad Svoga Arša, a nebesa,
prema konsenzusu ljudi, nisu na zemlji, te to ukazuje da je Allah sam u
Svojoj Jednoći iznad Svoga Arša, Uzvišen iznad njega na način koji je čist
od hullula (inkarnisanosti Allaha u stvorenja) i ittihada (sjedinjenja Allaha sa
stvorenjima).
Drugi dokazi:
Allah kaže:
"I kada dođe Gospodar tvoj, a meleki budu sve red do
reda" (Prijevod značenja, El-Fedžr, 22)
"Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka, i
meleki, i da bude svemu kraj?! A Allahu se sve vraća!"
"Zatim se približio, pa nadnio, blizu koliko dva luka ili
bliže, i objavio robu Njegovu ono što je objavio. Srce nije
poreklo ono što je vidio. Pa zašto se prepirete s njim o
onom što je vidio? On ga je i drugi put vidio. Kod Sidretul-
Muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište. Kad je
126
Sidru pokrivalo ono što je pokrivalo, pogled mu nije
skrenuo, nije prekoračio. Vidio je najveličanstvenija
znamenja svoga Gospodara." (Prijevod značenja, En-
Nedžm, 8 - 18)
I Allah kaže Isa ibn Merjem, ‘alejhi selam:
"I kad Allah reče: "Isa, Ja ću ti dušu uzeti, i k Sebi te
uzdignuti! Očistiti te od nevjernika, i učinit ću da oni koji
te slijede budu iznad onih koji ne vjeruju do Dana
sudnjega! Zatim ćete se Meni vratiti, pa ću Ja presuditi o
onome u čemu ste se razilazili!" (Prijevod značenja, Ali-
Imran, 55)
“- I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina
Merjemina, Allahova poslanika..."A nisu ga ubili ni
raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u
mišljenju razilazili, oni su samo o tome u sumnji bili; o tom
nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je
da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je
Silan i Mudar." (Prijevod značenja, En-Nisa, 157 - 158)
Ummet se slaže da je Allah uzdigao Isa, ‘alejhi selam, na nebesa."93
Zatim reče:
"Sljedbenici sunneta i hadisa kažu: On nije ljudsko tijelo, i ništa Mu
nema slično, a On je iznad Arša kao što On Sam kaže:
Mi ničiji govor ne pretpostavljamo govoru Allaha, naprotiv, mi kažemo:
"Allah se istiva (uzvisio) bez našeg govora o kakvoći toga!" - Zatim Ebu
Hasan el-Eš’ari reče: "A mua’tezile kažu da je Allahov istiva nad Aršom u
značenju: istevla (zagospodario)."94
Ebu Hasan el-Eš’ari kaže u djelu “Er-risaletu ehlis-sagir” u
devetnaestom slaganju sa potvrdom Allahovog uluva čime se ne negira
Njegovo bivanje sa stvorenjima s Njegovim Znanjem: On, subhanehu, je
iznad Svoga Arša a ne na zemlji, a Njegov govor koji slijedi ukazuje na to:
Istiva (uzvisivanje) iznad Arša nije u značenju istevla (zagospodario)
93
El-Eš’ari, El-Ibane, str.97-103.
94
El-Eš’ari, Makalat ul-Islamiyyeen, tom.1, str.284.
126
kao što govore kaderije, jer Allah nikada nije prestajao da bude Gospodar
nad svim stvorenjima (pa da bi naknadno zagospodario Aršom). On zna tajne
i ono što je skrivenije i od toga, ništa Mu nije nepoznato, niti na nebesima,
niti na zemlji, On je Svojim znanjem sa stvorenjima i na ovo ukazuje Allah u
govoru:
"..On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi."
Učenjaci su ovaj ajet protumačili u značenju da Allah Svojim znanjem
obuhvata sve o čemu god i o kome god se radilo. Pored toga, Allahov Kursijj
je niži od Arša i Allah ukazuje na ovo u Svome govoru:
"..Njegova Kursija obuhvaća i nebesa i Zemlju i Njemu
nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!"
U hadisu Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, se kaže da će Allah
postaviti Svoj Kursijj kako bi odvojio suđenje između Njegovih robova na
Sudnjem danu."95
95
Risalat ila Ahl ith-Thaghr, str.232-236.
126
PREPOZNAVANJE ALLAHOVE UZVIŠENOSTI SVOJIM
BIĆEM IZNAD ARŠA OD STRANE ‘ABDULLAHA IBN SE’IDA IBN
KULLABA, I NEGIRANJE ISPRAVNOSTI IZJAVE DA ALLAH
NIJE NITI UNUTAR UNIVERZUMA NITI VAN NJEGA96
Ez-Zehebi kaže u biografiji Ibn Kullaba:

"Pisao je o tevhidu, potvrđivao je Allahova svojstva i da je Allahova
Uzvišenost iznad Njegovih stvorenja vrlo dobro poznata stvar prepoznata i
potvrđena fitrom, razumom i Kur’ansko-hadiskim tekstovima!"97
96
For more on his actual vords refer to original Arabic text pp.450-451,
transmitted by Šejhul-islam Ibn Tejmijje u Dara’ at-Ta’arud, tom.6, str.120 and
Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.318.
97
Ez-Zehebi, Siyar A’lam un-Nubala’, tom.11, str.175
126
PREPOZNAVANJE ALLAHOVE UZVIŠENOSTI
SVOJIM BIĆEM IZNAD ARŠA OD STRANE El-
HARISA EL-MUHASIBA
On kaže u djelu “Fehmul-Kur’an”:

"A što se tiče Allahovog govora:
"Svemilosni, Koji se iznad Arša Uzvisio." (Prijevod
značenja,Taha, 5)
"I jedini je On Vladar nad robovima Svojim; On je Mudar
i Sveznajući." (Prijevod značenja, El-En’am, , 18)
zemlju utjerati..?" (Prijevod značenja, El-Mulk, 16)
"Reci: 'Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao što oni
govore, oni bi onda potražili put do Vlasnika Arša.'"
(Prijevod značenja, El-Isra, 42)
"K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset
hiljada godina traje. (Prijevod značenja, El-Mearidž, 4)
"..K Njemu se dižu lijepe riječi.." (Prijevod značenja,
Fatir, 10)
Ovo presudno ukazuje da je On iznad Arša, iznad svega, Uzvišen od
toga da je unutar Svojih stvorenja i ništa od stvorenja Njemu nije skriveno.
On je jasnim učinio u ovim ajetima da je On Svojim bićem iznad Svojih
stvorenja:
zemlju utjerati, kad se ona počne iznenada tresti?
U značenju: On je iznad Svoga Arša, a Arš je iznad nebesa.."98
98
Al-Harith al-Muhasibi, Fahm ul-Kur’an (Bejrut: Darul-Fikr, ed. Husayn al-
Kutali), str.349-352.
126
POJAŠNJENJE OPREČNOSTI EŠ’ARIJA
NASPRAM SELEFA PO PITANJU OVE TEME
Mi ćemo ukratko izložiti ovo što smo prethodno spominjali sa sljedećim:

PRVO: Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, je opisan apsolunom
Uzvišenošću, Uzvišenošću Svojim bićem, i Uzvišenošću vlašću i
Uzvišenošću vrijednostima, a dokaza ovim činjenicama je mnogo: Kur’an,
sunnet, idžma’ (konsenzus), fitra (ljudska priroda) i akl (razum) ukazuju da
je Allah Uzvišen Svojim bićem iznad svih stvorenja.
Izjava selefa vezano za ovo je više od onoga našta smo se ograničili, a
ako bismo sve njihove izjave sakupili onda bi broj izjava bio na stotine ili
čak hiljadama! Svi od selefa su potvrđivali Allahov uluv iznad svih stvorenja
iznad Njegovog Arša, zajedno sa njihovom osudom džehmijja koji su
negirali Allahov uluv.
Šejhul islam, Ibn Tejmijje, kaže:
"Niko nije u stanju prenijeti makar jedno slovo od bilo koga od selefa
ovoga ummeta i imama prve tri generacije a da je oprečno ovoj činjenici (da
je Allah iznad Arša). Niko od selefa nije dao izjavu negacije poput: “Allah
nije niti na nebesima, niti iznad Arša, niti je unutar univerzuma, niti van
njega”, ili: “Allah je svugdje oko nas, ili: “Allah nije na mjestu”, ili: “Nije
dozvoljeno ukazivati gdje je Allah”, ili slično ovome izražavanju kojeg
koriste oni koji negiraju Allahovo bivanje iznad Arša. Ne postoji nikakav
tekst, niti išta vanjštinsko (kod selefa da je u slaganju sa nečim ovakvim).
Baš naprotiv, oni se svi slažu da je Allah iznad Arša. Selef je one koji to
negiraju osudio čak žešće nego što je osudio sljedbenike novotarija kao što
su kaderije, haridžije, rafidije, i drugi."99
DRUGO: Ebu Hasan el-Eš’ari, ‘Abdullah ibn Se’id ibn Kullab i El-
Haris el-Muhasib, svi oni su potvrđivali Allahov uluv, da je slavljen i
Uzvišen iznad Svojih stvorenja, i da je Uzvišen Svojim bićem, vlašću,
pobjedom i vrijednostima. A također su negirali izjave onih koji govore
suprotno ovome.
TREĆE: Neispravnost stava eš’arija vezano za njihovo negiranje
Allahovog uluva iznad Arša Svojim bićem, i njihovo neispravno tumačenje
da Njegov uluv zapravo označava uzvišenost u smislu Njegove vlasti,
pobjede i vrijednosti. Na ovakav način, oni su oprečni Kur’anu, sunnetu,
99
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Bayan Talbees ul-Jahmiyyah (Medina, KSA: Majma’
al-Malik Fahd), tom.3, str.424.
126
idžma’u (konsenzusu), dok se poklapaju sa džehmijama i mu’atezilama.
El-Badžuri navodi u “Šerhul-Dževhereh” u pojašnjenju izjave pjesnika:
“Nemoguće je da posjednik svojstava ima ono što uzrokuje pravac”:
"Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, nije niti iznad Arša, niti ispod njega,
niti desno od njega niti lijevo od njega.. On nije niti iznad, niti ispod, niti
desno, niti lijevo."100
El-Gazali navodi u “Iktisad fil-i’tikad”:
"Mi (eš’arije) tvrdimo da On nije ni na jednom mjestu u bilo kojem od
šest pravaca, pa ako se kaže: “Negacija pravca vodi u nepostojanje jer On
neće biti niti unutar univerzuma niti van njega, niti povezan niti odvojen od
njega – a to uzrokuje nepostojanje i ništavnost.." A zatim odgovori na ovo
ne opisujući Allaha sa uluvom.101
Eš-Šehrestani kaže u “Nihajatul-ikdam fil-‘ilmil-kelam”:
"Mi (eš’arije) kažemo: “On nije niti unutar univerzuma, niti van
njega.”"102
Et-Taftazani kaže:
"Stoga, ako Allah nije na nijednom mjestu, on nije onda ni u jednom
pravcu, niti uluvan (iznad), niti suflan (ispod), niti bilo gdje drugdje."103
Dvojica autora navode (na str.139):
"Nije razumljivo iz riječi sljedbenika istine: “Allah se neće opisati da je
unutar univerzuma, niti van njega”, da oni Njega time opisuju sa
nepostojanjem. Naprotiv, njihova namjera prilikom korišćenja ovih izraza je
ta da ovo nije dozvoljeno jer je On od toga čist, u značenju da je On čist od
uluva (Uzvišenosti) iznad stvorenja, u smislu: da je On gore i iznad njih. A
što se tiče onoga što je došlo u Kur’anu i sunnetu vezano za termine koji
vanjštinom potvrđuje pravac i mjesto za Allaha – onda se ovi ajeti, prema
konsenzusu selefa i halefa, trebaju kategorično promijeniti od njihovog
vanjštinskog značenja i stvarnog stanja."
Ovo je vjerovanje ovih ljudi o Allahu koji je Uzvišen i Moćan od onoga
što oni tvrde za Njega. Ez-Zehebi je rekao istinu kada kaže:
100
Sharh Javharat ut-Tavheed, str.163.
Al-Ghazali, Iktisad fi’l-I’tikad (Bejrut: Dar va Mektebet il-Hilal, 1993 CE, prvo
101
izdanje,Dr ’Ali Bu Milham), str.74-81.

102
Ash-Shahrastani, Nihayat ul-Ikdam ’ala’ Ilm il-Kalam (Bejrut: Darul-Kutub
el-’ilmijjeh, 1425 AH. prvo izdanje, izdanje Muhammad Hasan Isma’eel), str.67.
At-Taftazani, Sharh ul-’Aka’id an-Nasfiyyah (Cairo: Mektebet al-Kulliyat al-
103
Azheerah, 1408 h.g., ed. Ahmad Hijazi as-Saka), str.32-33
126
"A što se tiče trećeg govora koji je došao na kraju, onda je to govor:
“Allah nije na mjestu, niti van njega, niti iznad Svoga Arša, niti povezan sa
stvorenjima, niti odvojen od njih, Njegovo sveto biće nije prostorno
obuhvaćeno, niti je odvojeno od Njegovih stvorenja, niti je u ijednom
pravcu, niti mimo pravaca, niti ovo, niti ono, niti ovako, niti onako..”, što jee
nešto što nema nikakvog smisla, niti iko ovo može shvatiti!!! A da ne
spominjemo oprečnost (ovakvog govora) u poređenju sa ajetima i predajama
koji govore o ovome. Pa usčuvaj svoj din i pripazi se stavova
mutekelimuna."104
Na ovakav način, oprečnost eš’arija i dvojice autora naspram Kur’ana,
sunneta, fitre i razuma postaje jasna svakom onome koji ima razuma. A
može biti važno vezati se za poglavlje koje to potvrđuje, a to je:
104
Ez-Zehebi, El-’Uluv, str.268.
126
DOZVOLJENOST PITANJA: “GDJE JE ALLAH?”, I
ODGOVOR ONIMA KOJI NEGIRAJU DA JE TO
DOZVOLJENO PITATI
DOKAZI IZ SUNNETA DA JE DOZVOLJENO

PITATI: “GDJE JE ALLAH?”
Od dokaza ehlus-sunneta vel-džema’ta za potvrdu Allahovog uluva

Svojim bićem iznad Njegovih stvorenja je Poslanikovo jasno pitanje: “Gdje
je Allah?”, a što je zabilježeno u Sahihu Muslima preko Mu’avije ibn el-
Hakema es-Sulemija, radijAllahu ‘anhu, koji kaže:
"Imao sam robinju koja je čuvala ovce kada sam bio na Uhudu i
Džuveniji. Jednog dana, ja izađoh da pogledam svoje ovce pa otkrih da je
vuk ugrabio jednu od njih. Pošto sam ja samo običan čovjek od potomaka
Ademovih (naljutivši se) ja je udarih. Nakon toga otidoh Allahovom
Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem (i obavijesti ga šta sam uradio) a on
me pozva na odgovornost. Zatim rekoh: “O Allahov Poslaniče, hoćeš li je
sada osloboditi (ropstva, jer sam je udario)?” – On reče: “Dovedite mi je!”
Ja dovedoh robinju pred njega a on je upita: “Gdje je Allah?” – ona reče:
“Na nebu!” Zatim je upita: “Ko sam ja?” – ona reče: “Ti si Allahov
Poslanik!” Na ovo Allahov Poslanik reče: “Oslobodite je, ona je
vjernica!”105
Ovo je jasna dozvola za postavljanje pitanja: “Gdje je Allah?”, a također
i za odgovor: “On je na nebu!” i svjedočenje ovoga je znak vjerovanja u
Allaha zbog toga što sadrži potvrdu Allahovog uluva iznad Njegovih
stvorenja i da je On iznad neba.
Selef se slaže oko preciznosti postavljanja ovakvog pitanja za Allaha i
da je odgovor na ovo taj da je On na nebu.
Selef se također suprotstavlja svakom onome koji brani da se ovo pitanje
postavlja. Odnosno, selef je svakog onoga koji to smatra zabranjenim
smatrao da odbacuje ono što je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, uradio i da odbacuje Allahov uluv. Ovaj hadis Poslanika, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, je dovoljan dokaz, hvala Allahu.
U ovome hadisu je dokaz protiv onih koji pokušavaju da negiraju
dozvoljenost postavljanja ovakvog pitanja i koji to zabranjuju; međutim,
većina njih ne shvata.
105
Zabilježili Muslim, 537.
126
IZJAVE SELEFA KOJE UKAZUJU DA JE
DOZVOLJENO POSTAVITI PITANJE: “GDJE JE
ALLAH?”
Sulejman ibn Tarhan et-Tejmi ebu e-Mu’temir el-Basri (p. 143

h.g.):
"Sadaka kaže: Čuo sam Tejma da kaže: Ako budem upitan: “Gdje je
Allah?” – reći ću: “Na nebu!” Ako pitalac pita: “Gdje je Njegov Arš bio prije
nego je On stvorio nebesa?” – reći ću: “Na vodi!” Ako opet pita: “Gdje je
bio Njegov Arš prije nego je On stvorio vodu?” – reći ću: “Ne znam!”106
El-Imam, el-allamah, el-hafiz, En-Nakid ibn ‘Usman ibn Se’id ed-

Darimi (p. 280 h.g.):
On kaže u svome odgovoru onima koji zabranjuju postavljanje pitanja:
“Gdje je Allah?”:
"Ukazao sam na podli pravac džehmija, i kažem: "Ako nam neko
postavi pitanje: “Gdje je Allah?”, mi nećemo reći da se je on inkarnirao u
svemu. Ako nam se kaže: “Gdje je Allah?” – reći će se: “On je na Aršu, na
nebu!”
"..a što se tiče govora da se za Allaha ne može govoriti: “Gdje je”, to je
temelj izjave Džehma (ibn Safvana)."107
Stoga, razmisli o tome da je zabranjivanje postavljanja pitanja: “Gdje je
Allah?” temelja Džehmijja!!!
El-Kadi ebu Ja’la Muhammed ibn el-Husejn el-Fara (p. 458 h.g.):
On kaže nakon navođenja hadisa o robinji:
"Treba da znaš da postoji dva aspekta ove izjave:
Prvi: Da ti je dozvoljeno da postavljaš pitanje: “Gdje je Allah?”, i da
odgovoriš na to sa: “On je na nebu!”
Drugi: Poslanikov, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, govor: “Oslobodite je,
ona je vjernica!”
106
Zabilježili El-Laleka’i, tom.3, str.401 and Zabilježili Ez-Zehebi in El-’Uluv,
str.130.
107
126
Što se tiče prvog aspekta, onda je iz predaje vidljivo da je dozvoljeno
postavljati pitanje: “Gdje je Allah?”, i da je na to pitanje dozvoljeno
odgovoriti sa: “On je na nebu!”, jer je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem,
upitao robinju: “Gdje je Allah?” A da nije dozvoljeno postavljati ovakvo
pitanje onda je Poslanik to ne bih pitao. Ona je odgovorila tako što je rekla:
“Na nebu!”, a Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je priznao ovakav
odgovor. Dakle, da nije dozvoljeno informisati o Allahu na ovakav način,
onda Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, ne bih priznao ovakav odgovor."
Sve dok nije rekao:
"Ahmed ibn Hanbel je o ovome pojasnio u svome odgovoru “Redd ‘alel-
Džehmijje”"108
Šejhul-islam, el-hafiz, Ebu Ismail ‘Abdullah ibn Muhammed el-

Ensari el-Harevi (preslio 471 h.g.):
On kaže u “Bejan Muvefakatul-Eš’airah lil-Džehmijje’:
"Pa pogledajte, o razumom obdareni! Pogledajte prednjačenje ovih
eš’arija nad ovim džehmijama. Džehmijje kažu, a ja molim Allaha da ih
osramoti zbog toga, da je Allah svugdje, dok ove eš’arije kažu: "Allah nije
nigdje i ne može se pitati: “Gdje je On?”" – Međutim, Poslanik, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, je rekao robinji Mu’avije ibn Hakema, radijAllahu ‘anhu:
“Gdje je Allah?”109
Tekiud-din ebu Muhammed Abdull-Ganij ibn ‘Abdull-Vahid el-

Makdisi el-Hanbeli (p. 600 h.g.):
On kaže nakon navođenja hadisa o robinji:
"Od apsolutnog neznanja, čiste gluposti i krajnje zablude je reći: "Nije
dozvoljeno pitati: “Gdje je Allah?”", i pored činjenice što je nosioc šer’iata
(tj., Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem) jasno upitao: “Gdje je Allah?”"110

On kaže nakon spominjanja hadisa o robinji:
"U ovome vidimo da svaki onaj koji bude upitan: “Gdje je Allah?”, da
108
Al-Kadu Abu Ya’la al-Fira’, Ibtalut-te’vilat (Kuvajt: Mektebet Dar Ez-Zehebi,
1410 h.g., prvo izdanje, izdanje Muhammad al-Hamood an-Najdi), tom.1, str.232
109
Dhamm ul-Kalam va Ahlihi, tom.5, str.135.
110
’Aka’id A’immat us-Salaf, str.75.
126
će njegova fitra (prirodnost) odgovoriti: “Na nebu!” - Ovdje imamo dvije
stvari u ovoj predaji:
Prva: Šer’iatom je muslimanu dozvoljeno da postavi pitanje: “Gdje je
Allah?”
Druga: Odgovor bi bio: “Na nebu!”
Dakle, ko god odbacuje ove dvije stvari, takav odbacuje postupak
Mustafe, sallAllahu ‘alejhi ve sellem."111
PREPOZNAVANJE OVOGA PRINCIPA OD

STRANE EBU HASANA EL-EŠ’ARIJA
On kaže u djelu “El-Ibane” u poglavlju “Istiva alel-Arš (Allahovo

Uzvisivanje iznad Arša)”:
"Drugi dokaz je: Ulema prenosi od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, da je rekao:
"Dva stopala roba se neće pomjeriti pred Allahom, Uzvišenim i
Veličanstvenim, sve dok ne bude upitan o svojim djelima."
Ulema prenosi da je čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, sa robinjom crnjkinjom i rekao: "O Allahov Poslaniče,
hoću da je oslobodim ropstva kao iskup, pa da li mi je to dozvoljeno?" –
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, upita robinju: “Gdje je Allah?” – ona
reče: “Na nebu!” Zatim je on, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, upita: “Ko sam
ja?” – ona reče: “Ti si Allahov Poslanik!” Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve
sellem, reče: “Oslobodi je, ona je vjernica!”
Ovo dokazuje da je Allah iznad Svoga Arša iznad nebesa.112
PREPOZNAVANJE OVOGA PRINCIPA OD

STRANE ‘ABDULLAHA IBN SE’IDA IBN
KULLABA EL-KATTANA
111
El-’Uluv, str.28.
112
El-Eš’ari, El-Ibane, str.103.
126
On kaže u djelu “Es-Sifat” u poglavlju o istiva-u, u onome što prenosi
od Ibn Fevreka:
"Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, najčistije i najbolje
Allahovo stvorenje i najučenija osoba od svih stvorenja, je smatrao
dozvoljenim postavljanje pitanja: “Gdje je Allah)?”, i ispravnim odgovor:
“Allah je na nebu”, i da je to potvrda čovjekovog vjerovanja. Džehm ibn
Safvan i njegovi drugovi ne dozvoljavaju da se pita: “Gdje (je Allah)?”
Međutim, da je to grješka Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, bi
bio prva osoba koja bi to negirala i njemu bi bilo obaveza da robinji kaže:
“Nemoj to govoriti, jer time govoriš da je Allah ograničen i na mjestu”, već
kaži: “On je svugdje oko nas, nije na mjestu, to je ispravno a ne ono što si
rekla” Naprotiv, Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je dozvolio
(takvo pitanje) zbog njegovog znanja šta je najbolje reći i da to obavezuje da
je vjernik onaj koji to kaže zbog čega je Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi
ve sellem, i posvjedočio da ona (robinja) vjeruje kada je to rekla. Stoga, kako
onda istina može biti oprečna ovome kada Kur’an to potvrđuje i tome
svjedoči?"
Zatim reče:
"Ako ovo što smo spomenuli ne bude dovoljno za svjedočenje za tačnost
ovoga pravca zajednice muslimana po ovom pitanju, onda šta je sa onim što
je ukorijenjeno u fitri i prirodi ljudskih bića. Jer, kada bi upitali bilo koga,
arapa ili ne-arapa, vjernika ili nevjernika: “Gdje je Gospodar?”, oni ne bi
odgovorili sa ničim drugim, osim riječima: “Na nebu!” ako bi takav mogao
da govori, a ako ne bi bio od onih koji mogu da govore onda ne bi pokazao
na zemlju, obalu ili planinu, već bi pokazao ka nebu. Mi ne nalazimo nikoga,
osim džehmijja, koji kada budu pitani o svome Gospodaru da kažu da je On
svugdje oko nas, tvrdeći da su oni najbolji od ljudi. Ovome se razumni čude,
Poslanikove predaje se ostavljaju po strain, a samo Džehm i pedesetak ljudi
koji su sa njim upućeni! Allahu se utičemo od iskušenja!"
Zatim Ibn Fevrek reče:
"On, rahimehullah, je u ovome poglavlju potvrdio neke stvari njegovog
pravca:
Prvo: Da je dozvoljeno postavljanje pitanja: “Gdje je Allah?”
Drugo: Jasno odgovaranje na ovo sa: “Na nebu!”, i
Treće: Ovo se vraća na idžma’ (konsenzus) specifično i uopćeno."113
113
This vas transmitted from him by: Šejhul-islam Ibn Tejmijje u Dara’ at-Ta’arud,
tom.6, str.193; Nakdut-Ta’sis, str.51-53 and Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.319; ibn
ul-Kayyim, as-Sava’ik ul-Mursalah, tom.4, str.1238; Ijtima’a Juyush il-Islamiyyah,
str.282.
126
IZNIJETE TVRDNJE DA JE SELEF TE’VILIO
TEKSTOVE O ALLAHOVIM SVOJSTVIMA I
ODGOVOR NA TO114
UVOD
Dvojica autora115 nisu u mogućnosti da shvate izjave selefa po pitanju
dozvoljenost te’vila, oslanjajući se pri tome na izjave kasnijih učenjaka koji
nemaju vezu sa selefom, a to nije dovoljno. Također, dvojica autora
pokušavaju da sakupe što više izjava od ashaba, radijAllahu ‘anhu, i selefa
od tabb’ina i njihovih sljedbenika kako bi potvrdili korišćenje te’vila po
pitanju Allahovih svojstava od strane selefa, te rezultatom toga zapadoše u
slijeđenje sljedećih krupnih grješaka:
Prva grješka: Oni ne prenose predaje od selefa iz potvrđenih i
vjerodostojnih knjiga, već iz knjiga koje su kasnije napisane a koje nemaju
niti sened (lanac prenosioca), niti izvor odakle potiču.
Druga grješka: Oni nisu doznali vjerodostojnost onoga što su pripisali
selefu i zadovoljavaju se pukim tvrdnjama i pretpostavkama.
Treća grješka: Oni od selefa prenose samo one predaje koje se slažu sa
njihovim željama bez sakupljanja svih njihovih izjava vezano za temu kako
bi pojasnili namjeru i značenje iskorišćenih riječi (od strane selefa).
Međutim, dobro je poznato da se sve riječi od imama ili njihovih drugova
moraju navesti vezano za neko pitanje kako bi njegov stav mogao biti
uspostavljen i doznat. Ovo je metod slijeđen od strane ljudi kod njihovog
odnosa spram imama po pitanju fikhskih propisa, kada se sve izjave dotičnog
imama sakupe vezano za neku temu.
Četvrta grješka: Oni prenose govor nekih selefa vadeći riječi iz
konteksta rečenica, kao što su uradili pri prenošenju izjava nekih selefa
vezano za Kur’anske ajete o Allahovim svojstvima, ili vezano za ajete oko
kojih postoji razilaženje učenjaka da li su to ajeti koji spominju Allahova
svojstva ili ne.
Spomenute grješke su njihove knjige učinile slabim i beskorisnim, a uz
to pokazuju i manjak akademskog istraživanja i potkrepljivanja (dokazima).
A što se tiče metoda učenjaka vezano za ove stvari, oni putuju sljedećom
114
Strana 549 u orinalu na arapskom jeziku.
Šejh se je kroz čitavu knjigu zadovoljio time da ne spominje imena dvojice autora
115
kojima odgovara ovom knjigom spominjući ih samo kao „dvojica autora“ a radi se o
dvojici modernih eš'arija Hammadu es-Senani'u i Fevzi el-Andžari'u.
126
stazom:
1. Potkrepljivanje iskorišćenih ajeta sa izjavama selefa i (utvrđivanje)
jesu li to oni ajeti koji govore o Allahovim svojstvima ili ne. Ovako postupiti
i sa hadisima.
2. Sakupljanje svih govora selefa vezano za određeni ajet ili hadis iz
vjerodostojnih knjiga, dok se ne ustvrdi i osigura tačnost njihovog temelja.
3. Sakupljanje govora od svih imama.
4. Ispitivanje predaja kako bi se odvojile sahih (vjerodostojne) od daif
(slabih) predaja.
5. Nastojanje razdvajanja između onoga što je sigurno prenešeno od
svakog imama zasebno ako postoje neke kontradikcije (u onome što je od
njih prenešeno).
6. Dosezanje do onoga što je vjerodostojno prenešeno od svakog imama
zasebno, sakupljanje toga i izjava drugih imama.
Ovo su koraci koji mogu odvesti vjerodostojnom akademskom rezultatu
za svaku tvrdnju, u suprotnom, argument je nevažeći.
Međutim, kada pogledamo predaje koje dvojica autora prenose od selefa
po pitanju svojih tvrdnji da je te’vil ispravan, uviđaju se dvije stvari:
1. Manjak potkrepljivanja onoga što su prenijeli od njih; da li za to
postoji uopće osnove, da li je sened (lanac prenosioca) možda daif (slab), ili
je taj govor možda oprečan onome što je naširoko prenešeno i dobro poznato
od njih.
2. Navod im nije na mjestu, kao što je u primjeru navođenja ajeta koji ne
govore o Allahovim svojstvima, ili kada postoji razilaženje da li tekst uopće
govori o Allahovim svojstvima.
Prethodno smo prezentovali poglavlje ukazavši na konsenzus selefa koji
se protivi korišćenju te’vila Allahovih svojstava. Nema sumnje i dobro je
poznato da su oni od kojih je prenijet konsenzus selefa protiv korišćenja
te’vila najučeniji ljudi po pitanju raznih stavova, hadisa i predaja. Neki od
njih su veliki imami, kao što su Muhammed ibn el-Hasan eš-Šejbani, učenik
Ebu Hanife, Ebu ‘Ubejde el-Kasim ibn Selam, idr.. Stoga, nije moguće da
svi oni prenose konsenzus protiv korišćenja te’vila, dok, u isto vrijeme,
potvrđuju dozvoljenost njegovog korišćenje. Ovo je krajnji odgovor. A što se
tiče odgovora u detalje, ja ću navesti sve što oni spominju od izjava selefa za
koje tvrde da dokazuje dozvoljenost korišćenje te’vila, ne bi li pojasnio
uzaludnost onoga što njih dvojica tvrde.
I također je izuzetno važno da čitaoci znaju da sve što dvojica autora
126
prenose kao dokaze, da je to isto ono što džehmije koriste kao svoje
dokaze!!!
126
TVRDNJE DA JE SELEF PRIHVATAO TE’VIL I
ODGOVOR NA TO
PRVO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “‫ل‬

‫ لكرسي‬- Kursijj”?
Zasnivajući na onome što je prenešeno od Et-Taberija preko Džafera ibn
Ebi el-Mugire, od Se’ida ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, da
je rekao o ajetu:
َ ْ‫ت َواَأْلر‬
﴾٢٥٥﴿ .. ۖ ‫ض‬ ِ ‫ َو ِس َع ُكرْ ِسيُّهُ ال َّس َما َوا‬..
"..Njegov Kursij obuhvaća i nebesa i Zemlju .." (Prijevod
značenja, El-Bekare, 255)
"Njegov Kursijj": znači: "‫ علمه‬- Njegovo znanje."
Ovo nije vjerodostojno prenešeno od Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, iz
sljedećih razloga:
Prvi: Džafer ibn Ebi el-Mugire je lin (slab prenosioc) i el-Hafiz ibn
Hadžer je sažeo propis prenošenja od njega sa riječima: "Suduk (povjerljiv),
ali griješi." Ovo je prema muhadisima (hadiskim stručnjacima)
neprihvatljivo uzeti ako je predaja prenešena samo od njega, a ovo posebno u
slučaj vezano za one koji mnogo prenose od Se’ida ibn Džubejra, jer ako
takav prenosioc doda nešto što oponira sikat (vjerodostojnom povjerljivom
prenosiocu) koji mnogo prenosi od drugova Se’ida ibn Džubejra, onda nema
sumnje da je poseban propis za takvog prenosioca u smislu da je pogriješio i
prenio nešto što je šaz (čudno), što je ovdje slučaj. Pojašnjenje ovoga slijedi:
Drugi: Džafer ibn Ebi el-Mugire oponira onima koji su povjerljiviji od
njega po pitanju prenošenje od Se’ida ibn Džubejra, jer Muslim el-Butajn
prenosi od Se’ida ibn Džubejra, od Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, da je
rekao:
‫ والعرش ال يقدر قدره‬،‫كرسيه موضع قدميه‬
"Njegov Kursijj je mjesto Njegova dva stopala, a Arš
Njega ne drži."116
116
Zabilježili ‘AbdurRezzak u svome Tefsiru (Rijad, KSA: Mektebet er-Rušd, 1410
h.g., prvo izdanje, izdanje Mustafa Muslim), tom.3, str.251; Ed-Darimi, Er-Redd
’ale’l-Marisi, tom.1, str.412; Ibn ebi Hatim, Et-Tefsir (Maktebet Nizar Mustafa el-
Baz, 1419 h.g., drugo izdanje, izdanje As’ad et-Tajjib), tom.2, str.491; ‘Abdullah, Es-
Sunne, tom.2, str.586; Ibn Huzejme, Et-Tevhid, str.107; Ibn ebi Šejbe, El-’Arš,
str.79; Ebuš-Šejh, El-’Uzmah (Rijad, KSA: Darul-’Asimah, 1408 h.g., prvo izdanje,
izdanje Ridaullah el-Mubarekfuri), tom.2, str.582; Ibn Mende, Er-Redd ’ale’l-
džehmijje, str.44; Ibn Betta, El-Ibane, tom.3, str.337; Ed-Darekutni, Es-Sifat,
126
Muslim ibn el-Butajn je od najpovjerljivijih ljudi koji prenose od Se’ida
ibn Džubejra, i Buharija i Muslim prenose od njega. Ibn Mende kaže o
Džaferu ibn Ebi el-Mugiri: "Džafer ga nije slijedio, i nije jak u prenošenju od
Se’ida ibn el-Džubejra."117
Treći: Muhadisi i imami smatraju vjerodostojnom predaju koja kaže da
Kursijj znači: "Mjesto Njegova dva stopala", dok slabom smatraju predaju
Džafera ibn Ebu el-Mugire koja spominje da je to "Njegovo znanje."
Ebu Zura’ smatra vjerodostojnom prvu predaju. U onome što Ibn Mende
prenosi od njega u “Tevhidu”, kaže: "Ebu Zura’ je upitan o hadisu Ibn
Abbasa, radijAllahu ‘anhu, da je Kursijj: "Mjesto Njegova dva stopala" pa
reče: “Sahih (vjerodostojno)!”"118
Ed-Darekutni prenosi u “Es-Sifat” sa svojim lancem prenosioca: Od el-
Abbasa ibn Muhammeda ed-Duria koji kaže: "Čuo sam Jahju ibn Meina da
kaže: Svjedočim da je Zekerija ibn Adij pitao Vekiu i on odgovorio: O Ebu
Sufjane, ovi hadisi znače da je Kursijj "Mjesto Njegova dva stopala.." Vekia
kaže: "Došli smo do Ismaila ibn Ebi Halida, Sufjana i Mas’ara, i svi oni su
prenosili ovaj hadis i nisu dalje tumačili ništa od njega."119
Ed-Darimi kaže u “Er-Redd ale’l-Marisi”:
"Reći će se ovom Marisiju: "Što se tiče onoga što je prenešeno od Ibn
Abbasa, radijAllahu ‘anhu, od Džafera el-Ahmara, da se na njega nećemo
oslanjati, jer prenosi nešto što je oprečno predajama sikat (povjerljivih
prenosioca). Muslim ibn el-Butajn prenosi od Se’ida ibn Džubejra, od Ibn
Abbasa, da Kursijji znači nešto drugo od onoga što prenosi on (Džafer) od
Ibn Abbasa."120
El-Bejheki bilježi dva lanca ove predaje u “El-Esma ves-Sifat” i kaže:
"Allah kaže:
str.111; El-Hakim, tom.2, str.310, i kaže: "Hadis je sahih prema uslovima

Buharije i Muslima.” Ez-Zehebi se slaže sa njim, kao i El-Bejheki u El-Esma’
ve’s-sifat, str.474; Ebu Zerr el-Herevi, El-Erbe’in fi’t-tevhid, str.57; El-Hatib, Tarih
Bagdad, tom.9, str.251; i Ez-Zehebi ga prenosi u El-’Uluv, str.86. El-Albani kaže u
Muhtesarul-’uluv, str.75: “Sahih.”
117
Ed-Darimi, Er-Redd ’ale’l-džehmijje, str.45.
118
Ibn Mende, Et-Tevhid, tom.3, str.309.
119
Zabilježili Ed-Darekutni u Es-Sifat (str.163); El-Bejheki, El-Esma’ ve’s-sifat
(str.474); i nalazi se u Tarih Ibn Me’in, tom.3, str.520 u predaji Ed-Duria (Mekka el-
Mukerrema, KSA: Markaz el-Bahs el-’Ilmi, 1399 h.g., prvo izdanje, izdanje Ahmed
Muhammed Nur Sejf).
120
126
َ ْ‫ت َواَأْلر‬
﴾٢٥٥﴿ .. ۖ ‫ض‬ ِ ‫ َو ِس َع ُكرْ ِسيُّهُ ال َّس َما َوا‬..
"..Njegov Kursij obuhvaća i nebesa i Zemlju .." (Prijevod
značenja, El-Bekare, 255)
Mi prenosimo od Se’ida ibn el-Džubejra, od Ibn Abbasa, radijAllahu
‘anhu, da je rekao: "Njegovo znanje." Ostale predaje od Ibn Abbasa i drugih
ukazuju da je namjeravan poznati Kursijj koji je spomenut sa Aršom."121
Ez-Zehebi kaže u “El-Uluv”: "Ibn Abbas kaže: "Njegov Kursijj znači:
"Njegovo znanje.", međutim, ova predaja je došla putem Džafera el-Ahmara
koji je slab prenosioc, i Ibn el-Anbari kaže: "Jedino on prenosi ovaj lanac
koji je kritikovan."122
Ebu Mensur el-Azhari navodi u “Tehzibul-Lugha”: "Ono što je
vjerodostojno prenešeno od Ibn Abbasa vezano za Kursijj je ono što prenosi
es-Sevri i drugi od Amara ed-Dahnia od Muslima ibn el-Butajna.." – te
nakon ovoga spomenu hadis da Kursijj znači: “Mjesto Njegova dva stopala”
i reče: "Ljudi od znanja se slažu oko vjerodostojnosti ove predaje, a što se
tiče onoga što se prenosi od Ibn Abbasa da je za Kursijj rekao da znači:
"Njegovo znanje", onda to nije potvrđeno od strane učenih o hadisima i
predajama."123
Četvrti: Tumačenje izraza Kursijj u značenju “Mjesto Njegova dva
stopala” se poklapa sa onim što je prenešeno od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi
ve sellem, i izjavama ashaba, radijAllahu ‘anhum:
Od Ebu Zerra, radijAllahu ‘anhu, se prenosi da je Poslanik, sallAllahu
‘alejhi ve sellem, rekao:
‫رش‬gg‫ل الع‬gg‫ وفض‬،‫ما السموات السبع في الكرسي إال كحلقة ملقاة بأرض فالة‬
‫على الكرسي كفضل تلك الفالة على تلك الحلقة‬
"Sedam nebesa spram Kursijja su kao prsten bačen u
pustinju, a Arš u poređenju sa Kursijjem je kao usporedba
te pustinje sa prstenom."124
121
El-Esma ve’s-Sifat, str.497.
122
123
Ebu mensur Muhammed ibn Ahmed el-Ezhari, Tehzibul-Lugha, tom.10, str.54.
124
Zabilježili Ibn Džerir (Bejrut: Darul-Fikr, 1405 h.g.), tom.3, str.10; Ibn ebi
Šejbe, El-’Arš (Kuvajt: Maktebetul-Ma’la, 1406 h.g., prvo izdanje, izdanje
Muhammed ibn Hamd el-Hamud), str.77; Ibn Betta u El-Ibane, tom.3, str.181;
Ebuš-Šejh, El-’Uzmah, tom.2, str.570-649; Ibn Hibban, Sahih (Bejrut: Darul-Kutub
el-’ilmijjeh, 1407 h.g., prvo izdanje, izdanje Kemal el-Huut), tom.1, str.287; Ebu
Nu’ajm, El-Hiljah (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh), tom.1, str.166; El-Bejheki, El-
Esma’ ve’s-sifat, str.510. El-Albani ga proglašava vjerodostojnim u Silsilah es-
sahihah (Bejrut: El-Mektebet el-islami, 1405 h.g., četvrto izdanje), tom.1, str.174,
hadis br.109.
126
‘Abdullah ibn Mes’ud, radijAllahu ‘anhu, kaže:
‫ماءين‬gg‫ل س‬gg‫ا بين ك‬gg‫ ثم م‬،‫ام‬gg‫مائة ع‬gg‫يرة خمس‬gg‫ما بين السماء إلى األرض مس‬
‫ا بين‬gg‫ ثم م‬،‫ام‬gg‫مائة ع‬gg‫يرة خمس‬gg‫ماء مس‬gg‫ل س‬gg‫ وغلظ ك‬،‫مسيرة خمسمائة عام‬
‫اء‬gg‫ي وبين الم‬gg‫ وما بين الكرس‬،‫السماء السابعة وبين الكرسي خمسمائة عام‬
‫ وال يخفى‬،‫رش‬gg‫وق الع‬gg‫الى ف‬gg‫ وهللا تع‬،‫اء‬gg‫وق الم‬gg‫ والكرسي ف‬،‫خمسمائة عام‬
‫عليه من أعمالكم شيء‬
"Razdaljina između prvog i drugog neba je 500 godina, a
zatim između svakog neba je također 500 godina.
Razdaljina između sedam nebesa i Kursijja je također 500
godina, a razdaljina između Kursijja i vode je opet 500
godina. Arš je iznad vode, a Allah Uzvišeni je iznad Arša.
I ništa od vaših djela nije skriveno Allahu."125
Od Ebu Muse, radijAllahu ‘anhu, se prenosi da je rekao:
‫ موضع القدمين‬:‫الكرسي‬
"Kurisijj je: mjesto Njegova dva stopala.."126
Predaja o ovome je mnogo, te je sa ovim vidljivo da predaja Ibn Abbasa,
radijAllahu ‘anhu, od Džafera ibn Ebu el-Mugire nije vjerodostojna, da je
šaz (čudna) i da je nije ispravno koristiti kao dokaz.
DRUGO: Tvrdnja da je Ibn Abbas te’vilio riječ: “‫ لمجيء‬- dolazak”

Allaha Uzvišenog?
Dvojica autora tvrde da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio
“Allahov dolazak” zasnovano na onome što en-Nesefi prenosi u svome
tefsiru po pitanju Allahovog govora:
﴾٢٢﴿ ‫صفًّا‬
َ ‫صفًّا‬ ُ َ‫ك َو ْال َمل‬
َ ‫ك‬ َ ُّ‫َو َجا َء َرب‬
"Od Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, se prenosi da je rekao: " ‫ أمره وقضاؤه‬-
125
Zabilježili Ed-Darimi, Er-Redd ’ale’l-džehmijje, str.55; Ibn Huzejme, Et-Tevhid,
str.105-106; Et-Taberani, El-Kebir, tom.9, str.202; Ebuš-Šejh, El-’Uzmah, tom.2,
str.565, 689; Ibn Betta, El-Ibane, tom.3, str.171; Ibn ebi Zamanejn, Usulus-sunne,
str.104; El-Laleka’i, tom.3, str.395; Ibn ‘Abdul-Berr, Et-Temhid, tom.7, str.139; El-
Bejheki, El-Esma’ ve’s-sifat, str.507; Ez-Zehebi, El-’Uluv, str.79 i pripisuje ga
‘Abdullahu sinu imama Ahmeda u Es-Sunne, Ebu Ahmed el-’Asal and Ebu ‘Umer et-
Talamenki, i kaže: “Sened mu je sahih.” El-Albani ga također proglašava
vjerodostojnim u Muhtesarul-’uluv.
126
Ibn ebi Šejbe, El-’Arš, str.77; ‘Abdullah sin imama Ahmeda, Es-Sunne, tom.1,
str.302; Ibn Džerir, tom.3, str.9; Ebuš-Šejh, El-’Uzmah, tom.2, str. 627; Ibn Mende,
Er-Redd ’ale’l-džehmijje, str.46; El-Bejheki, El-Esma’ ve’s-sifat, str.509; Ez-Zehebi,
El-’Uluv, str.107. El-Albani ga je proglasio vjerodostojnim u Muhtesarul-’uluv.
126
“Njegova naredba” i “Njegov sud”", i to isto prenose od el-Hasana."
Međutim, spomenuta predaja nema osnovu, a ni sened (lanac
prenosioca), niti od Ibn Abbasa, niti od Hasana el-Basrija, i nijedan učenjak
predaja ovo ne prenosi.
TREĆE: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ:

“‫ األعين‬- oči” Allaha?
Dvojica autora tvrde da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ:
“Allahove oči”, rekavši:
"Allah kaže:
﴾٣٧﴿ .. ‫ك بَِأ ْعيُنِنَا‬
َ ‫َواصْ ن َِع ْالفُ ْل‬
"I gradi lađu pred Našim Očima..!" (Prijevod značenja,
Hud, 37)
Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "Osnosno: ‫ بمرأى منا‬- pred Mojim
Nadzorom".
Odgovor na ovo je sljedeći:
Prvo: Ova predaja nije vjerodostojno prenešena od Ibn Abbasa,
radijAllahu ‘anhu, jer el-Bejheki nije spomenuo njen sened (lanac
prenosioca). A ono što je potvrđeno da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu,
rekao vezano za (ajet):
﴾٣٧﴿ .. ‫ك بَِأ ْعيُنِنَا‬
َ ‫َواصْ ن َِع ْالفُ ْل‬
"I gradi lađu pred Našim Očima..!" (Prijevod značenja,
Hud, 37)
Da je u značenju: "‫ بعين هللا‬- pred Allahovim očima."127
Ata kaže:
"Od Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, se prenosi vezano za Allahov govor:
﴾١٤﴿ ‫تَجْ ِري بَِأ ْعيُنِنَا َجزَ ا ًء لِّ َمن َكانَ ُكفِ َر‬
"Koja je plovila pred Našim očima, a nagrada je to bila za
onoga koji je porican bio." (Prijevod značenja, El-Kamer,
14)
Pa reče: “Ibn Abbas je pokazao na svoje oči svojom rukom.”128
127
Zabilježili Ibn ebi Hatim, tom.6, str.2026; Ibn Džerir, tom.12, str.34 i El-
Bejheki u El-Esma’ ve’s-sifat, str.396. Nema problema u lancu prenosioca.
Zabilježili El-Laleka’i, tom.3, str.411 a predaja sadrži ’Alia ibn Sadaku o kojem
128
nema spomena iako su ostali u lancu prenosioca vjerodostojni.
126
Stoga je jasno da se ovim potvrđuje da se u ajetu govori o Allahova dva
oka. Dobro je poznato od selefa da su oni ovo potvrđivali, a slično ovome je
potvrđeno od Ebu Imrana el-Džunija, Katade, Mutarrifa, Halida ibn
Ma’dana, Ebu Nahika, i drugih..
Drugo: Predaja “pod Mojim Nadzorom”, čak i da je potvrđena kao
vjerodostojna, nije uopće te’vil, već tefsir bil-lazim (nužno pojašnjenje), jer
je dobro poznato da je Allah vidio i gledao ono što je Nuh, ‘alejhi selam,
pravio i šta je njegov narod kovao protiv njega. Stoga Allah tješi Nuha
riječima da je pod Njegovim nadzorom i čuvanjem, pa se ne boj, a ovo nije
niti te’vil “Njegova dva oka”, niti mijenjanje izraza od njihovog vanjštinskog
značenja.
Dok, prema tvrdnjama dvojice autora, ispravan te’vil ne potvrđuje
Allahove oči.
Dobro je poznato svakom razumnom čovjeku da Nuh, ‘alejhi selam, nije
baš u Allahovim očima, jer Allahovo biće nije inkarnisano sa stvorenjima,
već je ovdje namjera čuvanje i zaštita. Uspostava onoga što je nužno je
izvučena iz uspostave nužnoga, pa ako neko navodi vezano za Allahov
govor:
﴾٤٦﴿ ‫ال اَل تَخَافَا ۖ ِإنَّنِي َم َع ُك َما َأ ْس َم ُع َوَأ َر ٰى‬
َ َ‫ق‬
"Ne bojte se!", reče On. "Ja sam s vama, Ja sve čujem i
vidim." (Prijevod značenja, Taha, 46)
Da znači: "Obojica ste pod Mojim čuvanjem i zaštitom", to bi bilo
ispravno, ali to nije te’vil Allahovog gledanja ili slušanja, već potvrda ova
dva svojstva što je nužno kada potvrdiš nužno.129
Ed-Darimi navodi u svome odgovoru el- Marisiju:
"A što se tiče tvoga tumačenja Ibn Abbasa vezano za (ajet):
﴾٤٨﴿ .. ۖ ‫ فَِإنَّكَ بَِأ ْعيُنِنَا‬..
"..jer ti si u Našim Očima.." (Prijevod značenja, Et-Tur,
48)
Da je rekao: " ‫ بحفظنا وكالءتنا‬- pod Našim čuvanjem i zaštitom." Ako je
ovo vjerodostojno da je od Ibn Abbasa, onda bi to značili ono što on tvrdi, a
ne ono što vi tvrdite, jer Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže da to znači: pod
Našim čuvanjem i zaštitom pod Našim očima, jer u govoru arapa nije
dozvoljeno opisati nekoga kao zaštitnika, osim da ima oči. Imenuj nešto bez
očiju da bude opisano kao zaštitnik i čuvar! Stoga, zaštita je zasnovana na
gledanju, može postojati čovjek koji štiti bez gledanja ali ipak ima oči, pa je
129
126
tako značenje tvoga govora: “Allahove oči”, pa shvati!"130
Ebu Hasan el-Eš’ari prenosi u “Makalatul-Islamijjin” i u “El-Ibane” da
je ehlus-sunnet postigao konsenzus vezano za potvrdu Allahova dva oka, što
ćemo kasnije pojasniti. 561
ČETVRTO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio

riječ: “‫ األيد‬- ruke” Allaha?
Dvojica autora tvrde da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ:
“Allahove ruke”, rekavši:
"Allah kaže:
﴾٤٧﴿ .. ‫َوال َّس َما َء بَنَ ْينَاهَا بَِأ ْي ٍد‬
"Mi smo nebo snagom (bi-ejjdin) sazdali.." (Prijevod
značenja, Ez-Zarijat, 47)
Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "‫درة‬%%‫وة وق‬%%‫ بق‬- sa snagom i moći."
(Tefsir el-Kurtubi).
Odgovor na ovo je:
Riječ “‫ األيد‬- el-ejd” nije množina od “‫ اليد‬- el-jed (ruka)”, već je osnova
riječi “‫ أيد‬- ejd (snaga).”
Ibn Menzur navodi u “El-Lisan” u poglavlju o “ejd”:
"“Ejd”: el-ejdu i el-adu znače: ‫ القوة‬- el-kuvveh (snaga). El-Adžadž kaže:
“Utrošio sam svoju bi-edi eda” u značenju: snagu u mladosti. U hutbi Alije,
Allah mu lice oplemenio, se kaže: “Da se suzdrži da ide naprijed bi-ejdihi” u
značenju: ‫( بقوّ ته‬njegovom snagom).
Allah Uzvišeni kaže:
﴾١٧﴿ .. ‫ َو ْاذ ُكرْ َع ْب َدنَا دَا ُوو َد َذا اَأْل ْي ِد‬..
"..i sjeti se roba Našeg Davuda, posjednika ejdi (snage).."
U značenju: posjednika snage, koji je ojačao s vremenom. Ebu Zejd
kaže: “Ed, je’idu, ejden” kada neko postane čvrst i snažan. Et-Tejjid kaže:
“Glagolska imenica (masdar) “ejedtuhu” u značenju: “‫ قوّ يته‬- ojačao sam ga.”
Allah Uzvišeni kaže:
ِ ‫ُوح ْالقُد‬
﴾١١٠﴿ .. ‫ُس‬ Áَ ُّ‫ ِإ ْذ َأيَّدت‬..
ِ ‫ك بِر‬
"..kada sam te ejjed-tuke (ojačao) Džibrilom..!" (Prijevod
značenja, El-Maide, 110)
130
126
U značenju: ‫ قوّ يتك‬- ojačao te.131
Pisac “Muhtarus-Sihah” u poglavlju o “jedi” kaže:
"Allah kaže:
﴾٤٧﴿ .. ‫َوال َّس َما َء بَنَ ْينَاهَا بَِأ ْي ٍد‬
"Mi smo nebo snagom (bi-ejjdin) sazdali.." (Prijevod
značenja, Ez-Zarijat, 47)
Ja kažem: “bi-ejdin” znači: “‫ بقوة‬- sa snagom”, i to je glagolska imenica
od “eda” “jeidu” kada se nešto ojača. A nije množina od “jed (ruka)” što je
ovdje spomenuto, već mu je mjesto pod harfom “‫دال‬%‫ ال‬- el-dal. El-Azheri
spominje ovaj ajet i “el-jed” sa značenjem masdara. Ja ne znam nikoga od
imama arapskog jezika i tefsira da je rekao ono što je el-Dževheri rekao da je
to množina od “jed.”132
Ebu Hasan el-Eš’ari, njihov imam, je odgovorio na argument korišćen
od strane dvojice autora u djelu “El-Ibane” kada je odgovarao na zablude
džehmijja i mu’atezila koji su metaforično tumačili Allahovo svojstvo ruke:
"Tema: Mu’atile negiraju Allahov govor:
﴾٤٧﴿ َ‫َوال َّس َما َء بَنَ ْينَاهَا بَِأ ْي ٍد وَِإنَّا لَ ُمو ِسعُون‬
"Mi smo nebo snagom (bi-ejjdin) sazdali, i Mi uistinu
proširujemo." (Prijevod značenja, Ez-Zarijat, 47)
I kažu da to znači: “snagom i moći”. Te kada Allah kaže:
ُ ‫ك َأن تَ ْس ُج َد لِ َما خَ لَ ْق‬
َّ ‫ت بِيَ َد‬
﴾٧٥﴿ .. ‫ي‬ َ َ‫ق‬
َ ‫ال يَا ِإ ْبلِيسُ َما َمنَ َع‬
"O Iblisu! - rekao je On - šta te navelo da ne učiniš sedždu
onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama (bi-jedejje)
stvorio? ..?" (Prijevod značenja, Sad, 75)
Da riječ: “bi-jedejje (Svojim dvjema rukama)” znači: “‫ بقدرتي‬- Svojom
moći.”
Na ovo im se odgovara:
Ovaj te’vil je iskvaren sa više aspekata:
Prvi: El-ejd nije množina od el-jed, već je množina od “jed” zapravo
“ejdi”, dok je množina od ‫( اليد‬el-jed), što je “ni’meh (blagodat)”, zapravo: “
‫ أيادي‬- ejadi.” Allah kaže:
ُ ‫ لِ َما خَ لَ ْق‬..
َّ ‫ت بِيَ َد‬
﴾٧٥﴿ .. ‫ي‬
131
Ibn Mensur, Lisanul-’Arab, pod “Ejd” (Bejrut: Dar Sadir, 1414 h.g.), treće
izdanje.
Muhtesarus-sihah (Bejrut: Mektebet Lubnan Naširun, 1415 h.g., izdanje.
132
Mahmud Satir), poglavlje o “jedi.”
126
"..onome koga sam Ja Svojim dvjema rukama (bi-jedejje)
stvorio? ..?" (Prijevod značenja, Sad, 75)
Netačno i odbačeno bi bilo reći da riječi “bi-jedejje” ovdje znači:
﴾٤٧﴿ .. ‫ بَنَ ْينَاهَا بَِأ ْي ٍد‬..
"..snagom sazdali.. (Prijevod značenja, Ez-Zarijat, 47)133
Ibn Huzejme kaže u “Et-Tevhidu”:
"Neke džehmijje tvrde da je značenje ajeta "Allah je stvorio Adema sa
Svoje dvije ruke" ustvari: "Svojom snagom", te tvrde da je el-jed (ruka)
zapravo “el-kuvveh (snaga). - Ovo je zamjena i izvrtanje riječi, te neukost u
poznavanju arapskog jezika, jer je el-kuvveh (moć) jedino “el-ejdu” u jeziku
arapa, a ne “el-jed.”, pa onaj koji ne pravi razliku između el-jed i el-ejd mora
naučiti i pokoriti se onome što je u Kur’nu prije traženja vođstva i debate."134
PETO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “

‫ الوجه‬- lice” Allaha?
Allahovo svojstvo lica. Oni navode na str. 234:
"Allah kaže:
﴾٢٧﴿ ‫ك ُذو ْال َجاَل ِل َواِإْل ْك َر ِام‬
َ ِّ‫َويَ ْبقَ ٰى َوجْ هُ َرب‬
Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: "“Lice” je samo izražavanje za
Njega."
Odgovor na ovo je:
Ono što el-Kurtubi spominje nije potvrđeno od Ibn Abbasa, dok je od
Ibn Abbasa, radijAllahu ‘anhu, potvrđeno da je on potvrdio svojstvo
Allahovog lica, jer on navodi vezano za Allahov govor:
﴾٢٦﴿ .. ٌ‫لِّلَّ ِذينَ َأحْ َسنُوا ْال ُح ْسن َٰى َو ِزيَا َدة‬
"One koji čine dobra djela čeka lijepa nagrada, i više od
toga.." (Prijevod značenja, Junus, 26)
“Ez-zijadeh (i više od toga)” je: “gledanje u Allahovo lice.”135
133
El-Eš’ari, El-Ibane, str.108.
134
Ibn Huzejme, Et-Tevhid, str.87.
Zabilježili El-Laleka’i, tom.3, str.459 i El-Bejheki u El-Esma’ ve’s-sifat, str.133 i
135
nema problema u lancu prenosioca.
126
Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, također kaže za Allahov govor:
﴾٢٣﴿ ٌ‫ِإلَ ٰى َربِّهَا نَا ِظ َرة‬
"U Gospodara će svoga gledati." (Prijevod značenja, El-
Kijameh, 23)
Odnosno: “..gledati u svoga Stvoritelja.”"136
ŠESTO: Tvrdnja da je Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, te’vilio riječ: “‫الساق‬

- potkoljenica”137:
svojstvo Allahove potkoljenice, navodeći (na str. 234):
"Allah kaže:
ٍ ‫يَوْ َم يُ ْكشَفُ عَن َسا‬
﴾٤٢﴿ .. ‫ق‬
"Na Dan kada se potkoljenica (sak) otkrije.." (Prijevod
značenja, El-Kalem, 42)
Ibn Abbas, radijAllahu ‘anhu, kaže: “Odnosno: " ‫ديد‬%%‫رب ش‬%%‫ عن ك‬- teška
patnja."
Prvo: Ashabi se razilaze po pitanju ovoga ajeta: Ibn Abbas, radijAllahu
‘anhu, i skupina ovo tumače kao “žestina”, dok Ebu Seid, Ibn Mes’ud i drugi
ovaj ajet uključuju među one koji govore o Allahovim svojstvima. -
Razilaženje nije oko toga da li se ovo svojstvo treba potvrditi ili ne, već je
razilaženje da li je ovaj ajet uopće od onih koji govore o Allahovom
136
Zabilježili ’Abdullah u Es-Sunne, tom.1, str.262; El-Adžuri, Eš-Šer’iah, str.270 i
kod El-Bejhekija, el-I’tikad, str.133. Lanac prenosioca sadrži Selameh ibn Sabura i
’Atijju el-’Avfia a obojica su slabi.
137
Dodatak prevodioca na eng.: Neke predaje koje tvrde da je Ibn Abbas činio
ove te’vilate su da’if (slabi), a neki baš slabi kao što spominje Selim el-Hilali u svome
djelu El-Manhal er-Rakrak, str.30, a sljedeći imaju slabosti:
1. Lanac ‘Usame ibn Zejda od Ikrime od Ibn Abbasa.
2. Putem ’Avfijjina.
3. Putem Nafi’e ibn el-Ezreka.
A sljedeći imaju prekid u lancu:
1. ‘Ali ibn ebi Talha od Ibn Abbasa.
2. Ibrahim en-Nehai od Ibn Abbasa.
3. Ed-Dahhak ibn Mezahim el-Hilali od Ibn Abbasa.
Riječi su također različite u ovih različitim lancima prenosioca.
126
svojstvu.
Nema sumnje da ajet vanjštinski ne ukazuje da je to Allahovo svojstvo,
jer se riječ sak (potkoljenica) pojavljuje kao nekira (uopćena forma) i Allah
potkoljenicu ovdje ne veže za Sebe, tako da ajet ne kaže “Allahova
potkoljenica” i nije prenešeno u idafa konstrukciji, tako da ajet ne ukazuje na
svojstvo Allaha. Kao rezultat toga, Ibn Abbas radijAllahu ‘anhu, ovaj ajet
nije uključio među ajete koji spominju Allahova svojstva.
Oni koji smatraju da ovaj ajet spominje Allahovo svojstvo to kažu zbog
hadisa koji se nalazi u dva Sahiha, a ne na osnovu vanjštine ovoga ajeta.
Stoga, ovdje nema nikakvog te’vila, jer je te’vil izmjena ajeta od onoga našta
ukazuje svojom vanjštinom i onoga što je iz njega jasno i poznato značenje,
te, na osnovu ovoga, nije ispravno reći da je Ibn Abbas ovdje te’vilio.
Drugo: Svojstvo “es-sak (potkoljenica)” je potvrđeno za Allaha u
sunnetu na više mjesta!
Od Ebu Se’ida, radijAllahu ‘anhu, koji kaže:
‫ فيسجد‬،‫ (يكشف ربنا عن ساقه‬:‫ يقول‬- ‫ صلى هللا عليه وسلم‬- ‫سمعت النبي‬
‫معة‬gg‫اء وس‬gg‫دنيا ري‬gg‫جد في ال‬gg‫ان يس‬gg‫ل من ك‬gg‫ ويبقى ك‬،‫ة‬g‫ؤمن ومؤمن‬gg‫ل م‬gg‫له ك‬
ً‫فيذهب ليسجد فيعود ظهره طبقا ً واحدا‬
"Čuo sam Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, da kaže:
“Naš Gospodar će otkriti Svoju potkoljenicu, i svaki
vjernik, bilo muškarac ili žena, će Mu učiniti sedždu, dok
će ostati oni koji su Mu sedždu činili samo da bi se
drugima pokazali i time tražili ovodunjalučku korist."138
SEDMO: Tvrdnja da su Mudžahid, ed-Dahhak, eš-Ša’fija i el-

Buhari te’vilili riječ: “‫ الوجه‬- lice” Allaha:
Dvojica autora tvrde (na str. 236, 240) da su Mudžahid, ed-Dahhak i eš-
Šaf’ija te’vilili Allahovo svojstvo lica, nakon što su naveli govor Allaha:
ِ ‫ق َو ْال َم ْغ ِربُ ۚ فََأ ْينَ َما تُ َو ُّلوا فَثَ َّم َوجْ هُ هَّللا ِ ۚ ِإ َّن هَّللا َ َو‬
﴾١١٥﴿ ‫اس ٌع َعلِي ٌم‬ ُ ‫َوهَّلِل ِ ْال َم ْش ِر‬
"Allahu pripadaju i istok i zapad; kuda god se okrenete,
tamo je Allahovo lice. Allah je, doista, neizmjerno dobar i
On sve zna." (Prijevod značenja, El-Bekare, 115)
Mudžahid kaže: “Allahova kibla”, a Šaf’ija kaže: “Pravac ka kojem
Allah usmjerava lica.”
Odgovor na ovo:
Zabilježili Buhari (Bejrut i el-Jemama: Dar Ibn Kesir, 1407 h.g., treće izdanje,
138
izdanje, Mustafa Dib el-Bagha), tom.4, str.1871; Muslim, 183.
126
Selef se razilazi po pitanju toga da li ovaj ajet spada u ajete koji govore
o Allahovim svojstvima, pa većina selefa smatra da ovaj ajet nije od ajeta
koji govore o Allahovom svojstvu, jer izraz el-vedžh ovdje može imati
značenje pravca u jeziku arapa, što je dobro poznato. Čak šta više, vanjština
ajeta ukazuje da se sa “vedžh” željelo značenje “pravca” a ne Allahovo
svojstvo. Stoga, izjava Mudžahida, ed-Dahhaka i Šaf’ije nije te’vil, jer je
te’vil mijenjanje ajeta od onoga našta ukazuje, njegovog shvatanja i dobro
poznatog značenja. Svi koji uzimaju pojašnjenje ovoga ajeta od njih nisu ovo
uključili među ajete koji govore o Allahovim svojstvima, kao što su
Mudžahid i drugi. Oni također nisu dali ovo pojašnjenje bilo gdje drugo,
osim za ovaj ajet, dok na drugim mjestima gdje Allah spominje svojstvo
Njegovog lica nisu zanegirali da je Allah Sam Sebe opisao da posjeduje lice,
kao što je u ajetu:
َ ِّ‫َويَ ْبقَ ٰى َوجْ هُ َرب‬
I drugim sličnim ajetima.
Ed-Darekutni bilježi u “Er-Ru’ja” od ed-Dahhaka da je rekao: “Ez-
zijadeh je gledanje u Allahovo lice, Njega, Uzvišenog i Veličanstvenog!"139
El-Laleka’i navodi u “Šerh usul ehlus-sunne”:
"Kontekst tumačenja ovih ajeta u Kur’nu je da će vjernici vidjeti Allaha,
Moćnog i Veličanstvenog, na Sudnjem danu sa svojim očima. Allah, Snažni i
Veličanstveni, kaže:
Prenešeno je od Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, od onoga što je
vjerodostojno zabilježeno od njega, da ajet znači: “gledanje u Allaha,
Uzvišenog i Veličanstvenog.” To je također prenešeno od sljedećih ashaba:
Ebu Bekra es-Siddika, Huzejfe ibn el-Jemana, Ebu Muse el-Eš’arija, Ibn
Mes’uda i Ibn Abbasa. Također i od sljedećih tabb’ina: ‘AbdurRahmana ibn
Ebi Lejle, Se’ida ibn el-Musejjeba, el-Hasana, Ikrime, Amira ibn Sa’da el-
Bajlia, Ebu Ishaka es-Subai’a, Mudžahida, ‘AbdurRahmana ibn Sabita,
Katade, ed-Dahhaka i Ibn Sinana.
Prenosi se od Mudžahida preko Ebu Hatima da je rekao vezano za ajet:
139
Ed-Darekutni, Er-Ru’jah, str.162.
126
“El-husna” je: “Džennet”, a “ez-zijadeh”: “gledanje u Gospodara.”140
Prenosi se od Mudžahida vezano za Allahov Govor:
﴾٨٨﴿ .. ُ‫ك ِإاَّل َوجْ هَه‬
ٌ ِ‫ ُكلُّ َش ْي ٍء هَال‬..
"..Sve će, osim Njegovog lica propasti!.." (Prijevod
značenja, El-Kasas, 88)
Da znači: “osim ono što Njegovo lice hoće.”141
Predaje koje potvrđuju Allahovo lice su dobro poznate predaje od
Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, ashaba i tabb’ina. Nijedna knjiga od
knjiga sunneta nije lišena poglavlja o potvrdi Allahovog lica, Uzvišen je On.
Ed-Darekutni je napisao djelo “Er-Ru’ja’” o ovome.
A što se tiče onoga što dva autora spominju od ed-Dahhaka, Ebu
‘Ubejde i el-Buharije vezano za Allahov Govor:
Da su ed-Dahhak i Ebu ‘Ubejde rekli da znači: “osim Njega”, a el-
Buharija da znači: “osim ono što Njegovo lice hoće.”, onda to nikako nije
te’vil, jer može biti izražavanje od Njega spominjanjem nekih Njegovih
svojstava. Stoga, namjera u govoru Allah: “osim Njegovog lica” je ovdje da
je Njegovo biće opisano sa svojstvima, a jedno od njih je Njegovo lice; ovo
je poznato i nije skriveno. Stoga, ništa od Njega neće nestati i Allah to
izražava spominjući jedno od Njegovih svojstava, a to je lice. Dakle, tefsir
ed-Dahhaka i Ebu ‘Ubejde nije negacija svojstva lica, već je baš potvrda
njega. Ovo je tako, jer da “lice” nije spomenuto u ovom ajetu vezano za
Njegovo svojstvo ukazivalo bi na Njegovo ostajanje (dok bi sve ostalo bilo
uništeno) onda bi značilo da je Allah uključen u riječi da će sve propasti, a
Allah je čist od toga.
El-Buharija potvrđuje ovo time što je u svome djelu uključio poglavlje
“Kitabut-Tevhid” potvrđujući Allahu lice i koristeći ajet kao dokaz:
'Poglavlje: Allahov Govor:
Kutejbe ibn Se’id nam prenosi: Hammad ibn Zejd nam prenosi od Amra
140
El-Laleka’i, tom.3, str.454-463.
141
Zabilježio Ibn ebi Hatim, tom.9, str.3028.
126
od Džabira ibn ‘Abdullaha da je rekao: "Kada je objavljen ajet:
َ ‫قُلْ هُ َو ْالقَا ِد ُر َعلَ ٰى َأن يَ ْب َع‬
﴾٦٥﴿ .. ‫ث َعلَ ْي ُك ْم َع َذابًا ِّمن فَوْ قِ ُك ْم‬
"Reci: "On je kadar poslati protiv vas kaznu iznad
vaših..!" (Prijevod značenja, El-En’am, 65)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Tražim zaštitu kod Tvoga
lica."
﴾٦٥﴿ .. ‫ت َأرْ ُجلِ ُك ْم‬
ِ ْ‫ َأوْ ِمن تَح‬..
"..ili ispod vaših nogu..!" (Prijevod značenja, El-En’am,
65)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Tražim zaštitu kod Tvoga
Lica."
﴾٦٥﴿.. ‫ َأوْ يَ ْلبِ َس ُك ْم ِشيَعًا‬..
"..ili vas u stranke podijeliti..!" (Prijevod značenja, El-
En’am, 65)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: "Ovo je lakše."
Dakle, on navodi Poslanikove riječi: "Tražim zaštitu od Tvoga lica", kao
pojašnjenje Allahovog govora:
Obije izjave su dokaz za potvrdu lica kao Allahovog svojstva.
Sa ovim je jasno da ono što el-Buhari spominje u svome tefsiru ne
negira Allahovo svojstvo lica, već naprotiv, potvrđuje ga, i ovo se koristi kao
dokaz.
Ibn Kesir navodi u svome tefsiru:
"Allah kaže:
Ovdje nam Allah kaže da je On oduvijek, vjećan, vječno živi,
samoopstojeći, Koji, i pored toga što njegova stvorenja umiru, nikada neće
umrijeti, kao što On kaže:
َ ِّ‫﴾ َويَ ْبقَ ٰى َوجْ هُ َرب‬٢٦﴿ ‫ُكلُّ َم ْن َعلَ ْيهَا فَا ٍن‬
"Sve što je na njoj - Zemlji prolazno je, a ostaje Lice tvoga
Gospodara, Veličanstveno i Plemenit." (Prijevod značenja,
126
Er-Rahman, 26 - 27)
Allah je iskoristio riječ “lice” pripisujući ga Sebi, kao što On ovdje kaže:
U značenju: "sve osim Mene."
Zabilježeno je u es-Sahihu preko Ebu Seleme da je Ebu Hurejre rekao:
Allahov Poslanik kaže:
‫ أال ك ُّل ش َْيء َما َخال هللاَ بَا ِط ُل‬:‫ كلمة لبيد‬:‫أصدق كلمة قالها شاعر‬
"Najistinitiji govor poezije su riječi Libida: “Uistinu, sve
osim Allaha je laž.”"
Mudžahid i es-Sevri navode vezano za Allahov Govor:
Da znači: “osim onoga što Njegovo Lice bude htjelo”, a el-Buhari ovo
prenosi u svome es-Sahihu kao dobro poznato.142
Ovdje je pogodno spomenuti korisni princip kojeg spominje Ibn Kajjim
kada kaže:
"Ovdje je princip koji se mora podvući, a to je: Ako postoji razilaženje
između Malika i Ahmeda, ili bilo koga drugog, onda neće biti ništa više od
razilaženja oko značenja ajeta, ili hadisa. Ovakvo je razilaženja između Ibn
Abbasa i Aiše, radijAllahu ‘anha, vezano za Allahov govor:
﴾١٣﴿ ‫َولَقَ ْد َرآهُ ن َْزلَةً ُأ ْخ َر ٰى‬
"On ga je i drugi put vidio." (Prijevod značenja, En-
Nedžm, 13)
Ibn Abbas kaže: "Poslanik je vidio svoga Gospodara", a Aiša kaže:
"Vidio je Džibrila."
I poput razilaženje između Ibn Mes’uda i Ibn Abbasa vezano za Allahov
govor:
﴾١٠﴿ ‫فَارْ تَقِبْ يَوْ َم تَْأتِي ال َّس َما ُء بِ ُد َخا ٍن ُّمبِي ٍن‬
"Zato sačekaj dan kad će se na nebu vidljivi dim pojaviti"
(Prijevod značenja, Ed-Duhan, 10)
Ibn Mes’ud kaže: "To je glad koja će pogoditi Kurejšije do stepena da će
142
Tefsir Ibn Kesir, tom.3, str.404.
126
jedan od njih vidjeti između njega i neba dim-izmaglicu", dok Ibn Abbas
kaže: "To je dim koji će doći na Sudnjem danu" i ovo je ispravno. I oni koji
će gledali u njega, je odlučujući dokaz koji će odvojiti ljude."143
Ibn Tejmijje kaže:
"Te’vil selefa koji je došao od ashaba je prihvaćen, jer su oni to čuli od
Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem. Ako je te’vil od nekog
drugogo mimo njih, kao npr., od tabb’ina i imama, onda mi i to također
prihvatamo. A ako je neko usamljen u svome te’vilu, mi to odbacujemo i
ostavljamo te’vil halefa."144
OSMO: Tvrdnja da je Sufjan es-Sevri te’vilio riječ: “‫ لالس تواء‬-

uzvisivanje” Allaha?
Dvojica autora tvrde (na str. 236):
"Sufjan es-Sevri je te’vilio “istiva ‘alel-Arš”, da je u značenju: “ ‫بقصد أمره‬
- Njegova naredba”, i također ajet “istiva ale’s-semai’” da znači: “ ‫ بالقصد إليها‬-
Njegovom voljom”, pogledaj Mirkatul-Mafatih, tom 2, str.137."
Ova predaja je spomenuta od strane Mula ‘Ali el-Karia u “El-Mirkah”
proizvoljno bez lanca prenosioca i bez pripisivanja ikome, tako da ovaj te’vil
od Sufjana nije poznat. Naprotiv, ono što je vrlo dobro i zasigurno prenešeno
od njega je da je rekao vezano za sva Allahova svojstva: “Ostavite ih onako
kako su došli (u ajetu ili hadisu) bez pitanja o njihovoj kakvoći.” - Ovo je
spomenuto i verifikovano ranije.145
Stoga, nije poznato da je iko od selefa te’vilio Allahov istiva
(Uzvisivanje) iznad Arša u nekom drugom smislu od uluva (Uzvišenost),
bilo da je u pitanju “istiva ‘ala” ili “istiva ila.”
DEVETO: Tvrdnja da je imam Malik te’vilio “‫ النزول‬- spuštanje”

Allaha?
Dvojica autora tvrde da je imam Malik te’vilio Allahovo svojstvo nuzula
(spuštanja), navodeći:
"Imam Malik je upitan o nuzulu (spuštanju) Gospodara, Moćnog i
Veličanstvenog, pa reče: “Njegova naredba se spušta svake noći, a što se tiče
143
Muhtesarus-sava’ik el-murselah, tom.2, str.262.
144
Ibn Tejmijje, Nakdut-Ta’sis (manuskripta), tom.2, str.220 prenešeno od
Džemal Bešira Badia, El-Eserul-Varidah ’an e’immatus-sunneh fi abvabil-i’tikad ’an
Kitab Sijar e’lamun-nubela, tom.1, str.296 (Rijad: Darul-Vatan, 1416 h.g.).
145
Sunnen et-Tirmizi, tom.3, str.50.
126
Njega, Moćnog i Veličanstvenog, On se ne spušta ili pomijera, hvaljen neka
je On, nema božanstva koje zaslužuje da se obožava mimo Njega.”"
Odgovor na ovo:
Ova predaja nije vjerodostojno prenešena od imama Malika, već je
izmišljena na osnovu sljedećeg:
Prvo: Ovo je prenešeno od jednog od Malikovih pisara, Habiba, koji se
smatra lažovom.
Ebu Da’vud kaže za njega: “On je od onih koji je najviše lagao!”, i
također kaže: “Svi hadisi od njega su izmišljeni.”
Ibn Hibban kaže: “On prenosi izmišljotine (prepisujući ih) povjerljivim
prenosiocima.”146
Ibn Adij kaže: “Uopćenost njegovih hadisa je izmišljenost tekstova sa
izvrnutim lancem prenosioca. Habib se nije stidio da izmisli hadis pripisujući
ga povjerljivim prenosiocima i njegovo stanje je da je lažov.”147
Spomenuta predaja dolazi i drugim putem kojeg spominje Ibn Abdul-
Berr u “Et-Temhidu” preko Muhammeda ibn ‘Alia Džabulia od Džami’ ibn
Suvade od Mutarrifa od imama Malika da je bio upitan o hadisu o
Allahovom spuštanju pa reče: “Njegova se naredba spušta.”148 – Međutim,
lanac ove predaje je slab, jer je u njemu Muhammed ibn ‘Ali Džabuli za
kojeg el-Hatib kaže: “Rečeno je da je ekstremni rafidijja.”149
Što se tiče Džami’ ibn Suvade, on je medžhul (nepoznat); Ed-Darekutni
u “Garaibul Hadis Malik” spominje hadis prenešen od njega i kaže: “Hadis je
batil, Džami je daif (slab).”150 Ibnul Dževzi kaže o Džami’ ibn Suvadi u “El-
Mevduat”: “Hadis je slab, Džami’ je medžhul.”151
Drugo: Ova predaja je oprečna onome što je dobro poznato i čuveno od
imama Malika da je ostavljao tekstove koji spominju Allahova svojstva
prema njihovom vanjštinskom značenju, a nije mijenjao to sa te’vilom ili
146
Mizanul-i’tidal, tom.1, str.452.
El-Kamil fi du’afa’ ir-rijal, tom.2, str.414. Dodatak prevodioca na eng.: ovo
147
također navodi El-Kadi u Tergibul-Madarik, tom.2, str.44, i također imam en-Nesa’i

u Ed-Du’afa.
148
Et-Temhid, tom.7, str.143.
149
Tarih Bagdad, tom.3, str.101; Mizanul-’i’tidal, tom.3, str.675 i Lisanul-Mizan,
tom.5, str.303.
150
Mizanul-’i’tidal, tom.1, str.387 i Lisanul-Mizan (Medina, KSA: Mekteba
el-’Ulum ve’l-Hikam, prvo izdanje), tom.2, str.93.
151
Ibn Sabt ibn el-’Ajami, El-Kešful-Hasis, str.83.
126
bilo čime drugim. Primjer ovome je predaja Velida ibn Muslima gdje on
kaže: “Pitao sam Evzai’u, Sufjana es-Sevrija, Malika ibn Enesa i Lejsa ibn
Sa’da o hadisima koji spominju ru’ju (viđenje Allaha na Sudnjem danu), pa
oni rekoše: “Ostavi ih kako su došli bez pitanja o njihovoj kakvoći.”"152
A također i u dobro poznatim i čuvenim predajama kada je imam Malik
bio upitan o kakvoći istiva’a (Allahovog uzvisivanja), pa je rekao: “Nije nam
nepoznato da se Allah uzvisio, ali nam je kakvoća toga nepoznata.”153
Prenešeno je od Ibn ebu Zemanejna u “Usulus-Sunne” gdje navodi u
Poglavlju: Vjerovanje u nuzul (Allahovo spuštanje):
“Od govora ehlus-sunneta je da se Allah spušta na dunjalučko nebo,
vjerujući u to bez ograničavanja Njega.” - On zatim spomenu hadis preko
Malika i drugih i reče: “Vehb nas je obavijestio od Ibn Vade od ez-Zuhria od
Ibn ‘Ibada da je rekao: “Došao sam do šejha Malika, es-Sufjana, Fudajla ibn
Ijjada, Isa ibn el-Mubareka i Vekie, i svi oni su govorili: “En-nuzul
(Allahovo spuštanje) je istina.”154
Ovo je dobro poznato i čuveno od imama Malika. A što se tiče govora
dvojice autora (na str.130) vezano za njihovo branjenje slabosti navedenih
predaja riječima:
“Osim što drugovi mezheba bolje znaju o izjavama njihovih imama od
drugih, posebno ako je predaja dobro poznata kod njih i čuvena.”
Ja ne znam da li dvojica autora uopće znaju šta znači riječ “čuvena”?!
Jer predaja koja je dobro poznata i čuvena od imama je ona koja je prenešena
od njega posredstvom više puteva i od strane njegovih najpoznatijih drugova
i savremenika. A što se tiče onoga što od njega prenesu kasniji učenjaci sa
izmišljenim lancem prenosioca, bez vjerodostojne osnove od imama, bez
Zabilježili El-Adžuri u Eš-Šer’iah, str.327; Ibn Betta, El-Ibane, tom.3, str.241;
152
Ed-Darekutni, Es-Sifat, str.172; Es-Sabuni, I’tikad ehlul-hadis, str.68; El-Laleka’i,

tom.3, str.527; Ibn ‘Abdul-Berr, El-Istizkar, tom.2, str.513; El-Bejheki, Sunnen,
tom.3, str.4 i El-Esma’ ve’s-sifat, str.569 i El-i’tikad, str.123. Šejhul-islam Ibn
Tejmijje u Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.39 pripisujući predaju El-Halalu.
153
Zabilježio El-Bejheki sa ispravnim lancem u El-Esma’ ves-sifat, str.515 i u El-
i’tikad, str.119; Ibn el-Mukri, Medžma’, str.311; Es-Sabuni, I’tikad ehlul-hadis,
str.45. Šejhul-islam Ibn Tejmijje u Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.40 pripisujući
predaju Ebuš-Šejhu el-Asbahaniu. Dodatak prevodioca na eng.: Također bilježe
i El-Begavi u Šerhus-sunne (Bejrut: El-Mektebet el-islami, 1403 h.g., drugo izdanje,
izdanje Zuhejr eš-Šaviš i Šu'ajb el-Arnaut), tom.1, str.171; El-Laleka’i u Šerh usul el-
i’tikad, tom.2, str.398; Ibn ebi Zejd el-Kajravani u El-Džami’ fi’s-sunnen, str. 123;
Ebu Nu’ajm u El-Hiljah, tom.6, str.325-326); Ibn ‘Abdul-Berr u Et-Temhid tom.7,
str.151 i Ibn Hadžer u El-Feth (Kairo: Darur-Rejan li’t-Turas, 1409 h.g., drugo
izdanje, izdanje Muhibud-dinn El-Hatib), tom.13, str.407.
154
Usulus-sunne, str.110-113.
126
spominjanja ovih predaja od njegovih povjerljivih drugova koji su bili sa
njim i onih koji nisu zapisali ovo u njihovim knjigama koje prenose od
njihovog imama – onda, kako nešto takvo može biti smatrano dobro poznato
i čuveno od njega?!! Ovakva predaja nije potvrđena od imama Malika, a da
ne spominjem da nikako nije dobro poznata od njega. Ona je prenešena samo
od onih koji vjeruju u te’vil Allahovih svojstava i da se ne uzimaju prema
vanjštinskom značenju. Kao rezultat toga, oni su zadovoljni sa sličnim
predajama kako bi se okrenuli od Kur’ana, sunneta, onoga što je u izobilju
prenešeno od selefa ovoga ummeta i onoga što je dobro poznato od imama.
Čak šta više, dovoljno ti je to što odbačene predaje nisu spomenute u
nijednoj knjizi sunneta koje spominju vjerovanje selefa i njihove izjave, niti
u jednoj jedinoj knjizi od drugova imama Malika gdje se nalaze sačuvani
njegovi stavovi i predaje, kao što je u djelu “El-Mudavanah”, isl.. A također
nije spomenuto ni u djelima koje spominju vjerovanje imama Malika, kao što
je knjiga “Er-Risala” od Ibn ebi Zejda el-Kajravanija. Pa kako je onda
moguće, nakon svega spomenutog, da je ova predaja koju spominju dvojica
autora “dobro poznati” i “čuveni” stav imama Malika?!!
DESETO: Tvrdnja da je imam Ahmed ibn Hanbel te’vilio Allahovo

svojstvo “‫ مجيء‬- dolaska” na Sudnjem danu?
Dvojica autora tvrde da je imam Ahmed te’vilio Allahovo dolaženje
rekavši:
“Spomenuto je u “El-Bidaje ven-nihaje” od imama El-Hafiza Ibn
Kesira: “El-Bejheki prenosi od el-Hakima, od ‘Amra ibn es-Samaka, od
Hanbela da je Ahmed ibn Hanbel te’vilio ajet:
﴾٢٢﴿ ‫صفًّا‬
َ ‫صفًّا‬ ُ َ‫ك َو ْال َمل‬
َ ‫ك‬ َ ُّ‫َو َجا َء َرب‬
U značenju: “Kada Njegova nagrada dođe.” Nakon čega el-Bejheki reče:
“U ovom senedu nema problema.”
Zatim dvojica autora spominju:
“Ibnul Dževzi prenosi od el-Kadi Ebu Ja’le, od imama Ahmeda vezano
za Allahov govor:
﴾٢١٠﴿ .. ‫هَلْ يَنظُرُونَ ِإاَّل َأن يَْأتِيَهُ ُم هَّللا ُ فِي ظُلَ ٍل ِّمنَ ْال َغ َم ِام‬
"Čekaju li oni da im Allah dođe u tminama oblaka?!.."
Ovdje je namjeravano: “‫ قدرته وأمره‬- Njegova odredba i naredba.”
126
Na ovo se može odgovoriti sa sljedećim:
Prvo: Ova predaja od Hanbela, pripisana imamu Ahmedu, ako je uopće
vjerodostojna, je izrečena prilikom njegove rasprave sa džehmijjama po
pitanju Kur’ana. Šejhul-islam, Ibn Tejmijje, spominje ono što navodi Ibnul
Dževzi i što prenosi od el-Kadi Ebu Ja’le, pa kaže:
“Ja kažem: “Ovo je spomenuto od el-Kadija i drugih da Hanbel prenosi
od Ahmeda u “Kitabul-Mihne” da je on ovo spomenuo tokom rasprave sa
džehmijjama u vrijeme mihne kada su oni kao argument pokušali iskoristiti
riječ “dođe” iz Sure El-Bekare i Alu-‘Imran rekavši: “Jedino stvorenja
dolaze!”, našta ih imam Ahmed skrenu od ovoga govorom:
﴾٢٢﴿ .. ‫ك‬ َ ُّ‫َو َجا َء َرب‬
"..dođe Gospodar tvoj.. " (Prijevod značenja, El-Fedžr, 22)
﴾٢١٠﴿ .. ُ ‫ يَْأتِيَهُ ُم هَّللا‬..
"..da im Allah dođe?!.." (Prijevod značenja, El-Bekare,
210)
Namjera sa riječju “doće” iz Sure El-Bekare i Alu-‘Imran je da će doći
njihova nagrada, kao što Allah kaže:
﴾٢٢﴿ .. ‫ك‬
َ ُّ‫َو َجا َء َرب‬
"I kada dođe Gospodar tvoj.. " (Prijevod značenja, El-
Fedžr, 22)
U značenju: “Njegova odredba i naredba.”155
Ovo ukazuje da je imam Ahmed ovo rekao samo tokom rasprave ništeći
time argument iskorišćen od strane onoga sa kojima se raspravljao
posredstvom kontra-argumenta njihovim sopstvenim govorom i akidom, jer
su džehmijje te’vilile Allahovo dolaženje kao “dolaženje Njegove naredbe”,
a ne da će lično On doći. Stoga, prema džehmijjama, ovo ukazuje da sve što
se opiše kao “dolaženje” da je to stvoreno, pa je imam Ahmed raspravljao sa
njima na ovom temelju. Slično tome, Allah opisuje Svoj govor, Kur’an, sa
“dolazi” kao što je to došlo u hadisu:
‫تجيء البقرة وآل عمران كأنهما غيايتان‬
"Sure el-Bekare i Ali-Imran će doći u obliku dva oblaka."
Međutim, ovo ne ukazuje da je Njegov govor stvoren kako oni tvrde
uzimajući Njegovo dolaženje da je u značenju dolaženja Njegove odredbe i
naredbe.
Znači, imam Ahmed je ovo spomenuo u liniji rasprave primoravajući
onoga sa kojim se raspravljao da se u svemu drži svoje akide (a ne samo kad
155
Ibn Tejmijje, Medžmu’ el-fetava, tom.16, str.405.
126
mu to odgovara), a ne nikako da je to baš njegova akida. Dakle, el-muradeh
(kontra-argument) ne čini nužnim vjerovanje u to ili tačnost onoga što je
takav kontra-argumentovao.
Drugo: Ovo je oprečno onome što je naveliko i čuveno prenešeno od
imama Ahmeda vezano za ovu temu, jer je on smatrao da se hadisi o
Allahovim svojstvima trebaju ostaviti onako kako su došli prema njihovom
vanjštinskom značenju bez te’viljenja ili sličnog. Nadalje, sami Hanbel
prenosi od imama Ahmeda da se te’vil neće nikako činiti.
Hanbel ibn Ishak kaže:
“Rekao sam Ebu ‘Abdullahu, imamu Ahmedu: “Allah se spušta na
dunjalučko nebo?” – pa on reče: “Da!” Ja rekoh: “Spuštanje Njegovog
znanja ili čega?” – on reče: “Šuti!” Pa se žestoko naljuti i reče: “Šta je sa
tobom i ovim? Ostavi hadise onako kako su došli bez pitanja o kakvoći.”156
Hanbel kaže:
“Upitao sam ‘Abdullaha, imama Ahmeda, o hadisima koji su prenešeni
vezano za Allahovo spuštanje na dunjalučko nebo, o viđenju Allaha na
Sudnjem danu, stavljanju Njegovog stopala u džehennemsku vatru i sličnim
hadisima pa mi reče: “Mi vjerujemo u ove hadise, prenosimo ih i nikako ih
ne odbacujemo. Mi znamo da ono što je došlo od Allahovog Poslanika, da je
to istina, ako je lanac prenosioca vjerodostojan. Mi ne odbacujemo ono što je
Allah rekao i mi Njega ne opisujemo više od onoga kako je On Sam Sebe
opisao ne ograničavajući Ga. Nema ništa slično Njemu, a On sve čuje i vidi.”
Hanbel zatim spomenu drugi govor imama Ahmeda:
“Nema ništa slično Njemu u Njegovom biću, kao što je On opisao Sam
Sebe, Allahova svojstva nisu niti ograničena, niti mi njih znamo, osim samo
ono kako je On opisao Sam Sebe.” On (imam Ahmed) zatim reče: “On sve
vidi i čuje bez ograničenja ili procjene. Njegova svojstva ne dosežu oni koji
Ga opisuju i mi ne idemo iznad Kur’ana i hadisa. Mi kažemo samo onako
kako je On rekao opisujući Sam Sebe i mi ne idemo iznad toga. Mi
vjerujemo u sve iz Kur’ana, u muhkem i mutešabih, i mi ne umanjujemo
nijedno Njegovo svojstvo sa nikakvom odurnošću. Sve sa čime je On Sam
Sebe opisao, sa: govorom, nuzulom (spuštanjem) i da će približiti neke svoje
robove Sebi na Sudnjem danu i da će staviti Svoje stopalo u vatru, sve to
ukazuje da će se Allah vidjeti na ahiretu.”157
El-Kadi Ebu Ja’la navodi u “Ibtalut-te’vilat”:
156
Ibtalut-te’vilat, tom.1, str.75.
157
126
“Jusuf ibn Musa reče Ebu ‘Abdullahu, imamu Ahmedu: “Allah se spušta
na dunjalučko nebo kako On hoće i mi to ne opisujemo?” – Pa mu imam
Ahmed reče: “Tako je!”158
Ishak ibn Mensur kaže:
“Rekao sam Ahmedu: “Naš Gospodar, Moćni i Veličanstveni, se spušta
na dunjalučko nebo u zadnjoj trećini svake noći. Šta ti kažeš o ovakvim
hadisima?” – Imam Ahmed reče: “Sahih (vjerodostojni) su!”
Ahmed ibn el-Husajn ibn Hasan kaže:
“Rekoh Ebu ‘Abdullahu, imamu Ahmedu: “Allah, hvaljen je On, se
spušta na dunjalučko nebo svake noći?” – Imam Ahmed reče: “Tako je!” - Bi
mu rečeno: “U Ša’banu kao što je spomenuto u predaji?” – Pa on reče: “Da!”
El-Kadi Ebu Ja’la kaže:
“Ahmed kaže u “Er-Risaletehu ila’ Musaddad (Pismo Musadadu)” da se
Allah, Moćni i Veličanstveni, spušta svake noći na dunjalučko nebo i da Arš
Njega ne obuhvata.”
El-Kadi kaže u dodatku na ovo:
“Ahmed je jasno naglasio da Arš ne obuhvata Allaha, i ovo je naš govor
vezano za riječi:
﴾٢٢﴿ .. ‫ك‬
َ ُّ‫َو َجا َء َرب‬
"I kada dođe Gospodar tvoj.. " (Prijevod značenja, El-
Fedžr, 22)
Namjera ovdje je da će Allah Svojim bićem doći, a ne u smislu
pomjeranja.”159
Izjave imama Ahmeda da se Allah spušta i da Ga Arš ne obuhvata
pokazuje da je Allahovo spuštanje jasno i vezano za Allaha, a ne za Njegovu
odredbu ili naredbu. Dobro je poznato da ko god vjeruje da Allah nije iznad
Svoga Arša, da takav ne vjeruje u Njegovo spuštanje. Ovo potvrđuje da je
ova predaja šaz (čudna) i grješka od strane Hanbela.
Ibn Kajjim kaže:
“Poznato je da se Hanbel nađe sam u prenošenju onoga što je oprečno
njegovom mezhebu. Stoga, ako je on oprečan onome što je dobro poznato
(učenjacima Hanbelija kao) Halalu i njegovom drugu ‘Abdul-Azizu, oni neće
verifikovati takve predaje.”160
158
159
126
Šejhul islam, Ibn Tejmijje, kaže:
“Ovo je ono što Hanbel prenosi i vezano za diskusiju koja se dogodila
tokom mihne, a on ne prenosi kao ‘Abdullah ibn Ahmed, Salih ibn Ahmed,
el-Mirvezi, i drugi.”161
Uistinu, predaja (gdje se pojavljuje te’vil) nije spomenuta od strane
imama Ahmeda u njegovom djelu “Er-Redd ale’l-džehmijje ve zenadeka”
kada je diskutovao o onome što oni koriste od hadisa za govor da je Kur’an
stvoren. Dvojica autora komentarišu riječi šejhul-islama, Ibn Tejmijje, i
potkrepljuju predaju sa govorom:
“A što se tiče statusa da je ne činjenje te’vila ono što je čuveno od
imama Ahmeda, onda ova predaja nije tome oprečna, jer nešto može biti
čuveno i često prenešeno od imama, dok, opet, nešto drugo također može biti
verifikovano od njega što spada u ono što je rijetko. Sve ovo je slučaj kada
nema oprečnosti između dva stava kao u stvarima o kojima smo prethodno
diskutovali. Stoga, prenešeno je od selefa da su se oni klonili te’vila i mrzeli
zalaženje u to, dok opet postoje predaje da oni čine te’vil nekih izraza. Stoga,
nema problema ni u jednom od ova dva pristupa.”
Nema sumnje da ovaj njihov govor demonstrira manjak akademske i
intelektualne verifikacije, jer imam Ahmed i selef nisu samo puko
zabranjivali te’vil, već su ga zabranjivali najstrožije presuđujući da je osoba
koja to čini novotar, te nametali drugima da takve napuste i da na njega
upozore. Također postoji i idžma’ (konsenzus) vezano za neispravnost
činjenja te’vila, što je već spomenuto u njihovim predajama. Stoga, kako je
moguće da imam Ahmed i selef sami zapadnu u takvo nešto?!! I kako može
neko reći: “Ovo nije oprečnost” ili da “u tome nema problema”??? Ako ovo
nije oprečnost, onda mi ne znamo šta je to oprečnost!
JEDANAESTO: Tvrdnja da je el-Buharija te’vilio svojstvo “‫ الضحك‬-

smijeha” Allaha?
Dvojica autora tvrde da je el-Buharija te’vilio Allahovo svojstva smijeha
i prenose od el-Bejhekija iz “El-Esmai ves-sifat”:
“El-Buharija kaže: “Značenje smijeha je: “‫ الرحمة‬- milost.”
Ovo nije verifikovano od el-Buharije iz više razloga:
160
Ibnul-Kajjim, Muhtesarus-sava’ik el-murselah ’ale’l-džehmijje ve’l-mu’attileh
(Mektebet er-Rijad el-Hadisah), tom.2, str.260.
161
Medžmu’ el-fetava, tom.5, str.399.
126
Prvo: El-Bejheki ovo pripisuje el-Buhariji bez lanca prenosioca rekavši:
“A što se tiče “smijeha” spomenutog u predaji, prenešeno je od Faraba, od
Muhammeda ibn Ismaila el-Buharije da je rekao: “Značenje smijeha je
zapravo: “milost.”"
Može biti slučaj da je on ovo uzeo od Hattabija koji u djelu “Alamus-
Sunne” navodi nakon spominjanja hadisa od Ensarija i njegove žene:
“Allah se čudi, smije, itd.., itd..”: “Ebu ‘Abdullah kaže: “Značenje
smijeha je “milost” i ova predaja je od Farabija a ne od Ibn Ma’kala.”162
Ibn Hadžer komentariše o ovome u “El-Fethu” pa kaže: “Kažem: Ja ovo
nisam našao u kopiji el-Buharije koju posjedujemo kod nas.”163
Drugo: Ovo je oprečno onome što je dobro poznato od vjerovanja
imama el-Buharije i od njegovih šejhova kao što su imam Ahmed, Ishak,
Ebu ‘Ubejde i drugih imama od selefa, da oni potvrđuju Allahova svojstva
onako kako su došla (u predaji) prema njihovom vanjštinskom značenju bez
te’vilenja ili bilo čega drugog. A potkrepljenje vjerovanja imama Buharije će
kasnije uslijediti (u zasebnom govoru).
ZAKLJUČAK POGLAVLJA
Sljedeće nam je postalo jasno:

Prvo: Nijedno slovo od selefa nije prenešeno a da se u njemu opravdava
korišćenje te’vila. – Ovo dokazuje ono što smo spomenuli da se selef slaže
da je neispravno i zabranjeno te’viliti Allahova svojstva i da je obaveza da se
ostave i uzmu prema vanjštinskom značenju bez tešbiha (poređenja Allaha sa
stvorenjima) i tekjifa (zalaženje u kakvoću Allahovih svojstava).
Drugo: Neispravnost tvrdnje dvojice autora da je te’vil prenijet od
selefa čime se poništava njihov temelj i drugi stub na kojem su njihove
knjige zasnovane, a gdje oni tvrde da je selef bio između te’vila i tefvida
Allahovih svojstava. Stoga, ako su njihove tvrdnje tevfida poništene, kao što
smo to već spomenuli, onda je time također i njihova tvrdnja te’vila
poništena, te ovim dolazimo do toga da su njihove knjige uspostavljene na
batilu (netačnostima i neistinama)!
Treće: Također je vidljivo da su dokazi koje dvojica autora navode
slabi, jer se oni pozivaju na odbačene predaje i predaje ashaba i selefa koje
162
El-Hatabi, E’lamus-sunnen (Mekka el-Mukerrema, KSA: Ummul-Kura’
univerzitet, 1409 h.g., prvo izdanje, izdanje Muhammed ibn Sa’d ibn ’AbdurRahman
el-Sa’ud), tom.2, str.1367. Dodatak prevodioca na eng.: Ibn Ma’kal je preselio
295 h.g..
163
Fathul-Bari, tom.8, str.501.
126
nemaju nikakvog utemeljenja. Dakle, oni nisu našli ništa vjerodostojno od
selefa što bi podržalo njihove tvrdnje, te se nakon ovako iscrpne studije,
postavlja pitanje: Kakvo je to vjerovanje kada ne može biti uspostavljeno,
osim na odbačenim i nevažećim predajama?!!
126
ČISTOĆA I UDALJENOST IMAMA OD VJEROVANJA
I UBJEĐENJA EŠ’ARIJA164
Dvojica autora pokušavaju potvrditi da je selef spadao u eš’arije sa

obiljem njihovih sljedbenika od povjerljivih imama ummeta. Kao rezultat
toga, dvojica autora uključuju mnoge učenjake znane i poznate po
metodologiji selefa među eš’arije. Dvojica autora čak i pretjeruju pa ashabe
uključuju među mutekelimune! Zbog toga dvojica autora upadaju u okrilje
gdje se bojati da su iznijeli zablude i potvore protiv imama. Oni zbog toga
uključuju mnoge među eš’arije bez verifikacije, iznoseći mišljenja,
pretpostavke, razne hikaje i slično tome ne bi li potvrdili svoju priču, što je
oprečno preciznom akademskom istraživanju i šer’iatskoj verifikaciji kojom
nas je naš Gospodar obavezao. Dobro je poznato da su najvažniji izvori iz
kojih je moguće shvatiti metodologiju ili vjerovanje određenog učenjaka
vraćanje na ono što on sam spominje u svojoj knjizi i što je dokumentovano
od njega.
Stoga, ako učenjak posjeduje djelo u kojem spominje pitanja vjerovanja
zajedno sa izlaganjem svoje metodologije i puta, onda su takva djela
primarni izvor prilikom saznavanja njegovog vjerovanja.
Dakle, iz izloženog, nalazimo da su se dvojica autora okrenuli od onoga
što su sami imami pisali, pojasnili i manifestovali u svojim djelima, i
namjesto toga uzeli razne priče i hikaje prilikom saznavanja onoga kako je
on vjerovao! Međutim, takve priče i hikaje se ne mogu uzeti prije onoga što
je sami taj učenjak napisao i pojasnio u svojim djelima.
U ovoj našoj studiji mi ćemo vidjeti nekoliko primjera ove njihove
metode, što je udaljeno čak i od osnovnih koraka akademskog istraživanja.
Ja ću spomenuti neke učenjake koje oni pripajaju eš’arijama pojasnivši da su
oni zapravo bili potpuno oprečni putu eš’arija. A kako knjiga ne bi bila
obimna, ja neću spominjati sve one koje su oni lažno pripojili eš’arijama.
164
Strana 595 u orginalu knjige na arapskom jeziku.
126
POGLAVLJE
SPOMEN NEKIH UČENJAKA KOJI EŠ’ARIJE

PRIPAJAJU SEBI UZ POJAŠNJENJE DA SU ONI
ČISTI OD TOGA
El-imam, el-hafiz, el-hudždže, Muhammed ibn Ismail el-Buhari (p.

256 h.g.):
Dvojica autora tvrde da se el-Buhari slagao sa vjerovanjem Ibn
Kullaba!?
Ovo je samo puka tvrdnja lišena akademskog izlaganja i historijske
stvarnosti, jer je el-Buhari, rahimehullah, vođa u hadisu, odnosno, bio je
imam na dunjaluku u svome vremenu i nosioc zastave hadisa među
učenjacima hadisa. Ovo nije čudno jer je bio učenik imama sunneta, na čijem
čelu je bio neprikosnoveni imam ehlus-sunneta, imam Ahmed ibn Hanbel.
Također je bio učenik Ishaka ibn Rahaveja, Ebu Nu’ajma el-Fadla ibn
Dukajna, Ebu ‘Ubejde el-Kasima ibn Selama i drugih imama sunneta i
drugih od selefa.
Ko god pogleda ono šta je el-Buhari pisao u svome “Sahihu” i drugim
knjigama će zasigurno saznati da je on bio na akidi (vjerovanju) sljedbenika
predaja, a ne nap utu mutekelimuna i kelama.
On je apsolutno potvrđivao sva Allahova svojstva bez tešbiha, tekjifa i
bez negacije stvarnosti svojstava. On je u “Sahihu” naslovio jedno poglavlje
sa “Kitabut-tevhid” u kojem potvrđuje Allahova svojstva na temelju
metodologije selefa i imama, a ne na temelju kelama! On spominje 58
poglavlja koja potvrđuju Allahova svojstva, poput:
Poglavlje: Allahov govor:
"..Allah vas na Sebe upozorava.!" (Prijevod značenja, Ali-
Imran, 28)
Potvrđujući Allahovo svojstvo “nefsa.”
Potvrđujući Allahovo svojstvo “lica.”
"..i da rasteš pod okom Mojim. (Prijevod značenja, Ta ha,
126
39)
Potvrđujući Allahovo svojstvo “oka.”
Potvrđujući Allahovo svojstvo “ruku.”
"..a Njegov je prijesto iznad vode bio..!" (Prijevod
značenja, Hud, 7)
"..On je Gospodar Arša veličanstvenoga!'" (Prijevod
značenja, Et-Tevba, 129)
Potvrđujući Allahovo svojstvo uluva (uzvišenosti) iznad svih Njegovih
stvorenja i svojstvo istiva’ (uzvisivanja) i uzdignuća iznad Arša, spominjući
govor Ebu ‘Alijeh i Mudžahida koji kažu: “Istiva’ je: ‘ala i irtefe’a (uzvisio
se iznad i na njega)”, nakon čega spomenu hadis o uzvišenosti Allaha iznad
svega i da je On iznad nebesa.
"..svakog časa On se zanima nečim." (Prijevod značenja,
Er-Rahman, 29)
I Allah kaže:
"..Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti."
(Prijevod značenja, Et-Talak, 1)
A da ovo ne sliči u ničemu onome kako stvorenja nešto rade.” U ovome
je dokaz da je Allah opisan sa time da radi šta On hoće.
Poglavlje o potvrdi svojstva Allahovog govora, poput: “Poglavlje:
Potvrda da je Allahov govor od slova i glasa” i “Poglavlje: Gospodar priča sa
Džibrilom i poziva meleke.”
Poglavlje: ono što je došlo po pitanju stvaranja nebesa, zemlje i drugih
stvorenja i da su to djela Gospodara i Njegova naredba. Gospodar, sa Svojim
svojstvima, djelima i naredbom, je Stvoritelj stvorenja i nije stvoren. Sve što
je rezultat Njegovih djela, naredbe i stvaranja je stvoreno i dovedeno u
postojanje.165
Po pitanju imana on kaže:
165
126
“Poglavlje: “Poslanik, s.a.w.s., je namaz nazvao “djelom””, potvrđujući
da su djela od imana.”
"Kad Allah stvara i vas i ono što napravite?" (Prijevod
značenja, Es-Saffat, 96)
Poslanik, s.a.w.s., je namaz nazvao sa “iman.”
El-Buhari također kaže: “Prenosim od preko 1080 učenjaka, a svi su oni
bili sljedbenici hadisa koji govore: “Iman je govor i djelo, povećava se i
smanjuje!”.”166
Dobro je poznato da ova stvar oponira vjerovanju i ubjeđenju eš’arija
koji smatraju da je iman samo tasdik (potvrda srca) a da djela nisu od imana.
On ovo često napominje u “Kitabut-tevhid” u svome “Sahihu” u mnogim
poglavljima, u kojima potvrđuje sva Allahova svojstva onako kako su
spomenuta u Kur’anu i sunnetu bez te’vila i tahrifa.
Ez-Zehebi kaže u “El-uluv’”:
“Imam ‘Abdullah Muhammed ibn Ismail kaže pri kraju “El-Džami’us-
sahih” u “Kitab er-redd ‘ale’l-džehmijje”: “Poglavlje: govor Allaha:
"..a Njegov je prijesto iznad vode bio..!" (Prijevod
značenja, Hud, 7)
Kaže Ebu ‘Alijeh: “Istiva iles-semai’ je: irtefe’a”, dok Mudžahid kaže:
“Istiva je: ‘ala ale’l-Arš”, i kaže Zejneb, majka vjernika, radijAllahu ‘anha:
“Udao me je Allah iznad sedam nebesa!”
Zatim spomenu poglavlja o Allahovim svojstvima koje džehmijje
negiraju, poput svojstava el-uluva’, govora, dvije ruke, dva oka, spominjući
ajete i hadise kao dokaze. Primjer tome je: “Poglavlje: govor Allaha:
"..K Njemu se dižu lijepe riječi.." (Prijevod značenja,
Fatir, 10)
I poglavlje: govor Allaha:
I poglavlje: govor Allaha:
"..i da rasteš pod okom Mojim. (Prijevod značenja, Ta ha,
39)
I poglavlje: “Govor Gospodara, Uzvišenog i Veličanstvenog, sa
166
126
Poslanicima.” Postoje druga slična poglavlja koje nakon što ih razumna
osoba pročita saznaje da džehmijje odbacuju takvo vjerovanje i mijenjaju
riječi sa njihovih mjesta. Imam el-Buhari ima posebnu knjigu pod naslovom
“Kitab efalu’l-‘ibad” po pitanju Kur’ana.167
Imam el-Buhari je također napisao knjigu “Halk ef’alul-‘ibad ve er-redd
‘ale’l-džehmijje ve ashabut-te’vil” gdje izlaže naka pitanja vjerovanja prema
shvatanju ehlus-sunneta vel-džema’ta i prenosi mnoge tekstove selefa i
imama po pitanju Allahovih svojstava.
Mi smo spomenuli neke tekstove u ovoj našoj knjizi poput izjave imama
i selefa o Allahovom uluvu (uzvišenosti) iznad Njegovih stvorenja,
Allahovom govoru i potvrdi da je Allahov govor sa glasom. On kaže:
“Allah poziva glasom kojeg čuju i oni udaljeni i oni u blizini, i to je
slučaj samo sa Allahovim govorom i ničijim drugim mimo Njega. Ebu
‘Abdullah kaže: “U ovome je dokaz da Allahov glas ne sliči glasu stvorenja,
jer glas Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog, se čuje iz daljine kao što se čuju
iz blizine. Meleki su zadivljeni Njegovim glasom, a Allah kaže:
"..Zato ne činite druge Allahu ravnim - a vi znate!"
All h has no partner or likeness vith His Attribute and there is nothing in
creation that has His Attributes.2
This is an Attribute that the ’Ash’ar s unanimously agree is rejected and
that All h is exalted from being described vith it, based on the claim that it is
tashbeeh and based on their principle of “internal kal m”. Al-Bukh r
affirmed the Speech of All h and that it is vith letter and sound.
This invalidates the claim that Im m al-Bukh r vas affiliated to, or
influenced by, ibn Kull b, because the issue of “internal kal m” is of the most
famous issues in vhich ibn Kull b opposed the Salaf. For that reason, Im m
M lik vas severe against him and instructed that al-H rith al-Muh sib be
boycotted as a result. The vay of al-Bukh r in his Saheeh in Kit b ut-Tavheed,
and likevise in his book Khalk Af’ l ul-’Ib d, in corroborating creed is
apparent in it being upon the manhaj and vay of the Salaf vho placed the
Book and Sunnah as a foundation to follov and then folloved it up vith the
vords of the Salaf from the Sah bah, T bi’een and the Ummah. Likevise, al-
Bukh r ’s chaptering of creedal issues clearly indicate that he vas not of the
Mutakallimeen (speculative rhetorical theologians); rather he vas clearly
distinct from them. Vhat certifies that al-Bukh r did not agree vith ibn Kull b
167
p.137.
126
Al-’Uluvv, p.186
______________________________________________________________________________
1 123
©Khalk
2 SalafiManhaj 2008
Af’ l ul-’Ib d (Cairo: Maktabat ut-Tur th al-Isl m , ed. Ab H jir Muhammad as-Sa’eed bin Bisy n ),
is that al-Bukh r did not mention ibn Kull b vithin any of his books at all and
did not refer to his vords! Neither did al-Bukh r refer to any of ibn Kull b’s
companions such as al-H rith al-Muh sib , al-Kal nis ,1 al-Kar b s and others.
Neither in his Saheeh, nor his T reekh, such as T reekh ul-Kabeer, al-Avsat,
as-Sagheer and neither in his other books such as the book Khalk Af’ l ul-’Ib
d.
Im m Ab Ja’far Muhammad bin Jareer at-Tabar (d. 310 AH/922
CE):
He vas an Im m of knovledge, a Mujtahid, the scholar of his era Ab
Ja’far at-Tabar the author of beneficial vorks, from Amul in Tabarist n. He
has tvo vorks in creed at-Tabseer f Ma’ lim id-Deen and Sareeh us-Sunnah
and vithin these books he acknovledges the creed and clarifies his manhaj
and vay, not to mention vhat he authored vithin his great tafseer. Yet vith the
fact that these tvo books are extant, the tvo authors did not transmit even one
letter from them and did not refer to them at all, yet still claimed that at-
Tabar vas ’Ash’ar !!? Ve have transmitted much from his vorks in regards to
issues of creed vithin this very book. Here ve vill certify vhat ve have
transmitted from him and expand further on:
All h’s ’Uluvv vith His Essence over His creation:
Adh-Dhahab stated in al-’Uluvv:
The tafseer of ibn Jareer traverses the vay of the Salaf in affirmation (of
the Attributes) and transmitted the saying of All h,
“Then He directed Himself to the heaven...” {al-Bakarah (2): 29}
From Rab ’ bin Anas that the meaning is: risen above. He also
transmitted in regards to the tafseer of,
Fali ajet
And in all other instances in the Kur’ n means: high above and risen
over. He relayed the saying of Mujahid and then said: there is no Islamic sect
vho denies this except for the Jahmiyyah and others.1
Ibn Jareer says in the tafseer of the verse,
“There is in no private conversation three but that He is the fourth
of them...” {al-Muj dilah (58): 7}
The meaning of:
“...He is the fourth of them...” {al-Muj dilah (58): 7}
Is that: He is vith them vith his knovledge and He is over His Throne as
’Abdull h bin Ab Zayd narrated to me saying: Nasr bin Maymoon al-
126
______________________________________________________________________________ 124
© SalafiManhaj 2008
Madroob narrated to me saying: Bakeer bin Ma’roof narrated to us from
Muk til bin Hay n from ad-Dahh k vho said about,
“There is in no private conversation three but that He is the fourth
of them...” {al-Muj dilah (58): 7}
That He is over His Throne and is vith them vith His Knovledge.1
Affirming All h’s Tvo Hands:
He regarding the saying of All h,
“Rather, both His Hands are Outstretched...” {al-M ’idah (5): 64}
The people of discussion and interpretation have differed over the
meaning of the verses, some said it means “His Tvo Bounties” (Ni’mat hu),
others said it means “pover” (Kuvvah) vhile other said it means “His
Dominion” (Mulkuhu). Some others from them said that “it is one of His
Attributes and indicates His Hands vhich are not like the limbs of Ban dam.”
This group continued by saying that All h, Exalted be His Mention, informed
of His specifying dam vith being created by His Hand and they said: “If the
meaning of “al-Yad” vas Ni’mah or “al-Kuvvah” or “al-Mulk” then it vould
be understood from this that dam vould not have been particularised vith it
because all of All h’s creation are created by His Pover (Kuvvah) and He
vills blessing (an-Ni’mah) in His creation and All h is the Possessor (al-M
lik) of all of them.”
Up to vhere he said:
They say in regards to All h’s saying,
His informing His servants that His Blessing is innumerable, as ve
described, does not make sense therefore in the language of the Arabs that
the dual can indicate plurality? This results from the error of the one vho
says that “al-Yad” means in this instance “an-Ni’mah” and the accuracy of
the vho says that the Hand of All h is His Attribute. They said: “So vith this
the narrations are manifest from the Messenger of All h (sallall hu ’alayhi
vassallam) and this is vhat the ’Ulama and commentators have held.”1
Affirming All h’s Coming:
He stated in regards to the tafseer of
“Do they [then] vait for anything except that the angels should come
to them or your Lord should come or that there come some of the signs
of your Lord? The Day that some of the signs of your Lord vill come no
soul vill benefit from its faith as long as it had not believed before or had
126
______________________________________________________________________________ 126
©1 SalafiManhaj 2008
Tafseer at-Tabar , vol.18, p.12
earned through its faith some good. Say, "Vait. Indeed, ve [also] are
vaiting."” {al-An’ m (6): 158}
All h, glorified be His Praise, says: O Muhammad, do those vho ekuate
idols vith their Lord vait for the angels to come to them vith death and take
their souls or for their Lord to come to them on the Day of Judgement?
Affirming the Attributes in the Real Sense vithout Tashbeeh:
At-Tabar stated in at-Tabseer f Ma’ lim id-Deen:
All h mentioned His Names and Attributes in His Book and His Prophet
informed his Ummah of them. None of the creation is able to comprehend
the Attributes vhich are based on proofs from the Kur’ n vhich revealed them
and on vhat has been authenticated as a saying of the Messenger of All h
(sallall hu ’alayhi vassallam). Vhatever is contrary to this, after the proofs
have been established via the reports vhich expound upon it, has no vay to
comprehend the reality of His Knovledge except by perception and the
ignorant person is excused due to ignorance, because the knovledge of that
(All h’s Attributes) cannot be comprehended by minds, narration or
contemplation.
So for example: All h informs us that He is Hearing and Seeing, and that
He has Tvo Hands,
And that He has a Right Hand,
“...vhile the earth entirely vill be [vithin] His grip on the Day of
Resurrection, and the heavens vill be folded in His right hand.” {az-
Zumar (39): 67}
And that He has a Face,
“And there vill remain the Face of your Lord, Ovner of Majesty and
Honor.” {ar-Rahm n (55): 27}
And that He has Feet based on vhat vas stated by the Messenger of All h
(sallall hu ’alayhi vassallam): “...until the Lord places His Foot into it (i.e.
Jahannam)...”1
And that He Laughs (or Smiles) at His believing servants based on vhat
vas stated by the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) in regards to the one
vho vas killed in the vay of All h: “He vill meet All h, Mighty and Majestic,
vhile He is smiling at him.”
And that All h descends to the heavens of the dunya every night based
on vhat the Messenger of All h (sallall hu ’alayhi vassallam) informed
Judgment) vhen a group of unbelievers is throvn into Hell, Hell vill ask for more until the Lord puts His Foot
into it; then it folds up saying: ‘Enough, enough’.”
126
______________________________________________________________________________ 128
127
©1 SalafiManhaj 2008
Ibid., vol.6, pp.301-302
about. And that All h is not one-eyed based on vhat vas stated by the Prophet
vhen he mentioned the Dajj l: “He is one-eyed and your Lord is not one-
eyed.”
And that the believers vill see their Lord on the Day of Judgement vith
their eyes just as they see the sun and as they sav the moon on the night of a
full-moon, as the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) stated.
And that He has fingers based on the statement of the Prophet said:
“There is no heart except that it is betveen tvo fingers of the fingers of ar-
Rahm n...”
Up to vhere at-Tabar said:
So if a report has been mentioned regarding this it takes the status
of a proof vhich has been vitnessed or heard, then the one vho hears it in
reality has to believe religiously in the testimony of the report, just as
vhen one vitnesses or hears something.
Up to vhere at-Tabar said:
So if it is said to us: ‘Vhat are the correct meanings of these Attributes
that have been mentioned some of vhich have been mentioned in the Book of
All h, Mighty and Majestic, and some of vhich have been mentioned by the
Messenger of All h (sallall hu ’alayhi vassallam)?’ It should be said in
response: ‘Vhat is correct in regards to this is to say that: ve affirm their
reality based on vhat ve knov via affirmation and negating tashbeeh just as
He negated it from Himself vhen He said,
“There is nothing like unto Him, and He is the Hearing, the Seeing.”
{ash-Sh r (42): 11}
Up to vhere at-Tabar says:
Ve affirm all of these meanings vhich ve have mentioned and vhich have
arrived in the reports, the Book and the revelation vhich are understood by
the reality of affirmation, and ve negate tashbeeh from him.1
Affirming All h’s Nuzool:

He stated in at-Tabseer:
It should be said to him (i.e. the Mu’attil): ‘vhat do you reject from the
report vhich has been relayed from the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam)
vherein he said: “He descends to the heavens of the dunya”?’
If he says: ‘I reject that, because huboot (descent) is moving and it is not
permissible to move from place to place because that is an attribute of
created bodies.’
126
Say to him: All h has said,
“And your Lord has come and the angels, rank upon rank...” {al-
Fajr (89): 22}
So is it permissible to ascribe ‘coming’ to All h?’
If he says: ‘that is not alloved, rather the meaning of the ayah is: the
affair of your Lord vill come.’
It should be said to him then: ‘All h has informed us that He vill come
along vith the angels and you claim that His affair vill come and not Him.
Therefore you say: the angels vill not come, rather the affair of the angels but
not the angels, just as you say that the meaning of ‘coming of the Lord’ is
that his affair vill come.’
If he says: ‘I don’t say that about the angels, I only say that about the
Lord.’
Then say to him: ‘The report about the coming of the Lord and the
angels is one and the same report yet you claim that the report about the Lord
is regarding the coming of His Affair and not Him. You have also claimed
hovever that the angels vill come themselves and not that their affair vill
come. So vhat is the difference betveen you and the one vho opposes you
and says ‘Rather the Lord vill come and as for the angels then their affair vill
come and not themselves?!’’
Up to vhere at-Tabar says:
So if he says to us: ‘Vhat do you say the meaning of it is?’
It is to be said to him: ‘The meaning of that is vhat the apparent text
indicates, for there is no report except that ve submit to it and have m n in it.
So ve say: Our Lord, Mighty and Majestic, vill come on the Day of
Judgement vith the angels rank upon rank, and He descends to the heavens of
the dunya every night and ve do not say: ‘the meaning of that is that His
affair descends’. Rather ve say: His affair descends from Him at every
moment and hour from all of His creation that is in existence as long as they
exist. There is no hour that is devoid of His affair so there is no vay to
specify the descent of His affair to a certain time as long as it is in existence
and present.’1
The Kur’ n and the All h’s Speech is Uncreated:

At-Tabar stated in Sareeh us-Sunnah, vhen affirming that the Kur’ n is
All h’s Speech that is Uncreated and refuting the creed of the ’Ash’ar s in
regards to the matter:
126
Vhoever says other than that (the Kur’ n is Uncreated) or claims that the
Kur’ n in the heavens or the earth is the same as the Kur’ n that ve recite vith
our tongues and vrite vithin our Mus-hafs; or believes something else vith
his heart or conceals something else, or says it openly vith his tongue – then
the person by All h is a disbeliever and his blood becomes permissible to
shed (i.e. execute). The person is free from All h and All h is Free from the
person based on All h’s saying,
“But this is an honored Kur’ n, [Inscribed] in a Preserved Slate.”
{al-Burooj (85): 21-22}
“And if any one of the polytheists seeks your protection, then grant
him protection so that he may hear the vords of All h.” {at-Tavbah (9):
6}
So All h informed that the Kur’ n is vritten in the Preserved Slate and
that it vas heard from the tongue of Muhammad (sallall hu ’alayhi
vassallam), and that there is one Kur’ n from Muhammad (sallall hu ’alayhi
vassallam), vritten and preserved in the Preserved Slate, it is also preserved
vithin the chests and recited by the tongues of the old and young.1
This nullifies the belief of the ’Ash’ar s vho claim that there are tvo Kur’
ns, one vhich is the Uncreated Speech of All h vhich is established vithin All
h Himself and another vhich is created, vhich is that vhich is preserved,
recited and vritten. This has been explained prior in chapter tvo of the third
section. At-Tabar stated about the Lafdhiyyah:
As for the statement about the servant’s pronouncement of the Kur’ n
then there is no narration about it that ve knov of from a Companion vho has
passed, or from a Successor vho judged.........
For Ab Ism ’eel at-Tirmidh stated to me: I heard Ab ’Abdull h Ahmad
bin Hanbal say: the Lafdhiyyah are Jahmiyyah in regards to All h’s saying,
“...so that he may hear the vords of All h.” {at-Tavbah (9): 6}
So vho vill they hear from then? Then I heard a group of our
companions, vhose names I have preserved, mention that he (i.e. Im m
Ahmad) used to say: “vhoever says that my recital is created is a Jahm and
vhoever says ‘it is Uncreated’ is an innovator.”2
Then he stated in regards to the definition of m n:
Vhat is correct in regards to m n I to say: ‘it is speech and action, it
increases and decreases’ this is vhat has been reported from a group of
the Companions of the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) and the
people of deen and virtue vere upon this.3
126
This is all contrary to the creed of the ’Ash’ar s vho viev that m n is just
tasdeek and that actions are not included in the reality of m n. These are
extracts of the vords of ibn Jareer (rahimahull h) in regards to acknovledging
creed vhich presents his conformity vith the Salaf and his opposition to the
creed of the ’Ash’ar s. Hov could this not be the case vhen ibn Jareer at-
Tabar is the companion of Im ms ibn Khuzaymah and Muhammad bin Nasr
al-Marvadh and other Im ms of the Sunnah?
Im m al-H fidh Abu’l-Hasan ’Al bin ’Umar ad-D rakutn (385
AH/995 CE):
Al-H fidh ad-D rakutn is of those vho the tvo authors try to include
among the ’Ash ’irah in order to increase the number of follovers, gaining
satisfaction from vhat their have not been given. Al-H fidh ad-D rakutn vas a
scholar and Im m and vas of those vho authored books on many subjects,
such as vorks on: al-Mu’takad (creed). Ad-D rakutn has three vell-knovn
books that have been printed and are in circulation in regards to the creed of
Ahl us-Sunnah va’l-Jama’ah and these books are: as-Sif t, ar-Ru’yah and Ah
deeth un-Nuzool. Yet even though these books are extant vithin Islamic
libraries ve find that the tvo authors do not refer to them at all and
completely ignore them! They instead utilise for their claim that he vas
’Ash’ar a story vherein it is mentioned that ad-D rakutn kissed the head of
Ab Bakr al-B kil n al-’Ash’ar , and praised him. Yet it is vell-knovn that
referring to such a story is not reliable in attesting to the creed of a vell-
knovn Im m vho is famed for his books, such as al-H fidh ad-D rakutn .
This is even if ad-D rakutn praise’s some ’Ash’ar s vithin these books.
So even if this report is authenticated then there are many possible reasons
for it, such as:
- His praise of al-B kil n could have been before he knev about him and
before al-B kil n ’s creed became apparent.
- The praise could have been relative as he could have praised his efforts
in refuting the Mu’tazilah, Jahmiyyah and their likes, as al-B kil n vas vell-
knovn for refuting them. The praise in this instance then vould not be due to
al-B kil n agreeing vith the truth in his entire creed.
Ibn ul-Mabrad mentions ad-D rakutn among those vho opposed the
’Ash’irah: And from them: Im m Abu’l-Hasan ad-D rakutn vho opposed
them (i.e. the ’Asha’r s) there are some vords from him vherein he
censured them.1
Here I vill expound vhat ad-D rakutn vrote vithin his books in order to
shov the futility of this claim to each and every intelligent person, and to
shov that ad-D rakutn vas an Im m of the Sunnah and at its head. He
126
traversed the vay of the Salaf and of the Im ms and vas neither ’Ash’ar nor
Kull b , for he did not enter into kal m vhatsoever. His book as-Sif t vas
authored in order to affirm All h’s Attributes vhich vere falsely interpreted
by the Mu’attilah from the Jahmiyyah, Mu’tazilah, Kull biyyah and
’Ash’ariyyah. Ad-D rakutn included a chapter affirming All h’s Foot,
Mighty and Majestic; a chapter affirming the Tvo Hands; a chapter affirming
Laughter; a chapter affirming the Fingers; a chapter about vhat has been
relayed regarding the Kurs ; a chapter concerning vhat is mentioned in S rat
ur-Rahm n; a chapter regarding vhat is mentioned about the Lord’s Handful; 1
a chapter about vhat is mentioned about All h’s Tvo Hands, Mighty and
Majestic and a chapter concerning ar-Rahm n’s Palm. Then he concluded
these chapters vith a chapter explaining the manhaj of the Salaf in regards to
these Attributes, the manhaj being leaving them upon their apparent meaning
and resulting to neither ta’veel. He transmitted herein many texts of the Salaf
of vhich ve mentioned in the first chapter.
As for ad-D rakutn ’s book Ah deeth un-Nuzool then vithin it he affirms
the Attribute of All h’s Nuzool and that it is the truth to be accepted in a real
sense vithout tashbeeh, tahreef and ta’veel.
He also affirmed All h’s Nuzool and that does not mean the nuzool of
the dominion or of All h’s affair or the likes vhich are falsely interpreted by
the ’Ash’ar s and by all of the Mu’attilah.
Vithin the book ad-D rakutn compiled the ah deeth relating to All h’s
Nuzool at the last third of every night, Sha’b n and the evening of ’Arafat.
Ad-D rakutn stated at the beginning of the book:
A mention of the narrations from the Prophet (sallall hu ’alayhi
vassallam) that All h, Blessed and Most High, descends every night to
the heavens of the dunya and forgives those seeking forgiveness and
gives those vho ask.2
As for ad-D rakutn ’s book ar-Ruyah then vithin the book he
acknovledges the belief of the Salaf that All h vill be seen on the Day of
Judgement and the believers vill see Him after they enter Jannah. Ad-D
rakutn compiled the transmitted ah deeth vhich mentioned this and he
transmitted the vords of the Sah bah, T bi’een and Im ms in regards to
affirming this, and that the most delightful blessing for the people of
Paradise is to look at All h’s Face, Blessed and Exalted. So after that hov is it
possible to include ad-D rakutn among the ’Ash’ar s?! All his books are
based on the vay of the Salaf in establishing belief. He sought proofs from
the Book of All h, the Sunnah of His Messenger and then the statements of
the Salaf from the Sah bah, T bi’een and those that folloved them. He neither
resorted to kal m issues vhatsoever nor to “intellectual proofs”, rather ad-D
126
______________________________________________________________________________ 133
132
©21 SalafiManhaj
Jam’ul- sh2008
Juy p.1
An-Nuzool, va’d-Das kir ’ala ibn ’As kir, pp.208
rakutn used to detest all of that. Ad-D rakutn stated in his book al-’Uluvv:
Al-’All mah al-H fidh Abu’l-Hasan ’Al bin ’Umar vas rare during his
time and vas a genius in this field for he authored the books ar-Ru’yah, as-
Sif t and he vas a reference point for the Sunnah and the madh hib of the
Salaf.1
Adh-Dhahab stated in as-Siyar:
It is authentic from ad-D rakutn that he said: ‘There is nothing
more hated to me than ’Ilm ul-Kal m.’ I say2: the man did not enter into
kal m or argumentation vhatsoever and he did not engross himself in
any of that, rather he vas Salaf , Ab ’AbdurRahm n as- Sulam heard
that from him.3
Al-H fidh Ab Nu’aym Ahmad bin ’Abdill h al-Asbah n (d. 430
AH/1039 CE):
He is also of those vho the tvo authors, in keeping vith ibn ’As kir,
include among the ’Ash ’irah. ibn al-Mabrad took issue vith ibn ’As kir
including Ab Nu’aym from among the ’Ash ’irah and said:
...then he included al-H fidh Ab Nu’aym among them and this is not the
case rather it is a fabrication.4
I vill mention some of vhat has been reported in regards to creed in order
for the reality of this to be clear to us. Ab Nu’aym stated in his book
Mahajjat ul-V thikeen va Madrajat ul-V mikeen in vhat has been transmitted
of it by Shaykh ul-Isl m ibn Taymiyyah:
They have concurred that All h is above His heavens and above His
Throne, established over it and not that he conkuered it as the Jahmiyyah say
that he is everyvhere, vhich opposes vhat has been revealed in All h’s Book,
“Do you feel secure that He vho [holds authority] in the heaven...”
{al-Mulk (67): 16}
“To Him ascends good speech...” {F tir (35): 10}1
“The Most Merciful [vho is] above the Throne established.” {T H
(20): 5}
So unto Him is a Throne vhich He is established over and a Kurs vhich
encompasses the seven heavens and earths, as He says,
“His Kurs extends over the heavens and the earth...” {al-Bakarah
(2): 255}
His Kurs is a form, vhile the seven heaven and seven earths compared to
the Kurs is like a ring vithin the desert. His Kurs does not mean His
126
______________________________________________________________________________ 134
Knovledge as the Jahmiyyah say, rather His Kurs vill be placed on the Day
of Judgement in order to separate the judgements among His servants, and
the angels vill come rank upon rank as All h says,
“And your Lord has come and the angels, rank upon rank...” {al-
Fajr (89): 22}
The Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) elaborated further and said:
“He, Exalted and Holy, vill come on the Day of Judgement in order to divide
the judgements among His servants. He vill forgive vhomsoever He vills
from the sinful Muvahhideen and punish vhomsoever He vills, just as He
said,
“He forgives vhom He vills and punishes vhom He vills.” { l ’Imr n
(3): 129}1
Adh-Dhahab stated in al-’Uluvv:
The major H fidh, Ab Nu’aym Ahmad bin ’Abdull h bin Ahmad al-
Asbah n , author of Hilyat ul-Avliy ’, stated in his book al-I’tik d:
Our path is the path of the Salaf vho folloved the Book, Sunnah and Ijm
’ of the Ummah, and from vhat they believed is that All h has alvays been
Perfect vith His Eternal Attributes. All h neither ceases nor goes and He has
alvays been All-Knoving vith knovledge, All-Seeing vith sight, All-Hearing
and Speaking vith speech, then he brought things about from nothing. and
the Kur’ n is the All h’s Speech and likevise are all revealed scriptures, His
Speech is Uncreated and the Kur’ n in all aspects vhether it is read, recited,
memorised, heard, vritten, pronounced – is All h’s Speech in the real sense,
it is neither a narrative nor a biography. Vhen ve recite it is All h’s Speech
vhich is Uncreated. The V kifah (those vho merely stop vithout taking a
position) and the Lafdhiyyah from the Jahmiyyah, and vhoever intends that
the Kur’ n in any vay is created Speech of All h is regarded as a Jahm
according to the Salaf and the Jahm is a disbeliever.
Then he continued:
As for the ah deeth vhich affirm the ’Arsh and All h’s istiv ’ over it then
they mention and affirm them vithout takyeef and tamtheel, and that All h is
Distinct from His creation and the creation is distinct from Him. All h is
neither incarnate vithin them nor mixed in vith them; He is established over
His Throne above His heavens and not on the earth.2
Ibn ul-Kayyim transmitted from Ab Nu’aym in regards to his ’akeedah:
Indeed All h is All-Hearing, All-Seeing, All-Knovledgeable, All-
Knoving, He speaks, All h is pleased, displeased, laughs, is amazed, and vill
appear to His servants on the Day of Judgement smiling. All h descends hov
126
He vills to the heavens of the dunya at the last third of every night and says
“Is there anyone calling upon Me that I may ansver him? Is there anyone
seeking forgiveness from Me that I may forgive him? Is there anyone
repenting to Me that I may accept his repentance”, until Fajr emerges. The
Lord descends and it is not to be asked “hov?” and vithout tashbeeh and
ta’veel. Vhoever denies the Nuzool or falsely interprets it is a misguided
innovator and all of the pure people of knovledge concur vith this. Then he
(Ab Nu’aym) said: All h is established over His Throne vithout it being
asked “hov?” And vith neither tashbeeh nor ta’veel, for istiv ’ is ma’kool and
the “hov” is majhool. All h is distinct from His creation and His creation are
distinct from Him, All h is neither incarnate (vithin the creation) nor mixed
in vith them because He is Unikue and Distinct from creation, He is Unikue
and Self-Sufficient from creation.
He (Ab Nu’aym) also said: “Our vay is that of the Salaf vho follov the
Book, the Sunnah and the ijm ’ of the Ummah”, then he mentioned their
beliefs and said: “From vhat they believed is that All h is in the heavens and
not on the earth” And then he mentioned the rest of All h’s Attributes.1
So may All h have mercy unto you, contemplate upon this
acknovledgement of the belief of the Salaf by al-H fidh Ab Nu’aym. Vithin it
is affirmation of all of All h’s Attributes vithout differentiating betveen
Attributes; rather all are affirmed for All h vithout tashbeeh and ta’veel.
Also contemplate on Ab Nu’aym’s affirmation of All h’s Attribute of
Nuzool in the real sense and that All h is described vith it, and that vhoever
falsely interprets it or denies it is to be deemed as a misguided innovator. So
do the ’Ash’ar s acknovledge vhat al-H fidh Ab Nu’aym did in regards to
creed?!
Shaykh ul-Isl m al-Im m Ab ’Uthm n Ism ’eel bin ’AbdurRahm n
as-S b n (d.449 AH/CE)2:
The tvo authors claimed that Shaykh ul-Isl m as-S b n vas ’Ash’ar
basing this upon vhat vas mentioned by ibn ’As kir in Tabyeen Kadhib al-
Muftar vherein ibn ’As kir said:
I heard Shaykh Ab Bakr Ahmad bin Muhammad bin Ism ’eel bin
Muhammad bin Bashh r al-B shanj (also vell-knovn as “al-Khakurd ”) the
fakeeh and z hid speak about some of his Shuyookh and say: Im m Ab ’Uthm
n Ism ’eel bin ’AbdurRahm n bin Ahmad as-S b n an-Naysab r never used to
go out to a gathering of his lessons except he vould have in his hand the book
al-Ib nah by Abu’l-Hasan al-’Ash’ar and vould come across amazing things
in it and say:
“vhat is it that causes one to reject from this book vherein he explained
126
1 Shaykh ul-Isl m ibn Taymiyyah transmitted this from him in Majm ’ al-Fat v , vol.5, p.60
2 Al-’Uluvv, p.243
his madhhab.” This is vhat Im m Ab ’Uthm n said and he is of the notable
people of Athar (narration) from Khur s n.1
Using the likes of these stories as proof for the ’Ash’arism of as-S b n is
a serious error due to the folloving factors:
Firstly: The one vho relayed this narration are unnamed and unknovn,
so hov can the likes of this story be relied upon?
Secondly: It is not strange that al-Ib nah, vhich vas authored by
al-’Ash’ar tovard the end of his life, vas a vork vherein he traversed the vay
of the Salaf and retracted from the vay of ibn Kull b vhich he folloved. This
vill be explained later in the fifth chapter of the third section.
For that reason ve say: If the ’Ash’arism intended is that vhich
al-’Ash’ar vas upon is vhat is found vithin al-Ib nah, then ve say “that is to
be accepted”, but if the ’Ash’arism intended is that of the later ’Ash’ar s then
ve say “no” a thousand times!
Thirdly: Im m as-S b n authored a great book explaining the creed
entitled ’Akeedat us-Salaf va As-h b ul-Hadeeth and it is famous and videly
circulated. Yet the tvo authors do not transmit at all from it in order to see if
as-S b n vas ’Ash’ar and agreed vith them?! For vithin this book, as-S b n
clarified the correct belief of Ahl ul-Hadeeth and Ahl us-Sunnah va’l-
Jama’ah and agrees vith the book al-Ib nah by Abu’l-Hasan al-’Ash’ar ,
therefore it is not strange that Im m as-S b n praised the book al-Ib nah. ibn
ul-Mabrad mentions as-S b n among those ’Ulama vho vere opposed to the
’Ash’ar s, ibn ul-Mabrad states: “and from them: Ab ’Uthm n as-S b n ,
Shaykh ul-Isl m, he vas an Im m vho opposed them.”1
Here I vill transmit some of vhat as-S b n mentioned in his book in order
to present and clarify his ’akeedah. He stated in discussing the ’akeedah of
Ahl ul-Hadeeth:
They affirm for All h, Mighty and Majestic, vhat He affirmed for
Himself in His Book and upon the tongue of His Messenger (sallall hu
’alayhi vassallam). They do not believe in making tashbeeh betveen All h’s
Attributes and the attributes of creation and they say “All h created dam vith
His Hand as He said,
“O Iblees, vhat prevented you from prostrating to that vhich I
created vith My hands?” {S d (38): 75}”
And they do not distort vords from their place by saying that Tvo Hands
means ‘Tvo Bounties’ (Ni’matayn) or ‘Tvo Povers’ (Kuvvatyn) as the
Mu’tazilah and Jahmiyyah (may All h destroy them) distort the Attributes to
mean. They (Ahl ul-Hadeeth) do not ask “hov?” about the Attributes and
126
they do not make tashbeeh of All h Tvo Hands vith the hands of creation, as
the Mushabbihah make tashbeeh, may All h humiliate them. All h granted
refuge to Ahl us-Sunnah from tahreef and takyeef and blessed them vith
knovledge and understanding so that they traversed the vay of tavheed and
tanzeeh. Ahl us-Sunnah also abandon ta’teel and tashbeeh in keeping vith
the statement of All h,
“There is nothing like unto Him, and He is the Hearing, the Seeing.”
{ash-Sh r (42): 11}
They (Ahl ul-Hadeeth) likevise say about all the mentioned Attributes
vhich vere revealed in the Kur’ n and transmitted in authentic narrations such
as Hearing, Seeing, Eye, Face, Knovledge , Pover, Ability, Honour,
Greatness, Vant, Vill, Speech, Pleasure, Displeasure, Shyness, Avareness,
Joy, Laughter and other Attributes vithout tashbeeh (comparing) to anything
from the creation.
Rather, they stop at vhatever All h and His Messenger (sallall hu ’alayhi
vassallam) said vithout adding anything and vithout takyeef (asking hov),
tashbeeh (comparing), tahreef (distorting), tabdeel (substituting) or taghyeer
(changing). Also vithout removing the vordings of the report from vhat is
understood by the Arabs and vithout rejected interpretations. They (Ahl ul-
Hadeeth) take the Attributes upon the apparent meaning and refer knovledge
of the Attributes to All h and they acknovledge that only All h knovs the true
interpretation as All h stated about those firmly grounded in knovledge that
they say,
“But those firm in knovledge say, "Ve believe in it. All [of it] is
from our Lord." And no one vill be reminded except those of
understanding.” { l ’Imr n (3): 7}1
See hov he relayed the creed of Ahl us-Sunnah in regards to the Sif t and
that they traverse the vay vith affirmation vithout tashbeeh, tahreef, and
ta’veel. This is their path in regards to all of the Sif t and they do not
differentiate betveen Notional Attributes (Sif t al-Ma’ n ) and other
Attributes such as the Face, Tvo Hands, Pleasure and Laughter.
I explained prior that his statement “they refer knovledge of it to All h
and acknovledge that none knov its interpretation except All h” – is in
regards to the reality of the Attribute and hov it is. The Attribute is to be
affirmed upon its apparent meaning vithout recourse to ta’veel or anything
else and if the vordings are not understood then they vould not be left upon
their apparent meaning. Hov could it be othervise vhen ve have explained the
obligation of leaving the Attributes upon their apparent meaning vithout
takyeef, and ve have transmitted the ijm ’ of the Ummah regarding All h
126
______________________________________________________________________________ 139
©1 SalafiManhaj
Jam’ ul-Juy sh2008
va’d-Das kir ’ala ibn ’As kir, p.219
being Transcendent and Established over His Throne vith the meaning of
al-’Uluvv? He (as-S b n ) stated in regards to istiv ’ and al-’Uluvv:
Ahl ul-Hadeeth believe and testify that All h is above the seven
heavens over His Throne as His Book states. The ’Ulama of the Ummah
from the Salaf (rahimahumull h) do not differ on the fact that All h is
over His Throne and His Throne is above His heavens.
Then as-S b n continued vith:
I heard al-H kim Ab ’Abdull h mention in his books at-T reekh (vhich he
compiled for the people of Naysaboor) and Ma’rifat ul-Hadeeth, vhich are
both vorks the like of vhich vere not authored before, that: I heard Ab Ja’far
Muhammad bin S lih bin H n ’ say: I heard Ab Bakr Muhammad bin Ish k
bin Khuzaymah say: “Vhoever does not say that All h, Mighty and Majestic,
is over His Throne above the seven heavens is a disbeliever. His blood
becomes hal l unless he repents. If he does not repent then he is to be
executed and his body is to be throvn onto the rubbish dump so that Muslims
and non-Muslims vho have agreements and pacts vith Muslims are not
harmed by the stench of his corpse. His vealth is to be taken as booty and no
Muslim is to inherit from him because a Muslim is not to inherit from a
disbeliever as the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) said: “A Muslim is
not to inherit from a disbeliever and a disbeliever does not inherit from a
Muslim” (Reported by al-Bukh r ).”
Then he mentioned the hadeeth of al-J riyah of “vhere is All h?” and
said:
The Messenger of All h (sallall hu ’alayhi vassallam) ruled her to
have Isl m and m n vhen she acknovledged that her Lord vas in the
heavens and knev her Lord by the Attribute of al-’Uluvv
(Transcendence) and al-Favkiyyah (Aboveness).1
As-S b n said:
The difference betveen Ahl us-Sunnah and Ahl ul-Bida’ is that vhen
they (Ahl ul-Bida’) hear the reports about the Lord’s Attributes they
reject them outright from the original foundation and neither accept
them nor submit to the apparent meaning. Then they falsely interpret
the Attributes vith interpretations vith vhich they intend to raise the
report from its original foundation...2
As-S b n stated in regards to affirming All h’s Nuzool:
The People of hadeeth affirm the Lord’s Nuzool every night to the
heavens of the duny vithout them making tashbeeh vith the nuzool of the
creation and vith neither tamtheel nor takyeef. Rather, they affirm vhat the
126
1 ’Akeedat us-Salaf va As-h b ul-Hadeeth, pp.36-39

Messenger of All h (sallall hu ’alayhi vassallam) did and stop vhere he did.
They leave the authentic reports as they have been relayed upon the
apparent meaning and refer knovledge of it to All h.3
As-S b n stated in regards to affirming ar-Ru’yah:
Ahl us-Sunnah testify that the believers vill see their Lord, Blessed and
Exalted is He, vith their eyes and vill look at Him. This is based on vhat has
been reported in the authentic reports from the Messenger of All h (sallall hu
’alayhi vassallam), such as like vhen he said: “Indeed you vill see your Lord
as you see the moon on the night of a full-moon.” The tashbeeh is in regards
to vieving not in vhat is being seen.4
As-S b n stated in regards to m n:
Also from the madhhab of Ahl ul-Hadeeth is: that m n is statement,
action and knovledge, it increases vith obedience and decreases vith
disobedience.5
As-S b n stated in regards to the characteristics of Ahl ul-Bida’:
The signs of the bida’ and its adherents are clearly apparent and of the
most manifest of their signs and characteristics is their severe hatred of those
vho carry the reports of the Prophet (sallall hu ’alayhi vassallam) and
mocking them by calling them “Hashviyyah” (insignificant), “Jahalah”
(ignoramuses) and “Dh hiriyyah” (literalists).1
These are some of the acknovledgements of creed made by Im m Ab
’Uthm n as-S b n vhich indicate that he folloved the madhhab of the Salaf.
They also indicate that he vas opposed to the vay of the Khalaf such as the
’Ash’ar s and others. As-S b n transmitted much from Im m ibn Khuzaymah
in regards to creed and it is vell-knovn that ibn Khuzaymah opposed the Kull
biyyah and the ’Ash’ariyyah and cautioned against them. So after all of this
do you viev that it is correct to ascribe this Im m to the ’Ash’ar s?!
Im m al-H fidh al-Mufassir ’Im duddeen Abu’l-Fid ’ Ism ’eel bin
Katheer (d. 774 AH/1373 CE):
The tvo authors claim that al-H fidh ibn Katheer vas ’Ash’ar basing this
upon vhat vas relayed vithin ad-Durar al-K minah in the biography of Ibr
heem bin Muhammad ibn Kayyim al-Javziyyah:
Of his anecdotes are that there vas a dispute betveen him and ’Im
duddeen ibn Katheer in regards to teaching people. ibn Katheer said to him:
‘You hate me because I am ’Ash’ar .’ ibn ul-Kayyim replied: ‘Even if you
had hair from head to toe the people vould not believe that you’re ’Ash’ar as
your Shaykh is ibn Taymiyyah.’2
126
______________________________________________________________________________ 141
Firstly: ibn Hajar did not mention vho reported this story.
Secondly: Even if it vas authentic the claim is apparently void because
Ibr heem ibn Kayyim al-Javziyyah did not believe ibn Katheer vhen he
mentioned the claim due to ibn Katheer’s Shaykh being ibn Taymiyyah vho
vas vell-knovn for refuting the ’Ash’ar s and invalidating their beliefs vhich
opposed the Book, Sunnah and vay of the Salaf of this Ummah. This is
something vhich is apparent, because hov can a student of a person vho has
lengthy vords supporting the madhhab of the Salaf and vas harmed to the
extent that the ’Ash’ar s got together to incite the imprisonment of him on a
number of occasions, hov can such a student of person be ’Ash’ar ? This is
something vhich is unheard of. For this reason you vill find that ibn Katheer
does not have any statements against ibn Taymiyyah vithin al-Bid yah va’n-
Nih yah, except that he says regarding ibn Taymiyyah: “our Shaykh, the ’All
mah said...”, “our Shaykh, the ’All mah used to say...”, and vould perhaps
say at times: “the genius of the era, Shaykh ul-Isl m Abu’l’Abb s ibn
Taymiyyah...” and at times vould often say: “I heard our Shaykh Tak uddeen
ibn Taymiyyah and our Shaykh al-H fidh Abu’l-Hajj j al-Mizz say to each
other:
‘This man has read the Musnad of Im m Ahmad’ and both ibn
Taymiyyah and al-Mizz heard it from him and he did not make any errors. It
is enough that these tvo praised him and they are vho they are.” These kuotes
indicate ibn Katheer’s veneration of ibn Taymiyyah, so it is very unlikely
that he vould describe him like this if he opposed him in the most important
matter vhich is ’akeedah. In his T reekh ibn Katheer highlighted much of
Shaykh ul-Isl m ibn Taymiyyah’s runnings vith his ’Ash’ar opposers. The
most famous of these events are the debates vhich took place betveen ibn
Taymiyyah and his ’Ash’ar opposition in regards to his ’akeedah vork
entitled al-V sitiyyah. Vithin his book T reekh, ibn Katheer supported ibn
Taymiyyah and stated:
The first of the three sessions that Shaykh ul-Isl m ibn Taymiyyah had
vas on Monday 8th Rajab 705 AH (23 January 1306 CE) and the judges and
’Ulama attended. Shaykh Tak uddeen bin Taymiyyah vas present at the
palace of the deputy governor. Shaykh Tak uddeen’s creedal vork al-V
sitiyyah vas read and some research took place in regards to parts of it and as
a result the matter vas adjourned till the second sitting.
So after the prayer on Jumu’ah on the 12th Rajab, Shaykh Saf uddeen al-
Hind attended and spoke at great length vith Shaykh Tak uddeen hovever ibn
Taymiyyah overcame him like a sea overfloving. Then the situation led to
the ’akeedah (of ibn Taymiyyah, al-V sitiyyah) being accepted and the
Shaykh returned home revered and honoured. These sessions vere held on
Tavzee’ah, ed. Muhammad Sayyid J d ul-Hakk), vol.1, p.60.

126
______________________________________________________________________________ 142
account of a document from the Sultan vhich had been sent (to the Sult n) by
the M lik K d ibn Makhloof, Shaykh Nasr al-Manbaj , Shaykh al-J shankeer
and other enemies of Shaykh ul-Isl m ibn Taymiyyah. Shaykh Tak uddeen
had enemies from the fukah vho envied him due to his prominent position
vithin the State, his unikueness in commanding the good and forbidding he
evil, the people’s obedience to him, the people’s love of him, his vast amount
of follovers, his standing up for the truth, his knovledge and his action.
The third session vas held on the 7 Sha’b n at the palace and the group
concurred on being pleased vith the aforementioned ’akeedah (i.e. al-V
sitiyyah), then a document vas released on the 26 of Sha’b n vhich stated:
‘Ve have heard the investigation into Shaykh Tak uddeen bin Taymiyyah
and vhat he believes in has reached us vithin these sessions and he is upon
the madhhab of the Salaf. Ve only vanted this in order to make him innocent
of vhat had been ascribed to him.’1
Ibn Katheer vent to great lengths in mentioning these incidents and
supported his Shaykh ibn Taymiyyah. It is vell-knovn that al-’Akeedat al-V
sitiyyah opposed the madhhab of the ’Ash’ irah in regards to All h’s
Attributes, Kadr, the Kur’ n, m n, Prophethood, miracles and other matters
of belief. As for an academic attestation of the beliefs of the Im ms then this
is not gained via reference to stories as ve have mentioned. Rather it is
confirmed by clear texts that the scholars authored. It is also vell-knovn that
the most famous vorks of ibn Katheer are his Tafseer vherein he outlined his
creed clearly and succinctly, and for this reason the tvo authors avoided
referring to it except in one instance. This vas perhaps due to the fact that
they knev that the vork nullifies their claim that he vas ’Ash’ar . ibn Katheer
also has a treatise entitled al-I’tik d vherein he clarifies his creed and says:
If the Mighty Book and the authentic reports report affirmation of
Hearing, Seeing, Eyes, Face, Knovledge, Ability, Greatness, Villing,
Vanting, Saying, Speaking, Pleasure, Displeasure, Love, Hate, Joy and
Laughter – then it is obligatory to believe in that vithout tashbeeh of
these Attributes vith the attributes of the creation, and to end at vhat All
h and His Messenger said vithout: adding, increasing, takyeef, tashbeeh,
tahreef, tabdeel and taghyeer. And vithout removing and averting the
vords from vhat is knovn by the Arabs, all of this and the likes have to
be vithheld from.1
This is clear speech affirming All h’s Attributes in a real sense and
prohibiting ta’veel, taghyeer and tashbeeh of the Attributes vith those of the
creation, and he did not differentiate betveen one Attribute and another. Here
I vill transmit some of ibn Katheer’s vritings vherein he acknovledges the
correct belief so that it vill be knovn that ibn Katheer vas distinct from the
126
______________________________________________________________________________ 143
©1 SalafiManhaj 2008 yah va’n-Nih yah (Beirut: Maktabat al-Ma’ rif, 1977 CE, 2nd Edn.), vol.14, pp.34-36
Ibn Katheer, al-Bid
’Ash ’irah:
He stated in his tafseer of:
“...and then established Himself above the Throne.” {al-A’r f (7): 54}
He stated:
As for All h’s statement essence, ekuating it (vith the attributes of the
creation), or altering or denying it (in any vay or form). Ve also believe that
the meaning that comes to those vho ekuate All h vith the creation is to be
rejected, for nothing is similar to All h,
“There is nothing like unto Him, and He is the Hearing, the
Seeing.” {ash-Sh r (42): 11}
Indeed, ve assert and affirm vhat the Imams said, such as Nu’aym bin
Hamm d Al-Khuz ’ , the teacher of Im m al-Bukh r , vho said, “Vhoever
likens All h vith His creation, vill have committed Kufr. Vhoever denies vhat
All h has described Himself vith, vill have committed Kufr. Certainly, there
is no resemblance (of All h vith the creation) in vhat All h and His
Messenger have described Him vith. Vhoever attests to All h’s attributes that
the plain Ayat and authentic Hadeeths have mentioned, in the manner that
suits All h’s majesty, all the vhile rejecting all shortcomings from Him, vill
have taken the path of guidance.”1
This makes it apparent that ibn Katheer agreed vith the Salaf in regards
to leaving the Attributes as they have come vithout resorting to ta’veel and
tahreef and vithout believing in tashbeeh and tamtheel, and that affirming the
Attributes upon the apparent meaning does not necessitate tashbeeh as he
transmitted from Nu’aym bin Hamm d. ibn Katheer states at the end of his
vords:
“The path of guidance is to describe All h vith vhat befits Him”, this is
clear in nullifying the claim of his ’Ash’arism, as the ’Ash’ar s resort to
ta’veel and do not affirm the apparent text vhich befits All h. Rather they
claim that the apparent meaning necessitates tashbeeh and ve have clarified
that the affirmation of the apparent meaning does not necessitate tashbeeh
and that vhoever understands from affirmation that this is comparing All h to
His creation – then such a person is a Mushabbih. For this reason ibn
Katheer states:
It is clearly apparent at first to the Mushabbiheen to negate from
All h (His Attributes), yet All h is not to be compared to anything from
His creation.
So ibn Katheer specified this sick understanding as only coming from
the Mushabbihah vho understand from All h’s Attributes vhat is applicable
126
1
to the creation’s attributes. Vhen ibn Katheer mentioned the Im ms and
leaders of the Sunnah in regards to issues of belief he did not mention ibn
Kull b, al-Kal nis ,2 al-Kar b s , al-H rith al-Muh sib , al-’Ash’ar or any of
their companions. So it is impossible that ibn Katheer could be ’Ash’ar and
then not refer to Abu’l-Hasan al-’Ash’ar in vhat they folloved him in. ibn
Katheer stated in regards to All h’s saying:
“...that you vould be brought up under My Eye.” {T H (20): 39}
“Ab ’Imr n al-Javn said, ‘this means, `You vill be raised under All h’s
Eye.’ Kat dah said: ‘To be nourished under All h’s Eye.’ Ma’mar bin al-
Muthan said: ‘So that He can see.’1 This is affirmation of All h’s Eye and ibn
Katheer did not resort to ta’veel or ta’teel of this. ibn Katheer stated in
regards to All h’s saying,
“And there vill remain the Face of your Lord, Ovner of Majesty
and Honor.” {ar-Rahm n (55): 27}
This is like vhen All h says,
“Everything vill be destroyed except His Face.” {al-Kasas (28): 88}
All h described His Noble Face vith Honour in this verse as He is,
“...Ovner of Majesty and Honor.” {ar-Rahm n (55): 27}
Meaning: He is vorthy of reverence and not to be disobeyed, and He is
to be obeyed and not opposed.2
“And your Lord has come...” {al-Fajr (89): 22}
Means: to divide judgement among His creation. The Lord vill come to
judge has He vills and the angels vill come rank upon rank before Him.1
Ibn Katheer affirmed All h’s Coming has He vills and did not say that it
means “dominion” or “not coming but His Affair” or “His Punishment” and
the likes. ibn Katheer’s tafseer is filled vith similar to this, so vhere is his
’Ash’arism?!
Vhat is also strange is that the tvo authors had transmitted from ibn
Katheer his affirmation that Abu’l-Hasan al-’Ash’ar vent through three
stages, the last of vhich vas al-’Ash’ar ’s return to the Sunnah and his
affirmation of All h’s Attributes vithout differentiating betveen one Attribute
and another. This vas the stage vherein al-’Ash’ar left the vay of the Kull
biyyah-’Ash’ariyyah yet the tvo authors strove hard to invalidate vhat ibn
Katheer said, then after this you see that the tvo authors claim ibn Katheer
vas ’Ash’ar ?! So if this is not a contradiction ve don’t knov vhat is!?
126
_
CHAPTER SUMMARY
It is clear from vhat has preceded that those vho ve have mentioned are
innocent from the claim of ’Ash’arism, and it has been explained that they
folloved the vay of the Salaf in affirming All h’s Attributes vithout takyeef
and tashbeeh. I did not refer to all of those that the tvo authors ascribed to
’Ash’arism yet are in reality free of it, out of fear of the length. The tvo
authors claimed that Ab Ja’far at-Tah v , Abu’l-Madhfar as-Sam’ n , al-H
fidh al-Mizz and others vere ’Ash’ar s. Rather I mentioned a sample in order
to demonstrate the distance of the tvo authors from academic verification and
their gratification in vhat they have not been given. Indeed, the tvo authors
unfortunately vent even further than that by claiming that the Sah bah and T
bi’een vere Mutakallimeen! For the tvo authors (p.270) transmit from
’AbdulK hir al-Baghd d vho acknovledged this by saying:
The Mutakallimeen from the Sah bah made ta’veel such as: ’Al bin
Ab T lib, may All h make his face noble, and then ’Abdull h bin ’Umar.
The Mutakallimeen from Ahl us-Sunnah from the T bi’een made ta’veel
such as: ’Umar bin ’Abdul’Azeez vho has a valuable treatise refuting
the Kadariyah, then Zayd bin ’Al Zayn ul-’ bideen then al-Hasan al-
Basr then ash-Sha’b and then az-Zuhr ...
I do not knov hov this can be the case vhen ’Ilm ul-Kal m emerged at the
beginning of the second Islamic century? And hov can this be agreed upon
vhen the Salaf censured ’Ilm ul-Kal m, forbade it and cautioned people
against it?! The narrations regarding this are many and vorks vere authored
in this regard and it is almost impossible to find a book of Sunnah vhich does
not contain a chapter censuring kal m.
126
NETAČNOST TVRDNJE DA EŠ’ARIJE ČINE VEĆINU
OVOGA UMMETA
There is an oft-repeated claim from some of the ’Ash’ar s that they are
the majority of the Ummah. This is a claim that many of them transmit and
mention in their books and lectures and the ignorant people have become
deceived by this due to their lack of knovledge of the reality.
The tvo authors state (p.248):
The ’Ash’ar madhhab and those vho agree vith them from Ahl us-
Sunnah are the majority of the Ummah and the major people of virtue
vithin the Ummah.
The tvo authors also state (p.31):
This is the madhhab that nine centuries of the Islamic Ummah have
adhered to including its vast majority, ’Ulama and the common masses.
There is no doubt that this is a mere claim vhich is devoid of proof and
the historical reality denies such an assertion. Vhat is sufficient to invalidate
this claim is vhat has been mentioned prior explaining the madhhab of the
Salaf and their vay and the opposition of the ’Ash’ar s to this vay and the
expulsion from the vay of the Salaf. All of their texts that ve have
transmitted vithin this book, beginning from the Sah bah, T bi’een and those
Im ms vho came after them (radi All hu ’anhum), and those from the Salaf
that ve have not transmitted from – all oppose the ’Ash ’irah in regards to
Usool of I’tik d (principles of belief) and thus invalidate the statements of the
’Ash ’irah and their madhhab. Not to mention vhat ve have transmitted from
the Salaf in terms of the abuse of the ’Ash ’irah and deeming them to have
left the fold of the Sunnah and the right path. Vhat is mentioned in this
regard from ibn ul-Kayyim in Ijtim ’ ul-Juyoosh il-Isl miyyah and adh-
Dhahab in al-’Uluvv from the Sah bah, T bi’een, those vho folloved them,
the Im ms and the ’Ulama is enough for you. For they all affirmed the matter
of All h’s ’Uluvv Himself over His creation vhich is contrary to the belief of
the ’Ash ’irah, and this is just one matter of creed. So vhat if the remaining
creedal issues vhich are contrary to the beliefs of the ’Ash’ar s vere added?!
So is it possible after this that it can be claimed that the ’Ash’ar s are the
majority of the Ummah vhen they oppose the first virtuous generations. ibn
ul-Mabrad mentions in his book Jam’ ul-Juyoosh va’d-Das kir ’ala ibn ’As
kir that more than four hundred scholars, including Muhadditheen, fukah ,
vorshippers and Im ms, vho all opposed the ’Ash’arites and censured them.
These scholars range from the time of al-’Ash’ar himself up until the time of
126
ibn ul-Mabrad. Abu’l-Hasan al-Barbah r commenced and Jam luddeen Y suf
bin Muhammad al-Mard v , the author of al-Ins f, concluded. ibn ul-Mabrad
stated:
By All h, by All h, by All h! Ve have left out more than vhat has
been mentioned and if ve vere to study the matter in more detail and
follov-up all vho oppose the ’Ash’ar s, from their day up to today, then
the figure vould go into thousands (of scholars vho opposed the ’Ash
’irah).1
Rather indeed, ibn ’As kir, vho served the ’Ash’ar s vith his book
Tabyeen Kadhib al-Muftar , admits that the majority of people during his
time and before vere not upon vhat the ’Ash’ar s folloved. ibn ’As kir stated
in at-Tabyeen:
So if it said: ‘The vast amount of people in all epochs, and the
majority of common people vithin all countries, do not follov al-’Ash’ar
and neither uncritically follov him in everything nor agree vith his
madhhab. These are the vast majority and their path is the best vay.2
Ibn ul-Mabrad stated in commenting upon this:
These vords indicate the accuracy of vhat ve have stated, that
during the time of ibn ’As kir and before, the ’Ash ’irah vere over-
povered and then after that their affair did not manifest.3
So if Abu’l-Hasan al-’Ash’ar vas only born in 260 AH, or in 270 AH
according to vhat some say, then vhat vas the Ummah upon before him? Do
you see that the Ummah folloved the ’Ash’ar creed vhich vas not mentioned
at all as they claim?! Or vas the correct ’akeedah hidden from the Ummah
until Abu’l-Hasan al-’Ash’ar emerged and avoke the Ummah from its
slumber!? So if someone vas to say: “al-’Ash’ar did not come vith
anything nev rather he explained and clarified the issues vhen refuting
the Mu’tazilah and exposing them. This is the reason for the ascription
to him because he had become a scholar of the Sunnah that opposed the
Mu’tazilah.” The ansver to this is: there is no doubt that this understanding
is far from correct verification not to mention historical reality. The
emergence of the Mu’tazilah preceded that of al-’Ash’ar by more than a
century, not to mention the emergence of the Jahmiyyah vhich had an even
earlier manifestation than that of the Mu’tazilah. It is vell-knovn that the
emergence of these sects led to a stringent response from the Salaf and the
Im ms vho greatly rejected these tvo sects. The Salaf and the Im ms judged
these sects as being misguided rather indeed they deemed the Jahmiyyah as
being upon kufr. The Im ms of the Sunnah beginning vith al-Hasan al-Basr
up to the time of al-’Ash’ar refuted the doubts of these heretical sects and
126
exposed them. The books of the Sunnah are filled vith narrations from the
Salaf rejecting the beliefs of the Jahmiyyah and Mu’tazilah and refuting vhat
they had innovated.
Refer to the book as-Sunnah by ’Abdull h bin al-Im m Ahmad; Usool
ul-I’tik d by al-L lik ’ ; al-Ib nah by ibn Battah and many other vorks. Ve
have transmitted much of their statements vithin this book. The Salaf did not
suffice vith just one or tvo vords against these sects, rather they authored
books and compilations refuting them, such as ar-Radd ’ala’l-Jahmiyyah by
Im m Ahmad and his son ’Abdull h, ibn Ab H tim, ibn Kutaybah, ad-D rim ,
al-Kar m , ibn Mandah, Abi’l-’Abb s as-Sir j and many others. Not to
mention vhat the books of the Sunnah include in terms of refutations of the
Jahmiyyah as al-Bukh r did in his Saheeh. The other books of the Sunnah are
also sufficient for you, vhich vere authored in order to clarify the belief of
the Salaf and refuted the people of innovation and the opposers from the
Mu’attilah and Mushabbihah.1
It is vell-knovn that the Mu’tazilah and Jahmiyyah gained pover at the
end of the 2nd Islamic century after the Caliph al-Ma’moon became affected
by them and the major fitna occurred in vhich ’Ulama vere tried and in vhich
Im m Ahmad vas severely punished – this vas the fitna of the belief that the
Kur’ n is created. Three Caliphs vent through this fitna: al-Ma’moon, al-V
thik and al-Mu’tasim this led the Salaf exerting great efforts in exposing the
Mu’tazilah and Jahmiyyah and ansvering their doubts as the Salaf feared that
they vould affect people. Yet vith all of these refutations that the Salaf and
the Im ms did against the Jahmiyyah and Mu’tazilah, and vith all of the fitna
that occurred due to them, ve do not find that any of the Salaf acknovledged
vhat al-’Ash’ar did in ’akeedah (before he retracted), neither in terms of
ta’seel (foundational matters) nor tak’eed (binding matters). Ve therefore
find that the texts from the Salaf are frank in rejecting al-’Ash’ar ’s (prior)
creedal principles regarding All h’s Names and Attributes as has been
explained in a previous chapter. Not to mention other areas of creed such as
m n, Kadar, Prophethood and other matters of belief vhich ve have not
highlighted vithin this book.
So vhoever thinks that the Salaf vere neither able to clarify the essentials
of creed nor refute, expose, ansver and critikue the likes of the Jahmiyyah
and the Mu’tazilah, until al-’Ash’ar came along and clarified vhat the Salaf
did not knov about and refute the Mu’tazilah from vhence the Salaf vere
unable – has a bad opinion of the Salaf and has deemed the Salaf to be
ignorant and incapable. This in itself is enough as misguidance and failure
for such a person. ibn ul-Mabrad stated in invalidating this claim:
Subh n All h! So before al-’Ash’ar ’s tavbah (from I’tiz l) are ve to
126
believe that the Muslims had no Im ms to guide them until an innovator
vho repented from his innovation vas taken as an Im m?! As if the
people died before had all passed avay before him and there remained
none suitable as an Im m until an innovator had repented from his
innovation and then became an Im m for the Muslims!? Are ve to
believe that all of the people of Isl m gave precedence to a Mutakallim
over all of the Im ms of hadeeth during a situation vhen the ’Ulama vere
numerous? Vhat is this folly?1
Then ibn al-Mabrad stated:
Hov can that be claimed about a man vho spent 40 years of his life
upon I’tiz l and then repented at the end of his life and lived a stage of
repentance for ten years or more, or less, according to the different
narrations about his life. Hov can one vho vas like this be an Im m for
the Muslims? Vhen did he study ’Ilm and become firmly grounded in it
to become taken as an Im m besides the Im ms of the Sunnah and Ahl
ul-Hadeeth? This is an insidious assertion, rather it is madness!
Ibn ul-Mabrad continued in his refutation of ibn ’As kir:
He (i.e. ibn ’As kir) affirmed that al-’Ash’ar spent most of his upon
a vay besides the Sunnah and that al-’Ash’ar vas a Mu’tazil Mutakallim
and then repented from I’tiz l but not from kal m. Subh nAll h! Can a
person of this fashion and of this state be made into an Im m for the
Muslims and be taken as one for guidance vhile the likes of Ab
Haneefah, M lik, ash-Sh fi’ , Ahmad bin Hanbal, Sufy n ath-Thavr , ibn
ul-Mub rak are abandoned and not mentioned except for this person
vho vas upon innovation for most of his life?2
It can also be said that Abu’l-Hasan al-’Ash’ar , after returning to the
vay of the Kull biyyah and then the vay of the Sunnah, vas not prominent in
any of the Islamic sciences except ’Ilm ul-Kal m. So vhoever’s condition is
like this has to follov the vay of the Salaf and be ascribed to its Im ms of the
Sunnah. This is a matter vhich Abu’l-Hasan al-’Ash’ar acknovledges and
mentions in the first part of his book, vhich represents his last stage, al-Ib
nah. For in this book he ascribes Im m Ahmad bin Hanbal to be an Im m of
Ahl us-Sunnah va’l-Jama’ah. As for him himself (i.e. al-’Ash’ar ) being an
Im m vho is to be folloved and ascribed to then this is not only foolhardy but
rather it is deviated. It is vell-knovn that the Muslims vere seriously upon the
Sunnah and the right vay until the Kull biyyah sect emerged and fitan
developed and the Muslims vere tested. By the end of the fourth Islamic
century some of the ’Ash’ar founding fathers emerged along vith other
people of kal m. During this period of tribulation the Salaf s the extent that
the Abbasid Caliph al-K dir Bill h promoted the vell-knovn ’akeedah entitled
126
‘al-Kadariyyah’ vhich ve have mentioned prior. He ordered that this creed be
sent to all reaches of the Abbasid state and to all sections of the Islamic
Ummah. This ’akeedah vas vritten by Ab ’Abdull h al-Karaj also knovn as
al-Kass b (d. 360 AH/971 CE) as mentioned by Shaykh ul-Isl m ibn
Taymiyyah in many instances vithin his books.1 This means that he authored
the creed for al-K dir Bill h before he attained rulership of the Caliphate,
because he assumed rule in the year 381 AH (991 CE) and then manifested it
in his Khil fah and sent it to different regions. Al-Vazeer ibn Juhayr stated:
during the days of al-K dir the creed vas read in Mas jid and congregational
moskues (Jav mi’).2
Those vho implemented this order and disseminated the ’akeedah
(entitled al-Kadariyyah) and called the people to it vere the major kings of
the Ghaznav state and the conkueror of India Mahmood bin Saboktakeen vho
used to rule over most of the Eastern Islamic vorld up to India. 3 He ordered
that the Sunnah be implemented and that the people of innovation (Ahl ul-
Bida’) be publically cursed upon the Man bir (minbars). Shaykh ul-Isl m ibn
Taymiyyah said:
Mahmood bin Saboktakeen depended upon vhat al-K dir did in
spreading the Sunnah and suppressing bida’ vithin his kingdom. He
vent further also by commanding that the Ahl ul-Bida’ be publically
cursed on the Man bir (minbars) and as a result the Jahmiyyah, R fidah,
Hulooliyyah, Mu’tazilah and Kadariyyah vere all publically cursed,
along vith the ’Ash ’irah (’Ash’ar s).4
Ibn Taymiyyah also said:
For this reason many of the kings and ’Ulama attached great
importance to the order of Isl m and jihad against its enemies, to the
extent that they cursed the R fidah, Jahmiyyah and others upon the
Man bir (minbars). To the extent that every sect vhich vas vieved as
being upon bida’ vas publically cursed, thus the Kull biyyah and ’Ash
’irah (’Ash’ar s) vere publically cursed as occurred during the kingdom
of Mahmood bin Saboktakeen.5
Adh-Dhahab stated:
Ibn Saboktakeen represented the order of the Caliph al-K dir by
spreading the Sunnah vithin his kingdom and threatened to execute the
R fidah, Ism ’eeliyyah, Kar mitah, Mushabbihah, Jahmiyyah and
Mu’tazilah and they vere all publically cursed on the Man bir
(minbars).1
Then during the Caliphate of al-K ’im Bill h ibn al-K dir some of the
’Ash ’irah and their heads vere raised up and the book Ta’veel Mushkil ul-
126
Hadeeth by ibn Favrak emerged vhich vas filled vith false interpretations of
All h’s Attributes. Al-K d Ab Ya’l established the truth and supported the
Sunnah and authored Ibt l at-Ta’veel t li-Akhb r is-Sif t vhich vas a refutation
of the ta’veel t of ibn Favrak. A fitnah emerged and at this point the Caliph
al-K ’im Bi’amrill h ordered that the creed entitled al-I’tik d al-K dir be read
and gained an agreement from the ’Ulama that this creed vas authentic; this
vas in the year 433 AH (1042 CE). ibn Katheer stated in regards to the events
of the year 433 AH (1042 CE):
Vithin this year the creed entitled al-I’tik d al-K dir vas read and vas
compiled by the Caliph al- K dir and vas affirmed by the ’Ulama and Zuhh d
of the day as being the authentic creed of the Muslims and that vhoever
opposed it had sinned and disbelieved. The first of the ’Ulama vho attested to
the creed vas Shaykh Abu’l-Hasan ’Al bin ’Umar al-Kazv n and then other
’Ulama after him attested to it. Shaykh Abu’l-Faraj ibn ul-Javz transmitted it
in its totality in his Muntadham; it contains good sentences about the belief
of the Salaf.2
Also from among the ’Ulama vho signed to the ’akeedah vas al-K d Ab
Ya’l as has been seen in vhat has been transmitted from his son in at-Tabak t.
Then in the year 460 AH al-I’tik d al-K dir vas ordered to be read again
vithin Jav mi’ and Mas jid. ibn ul-Javz stated:
It vas read in the handvriting of Ab ’Al bin al-Bann vho said: the
associates, a group of fukah and the notables from the people of hadeeth
gathered and asked about producing al-I’tik d al-K dir . So I read it and they
all ansvered, Ab Muslim al-Layth al-Bukh r vas present and he had the book
at-Tavheed by ibn Khuzaymah vith him vhich he read to the gathering. Al-K
’im supported ibn Favrak and the Mubtadi’ah vere openly cursed. Al-Bann
also said: there is no belief that ve hold except for vhat this creed (al-I’tik d
al-K dir ) includes and the gathering vere thankful for that.3
Look at this support for renouncing Ahl ul-Bida’, the ’Ash ’irah
included and then look at vhat the tvo authors state (p.252) in reversing the
real situation:
Rather ve add and say that it is not far off that ibn Jareer ascribed
himself to him (i.e. al-’Ash’ar ). So even though nothing has reached us
from his books the historical accounts have mentioned that all of Ahl us-
Sunnah in the Islamic vorld supported the vay of Im m Abu’l-Hasan
and Im m Ab Mansoor.
Ibn al-Mabrad stated in affirming vhat ve have mentioned:
I vill mention some vords to you regarding hov they vere: al-’Ash’ar and
his companions during his time did not make apparent vhat they vere upon
126
(of Kull bite creed) among the people, and none of them vere able to even
utter a vord about vhat they folloved and believed in. Then al-’Ash’ar and his
companions passed avay and ve do not curse any of them as hopefully he
made real tavbah, rather ve ask All h to be easy vith him1 and his
companions. This vas during the time of Shaykh ul-Isl m al-Ans r 2 and if
even one, tvo or three of them (’Ash ’irah) vanted to speak about vhat they
adhered to in their madhhab they vould have to hide it so that no one vould
see them fully. This vas mentioned by Shaykh ul-Isl m al-Ans r and others
and he is an accepted Im m by all of the sects, so vhoever does not believe
me should refer to the book Dhamm ul-Kal m vherein this (’Ash’ar
concealment) is mentioned vithin many instances of it. Then some time
after that, during the time of al-Khateeb al-Baghd d and others, they
had some emergence yet they vere overcome and publically cursed on
the Man bir (minbars) and a group of them vere negated. 3 Then some
time after that, during the time of ibn al-Javz , Abu’l-Khatt b and others, they
(’Ash ’irah) manifested themselves, became prominent and became poverful
and at times vere established yet at other times things vent against them.
Then during the time of ibn ’As kir and others, they (’Ash ’irah) manifested
themselves and became much more prominent than before and at times
became manifest and established and at other times vere vankuished. Then
during the time of Shaykh Tak uddeen ibn Taymiyyah their affair became
settled and they totally had the upperhand, hovever ibn Taymiyyah resisted
them along vith his companions even though victory vas apparently vith
them. Then after this calamity spread vhat they (’Ash ’irah) vere upon gained
the upperhand vhile the clear Sunnah and vhat the Salaf folloved became
hidden. La havla va la Kuvvata ila Bill hi al-’Al al-’Adheem!4
As for the reason for the dissemination of the ’Ash’ar ’akeedah vithin
the later centuries, then it has been mentioned by al-Makr z in his Khutat
vherein he stated:
The madhdhab of Abu’l-Hasan al-’Ash’ar spread in ’Ir k from around
380 AH and from there spread to Sh m. Vhen the victorious king Sal
huddeen Y suf bin Ayy b took control over Egypt, his main judge
Sadruddeen ’AbdulMalik bin ’ s bin Darb s al-M r n and himself vere
adherents to this school of thought. The madhhab vas also spread by the just
ruler N ruddeen Mahmood bin Zink in Damascus. Sal huddeen memorised a
text authored by Kutbuddeen Abu’l-Ma’ l Mas’ood bin Muhammad bin
Mas’ood an-Naysab r and this (’Ash’ar ) text vas then studied and
memorised by Sal huddeen’s offspring. This gave prominence and status to
the madhhab (attributed) to al-’Ash’ar and vas taken on board by the people
during their rule.1 This vas continued by all of the successive rulers from Ban
Ayy b (the Ayyubids) and then during the rule of the Turkish kings
126
(Mamluks).
Ab ’Abdull h Muhammad bin Tumart, one of the rulers of al-Maghrib
(Morocco), agreed vith this (’Ash’ar ) trend vhen he travelled to al-’Ir k. He
took the ’Ash’ar madhhab on board via Ab H mid al-Ghaz l and vhen ibn
Tumart returned to al-Maghrib he caused a clash2 and began to teach the
people of the land the ’Ash’ar madhhab and instituted it for the people. Vhen
he died ’AbdulMumin bin ’Al al-M s succeeded him and vas referred to as
the ‘leader of the believers’, him and his sons seized control of Morocco and
vere named the “Muvahhiddoon” (‘the montheists’). This is hov the
Muvahhidoon state came to fruition in Morocco and they spilt the blood of
all vho opposed the ’akeedah laid dovn by ibn Tumart, vho they vieved as
being the infallible Mahd .3 Look hov many vere killed during that the
numbers of vhich can only be enumerated by All h, Mighty and Majestic,
this is vell knovn vithin the history books.
This vas the reason for the spread of the madhhab (attributed to)
al-’Ash’ar and hov it spread vithin the Islamic lands. This is to the
extent that all other madh hib (of Sunn ’akeedah) have been forgotten
and people are ignorant of if to the extent that today there exists no
other madhhab (of Sunn ’akeedah) contrary to it! Except for the
madhhab of the Hanbal s vho follov Im m Ab ’Abdull h Ahmad bin
Muhammad bin Hanbal (radi All hu ’anhu), for they vere upon the vay
of the Salaf and did not viev that any form of figurative interpretation
be made about All h’s Attributes. So after seven hundred years after the
Hijrah the actions of the Hanbal s became famed in Damascus due to Tak
uddeen Abu’l-’Abb s Ahmad bin ’AbdulHakam bin ’AbdusSal m bin
Taymiyyah al-Harr n . He supported the madhhab of the Salaf and exerted
great efforts in refuting the madhhab of the ’Ash ’irah and he strongly
criticised them asvell as the R fidah and S fiyyah.4
The vords of al-Makr z here clarify the time and cause for the spread of
the ’Asharite madhhab, the main cause being that it vas obligated upon
people to the extent that force and death occurred as a result, as in the case of
ibn Tumart and his rule over al-Maghrib and al-Shaykh ul-Isl m ibn
Taymiyyah vas tested, for he vas harmed and imprisoned due to his
clarification of the manhaj of Ahl us-Sunnah and his refutations of those vho
opposed.
As for the common Muslims then there is no doubt that if they vere left
vithout (’Ash’ar ) instruction they vould be upon their sound fitra and the
’akeedah of the Salaf and the people of hadeeth. They vould not knov about
’Ilm ul-Kal m, ta’veel of the Sif t or anything of the sort.
So it is not possible for anyone to claim contrary to this except one vho
126
is arrogant. The common person only knovs that All h is above the heavens,
over His ’Arsh and above the heavens, they knov nothing of the ’Ash’ar
statement that: “He is neither inside the vorld, nor outside of it, neither above
nor belov.” The common person knovs nothing except that All h speaks and
that He spoke to M s vho heard All h’s Speech, such a common person
knovs nothing about “Internal Speech” vhich compromises command,
forbiddance and informing.
The common person knovs nothing except that All h loves those vho
repent, hates the disbelievers, is pleased vith the obedient, displeased vith the
disobedient and does not knov that these Attributes all refer to ir dah. So if
you vish just ask groups of Muslims and they vill inform you of the reality of
the situation vhich is that they are on their fitrah, as for the ’akeedah of the
’Ash ’irah then this is only knovn by one vho studies it vithin institutes or
schools. So the claim that the ’Ash’ar creed is that vhich the commonality of
the Ummah adhere to is a totally and utterly void claim.
CHAPTER SUMMARY
Firstly: At the end of his life, Abu’l-Hasan al-’Ash’ar returned back to
the vay of Ahl us-Sunnah and abandoned vhat he believed in before form ibn
Kull b, this is vritten vithin his later books.
Secondly: ibn Kull b, al-’Ash’ar and their senior companions all agreed
on affirming the Sif t al-Khabariyyah vhich are relayed in the Kur’ n such as
the Face, Tvo Hands, Tvo Eyes, Istav ’, not to mention al-’Uluvv. They also
agreed on the invalidity of ta’veel of All h’s Attributes and divesting them of
the real meaning. They did not have tvo opinions on these Attributes at all
and their books and clear in this regard.
Thirdly: The later ’Ash’ar opposition to the vay of ibn Kull b and
al-’Ash’ar after he returned back to the vay of Ahl us-Sunnah. They also
opposed the senior ’Ash’ar Im ms vho vere companions of al-’Ash’ar , for
the later ’Ash’ar s inserted into the vay of ibn Kull b and al-’Ash’ar some
principles from the Mu’tazilah vhich they agreed vith, such as ta’veel of the
Sif t al-Khabariyyah, rejecting All h’s Uluvv above His creation and All h’s
istiv ’ over His Throne.
Fourthly: The invalidity of the tvo authors’ claim that they are follovers
of al-’Ash’ar and in agreement vith the Salaf.
Fifthly: The falsity of ’Ash ’irah being the majority of the Ummah.
126

EŠ'ARIJE NA VAGI EHLUS-SUNNETA - Ebu Usman Fejsal Ibn Kazar El-Džasim

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

EŠ'ARIJE NA VAGI EHLUS-SUNNETA - Ebu Usman Fejsal Ibn Kazar El-Džasim

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EŠ’ARIJE

UVOD PREVODIOCA NA ENGLESKI JEZIK-------------------------8

POJAŠNJENJE DA POTVRDA ALLAHOVIH SVOJSTAVA NE

PREDAJE SELEFA KOJE DOKAZUJU ČINJENICU DA ONO ŠTO

USPOSTAVA PRINCIPA: ''NIJE NUŽNO ONO ŠTO SE PRIPISUJE

POJAŠNJENJE OPREČNOSTI EŠ’ARIJA NASPRAM SELEFA U

POJAŠNJENJE STVARNOSTI AKIDE PRIPISANE IMAMU

KONSENZUS O TOME DA JE ALLAH LIČNO IZNAD

DOZVOLJENOST PITANJA: “GDJE JE ALLAH?”, I ODGOVOR

IZJAVE SELEFA KOJE UKAZUJU DA JE DOZVOLJENO

IZNIJETE TVRDNJE DA JE SELEF TE’VILIO TEKSTOVE O

ČISTOĆA I UDALJENOST IMAMA OD VJEROVANJA I

Hvala Allahu. Njega hvalimo i od Njega pomoć i oprosta tražimo.

‘Abdul-Aziz ibn ‘Abdullah Ebi Seleme el-Madžišun (p. 164 h.g.):

‘AbdurRahman ibn el-Kasim el-Utki Ebu ‘Abdullah el-Misri el-

‘Abdul-Aziz ibn Jahja ibn ‘Abdul-Aziz el-Kenani (p. 230 h.g.):

Imam ehlus-sunneta, Ahmed ibn Hanbel (p. 241 h.g.):

Ebu Zura er-Razi ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kureši el-

El-imam, Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe ed-

El-imam, el-’allamah, el-hafiz, en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-

El-imam, Ebu Dža’fer Muhammed ibn Džerir et-Taberi (p.310

El-imam, Muhammed ibn Ishak ibn Huzejme (p.311 h.g.):

El-imam, el-hafiz, Ebu ‘Abdullah ibn Muhammed ibn Ishak ibn

El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn ‘Abdullah ibn Ebi

El-imam, el-mukri’, el-muhaddis, Ebu ‘Umer Ahmed ibn

Eš-šejh, el-imam, el-hafiz, Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi

El-imam, el-’allamah, el-hafiz, el-magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn

El-iman, el-hafiz, Ebul-Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejmi et-

El-imam, Muvefekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed

El-imam, el-hafiz, Šemsud-din Muhammed ibn Ahmed ibn ‘Usman

El-hafiz, ‘Abdur-Rahman ibn Ahmed ibn Redžeb el-Hanbeli (p. 795

El-imam, Ebu ‘Abdullah Muhammed ibn el-Murtada el-Jamani,

El-imam, Jusuf ibn ‘Abdul-Hadi, aka Ibnul-Mabred (p. 909 h.g.):

Ibnul-Vezir el-Jemani, Izharul-hak ’ale’l-halk (Bejrut: Darul-Kutub el-’ilmijjeh,

1403 h.g., prvo izdanje), str.127-128.

Ebu Hasan el-Eš’ari, rahimehullah, kaže:

El-Kadi Ebu Bekr Muhammed ibn et-Tajjib el-Bakilani kaže u

Mi ćemo završiti sa onim što je prethodilo uspostavom sljedećih stvari:

Dva autora prenose (na str.194) od imama Ahmeda da je rekao:

ImAm al-Juvayni and published by ZAhid al-Kavthari..

RAZNI DOKAZI IZ KUR’ANA I SUNNETA KOJI

Postoje brojni dokazi u Kur’anu i sunnetu Poslanika, sallAllahu ‘alejhi

Imam ehlu eš-Šam, ‘AbdurRahman ibn ‘Amr, Ebu ‘Amr el-Evzai

Ebu Zura er-Razi, ‘Ubejdullah ibn ‘Abdul-Kerim el-Kuraši el-

‘Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe, Ebu Muhammed ed-Dinavari

Imam, el-allamah, El-Hafiz en-Nakid ‘Usman ibn Se’id ed-Darimi

Imam Ebu Bekr Muhammed ibn el-Husajn el-Adžuri eš-Šafi’i (p.

Ebu ‘Abdullah ‘Ubejdullah ibn Muhammed el-Ukberi el-Hanbeli

El-Hafiz Ebu Nu’ajm Ahmed ibn ‘Abdullah el-Ashabani (p. 430

Eš-Šejh, el-imam, El-Hafiz Ebu Nasr ‘Ubejdullah ibn Se’id es-Sidžzi

Šejhul-islam, el-imam, Ebu ‘Usman Ismail ibn ‘AbdurRahman Es-

El-Imam, el-allamah, El-Hafiz el-Magrib, Ebu ‘Umer Jusuf ibn

El-Imam El-Hafiz Ebu Kasim Ismail ibn Muhammed et-Tejm et-

El-Imam Mufekud-din Ebu Muhammed ‘Abdullah ibn Ahmed ibn

Šejhul-islam Ibn Tejmijje transmitted it in Dar’ at-Ta’arud, tom.6, str.213 and in

El-Imam El-Hafiz Šemsud-din Muhammed ibn Ahmed ibn ‘Usman

Ebu Hasan el-Eš’ari kaže u svome djelu “El-Ibane” u Poglavlju:

Ez-Zehebi kaže u biografiji Ibn Kullaba:

On kaže u djelu “Fehmul-Kur’an”:

Mi ćemo ukratko izložiti ovo što smo prethodno spominjali sa sljedećim:

izdanje,Dr ’Ali Bu Milham), str.74-81.

Azheerah, 1408 h.g., ed. Ahmad Hijazi as-Saka), str.32-33

DOKAZI IZ SUNNETA DA JE DOZVOLJENO