SVEUILITE JURJA DOBRILE U PULI Odjel za humanistike znanosti

PUBLIJE VERGILIJE MARON

Zlatni pjesnik Augustova doba

Tamara Markui Smjer: Talijanski jezik i knjievnost Latinski jezik i rimska knjievnost Kolegij: Pregled rimske knjievnosti
Mentor: dr.sc. GORANA STEPANI, doc.

Pula, 30. svibnja 2011.

SADRAJ
1. Uvod...3 2. Augustovo doba (30.pr.Kr.-14.po Kr.)...4 3. Publius Vergilius Maro...6 3.1 ivot..........6 3.2 Djela..........8 3.2.1 Appendix Vergiliana.8 3.2.2 Bukolike8 3.2.3 Georgike9 3.2.4 Eneida..10 4. Zakljuak...12 5. Bibliografija...13

1.

Uvod

Dvjestogodinja rimska tradicija i kvalitativno nov odnos prema grkoj knjievnosti oznauju najvii uspon rimskog pjesnitva u Augustova doba, doba klasicizma. U to vrijeme stvara nekoliko izvanrednih pjesnika, meu njima najpoznatiji Vergilije i Horacije, koji e ostati tijekom mnogih stoljea estetski ideali europske knjievnosti. Pjesnici se, pod ozrajem klasicizma, u knjievnom pogledu odvraaju od aleksandrinaca: uzore trae u Homeru, Heziodu, Arhilohu, Mimnermu, Alkeju i Pindaru. Taj prijelaz sa modernijeg helenistikog pjesnitva, ijih se tema i motiva nisu nikada do kraja odricali, na starija, klasina grka razdoblja, izrazito se oituje kod samog Vergilija. Vergilije je teio prevladati imitaciju grke knjievnosti i tako ostvariti svojevrsno umjetniko natjecanje s Grcima. Augustovi uenjaci bili su skloni takmienju s najveim grkim piscima s ciljem da stvore istovrijedne ili ak bolje primjere za rimsku knjievnost kao to su to bili grki epovi u Grkoj. Knjievne vrste odreene kao pravilini oblici nisu postojale, upravo e ih pjesnici Augustova doba stvoriti: djela se odreuju prema zajednikim obiljeima i trae prikladnu knjievnu vrstu kojom bi ga izrazili i tako nastaju bukolike, pastirske pjesme i elegije. U djelima napisanima u razdoblju od Cezarove smrti do bitke kod Akcija prevladava tema 'velikog straha'. Neukrotiva zabrinutost nije vladala samo Rimom ve i nekadanjim mirnim djelovima provincija. U Vergilijevim Georgikama, objavljenima nakon 30.pr. Kr. u stanju opeg mira, moe se uoiti prisjeanje pjesnika na graanski rat, koji smatra da se prolost ne smije zaboraviti. Mrane prikaze pronalazimo i u Vergilijevoj Eneidi. Nakon bitke kod Akcija 31. Oktavijan nije vie ono to je bio, politiki pokreta i glava vojnih slubi. S novim Augustovim snagama i moima zapoinje i novo razdoblje koje je teilo ostvarenju starih rimskih vrijednosti i utemeljenju principata, upravljanje jednog ovjeka cjeloukupnom dravom. Koja je bila uloga pjesnika u to doba? Uloga Vergilija i Horacija je bila prilino jasna, nisu se nehotice priklonili pobjednikoj strani, ve su u Oktavijanu vidjeli nekoga tko e prekinuti graanski rat i time pridonijeti mir u Rim.

2.

Augustovo doba

U Augustovo doba povjesniari obuhvaaju sva knjievna djela napisana od Cezarove smrti do Augustove smrti, odnosno od 43. pr.Kr. (Ciceronova smrt) do 17. po Kristu (Ovidijeva smrt). U tom razdoblju prestala je opstajati Rimska Republika. 13. sjenja 27. pr. Kr. utemeljen je u Rimu principat i viestoljetno razdoblje carske vlasti s dolaskom na vlast Gaja Julija Cezara Oktavijana, Cezarovog neaka i posinka. Tri dana nakon toga Oktavijan je od senata dobio ime Augustus, Uzvieni, to e otada postati stalni dio njegovog imena: imperator Caesar Augustus. August je postao samovladar a u Rimu je zavladao mir, nazvan po njemu Pax Augusta. Doba Augustove obnove nametnulo je naziv Augustovo doba ovom odsjeku zlatnog vijeka rimske knjievnosti, koje e zabiljeiti najsjajnije vrhunce pjesnitva, kojemu su i sam August i njegovi bliski suradnici, posebice Mecenat, davali svoju potpunu moralnu i materijalnu podrku. Ope je poznato koliko je Mecenat (Gaius Cilnius Maecenas)1 podravao rad njegovih istomiljenika u svojemu krugu, u kojemu ih je povezivala Epikurova filozofija. Kao veliki ljubitelj umjetnosti uviao je i njenu propagandnu snagu u odobravanju i slavljenju careve politike. Najpoznatiji pripadnici Mecenatova kruga bili su: Lucije Varije i Vergilije, kasnije Horacije i Propercije. U samo nekoliko godina Vergilije, Horacije, Ovidije, Livije, Propercije i Tibul napisat e vrhunska djela rimske knjievnosti. Upravo e ti autori odrediti pravilnu podjelu knjievnih rodova koja nee vrijediti samo u doba klasicizma nego i u kasnijim razdobljima. Meu njima nedostajalo je govornitvo, zastupljeno najvie tjekom diskusija, zabranjene za Augustova doba zbog tadanjeg dravnog ureenja. Naime, principat carskog doba nije doputao javne rasprave a temeljna injenica bila je knjievni program zajamen od Mecenata, pokrovitelja; svaki
1

Maecenas, Gaius Cilnius: Rimski vitez ija porodica je porijeklom iz etrurskog grada Arecija (danas Arezzo). Premda nije vrio nikakve dravne funkcije, znaajno je utjecao na kulturni i drutveni ivot svoga doba preko prisnog prijateljstva s Oktavijanom, iji je god. 30. pr. Kr. -31. pr. Kr. bio zastupnik u Rimu. Proslavio se kao zatitnik i podupiratelj knjievnika, stvorivi oko sebe najznaajniji rimski knjievni krug. Ime mu je kasnije postalo pojam zatitnika umjetnosti mecena.

umjetnik imao je slobodu izraavanja prema osobnim afinitetima, prema svom osobnom stilu s obzirom da im je August (princeps) dozvoljavao uvjebavati i usvravati njihov knjievne sposobnosti. Autori u svojim djelima na vie mjesta veliaju Augusta i njegovu vladavinu uznosei stare ideale te stare rimske obiaje koje je August elio obnoviti svojim politikim programom. Slijedi nekoliko mjera i zakona donijeti u cilju uzdizanja tradicionalnog drutvenog morala koji su izazvali veliku panju u rimskom drutvu i tako nali odraza udjelima ondanjih pisaca, pjesnika i kritiara: Budui da je patrijarhalna porodica u robovlasnikom drutvu bila njegova glavna osnovica, ti su se zakoni preteno ticali branog i obiteljskog ivota. U svrhu ouvanja obitelji i poveanja broja rimskih graana donesen je zakon koji je senatore i vitezove obavezivao na stupanje u brak. Za suprunike koji imaju djecu utvrene su odreene povlastice, a imovinska prava onih koji nisu stupili u brak ili nisu imali djece bila su ograniena. Stroge su kazne bile odreene i za preljubnike. Koliku je vanost August pridavao ovom zakonu, vidi se iz toga to su pod njegov udar dole i njegova ki i unuka. Posebnim se zakonom ograniavala rasko.2 Tijekom ove 44 godine Augustova klasicizma nije bilo godine u kojoj se ne bi poelo pisati ili privelo kraju barem jedno od uzornih djela. Dok je Horacije stvarao Ode, Vergilije je radio na Eneidi, Livije pisao svoju povijest Od osnutka grada, Tibul i Propercije zrelo pjevali.

Salopek-eelj-kiljan, Orbis Romanus II, Zagreb: kolska knjiga, 1987 (str. 59)

3. 3.1 ivot

Publius Vergilius Maro

Publije Vergilije Maron roen je u gradiu Andes (dananje Pietole), blizu Mantue (dananja Mantova), za vrijeme konzulovanja Pompeja i Krasa, 15. listopada 70.pr.Kr.3 Sam pjesnik kae: Mantua me genuit, Calabri rapuere, tenet nuncParthenope: cecini pascua, rura, duces.4 Pjesnikov otac posjedovao je tada dovoljno veliko i vrijedno imanje, tako da su Vergilija pouavali najugledniji uitelji. Vergilijevo kolovanje zapoelo je u Cremoni, zatim sa 16 godina nastavio je u Milanu. Nakon nekoliko godina kolovanja, osobno ga je poduavao grki pjesnik i gramatiar, Partenije, koji je tada bio na vrhuncu svoje slave u Napulju. Sa 23 godine Vergilije naputa Napulj i seli se u Rim gdje dovrava svoje kolovanje pod nadzorom epikurejca Sira, uitelja filozofije, matematike i fizike.
3

Conte, G. Latin Literature A History, trans. J. Solodow, Baltimore, 1994, str. 262 Natpis se nalazi na Vergilijevoj grobnici: Rodio sam se u Mantui, Kalabrija me je otela, sada boravim u Napulju: pjevao sam o panjacima, o njivama, o voama. - http://en.wikipedia.org/wiki/Virgil (29.05.2011)
4

Vargilijeva ljubav prema knjievnosti je rasla, umjesto odvjetnike karijere odabrao je poziv pjesnika, vratio se u rodni gradi Andes i posvetio se poljodjelstvu, znanosti i knjievnosti. Njegove mladenake pjesme od kojih su veina neautentine pjesme, epiliji, sadrane su u zborniku Appendix Vergiliana - Dodatak Vergiliju u kojemu su vidljivi utjecaji neoterike kole i Katula. Teokrit, Grk sa Sicilije, tada je bio Vergilijev najdrai pisac, upravo po njegovom uzoru napisat e izmeu 42. pr. Kr. i 39. pr. Kr. Bukolike ili Eclogae (pastirske pjesme), prvo Vergilijevo znamenito djelo, napisano po narudbi Azinija Poliona, tada vojnog porunika Antonijeva u Galiji. Nakon drugog punskog rata pjesnik Enije uvodi u latinski jezik heksametar,koji nije dostigao svoju sadanju vrijednost u pjesnitvu jer se Enijevo stvarlatvo smatralo manje vrijednim, pukim. Vergilije i Horacije uspjeli su njime uzdignuti nacionalno pjesnitvo na najviu razinu koristei izrazito pleminiti jezik, dostignui one znaajke svojstvene do tada samo grkim djelima. Verglijev leksik je jednostavan, novost nije u koritenju tekih pojmova kako bi se dostigla vea vrijednost, ve u koritenju svakodnevnih izraza u pjesnitvu, shvaenom izrazito uglednim dijelom knjievnosti. ivjei u nemirnim vremenima graanskih ratova, Vergilije je izgubio 41. pr. Kr. oevo imanje, no uspio je, povezavi se s Mecenatovim krugom i naavi utjecajne zatitnike, dobiti posjed u Kampaniji, u Napulju. Na tom je posjedu, daleko od gradske vreve i nemira, sastavio veinu svojih djela. Upravo ovdje izmeu 37. pr. Kr. i 29. pr. Kr. napisat e Georgike ili O ratarstvu, u 4 knjige. Didaktiki ep kojim e izraziti motiv ljubavi prema italskom tlu i rimskom narodu. Posvetio je vie od sedam godina pisanju svog djela. 29. pr. Kr. poeo je raditi na svojem posljednjem i najpoznatijem djelu, junakom epu Eneidi. U elji da iz prve ruke upozna izvore za Eneidu, 19. pr. Kr. Vergilije je otputovao u Atenu, no kako je openito bio slaba zdravlja, tu se razbolio i na povratku u Italiju umro je na putu od Brundizija do Napulja. Pokopan je u grobnici nazvanoj Vergilijeva grobnica. Pria se kako je Vergilije prije smrti elio zapaliti Eneidu zbog nedovrenog i nesavrenog stanja u kojemu ju je morao ostaviti. Odgovoren od te namjere od prijatelja Varija i Tuke, naredio im je, kao njegovu posljednju elju, da izbriu nedovrene stihove ali da ne dodaju nita. Izgleda da nita nije uklonjeno iz Vergilijeve Eneide osim ako ne priznamo miljenje

nekih gramatiara koji tvrde da su Tuka i Varije odbacili stihove 567-5885 iz druge knjige i etiri stiha, inae smjetena na poetku djela: Ille ego, qui quondam gracili modulatos avena Carmen, et, egressus silvis, vicina coegi Ut quamvis avido parerent arva colono, Gratum opus agricolis, at nunc horrentia Martis.

Veina klasika modernog pjesnitva, na svim uenim jezicima, oito su izvedena iz okvira i utjecaja ovog vrhunskog umjetnika i iz istaknute vrijednosti njegovih epova pa tako i iz njihove vanosti u knjievnom smislu. Sam Dante, koji je osobno osjetio intelektualnu mo 'Mantuanca', dodjeljuje mu najvee pohvale za estetiku stila i uz moralnu dunost izgovara jednu od najuglednijih pohvala ikada posveenu od pjesnika pjesniku:

O de li altri poeti onore e lume! Vagliami 'l lungo studio, e 'l grande amore, Che m'han fatto cercar lo tuo volume! Tu sei lo mio maestro e 'l mio autore: Tu se' solo colui, da cui io tolsi Lo bello stile, che m' ha fatto onore.6 3.2 Djela

3.2.1 APPENDIX VERGILIANA Dodatak Vergiliju

Raspravlja se o tome da li je ovo Vergilijevo djelo iz mladenakih dana budui da prikazuje veliki utjecaj neoterike kole i Katula. Kritika ne pripisuje Appendix Vergiliju. Suprostavljaju se dvije struje: oni koji tvrde da ju je napisao u cjelosti Vergilije i oni koji tvrde da je napisana u cjelosti od nekoliko Vergilijevih
5 6

P. Virgilo Marone, Eneide, trad. vari, Istituto Editoriale del Mezzogiorno, Potenza: 1955. Alighieri, Dante, Divina commedia Inferno (canto I: 82-87), intr. I.Borzi - comm. G. Fallani e S. Zennaro, Newton Compton editori s.r.l., Roma: 2006.

imitatora. Conte u ovom kontekstu zauzima sredinji poloaj time to smatra da je prekomjerno rei da ju je cjelu napisao Vergilije ali svakako moemo uoiti djelove u kojima prepoznajemo nekoliko Vergilijevih svojstvenih intuicija (zbirka Catalepton) koje e biti prepoznatljive u kasnijim pjesnikovim djelima.7 Appendix Vergiliana sadri djela: Culex (Komarac), Ciris (Ciris), Copa (Krmarica), Moretum (Ajvar 'pesto'), Dirae (Kletve), Lydia (Lidija), Priapea (Prijapske pjesme), Catalepton (Sitnice), Elogiae in Maecenatem (Elegije o Mecenatu), Aetna (Etna).

3.2.2 BUCOLICA Pastirske pjesme

Djelo sastavljeno izmeu 42. pr. Kr. i 39. pr. Kr., 10 idila pastirske tematike. Nazvane jo i Eclogae Izabrane pjesme. 'Bukolike' su pastirske livade gdje pastiri, dok im stada ovaca pasu, pjevaju o ljubavi i natjeu se u pjesnitvu. Prema nekim interpretacijama Vergilije otjeran sa svog imanja, standardni je zemljoposjednik, koji je svjestan da rad zemlje trai mnogo napora ali zauzvrat nagrauje teku muku. Prisiljen je stvoriti sam sebi neki novi svijet, kao bijeg iz sadanjice, utemeljen na epikurejskim naelima: jednostavan ivot koji se ne temelji na moi, niti na bogatstvu, ve na spokoju due i miru. Bukolska ili pastirska pjesma pojavljuje se u doba helenizma: Teokrit, podrijeklom sicilijanac, odnosi u Aleksandriju ovu narodnu vrstu pjesme inei ju tako dostojanstvenom. Pjevali su svaki po jedan stih, kako bi vrijeme bre prolo, upravo to bilo je karakteristino za pastire. Kasnije takvo amatersko pjevanje postaje umjetnika pjesma i takvu upoznaje Vergilije .

Sastavljene su prije carstva, u doba kada se Vergilije nadao kraju graanskih ratova, ali ipak ugoaj nije ugodan, prisutan je stalan bijeg iz sadanjosti koju pjesnik ne prihvaa i tako si stvara skrovite gdje epikurejska naela postaju obrambeni zid.

Conte, G. Latin Literature A History, trans. J. Solodow, Baltimore, 1994, str. 262

Ueni helenisti redali su svoja djela kronolokim redoslijedom, ali unutar djela imali su djelove redane po drugim kriterijima. Tako i Vergilije ovdje ini isto, izmjenjuje dijaloke i prozne dijelove, pratei slijed koji nema veze sa kronologijom, koja se vee uz ekloge. Djelo se sastoji od deset ekloga. Prva zapoinje dijalogom dvojice pastira (Titira i Melibea), jedan ostaje na selu dok drugi je ostao bez imanja. Deseta ekloga zatvara djelo, Vergilije u njoj pria o svom prijatelju Korneliju Galu. Ljubav postaje glavni motiv u Galovu ivotu ali i njegovo najvee razoaranje. Bucolica oznauju dakle svijet koji zapoinje loe (tugom i alosti u prvoj eklogi) i postaje raj koji ipak ne moe spasiti ovjeka jer ga ne moe ozdraviti od oaja (deseta ekloga).

3.2.3

GEORGICA O ratarstvu

Napisane izmeu 37. pr. Kr. 29. pr. Kr. u 4 knjige (ukupno 2188 stihova). Smatraju se didaktikim epom. Seneka kae da su prisutne greke oko obraivanja biljaka, dakle moemo ga smatrati didaktkim epom ali ne i prirunikom o poljodjelstvu. Ako su Bukolike predstavljale bijeg iz stvarnosti, u Georgikama Vergilije pokuava dostii neto borei se. Kontradiktoran je odnos izmeu iustissima tellus ('vrlo pravedna zemlja' koja uzvraa iznimno potovanje malom naporu ovjeka) i labor improbus ('teak rad' kojim se dostie neto). Naizgled moe zvuati proturjeivo ali ipak su dva povezana pojma. Zemlja je dareljiva prema rataru ali taj isti mora uloiti puno truda u nju. ovjek se bori zajedno sa zemljom kako bi proizveo neto. Georgike zapoinju prekidom zlatnog vijeka ali ne u negativnom smislu. Vergilije je izokrenuo koncepciju raja, koji postaje mjesto rada, ali pri tom ostaje vrlo lijep: zapravo Jupiter je elio da ovjek postigne zadovoljstvo kroz rad. Uinio je da ratari postanu 'sretni'. Georgike su podjeljene u etiri knjige koje opisuju: poljodjelstvo, voarstvo i ostalo drvee, stoarstvo i pelarstvo. Kae se da su i Georgike zavavale elegijom posveenoj Korneliju Galu, kasnije zamijenjena mitom o Aristeju.8 Mit o Aristeju je zapravo logiki zavretak Georgika. Stari Rimljani su vjerovali da kada bi se ostavilo neko meso da trune, naile bi ose
8

Aristej mitsko lice. Aristej je imao pele koje su mu najednom sve uginule. Obrati se majci, nimfi, koja odgovori preko Protira, koji smatra da je smrt pela kazna Aristeju koji je nenamjerno uzrokovao Euridikinu smrt. Aristej rtvuje jedno govedo iz kojeg se ponovno izrode pele.

10

na njega i oni su time zakljuili da se pele raaju iz goveeg mesa. Vergilije ovdje koristi prstenasti oblik: mit uokviren u drugom mitu. Usporeuje dva lika koja se susreu sa smru Aristeja i Orfeja.9 Aristej poslua bogove, i tako pobjedi smrt, ujedno ovdje pria ima i didaktiki smisao jer poduava kako nastaju pele. Georgike su takoer pisane heksametrom, i upravo ta elegancija izraza, upletene epizode te igra ivih i harmoninih slika, kako smatra Vratovi, ine Georgica najsavrenijim Vergilijevim djelom.

3.2.4 AENEIS - Eneida

Eneida napisana od 29. pr. Kr. do smrti, junaki ep u 12 knjiga (ukupno 9896 heksametara) najpoznatije je Vergilijevo djelo. Eneida zamjenjuje prethodnu 'Augusteidu', obeani ep koji Vergilije ipak nije ispunio, kao to i nije ostvario vlastitu izjavu da epika nije za njega. ak u jednom pismu odrie se svoje latinske prolosti kako bi mogao prigrliti grki svijet. U ovom djelu preuzima Homerov pojam mita da bi ga upotrijebio kao sadraj u svom epu. Sadraj Eneide po pjevanjima: I Trojanski junak Eneja, nakon sedam godina lutanja po moru, baen je, zbog Junonine srdbe, na afriku obalu kod Kartage. II Eneja pria kartakoj kraljici Didoni o zauzeu Troje i svojem bijegu iz nje. III Nastavak Enejina pripovijedanja o lutanjima i o smrti oca Anhiza na Siciliji. IV- Didona, zaljubljena u Eneju, pokuava sprijeiti njegov odlazak i, neuspjevi u tome, ubija se na lomai. V Eneja ponovno dolazi na Siciliju, prireuje igre u ast oca i s dijelom drugova stie do Italije. VI U pratnji proroice Sibile Eneja se sputa u podzemni svijet, gdje mu otac prorie buduu veliinu i snagu Rima i govori mu o njegovu potomstvu Rimljanima. VII- Nakon iskrcavanja na uu Tibera, Eneji kralj Latin nudi savez i ker Laviniju za enu, no protiv toga se, potaknut Junoninim gnjevom, buni rutulski kralj Turno i zapoinje rat. VII- Eneja trai pomo od palndskog kralja Euandra i dobiva oruje koje kuje Vulkan. IX U Enejinoj odsutnosti Turno napada Trojance, ali na kraju se mora povui. X Nakon vijeenja Bogova i Jupiterove odluke da se oni ne mijeaju u rat Turno ponovno bezuspjeno navaljuje na

Orfej mitski grki pjeva, sin boga Apolona i muze Kaliope, najvei pjeva i glazbenik grkih mitova. Svojim je pjevom krotio zvjerad, pokretao drvee i kamenje. Izgubivi ljubljenu enu Euridiku, otiao je u podzemni svijet, pa je pjevajui smekao bogove da mu je vrate. U Trakiji nae smrt, razderan od trakijskih ena jer se protivio Dionizovim orgijama. Mit o Orfeju odsjaj je grkog vrednovanja glazbe i pjesnitva.

11

Trojance. XI Jo jedna bitka s Turnom pod gradom Laurentom. XII Poto se Junona pomirila s Enejom, on u izravnom dvoboju pobjeuje Turna. Mit je rimska prolost, ali postaje i budunost tako to predvia povijest i veliinu Rima u budunosti. Eneja ovdje predstavlja reinkarnaciju mos maiorum, rimskog ovjeka izvan svog vremena, idealnog ovjeka. Svih 12 knjiga pod velikim su utjecajem Homera: prvih est opisuju putovanje, ba kao i u Odiseji, dok preostalih est opisuju rat, ba kao u Ilijadi; jedino ih razlikuje kratkoa zbog helenistikog utjecaja Iako Eneida slii Homerovim epovima, Eneja nije ni Ahil niti Odisej: razlikuje se od Ahila jer se ne bori za slavu a niti se vraa kui kao Odisej, ve putuje u nepoznato. Osim to je pius ( = poboan) Eneju poprauju jo dvije osobine: on je pater, voa svojih ljudi te budui 'pater' Rimljana i vir povezano sa njegovom eljom da osnuje svojevrstan privatan ivot, da voli i ivi za sebe. Eneja pater i Eneja vir sukobljavaju se sve do este knjige, ali kada Didona odbija razgovarati s njim, vir umire. Eneida zavrava na udan nain: Eneja je prikazan kao nemilosrdan, okrutan ovjek. Turno10 je preklinjao Eneju da mu spasi ivoz meutim to se nije dogodilo (moda zbog nedostatka Eneje kao vir). Enejina zadaa je bila parcere subiectis, ali i debellare superbos tako da je kao pater Rimljana morao ubiti Turna. Za Eneju sve to predstavlja veliku rtvu, u kojoj se smrt shvaa kao osnovni doprinos velianju Rima. Upravo ovo naelo najbolje je opisano u prii Eurijala i Nisa gdje Vergilije osobno se ubacuje kako bi naglasio njihovu smrt. esto se smrt odnosi na mlae ljude: Eurijala, Nisa, Palantea, Kamilu. Vergilije opisuje Kamilinu smrt tako da njezina dua bjei puno prezira u Podzemlje: iako na neprijateljskoj strani, Vergilije ipak osjea bol prema preranoj smrti, to je svakakoosobina poprimljena od Homera. U ostatku cjelog epa vlada preokret per epikurejskim naelima: slava i pobjeda postaju jedini smisao ivota..

10

Rutulski kralj

12

4. Zakljuak

Ako je August poticao povratak na staru rimsku tradiciju i obiaje, Vergilije najbolje interpretira te vrijednosti i nudi rjeenja i odgovore. Ne pronalazi filozofsko objanjenje, odvaja se epikurejskog individualizma i vraa se viziji zajednice u kojoj svatko ima svoju ulogu i zadau, ali ne uklanja potpuno pojedinca koji je na kraju ipak nagraen slavom. Rim je konano dobio pjesnika koji je zamraio Enijev nacionalni ep Anale.

13

5. Bibliografija

- CONTE, G., Latin Literature A History, trans. J. Solodow , Baltimore, 1994. (str. 249 -291)
- FRIEZE, S. Henry, Virgil's Aeneid with Explanatory Notes, New York, 1876. - HORVAT-EPI,B., Latinsko-hrvatski rjenik, XIII. izdanje,Zagreb: kolska knjiga, 2000. - PULJIZ, S., Memento antike mitologije, junaci antikih mitova, Mentor d.o.o., Split: 1999. - SALOPEK- EELJ KILJAN, Orbis Romanus II, Zagreb: kolska knjiga, 1987 - VRATOVI, V., Rimska knjievnost, Zagreb: kolska knjiga, 2001. - http://en.wikipedia.org/wiki/Virgil (29.05.2011)

14