1

2

Prof. dr. Hamid Tahir

ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE
(Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)




























3

Prof. dr. Hamid Tahir
ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE
(Odgovor na najvanija pitanja izazvana izmiljotinama protiv islama)


Izdavai: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
El-Kalem - izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH
Za izdavae: Prof. dr. Enes Kari
Selim Jarko
Prijevod djela: Prof. dr. Omer Nakievi
Urednik: Prof. dr. Adnan Silajdi
Recenzenti: Prof. dr. Adnan Silajdi i Doc. dr. Ismet Buatli
Lektor: Doc. dr. Demal Lati
Tehnika priprema: Zuhdija Hasanovi
Dizajn naslovne strane: Tarik Jesenkovi
tampa: "Bejan", Sarajevo
Za tampariju: Nedib Prozorac, dipl. ing.
Tira: 500 primjeraka


CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28 - 4
Tahir, Hamid
Islam izmeu istine i optube : (odgovor na najvanija pitanja
izazvana izmiljotinama protiv islama) / Hamid Tahir ; u pripremi
uestvovali Ahmed elebi... (et all.); preveo Omer Nakievi. - Sarajevo:
Fakultet islamskih nauka, 2004. - 120 str.; 22 cm
Izv. stv. nasl. na arap. jeziku. - Bibliografija i biljeke uz tekst

ISBN 9958 - 622 - 48 - 3
COBISS . BH - ID 13807622

4



PROF. DR. HAMID TAHIR


ISLAM IZMEU ISTINE I OPTUBE
(ODGOVOR NA NAJVANIJA PITANJA IZAZVANA
IZMILJOTINAMA PROTIV ISLAMA)


U PRIPREMI UESTVOVALI
(prema abecednom redu):
- Prof. dr. Ahmed elebi
- Prof. dr. Ahmed Umar Haim
- Prof. dr. Ahmed Kemal Ebu'l-Medd
- Prof. dr. Abdu's-Sabur ahin
- Prof. dr. Abdu's-Sabur Merzuk
- Prof. dr. Mahmud Hamdi Zakzuk


Preveo
Prof. dr. Omer Nakievi





Fakultet islamskih nauka u Sarajevu El-Kalem - izdavaki centar
Rijaseta Islamske zajednice u BiH


Sarajevo, 2004.
5








7

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Svakom muslimanu i muslimanki,
vjernicima objavljenih vjera,
svakom razumnom, svakom srcu i oku,
svakom ovjeku na svakom mjestu
dostavljamo ovu knjigu.












6




SADRAJ

Sadraj ............................................................................................................................... 6
Uvodna rije ....................................................................................................................... 8
Predgovor ......................................................................................................................... 13
Kompletno razumijevanje islama ...................................................................................... 15
Tvrdnje da je izvor Kur'ana ljudski, a da on nije Boija objava ......................................... 27
Tvrdnja da kur'an nije sakupljen za ivota Poslanika, a. s., i da su se ashabi umijeali u
pisanje i sabiranje Kur'ana te da je Osman ibn Affan spalio ostale sporne primjerke ......... 30
Tvrdnja da bi Poslanik, a.s., mijenjao svoj plan sukladno okolnostima u kojima bi se
nalazio, predstavio islam u Mekki kao vjeru arapa, a onda, kada je dolo do pobjede u
Medini, uinio ga vjerom cijelog svijeta ........................................................................... 32
Tvrdnje da je Muhammed, a.s., strastven ovjek, a navodni dokaz za to je brojnost njegovih
ena .................................................................................................................................. 34
Tvrdnja da je drugi izvor islama (vjerovjesnikov sunnet) sumnjiv, jer se u njemu nalazi
mnogo lanih i apokrifnih hadisa ...................................................................................... 36
Tvrdnja da se ne treba koristiti poslanikovim sunnetom (hadisima) poto se suprotstavljaju
jedan drugome .................................................................................................................. 38
Tvrdnja da se islam proirio maem, a da su mu, navodno, prethodile pobjednike armije 39
Tvrdnja da su islamska osvajanja, uistinu, bila kolonizatorsko irenje, privrednog karaktera
(da bi se doepali plijena i nametnuli diziju) ................................................................... 41
Tvrdnja da su muslimani bili narod koji ne cijeni staru civilizaciju, za ta je kao dokaz,
navodno, spaljivanje Aleksandrijske biblioteke ................................................................. 43
Tvrdnja da neke vjere govore o uspostavljanju toplih odnosa izmeu Allaha i ovjeka, dok
islam, navodno, istie ponienje ovjeka (ini ga robom ) Allahu (Rabbu, Gospodaru) ..... 45
Tvrdnja da je islam vjera koja, navodno, ne dozvoljava djelatnost razumu, nego ga
potinjava vjerskim tekstovima ......................................................................................... 47
Tvrdnja da islam poziva svoje sljedbenike na indiferentnost i neuzimanje u obzir bilo
kakvih uzroka ................................................................................................................... 49
Tvrdnja o poniavajuem poloaju ene u islamu i nepravilnom postupanju sa njenim
pravima ............................................................................................................................ 51
Tvrdnja da ena u islamu vazda slijedi mua..................................................................... 53
7

Tvrdnja da islam ini nasilje eni time to joj kod nasljedstva doznauje polovicu od onoga
to dobija mukarac .......................................................................................................... 55
Zato islam trai da je svjedoenje dviju ena jednako svjedoenju jednog mukarca ....... 56
Tvrdnja da islam ne dozvoljava eni da preuzima visoke poloaje u dravi ....................... 57
Tvrdnja da islam namee eni hidab koji joj smeta u obrazovanju i radu ......................... 58
Tvrdnja da islamsko odijevanje (hidab) ne pomae eni u savremenom proizvodnom
ivotu ............................................................................................................................... 59
Tvrdnja da islam trai od mukarca da ima vie od jedne, ak i etiri ene ........................ 60
Tvrdnja da islam dozvoljava muslimanu da se oeni i nemuslimankom, a ne dozvoljava
muslimanki da se uda za nemuslimana .............................................................................. 62
Tvrdnja da islamski zekjat daje mogunost bogatom muslimanu da bude priznatiji kod
Allaha od siromanoga, jer mu njegovo bogatstvo pomae da ostvari vei sevap .............. 63
Tvrdnja da je jedenje svinjskog mesa po islamu neopravdano, jer je svinjsko meso kao i
meso ostalih ivotinja ....................................................................................................... 64
Zato islam zabranjuje mukarcima da nose zlato i oblae svilu ........................................ 65
Tvrdnja da se islam protivi slobodi vjerovanja i dokaz za likvidaciju otpadnika od vjere
(murteda) .......................................................................................................................... 66
Tvrdnja da se stav dananjih muslimana prema Selmanu Rudiju protivi slobodi izraavanja
......................................................................................................................................... 68
Tvrdnja da je islamsko kanjavanje, kao sjea ruke kradljivcu i kamenovanje osobe koja se
prostituie, strana i krajnje divljaka ................................................................................ 69
Tvrdnja da islamski post umanjuje sposobnost proizvodnje i pojedinca i drutva .............. 70
Tvrdnja da islam ne ide potpuno sa savremenom civilizacijom, a dokaz je tome primjetna
zaostalost muslimana ........................................................................................................ 71
Zato su islamski narodi nesloni i zato se meusobno sukobljavaju, premda islam poziva
ka jedinstvu ...................................................................................................................... 72
Miljenje da islamski dihad dovodi muslimane do neprijateljstva sa drugima .................. 73
Tvrdnja da je islam protiv demokracije i prava ovjeka, da savjetovanje nije potrebno
vladaru i osuda stava muslimana u odnosu na miljenje drugoga ....................................... 74
Tvrdnja da je islam protiv umjetnosti (muzike, pjesme, plesa, grafike na drvetu, slikarstva i
teatra) ............................................................................................................................... 77
Tvrdnja da islam insistira na pretjeranosti i ekstremizmu i da je termin musliman postao
sinonim za terorizam......................................................................................................... 78
Zavrna rije ..................................................................................................................... 81


8




UVODNA RIJE

Danas islam prolazi kroz teko iskuenje zbog propagande koju ire brojni mediji
zbog njegovog, navodno, podgrijavanja terorizama. Ovo mu se posebno pripisuje od
dogaaja 11. septembra. Mediji su koncentrisani na optubu islama i zbog kako kau,
njegove okrutnosti, njegova irenja maem, divljakog i barbarskog postupanja u ratu itd.
Ovu optubu upuivali su islamu brojni orijentalisti i misionari od prije vie stoljea. Ta se
propaganda i napadi iz dana u dan sve vie ire, kao idejni zlonamjerni napadi protiv ove
vjere s namjerom da bi se islam omrznuo u svijesti naroda i sprijeilo njegovo irenje. U
mrnji se odlazi tako daleko da islamu pripisuju da je uspostavljen na principima prijezira
ovjeka, neprihvatanja civilizacije i napretka. To potvruju brojne izjave istaknutih
orijentalista i misionara koji istiu da ono to je dobro u islamu nije neto novo, da je to
Muhammed, a. s., preuzeo iz ranijih svetih Knjiga, pa npr. da je eriatsko pravo preuzeto iz
rimskog i drugih prava. Ima i onih koji kau: Od kako su se pojavili muslimani nestalo je
mira u Svijetu.
Prema miljenju nekih islamski orjentisanih mislilaca, nuno je ponuditi saeto
obavjetenje o islamskom uenju uz postavljanje kompletnog plana kako objasniti pravu
sliku islama kao vjere koja ovjeku donosi svako dobro i sreu, jer je Muhammed, a. s.,
poslan kao milost ljudima, a Kur'an kao uputa:
.... A tebe smo samo kao milost poslali. (21/l07)
Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu
vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. (16/89)
To je poziv spasu ljudi tako to ih se izvodi iz mraka u sjenu dobra i sree i na ovom
i na buduem svijetu.
Savremeno ovjeanstvo ima veliku potrebu da se upozna sa islamskim uenjem da
bi se izbjegli sukobi i dominacija jaega nad slabijim.
Postavlja se pitanje kako se suoiti sa opasnostima ovih medijskih napada. Kakva bi
bila uloga islamskih institucija i pojedinaca?
Mnogi misle da je neophodno udruiti islamske iskrene napore u ovo vrijeme da bi
se ostvarila dva vana cilja.
Prvo, da se objasne injenice islama, definiu njegove odredbe i uenja koja
garantuje svako dobro, sreu i spas svakom ko se skloni pod sjenu islama i ivi u njegovu
okrilju.
Drugo, da se odbace sve sumnje uperene protiv islama, da se otklone sve neistine
koje se islamu upuuju, a s kojima islam nema nikakve veze.
9

Primjetno je da se u ovo vrijeme oituju udni i koncentrirani pokuaji izobliavanja
slike islama i davanja lanih informacija o islamu i muslimanima uope, ime su se islamski
mislioci suoavali i ranije na stotine, ako ne i na hiljade puta.
Na putu ostvarenja spomenutih ciljeva zahtijeva se puna i ozbiljna saradnja meu
institucijama islamskih naroda bez obzira bile one obrazovnog, svjetovnog ili pravnog
karaktera, jer je svaka od njih zaduena da predstavi istinitu sliku o islamu u raznim
oblastima.
Islam je kompleksna i potpuno jasna vjera. U islamu nema nita nejasno ni skriveno.
Nema nita od ega bi se muslimani stidjeli ili to bi krili. Uenja islama su sasvim lahka i
ugodna. Ona detaljno obuhvataju sve potrebe ivota i sposobna su da odgovore svim
nastalim aktualnostima u raznim oblastima.
Nema sumnje da Svijet danas prolazi kroz stravinu fazu ivota s kakvom se rijetko
susretao u historiji. Snage globalizacije nastoje nametnuti svoju dominaciju nad drugima da
bi ostvarili to vei interes na raun interesa drugih, a to vodi nasilju, sukobima i svakoj
drugoj opasnosti po ivot ovjeanstva. Iz ovih razloga javlja se potreba ovjeanstvu u
cjelini da se upozna sa injenicama islama, njegovim uenjima i odredbama. Islam je u
stanju da povede ovjeanstvo ka spasu i izvede ga iz anarhije, gloenja i eksploatisanja
slabih.
Ono to je najvelianstvenije u islamu i to islam unosi u drutvo jeste pravda,
jednakost, sprjeavanje nasilja i neprijateljstva. Islam omoguava skladan, miran i stabilan
ivot u kome su zagarantovana prava i ast svakog pojedinca.
Islam insistira na miru, pravdi, umjerenosti i jednakosti, bori se protiv ekstremizma,
terorizma i nasilja. Zbog toga je i kod poziva ocrtao velianstven put koji se karakterie
mudrou, lijepim savjetom i raspravljanjem koje vodi onome to je najljepe. U Kur'anu se
kae:
Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi
nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji
su na Pravom Putu. (16/125)
Islam kategoriki odbija prisiljavanje da neko prihvati islam. O tome Kur'an kae:
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. (Kur'an, 2/256)
Za muslimane Kur'an kae da su oni pravedna zajednica:
I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi
i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (2/143)
Pravednost je sredina izmeu pretjeranosti i nedotjeranosti. Prema tome, u
islamskom uenju nema mjesta ekstremizmu i terorizmu, jer te dvije rak-rane prijete
ljudskom ivotu i dokidaju nadu ovjeka u miran i siguran ivot.
Odluan stav islama protiv terorizma pretekao je svaki sistem i savremeno
zakonodavstvo vie od hiljadu i etiri stotine godina. Islam je smatrao one koji prijete
ivotu nevinih ljudi i stabilnosti u drutvu da se oni istovremeno protive Allahu i Njegovom
Poslaniku.
10

Pokuaji povezivanja islama sa terorizmom i ekstremizmom su providni i slabi i
bivaju uniteni pred injenicama islama i njegova uenja.
Islamu pripada vodei stav o aktivnoj i miroljubivoj koegzistenciji izmeu drutava.
To proistie iz potovanja asti ovjeka, bio on musliman ili nemusliman. Svi su ljudi
jednaki po stvaranju jer Allah, d. ., kae:
Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo
da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji. Allah, uistinu,
sve zna i nije Mu skriveno nita. (Kur'an, 49/13)
Pozivanje islama na saradnju i koegzistenciju nije ogranieno na jedne narode ili
pristalice jedne vjere, nego se protee i obuhvata sve narode i sve vjere, jer Allah, d. .,
kae:
Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne
ratuju protiv vas zbog vjere vae i koji vas iz zaviaja vaeg ne izgone. Allah, zaista, voli
one koji su pravini. (Kur'an, 60/6)
Jedna od veliina islama i njegova uenja jeste da islam garantuje nemuslimanima
slobodu ispovijedanja vjere, a garantuje i zatitu nemuslimana u islamskom drutvu, zatitu
njihovih svetinja, bogomolja i svojine.
Islam je kompleksna vjera. Njegovo uenje uspostavilo je cvjetajuu civilizaciju
koja je dugo vremena unosila svjetlo po tamnim vilajetima. Ono je i danas sposobno da
uspostavi vjersku i svjetovnu civilizaciju koja moe obuhvatiti horizonte duhovnog i
materijalnog ivota u svim oblastima. Poznato je ta je islam uinio u ivotu arapskog
naroda kada su Arapi prihvatili i primjenjivali islamsko uenje. Njihovu meusobnu svadu i
gloenje islam je pretvorio u jedinstvo, njihovu slabost u snagu, a njih podigao na najvii
stepen napretka, otvorio iroke horizonte u oblastima spoznaje i nauke, to nam govori da su
bili u prethodnici svih naroda u nauci i spoznaji u naunom istraivanju, kulturi itd.
Islamsko uenje karakterie se podsticajem idtihada i mudtehida (iznalaenje
najboljega i osoba koje su se predale iznalaenju najboljega). Metod idtihada u islamu
otvoren je zauvijek. Ovaj metod daje islamu neogranienu virtuoznost koja ga ini
sposobnim da prihvati sva otkrovenja ovog i svakog drugog stoljea. Obnavljanje je nain
ivota islama. Poslanik, a. s., kae: Allah e davati ovom narodu (muslimanima) svakih sto
godina nekoga ko e obnoviti vjeru toga naroda.
Ova obnova se ni u kom sluaju ne odnosi na temeljne osnove vjerovanja, naredbe i
zabrane. Obnoviteljstvo ne znai izmjenu eriatskih propisa koje je Allah odredio, a
Poslanik, a. s., ih prenosio i primjenjivao kao stalni program u ivotu muslimana.
Nema sumnje da progres u ivotu jednog naroda namee i promjene i izmjene u
nainu ivota. Svako ko studiozno posmatra danas poloaj islamskog naroda primijetit e
bezbroj navika i obiaja uvedenih u posljednjim stoljeima, kao to e primijetiti i veliki
broj novotarija u vjeri koje zamagljuju postupke i moral muslimana. To je neto to od
islamskih uenjaka i protagonista trai da vre svoje obaveze u smislu usmjeravanja takvih
muslimana, da osnauju i pronalaze razne metode u svrhu otklanjanja tih slabosti, da
osnauju nastojanja kako da se primijeni program dobrih ranijih pokoljenja. Upravo je to
11

pravi put obnovitelja.
Obnoviteljstvo ne znai odbacivanje svega to je staro, odbaciti uloeni trud
islamskih uenjaka tokom etrnaest stoljea. Obnova ne znai ukidanje temelja koji se
smatraju glavnim ishoditem eriata, a to su Kur'an, hadis, zatim konsenzus i analogija.
tavie, obnoviteljstvo se obraa i gradi na ovim izvorima.
Mudtehid ili obnovitelj u islamu usmjerava svoju panju u pronalaenju odrednica
u osnovnom tekstu ili dokazu. Niko od islamskih uenjaka nema pravo donositi odredbe
samovoljno, pa ni onda kada ga narod opunomoi, bez obraanja na izvor, Kur'an i hadis.
Vrata idtihada i obnoviteljstva su otvorena u oblastima odredbi, ali koje nisu
definirane tekstom Kur'ana i hadisa ni konsenzusom.
Dijalog je jedan od vanijih, pa i najvanijih sredstava islamskog saopenja. Kur'an
je na mnogo mjesta proet dijalogom. To je naredba koja potvruje vanost dijaloga u
islamu. U Kur'anu se, izmeu ostalog, navodi:
Reci: O, sljedbenici Knjige, doite da se okupimo oko jedne rijei i nama i vama
zajednike; da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo, i
da jedni druge, pored Boga, bogovima ne drimo! Pa ako oni ne pristanu vi recite:
Budite svjedoci da smo mi muslimani! (3/64)
Dijalog e uspjeti ako se vodi uz uzajamno potovanje, ravnopravnost i pravednost,
bez fanatizma, ekstremizma i prijezira. Dijalog sa drugima otvara iroka vrata u smislu
predoenja injenica islama drugima, upoznaje ih sa islamskom tolerancijom, upoznaje ih
da je islam zavrnica svih poslanstava, da nosi u sebi elemente napretka, progresa,
civilizacije i kulture za svakoga ko ivi u njegovu okrilju. Dijalog bi trebao obuhvatiti sve
oblasti koje su od interesa za muslimane i druge. Meutim, ako ima i takvih koji pospjeuju
sukobe sa muslimanima, dijalog i tada omoguava da se takvima objasni da islam proteira
mir i saradnju. Islam zahtijeva dobre odnose sa susjedima i miroljubivu koegzistenciju sa
svima. Svaki razuman i pametan ovjek primjeuje da je dijalog sredstvo misaono zrelih
ljudi, onih koji ele mir i sigurnost u svijetu, koji ele rjeavati probleme mudrou i
saradnjom radi pobjede istine, pravde i jednakosti.
Oito je da je vrijeme kroz koje prolazi ovjeanstvo iz dana u dan sve surovije,
opasnosti se poveavaju i prijete mu da ga unite. To je neto to obavezuje sve da ozbiljno
i iskreno saraduju u cilju otklanjanja opasnosti i sueljavanja sa posljedicama tih
zaotravanja po drutvo u cjelini.
Shvaajui ovu situaciju koja se nadvila nad ljudskim rodom poput mraka noi
maglovitih dana kada gromovi tutnje, a munje paraju svojim blijeskom nebeski svod, dok se
ljudi, ptice i sva druga iva bia sklanjaju u svoju sklonita, vire i sa zebnjom oekuju kakav
ih tufan i nepogoda moe zadesiti, oglaava se, ba u tom olujnom i stravinom vremenu,
tim mislilaca, ne da traga za istinom, nego da ukae na oitu i jasnu istinu, da bi ovjek
olujnog i stravinog dana spasio sebe i svoj okoli. Ti mislioci pokuavaju otvoriti oi
zaslijepljenom, urazumiti nerazumnog i tvrdoglavog, udobrovoljiti mrzovoljnog i smiriti
plahovitog i hrlovitog, predajui itateljstvu neogranienog prostora, aroliko cvijetnu i
mirisavu knjigu - cvijetnjak, da italac eta po njoj i napaja se onim to mu treba.
12

Pojavom ovog, brojem strana malog ali sadrajno znaajnog djela, italac e nai u
sredini kosmopolitskog drutva tako da e mu poruka ove knjige rasvijetliti nerasvijetljeno,
dati novo saznanje o jednom uenju starom etrnaest stoljea, lahko shvatljivih i
prihvatljivih njegovih poruka. U ovom smislu i autori ovog djela rasvjetljavaju, na prvim
stranicama, razloge koji su ih naveli da izloe istinu islama reagujui na prigovore i
neistine.

Prevodilac



















13






PREDGOVOR

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Neka je salat-i selam na najasnijeg poslanika
Muhammeda, njegov rod i njegove saborce, sve!
Islam je bio i jo uvijek je cilj raznobojnih i brojnih vjerskih i politikih napada.
Njegovi neprijatelji nisu se ustruavali da upotrijebe protiv njega sva materijalna i moralna
sredstva u cilju njegova potpunog unitenja ili stavljanja granice njegovu irenju budui da
se islam neprestano ustaljuje u srcima ljudi.
Islam su napadali:
- totemisti u Mekki,
- jevreji u Medini,
- kranski znalci u Damasku i Bagdadu i
- orijentalisti na Zapadu.
Njihov glavni poriv za to bio je to to islam privlai k sebi brojne pristalice koji su u
njemu pronali svoj duhovni mir, zadovoljstvo za svoje umove i stabilni program za svoje
ivote.
Islam preporuuje da se islamski poziv vri s mudrou i lijepim savjetom, da
muslimani ne raspravljaju sa pristalicama objavljene Knjige (jevrejima i kranima) osim
onim to je bolje i da se niko ne prisiljava da prihvati islam.
Jedan od najvanijih postulata islama glasi:
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti.
1

Islam je vjera koja nikoga ne napada, ali je sposoban da se sam brani. U posljednje
vrijeme islam je izloen zajedljivom napadu ija je osnova da je on novi neprijatelj protiv
koga se treba boriti, nakon to je poraen komunizam. Oni kojima je to cilj koriste neke
nenormalne postupke neznatnih pojedinaca muslimana pokuavajui da te njihove postupke
uope i primijene na oko milijardu estitih muslimana koji ive na raznim krajevima
Zemlje.
Istina islama je potpuno svijetla. Ona je u svojoj jasnoi kao Sunce, pa i pored toga,
ima i takvih koji zatvaraju svoje oi pred tom svijetlom injenicom i pokuavaju zatvoriti
oi i drugih. Ova knjiga je upuena i jednim i drugim. Ona je jednostavna i sjajne, jake

1
Kur'an, 2/256.
14

oitosti u svom znaenju.
Prvo, zato to nudi kompleksno razumijevanje islama uz oslanjanje na njegove
glavne izvore, Kur'an i Sunnet Poslanika, i isticanje osnovnih njegovih znaajki u
oblastima:
- vjerovanja,
- ibadeta,
- etike i
- zakona (eriata).
Ovim se objanjava stvarna slika islama da bi se mogle s lahkoom spoznati lane
slike koje neki ire o islamu.
Drugo - a to je glavni cilj ove knjige - da odbaci najvanije izazvane prigovore
protiv islama, ranije i u ovo nae vrijeme, nakon to su ovi prigovori sabrani na ovaj nain
po prvi put naunim stilom koji se zasniva na jasnom dokazu i stavlja u ruke savremenom
muslimanu potrebne instrumente da brani svoju vjeru od razliitih izmiljotina.
italac e nai svaki bezuman upad sa detaljnim odgovorom na taj napad u grupi
definisanih taaka na koje se on moe u cjelini osloniti ili na neke od njih u smjeru
upuivakog i objektivnog zadovoljstva.
Ova knjiga karakterie se jednostavnou i velikom konciznou. Nastojalo se
ouvati kod dovoenja u sklad ovih dvaju principa da bi nauna materija ove knjige bila
prikladna da se prevede na sve svjetske jezike.
Preostalo je da se kae da je ova objavljena knjiga malog obujma pripremljena na
kolektivnoj osnovi. Na ovoj pripremi uestvovala je u odgovoru izabrana grupa velikih
znalaca i mislilaca muslimana iz Egipta ija su imena upisana na omotu ove knjige. Takoer
je potrebno ukazati da je recenzija izvrena na Univerzitetu El-Azher i Egipatskoj instituciji
za fetve, Daru'l-ifta'.
Neka Allah nagradi sve uesnike koji su uestvovali u radu na ovoj knjizi najboljom
nagradom za ono to su predoili u odbrani uzviene vjere i pravedno rasvijetlili njeno
razumijevanje i shvatanje.

.





15






KOMPLETNO RAZUMIJEVANJE ISLAMA

Islam je posljednja nebeska objavljena vjera koja se karakterie lahkoom. Njega
moe prihvatiti sasvim lahko svaki razum. On je upuen svojim uenjem ovjeku za svako
vrijeme i za svako mjesto.
Samim oglaavanjem i izricanjem od strane ovjeka (oitovanjem ehadeta) da je
samo jedan Bog - Allah, i da je Muhammed Njegov poslanik (La ilahe illallah ve enne
Muhammeden Resulullah), ovjek postaje muslimanom. Na taj nain on postie veliki
broj prava, ali se i na njega proteu i neke obaveze u okviru kompletnog vjerskog
drutvenog i kulturnog sistema kojima on zatiuje svoje materijalne potrebe i usliava
duhovne enje svake osobe i drutva.
Zbog pogrenog razumijevanja, katkada, i nepotpunog shvatanja islama, veoma
esto, bit e od velike koristi izloiti kompletno shvatanje i poimanje islama i to u njegovoj
prioritetnoj formi i historijskom praenju njegova formiranja uz oslanjanje na njegove
osnovne izvore koji se direktno vraaju na asni Kur'an i Poslanikov sunnet.
Islam ima etiri osnovna postulata. Njegovo kompletno razumijevanje i stabilizacija
njegovog sistema mogue je samo uz pridravanje tih postulata. Ti postulati su:
- vjerovanje (el-'akide),
- obredoslovlje (e-e'air),
- etika (el-ahlak) i
- zakon (et-teri').
Mjesto vjerovanja je srce. Ono sadri vjerovanje u jednotu Allaha, Stvoritelja
Kosmosa, uvara sistema u Kosmosu, Koji ima uvida u sve tajne Kosmosa, vjerovanje u
Onoga koji je jedini koji zasluuje da mu ovjek ibadeti (klanja se), da ovjek bude skruen,
da trai oprost, pomo i sve drugo to ibadet prati, zatim da vjeruje u proivljenje poslije
smrti, polaganje rauna, uz nagradu i kaznu koje slijede po obraunu.
Kur'an i sunnet su definisali elemente vjerovanja: vjerovanje u Allaha, Njegove
meleke, Njegove Knjige, poslanike i sudbinu (kader), bila ona dobra ili zla, i Sudnji dan.
Poeljno je da vjerovanje bude ustaljeno u srcu muslimana, smjeteno iz njegova
razuma. Ovdje je nuno ukazati da asni Kur'an poziva svaku osobu da potrai uvrenje u
sebi kroz jasnu potvru ovog vjerovanja izlaui historiju i sudbine ranijih naroda, zatim
stalno istraivanje u Kosmosu i razmiljanje o njegovim prirodnim pojavnostima kako bi
vjerovanje srca bilo potvreno sa zadovoljenjem razuma.
16

Vjerovanje u Kur'anu zauzima temeljno mjesto jer se smatra osovinom oko koje
krui ivot muslimana i vee se za nju. Poznato je da je Poslanik, a.s., boravio u Mekki
trinaest godina poduavajui ljude vjerovanju. Skoro pola asnog Kur'ana govori o
vjerovanju i razrauje metod njegova utvrivanja. Na putu tog vjerovanja dali su svoje
ivote, pali kao ehidi, vei broj prvih muslimana, to ljudi, to ena koji su bili mueni od
strane totemista Mekke, a koji su svim silama i sredstvima nastojali da ih odvrate od
vjerovanja u jednog Allaha ka oboavanju kipova.
injenica je da islamsko vjerovanje predoava muslimanu ono to je smisao ivota i
istovremeno, kad ovjek musliman smjera ka povinjavanju Gospodaru nebesa i Zemlje,
osjetit e da je on pod Njegovom zatitom, da Njegova njena milost obuhvata ovjeka sa
svih strana, da svi poslovi ovjeka, kada postoji istinito islamsko vjerovanje, bivaju
usmjereni prema jednom cilju koji dostie Allahovo zadovoljstvo i odstranjuje Njegovu
srdbu. Na taj nain postepeno formira se u dubini due muslimana neka vrsta etike
savjesti koja nadmauje osjeaj kako bi se formirao stav islama ta je dobro a ta zlo, ta
sramota a ta plemenitost, a to je ono to se u jeziku vjere izraava imenom et-takva
(predanost Allahu).
to se tie islamskog obredoslovlja, ono se odraava u etverome:
- namazu,
- postu,
- zekjatu i
- hadu.
Namaz je stub vjere. Njegovo filoloko znaenje je dova, a to je, ustvari, zbir dova i
ajeta iz Kur'ana koji se ue u raznim pokretima i odreenim mjestima (stajanju, ruku'u i
seddi). Namaz se moe klanjati i pojedinano i u dematu, kada su ljudi poredani u safove
(redove) koje predvodi imam. Klanjanje u dematu je mnogo bolje i sevapnije. Namaz se
klanja pet puta u toku dana i noi, a to su: sabah, podne, ikindija, akam i jacija.
Petkom svake sedmice klanja se duma u dematu, gdje prisustvuje veliki broj
stanovnika jednog nastanjenog mjesta. Duma namazu prethodi hutba u kojoj imam izlae
jedan od problema koji interesuje muslimane. On ih istovremeno poziva da se pridravaju
vjere i trae oprost od Uzvienog Allaha.
Meutim, da li je namaz samo dova i prazni inovi bez ikakve duhovne sadrine?
Nikako! Jer namaz u islamu znai direktni susret izmeu muslimana i njegova Gospodara.
Kur'an istie da je musliman, kad god je na seddi, tada najblii svome Gospodaru:
Seddu ini i nastoj da se Gospodaru svome priblii.
2

Tako isto Kur'an opisuje namaz:
Namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo.
3

Ovo znai da je stvarni namaz onaj kojeg obavi musliman sasvim svjesno i skrueno
i da je prirodno da takav namaz sprjeava od injenja velikih, pa i malih prekraja i grijeha.

2
Kur'an, 96/19.
3
Kur'an, 29/45.
17

Sasvim je daleko da bi smo mogli pojmiti da neko, izlazei iz susreta sa svojim
Gospodarom, bude spreman da se sretne s nekim drugim i da ini neto ime Allah ne bi bio
zadovoljan.
U Kur'anu se takoer navodi opis namaza, da je on, uz strpljenje, vano sredstvo
koje pomae muslimanu da se suoi sa svakodnevnim problemima kojima je izloen:
O vjernici, traite sebi pomoi u strpljivosti i obavljanju namaza.
4

Ovo znai da namaz igra pozitivnu ulogu u ivotu muslimana. I dok se priprema da
se hrabro suoi sa problemima u svakodnevnom ivotu, namaz mu daje i duhovni mir koji
jako djeluje na muslimana. Zbog toga Allahov Poslanik kae Bilalu, mujezinu u njegovo
vrijeme: Unesi nam duhovni mir namazom, o, Bilale!
5

Na ovaj nain ostvaruje se u namazu smisao na koji ukazuje Poslanik, a.s., u hadisu
u kome na lijep nain poredi namaz koga obavlja musliman pet puta dnevno sa kupanjem
pet puta dnevno u rijeci koja protie pored njegove kue, i isto kao to na ovjeku koji se
kupa svakodnevno pet puta u rijeci nee ostati nikakva traga prljavtine, tako isto i namaz
djeluje: isti duu i preiava je.
6

Na kraju, namaz, pored toga to sadri dove, traenje oprosta i usmjeravanje srcem,
razumom i tijelom ka Uzvienom Allahu, on ini znaajnu ulogu u uvrivanju vjerovanja
u dui muslimana, snabdijeva ga svakodnevno novom osobnom legitimacijom.
to se tie posta, on se sastoji od ustezanja od jela i pia (i seksualnih odnosa
izmeu suprunika) od pojave zore pa do zalaska sunca u toku mjeseca ramazana svake
godine.
Neki odlaze tako daleko pa kau da je cilj posta da djeluje na bogatog ovjeka kako
bi osjetio bol gladnoga, od ega pati svaki siromani ovjek. Meutim, post je obaveza
svakog muslimana, bio on bogat ili siromaan, pa bi se moglo rei po prirodi ovog obreda
da on obavlja znaajnu ulogu u ispravljanju obiaja muslimana koji se formiraju, moda, u
toku godine. Primjetno je da se za vrijeme ramazana ivot svih muslimana odvija na isti
nain, koji se, zasigurno, razlikuje od ostalih mjeseci u godini.
Na taj nain, to je povoljna prilika za onoga koji je uronuo u loe obiaje (ispijanja
kahve ili puenje cigara...) da se otrgne od toga po isteku mjeseca ramazana koji mu je
nametnuo da se suzdri od jela i pia, a i jedno i drugo su potrebni ovjeku.
Ovdje se manifestuju i dvije mudrosti koje proistiu iz posta. Prvo, to post radi na
jaanju ljudskog htijenja kod muslimana, a htijenje ovdje znai mo na osnovu odluke koju
donosi sam ovjek da se sustegne od svega onoga na to ga navode uici. Tako npr. hrana
ovjeka je pred njim, ali on se sustee i ne jede pridravajui se vjerskog uenja i
provoenja Allahovih odredaba. Prema tome, ako uspije da se sustegne od onoga to je
halal (doputeno), posta e biti u stanju da se sutegne i od onoga to je haram (zabranjeno),
kao to je bespravno jedenje tue imovine i tjelesno uivanje sa enama drugih, to je
zabranjeno (haram). Druga mudrost posta odraava se u oivljavanju vjerske pobude

4
Kur'an, 2/153.
5
Biljee Davud i Darekutni.
6
Biljee Buhari i Muslim.
18

(ljudske svijesti). Sasvim je jasno da je post, izmeu ostalih obreda, ibadet koji ima i
negativan peat u smislu da musliman, kad posti, to se ne manifestuje na njegovim
organima kao to je sluaj sa namazom, zekjatom i hadom. Ko je taj ko bi mogao da uoi
razliku izmeu osobe koja je dorukovala i druge osobe koja nije nita pojela ni popila?
Otuda je post sasvim poseban ibadet koji se protee samo izmeu ovjeka i njegova
Gospodara. Niko do njih dvojica nema uvida u to. Za vrijeme posta u cjelini iezava
licemjerstvo, jer licemjerstvo je neka vrsta djelatnosti da bi se ovjek time pojavio pred
drugima kako bi postigao kod njih ugled. Zbog toga Uzvieni Allah kae u hadis-i kudsiji:
Svaki posao ovjeka je njegov, osim posta; post je Moj i Ja nagraujem za post.
7

Ova vjerska pobuda (savjest) koju usauje post u duu muslimana je ono o emu je
reeno u prethodnom hadisu pod imenom taqwa (odanost). Ona se sastoji od stalnog
osjeaja i budnosti da Uzvieni Allah gleda na sve ono to krui u naim umovima, a ne
samo na ono to mi inimo i govorimo daleko od oiju ljudi.
Poslije namaza i posta dolaze druga dva obreda, a to su zekjat i had. Prvi je
obaveza samo bogatima, a drugi onima koji imaju mogunosti da je izvre.
Zekjat u arapskom jeziku znai uzdizanje i ienje, a sastoji se od izdvajanja
veoma neznatnog dijela iz odreene koliine sredstava, a protee se na vlasnitvo ovjeka
koje ima tokom cijele godine, a da za tim nema potrebe. Nema sumnje da je Allahova
pravda ovdje dola sasvim jasno do izraaja. Osoba koja stie svoju hranu dan za dan nije
obavezna davati zekjat. Osoba koja raspolae velikim imetkom, ali ga ona neprestano troi
tokom godine, takoer nije duna davati zekjat. Tamo postoji odreeni nisab (dio) koji se
daje na zekjat i pod uvjetom da taj dio bude stalan za cijelu godinu, u vlasnitvu dotine
osobe.
Postoji mogunost da se uspostavi poseban organ koji bi sabirao sredstva zekjata od
muslimana kao i organ koji bi dijelio taj zekjat. Allah, d. ., je definisao u Kur'anu nain
dijeljenja zekjata. Svi ovi naini krue oko pruanja pomoi onima koji su potrebni i u
svrhu olakanja ivota siromanih ili bijednih:
Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima i onima koji ga sakupljaju, i onima
ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduenima, i u svrhu na Allahovu Putu,
i putniku - namjerniku.
8

Time se kroz ovaj obred ostvaruje neka vrsta drutvene poeljne solidarnosti radi
uravnoteenja dinamike islamskog drutva i njegove vrstine.
Meutim, bogat musliman zna sasvim dobro da je zekjat njegova obaveza koja
predstavlja samo sasvim mali dio njegovog godinjeg dohotka. Zbog toga se njemu upuuje
stalni poziv da daje dobrovoljne priloge u svrhu kakva dobra ili drutvenog oporavka.
Odatle, primijetili smo da mnogi muslimani podiu svojim sredstvima damije, grade kole
i bolnice. ak neki i poslije svoje smrti oporuuju da se prema njihovoj preporuci rade
dobra djela u to e se troiti prihod njihovih uvakufljenja stalno na siromane i potrebne,
ak i na ivotinje i ptice. (Tako npr. postoji na vrhu damije Ebu Dehb, koja se nalazi

7
Biljei Muslim.
8
Kur'an, 9/60.
19

nasuprot zgrade Azhara u Kairu, munara koju natkriljuje pet ogromnih otvorenih posuda za
koje kau da su postavljene posebno radi stavljanja u njih razliitog zrnevlja kao i vode
hranei time golubove i vrapce.)
Ako je zekjat propisan kao obaveza svakom muslimanu koji je imuan, had je
etvrti i posljednji obred meu ibadetima, a obavezan je samo za sposobna muslimana u
pogledu sredstava i zdravlja, i to jednom u ivotu.
Had se sastoji od putovanja u Mekku, gdje se nalazi Kaba (Bejtu'llahi'l-haram)
koju je izgradio Ibrahim, a.s. Ona je postala osovina kojoj se okreu muslimani cijelog
Svijeta u svojim svakodnevnim namazima. Had obuhvata nekoliko vjerskih obreda od
kojih je najvaniji tavaf oko Kabe, zatim zadravanje na brdu Arefat uz izravanje jednote
Uzvienog Allaha, zatim pune ovisnosti o Njemu i zahvalnosti na blagodatima i darovima
koje je poklonio ovjeku.
U periodu hada muslimani se okupljaju sa raznih strana Zemlje. Razni narodi i
razliiti jezici da bi se sreli na jednom cilju da obave jedan vjerski obred. Istovremeno,
njima se pruila prilika da izmijene i meusobne koristi, da uspostave i potvrde bratske veze
i definiu principe meusobne saradnje. Potpuno je jasno da musliman u sredini ove
ogromne mase osjea znaaj islama kome i on pripada. Ko bi bio taj ko bi mogao pokrenuti
ovu gomilu oko sebe da izraavaju jednu telbiju (odazivanje Allahu) i da svi istovremeno
tee prema jednom cilju i time da bude ispunjen prostrani krug koji je zapoet od njega
samoga, a zavrava se sa cjelokupnim ovjeanstvom. Ovdje se manifestuju rijei
Uzvienoga Allaha izraene u Kur'anu:
Mi smo te poslali svima ljudima,
9

i rijei Uzvienoga:
Reci: O, ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.
10

To su ti islamski obredi: jednostavni, meusobno se isprepleu i povezuju.
Najvanije to se kod toga moe primijetiti jesta da oni u ovjekovoj dui potvruju njegovu
odanost Uzvienom Allahu i stalno strahopotovanje prema Njemu, zatim, stalno djelovanje
za ostvarenja Njegova zadovoljstva. To je djelo istovremeno koje povezuje muslimana sa
njegovim Gospodarom, da ini to bolje odnose i sa drugim ljudima oko sebe. Pa namaz,
npr. po obiaju, obavljaju stanovnici jedne mahale, a post sprjeava muslimana da
uznemiruje druge muslimane bilo djelom ili rijeima, dok zekjat poziva muslimana na
dijeljenje i umekava njegovo srce da bude paljiv prema potrebnima. Na kraju, had je
veliki kongres na kome se manifestuje susret muslimana sa njegovom braom i ostalim
narodima. To je sveopi susret ljudi koji se uzdie iznad razlika po nacionalnostima i
jezicima.
Tako nalazimo da musliman, sa svojim snanim vjerovanjem i iskrenim obavljanjem
vjerskih obreda, postaje sposoban da bude dobar lan u dobrom drutvu, a dobar lan je
onaj koji se oslobodio svih nagona svoje savjesti da ini neto to je nisko i loe, a pridrava
se podstreka koji proistie iz njegove savjesti pa ini ono to je plemenito. Ovo znai da on

9
Kur'an, 34/28.
10
Kur'an, 7/158.
20

nema potrebe ni za kakvom kontrolom od strane efa ili nadlenoga.
Na ovaj nain dostiemo do glavnog treeg osnovnog postulata islama, a to je moral
(ahlak). Termin ahlak je mnoina od rijei huluk (etika), a huluk u svojoj jednostavnosti je
izraz o podstreku ponaanja. Ovaj podstrek vezan je za namjeru, htijenje i odluku, dok
ponaanje formira vanjske postupke ovjeka. Jasno je da je taj podstrek osnova ponaanja.
Otuda islam posveuje posebnu panju formiranju ovog podstreka kako valja. Ovo
formiranje poinje od povezivanja sa vjerovanjem i stalnim njegovim obnavljanjem kroz
obrede kako bi ovjek postao musliman, a njegova namjera je uvijek usmjerena ka
ostvarenju Allahova zadovoljstva, a njegova odluka kao neto vrsto da nee grijeiti nego
initi stalno pozitivna djela jer Allah, d. ., kontrolie svaki pokret ovjeka i ima uvida u
najsiunije njegove primisli.
Ahlak se manifestuje samo u ponaanju. Ovo ponaanje trai pronalazak i drugih
osoba s kojima bi on saraivao u okviru uzajamnih odnosa. Moglo bi se rei openito da se
ti odnosi, koji se tiu ljudskih postupaka predstavljaju u tri osnovna kruga: krug porodice i
susjeda, krug prijatelja i kolega na poslu i krug muslimana i ostalih.
U postupcima sa blinjima (rodbinom) istie se poznati islamski izraz siletu'l-erham
(rodbinska povezanost), a znai stalnost ljubavi, obazrivosti, pruanje pomoi i briga za
blinje.
Na elu blinjih dolazi postupak sa roditeljima, koji ima posebno mjesto u tim
odnosima. Poslanik, a.s., kae jednom muslimanu kada ga je upitao ta da dijeli svome
roditelju: Ti i sve to ti ima su tvoga roditelja.
11

to se tie majke, njoj pripada svaka panja i zatita jer hadis kae: Dennet je pod
stopalama majinim.
12
Pokornost roditeljima, prema islamskom uenju, je apsolutna. Ona
se izuzima samo u jednom sluaju, a to je kada pozivaju svoje dijete da pripisuje Allahu
druga (irk).
Moda mi jo ne bismo osjetili vrijednost islamskog uenja koje govori o milosti
prema roditeljima sve dok se to nije manifestovalo u novije vrijeme, kada su se pojavili tzv.
staraki domovi u koje sinovi odnose svoje roditelje ostarjele i smjetaju ih u posebna
mjesta da bi bili zatieni zdravstveno i kulturno. Meutim, njima sigurno nedostaje toplota
arkih odnosa na koje ukazuje islamski izraz siletu'1-erham (rodbinska veza). Isto tako,
islam ukazuje na sve povoljne okolnosti za plemenito postupanje sa suprugom, poevi od
odgovornosti troenja na nju, usliavanja njenih materijalnih potreba, pa do najtanahnijeg i
detaljnijeg objanjenja koje se trai od muslimana, npr., da se obraa supruzi njenim
nadimkom po djetetu (ja, Ummi fulan), umjesto da koristi direktno njeno ime, da to ini iz
potovanja prema njoj i da ga uva u kui, u porodici. Islamu nije poznata udaja i enidba
nasilu. Sloboda je potpuno zagarantovana za suprunike kod sklapanja braka. Tako isto i u
trajanju braka postupa se na pozitivan i lijep nain. Meutim, ako dolazi do neugodnosti u
ivotu suprunika zbog nekog razloga, onda je talak, razvod braka, tome rjeenje, s tim da
ovjek treba u tom sluaju veoma plemenito postupiti, jer Uzvieni Allah kae:

11
Biljee Ibn Made i Taberani.
12
Biljei Kadai u Musnedu'-ehab i Hatib Bagdadi u Dami'u.
21

.. ili ih velikoduno zadrati ili im na lijep nain razvod dati.
13

Ovo znai ili da brak potraje u lijepim odnosima ili da se rastave i da razvod bude
izvren plemenito. Meutim, ono to ujemo katkada o braku, da se neke djevojke
muslimanke prisiljavaju na udaju za nekoga ko im se ne dopada, ili da neki loe postupaju
sa svojim suprugama, ili da koriste pravo na razvod braka kao neto to bi izazivalo
potekoe ili nelagodnost..., svi ti sluajevi su proistekli iz divljake prirode. To su
neodgovorni postupci koje islam odbacuje.
Kada je rije o susjedu, to u oblasti islamske etike zauzima vano mjesto i
istovremeno ini veliku mudrost koja nije nepoznata onima koji vode brigu o stanju
ljudskog drutva. Poslanik, a.s., kae: Dibril je toliko insistirao na susjedu, tako da sam
pomislio da e susjed imati pravo naslijea.
14
Ovo znai da se susjed ubraja skoro u
porodicu pa se apeluje na muslimana da obilazi svoga susjeda u sluaju bolesti, da osjea
alost kada je u nesrei i uestvuje s njim u njegovoj radosti, da svoju panju prema njemu
izraava kroz poklone i pozive. Sigurno je da je potovanje ovog odnosa neto to ini od
stambene etvrti u islamskom drutvu organsku cjelinu koja je vrsto meusobno povezana.
To moe primijetiti svaki strani turist koji posjeti neku islamsku zemlju u kojoj se uva
drevna tradicija.
Ako je grad sa svojim savremenim ivotom kao pu u svojoj koljci, osamljen,
potrgao sve islamske veze izmeu susjeda, ipak narodne etvrti i prostrane oblasti sela jo
uvaju i sada mnogo tih povezivanja.
Musliman je, doista, u svojim odnosima sa svojim prijateljima i kolegama dobar
primjer iz onog hadisa: Musliman prema drugom muslimanu je kao zgrada iji zidovi
podupiru jedan drugoga.
15

Davanje prednosti je rezultat bratstva u ime Allaha, a hadis Poslanikov tekstom kae
da musliman eli svome bratu ono to eli i sebi, i to je izraeno rijeima: Niko od vas
nee biti vjernik sve dok ne bude elio svome bratu ono to eli samome sebi;
16
iskrenost,
ispunjenje obeanja, vraanje povjerenoga njegovom vlasniku, konsultovanje sa onim ko
osjea potrebu za konsultacije i stalno nastojanje da se uradi neto od koristi za prijatelje...
U oblasti postupaka meu muslimanima openito primijetit emo da Poslanikov
hadis definie muslimana da je on taj od koga su zatieni musliman, od njegovih rijei i
djela. Poslanik kae: Musliman je onaj od koga su mirni drugi muslimani od njegova
jezika i njegove ruke,
17
tj. onaj koji nikog ne uznemirava svojim djelom niti rijeima. U
ovom okviru spominje se i ienje puta od prljavtine ili kamenja koje bi moglo biti uzrok
da uznemiri prolaznika koji ide tim putem.
Ako je sprjeavanje uznemiravanja negativna naredba formalno, ipak, tamo se
susreu i pozitivne, veoma brojne strane od kojih su: nazivanje selama onima koji sjede ili
prolaze i odgovaranje drugih na selam sa boljim odgovorom, zatim traenje dozvole prije

13
Kur'an, 2/229.
14
Biljee: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hanbel.
15
Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai.
16
Biljee: Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ibn Made i Ibn Hanbel.
17
Biljei Muslim.
22

ulaska u kue drugih, obaranje pogleda od tuih ena, raspravljanje u dijalogu na lijep
nain, savjetovanje mudrim postupkom, ukazivanje asti gostu, hranjenje gladnoga i
davanje sklonita namjerniku koji ga nema.
Nemuslimani koji ive u islamskom drutvu, a oni su preteno jevreji i krani,
imaju prava kao i muslimani, a zadueni su isto to i musliman. Pravi musliman susree ih
sa krajnjim potovanjem prema njihovim vjerskim obredima, njemu je dozvoljeno da jede
njihovu hranu i da se eni sa njihovim enama; ako doe do spora s njima, takav musliman
raspravlja samo sa onim to je bolje. Isto tako, i privredna saradnja sa njima je dozvoljena.
Poznato je da je Poslanik, a.s., umro, a njegov tit kao zalog je bio kod jednog jevreja. Osim
toga, od supruga Poslanika, a.s., bila je Marija, Koptkinja, koja mu je rodila sina Ibrahima.
Omer ibn El-Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, drugi halifa muslimana, davao
je siromanim vjernicima objavljene Knjige jedan dio iz bejti'l-mala (dravne blagajne
muslimana), zatim je skinuo diziju (porez) sa popova i monaha. Tokom cijele islamske
historije ljekari halifa bili su preteno jevreji i krani. Islamska civilizacija priutila im je
najbolju priliku za plemenit i dobar ivot. Ugnjetavanje se desilo tek u stoljeima
ekstremizma i zaostalosti, i to od strane osoba koje nisu shvaale duh islama nego su
postupali po linom nahoenju proizilom iz njihove pokvarene prirode. Islamska etika ne
ovisi samo o saradnji sa ljudima, nego se ona protee i obuhvata i ivotinje i prirodu,
podrazumijevajui tu mrtvu prirodu i bilje.
Prema stavu Kur'ana, zemlja je mjesto za sijanje, a nije poprite za ruenje. Mora su
potinjena, prema tom uenju, za transport ovjeka i roba, za iskoritavanje dobre hrane, a
nisu poprita za ratne manevre. Poslanik, a.s., zabranio je muslimanima, u vrijeme sukoba,
da sijeku stabla osim ako bi to bilo potrebno radi hrane.
Prema ivotinjama islam je krajnje njean. Insistira da ovjek ne uspostavlja borbu
izmeu ivotinja (kao to se deava u borbi pijetlova) ili da ivotinje koristi za ono za ta
one nisu stvorene (kao to je divlja borba bikova). Jednom prilikom, kada je Poslanik, a.s.,
primijetio vrapca koji se vije krilima iznad zemlje, kae ashabima: ini to ova ptica radi
bola za svojim mladunetom! Vratite ga njoj!
18

Prenosi se od Allahovog Poslanika, a.s., da je rekao: Jedna ena je dospjela u pakao
zbog make koju je vezala. Nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani hranom po zemlji
dok nije lipsala.
19

Takoer se prenosi od Poslanika, a.s., da je neki ovjek jako oednio, siao u bunar
da se napije vode, a kada je izaao iz bunara, primijetio je pae kako dahe i lie zemlju od
ei pa je rekao: Ovog psa pogodila je e kao i mene. Ponovo se spustio u bunar,
napunio svoju mestvu vodom i napojio psa. Zbog toga, zasluio je oprost.
20

Ovo je samo letei pogled o nekim vidovima islamske etike, a oni su brojni i
raznovrsni tako da bi se moglo rei da je cijeli islam etika, moral.

18
Sunen, Ebu Davud.
19
Biljee Buhari i Muslim.
20
Biljee Buhari i Muslim.
23

Poslanik, a.s., tvrdi da je on poslat da upotpuni plemenitost etike, ahlaka.
21
On kae
za sebe: Moj Gospodar me je lijepo odgojio.
22

Kada je bila upitana Aia, supruga Poslanika, a.s., o etici Poslanika, a.s., odgovorila
je rijeima: Njegova etika je bila Kur'an.
23
Ovo znai da Poslanik, a.s., predstavlja u
svom praktinom ivotu najkompletniji uzorak u kome se manifestuje puna etika i
ponaanje kojima poziva Kur'an. U ovome je jasan dokaz da je principe i islamske etike
vrijednosti, uprkos njihovim znaenjima i idealnosti, vazda mogue praktino ostvariti u
ljudskom ivotu.
Hasan ibn Ali, neka je Allah zadovoljan njime, jo dok je bio dijete, uao je
Poslaniku, a.s., dok je bio na seddi, uspuzao se na njegova lea i Poslanik uspori sa
seddom sve dok Hasan nije siao. Nakon to je zavrio sa namazom, neki ashabi ga
upitae: Allahov Poslanie, zato si oduio sa seddom? On im odgovori: Moj sini je
uspuzao na mene pa sam smatrao nelagodnim da ga ubrzam da sie.
24

Jednog dana Vjerovjesnik, a.s., jeo je svjeu hurmu drei je u ruci, a kopicu uvao
u lijevoj ruci. Dok je pored njega prolazila ovca, on joj pokaza kopicu. Ovca je jela
kopicu iz njegovog lijevog dlana, a on je jeo svojom desnom rukom sve dok je nije pojeo.
Tada se ovca vratila.
25

Sasvim dovoljno je da je Poslanik, a.s., rekao: Ko nije milostiv prema ljudima,
Allah nije milostiv prema njemu.
26

Na kraju, etika u islamu skoro da regulie sve vrste pojedinanog ponaanja, a sve to
proistie iz bogobojaznosti i sigurne svijesti da je smisao pravda koja ne ini nasilje nikome
ni koliko jedan atom dobra ili zla. Time je i potvrena osnova na kojoj ivot poiva. To je
ovdje Allahov dar koji kanjava zbog loeg postupka onako kako ovjek zaslui, a
nagrauje svako dobro deseterostruko.
Ovim nismo dospjeli do etvrtog postulata u islamu, a to je islamski zakon (eriat),
bez izgradnje koja bi stvarno poivala na vjerovanju, obredima i etici. eriat nije nita drugo
do kodeks zakona i odredaba kojim se regulie ivot pojedinca i islamskog drutva. Pored
toga, on odreuje i kazne za prekraje.
Islamski zakon je veoma bogat i raznovrstan. O njemu se brine fikhska (pravna)
znanost objanjavajui njegove razliite odredbe koje su vezane za ibadet (i formu
obavljanja ibadeta), zatim finansijske postupke (kao to je kupoprodaja, zalog i osiguranje
itd.), graansko i porodino pravo (kao to je brak, razvod braka i nasljedstvo).
Strunjaci zakonodavstva primijetili su, kao i drugi, kakvom se pravdom i
tolerancijom odlikuje islamsko pravo, panjom za interese ljudi, ne optereujui ih vie
nego to mogu podnijeti ili neim neloginim. Sasvim je sigurno da je posljedica ovih
uzroka bila brzo irenje islama i njegova stabilnost u zemljama ranijih civilizacija i starih

21
Ibn Hanbel, Musned, Malik, Muvetta'.
22
Ibn Sem'ani, Edebu'l-imla'.
23
Biljee: Muslim, Davud i Ibn Hanbel.
24
Nesai, Sunen i Ibn Hanbel, Musned.
25
Ibn Hanbel, Musned.
26
Biljei Muslim.
24

zakona.
Islamsko pravo zadovoljava sve strane pojedinanog porodinog i drutvenog
ivota, kao to postavlja osnove i zagarantovane principe za uspostavljanje naprednog
politikog drutva i odgovarajue prosperitetne privredne aktivnosti.
Svaka osoba u islamskom sistemu ima pravo na zatitu svoga ivota, vjerovanja,
linosti i sredstava, svaka porodica ima, sukladno ovom zakonu, pravo na ivot koji
udjeljuje svako potovanje. ena je, prema ovom zakonu, veoma cijenjena poevi od njene
apsolutne slobode prihvatanja braka, njena punog porodinog ivota za vrijeme braka, zatim
potovanja za istinito ostvarenje svoje elje kod traenja razvoda braka kada za to postoje
odgovarajui elementi.
to se tie politike u islamskom drutvu, i ona ima svoje odreene ciljeve, a
najvanije je openito osiguranje pravde i jednakosti meu osobama u drutvu, ostvarivanje
sigurnosti i stabilnosti, pravo ouvanja vjerskog obrazovanja bez ikakva ismijavanja unutar
zemlje i spletkarenja neprijatelja izvana. Najvanije sredstvo ove politike je ura koja
garantuje openitost uestvovanja drutva u konsultaciji.
to se tie privrede, islamski sistem smatra za glavnu osnovu potovanje privatne
svojine, zatim rad na procvatu aktivnosti svakog pojedinca i podravanje asne
konkurencije radi ostvarenja opeg dobra.
Opa pravila ove privrede odraavaju se u zabrani kamate, sprjeavanju pekulacije i
borbi protiv korupcije. Ako se doda tome doprinosi zekjata i sadake, o kojima je bilo rijei,
koji se daju potrebnim i nevoljnim, shvatit emo da je privredni sistem u islamu
istovremeno i drutveni i etiki sistem prvog reda.
Preostaje jo da se saeto ukae na kazne za prekraje u islamu. To su kazne koje
opominju svakoga koji dozvoljava muenje i uznemiravanje muslimana ili skrnavljenje
njegovog imetka ili asti. Primjeuje se da se islam zadovoljava, u ovoj oblasti,
definisanjem kazne za velike prekraje koji imaju lo utjecaj na izgradnju plemenitog
drutva dok je definisanje kazne preputeno za manje prekraje, zaduenim za to, da oni
donesu odgovarajuu kaznu u svakom drutvu (a to je ono to se u eriatskom zakonu
naziva tazir). Pet je prekraja za koje je Kur'an definisao kaznu: ubistvo (namjerno i
grekom), razbojnitvo i unoenje smutnje na zemlji podrazumijevajui i krau, zatim
prostitucija i potvora.
Ovdje se mogu staviti dvije napomene kod ovih kazni koje predvia islam. Prvo, da
kazna ovisi o nunosti tanog definisanja i ustanovljenja ko je poinilac, ta mu je bila
namjera za to, da ne postoji ni najmanje sumnje koja bi mogla otklanjati dotinu kaznu, jer
Poslanik, a.s., kae: Odlaite kazne koliko god moete ukoliko postoji sumnja,
27
tj. kada
se javlja bilo kakva sumnja, nemojte izvravati kaznu (hadd).
Ovo znai, ako se realno pogleda, suavanje kruga ovih kazni koliko god je mogue.
Druga napomena odnosi se na to to ponekad izgleda da se javlja okrutnost u ovim
definisanim kaznama, a, ustvari, islam odreuje kaznu prema veliini prekraja i

27
Biljee Ibn'Adijj i Sem'ani.
25

dalekosenosti odraza smutnje tog prekraja na stabilnost dobrog drutva za kojim islam
tei. Kada bismo bolje razmislili o ranijim prekrajima, otkrili bismo da oni predstavljaju
otvoreno neprijateljstvo protiv prava drutva, pored toga to se u tome javlja i
omalovaavanje sistema eriata i eriatskih odredaba.
Iskustvo primjene kazni predvienih eriatom protiv poinitelja tih prekraja
potvrdilo je dobre rezultate. Sredstvo opomene je bilo da je smanjen broj prekraja, koji je
sveden na najmanju mjeru.
Na kraju, vano je ukazati da kazivanje o prekrajima i kaznama za te prekraje
obuhvata, prema islamskim propisima, vrlo mali dio, dok vei dio ima cilj uspostavljanje
grupe politikog, privrednog i drutvenog sistema, koji se bazira na etikim principima koje
karakterie islamsko drutvo u odnosu na ostala drutva.
Napomena koju treba primijeniti u odnosu na islamski zakon je da on, premda sadri
odreeni broj stalnih odredaba definisanih Kur'anom i Sunnetom, sadri takoer i izvjestan
broj promjenljivih odredaba koje daju priliku muslimanima da u pojedinim stoljeima i
sredinama izvlae iz tih odredaba ono to je od interesa u svjetlu tih okolnosti. Ovo znai da
islamski zakon dozvoljava veoma mnogo vitalnosti, koje ga ine ivim, koji se razvija i koji
je stvarno povoljan za svako vrijeme i mjesto.
Na kraju, nuno je potvrditi da islam, koji ima sve informacije o ranijim objavljenim
vjerama, ne predstavlja neko uenje koje stoji iznad drugih uenja, nego on i ne nastoji
uspostaviti neku dravu koja bi se gloila i borila protiv drugih drava, nego je to
univerzalna, kompletna vjera objavljena radi dobra cjelokupnog ovjeanstva na ovom i na
buduem svijetu. Otuda je ovaj poziv upuen svim ljudima. Uzvieni Allah, obraajui se
Muhammedu, a.s., kae:
Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje.
28

A tebe smo kao milost svjetovima poslali.
29


_







28
Kur'an, 34/28.
29
Kuran, 21/107.
26













J
OPTUBE I ODGOVORI NA NJIH
_ _













27






TVRDNJE DA JE IZVOR KUR'ANA LJUDSKI, A DA ON NIJE BOIJA OBJAVA

Historijski je potvreno da je Muhammed bio ummijj, onaj koji nije znao ni itati ni
pisati, a Kur'an je napisan na najviem stilskom nivou. On se potpuno razlikuje od poezije i
proze koje su bile poznate tada kod Arapa. Kur'an je jezina i knjievna nadnaravnost u
cjelini, koja nema slinosti u prethodnim djelima. To to je Kur'an donijet preko nepismena
ovjeka jeste znak da on nije djelo njegovih ruku, nego je on dostavljena Objava.
Kur'an sadri kompletni eriatski zakon koji obuhvata vjerovanje, obrede, ahlak,
politike, privredne i drutvene sisteme, i ima cilj uspostaviti ravnoteu izmeu materije i
duha u ivotu pojedinca, uspostaviti stalne odnose izmeu pojedinca i drutva. Ovakav
kompletni i karakteristini islamski sistem nije mogue da je donio ovjek iz arapske
sredine kao to je bila sredina u kojoj je ivio Muhammed, a.s.
Kur'an je preplavljen ukazivanjem na znanstvene injenice do kojih je tek u novije
doba nauka doprla. Nemogue je da se to na to Kur'an ukazuje nalazi u beduinskoj sredini
u kojoj je rastao Muhammed, a.s. Primjeri toga su: ukazivanje na razvoj embrija u stomaku
majke, otisci prsta ovjeka, ukazivanje na kretanje Kosmosa, nastanak Kosmosa, stalna
aktivnost meu biima, kretanje Sunca, Mjeseca, vjetrova, kia i bilja.
Uzvieni Allah kae:
Mi smo, zaista, ovjeka od biti zem je stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno
mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili,
pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo
stvorenje, oivljujemo, - pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj!
30

Uzvieni Allah kae:
Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i
Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog.
31

Nit' Sunce moe Mjesec dostii nit' no dan prestii, svi oni u svemiru plove.
32

Isto tako Uzvieni kae:
Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smi ih Mi

30
Kur'an, 23/12-14.
31
Kur'an, 13/2.
32
Kur'an, 36/40.
28

raskomadali, i da Mi od vode sve ivo stvaramo?
33

Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda
pomou nje raznobojno bilje izvodi.
34

I rijei Uzvienoga:
Mi aljemo vjetrove da oplouju.
35

Pustio je dva mora da se dodiruju, izmeu njih je pregrada i oni se ne mijeaju.
36

...a gvoe smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi.
37

Kuran je doao da upotpuni ranije nebeske Knjige (Tevrat i Indil) i da ispravi
devijacije koje su im se dogodile. Prema tome, postoje izvjesne slinosti izmeu Kur'ana i
tih Knjiga, ali Kur'an nadmauje te Knjige u mnogo emu, izmeu ostaloga, npr.
kazivanjem o roenju Merjeme i njenom staranju od strane Zekerijjaa. Isti je sluaj i sa
sistemom naslijea koji je doao u kompleksnoj cjelini tako da se sve do danas ne susree
njemu neto slino. U vezi sa ispravljanjem devijacija, to je kur'ansko poimanje Allaha,
jasno poimanje kojeg razumiju svi ljudi... Kur'an govori o nepostojanju ljudskih svojstava
kod Allaha (dok se u Tevratu navode i takvi podaci koji ne dolikuju Boanskom biu, kao
npr. borba Allaha protiv Israila koga je On svojom rukom pobijedio, dok kranstvo govori
o trojstvu i da je Isa sin Uzvienog Allaha).
Kur'an iznosi kazivanje o ranijim vjerovjesnicima i govori o narodima kojima su ti
vjerovjesnici upueni, kao i o sudbini s kojom su se ti narodi suoili. Kod ovog izlaganja
Kur'an mnogo izvjetava o njihovim etikim principima, drutvenim zakonima ije su
istinitosti potvrene i koje su jo i danas vjerodostojne. U tu oblast moe se navesti i primjer
da se promjena u jednom drutvu moe dogoditi samo sa unutranjom eljom sinova toga
naroda, a onda uslijede vanjski faktori koji pozitivno djeluju na tu izmjenu.
Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.
38

Kuran sadri i vijesti o nekim buduim dogaajima koji su se ostvarili kasnije, npr.
Bizantijci su pobijeeni, u susjednoj zemlji, ali oni e, sigurno, pobijediti za nekoliko
godina poslije poraza svoga.
39

Ovo se stvarno ostvarilo. U to spada i vijest o smrti Ebu Leheba i Velida ibni
Mugirea kao nevjernika. I ovo se stvarno dogodilo.
Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Nee mu biti od koristi blago njegovo, a ni
ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu,
40

zatim ajeti:

33
Kur'an, 21/30.
34
Kur'an, 39/21.
35
Kur'an, 15/22.
36
Kur'an, 55/19-20.
37
Kur'an, 57/25.
38
Kur an, 13/11.
39
Kur'an, 30/2-3.
40
Kur'an,111/1-3.
29

U Sekar Ja u njega baciti - a zna li ti ta je Sekar?
41

Zatim, usprkos veliini obujma Kur'ana i duine vremenskog razdoblja njegove
objave Muhammedu, a.s., (dvadeset i tri godine), ipak njegovo studiozno prouavanje
potvruje da u njegovim dijelovima nema nikakve proturjenosti. To potvruje i krajnja
preciznost izbora njegovih termina i teksta, a to ukazuje sasvim jasno da je on iznad
ljudske moi.
Kur'an izaziva Arape, a bili su tada nenadmaivi u retorici (belagi) da donesu neto
slino, ili da donesu deset sura slinih surama u Kuranu, ili bar jednu suru... Rezultat je bio
da niko nije mogao donijeti neto slino Kur'anu od vremena kada je objavljen pa sve do
danas, usprkos postojanju protivnika koji su se pomagali da naine neto slino. Ovo stalno
izazivanje u ovom obliku smatra se najvanijim dokazom da je Kur'an Boanska Knjiga, a
ne ljudska tvorevina.
Historijski pouzdani izvori o Objavi ukazuju da se Muhammed, a.s., nalazio u
veoma posebnom stanju u momentima dolaenja Objave, a to su primjeivali njegovi
ashabi. Poslije toga, on bi se potpuno smirivao i preao na diktiranje onoga to mu je
objavljeno iz Kur'ana nekim svojim ashabima, koji su poznati po imenu kuttabu'l-vahj -
pisari Objave, a bilo ih je dvadeset i devet.
Sasvim je jasno da se Kur'an razlikuje u svom redu i stilu od hadisa Muhammeda,
a.s. Hadis je poticao od Poslanika, a.s., osobno. Poslanik, a.s., je zabranjivao svojim
ashabima pisarima da ga piu kako se ne bi njegov hadis mijeao sa tekstom Kur'ana, koji je
rije Allaha Uzvienoga.
Neto najvelianstvenije to sadri Kur'an jeste: iskreni monoteizam (tevhid) bez
ikakvih pojava politeizma i totemizma, zatim smatranje da su svi vjerovjesnici karika u
jednom nizu koji je doao da uputi cijelo ovjeanstvo: On nam propisuje u vjeri isto ono
to je propisao Nuhu i ono to objavljujemo tebi, i ono to smo naredili Ibrahimu i Musau i
Isau. Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!
42

Zatim, potvrda jedinstva ovjeanstva i plemenitost svakog ovjeka na Zemlji,
odabacujui svaki vid segregacije koja poiva na boji koe, porijeklu, drutvenom poloaju
itd. U svemu ovome je dokaz da je Kur'an Boanska Knjiga, daleko iznad toga da bi je
mogao napisati ovjek i daleko uzvienija Knjiga da bi je mogla proizvesti neka sredina.

,


41
Kur'an, 74/26-27.
42
Kur'an, 42/13.
30






TVRDNJA DA KUR'AN NIJE SAKUPLJEN ZA IVOTA POSLANIKA, A. S., I DA
SU SE ASHABI UMIJEALI U PISANJE I SABIRANJE KUR'ANA TE DA JE
OSMAN IBN AFFAN SPALIO OSTALE SPORNE PRIMJERKE

Historijski je utvreno da je Kur'an u cijelosti memorisanjem bio sauvan od strane
veeg broja ashaba u vrijeme Poslanika, a.s., da ga je Poslanik, a.s., sa ashabima pred smrt
ponovio nakon to ga je ponovio pred Dibrilom, a.s., u cjelini rasporeenog, za vrijeme
posljednjeg ramazana, i to dva puta.
to se tie pisanja Kur'ana, Poslanik, a.s., diktirao ga je nekim ashabima poznatim
po imenu kuttabu'l-vahj, pisari Objave, odmah nakon to mu je bio objavljen. Oni bi tada
pisali to na bilo emu to bi nali pri ruci kao na komadu koe, palminom listu ili kosti
kamile.
Godinu dana nakon smrti Poslanika, a.s., bilo je ubijeno sedamdeset hafiza Kur'ana
u Bitki kod Jemame. Zbog toga je halifa Ebu Bekir povjerio Zejdu ibn Sabitu da formira
tijelo iji bi zadatak bio da sabere svu dokumentaciju Kur'ana koja se nalazila kod pisara
Objave. Zejd ibn Sabit je uvjetovao, izmeu ostaloga, da se nee primiti ni jedan ajet
ukoliko za to nema dvojice svjedoka koji bi potvrdili da je dotini ajet bio zapisan na
osnovu diktata Poslanika, a.s., lino.
Sva ova dokumentacija bila je sakupljena i uvana kod Ebu Bekira, a poslije njegove
smrti predata Omeru ibn Hattabu. Kod njega je zadrana sve dok je nije predao pred smrt
svojoj kerci, Hafsi, Majci vjernika, jer je ona znala itati i pisati.
Za vrijeme hilafeta Osmana ibn Affana mnogi su nearapi primili islam, to je dovelo
do razliitog naina izgovora Kur'ana. Tada je Osman ibn Affan ponovo naredio Zejdu ibn
Sabitu da formira jedno tijelo koje bi sainilo Mushaf oslanjajui se na primjerak koji se
nalazio kod Hafse, r.a. Ovo tijelo je sainilo pet primjeraka Mushafa i uputilo po jedan
primjerak u:
- Mekku,
- Medinu,
- Basru,
- Kufu i
- Damask.
Istovremeno, ovo tijelo je uporedilo sadraj ovog Mushafa sa sadrajem Kur'ana koji
je bio sauvan u memoriji tadanjih hafiza, kako je bio uen i izgovaran i u vrijeme
Poslanika, a.s. Ovo je taj mushaf koji je u opticaju sve do danas kod muslimana, kod svih
31

grupacija bez izuzetka.
Utvreno je da su muslimani najstroije insistirali da ne doe do izmjene ni jedne
rijei pa ni slova, ak ni jednog vokala kakav je u Osmanovom Mushafu. Zapameno je i to,
da kad god su neke neprijateljski raspololoene strane prema islamu pokuale tampati
mushaf koji bi sadravao i najmanje devijacije, svi muslimani bi skoili i upozorili na tu
opasnost.
Neki zapadnjaki istraivai oslonili bi se na priu da se ashab Abdullah ibn Mes'ud
suprotstavio spaljivanju svoga primjerka mushafa, a ustvari, sam Abdullah ibn Mes'ud
spalio je svoj primjerak i pridruio se grupi muslimana koja je konsenzusom prihvatila
Osmanov Mushaf, a kojeg je prihvatio cjelokupni islamski svijet od tada pa do danas vrlo
rado i sa punim zadovoljstvom.



















32






TVRDNJA DA BI POSLANIK, A.S., MIJENJAO SVOJ PLAN SUKLADNO
OKOLNOSTIMA U KOJIMA BI SE NALAZIO, PREDSTAVIO ISLAM U MEKKI
KAO VJERU ARAPA, A ONDA, KADA JE DOLO DO POBJEDE U MEDINI,
UINIO GA VJEROM CIJELOG SVIJETA

Islam je od svoga nastanka potvrivao, sasvim otvoreno i jasno, da je on svjetska
religija, da je objavljen cijelom svijetu i da je Poslanik, a.s., doao kao donosilac vesele
vijesti i upozoriva cijelom ovjeanstvu.
U momentu kada je Poslaniku, a.s., bilo nareeno da javno oglasi svoj poziv ljudima
u Mekki, on se ispeo na visoki breuljak i izrekao ljudima slijedee: "Ja sam poslanik lino
vama i svim ljudima."
Onaj koji prati ajete Kur'ana moe da shvati da je Kur'an upuen cijelom
ovjeanstvu. Ovaj atribut da je Kur'an upuen cijelom ovjeanstvu jasno se uoava u
brojnim ajetima koji su objavljeni u Mekki prije iseljenja u Medinu. Izmeu tih sura je i
sura El-Furkan koja je objavljena u Mekki:
Neka je uzvien Onaj koji robu Svome objavljuje Kuran da bi svjetovima bio
opomena.
43

U suri El-Enbija objavljenoj u Mekki takoer stoji:
... a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali."
44

U suri Ibrahim, objavljenoj isto tako u Mekki, stoji:
Ovo je obznana ljudima.
45

Sasvim dovoljno bit e sura koja se nalazi na poetku mushafa. To je sura El-Fatiha
koju Uzvieni Allah poinje rijeima:
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo.
I to je sura koja je objavljena u Mekki prije iseljenja (Hidre) i prije nego su
muslimani oformili svoju dravu u Medini.
Iz svega ovoga to smo rekli proistie, sasvim jasno, da promjena plana treba da se
shvati u okviru postepenosti u zakonodavstvu. Bilo je sasvim prirodno da Poslanik, a.s.,

43
Kur'an, 25/1.
44
Kuran, 21/107.
45
Kur'an,14/52.
33

postupa u mekkanskom periodu, i pod pritiskom politeista, na nain koji se razlikuje od
naina postupanja u medinskom periodu u kojem muslimani grade i formiraju osobenosti
nove drave. ak i poetkom ove male drave Poslanik, a.s., slao je pisma kraljevima i
vladarima tadanjeg Svijeta da prihvate islam, s obzirom da je islam vjera koja je objavljena
cijelom ovjeanstvu.
























34






TVRDNJE DA JE MUHAMMED, A.S., STRASTVEN OVJEK, A NAVODNI
DOKAZ ZA TO JE BROJNOST NJEGOVIH ENA

Ovoj optubi nedostaje obraanje na pouzdanu historiju ivota Poslanika, a.s., prije i
poslije poslanstva, a na dokaz, koji se gore navodi, kasnije emo detaljno odgovoriti.
Muhammed, a.s., proveo je djetinjstvo i mladenako doba u Mekki. Iz tog perioda
poznate su njegove osobine, od kojih su najvanije: iskrenost, povjerenje i tanost, i to u
vrijeme kada se omladina u Mekki odavala tjelesnim uivanjima, to je bilo rasprostanjeno
meu njima, kao to je vino, ene i kocka, a poznato je da se Poslanik, a.s., nije pribliavao
ni jednom od ovih poroka.
Kada je imao dvadeset i pet godina, Poslanik, a.s., se oenio sa Hadidom. Ona je
tada imala eterdeset godina. Prije toga se dva puta udavala. Ona mu je porodila veinu
kerki i sinova. S njom samom je ivio sve do njene smrti, a kada je umrla, mnogo je
tugovao. Jedno vrijeme je ostao sam, bez supruge. Kada mu je bilo ponueno da se oeni sa
drugom, to je odbio pravdajui se da mu je potrebno da se pozabavi odgojem svojih
maloljetnih djevojica. Predloeno mu je da se eni sa Sevdom kerkom Zum'a, hudovicom
jednog od njegovih ashaba, a on nije imao ni pojma o njenoj ljepoti.
Nakon to se Muhammed, a.s., ustalio u Medini i poetkom pedeset i etvrte godine
svoga ivota, poinje ta brojnost njegovih supruga zbog sasvim poznatih razloga. Svi su ti
razlozi daleko od njegovih tjelesnih prohtjeva ili pokuenih strasti. Neki od njih su vezani
za politike, drutvene, drugi za humane faktore, koji su bili i jo uvijek dobro poznati
beduinskim sredinama gdje vlada plemenski zakon. Kao primjer takvog njegova sklapanja
braka je sklapanje braka sa Aiom, kerkom njegova najblieg ashaba, Ebu Bekira Siddika,
neka je Allah zadovoljan njime, zatim Hafsom, kerkom njegova drugog ashaba, Omera ibn
Hattaba, neka je Allah zadovoljan njime, potom jednom idovkom, Safijom, jednom
Koptkinjom, Marijom iz Egipta, koje su prihvatile islam nakon udaje za njega. Ovi brakovi
imali su zahvalan utjecaj na pribliavanje srca i utiranje dobrih odnosa sa njihovim
porodicama i plemenima.
Meu zakonske faktore koji proistiu kao posljedica braka Poslanika, a.s., sa
Zejnebom kerkom Daha, a koja je bila udata za njegova posinka, Zejda ibni Harisa, a
obiaj Arapa je predviao da se roditelj posinka ne moe eniti sa posinkovom enom
nakon njena razvoda od njega, pa je dola kur'anska objava Poslaniku, a.s., da se oeni sa
Zejnebom, kako bi se dokinuo i ovaj obiaj. Uzvieni Allah povodom ovoga kae:
I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se
vjernici ne bi ustruavali vie da se ene sa enama posinaka svojih kad se oni od njih
35

razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude.
46

Najzad, ovdje dolazi i humani faktor. On je predstavljen u sklapanju braka
Poslanika, a.s., sa nekim enama iji su muevi umrli ili poginuli, a same nemaju nekoga ko
bi se o njima starao. Poznato je da je u beduinskoj sredini bilo veoma teko ivjeti eni,
samoj, bez staratelja koji bi se o njoj brinuo. Poznato je i to da su neke od ovih ena bile u
poodmaklim godina, bile starice, za ijim ljepotama niko nije teio, to govori da je ovdje
preovladao humani faktor za sklapanje braka s njima od strane Poslanika, a.s.
Ovo govori da je postojalo nekoliko faza u ivotu Poslanika, a.s. Prva je faza prije
sklapanje braka, do dvadeset pete godine, u kojoj je bio uzor ispravnog mladia koji se
drao daleko od svake strastvene poude, zatim nastupa faza braka sa jednom enom, sa
Hatidom koji je trajao dvadeset i pet godina, pa sa Sevdom, kerkom Zum'a, etiri godine.
Na kraju dolazi i trea faza, koja traje od pedeset i etvrte do ezdeset i tree godine, da bi
se potvrdila ova brojnost iji su razlozi bili, to je jasno raeno: politiki, zakonodavni i
humani.
Ovdje treba dodati da je njegov ivot u njegovoj kui bio dobro poznat. To su
sasvim detaljno otkrile njegove supruge, a to je da se mnogo predavao ibadetu klanjao bi
dugo nou, tokom cijelog dana nastojao bi da prenosi Objavu, bavi se pitanjima muslimana
i prati izgradnju nove drave. Nije poznato da se ovi poslovi i djelatnosti ovakve prirode
podudaraju sa ovjekom koji se predaje tjelesnim strastima i uivanjima, a to neki pripisuju
naem Poslaniku.
w











46
Kur'an, 33/37.
36






TVRDNJA DA JE DRUGI IZVOR ISLAMA (VJEROVJESNIKOV SUNNET)
SUMNJIV, JER SE U NJEMU NALAZI MNOGO LANIH I APOKRIFNIH
HADISA

Uloga Poslanika, a.s., predstavljena je prvo u saopenju Kur'ana krajnje precizno i
povjerljivo, ostvarujui time rijei Uzvienoga:
O, Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodara tuoga,
47

zatim, drugo, da objasni i komentarie Kur'an. Uzvieni Allah kae:
A tebi objavljujemo Kuran da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje.
48

Ovo znai da je sunnet stvarno drugi izvor u islamu. injenica je da je historijski
potvreno da su ashabi Poslanika, a.s., memorisali svaku njegovu izreku, pamtili njegova
djela i pristanak, a kada bi neko pokuao da to sabere i uknjii za njegova ivota, on bi mu
to u poetku sprjeavao kako ne bi dolo do mijeanja sa Kur'anom. Rezultat toga je bio da
su se muslimani pridravali da ne piu hadis tako da su neki protivnici islama poeli
spletkariti, da su izmiljali i falsifikovali hadise i pripisivali ih njemu. Tada je emevijski
halifa Omer ibn Abdulaziz (umro 101. h. g.) upozorio uenjake muslimane da sabiru
autentine hadise Poslanika, a.s. Svi su se iskreno predali na sabiranje Poslanikovih hadisa
tragajui za svakom osobom koja je neto zapamtila od Poslanika. Imam-i Malik je odigrao
vrlo pozitivnu ulogu u ovome kada je sainio djelo tzv. El-Muvettu, a to je zbirka hadisa
tematski rasporeena.
Poslije je uslijedila operacija preciznog ispitivanja biografskih podataka svakog
prenosioca i svega onoga to se pripisuje Poslaniku, a.s., pratei podrobno rivajete (verzije)
prenoenja. U povodu ovoga muslimani su proizveli dvije najvanije naune discipline iz
oblasti hadisa kako bi zatitili Poslanikov sunnet od falsifikata i devijacija, a te su Ilmu'l-
derh ve t-te'adil u kojoj se raspravlja o kvalitetu ravija - prenosilaca hadisa, njihovoj
povjerljivosti i pravednosti, njihovom memorisanju i o onome to je protivi tome, o lai,
zaboravu i nemarnosti, a zatim, je sainjena druga nauna disciplina tzv. Ilm mustalehu'l-
hadis koja definie detaljne osobine stepena svakog hadisa, da li je autentian, dobar, slab,
falsifikat, apokrifan itd.
U treem stoljeu po Hidri deava se najvei nauni pokretpisanje enciklopedija
autentinih hadisa Allahova Poslanika, a.s. Najistaknutija osoba koja se pozabavila ovim

47
Kur'an, 5/67.
48
Kur'an,16/44.
37

radom je Buhari (umro 256. h. g.), zatim Muslim (umro 261. h. g.). Svaki ponaosob sabrao
je samo one hadise Poslanika, a.s., koji su po njihovoj metodi autentini, izmeu desetina
hiljada hadisa koji su se tada nalazili. Dodajmo tome i ono to su saini svaki posebno
uenjaci muhaddisi: Ibn Hanbel (umro 241. h. g.), Ibn Made (umro 273. h. g.), Ebu Davud
(umro 275. h. g.), Tirmizi (umro 279. h. g.) i Nesai (umro 303. h. g.).
Ovim velikim poslom kakvom skoro nema primjera ni u jednoj drugoj kulturi,
ustalilo se kod muslimana biljeenje Poslanikova hadisa, na emu je uspostavljena i nauka o
islamskom pravu (ilmu'l-fikh) koja raspravlja o detaljnim odredbama vezanim za pojedinca i
drutvo.
Potrebno je ukazati ta su uradili neki uenjaci muslimani na polju pisanja posebnih
djela vezanih za apokrifne ili lane hadise, kako bi muslimani bili na vrijeme upozoreni.
Otuda nije nikakav nedostatak ni mahana da se kae: ovaj hadis je laan ili apokrifan, nego
bi bio nedostatak i mahana da to znamo, a postupamo po njima.
Svi muslimani priznaju da, kada im je postala poznata autentinost jednog hadisa,
obavezno je i postupiti po njemu, sukladno rijeima Uzvienog:
Ono to vam Poslanik kao nagradu da, to uzmite, a ono to vam zabrani ostavite!
49
















49
Kur'an, 59/7.
38






TVRDNJA DA SE NE TREBA KORISTITI POSLANIKOVIM SUNNETOM
(HADISIMA) POTO SE SUPROTSTAVLJAJU JEDAN DRUGOME

Poslanikov sunnet objanjava Kur'an i komentarie njegovo znaenje. Hadis ili
sunnet je ujedno i najbolji komentar Kur'ana ljudima. Osnovno pravilo potvruje da
vjerodostojni hadis nikada ne proturijei Kur'anu.
Nikada nije potvreno da se vjerodostojni hadisi meusobno suprotstavljaju, a ako
se desi da jedan drugom proturijei, onda se postupa kako slijedi:
1. u sluaju da se proturjenost desi izmeu sahih (autentinog) hadisa i drugog
koji nije sahih, onda se postupa po sahih hadisu, a ne po onom koji to nije;
2. u sluaju da bude proturjenost izmeu dva hadisa od kojih je drugi dokinuo
odredbu prvoga, kao npr. kod hadisa u kome Poslanik, a.s., kae: "Bio sam vam
naredio da ne posjeujete mezarja, eto, (sada) ih posjeujte!"
50
kao i hadis u
kome se govori da ne treba uzimati abdest (ritualno pranje) nakon to se jede to
je prila vatra, a to je prethodno bilo nareeno da ga treba uzimati.
51

Ponekad je ta proturjenost formalna, ali kada se istrae i ispitaju znaenja obaju
hadisa i ustanove okolnosti i jednog i drugog, odstranit e se ta proturjenost.
Sve ove situacije su objasnili uenjaci muslimani do u detalje u brojnim djelima kao
to je npr. Risala Imam-i afije (umro 204. h. g.) i djelo Te'vilu mukili'l-hadis od Ibn
Kutejbea (umro 267. h. g.).






50
Hadis biljei Muslim.
51
Biljei Muslim.
39






TVRDNJA DA SE ISLAM PROIRIO MAEM, A DA SU MU, NAVODNO,
PRETHODILE POBJEDNIKE ARMIJE

Kur'an sasvim jasno i otovoreno kae:
U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti!
52

Ko hoe neka vjeruje, a ko hoe neka ne vjeruje!
53

Ti pouavaj - tvoje je da pouava, ti vlasti nad njima nema!
54

A ako glave okrenu, - pa, Mi tebe nismo ni poslali da bude njihov uvar, ti si duan
samo da obznani.
55

Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi
nain raspravljaj!
56

U odnosu na praktinu primjenu ovog programa, primjetno je da su se muslimani
njega pridravali do krajnje mogue granice. Kao dokaz za to moe nam posluiti:
- U poetku razvoja islama, u poslanstvo Muhammeda, a.s., vjerovao je jedan broj
siromanih i slabih, i tada su primjenjivane protiv njih razne vrste tjelesnog
muenja kako bi se povratili od islama. Meutim, oni su se vrsto drali za
islam. Neki su bili prisiljeni da se zbog svog vjerovanja isele, prvo u Abesiniju, a
poslije toga u Medinu. Pa gdje je primjena maa u ovoj fazi?!
- Meu prvim muslimanima bio je jedan broj uglednih i monih osoba za koje ne
bi niko mogao rei da su prisiljeni da prime islam, meu kojima su bili: Ebu
Bekir, Omer ibn Hattab, Talha, Zubejr, Se'ad ibn Ebi Vekas, Hamza, Mus'ab i
Abdurrahman ibn Auf, neka se Allah smiluje njima.
Kada su se muslimani iselili u Medinu, naili su na povoljnu sredinu za formiranje
drave, ali ubrzo su bili izloeni opasnosti izvana i iznutra. To je prisililo muslimane da su
se morali braniti.
Tada im je propisana borba da bi mogli odbiti nasilje od sebe. U ajetu Kur'ana se
kae:

52
Kur'an, 2/256.
53
Kur'an, 18/29.
54
Kur'an, 88/21-22.
55
Kur'an, 42/48.
56
Kur'an, 16/125.
40

Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah
je, doista, kadar da ih pomogne.
57

Kada su muslimani izali sa Arapskog poluotoka da saope islam susjednim
narodima, nali su te narode da s njima nepravedno postupaju velike sile. Muslimani nisu
imali drugog izbora nego sukob s tim silama, a kada su muslimani pobijedili, primijenili su
islamski metod kod poziva u islam, mudro i lijepim savjetom. Nije se dogodilo da su oni
ikoga prisilili da primi islam. Dokaz je za to to su i danas neki Kopti u Egiptu ostali
privrenici svoje vjere. Muslimani ih nikada nisu prisiljavali da ostave svoje vjerovanje. Isto
tako, i idovi su ivjeli u islamskim okruenjima, a da ih nije niko prisiljavao da prigrle
islam.
Osim toga, postoji velik broj zemalja u koje nikada nije ula islamska vojska, kao
to su zemlje June Azije, Istone i Srednje Afrike (Indonezija npr., zemlja sa 180 miliona
muslimana, a da u nju nikada nije kroila nikakva muslimanska vojna jedinica).
Ono to negira da se islam proirio maem jeste da su muslimani prolazili poslije
svojih pobjeda i kroz faze slabosti, ali muslimani su ostali i dalje u islamu. U ovom je
najvei dokaz da su oni prihvatili islam i odrali se u islamu samo svojim izborom.
Na kraju, islam se i dalje iri, ak i danas, po svim kontinentima svijeta, izmeu
ostalog i po Americi i Evropi, a da za to ne postoji nikakva prisila za njegovo irenje,
tavie, sredstva muslimana u sadanje vrijeme su slaba, to je oito.

Q











57
Kur'an, 22/39.
41






TVRDNJA DA SU ISLAMSKA OSVAJANJA, UISTINU, BILA
KOLONIZATORSKO IRENJE, PRIVREDNOG KARAKTERA (DA BI SE
DOEPALI PLIJENA I NAMETNULI DIZIJU)

Definitivno treba razluiti islamske principe od postupaka nekih muslimana koji
nisu u skladu sa islamskim principima. Islam otvoreno dokazuje da je vjera milost koja je
dola da uputi cijelo ovjeanstvo, da ga izvede iz robovanja kipovima i osobama ka
monoteizmu Allaha Uzvienoga. Islam nikada nije poveo svoje sljedbenike u rat, osim kada
su bili prisiljeni na to branei sebe.
Islamska osvajanja nikada nisu bila kolonizatorska iji bi cilj bio plijen dobara
drugih naroda. Cilj islamskog osvajanja bio je saopenje islamskog poziva tim narodima.
Borbe koje su muslimani vodili bile su borbe protiv armija koje su sprjeavale dostavljanje
islamskog poziva ljudima.
Moderni kolonijalizam unosi sa sobom loe posljedice za zemlje u koje je prodro,
dok su islamska osvajanja preobrazila te zemlje iz stanja zaostalosti u stanje procvata i u
napredne civilizacije. Kao dokaz za to moe nam posluiti ono to se dogodilo sa panijom
i Portugalijom, koje su prerasle, poslije islamskog osvajanja, u cvjetajue civilizacijske
centre, to se pozitivno odrazili na cijelu Evropu.
Pogreno je miljenje koje se iri da islamski dihad ima za cilj doi do plijena,
premda islam to smatra prekrajem i grijehom. Poslanik je bio upitan o nekom ovjeku koji
je elio da ide u borbu, ali da ostvari dobitak na ovom svijetu. Poslanik je na to odgovorio,
da taj nema nikakve nagrade, ponovivi to tri puta.
58
Prenosi se da je Omer ibn Abdulaziz
(umro 101. h. g.) rekao: "Allah je poslao Muhammeda kao upuivaa, a ne kao dabiju
(osobu koja ubire porez i prirez)."
to se tie dizije, ona se sastoji od vrlo male takse koju plaaju nemuslimani u
osvojenim zemljama u naknadu za njihovu zatitu i odbranu zbog toga to se oni ne
regrutuju u vojsku. U sluaju da neki od njih uetvuje u vojsci, on ne plaa diziju.
Primjeuje se da je dizija bila obavezna samo onima koji su bili sposobni za borbu.
Plaanja dizije bili su osloboeni starci u poodmaklim godinama, ene, djeca i uenjaci
drugih svetonazora.
Ono to potvruje da su prvi muslimani bili daleko od toga jeste da su mnogi od njih
bili veoma bogati prije primanja islama, pa i pored toga, oni su, nakon ostvarenja pobjeda u
njihovo vrijeme, ivjeli povueno, skromno i veoma jednostavno, to dalje od raskoi ili

58
Ovaj hadis zabiljeen je u Sunenu Ebu Davuda.
42

materijalnog uivanja.
,



























43






TVRDNJA DA SU MUSLIMANI BILI NAROD KOJI NE CIJENI STARU
CIVILIZACIJU, ZA TA JE KAO DOKAZ, NAVODNO, SPALJIVANJE
ALEKSANDRIJSKE BIBLIOTEKE

Uope nije tano da muslimani nisu cijenili stare civilizacije, jer je dokazano da su
iskoristili sve pozitivne elemente ovih civilizacija. Izmeu ostaloga to potvruju njihovi
prijevodi grkih, perzijskih, indijskih i drugih djela na arapski jezik, ime su pokazali da oni
vjeruju u jedinstvo ovjekovog naslijea. Navodi se da je Boiji Poslanik rekao: "Mudrost
je izgubljena stvar vjernika, gdje god je nae, neka je uzme!"
59
Poznata je izreka meu
muslimanima: "Trai nauku pa makar u Kini!" to e rei - pa makar u veoma dalekim
mjestima, ak i meu narodima koji nisu muslimani.
Poznati islamski filozof Ibn Rud (Averroes, umro 595. h. g.) kae o stavu
muslimana prema starim civilizacijama slijedee: "eriat obavezuje da se stekne uvid u
djela starih mislilaca sve dok je cilj kome su oni teili isti onaj cilj na kome insistira eriat.
Razmotrimo ono to oni kau o tome i ta su tvrdili u svojim knjigama, i sve ono to se
podudara sa istinom mi bismo to primili od njih, obradovali se time i zahvalili im na tome.
Meutim, sve ono to se ne bi podudaralo sa istinom, mi bismo na to upozorili i ispriali im
se."
Primjetno je da se tvrdnja spaljivanja Aleksandrijske biblioteke pojavila tek u 13. st.
po gregorijanskom raunanju vremena i to u atmosferi kriarskih vojni voenih protiv
islama i muslimana. Uostalom, to nije nita drugo do jedna vrsta propagande psiholokog
rata, jer je historijski dokazano da je ova biblioteka spaljena prije islama na nekoliko
stoljea, od strane Rimljana.
Zatim, kako se moe optuiti Omer ibn Hattab, neka mu se Allah smiluje, za
spaljivanje Aleksandrijske biblioteke, a on je sauvao i zatitio kloster hriana u Siriji i
Bejtu'l-mukaddes. Ovaj kloster je bio ispunjen djelima na grkom jeziku prevedenim na
surjanski (sirski) jezik. To su ona djela koja su muslimani iskoristili u periodu Abasovia i
kasnije.
Njemaki orijentalist Zigrid Hunke objasnio je u svojoj knjizi Allah muhtelifun
temamen da, kada su Arapi uli u Aleksandriju, 642. gregorijanske godine, nisu zatekli
nikakvu biblioteku u Aleksandriji, jer je bila spaljena prije njihova ulaska za nekoliko
stoljea, kao to je objanjeno da je stara biblioteka pridodata uz Akademiju koju je
osnovao u Aleksandriji kralj Batlimos Prvi oko 300. godine prije nove ere (spaljena 47.

59
Sunen Tirmizija.
44

godine), takoer prije nove ere, kada je car Julujus opkolio ovaj grad. Kleopatra je obnovila
ovu biblioteku i snabdjela je djelima napisanim na pergamentu.
U 3. st. raunanja vremena po novoj eri poelo je organizovano ruenje ove
biblioteke. Car Karakula razruio je Akademiju. Vjerski fanatici poeli su ruiti ovu
biblioteka 272. g. nove ere, tvrdei da je ona totemistiko djelo. U godini 391. nove ere
zatraio je patrijarh Tiofilus dozvolu za saglasnost o ruenju preostalog dijela Akademije i
spaljivanje preostalog dijela njene biblioteke. Biblioteka je tada sadravala tri stotine hiljada
svezaka raznih djela, motiviui to da bi se podigla crkva i samostan umjesto zgrade
biblioteke. Ruenje je nastavljeno i u 5. st., uz spaljivanje i totemistikih mislilaca, njihovih
bogomolja i ruenje njihovih biblioteka. Na osnovu izloenoga proistie da muslimani
nemaju nikakve veze sa ovim optubama.
Na kraju, neki kau da se muslimani protive i knjigama i bibliotekama i to u
vremenu kada nauna djela u rukopisu ispunjavaju brojne biblioteke u arapskom svijetu i to
u isto vrijeme kada oni govore o spaljivanju Aleksandrijske biblioteke.

J

















45






TVRDNJA DA NEKE VJERE GOVORE O USPOSTAVLJANJU TOPLIH ODNOSA
IZMEU ALLAHA I OVJEKA, DOK ISLAM, NAVODNO, ISTIE PONIENJE
OVJEKA (INI GA ROBOM ) ALLAHU (RABBU, GOSPODARU)

Allah je stvorio ovjeka i uinio ga zastupnikom na Zemlji, potinio mu Kosmos u
cjelini, s nebesima i Zemljom i svim onim to je izmeu njih, i zatraio od ovjeka da
kultivie Zemlju. Sve ovo znai da Allah eli da ovjek bude gospodar u ovom Kosmosu,
ali istovremeno da je stvoren radi Allaha, te mu otuda nije dozvoljeno da zaboravi ovu
istinu. Eto u ovom smislu on je rob (abd) Allahu. Meutim, ovo ropstvo ne znai robovanje
u smislu ponienja i omalovaavanja. Allah je dao ovjeku punu slobodu kod prihvatanja
pokornosti Allahu ili grijeenja Njemu. U samom ovjeku je odluka, da li e vjerovati ili ne
Pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe - neka ne vjeruje!
60

Sloboda je potpuno suprotna robovanju (ubudijjetu). Otuda je ovjek i odgovoran za
ono to radi.
Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju tetu radi.
61

Allah je poastio ovjeka i odabrao ga nad svim Svojim stvorenjima, kao to istie
Kur'an:
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali.
62

Ova ukazana ast koju je Allah darovao ovjeku je u potpunoj protivnosti ponienju
i omalovaavanju.
Kada je Allah stvorio ovjeka, On je u njega udahnuo duu i odredio da mu meleci
seddu ine:
i kada mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite!
63

U ovom Boanskom udahnjivanju due lee topli odnosi izmeu Allaha i ovjeka.
Svaki pojedini ovjek nosi u sebi ovog Boanskog udahnua koje podsjea ovjeka da je
Allah s njim u svako vrijeme i na svakom mjestu:
On je s vama gdje god bili.
64


60
Kuran,17,29.
61
Kur'an, 41/46.
62
Kur'an, 17/70.
63
Kur'an, 15/29.
64
Kur'an, 57/4.
46

Kur'an nam objanjava da je Allah blii ovjeku i od njegove ile kucavice, da je
Allah tako blizu ovjeku da usliava molbu svakog ko Mu se obrati molbom, jer je Allah
milostiv prema Svojim robovima. On je najmilostiviji, Njegova milost obuhvata sve i
svato. Poslanik, a. s., kae: "Allah je podijelio milost na stotinu dijelova, kod Sebe je
zadrao devedeset devet, a na Zemlju spustio samo jedan dio, i od toga dijela stvorenja
meusobno osjeaju milost tako da i konj podie svoju kopitu od svog mladuneta bojei se
da mu ne nateti."
65

Sa potvrenim Allahovim svojstvima nalazimo da se svojstva milosti navode u
Kur'anu na vie od 365 mjesta (ajeta), dok svojstvo kazne neto oko 260 mjesta (ajeta), to
znai da je razlika, u ovom sluaju, za vie od sto mjesta (ajeta).
Radi ovoga svaki ajet u Kur'anu jeste neoborivi dokaz o prirodi tople spone izmeu
Allaha i ovjeka. To je spona blizine, milosti i usliavanja dove. Allah je prema Svojim
stvorenjima milostiviji od majke prema svome djetetu. Ovo je ono to osjea svaki
musliman u dubini svoje due.
c

















65
Biljei Muslim.
47






TVRDNJA DA JE ISLAM VJERA KOJA, NAVODNO, NE DOZVOLJAVA
DJELATNOST RAZUMU, NEGO GA POTINJAVA VJERSKIM TEKSTOVIMA

Moda je islam jedina vjera koja je iznad ljudskog razuma. Razum je mjesto
odgovornosti i optereenja, zahvaljujui kome ovjek spoznaje svoga Gospodara, otkriva
tajne stvaranja i veliinu Stvoritelja. Kur'an, kada se obraa ovjeku, obraa mu se i govori
razumu. Kuran ga podstie da pogleda u Kosmos, razmisli o njemu, da ga prouava radi
boljitka ovjeanstva i kultivizacije Zemlje, materijalno i moralno. U islamu nema nita to
bi proturjeilo razumu, suprotstavilo se zdravoj misli ili proturjeilo injenicama nauke.
Islam trai od ovjeka da se neminovno koristi svojim razumom. Kur'an ukorava one
koji ne koriste svoju spoznajnu mo. Zbog toga Kur'an smatra ove osobama koje su se liili
svoje ovjenosti i kae:
...oni pameti imaju - a njima ne shvaaju, oni oi imaju - a njima ne vide, oni ui
imaju - a njma ne uju, oni su kao stoka, ak i gori.
66

Kur'an smatra jednim od grijehova nekoritenje razuma. Zbog toga on i kae za
nevjernike na Sudnjem danu:
I rei e: "Da smo sluali ili razmiljali, ne bismo meu stanovnicima Dehennema
u ognju bili!" i oni e priznati da su bili nevjernici.
67

Islam usmjerava poglede ovjeka na injenicu koja govori da je Allah potinio
ovjeku ovaj cjeloviti Kosmos, a da je dunost ovjeka da uposli svoj razum, da zaposli sve
i svato radi dobra za ovjeka i kultiviranja Zemlje:
On vas od zemlje stvara i daje da ivite na njoj.
68

I daje vam da se koristite onim to je na nebesima i onim to je na Zemlji, sve je od
Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmiljaju.
69

Prema tome, Kosmos je u cjelini podruje ljudskog razuma, kroz kojeg putuje i
okolo se kree, bez sudara ili oduzimanja misli, sve dok je to od koristi ovjeku. Sve to
koristi ljudima, islam hrabri ovjeka da radi to.
Vjerski tekstovi u islamu obavezni su za muslimana u svemu onome to je vezano za

66
Kur'an, 7/179.
67
Kur'an, 67/10-11.
68
Kur'an, 11/61.
69
Kur'an, 45/13.
48

osnovne temelje islama i vjerske propise. Meutim, musliman ima pravo na idtihad
(racionalno iznalaenje onoga to je bolje) u svjetovnim pitanjima. Na to ukazuje i Allahov
Poslanik u rijeima: "Vi bolje znate pitanja vaeg svjetovnog ivota".
70
Prema tome,
podruje slobode misli i naunog ispitivanja u islamu je veoma prostrano. Njime je svaki
musliman zaduen. U Kur'anu stoji:
Gospodaru moj, Ti znanje moje proiri!
71

Kur'an na mnogo mjesta govori o znaaju nauke i naunika:
Allah e na visoke stepene uzdignuti one meu vama koji vjeruju i kojima je dato
znanje,
72

a upozorava na neznanje:
Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?"
73

Prenosi se da je Allahov Poslanik rekao: "Traenje nauke je obaveza svakom
muslimanu i muslimanki."
74
Poslanik, a. s., je i ovo rekao: "Ko krene na put radi nauke,
Allah e ga usmjeriti na put koji vodi u Dennet".
75
Poslanik, a. s., objasnio je vrijednost i
posljedice nauke koja e njena nosioca pratiti i poslije njegove smrti. O tome on kae:
"Kada ovjek umre, prekida se svako njegovo djelo osim u tri sluaja, a to su: trajna sadaka,
nauka kojom se iza njega ljudi koriste i dobar potomak koji se za roditelja moli."
76


t







70
Biljei Muslim.
71
Kur'an, 20/114.
72
Kur'an, 58/11.
73
Kur'an, 39/9.
74
Sunen Ibn Made.
75
Biljei Buhari.
76
Biljei Muslim.
49






TVRDNJA DA ISLAM POZIVA SVOJE SLJEDBENIKE NA INDIFERENTNOST I
NEUZIMANJE U OBZIR BILO KAKVIH UZROKA

Ko studioznije pogleda na tekst Kur'ana, uvjerit e se, sigurno, da je islam vjera koja
podstie na rad i snano pokree ovjeka u tom smjeru. Bez rada ivot bi stao. Polazei od
ovog stanovita, Kur'an u brojnim svojim ajetima povezuje vjerovanje i svako dobro djelo,
djelo koje obuhvata svaki rad koji vri ovjek, iz svjetovnih ili vjerskih pobuda, sve dok to
ini radi Allaha, koristi ljudima i odstranjuje neugodnosti od njih. Naredbe koje se odnose
na rad jasno su izraene u Kur'anu. Tu nema nikakve dvojbe:
I reci: "Trudite se! Allah e trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici..."
77

tavie Kur'an podstie muslimane na rad ak i petkom, koji se smatra danom
odmora kod muslimana. Uzvieni Allah kae:
A kada se namaz obavi, onda se po zemlji raziite!
78

I Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bodri vjernike na rad ak i u posljednjim
momentima ovjeka u ivotu i kraju ovog svijeta. U tom smislu Poslanik, a. s., kae: "Kada
nastupi Sudnji dan, a u ruci nekog od vas prisad, on neka ga zasadi, ako moe, prije Sudnjeg
dana."
79

Poslanik nije prihvatio da se ljudi povuku u damije i da ibadete, a da se oslone na
druge da ih hrane i poje, a pohvalio je svakog onoga koji se izdrava od svoje zarade. On je
pohvalio radnikovu ruku govorei da je to ruka koja je draga Allahu i Njegovu Poslaniku.
Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, uzor svih muslimana, radio bi, planirao i
rasporeivao sve stvari prema tekstu Kur'ana, pri svemu bi pravedno postupao, uzimao u
obzir uzroke, a onda bi se oslanjao na Allaha. Oslanjanje na Allaha je bio slijedei korak,
nakon to bi sve pripremio. Smisao ovog oslanjanja jeste da se ovjek podsjeti na Allaha,
snabdije duhovnom snagom koja e mu poveati mo da savlada potekoe i suoi se sa
problemima, odluno, a ne mlitavo. Prema tome, oslanjanje na Allaha je pozitivna mo koja
pokree naprijed, a ne negativna mo ili indiferentnost.
Indiferentnost znai neizumanje uzroka u obzir i nepostupanje oslanjajui se na
princip da Allah radi sa svaim prema Svome htijenju. Ovakav postupak islam odbacuje, jer
Allah ne pomae ovjeka koji sam sebi ne pomae, nego je Allah s onim koji radi. U tom

77
Kur'an, 9/105.
78
Kur'an, 62/10.
79
Musned Ibn Hanbela.
50

smislu Kur'an kae:
Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.
80

Omer ibn Hattab, neka je Allah zadovoljan s njime, otjerao je neke koji su se
ponaali indiferentno i iskljuivo se predali ibadetu po damijama, oslanjajui se na druge
da ih hrane i brane i izvravaju njihove obaveze, izrekavi dalekosenu misao: "Voda ne
kii zlatom i srebrom" i citira hadis Poslanika, a. s.,: "Da se vi oslanjate na Allaha kako
valja i istinito, onda bi vas Allah opskrbio kao to opskrbljuje ptice, koje rano rane gladne i
putuju prazna stomaka."
81
Time se eli rei: Radite i uzmite ptice sebi za uzor koje odlijeu
rano jutrom radi svoje hrane praznih stomaka i vraaju se krajem dana ispunivi svoje
stomake.
7

















80
Kur'an,13/11.
81
Biljei Tirmizi.
51






TVRDNJA O PONIAVAJUEM POLOAJU ENE U ISLAMU I
NEPRAVILNOM POSTUPANJU SA NJENIM PRAVIMA

Kada se pojavio islam, poloaj ene, u ijoj je sjeni ona ivjela, bio je krajnje lo.
Ona nije imala nikava prava koje bi se potovalo, niti miljenja koje bi se ulo. Islam ju je
izvukao iz ovog tekog poloaja i uzdigao na visok stepen, odstranio od nje mnoga nasilja
kojima je bila izloena, uio je da osjea svoje bie da je kao ljudsko bie poput ovjeka, i
to potpuno ravnopravno, osigurao joj je njena zakonska prava, odbacio od nje optube da je
bila zavodnik Adema u Dennetu, kao neto to bi bilo potka zlu u svijetu, uz objanjenje da
je ejtan bio taj zavodnik Adema i Have, kao to i Kur'an kae:
I ejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u emu su bili.
82

Islam ui da su svi ljudi, ene i mukarci, stvoreni od jedne osobe:
O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara...
83

Prema tome, i mukarac i ena potpuno su izjednaeni u poimanju ljudskog bia. Ni
jedno od njih dvoga nema nikakve prednosti nad drugim u ovom smislu, a plemenitost koju
je Allah darovao ovjeku u Svojoj rijei:
Mi smo sinove Ademoue, doista, odlikovali...
84
, ukazana je i mukarcu i eni.
Kada Kur'an govori o ovjeku ili Beni Ademu (Ademovim potomcima), on u tome
namjerava govoriti i o mukarcu i o eni istovremeno, a kada eli govoriti samo o jednom
od njih, onda Kur'an koristi termin er-ridal za mukarce, i termin en-nisa za ene.
Poslanik, a.s., opisuje odnose izmeu mukarca i ene rijeima: "ene su sestre
ljudima, one imaju prava kao to imaju i zaduenja."
85
Opis terminom "sestre" objanjava
nam jednakost i priblienost. I mukarci i ene su jednaki pred Allahom. Meu njima nema
nikakve razlike osim u dobrom djelu kojeg ini svako od njih, na to Kur'an ukazuje
rijeima:
Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi
lijep ivot i doista emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili.
86

Allah, d. ., usliava molbu i mukarcu i eni:

82
Kur'an, 2/36.
83
Kur'an, 4/1.
84
Kur'an, 17/70.
85
Sunen Et-Tirmizi.
86
Kur'an, 16/97.
52

I Gospodar njihov im se odazva: "Nijednom trudbeniku izmeu vas trud njegov neu
ponititi, ni mukarcu ni eni - vi ste jedni od drugih.
87

Kur'anski izraz be'adukum min bead, ukazuje da je svako od njih dvoga dopuna
drugome i da se ivot ne moe stabilizirati bez njihovog zajednikog uestvovanja.
Islam poziva enu da ui i obrazuje se. tavie, obrazovanje ene je obavezno. To
joj je propisano rijeima Allahova Poslanika, a.s., u kojima se kae: "Traenje nauke je
obavezno svakom muslimanu i muslimanki"
88
, kao to je zaduuje pravom na rad. U
islamskom uenju nema ni jednog teksta u kome bi bilo zabranjeno eni raditi. ene
muslimanke radile su u raznim oblastima. Na to ukazuje i to to je islam sauvao eni
materijalnu zatitu neovisno od zatite ovjeka. Primjetno je da islam ne pravi razliku
izmeu primanja ovjeka i primanja ene za isti posao.
Da li poslije ovog principijelnog stava islama prema eni, a na osnovu kategorikih
tekstova dvaju kljunih izvora islama (Kur'ana i sunneta), moe pravedni ovjek da
optuuje islam da ugnjetava enu i unitava njena prava?
Ovo pitanje, ustvari, sadri mijeanje nasilnika izmeu islama kao vjere koja ima
svoje tolerantno obrazovanje, s jedne strane, i s druge, izmeu loeg ponaanja nekih
muslimana prema eni. Objektivni sud o islamu i njegovu stavu treba da pravi razliku
izmeu ovog dvoga. Poniavajua scena ene u nekim islamskim drutvima nije zbog
islamskog uenja, nego zbog toga to se neki prave da ih ne znaju ili zbog stvarnog njihova
neznanja.
8








87
Kur'an, 3/195.
88
Sunen Ibn Made.

53






TVRDNJA DA ENA U ISLAMU VAZDA SLIJEDI MUA

Islam je dao eni potpunu samostalnost, da materijalno ne ovisi o muu. Ona ima
apsolutnu slobodu da postupa sa svojom imovinom u kupoprodaji, poklonu, eksploatisanju
itd., bez odobrenja mua sve dok je sposobna da raspolae imovinom. Njen mu niti iko od
njene rodbine nema pravo da bilo ta uzme bez njena pristanka.
ovjeku, ak kad bi bio on i njen otac, nije dozvoljeno da prisili svoju kerku da se
uda za onoga koji joj se ne svia. Sklapanje braka mora da bude sa njenim pristankom i
zadovoljstvom...
- Jednom prilikom dola je jedna djevojka do Poslanika, a. s., i poalila mu se da je
njen otac udaje za nekog momka, a ona ga ne simpatie. Poslanik, a. s., pozvao je njena oca
i dao djevojci slobodu izbora da li da prihvati ovaj brak ili ga odbije. Tada je ona
svojevoljno prihvatila ovaj brak i to popratila rijeima: "Allahov Poslanie, ja sam
prihvatila postupak svoga oca, ali sam htjela da skrenem panju enama da u ovome
roditelji nemaju nita."
89
Ovo znai da roditelji nemaju prava prisiljavati svoje kerke na
sklapanje braka.
ena je sauesnik muu u porodici i u odgoju djece. Nepojmljivo je da ivot u
porodici bude valjan bez pozitivnog uea i mua i ene. U protivnom, nestalo bi ravnotee
u porodici i to bi se odrazilo negativno na djecu. Vjerovjesnik, a.s., zaduio je oboje, i mua
i enu, ovom zajednikom odgovornou kada je rekao: "Svako od vas je pastir i svako od
vas je odgovoran za svoje stado. Tako je imam pastir i on je odgovoran za svoje stado; mu
je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado; ena je pastirica u kui svoga
mua i ona je odgovorna za svoje stado."
90

Vezivanje odgovornosti i za enu u potpunosti negira optube da se ena vazda
povodi za muem. Ovdje nema nikakve odgovornosti bez pune slobode. Sloboda se ne
podudara sa slijeenjem.
Muu nije dozvoljeno da supruzi sprjeava njena zakonska prava u ivotu niti mu je
dozvoljeno da joj sprjeava navraanje u damiju radi ibadeta. O tome se prenose rijei
Poslanika, a.s.: "Ne sprjeavajte Allahovim robinjama (enama) da posjeaju Allahove
damije."
91
Pa ako se neki muslimani, oslanjajui se na raniju tradiciju i neprihvatljive
obiaje, ne pridravaju ovih islamskih stavova u vezi sa enom, onda se to smatra

89
Sunen Ebu Davuda.
90
Biljee: Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Hanbel.
91
Biljei Muslim.
54

nepoznavanjem islamskog uenja i njegovih odredaba ili pogreno shvaanje njegova jasna
uenja.
Jo neto da navedemo da bismo potvrdili to neslijee, a to je da istaknemo da ena
muslimanka, i kada se uda, zadrava svoje ime i poslije udaje i ne uzima ime svoga mua,
kao to se to dogaa kod naroda na Zapadu.

u





















55






TVRDNJA DA ISLAM INI NASILJE ENI TIME TO JOJ KOD NASLJEDSTVA
DOZNAUJE POLOVICU OD ONOGA TO DOBIJA MUKARAC

Kod ovog dijela pogreno se razumjelo jer je sistem naslijea u islamu kompleksan.
Islamski sistem naslijea treba sagledati sveobuhvatno. Okolnosti pod kojima ena uzima
pola nasljedstva od onoga to uzima mukarac svode se samo u etiri sluaja, dok
susreemo dvadeset drugih sluajeva u kojima je poloaj ene kako slijedi:
1. kod nekih sluajeva, ona je izjednaena sa mukarcem,
2. u nekim sluajevima, naslijeuje vie od mukarca, i
3. ponekad naslijeuje a da mukarac uope ne naslijeuje neto slino.
Sistem nasljedstva u islamu povezan je sa sistemom porodice kao cjeline. Mukarac
je prvi odgovrni za izdravanje svoje supruge i svoje djece. Udata ena ne snosi tu
odgovornost. Ovo znai da teret supruga prevazilazi teret supruge.
Kada iskrsnu posebne situacije u kojima supruga ima potrebu za dodatnim
finansijskim dijelom onda se moe to nadoknaditi i za ivota osobe koja se naslijeuje,
putem prodaje ili poklona.
S obzirom na pravednost sistema islamskog nasljednog prava, mnogi Kopti u Egiptu
insistiraju na donoenju fetve od strane Daru'l-ifta za rjeavanje sporova i donoenju
presuda kod razilaenja u nasljedstvu.
y





56






ZATO ISLAM TRAI DA JE SVJEDOENJE DVIJU ENA JEDNAKO
SVJEDOENJU JEDNOG MUKARCA

Ovo je samo u jednom sluaju kod svjedoenja, ali postoji bezbroj sluajeva kada je
svjedoenje jedne ene ravno svjedoenju mukarca, pa ak se i svjedoenje same ene
dozvoljava u pitanjima vezanim za ene, a mukarcima nije dozvoljeno da svjedoe.
Ovaj posebni sud u jednom sluaju ne znai da je vrijednost ene manja od
vrijednosti mukarca. Osnovna namjera je biti siguran u svjedoenju sa dokazom da islam u
nekim sluajevima uvjetuje etiri svjedoka mukarca. Ovo je sigurno radi sigurnosti dokaza,
a ne radi padanja vrijednosti bilo koga od njih. Uzvieni Allah kae:
Kada neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv njih etverica od vas
posvjedoe...,
92

zatim Uzvieni kae:
One koji okrive potene ene, a ne dokau to s etiri svjedoka, sa osamdeset udaraca
bia izbiujte...
93

Mnogima nije nepoznato, kako to nauka tvrdi, da ena u odreenim danima u
mjesecu nije u normalnom psihikom i umnom stanju.
c





92
Kur'an, 4/15.
93
Kur'an, 24/4.
57






TVRDNJA DA ISLAM NE DOZVOLJAVA ENI DA PREUZIMA VISOKE
POLOAJE U DRAVI

Islam ne sprjeava enu da se nalazi na visokim i vanim poloajima u dravi kada
je sposobna za to. U Kur'anu se ne nalazi ni jedan ajet koje eni zabranjuje da obavlja
visoke i vane poloaje u dravi, tavie, Kur'an ukazuje na kraljicu od Sabe koja je bila na
najviem poloaju u dravi.
U odnosu na hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, a. s.,: "Nijedan narod nee biti
spaen u kome vlada ena", ukazujemo da postoji poseban povod za izricanje ovog hadisa, a
to je kada je Allahov Poslanik bio obavijeten da nad Irancima vlada kraljica, kerka kralja
Kisra. Sasvim je oito da je Poslanik izrekao ovaj hadis da bi ojaao moralni duh
muslimana, a time je mislio ba na taj narod.
Potvreno je da je Omer ibn Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, dao vlast
nadzora trgovakog trita u Medini ifai, kerci Abdullaha Mahzumija, a poznato je da je
ova sluba jedna od vjerskih i graanskih slubi. Ona zahtijeva i strunost i strogost.
Ako neko islamsko drutvo postupa sa enom na drugi nain, to je posljedica obiaja
i tradicije koje vladaju u tim drutvima, a ne stava i uenja islama.
Sa razvojem koji se poeo javljati u islamskim zemljama, imamo danas da ena
predsjedava vladom, kao to je bio sluaj u Pakistanu, Bangladeu i Turskoj, a odnedavno
neke zauzimaju poloaje ministara i ambasadora, kao to je sluaj u Egiptu.

6



58






TVRDNJA DA ISLAM NAMEE ENI HIDAB KOJI JOJ SMETA U
OBRAZOVANJU I RADU

Islam je poastio podjednako i enu i mukarca. Pojava te ukazane asti eni jesta da
pokrije svoje tijelo kako ne bi bila izloena bolesnim i nenormalnim ljudima. Pored toga,
islam vodi rauna kod hidaba da hidab ne zakriva ono to ukazuje na osobenost ene, a to
je njeno lice, ili ono to bi joj ometalo kretanje. Hidab ne smeta eni muslimanki da bude
elegantna sve dok je to u okviru etike. U protivnom, to bi izazivalo smutnju.
Hidab se smatra neim pozitivnim u islamu. To je donekle i u kranstvu. Indil
insistira da ena pokrije svoju kosu kad obavlja molitvu.
94
I asne sestre kranske nose
hidab, a kada neka gospoa susree papu u Vatikanu, bez obzira bila ona supruga nekog
vladara ili popularna ena, i ona mora da pokrije svoju kosu.
Meutim, odjea koju oblae neke ene muslimanke u ovo vrijeme, koja pokriva
njihovo lice i ake, tzv. nikab, posljedica je posebnih obiaja i tradicije u nekim drutvima.
Dokaz za to je to to ena muslimanka, kada obavlja had, mora da otkrije svoje lice kada
ini tavaf.
to se tie prigovora da hidab ometa eni obrazovanje ili rad, to je tvrdnja koja
nema nikakve osnove. Iskustvo potvruje da je ta tvrdnja u cijelosti pogrena. Brojne ene
muslimanke postigle su najvii stepen obrazovanja i djelatnosti kao muhaddebe,
pokrivene kao to su neke postigle visok stepen dovitljivosti, uinka na radu, kao npr.
uestvovanje u oblasti obrazovanja, medicine, njegovateljstva i administracije itd., a da joj
takvo odijevanje nije smetalo da obavlja taj posao.
Q



94
Kapitel Svetog pisma, jedanaest, Poslanica Korianima.
59






TVRDNJA DA ISLAMSKO ODIJEVANJE (HIDAB) NE POMAE ENI U
SAVREMENOM PROIZVODNOM IVOTU

Nema ni jednog teksta u islamu koji bi definisao ta je islamska odjea, nego ima
samo preporuka da se kod odijevanja ne otkrije ensko tijelo pred stranim ljudima kako ne
bi niko ispoljio poudu za njim. Upravo zbog toga mogue je da su se pojavili razni oblici
islamskog hidaba. Ovo ovisi o obiaju svakog drutva i prirodi djelatnosti ene u tom
drutvu.
Ono to se javlja u savremenim islamskim drutvima vezano za hidab je neto to
niko nije nametnuo muslimanskoj eni, nego ga je ona odabrala po svojoj elji. Ona radi u
toj odjei ne sumnjajui da e imati ikakve posljedice zbog toga. U tom sluaju, zato da se
joj ne da pravo na to isto onako kao to se daje pravo indijskoj eni da nosi odjeu tzv. sar, a
da joj to ne ometa posao? Egipatska ena od prije hiljadu godina radi u polju i kui sa istom
odjeom, zakopanim hidabom. tavie, ona ponekad postie bolje rezultate u proizvodnji
od mukarca.
:









60






TVRDNJA DA ISLAM TRAI OD MUKARCA DA IMA VIE OD JEDNE, AK I
ETIRI ENE

Principijelno, islam ne insistira na vieenstvu. U Kur'anu se samo na jednom mjestu
spominje vieenstvo, ali taj tekst je vezan za ene bez roditelja koje se odgajaju u
zbrinjavanju kod ovjeka i Kur'an tog ovjeka upozorava da im ne ini nasilje ako se s
njima oeni. Pa ipak, njemu se preporuuje da eni neku drugu, a ne njih, pa i etiri.
Meutim, Kur'an uvjetuje da prema njima postupa pravedno, a ako ne moe pravedno
postupati, onda neka se zadovolji samo sa jednom. Ajet Kur'ana koji se odnosi na
vieenstvo glasi:
Ako se bojite da prema enama sirotama neete biti pravedni, onda se enite onim
enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri. A ako strahujete da
neete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili - eto vam onih koje posjedujete. Tako ete se
najlake nepravde sauvati.
95

Kur'an upozorava na drugom mjestu da je uspostavljanje pravednosti, koja je uvjet
za vie supruga, neto to je nemogue ostvariti. Taj ajet glasi:
Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to
eljeli...
96

Eto tako primjeujemo da je princip enidbe u islamu sa jednom, a da je enidba sa
vie ena samo izuzetak, kojim je islam htio rjeavati izuzetne sluajeve, koje nameu
posebne okolnosti, kao to se deava, katkada, stradanje veeg broja mukaraca u ratovima,
ili kod porasta neudatih ena u nekim drutvima.
Postoje i neki humani razlozi kada se trai od mua da izdrava suprugu i ne razvodi
se kao u sluaju kada je nerotkinja, ili trajno bolesna i on je zadri, titi i izdrava, toliko
dugo koliko ona eli to, s tim da se on oeni s drugom.
Zapadnjaci ne teba da protestvuju svojim obiajima protiv nebeskog zakona koji je
objavljen svim ljudima. On je podoban za primjenu u svim drutvima, a ne samo u jednom.
Isto tako, on je upuen za sva vremena, a ne samo za jedno odreeno vrijeme. Primjetno je
da u nekim afrikim i arapskim drutvima pojava vieenstva ne predstavlja nikakav
uznemiravajui problem, nego je to priznati i prihvaeni obiaj. Vano je da se eni ne ini
nasilje kada suprug eli da se oeni s drugom, odnosno da joj ne oskrnavljuje njena prava.U

95
Kur'an, 4/3.
96
Kur'an, 4/129.
61

vanost ovih prava ubraja se i to da ena muslimanka ima pravo na traenje razvoda braka
kada njen suprug hoe da se oeni sa drugom.
Na kraju, odbacivanje Zapada i neprihvatanje vieenstva ne spreava jednog
Zapadnjaka da ima ljubavnicu, pa katkada i vie ljubavnica, s kojima, pored svoje ene, ima
seksualne odnose, izvan okvira zakonskog braka. Ovo se smatra prostitucijom, koja je
zabranjena u svim vjerama.
S


















62






TVRDNJA DA ISLAM DOZVOLJAVA MUSLIMANU DA SE OENI I
NEMUSLIMANKOM, A NE DOZVOLJAVA MUSLIMANKI DA SE UDA ZA
NEMUSLIMANA

Islam je vjera koja potuje sve ranije objavljene vjere i smatra vjerovanje u ranije
poslanike sastavnim dijelom koji se ne moe rastaviti od islamskog vjerovanja. U sluaju da
se mukarac musliman oeni sa jevrejkom ili krankom, njemu je nareeno da potuje
njeno vjerovanje, tavie, njemu se ne dozvoljava da joj sprijei praktikovanje njenih
vjerskih obreda, da odlazi u bogomolju ili crkvu. U ovome je kompletno potovanje i
cijenjenje drugih vjera od strane islama.
Meutim, kada se oeni idov ili hrianin muslimankom, u tom sluaju element
potovanja vjerovanja dotine supruge bit e izgubljen, a onda i sasvim mogue da joj se
ini nepravda ili sprijei praktikovanje njenih vjerskih obreda ili sprijei njenim sinovima
da ne prihvate i ne praktikuju njenu vjeru.
A









63






TVRDNJA DA ISLAMSKI ZEKJAT DAJE MOGUNOST BOGATOM
MUSLIMANU DA BUDE PRIZNATIJI KOD ALLAHA OD SIROMANOGA, JER
MU NJEGOVO BOGATSTVO POMAE DA OSTVARI VEI SEVAP

Mjerilo na koje se islam oslanja u pregovorima meu ljudima openito jeste poten
rad i bogobojaznost, kao to je navedeno u Kur'anu:
Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najvie boji...
97
,
a bogobojaznost je iskrenost u radu radi Uzvienog Allaha, bez obzira da li taj posao
potekao od bogatog ili siromanog.
Treba imati u vidu da se djela u islamu u principu mjere prema namjerama. Taj
odnos istie se, takoer, u svim poslovima. U smislu ovoga, katkada udjeljivanje sadake
jedne drahme od strane siromanog ovjeka, ili samo jedne hurme, moe biti ravna ili prei
nagradu i sevab bogatog ovjeka koji je udijelio pa i milione iz okvira svoga imetka.
Islam je, na taj nain, proirio vanost udjeljivanja milostinje, jer se nije ograniio
samo na dijeljenje poklona imetkom, nego je proglasio i lijepu rije poklonom i sadakom..
Tako npr. ukloniti trn sa puta smatra se, po islamskom uenju, sadakom; dova jednog
muslimana upuena Allahu za odsutnog njegova brata muslimana ubraja se, takoer, u
sadaku; injenje dobra roditeljima je sadaka; traenje nauke je sadaka; samo izlaenje radi
sticanja opskrbe je sadaka; sklapanje braka iz straha da ovjek ne bi pao u grijeh je takoer
sadaka.
+




97
Kur'an, 49/13.
64






TVRDNJA DA JE JEDENJE SVINJSKOG MESA PO ISLAMU NEOPRAVDANO,
JER JE SVINJSKO MESO KAO I MESO OSTALIH IVOTINJA

Kur'an je zabranio muslimanima na vie mjesta da jedu svinjsko meso ne navodei
uzrok te zabrane, poput zabrane Ademu da jede plod stabla u Dennetu. Na taj nain treba
smatrati ovu zabranu da je ona Boanska zabrana koje se musliman mora pridravati.
Primjetno je da islam nije prva vjera da je zabranila jedenje svinjskog mesa. I
idovstvo zabranjuje, takoer, jedenje svinjskog mesa, kako je navedeno u Starom zavjetu.
Potvreno je da je Pavle dozvolio kranima da jedu svinjetinu, mada je zakon Starog
zavjeta obligatan i za krane.
udno je da se muslimanu prigovara kada mu se sprjeava da jede svinjetinu, dok se
nikome drugome, tj. jevrejima, u Evropi i Americi, ne prigovara to se susteu da jedu
svinjetinu.
C










65






ZATO ISLAM ZABRANJUJE MUKARCIMA DA NOSE ZLATO I OBLAE
SVILU

Islam ima cilj da uspostavi drutvo u kome vladaju pravda i jednakost, da se u njemu
proiri duh solidarnosti i bratstva. Nema sumnje da isticanje pojedinih osoba, posebno
mukaraca, sa posebnom odjeom, ili upotrebom skupocjene odjee, npr. svile i dragocjenih
metala, poput zlata, prouzrokuje nelagodnost u srcima siromaha. Pored toga, ovi koji koriste
skupocjenu odjeu i plemenite metale osjeaju se i uzvienijim nad drugima.
Voenje brige o osjeajima siromanih je neto poeljno, a pojava nekih osoba u
izazivakoj formi dovodi do pokretanja mrnje i odvratnosti u duama ovih siromaha. To
ima lou posljedicu kod stabilnosti drutva, to nije nikakva tajna. Zbog toga je i dola
zabrana oblaenja svilene odjee mukarcima i noenje zlatnog nakita.
Isto tako, noenje svilene odjee i zlatnog nakita dovodi do neke vrste njenosti i
razmaenosti, to je zabranjeno mukarcima po islamu. Oni bi trebali biti snani i odvani
kako bi se mogli suoiti sa potekoama u ivotu i noenju odgovornosti.
.








66






TVRDNJA DA SE ISLAM PROTIVI SLOBODI VJEROVANJA I DOKAZ ZA
LIKVIDACIJU OTPADNIKA OD VJERE (MURTEDA)

I ova je tvrdnja netana. Islam je zagarantovao slobodu vjerovanja. Kur'an o tome
sasvim jasno kae:
U vjeru nije dozvoljeno silom ugoniti!
98

Priznavanje slobode vjere znai priznavanje vjerske brojnosti. O tome se u Kur'anu
kae:
...ja se neu klanjati onima kojima se vi klanjate...
99

U okviru ove brojnosti islam garantuje slobode vjerskog dijaloga na objektivnoj
osnovi, daleko od vrijedanja ili ismijavanja vjere drugih:
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi
nain raspravljaj!
100

to se tie otpadnika od vjere (murteda), to je poseban sluaj u islamskom drutvu,
on nije vjernik, nego se izigrava sa vjerom, danas pristupa vjeri, a sutra je naputa. O tome
Kuran kae:
Onima koji su bili vjernici, i zatim postali nevjernici, pa opet postali vjernici i
ponovo postali nevjernici, i pojaali nevjerovanje, Allah doista nee oprostiti i nee ih na
Pravi Put izvesti.
101

Pa i pored toga, tekstovi Kur'ana u cjelini ne sadre kanjavanje otpadnika od vjere
ubistvom, nego se navodi u hadisu Vjerovjesnika, a. s., u kome se kae: "Ko izmijeni svoju
vjeru, ubijte ga."
102
Oito je da je ovaj hadis naveden u povodu onoga koji je napustio tabor
muslimana i pridruio se taboru neprijatelja u vrijeme rata.
Pa i pored toga, islamski pravnici uvjetuju za ubistvo otpadnika od vjere, da on
javno iskae svoje otpadnitvo, da istupi protiv islamskih principa i islamskog utvrenog
naukovanja, to znai da je time iskoio iz opeg sistema islamskog drutva. Pa i tada e se
od njega zatraiti tri puta da se povrati, pa ako ustraje na uznemiravanju islamskog drutva
na ovaj nain u vjeri i obredima, onda on zasluuje tu kaznu.

98
Kur'an, 2/256.
99
Kur'an, 109/2.
100
Kur'an, 16/125.
101
Kur'an, 4/137.
102
Biljei Buhari.
67

Primjetno je da sve vjere tite sebe od onih koji pokuavaju rasturiti vjeru ili natetiti
javno vjerovanju njenih pripadnika. Poznato je da pravilo ekskomunikacije i danas
primjenjuje u hrianskoj crkvi za onoga za koga crkva smatra da je napustio njene temelje.
H























68






TVRDNJA DA SE STAV DANANJIH MUSLIMANA PREMA SELMANU
RUDIJU PROTIVI SLOBODI IZRAAVANJA

Nuno je napraviti razliku izmeu slobode izraavanja i loeg izraavanja, posebno
kad je u pitanju vjersko osjeanje koga ispoljava oko milijardu muslimana u Svijetu. Ono
to se desilo sa Selmanom Rudijem ulazi u naruavanje ovih vjerskih osjeaja. Sasvim je
jasno da on time eli ostvariti materijalnu dobit i popularnost. Kritiari knjievnosti su
potvrdili i dokazali da njegovo kazivanje nema posebne umjetnike vrijednosti kao neto
novo u pripovijedanju, ak ni kao prosjeno.
Pa i pored toga, nisu bila ista reagovanja svih muslimana. Onaj koji je donio fetvu da
mu se pusti krv bio je imam Humejni, voda i'ija u Iranu. Meutim, veina muslimana
sunita zadovoljila se da je to neto loe i javno to odbacila. Jednom prilikom s njim se
sastao ministar vakufa Egipta i traio od njega da izmijeni svoj podrugljivi stav prema
islamu i vjerovjesniku Muhammedu, ali on to nije prihvatio. Odabrao je popularnost da
ustraje na tome.
Primjetno je da mnogi orijentalisti koji su prouavali islam navode u svojim
naunim djelima brojne optube protiv islama i njegova Vjerovjesnika, a. s., pa i pored toga
muslimani su prevodili ta njihova djela na svoje jezike i prouavali ih i na njih su
odgovarali logino i sa zadovoljstvom. Ovo ukazuje na objektivan stav i toleranciju kod
veine muslimana.
E





69



TVRDNJA DA JE ISLAMSKO KANJAVANJE, KAO SJEA RUKE
KRADLJIVCU I KAMENOVANJE OSOBE KOJA SE PROSTITUIE, STRANA I
KRAJNJE DIVLJAKA

Poznato je da se kazna pimjenjuje na one koji iskau iz sistema drutva, a islamski
drutveni sistem stara se da osobama tog drutva sauva osnovna slijedea prava:
- vjeru,
- ivot,
- imetak,
- ast i
- pamet.
Prema tome, napad na bilo koje od navedenoga kod jedne osobe smatra se napadom
na cijelo drutvo, znai prijetnju sigurnosti tog drutva i njegovoj stabilnosti. Uzvieni Allah
kae:
Zbog toga smo Mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije
ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako
neko bude uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je svim ljudima ivot sauvao.
103

Istovremeno, islam obezbjeuje prava jedinkama toga drutva koja su im dovoljna
tako da samo poinjavanje nedjela postaje divljatvo.
Usprkos tome to neke kazne koje predvia islam katkada, u pojedinim sluajevima,
izgledaju stroge i okrutne, ipak one se ne primjenjuju prebrzo ili zbog same sumnje, nego se
dosuuju nakon brojnih strogih mjera, koje je obavezno priskrbiti prije osude prekritelja,
to ini njegovo ispitivanje lahkim, osim ako je prekraj rijedak. Moe se rei da su ove
kazne postavljene da bi se poinitelj povukao i sustegao ili kao upozorenje, zatim
zaplaivanje muslimana da postoje prekraji kojima Uzvieni Allah nije zadovoljan, a koji
je, istovremeno, Najmilostiviji prema Svojim stvorenjima.
Definisanje kazni na ovaj nain jako se odrazilo na formiranje kolektivne svijesti
kod muslimana kroz protok stoljea i u skoro svim drutvima. Ova svijest djelovala je na
njih da su se ustruavali poiniti prijestup vie zbog vjerskog stanovita, nego od straha
graanskog zakona.
(

103
Kur'an, 5/32.
70






TVRDNJA DA ISLAMSKI POST UMANJUJE SPOSOBNOST PROIZVODNJE I
POJEDINCA I DRUTVA

Post se smatra drugim ibadetom, jer dolazi odmah poslije namaza, a sastoji se od
sustezanja jela, pia i suprunikih spolnih odnosa od pojave zore do zalaska Sunca za
vrijeme jednog mjeseca u godini, a to je mjesec ramazan.
Smisao posta jeste da post djeluje na odgoj ljudske due, u smislu da se musliman,
za vrijeme ramazana, sustee od onoga to je dozvoljeno i doputeno s obzirom na
Uzvienog Allaha, a onda kasnije postaje sposoban da se sustee i od onoga to je
zabranjeno.
Isto tako, post kod muslimana odgaja osjeaj savjesti, jer je post ibadet koji se ne
manifestuje preko organa, a za ovjeka koji posti zna samo Allah, niko drugi. Ovo znai da
ovjek koji posti ne objelodanjuje post drugima.
Na osnovu reenoga proistie da post ojaava ovjeku mo koja savladuje njegove
strasti, posebno kod rada. Dokazano je da su prvi muslimani ostvarivali velike pobjede u
toku ramazana, to im nije ometalo to to su postili.
Meutim, ono to se da primijetiti danas kod nekih muslimanskih drutava, da malo
proizvode u toku mjeseca ramazana, to je zbog drugih faktora, potpuno dalekih od posta.
Jedan od tih faktora jeste dominacija naina zapadnjakog ivota nad islamskim drutvima i
veliko povinjavanje utjecaju savremenih medija, televizije npr., koja stalno emituje
programe, skoro preko cijele noi.
l




71






TVRDNJA DA ISLAM NE IDE POTPUNO SA SAVREMENOM CIVILIZACIJOM,
A DOKAZ JE TOME PRIMJETNA ZAOSTALOST MUSLIMANA

Zaostalost muslimana u posljednjim stoljeima ni u kom sluaju nije zbog islama,
nego je, u prvom redu, zbog udaljenosti od islamskog uenja, a ponekad i zbog
nerazumijevanja islama kako valja. Postoje i drugi brojni faktori zaostalosti muslimana,
koje pametan ovjek lahko moe da raspozna.
to se tie savremene civilizacije, ona ima svoje i pozitivnosti i negativnosti. Islam
sasvim jasno odbacuje sve negativnosti savremene civilizacije. Islam je protiv unitenja
morala, raspadanja porodice, nezaposlenosti, odanosti pijanstvu, zagaenosti prirode i
luakog naoruavanja.
Islam jako insistira na prihvatanju pozitivnosti savremene civilizacije od prije vie
stotina godina. Najvanije od toga je traenje nauke, savrenstvo u poslu, regulisanje snage i
moi i potovanje vremena. tavie, islam trai pripremu svake osobe da bude vjernik i
estit lan u drutvu.
Pojave zaostalosti i napretka u drutvu ne ovise o islamu i kranstvu, jer su Japanci
najnapredniji narod, a oboavaju vjeru koja nije nebeska, nije objavljena vjera, a Kinezi
nemaju skoro nikakve vjere. Prema tome, napredak i nazadak ovise o brojnim uzrocima i
okolnostima.
K





72






ZATO SU ISLAMSKI NARODI NESLONI I ZATO SE MEUSOBNO
SUKOBLJAVAJU, PREMDA ISLAM POZIVA KA JEDINSTVU

Tano je da islam poziva ka jedinstvu i solidarnosti. Uzvieni Allah kae:
Svi se vrsto Allahova ueta drite i nikako se ne razjedinjujte!
104

Ovaj princip muslimani su ostvarili u brojnim sluajevima, dok je pocijepanost
meu njima dola zbog drugih razloga, sasvim dalekih od islama, npr. osobno trvenje radi
vlasti, zadravanje zapadnog kolonijalizma dugo vremena u islamskom svijetu, zatim
nedostatak svijesti kod islamskih naroda proizale iz dugog perioda umrtvljivanja, zatim
nepraenja ta se dogaa u svijetu oko njih.
Moe se primijetiti da sa poveanjem obrazovanja kod muslimana dolazi do vee
povezanosti sa drugim drutvima, njihovo saznanje o fanatinosti nekih od ovih naroda.
Muslimani su poeli da formiraju neke saveze meusobno, od kojih je najvaniji
Munazzametu'l-mutemeri'l-islami - Organizacija islamske konferencije.
Ako se razilaenje oito primjeuje na politikom nivou meu islamskim dravama i
vladama, ta razilaenja su skoro potpuno iezla na nivou osjeaja kod islamskih naroda.
Svaki dogaaj uznemiravanja i nasilje na bilo kog muslimana prouzrokuje kod drugih
muslimana u ostalim dijelovima Svijeta, saosjeanje s njim.
Ovo je to to potvruju rijei Poslanika, a. s.: "Primjer muslimana u njihovoj
meusobnoj ljubavi, meusobnom saaljenju i saosjeanjima je poput tijela koje, kada se
tui jedan njegov organ, osjetit e i ostalo tijelo nemo i temperaturu."
105


B




104
Kur'an, 3/103.
105
Hadis biljee Muslim i Ibn Hanbel.
73






MILJENJE DA ISLAMSKI DIHAD DOVODI MUSLIMANE DO
NEPRIJATELJSTVA SA DRUGIMA

aliti je to je islamski dihad kod nemuslimana shvaen potpuno pogreno.
Islamski dihad nikada ne poziva u rat osim kada brani svoja prava i kod suoavanja sa
nasiljem i neprijateljstvom. Allah, d. ., kae:
Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini - a Allah
ih je, doista, kadar pomoi,
106

a kod zabrane injenja neprijateljstva drugima Uzvieni kae:
I borite se na Allahovom Putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne
otpoinjite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.
107

tavie, islam u sluaju agresije trai da se u odbrani odgovori slino, bez
pretjerivanja, i insistira na toleranciji. Uzvieni Allah kae:
Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko
vam je uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.
108

Protivnici islama oslanjaju se u svojim tvrdnjama na neka pregonjenja koja su
poinili neki vladari muslimani u razliitim historijskim periodima i ta pregonjenja smatraju
primjerom islamskog stava kod ratovanja. Ovo nije pravedno, jer tekstovi uzvienog
Kur'ana i autentini sahih hadisi insistiraju na mirnoj koegzistenciji sa onima koji se u svom
vjerovanju razlikuju od muslimana. Kur'an i hadis podstiu muslimane da sarauju sa
narodima drugih konfesija i vode dijalog s njima. Ostaje i dalje osnovni uzrok kod
pogrenog shvatanja pojma dihada neuoavanje nikakve razlike izmeu stava islama i
postupaka nekih muslimana.
X



106
Kur'an, 22/39.
107
Kur'an, 2/190.
108
Kur'an,16/126.
74






TVRDNJA DA JE ISLAM PROTIV DEMOKRACIJE I PRAVA OVJEKA, DA
SAVJETOVANJE NIJE POTREBNO VLADARU I OSUDA STAVA MUSLIMANA
U ODNOSU NA MILJENJE DRUGOGA

Uope nije tano da je islam protiv demokracije. Islam je pretekao sve poznate
sadanje politike sisteme, meu kojima i demokratske. Kod doputanja politikog
uestvovanja svakoj osobi Ummeta, nije postavio bilo kakvo ogranienje koje bi poremetilo
djelovanje Ummeta. Uzvieni Allah je naredio Svome Poslaniku, a. s., u Kur'anu da
konsultuje svoje ashabe o iskrslim pitanjima i kae:
...i dogovaraj se s njima...,
109

te opisao uzorno muslimansko drutvo rijeima:
...i koji se o poslovima svojim dogovaraju...
110

Dokazano je da se Poslanik, a. s., najvie konsultovao sa svojim ashabima. Tako isto
radili su poslije njega Hulefa-i raidun, prva etverica halifa. Postoje i dokazi da su se
pojedini muslimani suprotstavljali vladarima, a da ih nije snala nikakva neugodnost. ak se
drugom halifi Omeru ibn Hattabu u vezi s jednim pitanjem suprotstavila jedna ena, pitanja
koje je bilo objavljeno u vezi sa njom prema njenom miljenju, poslije ega bi ovaj halifa
esto govorio: "Neka se Allah smiluje eni koja mi je ukazala na greku!"
Iz svega ovoga islamski uenjaci su izvukli zakljuak da su konsultacije (ura)
obavezne za vladara, prema pretenijem miljenju na koje se oslanja veina islamskih
uenjaka.
to se tie stava islamskih uenjaka prema miljenju drugoga, tu susreemo
nekoliko principa koji proimaju taj stav, a najvaniji su:
- lijepo ga sasluati,
- prema nosiocu takvog miljenja ne postupati neprijateljski ili izlagati ga
neugodnostima, rijeima ili djelom, i
- odgovarati mu zadovoljavajuim dokazom i argumentom.
Meu njima su se ugnijezdili velianstveni aksiomi koji govore o tome, kao npr.:
- razilaenja u miljenju kod nekog pitanja ne kvare prijateljske odnose,
- moje miljenje je ispravno, mogua je greka,

109
Kur'an, 3/159.
110
Kur'an, 42/38.
75

- a miljenje drugoga je pogreno, mogue je da je ispravno.
Ono to govori o irokogrudnosti muslimana prema miljenju drugih koja se
primjeuju u islamskom fikhu kao i u drugim naukama jeste brojno. To su razilaenja sa
stanovita pogleda, brojnosti tih stanovita, trijumf svakog od njih, formiranje mezheba i
raznih kola koje prate te mezhebe i ire se.
Islam je vjera koja najvie titi ljudska prava. Njegovi ustaljeni tekstovi potpuno to
potvruju, kao to se i primjena toga manifestovala u ivotu muslimana kroz protekla
stoljea.
Ako se ideja ljudskih prava izraava danas preko svih jezika u Svijetu, onda je
potrebno ukazati na njen prvi lokalni nastanak u zemljama: Engleskoj (1688. god.), u
Sjedinjenim Amerikim Dravama (1776. god) i u Francuskoj (1789. god.). Ona su
potvrena na meunarodnom nivou tek (1948. god) u Svjetskoj deklaraciji o ljudskim
pravima, a u Evropskom institutu za ljudska prava (1950. god.), godine 1966. u
Meunarodnom ugovoru za privredna, drutvena i kulturna prava. Sve se to svodi na dva
osnovna principa, a to su sloboda i jednakost, pored druge grupe prava koja tite ivot
ovjeka i njegovu ast unutar drutva.
Letiminim pogledom na Kur'an i Poslanikov sunnet i na onog ko je odgojen na
temelju Kur'ana i hadisa postaje jasno da je islam daleko prije potvrdio sva ova prava, pa i
vie od tih prava. Dovoljno je da se ovjek zadovolji o tome iitavajui tekst koji slijedi:
- Deklaracija o potovanju ovjeka s obzirom da je on ovjek:
Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali...
111

- potvrda prava jednakosti meu svim ljudima, bez ikakve razlike po porijeklu, boji i
drutvenom poloaju:
O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je
i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao;
112

- potvrda prava na ivot i osobnu sigurnost:
...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini
- kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je
svim ljudima ivot sauvao...
113

Allahov Poslanik kae: "Da iezne ovaj svijet Allahu je beznaajnije nego da bude
ubijen jedan musliman".
114
Isto tako Poslanik istie: "Ko namrtvo ubije tienika (tj.
nemuslimana - podanika islamske drave), Allah mu je zabranio Dennet;"
115

- osloboenje od ropstva i robovanja. Prenosi se da je Omer ibn Hattab, neka mu se
Allah smiluje, rekao Amru ibn Asu i njegovu sinu: "Kako nastojite da uinite svijet
robovima, a majke su ih rodile slobodnim?" On je napisao i uputio raspis u kome kae: "Ja

111
Kur'an,17/70.
112
Kur'an, 4/1.
113
Kur'an, 5/32.
114
Biljee Muslim i Tirmizi u Sunenu.
115
Sunen En-Nesai i Musned Ibn Hanbela.
76

ne upuujem svoje ummale, to e rei, namjesnike, da vas mlate niti da uzimaju vae
imetke, pa ko tako neto uradi, neka meni protiv njega tubu podnese, da ga kaznim;"
- puna vjerska sloboda. Uzvieni Allah kae:
U vjeru nema prisiljavanja...
116

Uzvieni takoer kae:
i reci: "Istina dolazi od Gospodara uaeg, pa ko hoe - neka vjeruje, a ko hoe -
neka ne vjeruje!"
117
,
kao i:
...vama - vaa vjera, a meni - moja!"
118

Pa i pored toga, bilo bi nepravedno da Dokument o ljudskim pravima do koga je
ljudsko drutvo dolo tek u dvadesetom stoljeu dominira nad islamom kao kompletnom
vjerom koju je Uzvieni Allah objavio kao uputu ljudima na svakom mjestu i u svakom
vremenu.
Ostaje zauvijek da je pouka u dalekosenosti ostvarenja principa prava ovjeka u
praktinom ivotu, da ti principi budu opi i sveobuhvatni za sve ljude, a ne da ga napredne
zemlje primjenjuju samo na svoje podanike dok liavaju ostale narode toga prava, ili da se
ukoravaju te male zemlje zbog njih dok povreduju ta prava upravo napredne zemlje.
Na kraju, pravo ovjeka u islamu karakterie se time to su ona pomijeana sa
dubokim vjerskim podstrekom i pri njihovoj primjeni vodi se rauna o volji Uzvienog
Allaha, dok su gra+anska prava ovjeka liena ovih oblika.

N









116
Kur'an, 2/256.
117
Kur'an, 18/29.
118
Kur'an, 109/6.
77






TVRDNJA DA JE ISLAM PROTIV UMJETNOSTI (MUZIKE, PJESME, PLESA,
GRAFIKE NA DRVETU, SLIKARSTVA I TEATRA)

Islam se ne protivi umjetnosti samoj po sebi, niti se uope protivi plemenitoj
umjetnosti koja uzdie osjeaje ovjeka. tavie, islam insistira na umjetnosti koja
podstrekava na plemenitost, a otklanja sramotu.
Poslanik, a.s., hrabrio je pjesnike koji su predstavljali visoke ideale i uzviene
principe. Poznato je da se umjetnost poezije jako razvila kod muslimana u raznim vrstama i
formama.
Poznato je, takoer, da je Poslanik, a.s., volio glas Hasana i cijenio njegov utjecaj na
osjeaj muslimana. Zbog toga je on izabrao Bilala, koji je imao ugodan i prijatan glas, da
bude mujezin, da poziva muslimane na namaz.
Pogreno je shvaen stav islama uope prema umjetnosti, a takvo shvaanje zasniva
se na zabrani slika i kipova kako ne bi dolo do mijeanja sa kipovima i naslikanim
boanstvima koje su politeisti smatrali svojim bogovima, mimo Allaha.
Muslimani su spoznali smisao ovoga u raznim drutvima i pridravali se toga, a da
nisu odbacili umjetnost. Zahvaljujui muslimanima razvile su se umjetnosti: crtanje,
arhitektura, arabeske, minijature i razne vrste muzejske umjetnosti, koje jo i danas
oduevljavaju posmatraa na svim stranama Svijeta.
Ukratko, islam odbacuju poraavajuu umjetnost koja izaziva nagone i vodi ka
sramnosti i potkrepljuje prekraje i zla djela.

.





78






TVRDNJA DA ISLAM INSISTIRA NA PRETJERANOSTI I EKSTREMIZMU I DA
JE TERMIN MUSLIMAN POSTAO SINONIM ZA TERORIZAM

to se tie tvrdnje da islam insistira na pretjeranosti i ekstremizmu, to je potpuna
neistina! Tekstovi Kur'ana najoitije odbacuju to. Kur'an zabranjuje svaku pretjeranost, pa i
u vjeri. Uzvieni kae u Kur'anu:
... ne zastranjujte u svome vjerovanju...,
119

a muslimane opisuje rijeima:
I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu...
120

Nareuje Poslaniku, a.s., i muslimanima:
...Ti idi Pravim Putem, kao to ti je nareeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz
tebe, i obijesni ne budite...
121

Onaj koji razmisli o odredbama Kur'ana i njegovu naukovanju nai e da se te
odredbe sve karakteriu lahkoom i tolerancijom. Uzvieni Allah kae:
... Allah eli da vam olaka, a ne da potekoe imate...
122

Ovo se jasno oituje u svim obredima koje obavlja musliman: u namazu, postu,
zekjatu i haddu i svemu drugom to proistie iz toga: etici samilosti, meusobnoj
iskrenosti, meusobnoj oporuci istine i strpljenja i saradnji na dobroinstvu i
bogobojaznosti. Uzvieni Allah kae:
...obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo...
123

Allahov Poslanik, a.s., istie: "Post je preventiva, neka ne ini spolni snoaj kada
posti i neka se bezobzirno ne ponaa. A ako neko hoe da ga tue ili psuje, neka kae dva
puta: `Ja postim!"
124
Allahov Poslanik, a.s., ubraja u sadaku: odstraniti neto to uznemiruje
sa puta; onome koji kihne rei `Bog ti se smilovao', tj. rei "Jerhamukellah"; nazivati selam
i odgovoriti na selam boljim odgovorom. Napominjemo ovdje da je islamski uobiajeni
pozdrav "Es-selamu alejkum!"

119
Kur'an, 4/171.
120
Kur an, 2/143.
121
Kur'an, 11/112.
122
Kur'an, 2/185.
123
Kur'an, 29/45.
124
Hadis biljei Buhari.
79

U samo vrijeme Poslanika, a. s., neki muslimani razumjeli su vjeru pogreno i
smatrali su da se treba iskljuivo predati ibadetu, preopteretiti organizam i prekinuti sa ovim
svijetom i njegovim dobrima. Poslanik, a.s., objasnio im je da je to pogreno, da je prava
vjera u umjerenosti izmeu okretanja prema ibadetu i ovom svijetu. Ovo se jasno oituje u
slijedeem hadisu.
Dola jedna grupa ljudi (upotrijebljen izraz "reht", a znai od tri do devet) kui
Poslanikovih, a.s., supruga i pitali za ibadet Poslanika, a.s. Kad su uli odgovor, oni, kao da
su smatrali da je to malo, upitae: "Gdje smo mi u odnosu na Poslanika, a.s.!? Njemu su
oproteni i ranije i kasnije uinjeni grijesi." Nato e jedan od njih: `Ja po cijelu no
klanjam', a drugi: 'Ja neprekidno postim, tj. sve dane u godini, nikada ne mrsim', a trei e
rei: `Ja apstiniram od ena i ne enim se.' Tada doe Poslanik, a.s., i ree ` Vi ste ti koji su
rekli tako i tako. Eto, tako mi Boga, ja se vie bojim Boga od vas i vie sam predan Njemu
od vas, ali ja i postim i mrsim, klanjam i legnem da spavam, a i enim se. Onaj ko izbjegava
moj nain ivota ne pripada meni."
125
Ovo potvruje i Kur'an kada kae:
i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na
ovome svijetu...
126

injenica je da je Kur'an objavljen u namjeri da uspostavi umjerenost, sredinu nakon
vjerskog ekstremizma u kojeg su upali idovi kada su se suprotstavili prirodi zabranjujui
ono to je Allah dozvolio, predavi se u potragu za ovim materijalnim svijetom, sticanje
imetka na nepravedan nain, isto tako nakon ekstremizma u kojeg su zapali i krani kada
su se takoer suprotstavili prirodi kada je nametnuo svojim sveenicima (monasima)
celibat, povlaenje od ovog svijeta potpuno radi ibadeta. Uzvieni Allah kae:
Reci: "Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna
jela?"
127

Ovo jasno govori da pretjeranost i ekstremizam ne pripadaju vjeri, nego sasvim
suprotno, pogrenom shvatanju ili nedovoljnom shvatanju vjere. Jo je Poslanik, a.s.,
upozorio na onoga koji pregoni u vjeri, da se od njega potpuno odvojio zbog toga to ne
shvaa vjeru kako valja.
Prenosi se da je Ebu Se'id el-Hudri rekao: "U momentu kada je Allahov Poslanik,
a.s., dijelio sredstva, dode Abdullah ibn Zi'l-Huvejsire Temimi i zavika: 'Pravo postupi,
Poslanie!' Poslanik na to dodade: `Teko tebi! Ko e pravo dijeliti ako ja ne dijelim!?"
Omer ibn Hattab uzvikuje: 'Pusti ga meni, Allahov Poslanie, da mu glavu odsijeem!' Nato
e Poslanik, a.s.: 'Pusti ga, Omere! On ima svoje ashabe. Neko bi od vas omalovaio svoj
namaz njegovim namazom, svoj post njegovim postom. Oni brzo prolaze kroz vjeru kao to
strijela prolazi kroz luk."
128

to se tie optube za terorizam koji se sada vee za muslimane, on se temelji na
postupku sasvim male grupe osoba, ili grupacija koje tee da ostvare svoje line interese
pod maskom vjere, a vjera nema nikakve veze s njima, ak i kada je zadobila simpatije

125
Hadis biljee Buhari i Muslim.
126
Kur'an, 28/77.
127
Kur'an, 7/32.
128
Hadis je muttefekun alejh, prenose ga Buhari i Muslim, a ovo su rijei Buharija
80

prostih muslimana. Nije poznato iz historije Poslanika, a. s., prvih halifa i ashaba da je iko
od njih ubio mirnog ovjeka druge vjere ili da je prisilio maem da prihvati islam. Isto tako
nije poznato u historiji Poslanika, a. s., i prvih halifa da je iko od njih ubio nekog
muslimana zbog toga to se on protivio njegovu miljenju ili to mu se suprotstavio svojim
pravnim uenjem. Bit e nam dovoljno da ovdje spomenemo rijei Uzvienoga:
...ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne ini
- kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neiji ivot sauva - kao da je
svim ljudima ivot sauvao.
129

Allahov Poslnik, a.s., kae: "Svaki musliman muslimanu je zabranjen, zabranjena
mu je njegova krv, njegova imovina, ast i obraz!"
130
a u drugom hadisu navodi se: "Ko
plai vjernika, nije siguran od Allaha, njega e plaiti Sudnji dan".
131
U jednom drugom
hadisu stoji: "Musliman je onaj ovjek od ijih su ruku i jezika mirni drugi muslimani."
132

Na to ukazuju i rijei Uzvienog Allaha:
Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previe glasno
mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen...
133

Takoer islam insistira i na mirnoj koegzistenciji meu narodima:
O, ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas
dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najvie boji...
134

i podstie muslimane da sarauju i sa nemuslimanima na dobru i pravdi:
Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne
ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zauiaja vaeg ne izgone - Allah, zaista, voli one
koji su pravini.
135

injenica je da terorizam danas predstavlja svjetsku pojavu, tj. on se nalazi u svim
drutvima, u svim vjerama i pravnim kolama. Meutim, neprijatelji islama pokuavaju
terorizam ograniiti samo na muslimane. U povodu ovoga zapadnjaki mediji, stavili su se
u slubu, posebno poslije raspada Sovjetskog Saveza, i izbacili krilaticu koja tvrdi da je
islam, poslije komunizma, slijedei neprijatelj. O, Boe, kako je ovo daleko od istine i
realnosti!? Postoji danas oko jedne milijarde mirnih muslimana koji ive na raznim
stranama Svijeta. Svi oni insistiraju na sigurnosti i stabilnosti, pored principa koji se nalaze
u islamskom uenju koji pozivaju na toleranciju i umjerenost.
r


129
Kur'an, 5/32.
130
Navodi se u Sunenu Tirmizija i Sunenu Ibn Madea
131
Sunen Tirmizija i Musned Ibn Hanbela.
132
Hadis prenose Buhari i Muslim.
133
Kur'an, 7/55-56.
134
Kur'an, 49/13.
135
Kur'an, 60/8.
81





ZAVRNA RIJE

Ovo su najtee optube i tvrdnje koje su upuivane i ranije i kasnije islamu. Ove
tvrdnje izraavaju stalni pokuaj kako naii na bilo koji prodor u vrsto zdanje islama, a za
koje je Uzvieni Allah odredio da bude peat objavljenih vjera ljudima na Zemlji.
Kur'an registruje stav svojih protivnika koji svim silama pokuavaju pronai u njemu
neku sumnju ili proturjenost, kao to se deava po obiaju sa knjigama koje ljudi
objavljuju, ukazujui pri tome da ne postoji u Kur'anu nikakva proturjenost iz prostog
razloga to je on objavljen od Allaha:
Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu nali mnoge
protivrjenosti.
136

Kad se zadravamo na ovoj posljednoj rijei, vano nam je ukazati svakom
muslimanu: Ti si duan da bude idealni primjer etike islama, da poziva u islam mudrou,
lijepim savjetom i da o tome raspravlja na lijep nain. Nema boljeg metoda pri tome od
zadovoljavajue upute. Ovaj metod poiva na racionalnom dokazu i autentinom tekstu. To
je metod kojeg elimo predstaviti tebi u ovoj knjizi, bilo da se radi o jednostavnoj formi
predstavljanja islama u njegovu kompleksnom poimanju ili objektivnom odgovoru na
najvanije izmiljotine koje se upuuju protiv islama i muslimana.
Isto tako, vano nam je da kaemo i nemuslimanima koji budu itali ovu knjigu, da
njihov prvi i posljednji cilj bude stvarna istina, da se dre daleko, pa makar za jedno
vrijeme, od svih izmiljotina koje su im na umu, ili namjerne propagande protiv islama.
Ovo pitanje nije vezano za politike ili privredne smjerove za koje su zainteresovani
muslimani da bi se proirili i da bi od toga neto iskoristili, nego je u pitanju Boanska vjera
koja je objavljena da uputi cijelo ovjeanstvo i izvede ga iz mraka sumnje i zbunjenosti na
svjetlo punog uvjerenja i vjene sree.
Boe na, uini nas od onih koji sluaju ovu Rije i slijede ono to je najbolje!
Neka je selam na onoga ko slijedi ovu uputu!


i

136
Kur'an, 4/82.
82