Suvremena Pitanja 28, 2019

ISSN 1840-1252
Godište XIV., broj 28. ‒ Mostar, prosinac 2019.

Časopis za prosvjetu i kulturu
SUVREMENA
SUVREMENA PITANJA
PITANJA
Godište XIV., broj 28.

Mostar, prosinac 2019.
SUVREMENA PITANJA
časopis za prosvjetu i kulturu
br. 28.
Osnivač i nakladnik
Matica hrvatska u Mostaru
Sunakladnik
FPMOZ Sveučilišta u Mostaru
Biblioteka
Suvremena pitanja
Za nakladnike
Ljerka Ostojić
Mario Vasilj
Glavni i odgovorni urednik

Ivan Sivrić
Uredništvo
Marin Ćorluka (Mostar); Marko Dragić (Split);
Marinko Jovanović (Mostar); Zdenko Klepić (Mostar);
Lidija Pehar (Sarajevo); Zoran Primorac (Mostar);
Sanja Tipurić Spužević (Mostar);
Mario Vasilj (Mostar); Tea Vučina (Mostar).
Znanstveno vijeće
Mladen Bevanda (Sarajevo): Slavica Brkić (Mostar);
Ivo Čolak (Mostar); Nevenko Herceg (Mostar);
Neven Hrvatić (Zagreb); Stjepan Ivanković (Mostar);
Stjepan Krasić (Dubrovnik); Ljiljanka Kvesić (Mostar);
Ivan Madžar (Mostar); Vlado Majstorović (Mostar);
Tonćo Marušić (Mostar); Mirjana Milićević (Mostar);
Šimun Musa (Zadar); Josip Muselimović (Mostar);
Zdenko Ostojić (Mostar); Ivan Prskalo (Zagreb);
Mario Vasilj, predsjednik (Mostar); Tomislav Volarić (Mostar)
Željko Šuman (Mostar); Drago Žagar (Osijek).
Časopis Suvremena pitanja je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt
am Main/ http://www.ceeol.com
ISSN 1840-1252
28
SUVREMENA PITANJA
časopis za prosvjetu i kulturu
MHM

UZ DVADESET I OSMI BROJ
ODGOJ ZA SPOSOBNOST
D anas, kada slijedom stoljetnih iskustava

razmišljamo o mogućim i najboljim pu-
tevima odgoja, opet se kao i minulih godina i
stoljeća možemo zapitati koji je to put. Naime,
teško je ustanoviti vektorski image kakav za-
htijeva današnja moda. Općenito, čini se kako
je danas bez obzira na prethodna iskustva više
dvojbi nego ranije, ali „valja nama preko rijeke“!
Zato, treba ići dalje, svejedno kolika je neizvje-
snost glede učinka poduzimajućih postupaka. I
odgovornost je disperzivna, dakako, ne ograni-
čava se samo na profesionalne odgajivače i tzv.
biološke i „nebiološke“ roditelje, odnosno na
osobe ili ustanove koje se odgojem bave.
Danas su različite provjere obrazovnih rezultata prisutne na svakom
koraku, od različitih prijamnih ili kvalifikacijskih ispita, testiranja za pri-
jam u radni odnos i tomu slično do kvizova znanja. I te provjere su gotovo
uvijek problematične vjerodostojnosti. One, dakako, nisu ni jedinstvene
s obzirom na dostignute stupnjeve operacionalizacije odgojnih procesa
ili područja koja odgojno-obrazovna nastojanja zahvaćaju. Mnoštvo je
primjera koji tomu govore u prilog, no unatoč tomu, provjere se trebaju i
moraju provoditi, jer ipak su neki pokazatelji.
U tim rezultatima odgojno-obrazovnih procesa, čini se, odlučujuće su
bile dvije strane, odnosno, postoji još uvijek dvojba kojoj je od tih dviju
strana davana prednost. Naime, je li se uopće ili više pridavalo važnosti
usvajanju pozitivnoga znanja ili se odgoj i obrazovanje usmjeravalo na
razvijanje sposobnosti učenika (čega svakako ne će biti bez određena fun-
dusa znanja). Neki bi rekli, štrebanje, nasuprot učenju s razumijevanjem.
No, tu simplifikaciju ne ćemo prihvatiti bez obzira koliko je ona rašire-
na u javnom mnijenju. Naravno, važno je i jedno i drugo, ali ipak, zbog
„otvorenosti“ prema novim dostignućima na svim poljima ljudskoga dje-
lovanja mora se prednost dati „razvijanju umnih sposobnosti“.
Primjer iz jednoga estradnoga kviza rječit je pokazatelj. Dakle, na-
tjecatelj na postavljena pitanja na koja se tražilo decidiran odgovor nije
mogao izravno odgovoriti, ali ih je uspješno riješio koristeći se ranije ste-
čenim znanjima i sposobnostima sagledavanja problema te postupcima
rekognicije, analogije, asocijacije, eliminacije, racionalizacije i tsl. Bilo je
5
6
SUVREMENA PITANJA
očito da je u obrazovanju „kvizaša“ prevladala strana razvijanja sposobno-

sti te da takav pristup pokazuje opravdanost. U prilog rečenomu govore
mnogi pokazatelji u suvremenom svijetu, budući da aktualna razvojna di-
namika društva, iako uvijek ne znači napredak, zahtijeva otvorenost osobe
prema novim izazovima.
No, kako pojave ili nove situacije ne nastaju iz ničega, nego uvijek
imaju neke uvertire, posjedovanje pozitivnih znanja o njima se podrazu-
mijeva i naravno pravila koja idu uz njih. Važno bi bilo da gojenik bude
„gorući grm“ (Montherlant), nadahnut, a ne „umrtvljeni starac“ svrstan u
red i stegnut višestrukim uzusima, da bi se dogodila recepcija. Jer odgoj
ne treba biti pusta doktrina, nego poticaj ljudskoj ljepoti u cvatu, jer se
svakoga gojenika treba gledati kao osobu koja u sebi skriva neshvaćenoga
genija koji premda „svira glazbu koju nitko ne sluša“, zaslužuje dužnu
skrb. Svojevrstan naturalizam u odgoju, koji bismo mogli definirati kao
podilaženje sirovim nagonima kakav se danas pod krinkom prirodno kat-
kada preferira, promovira problematične relativizme kao zadane vrjed-
note, nasuprot tradicionalnom pristupu koji je preferirao, pored ostaloga,
junaštvo i herojstvo. Jasno je da visoko podignuta ljestvica ne će izravno
osigurati velike rezultate, ali će ipak održati dovoljne tenzije za volju ili
pak karakter.
Na koncu, je li vrijeme za pitanje: Zašto se promovira samo obrazo-
vanje za znanje, a ne i odgoj, recimo, volje, karaktera, vjere, poštenja… ili
su to samo zastarjela imena pogodna za neka druga vremena? Nažalost,
mi danas opterećeni urgentnim zahtjevima za uspjehom, u vlastitom uti-
litarističkom nastojanju nemamo vremena za ova i slična pitanja te se
sva mjerila podvrgavaju protokolu staleža kojemu se pripada, ili struke u
kojoj se djeluje. Hoće li to biti dobro za pojedince koji se trse dostignuti
propisane razine kao i za same staleže, vrijeme će pokazati. Do tada, ako
se ne utopimo u mitološkim rijekama Aherontu ili Leti, plovit ćemo (s)
Mnemozinom, nadajući se Pashi. Odgoj ne će spasiti sam sebe(!?).
Ivan Sivrić, gl. urednik
6
PROSVJETA
Kontemplacija, akrilik na platnu, 75 x 65 cm, 2018.

Mario Vasilj UDK 371.3:3/5
FMPOZ 930.85:37
Sveučilište u Mostaru Pregledni članak
Alena Letina Primljeno: 16. ožujka 2019.
Učiteljski fakultet
Sveučilište u Zagrebu
Novi pristupi vrjednovanju u nastavi

prirode i društva
Sažetak
U ovom radu analizira se proces vrjednovanja u nastavi prirode i društva,
njegove osnovne dimenzije, perspektive i mogućnosti. Posebno su istaknuti
formativni oblici vrjednovanja koji u kontekstu reformskih promjena u su-
vremenom obrazovanju dobivaju sve istaknutije značenje i ulogu. Uz os-
novna terminološka određenja pojmova važnih za razumijevanje kvalitete
procesa vrjednovanja, govori se i o izazovima koji se javljaju tijekom tog
procesa, kao i o važnosti usklađivanja procesa vrjednovanja sa svim elemen-
tima nastavnoga procesa. Dani su primjeri specifičnih predložaka za proved-
bu formativnoga vrjednovanja (vrjednovanja za učenje i vrjednovanja kao
učenje) učeničkih istraživanja i sudjelovanja u projektima te kompetencija
koje se stječu suradničkim učenjem u nastavi prirode i društva. Također, dani
su prijedlozi i opisane suvremene strategije formativnoga vrjednovanja u
ovom nastavnom predmetu.
Ključne riječi: formativno vrjednovanje, odgojno-obrazovni ishodi učenja,
strategije vrjednovanja, suvremena nastava prirode i društva.
Uvod
V rjednovanje je složen proces sustavnoga prikupljanja podataka o

procesu učenja i postignutoj razini ostvarenosti odgojno-obrazovnih
ishoda, kompetencija (znanja, vještina, sposobnosti i stavova) te infor-
macija o samostalnosti i odgovornosti učenika prema radu. Usklađen je
s unaprijed definiranim i prihvaćenim metodama, načinima, postupcima
i elementima vrjednovanja koji proizlaze iz nacionalnoga, predmetnoga
i međupredmetnih kurikula i Pravilnika o načinima, postupcima i ele-
9
10
SUVREMENA PITANJA
mentima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Stiggins, 1997;

Earl & Cousins, 1995; Black & William, 1998; Nelson & Nelson, 2001,
Ministarstvo znanosti i obrazovanja [MZO], 2019). Proces vrjednovanja
sastavni je dio procesa poučavanja i učenja i s njima je čvrsto povezan.
Glavne funkcije vrjednovanja su utvrđivanje učenikova predznanja na
početku poučavanja, praćenje učenikova napretka tijekom učenja (forma-
tivna funkcija), utvrđivanje poteškoća u učenju (dijagnostička funkcija) te
vrjednovanje postignuća nakon poučavanja (sumativna funkcija) (Pavić,
2013).Vrlo je važno učenicima omogućiti da u procesu vrjednovanja do-
bivaju podatke o svom napretku, jesu li strategije učenja koje su primje-
njivali bile odgovarajuće te trebaju li što mijenjati u svom učenju. Vrjed-
novanje često utječe i na njihovu motivaciju za daljnje učenje. Potrebno
je istaknuti kako vrjednovanje učenikovih postignuća ne donosi podatke
potrebne samo učeniku nego i važne povratne informacije za učitelja,
koje mogu utjecati na daljnji tijek njegova poučavanja (Vizek-Vidović,
Vlahović-Štetić, Rijavec i Miljković, 2003).
S obzirom na izrazitu složenost pojma kompetencije, vrjednovanje
stečenih kompetencija, čiji je razvoj prioritetan u suvremenom odgoj-
no-obrazovnom sustavu, potrebno je ostvariti primjenom precizno utvr-
đenih razina odgojno-obrazovnih ishoda učenja u svakom pojedinom
nastavnom predmetu. Potrebno je provoditi kontinuirano vrjednovanje
učeničkoga razvoja tijekom školske godine, što se ostvaruje zapažanjima
i vođenjem bilješki o razvoju učenikova interesa, motivacije i sposobnosti,
njegovih postignuća odgojno-obrazovnih ishoda učenja, njegovu odnosu
prema radu, suučenicima s kojima radi u skupini ili u paru i formiranju
odgojnih vrijednosti na svakom nastavnom satu. Takvo formativno vrjed-
novanje omogućuje protok povratnih informacija učeniku i učitelju o
učeničkim postignućima i pravodobno poduzimanje odgovarajućih mjera
kako bi se uspjeh učenika unaprijedio i doveo do najviše moguće razine.
Konstruktivne povratne informacije učenicima valja dati kao potporu i
kao poticaj za napredak. One pokazuju učenicima da se njihov rad prati i
da je učitelju stalo do njegova napretka. Zato dobre povratne informacije
znače poticaj učenikovoj motivaciji i zalaganju (Kyriacou, 1995). Ciljevi
vrjednovanja pritom trebaju biti jasni i poznati svim subjektima nastav-
noga procesa, a proces provjeravanja postignute razine odgojno-obra-
zovnih ishoda trebao bi biti blizak situacijama iz života, imati sadržajnu
vrijednost te smanjivati pritisak na učenika (Penca Palčić, 2008).
U kontekstu suvremenoga obrazovanja vrjednovanje se promatra kao
višedimenzionalan proces koji se provodi primjenom različitih postupaka
kako bi se omogućio uvid u višestruke pokazatelje učenikova napredo-
10
mogućio uvid u višestruke pokazatelje učenikova napredovanja (Letina,
. Ono treba biti implementirano u nastavni proces i događati se simultano s
Mario Vasilj − Alena Letina 11
anjem procesaNovi učenja i vrjednovanju
pristupi poučavanja. Takvomu nastavishvaćanju vrjednovanja
prirode i društva
uju alternativni
vanja oblici
(Letina,vrjednovanja usmjereni
2015). Ono treba prema detekciji
biti implementirano sposobnosti
u nastavni proces
i događatii seanaliziranja,
čkoga razmišljanja simultano s planiranjem
primjene procesa
znanjaučenja i poučavanja.
u novim Ta- i
situacijama
ijevanja kvom shvaćanjuizmeđu
povezanosti vrjednovanja pogodujuOni
pojmova. alternativni oblici vrjednovanja
od učenika zahtijevaju
usmjereni prema detekciji sposobnosti učeničkoga razmišljanja i analizi-
njavanje, opisivanje ili obrazloženje danih odgovora i nastoje ga motivirati
ranja, primjene znanja u novim situacijama i razumijevanja povezanosti
euzme odgovornost i kontrolu
između pojmova. nad procesom
Oni od učenika učenja (Letina,
zahtijevaju objašnjavanje, 2015).
opisivanje ili
obrazloženje danih odgovora i nastoje ga motivirati da preuzme
mentirani su u iskustvo učenja i potiču razvoj i primjenu širokoga spektra odgovor-
nost i kontrolu nad procesom učenja (Letina, 2015). Implementirani su
ivnih i metakognitivnih sposobnosti umjesto reprodukcije naučenih
u iskustvo učenja i potiču razvoj i primjenu širokoga spektra kognitivnih
ica (Wolf eti al., 1991; Earl &
metakognitivnih Cousins, umjesto
sposobnosti 1995; Stiggins,
reprodukcije1997).
naučenih činjenica
(Wolf et al., 1991; Earl & Cousins, 1995; Stiggins, 1997).
zličite dimenzije vrjednovanja
Različite dimenzije vrjednovanja
ednovanje uključuje tri temeljne, međusobno povezane dimenzije (slika 1).
Vrjednovanje uključuje tri temeljne, međusobno povezane dimenzije
(slika 1).
Dimenzija 1 – perspektiva
samovrjednovanje
vrjednovanje
individualni Dimenzija 2
– referentni
standardi
Formativno vrjednovanje
dijagnostičko vrjednovanje
sumativno vrjednovanje
objektivni
socijalni
Dimenzija 3 – oblici
Slika 1: Tri dimenzije vrjednovanja (perspektiva, referentni standardi i oblici)
(prilagođeno prema(perspektiva,
ka 1: Tri dimenzije vrjednovanja European Council,referentni
2010) standardi i oblici)
gođeno prema European Council, 2010)
Prva dimenzija vrjednovanja odnosi se na perspektivu iz koje se vrjed-
novanje vrši. Učenici mogu samovrjednovati svoja postignuća ili ih može
a dimenzijavrjednovati netkoodnosi
vrjednovanja drugi (npr. učitelj
se na ili vršnjaci).izSamovrjednovanje
perspektivu koje se vrjednovanjepo-
drazumijeva sposobnost procjene sebe. Osnovni mu je
Učenici mogu samovrjednovati svoja postignuća ili ih može vrjednovati cilj potpora razvo-
ju samoreguliranoga učenja i poticanje metakognitivnih procesa. Uče-
drugi (npr. učitelj ili vršnjaci). Samovrjednovanje podrazumijeva
11
12
SUVREMENA PITANJA
nici koji su sposobni realno samovrjednovati svoja postignuća razvijaju

pozitivniju sliku o sebi i mogu adekvatnije protumačiti reakcije učitelja.
Samovrjednovanje i vrjednovanje od učitelja ili vršnjaka ne moraju biti
potpuno u skladu, ali ih treba saslušati, razmotriti i raspraviti. Učenik ne
vidi sebe na isti način kao i učitelj. Stoga je bitno iznijeti različita stajališta
i razgovarati o njima.
Druga dimenzija odnosi se na oblike vrjednovanja. Vrjednovati mo-
žemo proces učenja, postignuća učenja i učeničku sposobnost za proces
učenja. Svaki od navedenih oblika vrjednovanja ima svoje prednosti i ne-
dostatke.
Formativno vrjednovanje služi za poboljšanje, kontrolu i provjeru pro-
cesa učenja tijekom postizanja određenoga cilja. Glavni je cilj formativ-
noga vrjednovanja podržati napredak i razvoj učenika, čim se poboljšava i
učinkovitost nastave. Postupcima formativnoga vrjednovanja utvrđuju se
i rješavaju eventualne poteškoće u učenju poduzimanjem posebnih mjera
ili oblikovanjem zadataka potpore. Analizom izvora pogrješaka učenici
uče razvijati strategije za suočavanje s eventualnim poteškoćama u uče-
nju i njihovo nadilaženje. Vrjednovanje procesa učenja može se ostvariti
svakodnevnim opažanjima ili kratkim provjerama. Oni učenicima i učite-
ljima omogućuju provjeru razine dostignutih postignuća te se eventualne
poteškoće i nesigurnosti nadoknađuju dodatnim, posebno konstruiranim
zadatcima, usmjerenima na uklanjanje uočenih poteškoća. Kratke pro-
vjere uključuju promatranje načina na koji učenik rješava zadatak, točan
pregled i analizu izvršenih zadataka, pojedinačne razgovore o dovršenim
zadatcima i postavljanje pitanja o načinu rješavanja problema. Iz opažanja
i razgovora o načinu rada na zadatcima i o izvorima pogrješaka oblikuju
se pojedinačni ciljevi koje učenici potom nastoje postići. Posljedica takvo-
ga vrjednovanja je pomak prema učenju usmjerenom k ciljevima umjesto
isključivo sadržajno orijentiranoga učenja te individualizirana nastava
umjesto uniformnoga frontalnoga poučavanja.
U određenom trenutku, konačnom ocjenom ostvaruje se vrjednova-
nje znanja i vještina koje je učenik stekao. To je sumativno vrjednovanje.
Njegova je glavna svrha informirati učenika ili roditelje o postignutim
razinama odgojno-obrazovnih ishoda učenja. Vrjednovanje postignuća u
učenju rezimira sve stečene kompetencije. Ovo se vrjednovanje rabi na-
kon dužega razdoblja poučavanja i učenja promatranjem i ispitivanjem.
Primjeri vrjednovanja postignuća u učenju su sve vrste ispitivanja koji za-
htijevaju akumulirano znanje ili kompetencije učenika iz određenoga po-
dručja stečene u određenom vremenskom razdoblju. Uobičajena praksa
ocjenjivanja često je podvrgnuta kritici jer su pojedina istraživanja poka-
12
Novi pristupi vrjednovanju u nastavi prirode i društva
zala da ocjenjivanje unutar razreda prema normalnoj distribuciji dovodi
do još više iskustava neuspjeha za slabije učenike, njihove demotivacije i
gubitka interesa. Slijedom spomenutih problema, sumativno vrjednova-
nje postignuća u učenju ne bi trebao biti jedini način prikupljanja poda-
taka o uspješnosti učenika. Kompetencije i vještine koje su učenici stekli
trebaju se svakodnevno utvrditi primjenom različitih oblika formativno-
ga vrjednovanja.
Prognostičko vrjednovanje procjenjuje budući razvoj učenika. U razli-
čitim etapama tijekom školovanja, učitelji i drugi stručni djelatnici ško-
le preporučuju učeniku daljnje oblike školovanja s obzirom na njegove
sklonosti i postignuća. Vrjednovanje učeničkih postignuća utječe na kva-
lifikaciju učenika, njihov položaj u društvu i njihove akademske karijere.
Ono ima utjecaj i na druge aspekte unutar pojedinca, kao što su slika o
sebi, samopoštovanje i opći koncept o vlastitim kompetencijama i spo-
sobnostima i zato ga treba rabiti promišljeno i precizno.
Treća dimenzija odnosi se na referentne standarde kojima se vodimo
tijekom vrjednovanja pa tako učenike možemo vrjednovati ipsativno, kri-
terijski i normativno. Naime, tijekom vrjednovanja moguće je usmjeriti se
na individualni standard (na pojedinca – učenika), na objektivni standard
(cilj učenja) ili na socijalni standard (položaj učenika u razredu).
Pri primjeni individualnoga standarda učenička se postignuća uspore-
đuju u odnosu na njegov dosadašnji rad i napredak. Uporaba pojedinač-
noga kriterija za procjenu znači uspoređivanje razlika između učeničkih
postignuća u proteklom razdoblju i njegovih trenutačnih postignuća.
Prati se napreduje li učenik, stagnira ili nazaduje, odnosno ostvaruje li re-
zultate koji su iznad, ispod ili u rangu njegovih potencijala i sposobnosti.
U središtu je takvoga vrjednovanja napredak učenika. Za razliku od krite-
rijskoga vrjednovanja koje može djelovati demotivirajuće za učenike koji
nisu u mogućnosti postići visoke rezultate, ipsativno vrjednovanje ističe
napredak učenika što je osobito poticajno za samoga učenika. Ono pruža
pomoć učenicima u njihovu razvoju, upućujući ih na ključne točke učenja
na koje trebaju usmjeriti svoju pozornost kako bi njihova postignuća bila
bolja. Učitelj stoga treba načiniti pregled i analizu dosadašnjih učeničkih
postignuća kako bi načinio usporedbe.
Tijekom primjene objektivnoga kriterija učenička se postignuća
vrjednuju u odnosu na postavljene odgojno-obrazovne ishode učenja.
Pojedinačno postignut napredak u učenju uspoređuje se s realno dostiž-
nim ciljem. Ovakav način vrjednovanja objektivno je temeljen na normi
i informira o pristupu cilju koji je definiran kao željeno postignuće. Us-
poređivanje učeničkoga postignuća s napretkom učenja drugih učenika
13
14
SUVREMENA PITANJA
pritom se ne uzima kao relevantno. Mjerenje postignuća ostvaruje se pre-

ma određenoj karakteristici koja se unaprijed određuje. To također znači
da učitelj mora postaviti i predstaviti ciljeve (ishode učenja) koje učenici
mogu postići kako bi ih učenik mogao razmotriti i analizirati.
Pri primjeni socijalnoga kriterija učenička postignuća uspoređuju s
učenicima istoga razrednoga odjela ili iste dobi. Zbog društvenoga kon-
teksta u kojem se ostvaruje učenje u školi, primjena socijalnoga kriterija
kao mjere može dati bitne podatke o kompetencijama u odnosu na ostale
učenike. Istodobno procjene kompetencija u komparativnoj društvenoj
perspektivi snažno utječu na samopouzdanje i učeničku sliku o sebi. Sto-
ga je vrlo važno da se vrjednovanje ostvari prema objektivnom kriteriju
koji se priopćava učenicima.
Pri vrjednovanju učeničkih postignuća učitelji trebaju uvažavati slje-
deće ključne principe:
–– vrjednovanje bi trebalo biti sredstvo potpore: pomoć pri indivi-
dualnom definiranju položaja, naputak za daljnji rad, poticaj za
jačanje pozitivne slike o sebi i samopouzdanja učenika
–– vrjednovanje bi trebalo omogućiti učenicima stjecanje vještine
vrjednovanja i samovrjednovanja
–– vrjednovanje mora biti transparentno: učenici trebaju znati kriteri-
je vrjednovanja kao i primijenjene norme
–– vrjednovanje mora biti adekvatno sadržaju i ciljevima; znanje se
mora vrjednovati drukčije od kompetencija i vještina
–– umjesto samo sumativnoga vrjednovanja, potrebno je inkorporirati
formativne oblike vrjednovanja u svakodnevni nastavni rad
–– ispiti za vrjednovanje učeničkih postignuća trebaju dati i povratnu
informaciju o kvaliteti nastave i poučavanja učitelja.
Glavne svrhe vrjednovanja

Glavne svrhe vrjednovanja u suvremenoj nastavi su vrjednovanje na-
učenoga, vrjednovanje za učenje i vrjednovanje kao učenje. Usporedba
njihovih temeljnih odrednica prikazana je u tablici 1.
14
VRJEDNOVANJE ZA UČENJE VRJEDNOVANJE KAO UČENJE VRJEDNOVANJE NAUČENOGA
Zašto vrjed- • Omogućava učitelju • Pruža mogućnost svakomu • Potvrđuje ili informira roditelje
novati? određivanje sljedećih koraka učeniku za praćenje i kritičko i staratelje o osposobljenosti
u unaprjeđenju učeničkoga promišljanje osobnoga učenja učenika/učenice u odnosu na
učenja. te identifikaciju postupaka postavljene odgojno-obrazovne
njegova unaprjeđenja. ishode učenja zadane
kurikulom.
Što • Napredak i postignuća učenika • Promišljanje učenika o • U kojoj mjeri učenici mogu
vrjednovati? u odnosu na postavljene vlastitom učenju, strategijama primijeniti ključne koncepte,
odgojno-obrazovne ishode učenja koje primjenjuje i znanja, vještine, sposobnosti
učenja. mehanizmima za njihovo i vrijednosti u odnosu na
unaprjeđenje i prilagodbu postavljene ishode učenja u
različitim okolnostima. kurikulu.
15
Kako • Različitim metodama koje • Različitim metodama • Različitim metodama kojima se
vrjednovati? učeničke vještine, sposobnosti i koje će potaknuti učenje vrjednuje produkt, ali i proces
Mario Vasilj − Alena Letina
razumijevanje čine vidljivima i metakognitivne procese učenja.

učenika.
Osiguravanje • Točnost i dosljednost • Preciznost i dosljednost • Točnost, dosljednost i
kvalitete promatranja, praćenja i učeničke samorefleksije, korektnost prosudbe
vrjednovanja interpretacije učenikova učenja samopraćenja i utemeljene na kvalitetnim
• Postavljena jasna i detaljna samoprilagodbe informacijama.
očekivanja od učenja • Uključivanje učenika • Jasnoća i preciznost očekivanja
• Precizne i detaljne povratne u razmatranje i izazov učenja te točnost i preciznost
informacije svakom učeniku promišljanja izvješća.
15
• Učenici prate i bilježe svoj

proces učenja.
Primjena • Pružanje preciznih povratnih • Pružanje preciznih povratnih • Ukazivanje učeniku na stupanj
informacija informacija svakom učeniku informacija svakom učeniku učenja.
prikupljenih usmjerenih na unaprjeđenje za razvoj samoregulirajućega • Pružanje temelja za rasprave
vrjednova- njegova/njezina procesa učenja. o plasmanu ili napredovanju
učenja. • Usredotočenje učenika na učenika.
njem • Diferencijacija poučavanja uz zadatak i vlastito učenje. • Primjena istaknutih točnih
kontinuirano provjeravanje • Pružanje mogućnosti svakom i detaljnih informacija u
položaja učenika u odnosu na učeniku za usklađivanje sljedećim koracima učenikova
postavljene odgojno-obrazovne preispitivanje i artikuliranje učenja.
ishode učenja. vlastitoga učenja.
• Pružanje preciznih povratnih • Omogućavanje uvjeta
informacija roditeljima i učenicima i učiteljima za
skrbnicima o učenikovu učenju raspravu o alternativama u
i kako ga poduprijeti učenju
16
• Učeničko izvješće o osobnom
učenju.
SUVREMENA PITANJA
Tablica 1: Usporedni prikaz osnovnih odrednica vrjednovanja za učenje, vrjednovanja kao učenja i vrjednovanja naučenoga (Rowe, 2012)
16
Vrjednovanje naučenoga je sumativni oblik vrjednovanja koje donosi
izvješće o tom u kojoj mjeri je učenik postigao željene odgojno-obra-
zovne ishode učenja. Kako bi vrjednovanje naučenoga bilo pouzdano i
konzistentno učitelj bi trebao promišljati o sljedećim odrednicama:
–– je li prikupljeno dovoljno informacija o učenju kako bi se donio
zaključak?
–– jesu li informacije prikupljene poštujući načelo da svi učenici imaju
jednake prilike za pokazivanje svojega znanja?
–– bi li i drugi učitelj donio isti zaključak?
–– bi li odluka o konačnoj ocjeni bila drukčija ako bi se prikupljene
informacije proučavale na drukčiji način i u drugo vrijeme? (Ret-
hinking Classroom Assessment, 2006).
Osnovna slabost vrjednovanja naučenoga je činjenica da učenicima i
ostalim zainteresiranim subjektima daje kasnu povratnu informaciju koja
je sažeta, da često promovira „učenje za test“ i ne daje adekvatnu povratnu
informaciju za korekciju pogrješaka (Popham, 2013).
Vrjednovanje za učenje ima za cilj identifikaciju učeničkih prethodnih
spoznaja te utvrđivanje učeničkih trenutnih postignuća sa svrhom usmje-
ravanja poučavanja prema građenju produktivnoga učenja, ali i otkrivanje
problema koji onemogućuju sljedeći korak u učenju. Učitelj učenicima
treba dati detaljne povratne informacije u kojem smjeru ide njihovo uče-
nje i kako mogu poboljšati učenje. Ono, dakle, opisuje potrebe za buduće
učenje, sugerira korekcije u učenju te je kontinuirano. Glavna svrha vrjed-
novanja za učenje je povećanje učenikove motivacije, odnosno rabi se kao
povratna informacija za učenike (Popham, 2013).
Vrjednovanje kao učenje (vrjednovanje kao strategija učenja) podrazu-
mijeva učenikovu refleksiju vlastitoga procesa učenja. Svrha mu je omo-
gućiti razvoj metakognitivnih sposobnosti učenika. Efektivne povratne
informacije su pritom vrlo važne jer stvaraju kod učenika vjerovanja da
oni mogu sami doći do nekih zaključaka. Učenici tako razvijaju vještinu
refleksije i kritičkoga mišljenja o vlastitom učenju i sposobnost nadziranja
vlastitoga učenja (Rethinking Classroom Assessment, 2006).
Određivanje ishoda učenja

Važan preduvjet učinkovitosti procesa vrjednovanja je ispravno defi-
niranje ishoda učenja. Ishodi učenja predstavljaju jasne i nedvosmislene
iskaze o tom što učenik treba znati, razumjeti i/ili biti u stanju pokazati
po završetku procesa učenja (Kovač i Kolić-Vehovec, 2008.). Tim učenik
17
18
SUVREMENA PITANJA
dokazuje da je stekao određenu kompetenciju. Dvije su temeljne postav-

ke za ispravno formuliranje ishoda učenja: a) usredotočiti se na ono što će
učenici moći/biti u stanju iskazati na kraju procesa učenja i b) rabiti jasne,
konkretne i precizne (mjerljive) ishode učenja (Kovač i Kolić-Vehovec,
2008). Ako ishodi učenja nisu precizno definirani, vrjednovanje rezulta-
ta učenja i poučavanja postaje diskutabilno jer ne postoji logičan temelj
za izbor odgovarajućih materijala, sadržaja, nastavnih metoda i metoda
vrjednovanja. Kriteriji koje moraju zadovoljavati dobro oblikovani ishodi
učenja prikazani su u tablici 2.
Tablica 2: Kriteriji koje moraju zadovoljavati dobro oblikovani ishodi učenja

(Koren, 2014)
S specific (određeni, precizni)
M measurable (mjerljivi)
A action-oriented (usmjereni na aktivnost), attainable (dosežni), achievable
(ostvarivi), agreed (prihvaćaju ih svi kojima su namijenjeni)
R reasonable (razboriti), relevant (relevantni), realistic (realistični), result-focused
(orijentirani na rezultate, a ne na aktivnosti)
T time-bound (vremenski ograničeni, imaju jasan rok)
Vrjednovanje učeničkih postignuća u nastavi prirode i

društva
Mogućnosti za učinkovitu primjenu različitih oblika vrjednovanja u
nastavi prirode i društva osobito su povoljne i proizlaze iz interdiscipli-
narnoga karaktera ovoga nastavnoga predmeta. Neki od mogućih obli-
ka vrjednovanja u nastavi prirode i društva jesu vrjednovanje učeničkih
sposobnosti i vještina u eksperimentalnim i istraživačkim aktivnostima
koje se ostvaruju tijekom nastave, individualnim ili skupnim učeničkim
projektima ili pri demonstraciji praktičnih aktivnosti i izradbi ručnih ura-
daka (Letina, 2015). Vrjednovanje učenikovih praktičnih, organizacijskih
i stvaralačkih sposobnosti u nastavi prirode i društva može se ostvariti i
tijekom različitih aktivnosti u okviru izvanučioničke nastave koja omo-
gućava holistički pogled na učenikovu osobnost, tijekom igre uloga koja
zahtijeva primjenu određenih kompetencija za snalaženje u stvarnim ži-
votnim situacijama, kroz samovrjednovanje, ali i vrjednovanje postignuća
drugih učenika (De Zan, 2005). Okur (2008) predlaže obogaćivanje tra-
dicionalnoga vrjednovanja različitijim vrstama zadataka, kao što su za-
datci koji zahtijevaju primjenu vještine tumačenja znanstvenoga prikaza
podataka i kompetenciju njihove izradbe na temelju zadanih podataka.
18
Vrjednovanje učeničkih istraživanja i sudjelovanja u

projektima
Cilj nastave prirode i društva nije samo stjecanje prirodoznanstvenih
spoznaja nego i razumijevanje procesa dolaženja do tih spoznaja. Proved-
ba prirodoznanstvenih istraživanja i sudjelovanje u projektima različite
tematike omogućuju učenicima razvoj vještina promatranja i kritičkoga
promišljanja, poticanje kreativnosti, oblikovanje istraživačkih vještina i
analitičkih sposobnosti, olakšava njihovo razumijevanje odnosa između
znanosti, tehnologije i društva i potiče njihovu znatiželju. Pritom se može
istaknuti korisnost izradbe rubrika za ocjenjivanje ili lista procjene koje
će poslužiti za vrjednovanje uspješnosti učenika u istraživanju ili projektu
(tablica 3 i tablica 4).
Tablica 3: Lista za procjenu učeničkih istraživačkih vještina

Učenička osposobljenost
PRIRODOZNANSTVENE VJEŠTINE početnik/ Kompetentan/ vrlo vješt/
I SPOSOBNOSTI početnica kompetentna vješta
OBLIKOVANJE ISTRAŽIVANJA
- definiranje problema istraživanja
- postavljanje istraživačkih pitanja
primjena prirodoznanstvene metode
- planiranje istraživanja
- prikupljanje podataka
OPAŽANJE
vizualno
auditivno
taktilno
MJERENJE
uporaba alata za mjerenje
uporaba pribora za istraživanje
primjena matematičkih spoznaja
PREDVIĐANJE
utemeljenost na opažanjima
oblikovanje pretpostavki
ZAKLJUČIVANJE
objašnjavanje
primjena podataka dobivenih mjerenjem
povezivanje opažanja sa zaključivanjem
19
20
SUVREMENA PITANJA
Tablica 4: Lista za procjenu uspješnosti učeničkoga projekta

Učenik/učenica:___________________
Proekt:__________________________ vrlo uspješan/
________________________________ početnik/ kompetentan/ uspješna i
početnica kompetentna vješt/vješta
Postavljanje i oblikovanje problema
Primjena prethodno stečenih spoznaja
Planiranje i pripremanje projektnih
aktivnosti
Prikupljanje i analiza podataka
Prezentacija projekta
Zaključivanje
Kreativnost i trud
Vrjednovanje i samovrjednovanje suradničkoga učenja u

nastavi prirode i društva
Vrjednovanje suradničkoga učenja složen je proces u kojem je potreb-
no pratiti napredak svakoga učenika, njihove sposobnosti komunikacije s
drugim suučenicima unutar skupine i dati učenicima povratnu informa-
ciju o procesu učenja koji je ostvaren. Prilikom vrjednovanja suradnič-
koga učenja učitelj se može poslužiti rubrikama. Rubrike su skup opisa
različitih razina kvalitete nekoga postignuća ili zadatka koji se učenicima
daju tijekom učenja ili izvršenja zadatka kako bi oni mogli pratiti i re-
gulirati u kojoj su mjeri svladali predviđena znanja i vještine. Rabe se za
davanje povratne informacije, za samoprocjenu, za procjenu rada drugih
učenika, za postavljanje ciljeva i sl. (MZO, 2016). Kvalitetno oblikovane
rubrike opisuju razinu kvalitete uratka i procesa rada te učenike unaprijed
informiraju o tom što se od njih očekuje. Najčešće se rubrika sastoji od
jednoga ili više kriterija za procjenu uratka/aktivnosti i nekoliko razina
kvalitete za svaki od kriterija. Učenik i učitelj za svaki od predviđenih kri-
terija, na osnovi opisa, mogu odrediti na kojoj razini je učenik zadovoljio
postavljeni kriterij (tablica 5).
20
Tablica 5: Predložak rubrike za individualnu procjenu rada u skupini
SURADNJA I SLUŠANJE I SUDJELOVANJE U
POMAGANJE UVAŽAVANJE RADU SKUPINE
DRUGOGA
1 Nisam pomagao/la čla- Dok su drugi govorili, ja Nisam sudjelovao/la u
novima skupine koji su sam radio/la svoj posao ili radu skupine.
trebali pomoć. razgovarao/la s drugima.
2 Pomagao/la sam samo Dok su drugi govorili, Sa skupinom sam sudje-
nekim članovima skupine. ponekad ih nisam slušao/ lovao/la samo u rješava-
la. nju nekih zadataka.
3 Pomogao/la sam svako- Kad su drugi govorili, Cijelo vrijeme sam sudje-
mu tko nije na vrijeme nisam ih prekidao/la, lovao/la u radu skupine.
ili točno mogao savladati gledao/la sam ih u oči i
zadatak (riješiti nešto ili slušao/la.
naučiti)
Tijekom suradničkoga učenja učenici stječu određene spoznaje i ra-
zvijaju intelektualne i socijalne vještine i sposobnosti. Procjenjujući pro-
ces, učitelj će učenicima dati povratnu informaciju o socijalnim vještina-
ma koje su unaprijedili i onima koje trebaju dalje razvijati.
Pritom se rabe različite strategije samoprocjene tijekom kojih učeni-
ci iznose osobno mišljenje i argumentiraju svoj stav ili procjenu. Učitelj
pritom dobiva kvalitetnu povratnu informaciju o učeničkom doživljaju
samoga sebe i drugih učenika tijekom suradnje. Učenici mogu zajednički
procjenjivati rad svoje skupine ili pak individualno samovrjednovati svoje
sudjelovanje u suradničkim aktivnostima.
Tablica 6: Predložak za samovrjednovanje rada skupine
Nakon što Jesu li svi članovi Jesu li svi članovi Jesu li članovi sku-
ste završili skupine pridonijeli skupine pozorno pine pomagali jedni
svoj zadatak, rješavanju zadatka? slušali što drugi imaju drugima kako bi svi
zajednički za reći? razumjeli ono o čem
odgovorite DA NE ste učili?
na sljedeća DA NE DA NE
pitanja:
1.________________ 2.________________ 3.________________
Nabrojite tri _________________ _________________ _________________
stvari koje su _________________ _________________ _________________
vam pomogle _________________ _________________ _________________
u rješavanju _________________ _________________ _________________
zadatka i uče- _________________ _________________ _________________
nju: _________________ _________________ _________________
Kako biste sljedeći put mogli poboljšati svoj rad?
21
Kako biste sljedeći put mogli poboljšati svoj rad?
22
SUVREMENA PITANJA
Tablica 7: Predložak za individualno samovrjednovanje rada u skupini
Tablica 7: Predložak za individualno samovrjednovanje rada u skupini
PROCJENA OSOBNE AKTIVNOSTI TIJEKOM RADA U SKUPINI
 Procjeni svoj rad u skupini.

 Ako se tvrdnja odnosi na tvoje ponašanje prilikom rada u skupini u prazan prostor u tablici
stavi kvačicu.
 Procjeni je li to ponašanje bilo vrlo uspješno, uglavnom uspješno ili ga je potrebno poboljšati.
U stupcu MOJA PROCJENA oboji kružić odgovarajućom bojom.
Vrlo uspješno Dovoljno uspješno Potrebno je poboljšati
DA Koliko uspješno?
Koliko uspješno?
Na satu prirode i društva: ili PROCJENA
NE MOJA PROCJENA UČITELJA/UČITELJICE
Pomogao/pomogla sam u planiranju rada u
skupini.
Sudjelovao/sudjelovala sam u dogovoru o radu u
skupini.
Slušao/slušala sam kada je netko drugi u skupini
govorio.
Obavio/obavila sam svoj dio zadatka.
Poticao/poticala sam druge na izvršenje zadatka.
Predlagao/predlagala sam korisne ideje.
Surađivao/surađivala sam s ostalim članovima
skupine.
Dovrši započete rečenice:
Najuspješnije smo...
Sljedeći put mogli bismo poboljšati...
Tablica 8: Predložak za vrjednovanje prezentacije skupine ili pojedinoga učenika

unutar skupine
1 = neuspješno 2 = zadovoljavajuće 1 2 3 4
3 = uspješno 4 = vrlo uspješno Bilješke
Jasno i potpuno predstavlja temu prezentacije.
Oblikuje jasan uvod i zaključke.
Uključuje odgovarajuće slike koje prate izlaganje.
Izlaganje je razumljivo, dovoljno glasno i odgovarajuće
brzine.
Prikazuje odgovarajuću količinu materijala.
Pokazuje dobro poznavanje sadržaja.
Uspješno odgovara na pitanja
22
Neke strategije formativnoga vrjednovanja u nastavi

prirode i društva
Odabirom odgovarajućih strategija formativnoga vrjednovanja može
se značajno utjecati na razinu ostvarenja odgojno-obrazovnih ishoda. U
tablici 9 opisano je nekoliko primjera suvremenih metoda formativnoga
vrjednovanja koje se mogu uspješno primijeniti u nastavi prirode i druš-
tva te je istaknuta svrha njihove primjene.
Tablica 9: Suvremene strategije formativnoga vrjednovanja u nastavi prirode i

društva
NAZIV
OPIS STRATEGIJE SVRHA STRATEGIJE
STRATEGIJE
Učenici primjenjuju ovu Omogućuje vježbanje metakognicije
strategiju kako bi provjerili (razmišljanje o vlastitom znanju i ra-
točnost danih tvrdnji. Prvo zumijevanju).
trebaju odlučiti slažu li se Ako se rabi u malim skupinama, ona
Slažem se, ne ili ne s tvrdnjom, ili im je potiče raspravu i argumentaciju. Kroz
slažem se, da- za odluku potrebno još in- proces obrane svojih ideja ili propiti-
jem dokaz formacija. Također, opisuju vanja tuđih, učenici učvršćuju vlastito
svoj proces razmišljanja koji mišljenje, razmatraju alternativna mi-
ih je doveo do odgovora. šljenja ili mijenjaju svoje mišljenje.
Nakon toga, učenici opisu-
ju što mogu učiniti kako bi
dokazali je li tvrdnja točna
ili netočna.
Učenici proučavaju strip Motiviranje učenika, otkrivanje nji-
i trebaju odlučiti s kojim hovih načina razmišljanja o vlastitim
Strip likom u stripu se najviše idejama te poticanje rasprave o priro-
slažu te objasniti zašto. Je- doslovnim temama.
dan od komentara crtanih Pomaže učenicima shvatiti kako je
likova na slici je znanstveno važno razmotriti tuđe razmišljanje.
najprihvatljiviji, a preostali
alternativni komentari su
utemeljeni na najčešćim
pogrješkama ili krivim
shvaćanjima.
Učenici trebaju osmisliti i
Primjer, protu- ispitati primjere i protupri- Razvijanje kritičkoga promišljanja
primjer mjere određenih pojmova učenika.
čime se otkriva učenikovo
razumijevanje te način
na koji interpretira priro-
doslovne i društvene poj-
move.
23
24
SUVREMENA PITANJA
Učenici rješavaju problem Analiziranje strategije drugih učenika

Strategija žetve ski zadatak, a zatim među i uspoređivanje sa svojom. Omoguću-
svojim vršnjacima traže je razmjenu ideja i uočavanje različi-
drukčije strategije kojima tih pristupa.
su riješili problem. Učeni-
ci bilježe druge strategije i
opisuju kako se one razli-
kuju od one koju su sami
primijenili. Tijekom ovoga
procesa, učenici međusob-
no daju povratne informa-
cije o strategiji kojom su se
koristili.
Učenicima se dodjeljuju tri
kartice koje su u bojama
prometnih svjetala – cr-
vena, žuta i zelena. Sva-
Kartice s pro- ka boja predstavlja razinu
metnim svjetli- razumijevanja učenika. Promicanje metakognicije i pomoć
ma Zelena znači „Ovo dobro učenicima u razvoju
shvaćam“, žuta znači „Veći vještine samovrjednovanja.
dio toga razumijem, ali po-
trebna mi je mala pomoć“,
a crvena znači „Pomoć! Ne
shvaćam“. Učitelj zatraži od
učenika da sami procijene
svoje razumijevanje o kon-
ceptu ili vještini koju uče
i da podignu karticu koja
najbolje odgovara njihovom
trenutnom razumijevanju.
Ova strategija omogućuje Određeni komentari, i oni pozitivni,
učenicima povratnu infor- i oni koji ukazuju na potrebu za na-
Dvije zvijezde i maciju njihova rada. Prve predovanjem,
želja dvije rečenice pružaju de- omogućuju učenicima bolje razumije-
taljne komentare dobrih vanje vlastite razine znanja, ali i neja-
značajki učenikova rada, snoće te propuste
dok treća rečenica potiče u znanju.
daljnji napredak učenika.
24
Zaključak
Proces vrjednovanja je složen i zahtjevan dio nastavnoga procesa. Po-
trebno mu je pristupiti na temelju nekoliko kriterija među kojima se ističu
važnost kvalitete stečenih kompetencija, napredak u odnosu na prethod-
ne učenikove rezultate i utjecaj ostvarenih rezultata na daljnje obrazova-
nje. Objektivnijem vrjednovanju doprinosi različitost i vrsta strategija i
metoda koje se primijene, njihova pravilna raspoređenost te jasno opisane
povratne informacije. Bez obrazovanja nastavnika u području vrjedno-
vanja te njihova stalnoga usavršavanja nije moguće ostvariti kvalitetno
i uspješno vrjednovanje tijekom nastavnoga procesa. S ciljem daljnjega
unaprjeđenja procesa vrjednovanja u nastavi prirode i društva, a na teme-
lju do sada provedenih istraživanja i teorijskih razmatranja, preporučuje
se daljnje razvijanje različitih modela formativnoga praćenja i vrjednova-
nja, uključivanje tema iz područja školske dokimologije u programe inici-
jalnoga obrazovanja i profesionalnoga razvoja učitelja te osposobljavanje
učitelja za primjenu novih strategija, metoda i postupaka formativnoga
vrjednovanja u nastavi prirode i društva.
Literatura:
–– Black, P. & William, D. (1998). Assessment and classroom le-
arning. Assessment in Education, 5(1), 28-43. http://dx.doi.
org/10.1080/0969595980050102
–– De Zan, I. (2005). Metodika nastave Prirode i društva. Zagreb:
Školska knjiga.
–– Earl, L. & Cousins, J. B. (1995). Classroom assessment: Chan-
ging the face, facing the change. Toronto, Canada: Ontario Public
School Teachers Federation.
–– European Comission (2010). Living Democracy. Background ma-
terials on democratic citizenship and human rights education for
teachers. Council of Europe Publishing, Strassbourg.
–– Keeley, P. D., Tobey, C. R. (2011). Science Formative Assessment:
75 Practical Strategies for Linking Assessment, Instruction, and Le-
arning. Thousand Oaks, Ca: Corwin.
–– Koren, S. (2014). Čemu nas uči povijest?: nastava povijesti, ideje o
učenju/poučavanju i ishodi učenja. Zagreb: Profil.
–– Kovač, V. i Kolić-Vehovec, S. (2008). Izrada nastavnih programa
prema pristupu temeljenom na ishodima učenja: priručnik za sveučiliš-
ne nastavnike. Rijeka: Sveučilište u Rijeci.
–– Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa.
–– Letina, A. (2015). Application of Traditional and Alternative As-
sessment in Science and Social Studies Teaching, Croatian Journal
of Education, Vol.17; Sp.Ed.No.1, 137-152.
25
26
SUVREMENA PITANJA
–– Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2016). Okvir za vrednovanje

procesa i ishoda učenja u osnovnoškolskome i srednjoškolskome
odgoju i obrazovanju. Preuzeto 10. 10. 2019. sa: https://mzo.hr/
sites/default/files/migrated/nacionalni_dokument-okvir_
za_vrednovanje_procesa_i_ishoda_ucenja_u_os_i_ss_od-
goju_i_obrazovanju.pdf
–– Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2019). Pravilnik o Izmjenama
i dopuni pravilnika o načinima, postupcima i elementima vredno-
vanja učenika u osnovnim i srednjim školama, NN 82/2019. Pre-
uzeto 10. 10. 2019. sa: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/
sluzbeni/2019_09_82_1709.html
–– Nelson L. S. & Nelson, A. E. (2001). Assessment Tools for Me-
asuring Progress throughout the Year. Scholastic Early Childhood
Today, 16, 18-20.
–– Okur, M. (2008). Determining the Views of 4th and 5th grade
Classroom Teachers Regarding the Alternative Assessment and
Measurement Techniques in Science and Technology Course. Pu-
blished Master’s Thesis. Zonguldak: Zonguldak Karaelmas Uni-
versity.
–– Pavić, S. (2013). Vrednovanje: ususret novim izazovima. Inspired
by Learning.
–– Penca Palčić, M. (2008). Utjecaj provjeravanja i ocjenjivanja
znanja na učenje. Život i škola, 54(19), 137-148.
–– Popham, W. J. (2013). Classroom Assessment: What Teachers
Need to Know. London: Pearson Education.
–– Rethinking Classroom Assessment with Purpose in Mind (2006).
Manitoba Education, Citizenship and Youth. Preuzeto 10. 10.
2019. sa: https://digitalcollection.gov.mb.ca/awweb/pdfope-
ner?smd=1&did=12503&md=1
–– Stiggins, R. (1997). Student-centered classroom assessment. NJ:
Prentice Hall.
–– Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M. i Miljko-
vić, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP d.o.o.-VERN.
–– Wolf, D., Bixby, J., Glenn, J. & Gardner, H. (1991). To use their
minds well: Investigatingnew forms of student assessment. In G.
Grant (Ed.), Review of Research in Education (pp. 31-74). Was-
hington DC: American Education Research Association.
–– Rowe, J. (2012). Assessment as Learning. Preuzeto 10. 10. 2019.
sa: http://etec.ctlt.ubc.ca/510wiki/Assessment_as_Lear-
ning
–– Vasilj, M. (2015.) Didaktičke teme, Sveučilište u Mostaru, Mostar.
26
New approaches to assessment in Science and

Social studies teaching
Abstract
This paper analyzes the process of assessment in Science and social studies
teaching, its basic dimensions, perspectives and opportunities. Formative
forms of evaluation, which in the context of reform changes in contemporary
education, are gaining increasing prominence and role, are particularly em-
phasized. In addition to basic terminological definitions of terms important
for understanding the quality of the assessment process, this paper also discusses
the challenges that arise during the assessment process, as well as the impor-
tance of aligning the assessment process with all other elements of the teach-
ing. Examples of specific templates for implementing formative assessment
(assessment for learning and assessment as learning) of student´sinquiry skills
and their participation in projects and for evaluation of competences acquired
through collaborative learning in school subject Science and Social studies.
Also, the paper gives suggestions and description of contemporary formative
evaluation strategies in this school subject.
Keywords: formative assessment, educational learning outcomes, assessment
strategies, contemporary Science and social studies teaching.
27
Tomislav Volarić UDK 37.018.43:004]:373.5
FPMOZ, Sveučilište u Mostaru 371.3:53]:373.5
Mojmir Džaja Pregledni članak
KŠC „Petar Barbarić“ – Travnik Primljeno: 1. rujna 2019.
Emil Brajković
FPMOZ, Sveučilište u Mostaru
Primjena sustava e-učenja u srednjoškolskom

obrazovanju u okviru predmeta Fizika
Sažetak:
U ovom radu predstavljeno je e-učenje kao poveznica svijeta informacijske
i komunikacijske tehnologije i svijeta obrazovanja, s posebnim osvrtom na
oblikovanje i isporuku nastavnih sadržaja kroz sustav za upravljanje uče-
njem Moodle. Prikazani su praktično realizirani projekti primjene sustava
e-učenja u srednjoškolskom obrazovanju u okvirima predmeta Fizike.
Prateći faze ADDIE modela, preko Moodle lekcija i testova, izrađen je kom-
pletan obrazovni materijal za jednu nastavnu oblast fizike za srednju školu
– mehaniku fluida. Također, uspoređeno je e-učenje i tradicionalno poduča-
vanje kroz dio posebno kompleksne oblasti – fizike čvrstoga stanja, za četvrti
razred gimnazije.
Gotovo svako učenje postalo je e-učenje, koje omogućava dostupnost nastav-
nih sadržaja uvijek i svugdje te briše vremenska i prostorna ograničenja i čini
učenje dinamičnijim i zanimljivijim.
Ključne riječi: interaktivna nastava, e-učenje, sustavi e-učenja, oblikova-
nje nastave, ADDIE model, MOODLE.
1. Uvod
P aradigma e-učenja je označila istinsku prekretnicu u primjeni infor-

macijske i komunikacijske tehnologije (ICT) u učenju i poučavanju.
Brojni su pozitivni atributi na strani e-učenja od onoga da omogućava
učenje na svakom mjestu, u svako vrijeme do scenarija učenja koji ističe
individualnost – onoliko koliko učeniku treba. U oznaci paradigme „E“
znači elektronika, a zbog izrazita razvoja elektronike i elektroničkih ure-
đaja tada i e-učenje ima dinamičan tijek istraživanja, razvoja i primjene.
28
Tomislav Volarić − Mojmir Džaja − Emil Brajković
Primjena sustava e-učenja u srednjoškolskom 29
Razdoblje nastajanja e-učenja je smješteno unutar kasnih devedese-
tih godina prošloga stoljeća i početka ovoga stoljeća. U ovom razdoblju
stjecanje znanja oslonjeno na internet doživljava svoju zrelost, a ona se
očituje u paradigmi obrazovanja koja je tada i dobila naziv e-učenje. To
je vrijeme u kojem brojni menadžeri za informacijsku i komunikacijsku
tehnologiju u obrazovnim institucijama i organizacijama dobivaju za-
htjeve od stručnjaka u obrazovanju za oblikovanje obrazovnih sadržaja
koji će se realizirati pomoću računala. Stvara se nova inicijativa, novi val
primjene računala u obrazovanju, napose u procesu učenja i poučavanja
koja se treba odvijati pod okriljem usluga koje pruža internet i napredne
web tehnologije. Dojam je da je to još̌ jedno značajno ulaganje u novo
istraživanje i nove primjene računala u obrazovanju.
Karakter suvremene fizike i neobično brz razvoj znanosti primorava
na radikalne promjene. Mnoga istraživanja pokazuju da su fizika i opće-
nito prirodne znanosti učenicima najmanje omiljeni predmeti. Problem
nastave fizike se pripisuje preobilnom gradivu, posljedica čega je da se
znanje temelji na memoriji, a ne na razumijevanju. Nema atraktivnosti
sadržaja, nedostaje zornosti i fizika je preopterećena matematičkim ala-
tom.
Edukacijska istraživanja pokazala su da je interaktivna nastava fizike
puno učinkovitija od predavačke, posebno u razumijevanju konceptual-
nih pojmova i sposobnosti rješavanja zadataka. Mal broj učenika je spo-
soban sam učiti, a ostale je potrebno voditi što se ostvaruje interakcijom
učenika i nastavnika, kao i učenika i učenika. Upravo su sustavi e-učenja
zamišljeni kao osobni učitelji za svakoga učenika, a poučavanje podupire
računalna tehnologija.
E-učenje je učenje koje se odvija uz pomoć elektroničkih tehnologi-
ja koje omogućavaju pristup obrazovnom kurikulu izvan tradicionalne
učionice. U većini slučajeva to se odnosi na tečaj, program ili obrazovnu
razinu koji su u potpunosti on-line dostavljeni. To je interaktivna nastava,
takva da učenik može komunicirati sa svojim učiteljima, kao i s ostalim
učenicima u razredu.
Informacijska i komunikacijska tehnologija (eng. Information and
Communications technology – ICT) postala je svenazočna i lako dos-
tupna, svakodnevno se sve više škola oprema kvalitetnom računalnom
opremom, a internetu se može pristupiti s bilo kojega mjesta čime su
zadovoljene pretpostavke za uspješnu provedbu e-učenja.
ICT pruža alate za provjeravanje, vrjednovanje i analizu znanja učeni-
ka, a tim se stvara platforma za izgradnju novih prostora znanja i vještina.
Učenici uče kroz rad i također kad god je potrebno, ali i prikladno, rade
29
30
SUVREMENA PITANJA
na stvarnim problemima, a područno znanje postaje dostupno i manje

apstraktno. U usporedbi s učenjem „napamet“ ICT zahtijeva uključivanje
učenika, učenje se može dogoditi onda kad je potrebno, učenik uči onda
kada želi, a ne kada mu je nametnuto.
S obzirom na to da je nastava iz predmeta Fizika posebno zahtjevna
te s obzirom na to da je Fizika predmet koji se među učenicima ubraja u
skupinu težih predmeta, interesantno je ispitati koje su mogućnosti su-
vremenih sustava e-učenja, te kako se oni mogu iskoristiti u unaprjeđenju
nastave Fizike. Kako bi se to istražilo proučen je na web-tehnologija-
ma zasnovan sustav e-učenja Moodle, te je sagledana mogućnost njegove
upotrebe u nastavi Fizike u srednjoj školi.
2. Zašto je teško predavati fiziku?

Svaka je nastava, pa tim i nastava fizike, u suštini oblik komunikacije.
Nastavnik želi prenijeti određene sadržaje učenicima. Međutim, ne radi
se samo o pukom prijenosu – transmisiji činjenica. U fizici želimo puno
više od toga: želimo razviti znanstven način razmišljanja, razviti razumi-
jevanje temeljnih koncepata i osposobiti učenike za primjenu tih konce-
pata u problemskim situacijama.
Istraživanja pokazuju da slušanje predavanja, čitanje udžbenika i rje-
šavanje standardnih uvrsti-u-formulu zadataka, kao ni izvedba pokusa
prema detaljnim uputama nisu učinkoviti načini za postizanje tih ciljeva.
Učenje fizike zahtijeva visok stupanj učenikova intelektualnoga anga-
žmana, a to se u tipičnoj predavačkoj nastavi najčešće ne ostvaruje.
Halloun i Hestenes su pokazali da je učinak predavačke nastave goto-
vo neovisan o predavaču. Usporedili su učinke predavačke nastave četiriju
američkih sveučilišnih profesora, koji su bili različita iskustva i pristupa.
Profesor A bio je teorijski fizičar, koji je veliku pozornost pridavao defi-
nicijama i logičkim argumentima. Ostala su trojica bila eksperimentalni
fizičari. Profesor B izvodio je puno demonstracijskih pokusa i nastojao
razviti kod studenata fizikalnu intuiciju, a dvaput je bio nagrađen kao
izuzetan profesor. Profesor C naglašavao je rješavanje zadataka i pouča-
vao pomoću primjera zadataka, kojih je velik broj riješio na predavanjima.
Profesor D bio je novi predavač, koji je prvi put predavao i strogo se držao
udžbenika. Studenti ovih profesora bili su testirani istim konceptualnim
testom iz mehanike na početku i na kraju semestra. Za svaku je skupinu
studenata izračunat srednji faktor prirasta (g-faktor), koji može poprimiti
vrijednosti između 0 i 1, kao
30
posttest− predtest
g=
100 − predtest
Učinci nastave ovih četiriju profesora izraženi preko g-faktora bili su
praktički jednaki i vrlo niski (tablica 1).
Tablica 2.1: Učinci nastave četiriju američkih profesora izraženi kroz g-faktore
Profesor A B C D
g-faktor 0,27 0,27 0,26 0,23
I druga su istraživanja potvrdila da je učinak predavačke nastave,

praktički, neovisan o predavaču. Zašto je tomu tako?
Učenici i studenti su na predavačkoj nastavi većinom pasivni te se za
vrijeme same nastave rijetko događa značajno učenje. Učenje počinje tek
kad učenici pred test ili ispit krenu sami proučavati i procesirati sadržaje,
no ono je tada bitno ograničeno sposobnošću svakoga pojedinca i pomoći
koja mu je dostupna. U konačnici, učenici su u tom tipu nastave prepu-
šteni sami sebi i nije čudno da učinak takva učenja najčešće ne će biti
zadovoljavajući. Rješenje ovoga problema je učiniti učenike aktivnima na
samoj nastavi, kako bi se već tu počeo odvijati proces učenja.
Postoje učenici koji su sposobni samostalno aktivno učiti. Oni sami
sebi postavljaju pitanja, stalno testiraju svoje znanje i razumijevanje u ra-
znim kontekstima, u stanju su evaluirati vlastito razumijevanje i prepo-
znati područja u kojima je ono manjkavo. No, ti su učenici rijetki (možda
ih ima do 5% u populaciji). Takvi će učenici biti među najboljima, a vrlo
će često upravo oni postajati znanstvenici ili profesori. Profesori koji po-
tječu iz ove skupine bit će skloni pretpostaviti da su njihovi učenici ili
studenti slični njima po stilu učenja, dok će to u stvarnosti biti vrlo daleko
od istine. Većina učenika, pa i studenata, nije sposobna samostalno aktiv-
no učiti. U suštini, oni ne znaju koja pitanja da si postave i potrebno im
je značajno vođenje od nastavnika. Potrebna je, dakle, interakcija učenika
i nastavnika.
3. Primjena sustava e-učenja u nastavi Fizike

Tijekom 2017./18. školske godine, u suradnji s prof. Slavomirom
Stankovim s FPMOZ-a Mostar, proveden je projekt primjene sustava
e-učenja u nastavi Fizike. Projekt je realiziran s učenicima trećega razreda
gimnazije Katoličkoga školskoga centra „Petar Barbarić“ u Travniku, koji
su za izborni predmet odabrali Fiziku.
31
32
SUVREMENA PITANJA
Kao okruženje za realizaciju projekta upotrijebljen je sustav uprav-

ljanja učenjem Moodle koji je postavljen na serveru Fakulteta. Priprema,
planiranje i oblikovanje nastave provedeno je kroz faze ADDIE modela.
Prije same izvedbe nastave učenici su imali pripremni sat na kojem su se
upoznali s pojmom e-učenja i sustavom za upravljanje učenjem Moodle.
Nastava je ostvarena kroz pet nastavnih jedinica, a u skladu s nastav-
nim planom i programom koji predviđa jedan sat tjedno, za dovršenje je
bilo potrebno pet radnih tjedana:
1. tlak, hidrostatski tlak, zakon spojenih posuda
2. Pascalov zakon, hidraulički tlak
3. uzgon, Arhimedov zakon, atmosferski tlak
4. strujanje tekućina, Bernoullijeva jednadžba
5. test provjere učeničkih postignuća.
Prije svake lekcije učenici su mogli od kuće pogledati odgovarajući

video vezan za temu koja slijedi. Na prvoj stranici lekcija predstavljeni su
ishodi učenja, dok je na zadnjoj ponovljeno najvažnije. Lekcije su uklju-
čivale i tri pitanja konceptualnoga tipa, a nakon prijeđene teme učenici su
radili petominutni test samo-provjere naučenoga.
Za svaku nastavnu jedinicu pored Moodle-lekcija s uključenim kvi-
zom, pripremljen je i pdf-dokument s kompletnim sadržajem koji se
mogao preuzeti nakon prijeđene lekcije i tako off-line ponoviti gradivo.
Nakon završene planirane četiri nastavne jedinice učenici su odgovarali
na anketna pitanja postavljena na web-stranicu kolegija, kako bi se dobile
povratne informacije o realizaciji nastave i prijedlozi za poboljšanja.
Na kraju je urađen završni test s dvadeset pitanja, od čega četiri esej-
skoga tipa, a ostala pitanja tipa višestrukoga odabira i povezivanje parova.
Iz završnoga testa učenici su ocijenjeni za ovaj dio gradiva.
Slijedi opis oblikovanja nastavnih sadržaja u sustavu e-učenja i izvje-
štaj o dinamici rada po pojedinim fazama ADDIE modela:
3.1. Faza 1 – Analiza

Opća pitanja:
• u ovom projektu prikazane su mogućnosti primjene sustava e-učenja
u srednjoškolskom obrazovanju u okvirima predmeta Fizika – izbor-
na nastava u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ - Gimna-
zija Travnik
• nastava bi se realizirala kroz pet nastavnih jedinica u razdoblju od 13.
travnja do 11. svibnja 2018.
32
Dinamika rada:
1. analiza 26. 3. – 5. 4. 2018.
2. oblikovanje 6. 4. – 9. 4. 2018.
3. razvoj i implementacija lekcija 10. 4. – 11. 5. 2018.
Učenici:
• učenici 3. razreda gimnazije koji su odabrali Fiziku za izbornu na-
stavu
• broj učenika: 7
• učenici trebaju naučiti primjenjivati osnovne zakone mehanike fluida
i rješavati odgovarajuće primjere kroz mogućnosti primjene sustava
e-učenja
• tipovi učenja: auditivni, vizualni i komunikacijski uporabom hibridne
nastave
• za nesmetano praćenje nastave potrebno je da učenici posjeduju ak-
tivno znanje srednjoškolske matematike, dijelova fizika i mehanike;
konkretno, očekuje se da učenik bez poteškoća može rješavati jed-
nadžbe s jednom ili više nepoznanica, da poznaju osnovne matema-
tičke funkcije, da poznaju sustav SI jedinica i sl.
33
34
SUVREMENA PITANJA
Tablica 3.1: Planirani ishodi faze Analiza u ADDIE modelu učenja kroz
kategorije znanja
Naziv lekcije: Kategorija znanja – opis ishoda učenja
Činjenično znanje Razumijevanje Primjena
Tlak, hidrostatski Od učenika se oče- Objasniti ovisnost Na primjeru spoje-

tlak kuje da definira i tlaka o sili, površini, nih posuda ukazati
opiše pojmove: flui- dubini i gustoći tena hidrostatski pa-
di, tlak, hidrostatski kućine. Dati odgova- radoks.
tlak rajuće primjere. Riješiti odgovaraju-
će zadatke.
Pascalov zakon, hi- Definirati pojmove Objasniti kako te- Primijeniti naučeno
draulički tlak Pascalov zakon i hi kućina prenosi silu, na rješavanje odgo-
draulički tlak proširiti to na načelo varajućih zadataka
hidrauličkoga tijeska
i hidr. kočnica
Atmosferski tlak, Definirati što je at Usporediti djelovanje Mjerenje atmosfer-
uzgon, Arhimedov mosfera, opisati dje- atmosferskoga tlaka s skoga tlaka, ilustri-
zakon lovanje uzgona, de- hidrostatskim, obja- rati kada će tijelo
finirati Arhimedov sniti zašto nastaje tonuti, lebdjeti ili
zakon uzgon plivati
Strujanje tekućina, Definirati što je Objasniti fizikalnu Izračunati brzinu
Bernoullijeva jed- strujanje i zašto na osnovu leta ptica i protoka vode kroz
nadžba staje, opisati struj zrakoplova cijev, ilustrirati na-
nice, definirati jed- učeno primjerom
nadžbu kontinuiteta
i Bernoullijevu jedn.
Formativno vrjednovanje:
Formativno vrjednovanje predstavlja procjenu kvalitete znanja koje je
usvojeno tijekom dijela poduke. Njegov rezultat daje povratnu informaci-
ju i učeniku i učitelju o tom koji dio gradiva je dobro naučen, a na kojem
treba još raditi i koja metoda učenja/poučavanja je najefikasnija.
Tijekom učenja učenici odgovaraju na pitanja postavljena unutar lek-
cije, nakon svake lekcije rade petominutni test samoprovjere naučenoga,
a nakon prijeđene planirane četiri lekcije rješavaju test znanja kojim će se
provjeriti i ocijeniti usvojenost nastavnoga sadržaja.
34
3.2. Faza 2 – Oblikovanje
Tablica 3.2: Elementi strukture nastavnih sadržaja faze Oblikovanje ADDIE
modela
Nazivi elemenata strukture nastavnoga sadržaja u Lekciji 1: Tlak, hidrostatski tlak
- definicija i svojstva tekućina
- fluidi
- tlak i parametri o kojima ovisi, formula
- hidrostatski tlak, formula
- spojene posude – hidrostatski paradoks
Nazivi elemenata strukture nastavnoga sadržaja u Lekciji 2: Pascalov zakon, hi-
draulički tlak
- prijenos sile u tekućini
- Pascalov zakon, hidraulički tlak
- načelo rada hidrauličkoga tijeska, formula
- načelo rada hidrauličkih kočnica
Nazivi elemenata strukture nastavnoga sadržaja u Lekciji 3: Atmosferski tlak, uz-
gon
- opisati kako djeluje atmosferski tlak
- mjerenje atmosferskoga tlaka
- sila na uronjeno tijelo – uzgon
- Arhimedov zakon
- zašto tijela plivaju ili tonu?
Nazivi elemenata strukture nastavnoga sadržaja u Lekciji 4: Strujanje tekućina,
Bernoullijeva jednadžba
- definicija strujanja
- strujnice
- jednadžba kontinuiteta
- Bernoullijeva jednadžba
- fizikalna osnova leta ptica i zrakoplova
Okruženje za realizaciju nastave: MOODLE SUSTAV
Tijek nastavnih sati:

UVODNI DIO (10 min): zadobiti pozornost učenika, informirati uče-
nike o cilju i zadaćama, povezati prethodno znanje s novim – frontalni
rad, f2f nastava
SREDIŠNJI DIO (25 min): obradba nastavne jedinice putem Moodle
lekcije – individualni rad, on-line nastava u kabinetu
ZAVRŠNI DIO (10 min): povratna informacija učeniku, povezati nau-
čeno sa sljedećom lekcijom – frontalni rad, f2f nastava.
Način testiranja i ocjenjivanja znanja učenika:

- unutar lekcija pitanja, nakon prijeđene lekcije petominutni kviz
- nakon završene nastavne oblasti - test znanja
35
- nakon završene nastavne oblasti - test znanja
36
SUVREMENA PITANJA
3.3. Faza 3 - Razvoj
3.3.U Faza 3 - Razvoj
fazi razvoja preneseni su elementi strukture nastavnoga sadržaja razvijeni u
fazi oblikovanja na sustav za upravljanje učenje Moodle.
U fazi razvoja preneseni su elementi strukture nastavnoga sadržaja
U nastavku je prikazan planirani izgled izbornika nastavnih sadržaja u sustavu
razvijeni u fazi oblikovanja na sustav za upravljanje učenjem Moodle.
Moodle:
U nastavku je prikazan planirani izgled izbornika nastavnih sadržaja
u sustavu Moodle:
Lekcija 1 Lekcija 2
Izbornik: Izbornik:
Uvod Uvod
Fluidi Pascalov zakon
Tlak Hidraulički tlak
Pitanje 1 Pitanje 1
Hidrostatski tlak Načelo rada hidrauličkoga tijeska
Hidrostatski tlak – izvod Hidraulički tijesak 2
Pitanje 2 Pitanje 2
Spojene posude – hidrost. paradoks Hidraulične kočnice
Hidrostatski paradoks 2 Hidraulične kočnice 2
Pitanje 3 Pitanje 3
Ponavljanje Ponavljanje
KRAJ KRAJ
Lekcija 3 Lekcija 4
Izbornik: Izbornik:
Uvod Uvod
Atmosferski tlak Strujanje tekućine
Atmosferski tlak 2 Jednadžba kontinuiteta
Mjerenje atm. tlaka barometrom Pitanje 1
Pitanje 1 Izvod jednadžbe kontinuiteta
Sila na uronjeno tijelo – uzgon Bernoullijeva jednadžba
Izvod izraza za uzgon Pitanje 2
Pitanje 2 Krila zrakoplova i Bernoullijeva jedn.
Zašto tijela plivaju ili tonu Fizikalna osnova leta ptica
Pitanje 3 Pitanje 3
Ponavljanje Ponavljanje
KRAJ KRAJ
36
Slika 3.1: Izgled naslovnice lekcija iz mehanike fluida u sustavu MOODLE
3.4. Faza 4 – Implementacija

U fazi implementacije učenici su prelazili lekcije u skladu s planiranim
u fazi oblikovanja. Poslije svake lekcije rađeni su petominutni testovi za
samoprovjeru naučenoga.
Nakon obrađene planirane četiri lekcije kroz četiri nastavna sata uče-
nici su odgovarali na anketna pitanja postavljena na web-stranicu kolegija
kako bi se dobile povratne informacije o realizaciji nastave i prijedlozi za
poboljšanja. Učenici su prije ankete upoznati s činjenicom da je anketa
anonimna tako da mogu potpuno iskreno davati odgovore. Iako je uzorak
37
38
SUVREMENA PITANJA
malen (samo sedam učenika) i na osnovi toga mogu se izvesti određeni

zaključci:
–– učenici su gotovo jednoglasni u tom da su generalno zadovoljni
ovakvim načinom učenja, da je nastavni sadržaj u obliku Moodle
lekcija lagan za pratiti te da bi se ovakav način učenja trebao više
primjenjivati što bi doprinijelo podizanju kvalitete izvođenja na-
stave.
–– ono čime su manje zadovoljni je samo sučelje sustava Moodle, od-
nosno intuitivnost njegove uporabe, njegovim grafičkim dizajnom
i sustavom za međusobnu komunikaciju.
–– također su imali primjedbu da je vrijeme petominutnih testova za
samoprovjeru naučenoga bilo prekratko u odnosu na broj pitanja
(8 – 10 pitanja).
3.5. Faza 5 – Vrjednovanje

Učenici rado prihvaćaju ovakav način učenja kao zamjenu za klasič-
nu predavačku metodu, ali isto tako nemaju dovoljno interesa za pristup
sustavu od kuće osim kad baš moraju. Za međusobnu komunikaciju na-
pravili su svoju Facebook grupu.
Za profesora je izradba i priprema materijala i testova puno zahtjevni-
ja nego za klasičnu nastavu, sam sat je lakši za realizaciju, ali je priprema
sata daleko složenija. Pojedini nastavni sadržaji kao što je npr. izvedba
dokaza i formula u fizici korak po korak uz stalnu povratnu informaciju
od učenika, nije izvedivo preko Moodle lekcija. Općenito, mora se pojed-
nostavniti sadržaj kako bi ga učenici mogli samostalno savladati.
Na kraju svakoga sata rađene su petominutne provjere kako bi se po-
novilo gradivo i dobila povratna informacija o njegovu savladavanju. Te-
stovi su se sastojali od pitanja s višestrukim odgovorima, spajanja parova,
dopunjavanjima i sl. Po završetku testa, prikazivani su rezultati koji bi
se zajednički analizirali. Netočni odgovori su u najvećoj mjeri bili zbog
brzopletosti i nedovoljne koncentracije.
Tablica 3.3: Rezultati petominutnih provjera znanja nakon pregledanih lekcija u

fazi vrjednovanje ADDIE modela
Lekcija: Test 1 Test 2 Test 3 Test 4
Rezultati: 73% 70,2% 75% 65,2%
Na kraju je odrađen završni test od dvadeset pitanja, od čega četiri

esejskoga tipa, a ostala pitanja tipa višestrukoga odabira i povezivanje pa-
38
rova. Iz završnoga testa učenici su ocijenjeni za ovaj dio gradiva. Šest uče-
nika je dobilo ocjenu odličan (5), a jedan učenik vrlo dobar (4), a ukupan
je rezultat dobivenih točnih odgovora 94,55%. Ovo je sigurno pokazatelj
da je gradivo uspješno usvojeno te da je ovakav način podučavanja dao
iznadprosječno dobre rezultate.
4. E-učenje vs. tradicionalno učenje

Tijekom 2018./19. šk. godine, u suradnji s prof. Tomislavom Vola-
rićem s FPMOZ-a Mostar, uspoređeni su rezultati podučavanja preko
sustava e-učenja i tradicionalnom predavačkom metodom. Projekt je re-
aliziran s učenicima četvrtoga razreda gimnazije KŠC-a „Petar Barbarić“
u Travniku, koji kao izborni predmet imaju Fiziku. Učenici su podijeljeni
u dvije skupine, prva skupina pratila je nastavu tradicionalnom preda-
vačkom metodom, a druga skupina samostalno preko lekcija u Moodle
sustavu.
Sadržaj lekcija bio je identičan, a ukupno su pređene tri nastavne je-
dinice iz oblasti fizike čvrstoga stanja, a četvrta nastavna jedinica bila je
završni test.
Slika 4.1: Izgled naslovnice lekcija iz FČS u sustavu MOODLE
Učenici koji su sudjelovali u ovom projektu, odranije su upoznati s

paradigmom e-učenja i sustavom Moodle jer su u trećem razredu preko
e-učenja radili nastavu iz oblasti mehanike fluida. Nakon svake obrađene
lekcije, obje skupine pristupale su ponavljanju i utvrđivanju gradiva preko
petominutnih Moodle testova, a na kraju su također preko Moodle sustava
radili završni test.
39
40
SUVREMENA PITANJA
Tablica 4.1: Rezultati testova usporednih skupina učenika tradicionalno vs. e-učenje
Rezultati skupine
Rezultati skupine
NAZIV LEKCIJE tradicionalno
e-učenje
učenje
Kristalna struktura 100% 82,48%
Kemijske veze 100% 89,1%
Magnetska svojstva materijala 100% 84,27%
Završni test 98,43% 98,75%
Iako je uzorak malen, samo sedam učenika koji su podijeljeni u dvi-

je skupine: tri učenika – tradicionalno učenje i četiri učenika e-učenje,
mogu se izvesti određeni zaključci:
Prvo što se ističe je visok postotak točnih odgovora kod obje skupine,
međutim to je rezultat sastava učenika od kojih su pet odličnih, a dva vrlo
dobra općega uspjeha.
Dalje vidimo da su kod skupine tradicionalno učenje rezultati peto-
minutnih testova kroz sve tri lekcije 100%. Ovakav ishod je možda izne-
nađujuć jer se prilikom predavanja pazilo da se ne sugerira ili posebno ne
ističu neki dijelovi gradiva. Jednostavno, učenici kod tradicionalnoga uče-
nja bili su koncentriraniji na sadržaj i pozornije su pratili nastavu. Skupi-
na kod e-učenja je površnije i brže prelazila lekcije jer nisu imali dovoljno
samodiscipline i nisu imali direktnu komunikaciju s nastavnikom.
Rezultati na završnom testu sugeriraju da se i jedna i druga skupina
učenika kvalitetno pripremila za test i tu nema bitnijih razlika.
Nameće se zaključak da je uloga nastavnika kao prenositelja znanja
i dalje nezamjenjiva i od prioritetne važnosti. Međutim kombinirajući
tradicionalnu nastavu i e-učenje u konačnici se postižu bolji i trajniji re-
zultati.
5. Zaključak
Provedeni pilot-projekti pokazuju kako interaktivno učenje može biti
korisno u nastavi fizike. Primjenom Moodle sustava učenicima se mogu
dodatno pojasniti fizikalne pojave i na taj način fiziku kao predmet uči-
niti zanimljivijim. Interaktivne nastavne metode mogu značajno povećati
učinak nastave u odnosu na tradicionalnu predavačku nastavu. Primjena
interaktivnih metoda, kao u ovom slučaju e-učenja, zahtijeva veći anga-
žman nastavnika u pripremi nastavnoga sata nego što je slučaj kod kla-
sične predavačke nastave, ali se postižu daleko bolji rezultati u razumi-
40
jevanju temeljnih pojmova i koncepata. Posebno je to izraženo u slučaju
primjene kombinirane (hibridne) nastave u kojoj se uzima najbolje iz
svijeta e-učenja i tradicionalnoga podučavanja.
Primjena računala u nastavi ne smije više biti budućnost u obrazova-
nju, trebala bi biti sadašnjost. Svaki oblik uporabe računalne tehnologije u
procesu nastave može se nazvati e-učenje. Gotovo je svako učenje postalo
e-učenje, nezamislivo bez uporabe tehnologije, neovisno o tom upotre-
bljava li se za pripremu nastavnoga sadržaja, njegovu isporuku ili jedno-
stavno za komunikaciju sudionika u obrazovnom procesu. Zadaća učitelja
je iskoristiti sve prednosti ovoga novoga, dinamičnoga oblika učenja. Pri
tom se trebaju ispuniti kriteriji koje postavlja suvremeni učenik. Jedan od
osnovnih je dostupnost nastavnoga sadržaja bilo kad i bilo gdje i dostu-
pnost učitelja za komunikaciju s učenikom kroz razne oblike komunika-
cijskih kanala (e-mail, forum, chat, društvene mreže i sl.). Učitelj mora
posjedovati znanja i vještine potrebne za kreiranje kvalitetne i zanimljive
nastave s uspješnim rezultatima učenja.
LMS sustavi (npr. Moodle) ne mogu u cijelosti zamijeniti učitelja, ali
mogu olakšati rad učitelja i ujedno mu omogućiti više vremena potrebna
za razgovor s učenicima te češće provjere znanja koje je inače nemoguće
provoditi zbog nedostatka vremena. Posebna vrsta asinkronih sustava za
e-učenje su inteligentni tutorski sustavi koji predstavljaju okolinu za na-
predno učenje i podučavanje sa svojstvom prilagođavanja individualnim
karakteristikama učenika.
Literatura:
–– „ADDIE Model | Learning Theories.“ [Online]. Available:
http://www.learning-theories.com/addie-model.html. [Accessed:
10-Oct-2013].
–– Hake, R. R. (1998). Interactive-engagement versus traditional
methods: A six-thousand-student survey of mechanics test dana
for introductory physics courses. Am. J. Phys. 66, 64-74.
–– Halloun, I. A. & Hestenes, D. (1985). The initial knowledge
state of college physics students. Am. J. Phys. 53, 1043-1055
–– Krunoslav Lončar, E-learning sustav u nastavi fizike, diplomski
rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2012.
–– Maja Planinić, Interaktivni načini poučavanja fizike, Fizički od-
sjek, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb.
–– Meltzer, D. E. & Manivannan, K. (2002). Transforming the
lecture hall environment: The fully interactive physics lectu-
re. Am. J. Phys. 70(6), 639-653.
41
42
SUVREMENA PITANJA
–– S. Stankov, „Inteligentni tutorski sustavi – teorija i primjena“,

Radna verzija Split, 2010.
–– S. Stankov, „Oblikovanje nastave“, Radna verzija Split, 2017.
–– S. Stankov, “Okruženje e-učenja i sustava e-učenja”, Radna ver-
zija Mostar, 2017.
–– T. Volarić, „Oblikovanje modela nastavnih lekcija u inteligentnom
sustavu e-učenja“, Kvalifikacijski doktorski ispit, FER Split, 2014.
APPLICATION OF THE E-LEARNING SYSTEM IN

SECONDARY SCHOOL EDUCATION WITHIN THE
SUBJECT OF PHYSICS
Summary
In this paper, e-learning is presented as a link between the world of informa-
tion and communication technology and the world of education, with special
reference to the design and delivery of teaching content through the MOO-
DLE Learning Management System. The paper presents practically realized
projects for the application of e-learning systems in high school education
within the subject of Physics.
Following the ADDIE model phases, through the Moo-
dle lessons and tests, a complete education material was creat-
ed for one field of high school physics – Fluid Mechanics. Also,
e-learning and traditional teachings are compared through a part of a par-
ticularly complex area - Solid State Physics, for the fourth grade of high school.
Almost all learning has become e-learning that enables the availability of
teaching contents always and everywhere, and removes time and space con-
straints and makes learning more dynamic and interesting.
Key words: interactive teaching, e-learning, e-learning system, instruc-
tional design, ADDIE model, MOODLE
42
Renata Šimunović UDK 337.018.26
FPMOZ, Sveučilište u Mostaru 159.922.7:37
Pregledni članak
Primljeno: 4. listopada 2019.
Povezanost školskog uspjeha i obitelji učenika
Sažetak
Obitelj i obiteljski odgoj neophodan su uvjet razvoja djece. Uzimajući u ob-
zir suvremene uvjete življenja koje karakteriziraju brz razvoj i napredak
znanosti, tehnologije, proizvodnje, ubrzan tempo života i rada, uloga obi-
telji u odgoju djece postaje sve važnija. Neophodno je da obitelj u stopu prati
zahtjeve koje pred nju stavlja društvo i da u isto vrijeme omogući djetetu
normalnu socioemocionalnu stabilnost i nesmetan razvoj i napredovanje u
svakom pogledu.
U radu se razmatra funkcionalnost obitelji i njezin utjecaj na školski uspjeh
učenika iz predmeta Hrvatski jezik. Kako su obitelj i njezina djelatnost (obi-
teljski odgoj) neophodan uvjet razvoja djece, objašnjena je funkcionalna obi-
telj i njezine dimenzije. Razmatrani su i tipovi obitelji i njihov utjecaj na
uspjeh učenika.
U praktičnom dijelu rada sagledan je problem uloge obitelji i njezine funk-
cionalnosti kad je riječ o školskom postignuću učenika iz Hrvatskoga jezika,
koje je sagledavano kroz uspjeh na testu iz Hrvatskog jezika, zaključne ocjene
iz tog predmeta, općega uspjeha učenika na kraju prethodne školske godine.
Istraživanjem je potvrđeno da najveći uspjeh iz predmeta Hrvatski jezik po-
kazuju učenici koji potječu iz balansiranih obitelji, zatim slijede oni učenici
čije su obitelji rigidno kohezivne, i na kraju dolaze učenici čije obitelji spadaju
u prosječne.
Ključne riječi: obitelj, školski uspjeh.
43
44
SUVREMENA PITANJA
Značenje obitelji za školski uspjeh djeteta
O bitelj je danas, kao i kroz povijest, jedna od najvažnijih društvenih

skupina, koja kao predstavnik društva i njegove kulture postoji kako
bi zadovoljila bazične (osiguravanje hrane, zaštita obitelji, a na emoci-
onalnom planu – pružanje potpore, ljubavi i razumijevanja) i razvojne
potrebe (poticanje rasta i sazrijevanja) pripadnika te skupine.
U dosadašnjim teorijskim i empirijskim proučavanjima obitelji razvi-
jeni su brojni koncepti koji operacionaliziraju različite konstrukte i di-
menzije obiteljske funkcionalnosti – konstrukt kohezivnosti, razmjene
emocija među članovima obitelji, kontrola i autonomija unutar obitelji,
obiteljska koherentnost, strategije prevladavanja, odgojni stilovi roditelja,
afektivna vezanost i mnogi drugi (Mitić, 1997; Olson, 2000; Polovina
2006). Većina razvijenih koncepata svoju osnovu nalazi u sustavnu pristu-
pu u proučavanju obitelji koji pruža osnovu za sagledavanje dinamogenih
snaga unutar obiteljskoga sustava i obitelji prema okruženju. Kao mjere
obiteljskoga funkcioniranja u ovom radu uzeti su koncepti iz dva sustav-
na modela i to: cirkumpleks model bračnih i obiteljskih sustava i Dupli
ABC-X model teorije obiteljskoga stresa.
Cirkumpleks model bračnih i obiteljskih sustava, čiji je tvorac Olson,
analizira dvije osnovne dimenzije funkcionalnosti obitelji – kohezivnost
(emocionalna vezanost koju članovi obitelji imaju jedni prema drugima)
i fleksibilnost (opseg do kojega je obiteljski sustav sposoban mijenjati se i
obuhvaćati količinu promjene u vodstvu, odnosima uloga i pravilima). Za
optimalno obiteljsko funkcioniranje najpoželjnije su središnje razine ko-
hezivnosti i fleksibilnosti jer ukazuju na dobru izbalansiranost obiteljsko-
ga sustava. Također, značajno je istaknuti da je model osjetljiv na etničku,
religijsku i kulturološku raznolikost te se ističe da je prilikom procjene i
analize obiteljske funkcionalnosti značajno imati u vidu specifičnost dje-
lovanja ovih obilježja (Olson, 2000).
Dupli ABC-X model teorije obiteljskoga stresa, čiji su tvorci McCu-
bbin i Patterson (1983), operacionalizira unutarnje (redefiniranje proble-
ma unutar obitelji i pasivan odnos prema problemima) i vanjske (traženje
socijalne potpore, mobiliziranje institucionalne potpore i okretanje k re-
ligiji) strategije obiteljskoga prevladavanja problema. Značajan nalaz je
da funkcionalnost obitelji može biti promatrana i kao izvor i kao ishod
strategija obiteljskoga prevladavanja te da obitelji koje imaju balansiranu
razinu kohezivnosti i fleksibilnosti primjenjuju obje razine strategija pre-
vladavanja.
Obitelj kao sustav igra središnju ulogu u socijalizaciji, odgoju, psiho-
44
Renata Šimunović 45
POVEZANOST ŠKOLSKOG USPJEHA I OBITELJI UČENIKA
loškom i biološkom održavanju članova obitelji, što podrazumijeva tri
vrste zadataka koje obitelj treba ispuniti:
a) bazične zadatke koji se odnose na osiguravanje prehrane i zaštite čla-
nova obitelji i bazične potrebe na emocionalnom planu kroz pružanje
potpore, ljubavi i razumijevanja za sve članove
b) razvojni zadatci se odnose na poticanje rasta i sazrijevanja članova
obitelji i to davanjem potpore kroz sve faze individualnoga i obitelj-
skoga životnoga ciklusa
c) zadatci koji se odnose na prilagođavanje i reagiranje obitelji u situaci-
jama kada se pojave neočekivani događaji: bolest, smrt i rastava.
Obitelj bi trebala amortizirati poremećaje u ekonomskim i društve-
nim zbivanjima i da i dalje pruža potporu za što je moguće bezbolniji rast
i razvoj svojih članova (Goldner Vukov, M. 1988).
Ove zadatke obitelj treba realizirati u okviru životnoga ciklusa koji
podrazumijeva različite zadatke unutar određenih faza rasta i razvoja
obitelji. Životni ciklus obitelji predstavlja prirodni evolucijski proces koji
pokreće obitelj put rasta razvoja, sazrijevanja i promjene. U svom evo-
lutivnom razvoju obitelj tranzitira kroz različite faze životnoga ciklusa i
susreće se s brojnim zadatcima koje treba svladati.
Brojna su istraživanja pokazala da su sociodemografske karakteri-
stike obitelji, poput socioekonomskoga statusa (SES), strukture obite-
lji, rastave, karakteristika majke, veličine obitelji i karakteristika susjed-
stva, povezane s akademskim postignućem učenika (Čudina-Obradović
i Obradović, 1995; Rečić, 2003; White, 1982). Najuvjerljivije rezultate
dala su ispitivanja odnosa između socioekonomskoga statusa obitelji i
učeničkoga postignuća u školi (Sirin, 2005; White, 1982). Kao indika-
tori SES-a upotrijebljene su različite varijable: visina prihoda, zanimanje
i zaposlenost roditelja, razina obrazovanja roditelja, uvjeti stanovanja i
slično. Ove različite varijable pokazale su i različite korelacijske odno-
se s mjerama školskoga postignuća koji dodatno variraju s obzirom na
dob učenika, mjeru učeničkoga postignuća (test znanja iz pojedinoga
predmeta, prosječna ocjena, mjera inteligencije) i slično. White (1982)
zaključuje da je SES, definiran tradicionalnim mjerama (visina prihoda,
razina obrazovanja te radni status nositelja kućanstva) pozitivno, ali slabo
povezan (r=0,22) s mjerama akademskoga postignuća, dok su karakteri-
stike obitelji poput obiteljske klime, pokazale čvrstu povezanost sa škol-
skim uspjehom. Međutim, roditeljski stavovi o obrazovanju, roditeljska
očekivanja, kulturne i intelektualne aktivnosti obitelji, pomoću kojih se
često definirala obiteljska klima, ponekad su se netočno uzimale kao mje-
re SES obitelji. Kasnija istraživanja (Darling i Steinberg, 1993) razlikuju
45
46
SUVREMENA PITANJA
roditeljske stavove, vrijednosti, očekivanja i procesne obiteljske varijable

(roditeljski postupci, odgojni stil, obiteljska interakcija) koji rezultiraju
obiteljskim odnosima ili obiteljskom klimom. Recentnija istraživanja su-
geriraju da su se prosječni koeficijenti korelacija između SES-a i škol-
skoga postignuća snizili u odnosu na vrijeme kada je objavljen Whiteov
pregledni rad (Sirin, 2005).
Zanimljivo je istraživanje N. Polovina, koja razmatra obiteljske pro-
cese u kontekstu ekonomske krize. Rezultati ovoga ispitivanja pokazuju
da su siromaštvo i obiteljsko funkcioniranje nerazdvojno povezani. Na
temelju rezultata istraživanja dobivenih na uzorku od četrdeset i pet kli-
jenata, ističe se negativan utjecaj kriznih situacija u društvu na indivi-
dualno funkcioniranje članova obitelji. Naime, ispitanici su smatrali da
se svakodnevne životne situacije negativno ili vrlo negativno odražavaju
prije svega: na njihovo psihičko stanje i raspoloženje (77%), na domenu
fizičkoga zdravlja (55%), na ponašanje u partnerstvu (45%), a u skupini
mladih u domeni odnosa prema radu tj. teškoće učenja (Polovina,1999,
63).
Obimno istraživanje u vezi s funkcionalnom uspješnosti obitelji i
školskim postignućem proveo je Đerđi Erdeš-Kavečan u svojoj doktor-
skoj disertaciji: „Obiteljski odnosi i činitelji uspješnog školskog funkico-
nisanja učenika u srednjim školama“ (Erdeš-Kavečan, doktorska diserta-
cija, 2011). Radi utvrđivanja strukture relacija između dva seta varijabla
(obiteljsko funkcioniranje i školsko funkcioniranje), u svom istraživanju
primijenio je kanoničku korelacijsku i kanoničku analizu kovarijance.
Dobiveni rezultati pokazali su da postoji značajna povezanost između
velikoga broja varijabla iz seta obiteljskoga funkcioniranja i varijabla iz
seta školskoga funkcioniranja djece (Dai, Moon i Feldhusen, 1998). Nai-
me, kada je u obitelji „topla“ atmosfera, (kada prvenstveno otac, a potom i
majka brižno postupaju s djetetom, kada je razina obiteljske kohezivnosti
visoka i kvalitetna suradnja među roditeljima, tada djeca osjećaju veće
životno zadovoljstvo, imaju višu akademsku samoefikasnost, postižu bolje
rezultate u školi, manje iskazuju anksioznost, a ujedno su i manje skloni
rizičnim ponašanjima (Bandura, 1993).
Također je istraživanjem utvrđeno da veći broj nepovoljnih životnih
događaja (stresne situacije) s kojima se obitelj suočava pridonosi manjem
zadovoljstvu života kod adolescenata, manjoj samoefikasnosti u akadem-
skoj sferi, lošijem akademskom postignuću, većem prisustvu manifestne i
ispitne anksioznosti i većoj sklonosti k rizičnim oblicima ponašanja. Tim
je potvrđena i glavna hipoteza ovoga istraživanja da djeca koja sveukupno
obiteljsko funkcioniranje percipiraju kao bolje, uspješnije realiziraju svoje
46
obveze u školskom okruženju, a samim tim i pokazuju bolje rezultate u
učenju.
Ako se u obitelji njeguje pozitivan stav prema poštovanju prava dje-
teta, to će zadovoljiti njegovu potrebu za samopoštovanjem. Pretjerani
zahtjevi, često opominjanje, kritika i predbacivanje, sputava potrebu za
samopoštovanjem.
Mnoge studije su ukazale na značenje obitelji kao modela za pona-
šanje s pojedincima i izvan obiteljskoga okruženja i ispostavilo se da ako
djeca percipiraju odnose u okviru obitelji kao adekvatne, njihova percep-
cija odnosa s prijateljima (vršnjacima) će također biti pozitivnija.
Podatci većega broja istraživanja ukazuju na činjenicu kako je dimen-
zija adaptabilnosti povezana sa svim dimenzijama samoefikasnosti, ali da
je adaptabilnost prediktor samo jedne od tri dimenzije i to emocional-
ne samoefikasnosti djeteta. To svakako govori o tom da ako su uloge i
pravila u obitelji pravilno postavljena, ako je stil pregovaranja u obitelji
jasno definiran, a disciplina dosljedno provođena i ako su članovi obitelji
i sami spremni prilagođavati se na razvojne promjene svojih potomaka,
problemi mlade osobe, koji i jesu najčešće emocionalne prirode, će se sva-
kako lakše prebroditi. Na temelju već realiziranih istraživanja iz područja
emocionalne kompetencije i samoefikasnosti, koja tvrde da reakcije rodi-
telja na emocionalno izražavanje djece doprinose formiranju strategija za
upravljanje specifičnim emocijama kod djece, kao i razvoju emocionalnih
vještina (Eisenberg et al., 1998), pretpostavlja se da uspješno rješavanje
emocionalnih problema uz pomoć obitelji dovodi i do pozitivnije evalu-
acije, kada je uspješnost suočavanja s negativnim emocijama u pitanju.
Da su emocionalna kompetentnost i emocionalna inteligencija značajni
za akademski i profesionalni razvoj kod mladih ne dovodi se u pitanje,
ali i da doprinose uspješnijoj evaluaciji sebe i uspostavljanja adekvatnih
međuljudskih odnosa u društvu.
Kako dalje analize rezultata mnogih istraživanja pokazuju, model
regresijske analize, koji kao prediktori uključuje dimenzije obiteljskoga
funkcioniranja, pokazao se značajnim kada je kao kriterij uvrštena anksi-
oznost djeteta, ali samo za dvije dimenzije: za ispitnu i manifestnu ank-
sioznost. Ipak, ispitnu i manifestnu anksioznost nije moguće predvidjeti
istim varijablama. Utvrđeno je da manja fleksibilnost i poteškoće u prila-
gođavanju na razvojne i nerazvojne promjene unutar obitelji predviđaju
veću ispitnu anksioznost kod djece, što opet rezultira slabijim uspjehom
na testovima znanja. Ovo korelira s hipotezom iz ovoga rada da će djeca
iz funkcionalno uspješnijih obitelj biti uspješnija prilikom rješavanja testa
iz Hrvatskoga jezika.
47
48
SUVREMENA PITANJA
Interesantno je istaknuti da je Erdeš-Kavečan regresijskom analizom

došao do podataka koji govore o tom da je od svih promatranih varija-
bla obiteljskoga funkcioniranja, jedino varijabla roditeljski savez značajan
prediktor globalnoga zadovoljstva životom kod mladih. Očigledno je da
je djeci od svih obiteljskih relacija ipak najvažnija kvalitetna suradnja ro-
ditelja, kako bi se osjećali zadovoljno. U prilog ovom nalazu navodimo
i istraživanje Cummings i Davies, (1994), u kojem se navodi da brač-
ni konflikt može narušiti emocionalnu sigurnost djece (Erel i Burman,
1995) i da je bračno neprijateljstvo neizravno povezano s problemima
prilagođavanja djece preko teškoća u odnosima roditelj – dijete.
U svim dosadašnjim istraživanjima, ma s kojega aspekta da su ona
provođena, funkcionalnost obitelji je uvjetovala određena ponašanja dje-
ce. Odnosi među roditeljima uvjetovani su i uspjehom djece, kako u ži-
votu uopće tako i u školskim postignućima. Međutim, ranija istraživanja
bila su orijentirana na izučavanje povezanosti socioekonomskoga statusa
obitelji, njezine strukture (potpunosti ili nepotpunosti), brojnosti članova
obitelji te obrazovne razine roditelja i školskoga postignuća učenika. U
školskoj praksi može se zapaziti da u znatnom broju slučajeva te obitelj-
ske varijable nisu presudne za razinu školskoga postignuća učenika, što je
i u najnovijim radovima (Pašalić-Kreso, 2004; Ilić, 2010) prihvaćeno. U
tim radovima apostrofirana je ukupna obiteljska funkcionalnost u odra-
stanju i odgajanju djece pa i u njihovim školskim postignućima.
Metodologija istraživanja
Cilj istraživanja je ustanoviti postoji li statistički značajna povezanost
između funkcionalnosti obitelji i postignuća učenika u uspjehu iz Hrvat-
skoga jezika te iznalaženje najboljega rješenja za unaprjeđivanje surad-
nje obitelji i škole, ili zasnivanje prijedloga za poboljšanje spomenutoga
odnosa. Na osnovi dobivenih pokazatelja potrebno je ukazati na modele
preventivnoga djelovanja različitih agensa socijalizacije s djecom koja do-
laze iz disfunkcionalnih obitelji.
Zadatak istraživanja je utvrditi postoji li statistički značajna poveza-
nost između funkcionalne uspješnosti obitelji i uspjeha učenika na testu
iz Hrvatskoga jezika i zaključne ocjene iz toga predmeta na kraju pret-
hodne školske godine.
Kako bi se cilj i zadatak istraživanja ispunili, konstruirana je sljedeća
istraživačka hipoteza:
H – pretpostavlja se da postoji statistički značajna povezanost između
48
funkcionalne uspješnosti obitelji i uspjeha na testu iz Hrvatskoga jezika, kao i
zaključne ocjene iz toga predmeta na kraju prethodne školske godine.
Mjerni instrumenti su bili test znanja iz Hrvatskoga jezika i anket-
ni upitnik sa skalerom za određivanje funkcionalnosti obitelji Skala za
procjenu obiteljske adaptabilnosti i kohezivnosti / FACES III (Olson et
al.,1985).
Test znanja iz Hrvatskoga jezika sastoji se od sedam pitanja (grama-
tika hrvatskoga jezika).
Podatci u ovom istraživanju obrađeni su uz pomoć programskoga pa-
keta „Statistica for Windows“, kao i paketa „SPSS for Windows 17.1“.
Populaciju sačinjavaju učenici četvrtih razreda Hercegovačko-nere-
tvanske županije – 1 480 učenika u 76 odjela.
Uzorak ispitanika je slučajan odabir 120 učenika četvrtih razreda
osnovnih škola u Mostaru koje nastavu izvode po hrvatskom Nastavnom
planu i programu, što čini oko 8% ukupne populacije. Podatci su uzeti iz
Zavoda za školstvo u Mostaru. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine
(tablica 1), u jednoj skupini su djeca s općim uspjehom dovoljan i dobar,
a u drugoj djeca s općim uspjehom vrlo dobar i odličan. U okviru uzorka
nisu podjednako zastupljena oba spola, jer je podjela vršena prema uspje-
hu učenika.
Rezultati istraživanja
Tablica 1: Struktura uzorka po eksperimentalnim skupinama
Dovoljni i dobri Vrlo dobri i odlični Ukupno
Broj učenika 12 108 120
Struktura uzorka po eksperimentalnim grupama
140
120
100
80
60
40
20
0
Dovoljni i dobri Vrlo dobri i odlični Ukupno
Grafikon 1
49
50
SUVREMENA PITANJA
Tablica 2: Ispitanici i tip obitelji

Tip obitelji N Postotci
balansirane 36 30%
rigidno kohezivne 81 67%
prosječne 2 2%
fleksibilno nebalansirane 1 1%
Ukupno 120 100%
Grafikon 2: Ispitanici i tip obitelji
Primjećuje se kako niti jedan ispitanik od 120 ispitanih ne pripada

kaotično razdvojenim i neuravnoteženim obiteljima. Ostala četiri tipa su
zastupljena.
Istraživanjem je utvrđeno kako postoji linearna povezanost uspjeha
na testu iz Hrvatskoga jezika i skale kaotičnosti, što je vidljivo iz tablice 3.
Tablica 3: Povezanost uspjeha na testu iz Hrvatskoga jezika i skale kaotičnosti
Std. de- Koeficijent
AS N Značajnost
vijacija korelacije
Uspjeh na testu iz
28,62 4,651 100
Hrvatskoga jezika
Skala -0,240 0,016
19,64 4,514 100
kaotičnosti
Dobivena korelacija značajna je na razini značajnosti 0,05. Koeficijent

linearne korelacije je negativan i iznosi -0,240, što govori da što je obitelj
manje kaotična, učenik pokazuje bolje rezultate na testu iz Hrvatskoga
jezika.
Iz ovih rezultata je vidljivo da je hipoteza H potvrđena – postoji sta-
tistički značajna povezanost između funkcionalne uspješnosti obitelji i učeni-
kova postignuća iz hrvatskoga jezika.
50
Zaključak
Skladna obitelj i dobri odnosi među roditeljima uvjetuju i bolji uspjeh
djece, kako u životu uopće, tako i u školskim postignućima. Ovim istra-
živanjem dokazano je da funkcionalna i adaptabilna obitelj pruža bolju
potporu učeniku, koji se lakše socijalizira jer ima viša moralna načela,
koji lakše prihvaća kritiku, situaciju ocjenjivanja i neuspjeha i predstavlja
motiv i pomoć za prevladavanje problema i postizanje uspjeha. S druge
strane, učenici koji svoju obitelj ocjenjuju manje funkcionalnom, nemaju
razvijene moralne standarde i pokazuju manji školski uspjeh od vršnjaka
koji imaju bolju obiteljsku potporu.
Istraživanje koje potvrđuje da uspjeh u školi uvelike ovisi o stupnju
funkcionalnosti obitelji, trebalo bi dopuniti nekom vrstom kućnoga na-
stavnoga plana i programa koji potiče pozitivne strane obiteljskoga ži-
vota, koje pogoduju uspjehu djeteta u učenju. Mnoge studije su posebno
pozitivno povezale određene obiteljske prakse s učenjem djeteta.
Kad dijete dođe u školu pripremljeno – sa stavovima, navikama i spo-
sobnostima, da uzme najveću korist od nastavnikovih predavanja, nastav-
nikova efikasnost je pojačana. Budući da znamo kako djeca najbolje uče
kad njihovo kućno okruženje uključuje gore specificirane uzorke obitelj-
skoga života, proizlazi da je zadatak škole, između ostaloga, roditeljima
pomoći u osiguravanju pozitivnoga kućnoga plana i programa. Ohrabru-
juća je činjenica da su obiteljske prakse uključene u kućni plan i program,
moguće u skoro svim kućama, bez obzira na razinu obrazovanja ili druš-
tveno-ekonomski status roditelja.
Svaki roditelj bi trebao biti svjestan odgovornosti koju ima kad je u pi-
tanju uspjeh djeteta u školi. Oni čija je obiteljska stvarnost destimulativna
za učenje, trebali bi uložiti mnogo truda kako bi poništili i minimizirali
loše utjecaje. Jedan od načina učinkovita rješavanja problema je tješnja
suradnja roditelja i škole.
Oduvijek se znalo da djeca koja dolaze iz toploga doma imaju veće
šanse za uspjeh u školi, među vršnjacima i u životu. Suvremena pedago-
gija raščlanila je funkcioniranje obitelji na sastavke i analizira koji faktor
obiteljskih odnosa utječe na koji dio života njezina člana.
Ovo istraživanje je pokazalo da funkcionalnost obitelji ima izravan
utjecaj na školski uspjeh, ali i na ostale razine razvijenosti djeteta.
Literatura:
–– Bandura, A. (1993). Perceived self-efficacy in cognitive development
and functioning. Educational Psychologist, 28, 117–148.
51
52
SUVREMENA PITANJA
–– Cummings, E. M., & Davies, P. T. (1994). Children and ma-

rital conflict: The impact of family dispute and resolution. New
York: Guilford Press.
–– Čudina Obradović, M & Obradović, J. (1995): Utjecaj
bračnog emocionalnog sklada roditelja na školski uspjeh i pona-
šanje djece, Društvena istraživanja, Zagreb
–– Dai, D. Y., Moon, S. M. & Feldhusen, J. F. (1998). Achievement
motivation and gifted students: A social cognitive perspective.
Educational Psychologist, 33, 45–63.
–– Darling, N. & Steinberg, L. (1993). Parenting style as context: An
integrative model. Psihological Bulletin 113(3).
–– Eisenberg, N., Cumberland, A. & Spinrad, T. L. (1998). Pa-
rental socialization of emotion. Psychological Inquiry, 9, 241–273.
–– Erdeš-Kavečan, Đ. (2011): Obiteljski odnosi i činitelji uspješnog
školskog funkiconisanja učenika u srednjim školama. Doktorska di-
sertacija ACIMSI, Novi Sad
–– Erel, O. & Burman, B. (1995): Interrelatedness of marital relati-
ons and parent-child relations: A meta-analytic review, Psihological
Bulletin 118.
–– Goldner-Vukov, M. (1988) Obitelj u krizi. Beograd, Zagreb: Me-
dicinska knjiga.
–– Ilić, M. (2010.): Porodična pedagogija, Filozofski fakultet Univer-
ziteta u Banjoj Luci, Nastavnički fakultet Univerziteta Džemal
Bijedić u Mostaru
–– McCubbin, H. I. & Patterson, J. M. (1983). The Family Stress
Process: The Double ABCX Model of adjustment and adaptation.
Marriage & Family Review, 6(1-2).
–– Mitić, M. (1997): Porodica i stres, Beograd: Institut za psi-
hologiju.
–– Olson, D. H. (2000): Circumplex model of marital and family
systems, Journal of Family Therapy, 22, 144-167.
–– Pašalić Kreso, A. (2004.): Koordinate obiteljskog odgoja, Jež, Sa-
rajevo
–– Pedagoška enciklopedija 1, Beograd, 1989.
–– Polovina, N. (1999): „Porodični procesi u kontekstu ekonomske
krize“, Socijalna misao, 1–2, 57–69.
–– Polovina, N. (2006): „Osećajno vezivanje i funkcionisanje u obi-
teljskom sistemu“, Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja,
god. 38, br. 1 (78-100). Beograd: Institut za pedagoška istraživanja.
–– Rečić, M. (2003): Obitelj i školski uspjeh učenika, Tempo, Đakovo.
52
–– Sirin, S. R. (2005): Socioeconomic Status and Academic Achievement:
A Meta- Analytic Review of Research 1990-2000. Review of Educi-
onal Research, 75(3).
–– White, K. R. (1982). The relation between socioeconomic status and
academic achievement. Psychological Bulletin, 91 (3), 461-481.
INTERRELATEDNESS OF THE ACADEMIC

ACHIEVEMENT AND THE FAMILY OF A STUDENT
Summary
Family and family upbringing are an indispensible condition for the deve-
lopment of children. Taking into consideration the contemporary conditions of
living characterized by a fast development and progress of science, technology,
production, the accelerated pace of life and work, the role of family in the
upbringing of children is becoming more and more important. It is necessary
for family to follow closely the demands made on it by the society, and at the
same time to make possible for the child a normal socio-economic stability and
free development and progress in every respect.
The Paper considers the functionality of family and its effect on the academic
achievement of the student in the Croatian Language. Since family and its
activity (family education) are an indispensable condition for the develop-
ment of children, we have explained a functional family and its dimensions.
Family types and their effect on the achievement of the student are also con-
sidered.
In the practical part of the Paper we have analyzed the problem of the role of
family and its functionality when it comes to the academic achievement of the
student in the Croatian Language, which was assessed through the success in a
test in the Croatian Language, the final grade in this subject, and the overall
achievement of the student at the end of the previous academic year.
The research has confirmed that the best achievement in the Croatian Langu-
age was scored by the students coming from balanced families, followed by the
students whose families are rigidly cohesive, while the students from average
families come at the end.
Key words: family, academic achievement.
53
Karolina TADIĆ-LESKO UDK 364-54-053.2-058.862
Ustanova „Centar za socijalni rad (497.6 HNŽ)
Grada Mostara“ Pregledni članak
Janja MILINKOVIĆ Primljeno: 12. studenoga 2019.
Ministarstvo zdravstva, rada i
socijalne skrbi HNŽ
Transformacija i deinstitucionalizacija domova za

djecu bez roditeljske skrbi u
Hercegovačko-neretvanskoj županiji
Sažetak
U ovom radu predstavit će se plan i tijek procesa deinstitucionalizacije i tran-
sformacije domova za djecu bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi u HNŽ-u.
Oba procesa, deinstitucionalizacija i transformacija nastoje postići promjene
koje podrazumijevaju osnaživanje djece bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi,
obitelji s djecom u riziku od razdvajanja te pružanje potpore biološkim rodi-
teljima u razvoju roditeljskih vještina, kao i osiguranje boljih uvjeta za život
u obiteljskom okruženju u kojem se stvaraju socijalni, obrazovni, odgojni i
drugi uvjeti za dijete. U sustavu socijalne skrbi Hercegovačko-neretvanske
županije „Plan transformacije“ obuhvatio je pripremu i izradbu Zakona o
izmjenama i dopunama zakona o socijalnoj skrbi s ciljem uspostavljanja so-
cijalnih usluga koje nisu predviđene postojećim propisima. Proces deinstituci-
onalizacije i transformacije već se u okviru predviđenih aktivnosti usmjerio
na procjenu potreba, resursa i postojećih socijalnih usluga u postojećem sustavu
socijalne skrbi, a potom će se usmjeriti na razvoj novih socijalnih usluga u
lokalnoj zajednici, prvenstveno utemeljenjem udomiteljstva, dnevnih i po-
ludnevnih centara za djecu s invaliditetom i djecu u riziku od razdvajanja
od obitelji. Na županijskoj razini, također se planira utemeljenje preventiv-
nih servisa koji će obuhvatiti zaštitu malodobnih trudnica i majki s djecom
do šest mjeseci života, djecu zatečenu u skitnji i prosjačenju, djecu kojoj su
izrečene odgojne preporuke i djecu s poremećajima u ponašanju. Osiguranjem
navedenih socijalnih usluga, sadašnji sustav socijalne skrbi dobit će postupno
transformiran oblik socijalne skrbi u skladu s EU standardima i najboljem
interesu djeteta.
Ključne riječi: Deinstitucionalizacija, transformacija, djeca bez (odgovara-
juće) roditeljske skrbi, udomiteljstvo, socijalne usluge.
54
Karolina Tadić-Lesko − Janja Milinković
Transformacija i deinstitucionalizacija domova
za djecu bez roditeljske skrbi u 55
Uvod
D einstitucionalizacija i transformacija domova za djecu bez (odgo-

varajuće) roditeljske skrbi su procesi promjena koji stvaraju bolje
uvjete za zdrav rast i razvoj djece. Tijek ovih inovativnih procesa u Her-
cegovačko-neretvanskoj županiji podrazumijevat će osnaživanje biološ-
kih obitelji u riziku od razdvajanja, pružanjem stručne potpore, razvoju
roditeljskih kompetencija i vještina i omogućavanju boljih uvjeta života
djece kako u biološkoj obitelj, tako i u udomiteljskoj obitelji. Dokument
„Strategija deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne za-
štite u F BiH (2014.-2020.)“ stavio je naglasak na potrebu za sustavnim
promjenama u području tradicionalnoga načina institucionalne skrbi o
korisniku i „predstavlja opredjeljenje Vlade Federacije BiH da nastavi sa
svojim javnim angažiranjem na postizanju deinstitucionalizacije i osigu-
ranja usluga podrške u zajednici, čime nastoji implementirati međuna-
rodno utemeljeno pravo prema kojem svaka osoba ima pravo na život u
zajednici na istom temelju kao i druge osobe“ (Federalno ministarstvo
rada i socijalne politike, 2013). Transformacija dječjih domova u Herce-
govačko-neretvanskoj županiji trebala bi ponuditi niz servisa kroz pruža-
nje (novih) socijalnih usluga djeci bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi i
djeci i njihovim roditeljima koji se nađu u riziku od razdvajanja. Također,
transformacija će obuhvaćati razvoj udomiteljstva1, kao boljega oblika
zbrinjavanja djece bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi u odnosu na smje-
štaj u ustanove socijalne skrbi.
1. Dječji dom „Mostar“ na putu deinstitucionalizacije

Pojam deinstitucionalizacija različito se definira, a u ovom radu raz-
matra se onako kako ga je 2010. godine definirao UNICEF – tako de-
institucionalizacija predstavlja „potpuni proces planske preobrazbe, uz
smanjivanje i/ili zatvaranje rezidencijalnih ustanova i uz istovremenu us-
postavu raznih drugih usluga za skrb o djeci uređenih prema standardima
utemeljenima na pravima i usmjerenima na rezultate.” Dakle, deinsti-
tucionalizacija ne podrazumijeva zatvaranje institucija, prelazak djece iz
jedne u drugu instituciju, nego predstavlja „promjenu obrazaca i drugačije
stavove utemeljene na pravima djeteta i kvalitete skrbi, jer to je proces koji
1
Udomiteljstvo je oblik zbrinjavanja djece i odraslih osoba izvan vlastite obitelji ko-
jim se osigurava smještaj i briga, odnosno život u obiteljskom okruženju (Zakon o
udomiteljstvu F BiH, čl. 2.).
55
56
SUVREMENA PITANJA
zahtjeva sveobuhvatnu transformaciju sustava zaštite djece koja započinje

jačanjem različitih vrsta podrške obiteljima i roditeljima, te izdvajanjem
djeteta iz obitelji kao krajnje mjere“ (prema: Eurochild, Hope and Ho-
mes, 2013). Deinstitucionalizacija kao politika reforme ima za cilj isko-
ristiti različite raspoložive resurse kako bi iznjedrila nove modele skrbi
kroz pružanje boljih socijalnih usluga u okviru transformacije domova za
djecu. Ritam promjena koje donosi deinstitucionalizacija nije ujednačen,
budući da će se promjene događati na osobnom planu pojedinaca, kolek-
tivnom planu skupine te na svim razinama unutar institucije, zajednice i
županije. U okviru procesa deinstitucionalizacije i transformacije u susta-
vu socijalne skrbi, kreiran je „Plan transformacije za Dječji dom ‘Mostar’
za razdoblje 2016. – 2020.“ Zadatci radne skupine za izradbu i provedbu
Plana obuhvaćali su planiranje i praćenje aktivnosti s ciljem izmjene za-
kona zbog uspostavljanja novih usluga koje nisu predviđene postojećim
propisima, kao i izradbu Akcijskoga plana transformacije dječjih domova
u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
2. Ciljevi transformacije dječjih domova

Transformacija domova za djecu ima za cilj stvoriti sveobuhvatan
i integriran pristup s prevencijom kao važnom komponentom, koja se
promiče putem usluga i služba potpore u zajednici. Željeni tijek procesa
transformacije treba profesionalno vodstvo, stručnjake, čvrstu suradnju te
plan i program, budući da je „Transformacija (domova) proces koji se od-
vija paralelno s procesom deinstitucionalizacije, u kojem domovi pružaju
upravo one izvaninstitucionalne socijalne usluge koje su u skladu s potre-
bama korisnika u zajednici, te postaju ‘domovi transformirani u pružate-
lje usluga u zajednici u svim županijama sukladno potrebama korisnika“
(prema: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH, 2010). Kvalitetno
promicanje aktivnosti unutar ovoga kompleksnoga procesa u prvom redu
podrazumijevaju identifikaciju lokalnih resursa, kako bi se utvrdili po-
stojeći kapaciteti stručnjaka, proveli potrebni programi osposobljavanja, a
usporedo prilagodila postojeća infrastruktura, koja podrazumijeva preu-
ređenje prostora i nabavku nove didaktičke i druge opreme potrebne za
nove servise. Zbog potrebe uvida u postojeće usluge socijalne skrbi i broj
djece te broja obitelji u potrebi (tko, koliko i kojim uslugama se koristi),
provedeno je mapiranje usluga i broja korisnika koje je podrazumijevalo
dobivanje uvida u razvijenost, rasprostranjenost i održivost usluga te broj
korisnika u potrebi. Prikupljeni podatci su omogućili izradbu budućih
56
analiza i ponudili smjernice za njihovo unaprjeđenje. Cilj supervizije
(koju su provodili angažirani stručnjaci2 izravno involvirani u rad s ko-
risnicima) bio je informiranje i motiviranje za odgovorno uključivanje u
proces transformacije i deinstitucionalizacije domova za djecu i mlade
bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi.
Procjena aktualnoga statusa djece pružila je uvid u trenutno stanje
djece i mladih smještenih u Dječjem domu „Mostar“ i omogućila izradbu
individualnih planova promjene za svako dijete.
3. Stupovi transformacije – Udomiteljstvo i servisi potpore

u zajednici
Proces transformacije u okviru predviđenih servisa potpore u zajed-
nici stavlja naglasak na promociju i razvoj udomiteljstva3, a županije u
F BiH ga promoviraju i razvijaju sukladno Zakonu o udomiteljstvu u F
BiH, dok se edukacije potencijalnih udomitelja provode sukladno pro-
gramu edukacije za udomitelje djece. Zakon o udomiteljstvu u F BiH, čl.
2. stavak e., (2017) definira udomiteljstvo kao „oblik zaštite izvan vlastite
obitelji kojim se djetetu ili odrasloj osobi osigurava odgovarajući obitelj-
ski smještaj i zaštita u udomiteljskoj obitelji“4. Ovaj oblik zbrinjavanja
djece proizvod je modernoga sustava socijalne skrbi koji ne promatra
djecu isključivo kao vlasništvo njihovih roditelja, nego poduzima odgo-
varajuće mjere i odgovarajuće postupke kako ne bi došlo do izdvajanja
djece iz bioloških obitelji, ili, pak, djeluje aktivno na povratku djeteta u
biološku obitelj. Dakle, napredan sustav socijalne skrbi promatra dijete
kao osobu koja ima svoja prava zagarantirana prvenstveno Konvencijom
o pravima djeteta (1989), a to je pravo na odrastanje u obitelji. Ako nije
moguće da dijete odrasta u biološkoj obitelji, može odrastati u odgovara-
jućoj udomiteljskoj obitelj. Dijete će, ako je to u mogućnosti i sukladno
njegovoj uzrasnoj dobi, jednako participirati u postupku udomljavanja i,
ako je to u njegovu interesu, održavati redovite osobne odnose i nepo-
sredne kontakte s članovima biološke obitelji.
2
Vid više: Centar „Izvor“ Selce, Republika Hrvatska.
3
Udomiteljstvo je proces koji obuhvaća i podrazumijeva promjene života pojedinca,
djeteta, udomiteljske obitelji te njihove uže i šire socijalne mreže.
4
Službene novine F BiH, br. 19/17.
57
58
SUVREMENA PITANJA
3.1. Prikaz planiranih servisa podrške transformaciji domova

Usporedo s promoviranjem i razvojem udomiteljstva u Hercegovač-
ko-neretvanskoj županiji, predviđeno je organizirati servise potpore, koji
podrazumijevaju nove vrste i oblike socijalnih usluga u zajednici.
3.1.1. Odgojni centar HNŽ5

Planom transformacije namjerava se oformiti Odgojni centar. Svrha
Odgojnoga centra je pružiti usluge opservacije i dijagnostike maloljet-
nika u riziku od činjenja kaznenih dijela. Tretmani bi se provodili kroz
skupni i individualni rad. Servis planira pružati odgojno-obrazovne i sa-
vjetovališne usluge, kao i provedbu odgojnih preporuka i odgojnih mjera6.
U tom smjeru već su učinjeni i određeni pomaci, s obzirom na to da je
30. 10. 2019. godine, Skupština Hercegovačko–neretvanske županije na
3. sjednici, usvojila Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
socijalnoj skrbi kojim su njegove odredbe usklađene s relevantnim žu-
panijskim i federalnim zakonima, poglavito u dijelu osnutka županijske
ustanove – odgojnoga centra u kojem će se vršiti dijagnostika i opserva-
cija maloljetnih počinitelja kaznenih djela i u kojem bi se osigurao nji-
hov prihvat i privremeni smještaj tijekom pripremnoga postupka (prema:
Vlada HNŽ, 2019). Dakle, Odgojni centar bi predstavljao posebnu jedi-
nicu, koja bi pored navedenoga imala i preventivnu ulogu, s obzirom na
to da bi svrsishodno sprječavala rizike koji dovode do razdvajanja obitelji.
3.1.2. Prihvatna stanica

Prihvatna stanica je servis koji bi pružao usluge dvadeset i četiri sata
dnevno. Iako prihvaća i kratkotrajno zbrinjava djecu i mlade koja se nađu
u skitnji, bjekstvu od kuće i prosjačenju na teritoriju Hercegovačko-ne-
retvanske županije. Ova usluga ima i preventivan karakter, to je žurno
zbrinjavanje i poduzimanje daljnjih mjera socijalne skrbi, ovisno o struč-
noj procjeni. Usluga predviđa prihvat maloljetnika od tri do osamnaest
godina života. A nakon prihvata, djeci bi se pružila mogućnost kratko-
trajnoga zbrinjavanja, zdravstvena zaštita, psiho-socijalna i druga stručna
pomoć uz stalan nadzor, i to sve do povratka u biološku obitelj, odnosno
smještaj u udomiteljsku obitelj. Tijekom boravka djece u prostorijama
Prihvatne stanice, ovisno od trenutnih potreba djeteta, dežurni stručnja-
ci pružali bi različite vrste usluga unutar servisa (izradba dokumenta o
5
Realizirat će se usvajanjem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o socijalnoj skrbi, koji će stvo-
riti pravne pretpostavke za usvajanje odluke o utemeljenju Javne ustanove Odgojni centar.
6
Vidi: Kazneni zakon Bosne i Hercegovine, čl. 83. c., čl. 90. stav 1.
58
prihvaćanju djeteta, organiziranje sigurnoga boravka djeteta, utvrđivanje
identiteta maloljetnika zatečenih u skitnji i upoznavanje s okolnostima
pod kojima je dijete otišlo u skitnju, zbog čega se nalazi bez odgovara-
jućega nadzora, osiguranje prehrane, odijevanja i osobne higijene, kao i
organiziranje njihova vremena).
3.1.3. Centar za maloljetne trudnice i majke s djecom uzrasta do šest

mjeseci
Maloljetne trudnice i majke s djecom uzrasta do šest mjeseci ovom
uslugom koristile bi se privremeno. Uslugom je predviđen smještaj ma-
loljetnim trudnicama i majkama s djecom koje su zbog nepredvidivih
životnih okolnosti dospjele u Centar. Dakle, uslugom bi se osigurao psi-
hosocijalni tretman za oporavak pa bi se kroz ovo razdoblje radilo na
osnaživanju trudnica, odnosno, porodilja koje su se našle u različitim
životnim dilemama i poteškoćama vezanim uz stanovanje i egzistenci-
ju. Zbrinjavanje ima preventivan karakter jer se njime nastoji očuvati
ostanak djeteta u biološkoj obitelj kroz razvoj roditeljskih kompetencija
maloljetnih roditelja, čime se sprječava rizik od izuzimanja djece iz obite-
lji. Korisnici ove usluge mogu biti:
–– maloljetne trudnice bez djece
–– mlađi punoljetni roditelji s djetetom/djecom
–– djeca i njihovi roditelji čije opće obiteljske prilike zahtijevaju hitno
zbrinjavanje.
3.1.4. Dnevni centar za djecu od tri do osamnaest godina (djeca s

invaliditetom, djeca u riziku od razdvajanja)
Servis je namijenjen pružanju usluga poludnevnoga boravka djeci i
mladima čiji roditelji nisu u mogućnosti na odgovarajući način (siromaš-
tvo, bolesti, ovisnosti, nepostojanje roditeljskih kompetencija, mogućno-
sti traženja posla, rada) ispunjavati svoju roditeljsku dužnost. Usluge bi
se pružale djeci i mladima u dobi od tri do osamnaest godina, u jednom
do pet radnih dana u tjednu (4 – 6 sati dnevno). U tom razdoblju djeci i
mladima bi se pružile usluge:
–– čuvanja
–– prehrane
–– brige o zdravlju
–– organiziranju slobodnoga vremena uz razvoj radnih aktivnosti
–– psihosocijalne rehabilitacije i dr.
59
60
SUVREMENA PITANJA
Ovisno o potrebama korisnika Dnevnoga centra, organizirale bi se i

usluge prijevoza. Pravo na ovu uslugu, ostvarivalo bi se na temelju rješenja
nadležnoga centra za socijalni rad.
3.1.5. Mali obiteljski dom7

Rad maloga obiteljskoga doma bio bi koncipiran na načelima stvara-
nja obiteljskoga okruženja, osjećaja pripadnosti i zajedništva, ali i učenja
odgovornosti. Djeca bi se svrstala u skupine sukladno uzrastu i smjestila
u stambeni prostor koji je međusobno spojen (zbog bolje komunikaci-
je), dok bi se rad stručnjaka temeljio na simulaciji stvarne obitelji, (žen-
sko-muški par stručnjaka/odgojitelja koji vode danonoćnu skrb o djeci).
3.1.5.1. Jedinica za osamostaljivanje mladih, namijenjena mladima

uzrasta 16+
Nova usluga, Jedinica za osamostaljivanje mladih, namijenjena mladi-
ma uzrasta 16+ proizlazi iz reintegracije dosadašnjih aktivnosti skrbi o
djeci, a bazira se na radu stručnjaka koncipiranoga na simulaciji stvar-
ne obitelji (muško-ženski par stručnjaka/odgajatelja koji vode dvadeset
četverosatnu skrb o djeci). Glavni cilj ove usluge je odgovarajućim pro-
gramima pripremiti mlade za samostalan život (specifičan način rada,
međusobna potpora i uvažavanje koje bi im osiguralo odgovarajući stu-
panj autonomije). A poseban akcent bi se stavio na osamostaljivanje mla-
dih s poteškoćama u razvoju.
3.1.6. Mobilni tim za pružanje (terenskih) usluga djeci i obiteljima

u riziku8
Mobilni tim za pružanje terenskih usluga djeci i obiteljima u riziku
obuhvaća psihosocijalno savjetovanje na području Hercegovačko-nere-
tvanske županije po pozivu i u suradnji s nadležnim centrima za socijalni
rad i službama socijalne zaštite. Mobilni tim savjetuje, pruža potporu i
pomaže sljedeće kategorije:
–– djece (u riziku od razdvajanja, s poteškoćama u razvoju, žrtve na-
silja...)
–– obitelji u riziku od razdvajanja
–– obitelji koje imaju djecu s poteškoćama u razvoju.
7
Vidi više: http://www.mzss.hr/layout/set/print/ministarstvo/zakonodavstvo /upra-
va _socijalne _skrbi/ pravilnik_o_nacinu_pruzanja_usluga_obiteljskog_doma_te_
uvjetima_glede_prostora_opreme_strucnih_i_drugih_radnika_nn_92_04.
8
Usp. https://sos-dsh.hr/hr/projekt_Brizan_dom_za_svako_dijete.aspx.
60
Mobilni tim bi se sastojao od stručnjaka: psihologa, pedagoga i so-
cijalnoga radnika. Ovaj multidisciplinarni tim pružao bi usluge savjeto-
vanja: djetetu/pojedincu, biološkoj obitelji i udomiteljskim obiteljima na
području županije te bi svakako trebao ostvariti kontinuiranu suradnju
s osnovnim i srednjim školama u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.
Usluge Mobilnoga tima bi uključivale:
–– potporu djetetu pri zadovoljavanju svakodnevnih potreba
–– potporu i savjetovanje roditelja koji se nalaze u nekom od rizika
razdvajanja
–– potporu djeci i roditeljima u kriznim situacijama
–– potporu udomiteljskim obiteljima.
Zaključak
Budući da su „dodatno, nove kategorije korisnika prepoznate u dru-
gim propisima (djeca u riziku, djeca žrtve trgovine, djeca ulice, djeca u
pokretu, beskućnici, obitelji u riziku...) i nove sociopatološke pojave (na-
silje u obitelji, vršnjačko nasilje, društveno neprihvatljivi oblici ponašanja,
različiti vidovi ovisnosti, beskućništvo, migracije, readmisija, mentalne
bolesti...) uzrokovane promjenama i novim pojavnim oblicima u druš-
tvu i nameću potrebu transformacije i reorganizacije ustanova socijalne
skrbi, s ciljem prilagođavanja njihove osnovne djelatnosti promjenama
i stvaranja pretpostavki za pravovremen odgovore na nove pojavne obli-
ke i potrebe korisnika“ (Akcioni plan reforme i razvoja sistema socijalne
zaštite u Kantonu Sarajevo, 2018-2020). Osnovna vizija transformaci-
je i deinstitucionalizacije treba se usmjeriti na izgradnju boljih uvjeta
za djecu bez (odgovarajuće) roditeljske skrbi, djecu koja su trenutno
smještena u domovima, kao i buduće potencijalne korisnike. Tako da
se „planiranje transformacije domova i drugih pravnih osoba na lokalnoj
razini veže uz proces lokalnog socijalnog planiranja kako bi se prioritet
dao razvoju usluga koje nedostaju u zajednici, a bez kojih deinstitucio-
nalizacija korisnika nije održiva. Primjerice, u planiranju transformacije,
naglasak treba staviti na razvoj izvaninstitucijskih usluga i oblika smje-
štaja u onim županijama u kojima su ti oblici skrbi slabo ili nedovoljno
razvijeni, radi postizanja ravnomjernijeg razvoja mreže usluga i zaustav-
ljanja trendova institucionalizacije u županijama u kojima se najveći broj
korisnika smještava u institucije“ (Ministarstvo zdravstva i socijalne skr-
bi, 2010:9). Pojedine aktivnosti već se odvijaju u Dječjem domu „Mostar“
prema kreiranom Planu utemeljenom na Zakonu o socijalnoj skrbi9 i Za-
9
Narodne novine HNŽ, br. 03/05 1/16.
61
62
SUVREMENA PITANJA
konu o udomiteljstvu u F BiH10. Paralelno se odvija razvoj udomiteljstva,

unapređuju profesionalni kapaciteti i jača sustav odgovornosti u funkciji
transformiranoga i decentraliziranoga sustava zaštite djece. Dakle, proces
transformacije i deinstitucionalizacije realizira se u sklopu cjelokupne
reforme sustava socijalne i dječje zaštite sukladno europskim standar-
dima. Zato „proces deinstitucionalizacije i transformacije treba uskladiti
na svim razinama (nacionalnoj i lokalnoj razini, te na razini svakog po-
jedinog doma za djecu bez roditeljske skrbi i drugih pravnih osoba), dok
se planiranje transformacije domova i drugih pravnih osoba na lokalnoj
razini treba vezati uz proces lokalnog socijalnog planiranja, kako bi se
planiranje usmjerilo na razvoj onih usluga koje nedostaju u zajednici, a
bez kojih deinstitucionalizacija ne može uspjeti“ (prema: Dolgoš, 2013).
Stoga je i razvidno kako proces deinstitucionalizacije i transformacije
ne može zaživjeti bez spremnosti i odlučnosti educiranih stručnjaka za
pokretanje promjena u korist poboljšanja kvalitete života djece i mladeži
bez odgovarajuće (roditeljske) skrbi i obitelji koje se nalaze u riziku od
razdvajanja.
Literatura:
–– Akcioni plan reforme i razvoja sistema socijalne zaštite u Kantonu
Sarajevo, 2018-2020, https://mrsri.ks.gov.ba/sites/mrsri.ks.gov.
ba/files/akcioni plan_reforme_i_ razvoja_ sistema_soc.zastite_u_
ks_2018-2020.pdf (posjet 4. 1. 2019. godine).
–– Centar „Izvor“ Selce, http://centarizvorselce.hr/index.php/o-
nama/ (posjet 15. 1. 2018.).
–– Dolgoš, L. (2013). Deinstitucionalizacija i transformacija domova
socijalne skrbi i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost soci-
jalne skrbi, https://www.ipazin.net /deinstitucionalizacija-i-tran-
sformacija-domova-socijalne-skrbi-i-drugih-pravnih-osoba-ko-
je-obavljaju-djelatnost-socijalne-skrbi/ (posjet 3. 2. 2018. godine).
–– Eurochild., Hope and Homes. (2013). Deinstitucionalizacija –
Razbijanje mitova, Srbija, https://www.mdri-s.org/wp-con-
tent/uploads/2013/03/Deinstitucionalizacija-Razbija-
nje-mitova-2.pdf (posjet 3. 2. 2018.).
–– Federalno ministarstvo rada i socijalne politike. (2013). Strategija
deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne zaštite u F
BiH (2014-2020), Sarajevo
–– Kazneni zakon Bosne i Hercegovine. Službeni glasnik BiH,
br.37/03.
10
Službene novine F BiH, br. 19/17.
62
–– Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku
RH, Deinstitucionalizacija i transformacija domova za djecu i mlade,
http://www.mspm.hr/istaknute-teme/djeca-i-obitelj/djeca-i-o-
bitelji-u-riziku/ deinstitucionalizacija-i-transformacija-domo-
va-za-djecu-i-mlade/1898 (posjet 29. 10. 2017. godine).
–– Mostarski.ba (2017). (http://mostarski.ba/ministar-opseni-
ca-sa-rukovoditeljicom-sektora-djecje-zastite-un/ (posjet 15. 10.
2017. godine).
–– Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. (2010). Plan deinstitu-
cionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi i drugih pravnih
osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj
2011.-2016. (2018.), Zagreb https://mdomsp.gov.hr/UserDo-
csImages/arhiva/files/47360/plan_DEINSTITUCIJALI-
ZACIJE.pdf (posjet 4. 11. 2019. godine).
–– UNICEF. (2010). At Home or in a Home?: Formal Care and Adopti-
on of Children in Eastern Europe and Central Asia, str. 52.
–– Vlada Hercegovačko-neretvanske županije (2019), https://www.
vlada-hnz-k.ba /hr/ skupstina-hnz-usvojeno-vise-izmje-
na-i-dopuna-zakona (posjet 30. 10. 2019.).
–– Zakon o socijalnoj skrbi HNŽ. Narodne novine HNŽ, br. 03/05,
1/16.
–– Zakon o udomiteljstvu u F BiH. Službene novine Federacije BiH,
br. 19/17.
–– http://www.mzss.hr/layout/set/print/ministarstvo/zakonodav-
stvo /uprava _socijalneskrbi/pravilnik_o_nacinu_pruzanja_uslu-
ga_obiteljskog_doma_te_uvjetima_glede_ prostora_opreme_stru-
cnih_i_drugih_radnika_nn_92_04 (posjet 5. 11. 2019.)
–– https://sos-dsh.hr/hr/projekt_Brizan_dom_za_svako_dije-
te.aspx (posjet 5. 11. 2019.)
63
64
SUVREMENA PITANJA
TRANSFORMATION AND DEINSTITUTIONALIZATION OF

HOMES FOR CHILDREN WITHOUT PARENTAL CARE IN
HERZEGOVINA-NERETVA CANTON
Abstract
In this paper we are going to represent a plan and process of transformation
and deinstitutionalization of facilities for children without (adequate) paren-
tal care in HNK. Both of these processes, deinstitutionalization and transfor-
mation are focused on changes that have a goal to empower children without
(adequate) parental care, families with children that are in risk of separation,
to provide support to biological parents in development of parental skills, and
to insure a better life conditions for a child in family environment in which
social, educational and child care conditions are created. In social care system
in Herzegovina-neretva canton “Transformation Plan” covers preparation
and making of a prescriptions for changements and amendments of social care
law with a goal for establishment of services that are not included into current
legislations. Process of deinstitutionalization and transformation in plan-
ned framework is already directed towards assessment of needs, resources and
existing social services in current social care system. And after that it is going
to be directed onto development of new social services in local community,
primarily onto establishment of daily and semi daily foster care centres for
children with disabilities and children with a risk of separation from family.
On cantonal level establishment of services for prevention is also planned, and
these are going to include underage pregnant women, mothers with children
up to six age, children that are caught strolling and in beggary, children that
have imposed educational recommendations and children with difficulties in
behaviour for protection. With insurance of listed social services, current social
care system is going to go through transformation progressively and in accor-
dance with EU standards and the best interest of the child.
Key words: deinstitutionalization, transformation, children without
(adequate) parental care, foster care, social services.
64
Boris Jovanović UDK 615.85-053.2-056.34:75
Srednja škola likovnih umjetnosti Priopćenje na znanstvenom skupu
Gabrijela Jurkića Mostar Primljeno: 21. studenoga 2019.
Likovna terapija u radu s djecom

s mentalnim poteškoćama
(Povijesni pregled i osnovne činjenice)
Sažetak
Art-terapija je oblik psihoterapije koji primjenjuje kreativni likovni proces
kao sredstvo izražavanja i komunikacije. Kreativnost se kao ljudska potreba
javila s prvim znacima ljudske svijesti i kao takva pogodna je za iskorišta-
vanje u terapeutske svrhe.
Već skoro čitavo stoljeće likovno stvaralaštvo predmet je zanimanja na polju
psihodijagnostike i kliničkih psihijatrijskih pregleda. U prvo vrijeme likovno
stvaralaštvo se u psihijatrijske ustanove uvodilo kao vid relaksacije i način
oslobađanja psihičke napetosti, tjeskobe, ili razdražljivosti, a u kasnijem raz-
doblju likovnom stvaralaštvu dana je značajnija terapeutska uloga.
Teorijska osnova art-terapije je psihodinamska, a zasniva se na fenomenima
kao što su transfer, sadržanost, prijelazni objekt, igra. Art-terapija može se,
ovisno o potrebama korisnika izvoditi individualno ili u skupini.
Proces art-terapije, poput ostalih psihoterapija, zahtijeva edukaciju, visoku
stručnost, zrelost i iskustvo terapeuta. Potreba za likovnim (art) terapeutima
postoji, a postoji i potencijal među mladim ljudima u čiju želju za obrazova-
njem i napredovanjem ne treba sumnjati. S obzirom na pozitivna iskustva iz
država u kojima se art-terapija već provodi bilo bi dobro iskoristiti potencijal
i želju te omogućiti budućim stručnjacima da se kroz dodiplomski ili poslijedi-
plomski studij obrazuju na ovom području.
Ključne riječi: art-terapija, psihodinamski pristup, transfer, skupni rad, in-
dividualni rad, vizualno, verbalno.
65
66
SUVREMENA PITANJA
Uvod
P sihijatri, klinički psiholozi i likovni pedagozi odavno pokazuju zani-

manje za kreativne aktivnosti duševnih bolesnika tako da je područ-
je likovnoga stvaralaštva duševnih bolesnika obrađeno u velikom broju
znanstvenih i stručnih radova, ali se većina tih radova odnosila na pro-
učavanje likovnoga stvaralaštva odraslih. Osnovni razlog za malen broj
radova koji obrađuju likovno stvaralaštvo djece s mentalnim poremeća-
jima i oboljenjima vjerojatno leži u činjenici da se u zapadnoeuropskoj
psihijatrijskoj praksi dijagnoze mentalnih oboljenja kod djece, kao što je
recimo shizofrenija, vrlo rijetko postavljaju.
Već više od stotinu godina u psihijatrijskim bolnicama u Europi pro-
vodi se likovna psihodijagnostika u okviru psihijatrijskih pregleda i li-
ječenja. U početku, likovno izražavanje uvedeno je kao art-terapija radi
opuštanja, oslobađanja od anksioznosti, tjeskobe i općenito psihičke na-
petosti, a vremenom je uočeno da ovakav pristup olakšava analizu osob-
nosti te ima blagotvoran učinak na liječenje.
Kreativni procesi koji se odvijaju pri izradbi likovnoga djela imaju
funkciju „razbijanja“ konfliktnih područja ljudske psihe, a u isto vrije-
me pomažu u otkrivanju tih područja prilikom uspostavljanja dijagnoze.
Bitno je naglasiti da za ispitivanje nisu pogodni pojedinačni crteži, nego
se analizira sustavno prikupljen veći broj crteža nastalih pod određenim
uvjetima.
Likovno stvaranje skup je psihofizioloških procesa u kojima sudjeluje
cijela čovjekova osobnost, a ruka koja izvodi radnju, u ovom slučaju, samo
je sredstvo. Ono što upravlja cijelim procesom ljudska je svijest. Stvarnost
prerađena u ljudskoj svijesti predstavlja najveći poticaj za likovno stvara-
nje tako da bi svaka analiza trebala poći od stvarnosti.
Ideja da svatko u svojoj svijesti gradi svoju sliku svijeta predstavlja
osnovu za analizu osobnosti preko crteža. Činjenica je da neka osoba ne
može crtati zadani predmet u isto vrijeme dok ga promatra. To se doga-
đa jer ta osoba još nema sliku toga predmeta u svojoj svijesti. Isto tako,
dok ta osoba crta neki predmet ne može u isto vrijeme gledati u njega,
nego radi prema predstavi koju ima u svojoj svijesti. Zaključak je da se u
likovnom stvaranju može realizirati samo ono što osoba koja stvara ima u
svojoj svijesti, bez obzira na to što je početni impuls nastao pod utjecajem
stvarnosti.
Ideje izložene u prethodnom odlomku uglavnom se odnose na odra-
sle. Dječji psihički život dosta se razlikuje od psihičkoga života odraslih,
samim tim jer po rođenju dijete nema razvijene sve psihičke sposobnosti
66
Boris Jovanović
LIKOVNA TERAPIJA U RADU S DJECOM S MENTALNIM 67
POTEŠKOĆAMA
– u konstantnom je razvoju. Zbog toga je potrebno osim trenutačnih
likovnih sposobnosti pratiti i kako se one razvijaju. Većina autora koji
su se bavili ovom temom najveći dio pozornosti davali su intelektualnim
karakteristikama dječjih crteža (sadržaju, razlikama zbog utjecaja sredine,
točnosti i bogatstva detalja te razini tehničke sposobnosti), a u dobroj
mjeri zapostavljali su emocionalni razvoj i odnos prema likovnom stva-
ranju. Emocionalni razvoj moguće je ubrzati ispravnim usmjeravanjem
pozornosti na bitne elemente likovnoga izraza, a sam razvoj likovnih
sposobnosti u izravnoj je vezi s razvojem svih drugih dječjih sposobnosti.
Razvoj likovnih sposobnosti kod djece ima više faza. Ovisno o autoru
i istraživaču možemo govoriti o tri, četiri ili pet faza u razvoju dječjega cr-
teža. Ono što je, za ove faze, bitno naglasiti je da se prelazak iz faze u fazu
ne događa naglo te da se prelaskom iz jedne faze u drugu ne napuštaju
svi elementi prethodne faze, a često se događa da neka faza razvoja sadrži
elemente i prošle i faze koja tek treba nastupiti. Stupanj razvoja likovnih
sposobnosti u dječjem crtežu najlakše se određuje uočavanjem elemenata
koji se na crtežima javljaju.
Osim razvoja likovnih sposobnosti prema dječjem uzrastu postoji i
drugi, individualni, aspekt koji nam donosi različite likovne tipove. Već
smo spomenuli da u procesu likovnoga stvaranja sudjeluje cijela čovjeko-
va osobnost, a različiti omjeri i odnosi pojedinih dijelova ljudske psihe
koji su uključeni u proces stvaranja daju nam različite likovne tipove.
1. Faze u razvoju likovnih sposobnosti

Dječji crtež ima više faza razvoja i događa se prema određenom ras-
poredu. Prelazak iz jedne faze u drugu uvjetovan je razvojem kognitivnih
i motoričkih sposobnosti, a određene karakteristike na crtežu primjećuju
se kod sve djece.
Osim što nam razvoj dječjega crteža može pokazati stupanj razvoja
može nam dati i informacije o stupnju inteligencije, tj. o intelektualnim
sposobnostima pojedinoga djeteta. Postoje testovi inteligencije koji se te-
melje na crtežu ljudske figure. Ovdje je bitno naglasiti da crteži djece niže
inteligencije općenito zaostaju za crtežima djece iste dobi, ali su slični
crtežima normalno inteligentne mlađe djece.
Da bi se dječji crtež mogao uspješno upotrijebiti u dijagnostici ili te-
rapiji nužno je dobro poznavati faze razvoja dječjega crteža.
67
68
SUVREMENA PITANJA
Faza šaranja
Prva faza je faza šaranja. Dijete povlači nasumične crte koje daju pot-
puno slučajan i neprepoznatljiv crtež, a tek po završetku dijete mu daje
značenje. Pozornost djeteta usmjerena je na sam proces crtanja, a rezultat
crtanja nije predmet zanimanja.
Ova faza dijeli se na dva dijela. Prvi dio predstavlja šaranje dugačkim
potezima cijele nesavijene ruke, a drugi dio predstavlja šaranje kružnim
pokretima u kojima sudjeluje i zglob šake. Proizvod šaranja može imati
sličnosti sa stvarnim objektima u prirodi, ali to se događa slučajno. Ne
postoji jasna djetetova namjera da nacrta određen predmet. Namjerno
crtanje određenih objekata označava prelazak u sljedeću fazu razvoja.
Faza simboličnoga crteža

Osnovna stvar koja karakterizira ovu fazu je namjera da se nešto na-
crta. Prvi objekt koji dijete crta je čovjek. U početku, dijete je zadovoljno
tim da čovjekov lik predstavi krugom i s nekoliko vertikalnih crta (oko
treće godine). Odrasli ljudi krug na ovakvom crtežu doživljavaju kao gla-
vu, a za dijete krug u biti predstavlja tijelo. Ovakvo prikazivanje čovjeka
naziva se „punoglavac“. Kasnijim razvojem kroz ovu fazu dijete počinje
obogaćivati svoj crtež novim detaljima. Ruke dobivaju debljinu, diferen-
cira se glava i trup, javlja se vrat, a i odjeća, zbog razlikovanja spola, dobi-
va detalje (oko četvrte godine). U ovoj fazi dijete obvezno crta glavu, oči
i usta, a nerijetko, kao manje bitne, izostavlja druge dijelove tijela. U ovo
68
Boris Jovanović
POTEŠKOĆAMA
fazi djetetu je bitan rezultat crtanja, a manje pozornosti posvećuje pro-
cesu crtanja. Najvažnije stvari su u prvom planu, a ono što dijete smatra
manje važnim nalazi se sa strane ili uopće nije prikazano iako je dijete
svjesno postojanja izostavljenoga objekta.
U ovoj fazi nema realizma. Crtež je simboličan, a dijete upotrebljava
boje onako kako mu to u određenom trenutku odgovara. Osim ljudskoga
lika dijete crta životinje, stabla, kuće, cvijeće i dr.
Faza realizma
Polazak u školu je vezan za ovu fazu. U njoj dolazi do intelektualnoga
skoka, crtež postaje realističan, ali je dijete još uvijek nevješto. U ovoj fazi
pedagoški rad ključna je stavka i ako se dobro pristupi rezultati mogu biti
izvanredni. Dijete počinje uočavati stvarne oblike objekata, prepoznaje
pokret, svjetlo i sjenu, profil i skraćenja. Nema još prostorne perspektive,
a dijete se trudi nacrtati sve što zna, a ne samo ono što vidi.
Nadarena i prosječna djeca u svom razvoju prolaze iste faze, ali nada-
rena djeca kroz ove faze razvoja prolaze puno brže.
Faza umjetničkoga crtanja

Ova faza ne javlja se kod sve djece nego samo kod one djece koja ima-
ju specifične sklonosti i sposobnosti. Kod ostale djece nakon dvanaeste
godine zanimanje za crtanje opada.
2. Likovni tipovi djece

Isto kao što u psihologiji postoje različiti psihološki tipovi tako i u li-
kovnoj umjetnosti, neovisno o razvoju likovnih sposobnosti prema uzra-
stu, postoje različiti likovni tipovi.
69
70
SUVREMENA PITANJA
Likovne tipove dijelimo u tri skupine: 1.) prema psihičkim osobina-

ma, 2.) prema karakteru izraza i 3.) prema tehničkim sposobnostima
i motivaciji.
Likovne tipove prve skupine, prema sposobnostima kojima se koriste,
dijelimo na vizualni i imaginativni (oslanjaju li se na prenošenje dojmova
iz okoline koja ih okružuje ili upotrebljavaju maštu). Prema tomu kako
tretiraju formu prepoznajemo analitički i sintetički tip (analitički polazi
od detalja i razgrađuje formu, a sintetički kreće od cjeline i kondenzira
formu). Analitički tip može biti jednostavno pregledan i narativno-anali-
tički tip. Prema psihičkim sposobnostima kojima se koriste pri likovnom
izražavanju razlikujemo intelektualni i ekspresivni tip (intelektualni tip
oslanja se na razum i objektivno prikazuje objekte, a ekspresivni polazi
od svojih emocija i spontano se izražava). Prema osjećajnosti razlikujemo
snažan i brutalno-osjećajan tip i lirsko-poetičan tip (brutalno osjećajni tip
izražava se u najgrubljim masama, a lirsko-osjećajni tip ne zanima objek-
tivnost nego lakoća crte i precizno definiranje tonova).
Likovne tipove druge skupine dijelimo prema izgledu na konstruk-
tivni i impulzivni tip (konstruktivni jasno i čvrsto objašnjava oblike, a
impulzivni dopušta mašti da deformira oblike). Konstruktivni tip ima
dvije podskupine: hladan konstruktivan i topao konstruktivan tip. Pre-
ma tomu kako interpretira objekt u prostoru prepoznajemo dekorativni
i prostorni tip (prostorni tip osjeća prostor i vizualno ga prikazuje dok
se dekorativni tip oslanja na površinu papira i kolorit, a ne oslanja se na
objekte u stvarnosti). Dekorativni tip ima dva podtipa: dekorativno-mo-
numentalni i intimno-lirsko-narativni tip. U odnosu na naklonost pre-
ma boji ili crti razlikujemo grafički i koloristički tip (grafički tip preferira
izražavanje crtom, a kolorističkom tipu više odgovara slikanje). Prema
stupnju likovnoga razvoja imamo likovno-kultiviran i likovno-primitivan
tip (kultiviran tip prihvaća pedagoške utjecaje, uči nove postupke i koristi
se mogućnostima različitih materijala, a primitivan tip svoj rad temelji na
ustaljenom postupku koji se zasniva na osobnim likovnim rješenjima).
Likovne tipove treće skupine prema pristupu radu dijelimo na površni
i pedantni tip (površni tip radu pristupa površno, nije istrajan i brzo se
zadovoljava postignutim rezultatom, dok pedantni tip radu pristupa s na-
glašenom posvećenošću i preciznošću). Prema sposobnosti da aktiviraju
svoje sposobnosti razlikujemo aktivno-impulzivni i pasivni tip. Prema
sposobnosti da zadrže brzinu i istrajnost u radu razlikujemo brz i istrajan
tip, brz i površan tip, spor i istrajan te spor i površan tip. Ovdje možemo
spomenuti još i spretan, egzekutivan i nespretan tip.
U radu s djecom uvijek se mora voditi računa o likovnom tipu svakoga
djeteta posebno. Također, potrebno je biti svjestan da ne postoje čisti
70
Boris Jovanović
POTEŠKOĆAMA
tipovi i da svako dijete ima obilježja nekoliko tipova, a na stručnoj osobi
je da ih prepozna i svoj pristup prilagodi svakom pojedinom djetetu.
3. Likovna terapija
Likovna terapija predstavlja oblik psihoterapije koji primjenjuje stva-
ralački likovni proces kao sredstvo izražavanja i komunikacije. Osim li-
kovne umjetnosti u terapeutske svrhe mogu se primijeniti i drugi oblici
umjetnosti (glazba, ples…) pa u širem smislu možemo govoriti o art-tera-
piji. Art-terapija je oblik psihoterapije te je možemo nazvati i art-psiho-
terapija. Art-terapiju općenito karakterizira mekan, ali učinkovit pristup
pri rješavanju problema i poboljšavanja psihofizičke dobrobiti pojedinca.
Teorijska osnova ovakva psihoterapijskoga pristupa je psihodinamska
ili psihoanalitički orijentirana psihoterapija. Likovna terapija kao blaža
varijanta nastala je iz Freudove psihoanalize s osnovnom razlikom u od-
nosu na verbalnu psihoanalizu da se komunikacija između klijenta, slike
i terapeuta odvija u svim smjerovima.
U likovnoj terapiji naglasak se stavlja na stvaralački proces, a ne na
krajnji rezultat. Nije nužno baviti se visokom umjetnošću da bi se isko-
ristile blagodati koje likovno stvaranje nudi. Izlijevanje ili prskanje boje,
paranje ili precizno rezanje papira može biti terapijski jednako vrijedan
likovni proces kao i stvaranje tehnički vrhunski izvedena remek-djela.
Likovnim procesom izražavaju se svjesne i nesvjesne misli i emocije, a
one nesvjesne su od većega značenja jer donose nove uvide.
Koliku moć ima slika pokazalo je istraživanje doživljaja Goyinih rado-
va iz ciklusa „Strahote rata“. Gledanje tih radova na kojima su prikazani
strašni prizori ranjavanja i osakaćivanja ljudi u ratu, zahvaljujući zrcalnim
neuronima, aktivira u mozgu iste one centre koji bi bili aktivirani kada bi
gledatelj doživljavao takve muke i bol na vlastitom tijelu
Za razliku od prvih art-terapeuta koji su bili umjetnici bez formalna
obrazovanja na polju psihičkoga zdravlja danas art-terapiju smiju obav-
ljati samo kvalificirani i registrirani art-terapeuti koji su stručni u po-
dručju neverbalne i simboličke komunikacije.
3.1 Povijest art-terapije

Postoje dva neovisna izvora art-terapije. Jedan je u Sjedinjenim Ame-
ričkim Državama, a drugi u Velikoj Britaniji.
Adrian Hill, britanski umjetnik, prvi je 1942. skovao izraz Art The-
rapy, a na primjenu likovne umjetnosti u terapeutske svrhe potaklo ga
71
72
SUVREMENA PITANJA
je osobno iskustvo. Dok se u sanatoriju liječio od tuberkuloze rabio je

umjetnost kao obranu od negativnih emocija usput potičući i druge paci-
jente da crtaju i slikaju.
Drugi britanski umjetnik, Edward Adamson, smatra se ocem art-te-
rapije. Zaslužan je za to da je proširio Hillov rad tako da je u psihijatrij-
skoj bolnici Netherne osnovao otvoreni studio u koji su pacijent mogli
slobodno doći i slikati. Njegovao je neintervencijski pristup.
Margaret Naumburg i Edith Kramer u isto su vrijeme, neovisno o
britanskom sustavu, počele razvijati art-terapiju u SAD-u.
Margaret Naumberg krajem četrdesetih godina osniva psihodinam-
sku art-terapiju. Razvila je pristup koji karakterizira ne samo pacijen-
tova ekspresija kroz spontano stvaranje slika, nego i značajna verbalna
komunikacija s art-terapeutom u čijem su središtu pacijentovi konflikti i
problemi.
Edith Kramer je Austrijanka rođena u Beču, gdje je i studirala umjet-
nost, slikarstvo i kiparstvo. Preselila je u SAD 1944. godine, gdje je na
sveučilištu u New Yorku osnovala diplomski studij art-terapije na kojem
je i predavala do 2005. godine. U svom radu najviše pozornosti posveći-
vala je djeci i adolescentima koji su imali problema izraziti svoje osjećaje
i objasniti ih riječima.
Godine 1964. – osnovano je britansko udruženje art-terapeuta.
Početkom sedamdesetih – počeo je razvoj poslijediplomskih studija u
Velikoj Britaniji.
1997. – art-terapija je registrirana kao profesija.
U Velikoj Britaniji najveći broj art-terapeuta još uvijek radi na psihija-
triji, ali sve više ih se zapošljava u školama i u drugim ustanovama.
Jedan od pionira s naših prostora koji se osamdesetih godina bavio
likovnom terapijom i analizom psihopatologije likovnoga izraza bio je
psihijatar Branko Pražić. Njegov pristup dosta se razlikovao od suvreme-
ne art-terapije.
3.2 Likovna terapija u praksi

Dječji crtež, kao terapija, posebno pomaže u slučajevima kad djete-
tov vokabular nije dovoljno razvijen da nešto opiše ili kad sjećanja na
nešto izazivaju preveliku traumu. Isto tako, prilikom crtanja dolazi do
opuštanja pa tako crtež može biti dobar uvod u razgovor, a događa se da
razgovor nakon crteža nije ni potreban jer je proces crtanja obavio svoju
terapeutsku funkciju.
Za razliku od slika nastalih u radnoj terapiji, slike nastale u art-tera-
piji su povjerljive kao i cjelokupan proces te im se, kao dijelu djetetova
72
Boris Jovanović
POTEŠKOĆAMA
unutarnjega svijeta, pristupa s poštovanjem i bez prosuđivanja. Bit nije
u izravnom interpretiranju nekoga rada nego u pomaganju djetetu da
dođe do onoga što njemu znači taj rad. Slika se nikada ne promatra izvan
art-terapijskoga konteksta niti bez djeteta i ne traži nužno verbalizaciju i
verbalno istraživanje.
Art-terapija se može izvoditi individualno ili u skupinama. Skupine
u kojima se provodi art-terapija mogu biti otvorene, zatvorene ili poluo-
tvorene, a mogu se razlikovati i prema utjecaju terapeuta na procese u
skupini. Terapeut najlakše utječe na skupinu tako što zadaje teme koje će
se obrađivati. Ovakav pristup poželjan je kod djece s problemima u pona-
šanju i ADHD-om, osoba s problemima u razvoju i osoba s težim psihi-
jatrijskim poremećajima, jer neusmjerenost može potaknuti nesigurnost i
intenziviranje intrapsihičkih procesa. Najbolje teme su one koje su proi-
zvod zajedničkoga djelovanja skupine, a poželjno je da je odabrana tema
prihvatljiva svakom pojedincu u skupini. Za rad su posebno zahtjevna
seksualno zlostavljana djeca koja su zbog različitih razloga nesposobna
verbalizirati ono što im se dogodilo pa je uporaba vizualnoga jezika od
posebne važnosti. Istraživanje je, također, pokazalo da se traumatična
sjećanja šifriraju u „primitivnu vizualno-baziranu memoriju koja pamti
događaj kao cjelinu“, te stvaraju slike koje mogu dopustiti pristup samoj
traumi.
I bez oslanjanja na psihološka istraživanja iz svakodnevnoga iskustva
znamo da osobe koje su sigurne u sebe i bez trauma „uzimaju“ više pro-
stora za sebe te se ponašaju sigurno – kao odrasli. Kad to prenesemo na
likovnu umjetnost i dječji crtež, istraživanja su pokazala da široki pote-
zi preko formata sugeriraju samopouzdanje, a stidljivo ili na neki način
sputano dijete traži sigurnost u kutovima i manjim dijelovima formata
za crtanje. Osim ovakvih, grubih podjela postoje i suptilnije karakteri-
stike dječjih crteža koje daju dodatne informacije o karakteru ili psiho-
loškom profilu djeteta. Pa tako previše kontrolirana djeca crtaju malene
crteže. Stereotipni, ponavljajući i simetrični crteži ukazuju na djecu ili
osobe s predispozicijom za depresiju, s problemom prilagodbe, parano-
icima, shizofrenim bolesnicima i općenito djeci s mentalnim poremeća-
jima. Shizofrene bolesnike, kao i agresivne osobe možemo prepoznati
prema želji da popune format. Crteži s dosta detalja karakteristični su
za pedantne i poslovima opterećene osobe. Pretjerano agresivne i slabo
prilagodljive osobe sklone su crtanju oštrih kutova, a proporcionalni i
odmjereni crteži karakteristični su za prilagodljive osobe koje su spremne
preuzeti inicijativu. Djeca s poremećajima u prehrani imaju potrebu za-
držati kontrolu, simbolički komuniciraju preko svojih crteža, a terapeuta
73
74
SUVREMENA PITANJA
često doživljavaju kao roditelja koji ih želi kontrolirati.

Za art-terapiju je bitno naglasiti da se ne radi o rekreacijskoj aktiv-
nost ili nastavi likovne umjetnosti. Djeca koja se uključuju u art-terapiju
mogu imati čitav spektar dijagnoza, a za pohađanje art-terapijskih seansa
ne treba im prethodno iskustvo u likovnom izražavanju ili stručnost u
likovnoj umjetnosti. S druge strane, terapeut koji provodi art-terapiju
mora biti stručnjak na tom području jer nestručna osoba može napraviti
puno više štete nego koristi. Slike mogu biti moćno sredstvo u dotica-
nju nesvjesnoga, a to može biti vrlo opasno ako se art-terapija nestručno
sprovodi.
Zaključak
Osnovni motiv za nastanak ovoga članka predstavlja činjenica da u
Bosni i Hercegovini ne postoji formalno obrazovanje za art-terapeuta, a
pojmovi likovne i art-terapije olako se rabe kroz neke druge programe.
U isto vrijeme, uočljivo je da se propusti i nedostatci u radu s djecom
s poteškoćama u razvoju najčešće objašnjavaju nedostatkom stručnoga
osoblja (trenutačno aktualan slučaj u Zavodu za zbrinjavanje mentalno
invalidne djece i omladine Pazarić). Uzimajući u obzir činjenicu da u Sje-
dinjenim Američkim Državama još od 1944. godine postoji diplomski
studij art-terapije, a da je sam pojam art-terapije nastao još dvije godine
ranije u Velikoj Britaniji gdje već niz godina postoji definiran model edu-
kacije art-terapeuta – nužno je završiti poslijediplomski studij art-terapi-
je, očito je da kasnimo za tim nekad davno suvremenim tendencijama na
polju psihoterapije.
Literatura
–– [1] Gruden, Zdenka: „Psihoterapijska pedagogija“, Školske no-
vine, Zagreb 1989.
–– [2] Gruden, Zdenka: „Edukacija edukatora“, Medicinska knjiga,
Zagreb, 1997.
–– [3] Gruden, Z., Gruden, V. „Dijete, škola, roditelj“, Medicinska
naklada Zagreb, 1992.
–– [4] Ivanović, N. Art psihoterapija u V. Jukić i Z . Pisk (ed.) „Psi-
hoterapija-škole i pravci u Hrvatskoj danas“, Medicinska naklada
Zagreb, 2008.
–– [5] Karlavaris, Bogomil, Metodika likovnog odgoja 2, Grafički
zavod Hrvatske, Zagreb, 1988.
74
Boris Jovanović
POTEŠKOĆAMA
–– [6] Karlavaris, Bogomil, Metodika likovnog vaspitanja: za uči-
teljske škole i pedagoške akademije (Deo 1: Likovno vaspitanje
učenika nižih razreda osnovne škole), Zavod za izdavanje udžbe-
nika Socijalističke Republike Srbije, Beograd, 1968.
–– [7] N. Ivanović, I. Barun, N. Jovanović. Art terapija – teorijske
postavke, razvoj i klinička primjena. Soc. psihijat., Vol. 42 (2014)
Br. 3.
–– [8] Nikolić, Staniša: Mentalni poremećaji u djece i omladine 2,
Školska knjiga, Zagreb, 1990.
–– [9] Nikolić, Staniša: Mentalni poremećaji u djece i omladine 3,
Školska knjiga, Zagreb, 1992.
–– [10] Pražić, Branko: „Crtež i slika u psihoterapiji“, Naprijed Za-
greb, 1987.
ART THERAPY IN WORK WITH CHILDREN WITH

MENTAL DIFFICULTIES
(Historical survey and basic facts)
Summary
Art therapy is a form of psychotherapy that applies the creative art process
as a means of expression and communication. As a human need, creativity
appeared with the first signs of human consciousness, and as such it is suitable
for therapeutic purposes.
For almost a whole century now visual art creativity has been a subject of in-
terest in the field of psycho-diagnostics and clinical psychiatric examinations.
At first, art creativity was introduced into psychiatric institutions as a form
of relaxation, and as a way of easing psychic tension, anxiety or irritability,
while in the later period art creativity was given a more important therape-
utic role.
The theoretical basis of art therapy is psychodynamics, and it is founded on the
phenomena such as transfer, substantiality, transitional objects, games. De-
pending on the needs of the user, art therapy may be carried out individually
or in a group.
The art therapy process, like other psychotherapies, requires the education,
high-level skills, maturity and experience of the therapist. There is a need for
(art) therapists, and there is also a potential in the young people whose desire
for education and advancement is not to be doubted. Considering the positive
experiences of the countries where art therapy is already being practiced, it
would be good to make use of this potential and the desire, and to make it
possible for future experts to get educated in this field through gradate or po-
stgraduate studies.
Key words: art therapy, psychodynamic approach, transfer, group work, in-
dividual work, visually, verbally.
75
STUDIJA
Međugorsko jutro, akrilik na platnu, 75 x 65, 2018.

Finka Filipović UDK 821.163.42´282.2
Travnik (497.6 Lašvanska dolina)˝14/17˝
930.27(497.6 Lašvanska dolina)
˝14/17˝
Priopćenje na znanstvenom skupu
Primljeno: 20. listopada 2019.
Ikavska zamina jata u pisanim spomenicima

Lašvanske doline od sridnjovikovlja
do početaka standardizacije1
Batalovo evanđelje
Paklarski natpis
Litopis fra Nikole Lašvanina
Godišnjak fra Jake Baltića
Dijalekatska baza i književno-jezična tradicija u

Lašvanskoj dolini kroz povist
Zapadni dijalekt – novoštokavski ikavski dijalekt
C ila Bosna i Hercegovina je prostor štokavskoga naričja. Presudna su

tri kriterija klasificiranja štokavskoga naričja koji omogućuju odva-
janje jednoga dijalekta od drugoga: 1. stupanj razvoja akcentuacije (je li
akcentuacija novoštokavska ili nije); 2. refleksi jata (ikavski, ekavski i ije-
kavski); 3. šćakavizam ili štakavizam (šć, žǯ ili št, žd). Ti kriteriji govore
i o genezi određenoga idioma i o suvremenim strukturalnim činjenica-
ma. Jatski kriterij je i strukturiran i genetski (Lisac, 2003). Po kriteri-
ju refleksa jata tri su dijalekta (i)jekavska: a) istočnohercegovački-krajiški
(istočnohercegovački); „Po jezičnim kriterijima (i)jekavski novoštokavski;
b) istočnobosanski ili nenovoštokavski (i)jekavski; c) zetsko-južnosan-
džački ili nenovoštokavski (i)jekavski. Dva su dijalekta ekavska: a) šu-
madijsko-vojvođanski ili novoštokavski-ekavski i b) kosovsko-resavski ili
nenovoštokavski ekavski. Jedan je dijalekt ikavski (zapadni dijalekt ili
novoštokavsko ikavski), jedan s različitim refleksima jata (slavonski ili
nenovoštokavski arhaični šćakavski).“ (Lisac, 2003: 29).
1
Rad je prezentiran na Ikavskom skupu u sklopu Humskih dana poezije Društva
hrvatskih književnika Herceg-Bosne.; u Kiseljaku 20. listopada 20109.
79
80
SUVREMENA PITANJA
Ono što karakterizira zapadnoštokavsko naričje u razdoblju od kraja

XV. i početka XVI. stolića do sridine XIX. stolića, su osobine od arha-
ičnosti ka progresivnosti, zbog toga što je teško ustanoviti statično sta-
nje organskoga idioma, pa tako i zapadnoštokavskoga naričja koje je bilo
izloženo procesima jezične arhaizacije i inovacije. Arhaizacija potiče iz
same strukture ovoga naričja, a jezična inovacija je poslidica uticaja juž-
nih štokavskih govora. Jezičnoj arhaičnosti mogu dopriniti i drugi uticaji
iz društvenoga, političkoga, ekonomskoga života (Kalajdžija, 2011). Ti-
pične osobine zapadnoštokavskoga dijalekta i njegove jezične prakse su:
ikavska zamina jata i šćakavizam. Svakako najizrazitija osobina zapad-
noštokavskoga naričja bila je ikavska zamina jata koja je tikom vrimena,
kroz stolića prerasla u mišovitu ikavsko-ijekavsku zaminu uvitovanu sta-
rijim jezičnim stanjem kada je u pitanju ikavizam.
Novoštokavskom ikavskom dijalektu pripada i prostor sliva rike
Lašve. Tim dijalektom „govori se na području zapadne Hercegovine,
dijelu južne Bosne sve do područja Jajca i zone sjeverno od Travnika
i Zenice; u Republici Bosni i Hercegovini u taj je dijalekt uključeno i
područje zapadno i sjeverozapadno od Livna (Livanjsko polje), zatim
teren oko Dervente i Bihaća, a uz to još niz manjih oaza. Uglavnom su
zapadno od rijeke Bosne i zapadno od Neretve Hrvati i Bošnjaci ikavci
(s time da su doline Fojnice i Usore ijekavske, tj., pripadaju nenovošto-
kavskom ijekavskom šćakavskom dijalektu) rijetko su (i)jekavci; još su
rjeđe Srbi ikavci, i to nedaleko od Livna (Vukovsko polje). Novošto-
kavskim ikavskim dijalektom govore Hrvati i Bošnjaci, rijetko drugi“
(Lisac, 2003: 50). Glavno vokalno obiližje novoštokavskoga ikavskoga
dijalekta njegov je ikavski refleks jata.
Jezik u Bosni i Hercegovini promatran dijakronijskim prisikom daje
šarenoliku sliku u svim lingvističkim segmentima, poglavito na fonološ-
kom, J. Kappel pristupu književnoga jezika sridnjovikovne Bosne prilazi s
gledišća dvaju lingvističkih disciplina: povisti književnoga jezika i povisti
dijalektologije. S dijalektološkoga stajališta bosanski teren je sridišnji što-
kavski. Većem broju pisanih bosanskih spomenika pripisuje se zapadno-
štokavska ikavska provenijencija. Korpus bosanske sridnjovikovne knji-
ževnosti prvenstveno sačinjavaju evanđelja (18), apostoli (4), što ukazuje
na njihov crkveni karakter. U svitovnu i originalnu književnost spadaju
pravni, diplomatički, trgovački, poslovni spisi te darovnice, testamenti i
pisma. Originalne (izvorne) i sigurne pisane spomenike pridstavljaju kti-
torske i nadgrobne ploče i zapisi. I u osmanskom razdoblju pismenost se
razvijala i njegovala kroz virske organizacije i dilovanja. Obol književno-
sti toga vrimena daju franjevci katolici kod Hrvata i fenomen alhamijado
književnosti kod muslimana Bošnjaka.
80
Finka Filipović
IKAVSKA ZAMINA JATA U PISANIM SPOMENICIMA LAŠVANSKE 81
DOLINE OD SRIDNJOVIKOVLJA DO POČETAKA STANDARDIZACIJE
Na fonološkoj razini jak je uticaj narodnoga jezika. Istraživanja bosan-
skih sridnjovikovnih tekstova ukazuju, uglavnom, na bivše, migracijama
zastrto, zapadnoštokavsko naričje kao rodni govor većine njihovih pisara.
Ikavizam bosanskih spomenika smatran je najizrazitijom jezičnom oso-
binom koja ih izdvaja kao posebnu skupinu u odnosu na ćirilične spome-
nike nastale u susidnim oblastima. „Već je Belić ustvrdio da je ikavski
refleks jata nastao u međuriječju Bosne i Vrbasa te da se odatle širio
na ostale terene. Na području Bosne i Hercegovine došlo je do raz-
graničenja prema konfesijama te su glavni nositelji ikavizma katolici
a kasnije muslimani.“ (Belić 1958: 69, cit. prema: Jurić-Kappel, 2005).
Monoftongizacija diftonga
S obzirom da je jat (Q) jedini diftong u praslavenskom glasovnom
sustavu, značajno je pridstaviti praindoeuropsko dvoglasje. Dvoglasi ili
diftonzi su spoj dvaju samoglasnika kod kojega oba dila pripadaju istom
slogu, a nositelj sloga je samo jedan dok se drugi po izgovoru približa-
va suglasniku. Diftonzi aḭ, oḭ, eḭ; aṷ, oṷ, eṷ, su neslogotvorni i ti su se
dvoglasi izgovarali blisko spojevima aj, oj, ej; av, ov, ev. Te kombinacije
nisu bile u skladu sa zakonom otvorenih slogova i morale su prići u jedan
samoglasnik, a tu prominu nazivamo monoftongizacija diftonga iz koje
su nastali samoglasnici ȇ, i, u, o (Damjanović, 2005)
Diftonzi aḭ i oḭ dali su samoglasnik ȇ (jat) koji se u glagoljici označava
grafemom ô, a u ćirilici i bosanici grafemom Q: (Damjanović, 2005).
aḭ > ȇ *genaḭ : stsl. ženȇ
oi > ȇ *loḭsa : stsl. lȇha
Jezik i pismo pisanih spomenika

Paleontolozi, arheolozi i povisničari slažu se glede vridnosti natpisa na
stećcima kao njihova najznačajnijega faktora. Kako bi ispravno i potpu-
nije razumili natpise, pomoći će nam vrila slavenske pismenosti i metoda
dedukcije, nakon analize natpisa.
Općeslavenski književni jezik je staroslavenski koji je na svom ra-
zvojnom putu imao različita imena ovisno o razdobljima: „1. prastaro-
crkvenoslavenski (826–885), 2. starocrkvenoslavenski (jezik kanonskih
tekstova) X–XI. st., 3. crkvenoslavenski (jezik redakcijskih tekstova) od
početka XII. st., 4. novocrkvenoslavenski (obično se javlja u određenoj
sredini usporedo s književnim jezikom kojemu je osnova ‘domaći’ idiom,
kod Hrvata od XVI. stoljeća)“ (Damjanović, 2005: 11).
Današnji slavenski jezici razvili su se iz zajedničkoga, praslavenskoga
81
82
SUVREMENA PITANJA
jezika. Triba naglasiti da je staroslavenski prvi književni jezik čija je govor-

na (narodna) osnovica općeslavenska.
Batalovo evanđelje
Tekst kolofona Batalova evanđelja
Batalovo evanđelje je značajan rukopis iako je po obimu najmanje. Ko-

deks je bosanski s ikaviziranim biblijskim tekstom. Po tekstu kolofona
može se reći da je u pitanju govorni, zapadnoštokavski ikavski jezik, ko-
jemu pripadaju i pisar i naručitelj Evanđelja (Kuna, 2008:133). Ovdi se
daje tekst kolofona jer prezentira narodni idiom u kojem se može viditi
i zamina jata:
B ime o(tj)ca i s(i)na i s(ve)tago d(o)hj

Sei knige naprabi tepačiq Batalo svoim
Diqkomj stanjkomj kromiriqninomj i
Okovavj e srebromj i zlatomj i odivj
Krosnicomj i prikaza e starjco a
Napisaše se sie knige u dni krala Dabiše
Otj roeniq s(i)na Božiq.y.i.t.i.y.i.t
Lito po umьrti krala Tvrjtka drugo lito
82
Finka Filipović
sei pravi knige tepačiq batalo koi biše
mlogo slavanj koi držaše toričan i lašbu
a za nimj biše gospoq Resa Vukca voevode
kći a biše (onj) ed(i)n bratj i voevoda
bosanjski a drugi knezj bosanjski a treti
banj hrjvatjski a tada Batalo tepačiq
držaše Sanu i grediše mu na vozinicihj
bino is Kremene oy Toričanj i mlogo
Slavanj dobrimj krьstiq(n)mj zato ga
Bogj množaše oy vqki vqkomj a(m)inj
(Kuna, 2008: 133, 134)
Transliteracija:
Vj ime otjca i sina i svetago duha. Seji knjige napisa tepačija Batalo svojim
dijakomj Stankomj Kromirijaninomj i okovanj je srebromj i zlatomj i odivj
krasnicomj i prikaza je starcu Radinu, a napisaše se sije knjige u dni kralja
Dabiše ot rojenija sina božija 1393. lito, po umrti kralja Tvrjtka drugo lito.
Sei spravi knjige tepačija Batalo koji biše mlogo slavanj koji držaše Toričanj
i Lašvu a za njimj biše gospoja Resa Vukca voje(vo)de kći, a biše onj jedini
bratj i voje(vo)da bosanjski a drugi knezj bosanjski, a treći banj hrjvatjski. A
tada Batalo tepačija držaše Sanu i grediše mu na vozinicihj vino iz Kremena
u Toričanj, a onj biše mlogo dobar dobrimj ljudemj i mnogo slavanj dobrimj
krstjanimj i zato ga Bogj množaše u viki vikomj. Aminj. (Kuna, 2008: 134).
Prvi dio kodeksa pisan je cinoberom (crvenom tintom), a ista ruka

dalje zapisuje crnom tintom s manje pomnje, neurednije.
U tekstu koji ima otprilike stotinjak riči refleks jata se javlja u četiri
riči: odiv (odjenuvši); lito (ljeto – dva puta); viki, vikom (vijeki, vijekom
– dva puta). Svi navedeni primiri javljaju se u slobodnoj poziciji jata, koja
je ovdje doslidno ikavska. U jednom slučaju pojavljuje se ikavska zamjena
jata u kosom padežu pridjeva dobar: dobrim, što dodatno potvrđuje ikav-
sku provenijenciju teksta i njegovu uronjenost u narodni idiom. Također,
triba napomenuti tipičnu bosaničnu vridnost grafema jata koja se javlja u
nekoliko riči (tepačija, Kromirijanin, rojenija, Božja).
Primjeri uporabe riječi:
ě > i: odiv; lito; viki; vikom; dobrim.
83
84
SUVREMENA PITANJA
Natpis iz Paklareva
Taj natpis spada među najstarije sridnjovikovne natpise, a pisan je li-

jepom starom bosančicom u gotskom slogu (Truhelka, 1891: 97). Ć. Truhelka
taj natpis smatra najznačajnijim zbog lipote pisma bosanice, stilski oslo-
njene na goticu. Original natpisa je na ploči koja je slomljena na dva dila,
pa je natpis nepotpun, nedostaje početak i ime umrloga.
Natpis iz Paklareva sadrži četiri riči s ikavskim refleksom jata:

н u tomj. ste(ć)e. ž(н)bн]h. poćteno н slavjno ere. znahj da eu[mrнtн]
ataн grebj., učнnнh, [u]zvukoh. za svoga. žнvota. bouduće. ou…... н
poslн. ouzvućen[н]a [g]reba. na četvrjto lнto. toн. pнsahj. na. an a prн-
dalн se b[og]u. oba. na lнt[н]hj kн(e)mj. žнv[нsmo]
Transliteracija:
I u tom steće, živih počteno i smirjno, jere znahj, da je umriti; a taj grebj
učinih i uzvukohj za svoga života buduće i posli uzvučenia greba na četvrjto
lito toi pisahj na kamenj (1451); a pridali se bogu oba na lit[i]hj [u] kiemj
živ[ismo] (Krajinović, 1943: 232).
Spomenik s natpisom u obliku ploče je pronađen u Paklarevskom

potoku kod Turbeta, blizu Travnika. Nalazi se u Zavičajnom muzeju u
Travniku.
84
Finka Filipović
Pripis natpisa Jakova Krajinovića (gore naveden) razlikuje se u nekim
slovima pa i ričima od pripisa Ćire Truhelke. U Paklarskom natpisu na
početku epitafa, javlja se rič steće, pa pojašnjenje samoga naziva stećak, po-
jasnit će i kontekst riči steće u natpisu. Ante Škobalj (1970: 21) pojašnjava
naziv stećak ričima: „Ime stećak dolazi od same njegove glavne namjene,
da stoji iznad groba kao bilig (kam) kao spomen (memoria), dakle, ka-
men koji stoji>stećak. To je particip prezenta od glagola stajati, stojeći, ili
kako se u staro doba govorilo, steći. Ima potpuno isto značenje koje ima
i grčka riječ stele = stup ili uspravna kamena ploča. Ipak, riječ stećak nije
etimološki nastala iz grčke riječi stele, kako neki tvrde, nego se jedna i
druga riječ razvila iz istog prakorjena, iz kojeg se razvio i grčki i hrvatski
jezik i, što je važnije, iz istog pojma (h)istemi, osnova stesti, latinski sta-
stare, sistere, hrvatski sta- stati, stajati, stavljati.“
Spomenici osmanskoga razdoblja: franjevačka književnost

– historiografski podatci
U Litopisu fra Nikole Lašvanina, u svezi 1339. godine stoji: „Dojdoše
prvi fratri sv. Frane u Bosnu. Kojim ban Stipan učini prvi manastir u Mi-
loševu u komu se čini ukopati kad umri.“ (Gavran, 2003:16).
Franjevačka zajednica u Bosni osnovana je 1291. godine, osam go-
dina nakon utemeljenja franjevačkoga reda, u vrime bosanske držav-
ne samostalnosti bili su sudionici ključnih zbivanja tadašnjega društva
( Jelenić, 1912). U Bosni i Hercegovini se početkom XVII. stolića javlja
franjevačka književnost koja njeguje narodni (hrvatski) jezik na izrazito
štokavskom terenu sa štokavskim dijalektom, a franjevci se javljaju još u
sridnjem viku s jedinstvenom organizacijom južnoslavenskoga prostora.
Bosna je bila sridišće poznatoga naziva Bosna Srebrena koja je bila pod
jurisdikcijom rimske crkve. U XVIII. stoliću Bosanska provincija (nomi-
nalno je obuhvaćala i Srbiju, Vojvodinu i dio Mađarske), razdvojena je na
Slavonsku i Dalmatinsku provinciju, ali kulturna i literarna povezanost
nije bila prekinuta u svom kontinuitetu. Stoga su franjevačke knjižnice
bogate autorima s tih i daljih prostora te jezičnim i tematskim uticajem.
Franjevačka literatura je pretežito bila vjerskoga karaktera i usmirena pre-
ma čitateljima katolicima i njihovu zapadnu orijentiranost ka hrvatskom
prostoru što će kasnije uticati i na izgradnju standardnoga jezika s obzi-
rom na određenu povezanost zapadne hrvatske aree s dilom centralnoga
štokavskoga terena proizašle iz takve konstelacije. Koine stvoren u okviru
franjevačke literature suštinski je drugoga tipa, s obzirom da je manje ar-
85
86
SUVREMENA PITANJA
tificijelna tvorevina te da se nivelacija vrši unutar jednoga dijalekatskoga

tipa, a uticaji drugih dijalekata svedeni su na leksički plan, pa je karakter
korpusa uvjetovao karakter jezika (Kuna, 1972). Vjersko i nacionalno opre-
djeljenje su blisko povezani pa je to faktor koji franjevačkoj literaturi poveća-
va značaj u relacijama stvaranja predstandardnog idioma hrvatskog prostora
( Jelenić, cit. prema Kuna, 1972:14). Franjevačka književnost je težila što
većoj rasprostranjenosti, odnosno, čitateljstvu i manjoj diferencirano-
sti prema lokalnom govoru gdje dominiraju ikavizam i šćakavizam i u
Lašvanskoj dolini. Jezični koine u franjevačkoj književnosti ne izjednaču-
je se sa standardnim jezikom, ona je načelno koine štokavskoga dijalekta
zapadnoga tipa s ikavskim ili ikavsko-ijekavskim refleksom jata (Kuna,
1972). U franjevačkoj književnosti mogu se izdvojiti dva tematska plana
koja su donekle i jezično različita. Jedan je teološki koji se smatra i tra-
dicionalnim i literarno konzervativnim te drugi propagandno-popularni
koji je prilagodljiv čitateljstvu u kojem je prisutan lokalni govor piščeva
rodnoga kraja što je karakteristika i pisanih spomenika Lašvanske doline.
Na širem planu svakako treba spomenuti znamenita imena franjevačke
književnosti u Bosni i Hercegovini kao što su fra M. Divković i njegov
Nauk krstjanski iz 1616. godine, S. Margitić Ispovied krstjanska 1704.,
L. Sitović, Pisna od pakla iz 1727., te F. Lastrić, I. F. Jukić, a osobito
značajan doprinos jezikoslovnoj misli dao je fra Marijan Šunjić, koji je
govorio nekoliko jezika, a za bosanske prilike je bilo važno znanje tursko-
ga jezika. Šunjić ističe kako je svrha pisanja ta, da pregji znanje, što su ga
stekli, pridaju potomstvu i tako potomstvo usriće a sebe proslave. Svi
se načini pisanja svode na dva razreda: a) na neke znakove, kojima ljudski
sporazum utisne stalne ideje; b) na slikanje, kojima se riječ kao savršeni,
adekvatni i vjerni glasnik pameti slika i sa svim svojim potezima kao u
živim bojama pred oči stavlja ( Jelenić, 1915: 494). Uz prozne i poet-
ske književne vrste javljaju se i franjevački litopisi i likaruše koji donekle
razmiču uske i isključivo vjerske granice. Neizostavno treba spomenuti
Ivu Andrića, Travničanina i izvrsna poznavatelja rada i života franjevaca
Bosne Srebrene, jer je neiscrpna nadahnuća za svoje pripovitke nalazio u
franjevačkim kronikama priživilim u kreševskom, sutješkom i fojničkom
samostanu. Andrić u više navrata potvrđuje povisnost nekih franjevaca iz
ovoga vrimena: „Moji fratri o kojima sam pisao, to su uglavnom svećenici
iz triju srednjobosanskih samostana: Kreševa, Fojnice i Kraljeve Sutjeske.
Postojao je i fra Petar. Govorilo se: ‘Sretan ko Petar’. Kažu da je cijenio
vođenje bilježaka i savjetovao mlade fratre poukom: ‘Zapiši, pa će i Bog
upamtiti’“ (Andrić, 1982: 67).
86
Finka Filipović
Ikavica u Litopisu Nikole Lašvanina od 1653. do 1750.
U svom priopćenju o Litopisu Nikole Lašvanina fra Julijan Jelinić
(1914: 336) piše: „Nas puno više interesira to, što je ovo mjesto (Lašva),
njegovim stanovnicima bilo tako milo da su se oni i ostaviv ga ili se iseliv,
sami sebe zvali i drugim pripušćali da ih zovu ‘Lašvaninima’.“ Za Litopis
kaže kako je „Cvit svih lašvanskih dijela što se nalazi u franjevačkom sa-
mostanu u Lijevnu“. Ljetopis ima oko 180 stranica, 20 cm visine i 14,1/3
širine, kožnata uveza. Pisan je bosanicom, krasopisom, vrlo sitnim slovi-
ma. Vidna je česta uporaba knjige, a „jednoć je upo u vodu“, pa je stoga,
ponigdi nečitljiv. Radi lakšega prigleda Litopis je podiljen u dva dila I. i
II. U I. dilu su događaji Od počela svita do porođenia Isukarstova, a čine ga
petnaest nepotpunih stranica. II. dio U spomenah vikovah od porođenia
Isukarstova do litopiščeve smrti 1750. godine. Urednici su II. dio podilili
na A, B, C, D, E, F i H dilove. Fra Nicolaus a Lashva (Lasva) ili a Travnik,
a ponekad i kao Fr. Nicolaus Marcsincussich, odn. Marcincussich (Mar-
činkušić), rodio se, otprilike 1703. g. u Travniku, a umro 1750. u Jajcu.
Doli slidi dio Litopisa o 1682. godini, u kojem se uočava prilip ikavski
govor sridišnje Bosne.
Dio B, Bosanski ljetopis od 1682. do 1750.
87
88
SUVREMENA PITANJA
Transliteracija:
Neka se štioc ovi knjiga ne čudi da nije brojena godina po redu, to jest od
porođenja Isukrstova, nego /sam/ prišo od 1690. natrag, to jest na 1682, zašto
sam ovo vadio iz razlicih rukopisa starih. I ovo što slidi, najdoh u rukopisu
o.p. fr/a/ Stipana Margitića iz Jajca, jurve difinitora od prov/incij/e i koji
je bio mlogo godišća gvardijanom u Fojnici, u man/asti/ru Duha Svetoga, u
vrime tvrdih godina i žestokih rata. Zato ovako on piše, kako donikle slidi,
to jest:
1682. /bis/ Kad Turci pojdoše na Beč, na Bosni bijaše Ujdur-paša a ja
(veli) u Jajcu kapelanom, dojdoše na crkvu teški čauši i zaiskaše mlogo blago. A
krstjani ga ne mogući dati, zato odrediše mene i Juru Kujundžiju da idemo u
Sarajevo k paši. Odosmo ulački, opravismo poso i vratismo se po zlu vrimenu,
zašto bijaše snig pao više od pet pedlji. i uputi se s nama Đelil, buljukbaša,
koga su kuće više Travnika, kod Turbeta. Omrkosmo u travanjskom polju. I
govori Turčin da idemo u selo na konak a mi ne ktismo, zašto hitimo. On ode,
a kad se rasta od nas, čusmo gdi reče. /konju/: „Deh, vrag te odnio!“ Imadijaše
bo dva konja, a drugi mu se ne dadijaše voditi. I kako to izusti, odmah poče
vikati: „bre, beri, družino, poginuh!“ I tako viče, ne pristaje. Mi, scineči da su
na njega vuci navalili, jedan veli: „hodi, da ga otmemo!“, drugi veli: „ne idi!“.
Najposli, vratismo se, navivši puške, govoreći: „Ne boj se, eto nas!“ Al’ /nje/ga
konj vuče za jednu nogu po snigu. Ufatismo konja i Turčina na njega usadi-
smo a drugoga s njim ne bijaše konja. I rekosmo da su ga vuci ujili. Navali
Turčin na konju među nas, vičući: „Po Bogu bratjo, ne dajte me!“ Mi, scineći da
on mlide da su još oko njega vuci, zato mu govorimo: „Ne boj se, nejma ništa“,
a on sve jedno. Najposli mu rekosmo: „Dok ne kažeš što je, kako ćemo ti pomo-
ći?“ „A ne vidite li“ (reče) „koja nas je vojska obastrla, sve s oružjem zlatnim,
ter nas hoće da vežu; i konje su nam svezali i vratili natrag. I gušća je vojska
nego po polju češljuga.“ Mi mu govorimo: „ujdi među nas i ne boj se“; a on ne
viruje, neg sve jednu govori. Međuto se malo osvisti, trže sablju da se brani
i malo nas oba ne posiče, bivši mu dobar konj. A mi, puške podmećući, teško se
obranismo, i da ne bijaše mene, hotijaše ga Juro iz puške ubiti. Otesmo mu sa-
blju i pitamo ga, zašto taku stvar čini? „Neću vas“, reče, „sić, nego vas branim
i hoću o/d/sić uža što vam oko vrata nameću.“ I tako ga, teško, među se uzesmo
a ja ostah otragu moleći Boga. Isto/m/ ga sta/de/ opet pomaganja…, nestade
ga s konja i čusmo glas kod same rike Lašve. Žao nam ga bi i odosmo pošav, i
najdosmo ga u jednoj jaruzi malo živa. I usaadiv ga na konja, pojdosmo. Ja
mu govorih: „muči, da Boga molim,“ ali kako on kaže, „djavli slide sa svom
vojskom.“ Međuto, izgubismo put u mećavi. Pustih ja konju i dok najdoh put,
opet ga vragovi odnesoše, al’ ga brzo najdošmo i usadismo na konja, malo živa.
Malo mogaše govoriti a kad ja vidih da ćemo izginuti, počeh zaklinjati „od
88
Finka Filipović
strane utjelovljene Riječi,“ da se ostanu. I reče Turčin da se ostaše. Malo pošav,
stiže nas njegov drugi konj, koga scinjasmo da su vuci ujili. Ali ne mogaše ići,
zašto staje na jular. On se, fativ, ufati ga za jular, ali, kako spomenu vraga, u
ti čas digoše i njega i konja između nas. „Ne da/o/ bog“ rekosmo, niti znadosmo
kud ga odnesoše. Isto/m/ Juru nika vrućina uze, a i mene golem strah obuja.
Malo postav/ši/, oćutismo golem jauk u polju. Ne mogosmo otrpiti: odosmo,
najdosmo i njega i konja u jednomu trnju malo žive. Natovarismo ga. Već ne
more plakati a ja počeh iznova zaklinjati. I, kako on isti reče, ostaše se vrazi. I
posli, po noći, dojdosmo u Travnik. I ne kti nam nitko otvoriti ni u kući, ni u
hanu, nego više Travnika, prid jednom krstjanskom kućom najdoh jedan snop
samarske slame i, vrgav na plot, ukresah i užegoh. I budući mi družina na po
mrtva, poče ih privlačiti k vatri. Međuto me poznaše kroz pendžer, ter nam
otvoriše. – Ostaviv mlogo žalosti što smo podnili, ovo je zadosta uspomene
onim koji često vraga spomin/j/aju/ (Gavran, 2003:193–195).
Ikavica u Godišnjaku fra Jake Baltića
Na naslovnici Baltićeva Godišnjaka piše:
Godišnjak
Od dogadjajah cerkvenih
Svĕtskih, i promine vrimenah
u Bosni. Sabro ja fra Jako Baltić
od godine 1754. do god. življenja /+5./1.1887./
Vel. fra Jako Baltić, starac od 73. godine,
već iznemogo, dne 23. prosinca 1886. godine
ovaj zapisnik na čuvanje i daljnje
prosliedjenje meni doli podpisanom.
Ovčarevo dne 23. prosinca 1886.
Fr. Jakov Matković
tajnik redodržave
bosanskih franjevaca
89
90
SUVREMENA PITANJA
90
Finka Filipović
PRIDGOVOR (Prědgovor) svom Godišnjaku Jako Baltić počinje ovako:
Svakomu čoviku, koji iole ima prosvĕte, milo je čitati i znati povist (po-
vĕst)2 svojih starih. Kakvi su naši stari bili? Što se s njima zbilo? Kako su se
u događajim vladali? Kad bi se tako što zapisano našlo od naših starih, prije
šest stotina godina barem, ako ne starije, to bi vridilo (vrĕdilo) prema
dragom kamenju. Jer događaje i dila svojih starih prid (prĕd) očima imati,
mogo bi se čovik okoristiti u svomu življenju. Mudrih je ljudi izreka: „Sit tibi
vita aliena magistra“ (Neka ti učenjem bude tuđi život). Pametno je, brate
Bošnjače, na tuđim se leđi naučiti. Ja s ovom željom, od mladosti moje užgan,
tražio po knjigohraništim (bibliothecam) naših starih samostana u Fojnici,
Kreševa i Sutinskoj, nije li što popisano od naših starih? Žalost me poduze
kad ništa ne najdo osim ono ukratko ispisano od dobrog Oćevca, u dilu Epito-
me vetustatum. Da naši stari ništa pisali nisu, to bi bijo grih reći. Ove bo je
samostane vatra često pržila, nješto Turci rad svog poznatog fanatizma palili
ih, a nigda se po nepomlji službe zapalili. Ovdi je vatra nemila svu našu sta-
rinu proždrla. O udesu nemili! (Zirdum, 1991: 19).
Godišnjak od dogadjaja i promine vrimena u Bosni 1754. – 1882. fra Jake

Baltića
Godišnjak obuhvaća razdoblje od 128 godina, i koncipiran je u dva
dila. Prvi dio sadrži pripisku iz raniji’ litopisa, izvora ili literature, obuhva-
ća razdoblje od 1754. do 1839. U II. dilu je izvorni Baltićev tekst. „Kada je
u veljači 1945. godine izgorio franjevački samostan i crkva u Gučoj Gori
kod Travnika, s bogatom knjižnicom, arhivom, crkvenim namještajem i
posuđem, sretna je bila okolnost što je rukopisno djelo Jake Baltića bilo
posuđeno franjevcu Rastislavu Drljiću. Tako nam je spašen osebujan i
vrijedan ljetopis iz 19. stoljeća, koji se sam lijepo i dostatno predstavlja.“
(Zirdum, 1990: 45).
Posebnost Godišnjaka je u tom što Baltić svoj Godišnjak nosi sa sobom
i zapisuje što je na terenu vidio, doživio i čuo. Juro Baltić rodio se 30.
ožujka 1813. u Velikoj Bukovici, kod Travnika. U novicijatu uzima ime
Jako ( Jakov) 1832., a zaređuje se 1833. g.
2
U autografu Godišnjaka upotribljen je grafem jat u ričima pověst, pro-
světa, vrědilo a izgovor se može predviditi s obzirom na podritlo autora.
91
92
SUVREMENA PITANJA
Zaključak
Ikavski refleks jata u pisanim spomenicima Lašvanske doline dio je
naslova koji u sebi sadrži osnovno obiližje i nakanu ovoga rada – ukazati
na kulturni i povisni okvir ikavskoga govora travničkoga kraja. Kronološ-
ki su prikazani pisani spomenici u vrimenskom razmaku od neki’ šest sto-
tina godina, dijakronijski i sinkronijski. Zlatonosna Lasvia je kroz povist
ostavila neizbrisiv trag na kulturnom, virskom, sociološkom, političkom,
ekonomskom i svakom drugom polju, od vrimena Rimljana, Ilira, Slave-
na, Hrvata, Srba i Bošnjaka, do današnji’ dana. Dijakronijski promatran
glas jat i njegov refleks u analizi pisani’ spomenika od sridnjovikovlja (Ba-
talovo evanđelje i natpisi na stećcima) i u osmanskom razdoblju (Ljetopis
fra Nikole Lašvanina, Godišnjak fra Jake Baltića), nedvojbeni je pokaza-
telj stalnoprisutne ikavice kao govora ovoga kraja u usmenoj i pisanoj
tradiciji, kroz vrime. Kroz ovaj rad pokazano je da ikavica u pisanim spo-
menicima lašvanskoga kraja, od sridnjovikovlja do standardizacije jezika
(i posli), pripada zapadnom dijalektu, novoštokavskom ikavskom dijalek-
tu i da to nije jezična manira vrimena i prostora, nego organski idiom
hrvatskoga i bošnjačkoga naroda Lašvanske doline.
Iako u sridnjovikovnim pisanim spomenicima Lašvanske doline (Ba-
talovo evanđelje i natpisi na stećcima) nemamo obimniju građu na kojoj
bismo mogli s više primira ukazati na ikavsku zaminu jata, navedeni pri-
miri su dovoljni jer se ikavica neupitno javlja i u Batalovom evanđelju i u
desetak epitafa na stećcima.
Leksik s ikavskom zaminom jata koji se najčešće javlja u tim spome-
nicima jest: lito, vik, živih, umri, posli, pridali. Na nadgrobnim pločama
inače se očekuje jednostavniji, lapidarni leksik, dok je u pisanim spomeni-
cima franjevačke književnosti iz osmanskoga razdoblja analizirani korpus
znatno bogatiji i dovoljniji za sigurnije praćenje razvoja jata i tvrdnju o
njegovom ikavskom refleksu.
Brojni su primiri ikavice u Ljetopisu fra Nikole Lašvanina i u Godiš-
njaku fra Jake Baltića. Leksik koji se pojavljuje u tekstu je prilično bogat i
fonološko-morfološki raznolik: prišo, slidi, donikle, vrime, umri, gdi, snig,
ktismo, ujili, najposli, viruje, posiče, rika, vidih, nika, prid (Ljetopis) i: pisma,
smila, misec, vidila, zvizda, cio, sritnika, srića, svita, biža, srid, dovikniti,
besiditi, divojka, bidna (Ljetopis – Pisma budimske kraljice); čovik, prosvita,
pridgovor, povist, dila, prid, vridila, sutiškoj, grih, ovdi, izdili (Godišnjak).
Radeći na izvorima i literaturi pisanih spomenika Lašvanske doline,
uočeno je kako je govor ovoga kraja, odnosno, pisana bašćina, nedovoljno
istražena. Svi prikazi pisani’ spomenika su fragmentarni, uzgredno spo-
92
Finka Filipović
menuti, kako natpisi na stećcima tako i franjevačka književnost ovi’ pro-
stora u osmanskom razdoblju. Značajan doprinos govoru ovoga kraja dala
je Naila Valjevac u svom radu Govor u slivu Lašve, to znanstveno istraži-
vanje rađeno nakon standardizacije, pa rad na terenu (usmeni govor) nije
doslidno prikazan u ikavskom refleksu jata (dolazi do mišanoga refleksa
kod govornika zbog uticaja standardnoga jezika). Znanstvenici – istraži-
vači koji nisu iz ovih krajeva, teže će osititi taj organski idiom u narodu,
poglavito ako sami nisu govornici ikavice kao svoga materinskoga govo-
ra. Ciljana skupina (govornici) nastoje pred ispitivačem (promatračem)
govoriti što pravilnije, književnije, u narodu kažu kulturnije – pismenije
– lipše, a to odmaže postizanju realnih, očekivanih rezultata znanstvenoga
istraživanja. Tomu u prilog ide prisutnost ikavštine u govoru naroda oko-
line Travnika, odnosno, lašvanskoga sliva i nakon više od trideset godina
otkada je Naila Valjevac vršila provire na terenu. Spontani, nenadzirani
govor ljudi Lašvanske doline je ikavski u kojem je jat doslidno ikavski.
Na osnovi izrečenoga može se zaključiti da pisana bašćina lašvansko-
ga kraja od sridnjovikovlja pa do vrimena početaka standardizacije obi-
luje ikavštinom kao jednim od tipičnih obiližja sridnjobosanskih govora,
a tim i Lašvanske doline. Ikavizam u analiziranom korpusu potvrđuje se
kao tipična organska crta, koja je pored te činjenice, podržana i specifič-
nom jezičnom tradicijom literarnoga jezika od sridnjovikovlja i u osman-
skom razdoblju. Dakako, novija dijalektološka istraživanja potvrđuju na-
rodnu ikavsku bazu lašvanskoga kraja, koja je u modernim vrimenima sve
značajnije izložena procesu gubljenja i nestajanja, kako zbog globalnih
komunikacijskih uticaja standarda, tako i zbog medijskoga i obrazovnoga
sustava, koji guši narodni idiom. Zbog toga, ovaj rad ima cilj ukazati na
potrebu čuvanja pučkih govora jer su oni potvrda višestolitne ikavske je-
zičke tradicije u lašvanskom području.
Izvori
–– Baltić, Jako (1991), Godišnjak od dogadjaja i promine vrimena u
Bosni 1754-1882, Priredio Andrija Zirdum, Veselin Masleša, Sa-
rajevo.
–– Dizdar, Mak (1997), Antologija starih bosanskih tekstova, Svjetlost,
Sarajevo.
–– Gavran, Ignacije (2003), Ljetopis Nikole Lašvanina, Synopsis,
Zagreb – Sarajevo.
–– Jelenić, Julijan (1914) „Ljetopis fra Nikole Lašvanina“, Glasnik
Zemaljskog muzeja, Sarajevo.
93
94
SUVREMENA PITANJA
–– Jelenić, Julijan (1915), Ljetopis fra Nikole Lašvanina, GZM, Sa-

rajevo.
–– Krajinović, Jakov (1943), Tri revidirana natpisa iz okolice Trav-
nika, Glasnik Hrvatskog državnog muzeja u Sarajevu, god. L. V.
Sarajevo: Državna tiskara.
–– Truhelka, Ćiro (1894), Starobosanski pismeni spomenici: separatni
otisak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, VI.,
4. Sarajevo: Zemaljska štamparija.
–– Truhelka, Ćiro (1892), Starobosanski mramorovi: separatni oti-
sak iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, IV.,
Sarajevo: Zemaljska štamparija, Sarajevo.
–– Vego, Marko (1964), Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i
Hercegovine, I 1962., knjiga IV, V 1964. Sarajevo.
94
KULTURA
Neizvjesnost, akrilik na platnu, 75 x 65 cm, 2018.

Nevenko Herceg UDK 351.793(497.6):[339.923:061.1 EU
Svjetlana Stanić-Koštroman 502.171:546.212](497.6)
Ana Buljubašić Izvorni članak
Anita Dedić Primljeno: 16. rujna 2019.
Sveučilište u Mostaru, FPMOZ
Davor Čordaš
Univerzitet u Travniku
Vodna politika u europskoj uniji
Sažetak
Voda je neophodna za život i resurs nužan za društveni i gospodarski razvoj.
Porastom gospodarskih aktivnosti i urbanizacijom potrebe za vodom postaju
sve veće te održivo gospodarenje vodama postaje neophodno za daljnji napre-
dak civilizacije. Upravljanje ovim vitalnim resursom zahtijeva integriran
pristup, vodeći računa o okolišnoj, društvenoj i ekonomskoj dimenziji održi-
vosti. Stoga je 2000. godine restrukturirana europska vodna politika, usva-
janjem Okvirne direktive o vodama – ODV (2000/60/EZ), kojom se uvodi
holistički pristup za upravljanje površinskim i podzemnim vodama. Ovom
Direktivom uspostavlja se okvir za zaštitu kopnenih površinskih voda, kao i
prijelaznih, priobalnih i podzemnih voda kako bi se spriječilo i smanjilo one-
čišćenje, promicalo održivo korištenje vode, zaštitio vodni okoliš, poboljšalo
stanje vodnih ekosustava te ublažili učinci poplava i suša. Okvirnu direkti-
vu o vodama dopunjuju različiti drugi akti EU okolišnoga zakonodavstva,
kao što su Direktive kojima se utvrđuje: zaštita podzemnih voda (2006/118/
EZ), kakvoća vode namijenjene za ljudsku potrošnju (98/83/EZ), uprav-
ljanje kakvoćom vode za kupanje (2006/7/EZ), pročišćavanje komunalnih
otpadnih voda (91/271/EEZ), standardi kvalitete okoliša (2008/105/EZ),
zaštita voda od zagađenja nitratima poljoprivrednoga podrijetla (91/676/
EEZ) uz Uredbu o fosfatima (2004/648/EZ), ocjena rizika od poplava
(2007/60/EZ), pomorska strategija (2008/56/EZ), onečišćenje mora s bro-
dova (2005/35/EZ) i dr.
Ključne riječi: zaštita i upravljanje vodama, Okvirna direktiva o vodama,
održivi razvoj, okolišna politika.
Uvod
V oda je životno važan resurs o kojem ovise sve ljudske aktivnosti, ali i
održanje biogeokemijskih ciklusa i ravnoteža na našem Planetu. Da-
97
98
SUVREMENA PITANJA
nas, u epohi koju mnogi s razlogom nazivaju antropocen, ukazujući tim

na izrazit utjecaj ljudskih aktivnosti na ekosustave (Herceg i sur., 2018),
voda postaje izložena sve većim pritiscima. S urbanizacijom i razvojem
društva raste potrošnja vode u kućanstvima i gospodarstvu. Količinski
ograničene zalihe vode smanjuju se uslijed onečišćenja i zagađenja, pre-
građivanja i kanaliziranja te posljedica klimatskih promjena. Navedeno
u konačnici dovodi do gubitka usluga ekosustava koje ovaj resurs pruža
lokalnim zajednicama, smanjujući tim kvalitetu života i mogućnosti nji-
hova održiva razvoja (Herceg, 2013).
Važnosti očuvanja i zaštite voda odavno su svjesni su i sami građani
Europske unije. Prema istraživanjima javnoga mnijenja koja je proveo
Eurobarometar među zemljama EU – 25,47 % stanovništva koncem XX.
stoljeća bilo je zabrinuto onečišćenjem voda te ga smatraju najvažnijim
okolišnim problemom. Sve veći pritisci javnosti za očuvanje rijeka i je-
zera, podzemnih i priobalnih voda potaklo je i Europsku komisiju da joj
zaštita voda postane jedan od prioriteta. Razvija se nova europska vodna
politika, koja ima za cilj smanjiti onečišćenja voda te osigurati zaštitu
čistih voda (Herceg i sur., 2018). Kako bi se to postiglo, cilj ove politike
je osigurati da građani budu što više uključeni u sam proces zaštite. Na-
vedeno u konačnici dovodi do restrukturiranja europske vodne politike
usvajanjem Okvirne direktive o vodama – ODV (European Commission,
2000; Directive 2000/60/EZ).
1. Okvirna direktiva o vodama – odv

Politika voda EU temelji se na Direktivi Europskoga parlamenta i
Vijeća Europe 2000/60/EZ (Water Framework Directive – WFD), kojom
se uspostavlja okvir za djelovanje Zajednice u području politike voda, a
čim se nastoji uvesti režim integralnoga upravljanja vodnim područji-
ma u Europi (Brnada & Matijević, 2008; Herceg i sur., 2018). Okvirna
direktiva o vodama (ODV) iz 2000. godine jedan je od najopsežnijih i
najambicioznijih dijelova zakonodavstva EU-a u području zaštite okoliša
(Herceg i sur., 2018). Njezina svrha je uspostava okvira za zaštitu kopne-
nih površinskih voda i prijelaznih, priobalnih i podzemnih voda, kako bi
se postigla četiri glavna cilja održivosti voda:
–– opskrba dovoljnom količinom pitke vode
–– opskrba dovoljnom količinom vode za gospodarske potrebe
–– zaštita okoliša
–– otklanjanje štetnoga utjecaja poplava i suša.
98
Nevenko Herceg − Svjetlana Stanić-Koštroman − Ana Buljubašić −
Anita Dedić − Davor Čordaš 99
VODNA POLITIKA U EUROPSKOJ UNIJI
Direktiva je usvojena kako bi dala doprinos očuvanju i poboljšanju
vodenoga okoliša, odnosno kvalitete voda, smanjenju ispuštanja opasnih
tvari u vodu, promociji održive uporabe voda, zaštiti vodenih i kopnenih
ekosustava te močvarnih područja, ali i jačanju prekogranične suradnje
na problematici vezanoj uz vode. ODV se temelji na pet ključnih načela
(Herceg, 2013):
• načelo cjelovitosti – uzima u obzir čitav vodni sustav koji uključuje
površinsku, podzemnu i morsku vodu na koordiniran način
• načelo integriranoga pristupa – označava povezivanje s drugim sek-
torima, poput agronomije i prostornoga uređenja
• načelo transparentnosti – o sudjelovanje javnosti u procesima odlu-
čivanja u pitanjima upravljanja voda
• načelo ekonomskoga pristupa – podrazumijeva ekonomičnost mje-
ra i učinkovitu uporabu vode kroz odgovarajuće politike cijene
• načelo ekološkoga pristupa – podrazumijeva postizanje dobre kva-
litete vodnoga tijela.
Osim što se Okvirnom direktivom o vodama Europske unije nastoji

postići održivo upravljanje vodnim resursima i očuvati „vrlo dobro stanje“
voda tamo gdje takvo stanje postoji, ona ima za cilj osigurati „dobar sta-
tus“ svih vodnih tijela u Europi. To podrazumijeva postizanje „dobroga
statusa“ za više od 111.000 površinskih voda (rijeka, jezera, priobalnih
voda), te preko 13.000 podzemnih vodnih tijela na teritoriju EU do 2015.
godine. ODV je također predvidjela produženje rokova za postizanje na-
vedenoga cilja za najviše još dva ciklusa: sadašnje (2015. – 2021.) i sljedeće
razdoblje (2021. – 2027.). Osim na površinske i podzemne vode, odredbe
Direktive odnose se i na umjetne te jako izmijenjene vodne cjeline. U
tom smislu, pod umjetnim vodnim tijelom podrazumijeva se tijelo povr-
šinskih voda stvoreno ljudskom aktivnošću, dok jako izmijenjeno vodno
tijelo označava tijelo površinskih voda čije su značajke bitno promijenjene
ljudskim aktivnostima. „Dobar status“ vodnih tijela različito je definiran
za površinske, podzemne i umjetne/jako izmijenjene vodne cjeline.
1.1. Vodna tijela

1.1.1. Površinske vode
Procjena statusa površinskih voda temelji se na klasifikaciji njihova
ekološkoga i kemijskoga statusa.
Ekološki status površinskih voda odražava kvalitetu strukture i funkci-
ja ekosustava, koji se odražava u kombinaciji:
99
100
SUVREMENA PITANJA
• bioloških elemenata, poput brojnosti i raznolikosti vodnih organizama

• hidro-morfoloških elemenata koji podržavaju biološke elemente, kao
što su dinamika toka, dubina i sl.
• fizikalno-kemijskih elemenata koji podržavaju biološke elemente,
primjerice temperaturni režim, koncentracija kisika, salinitet i dr.
Hidro-morfološki i fizikalno-kemijski elementi ekološkoga statusa

površinskih voda u uskoj su vezi s biološkim elementima jer podržavaju
funkcioniranje zajednica, njihovu raznolikost, kao i kvalitativni i kvanti-
tativni sastav.
Klasifikacija ekološkoga statusa površinskih voda sastoji se od pet
klasifikacijskih kategorija za biološke elemente: visok, dobar, umjeren,
slab i loš status (slika 1), te po tri kategorije za hidro-morfološke i fizi-
kalno-kemijske elemente: visok, dobar i srednji status. Ukupan ekološki
status određuje se prema onoj stavci koja je najlošije ocijenjena, a grani-
ce između svih kategorija statusa određuju se zasebno za svaki tip tijela
površinskih voda, prema nacionalnoj tipologiji (podjeli tijela površinskih
voda s obzirom na geološke, geografske ili hidrološke specifičnosti).
Slika 1: Kategorije ekološkoga statusa prema biološkim elementima
Biološki elementi prikazuju se kao omjer dobivenih vrijednosti para-

metara naspram referentnih vrijednosti za određeni tip vodotoka. Pri tom
referentno stanje označava one uvjete i raspone parametara koji odgova-
raju nepromijenjenim ili neznatno promijenjenim prirodnim uvjetima.
Za fizikalno-kemijske elemente određene su granične vrijednosti svakoga
parametra – okolišni standardi, uključujući specifične prioritetne zagađi-
vače s dokazanim negativnim učinkom na organizme.
Kemijski status površinskih voda određuje se provjerom zadovoljava li
vodotok okolišne standarde za kemijske zagađivače (ograničenja emisije
postavljenih ODV i drugim direktivama) za opasne tvari i prioritetne
tvari (Aneksi IX i X ODV). Kemijski status temelji se na dvije kategori-
je: dobar i loš status, u ovisnosti o tom zadovoljava li vodna cjelina ili ne
zadovoljava navedene standarde.
100
1.1.2. Umjetne i jako izmijenjene vode
Biološki, hidro-morfološki i fizikalno-kemijski elementi koji se pri-
mjenjuju u određivanju ekološkoga statusa umjetnih i jako izmijenjenih
vodotoka odgovaraju elementima primijenjenim za procjenu statusa one
kategorije vodotoka (rijeka, jezero, prijelazna ili priobalna voda) kojoj
umjetni/izmijenjeni vodotok najviše sliči. Referentno stanje za ove vo-
dotoke naziva se maksimalni ekološki potencijal (MEP) i označava sta-
nje kada vrijednosti bioloških elemenata odgovaraju što je više moguće
onima koji su značajni za tip vodnoga tijela kojem umjetno/izmijenjeno
tijelo pripada, s obzirom na hidro-morfološke i fizikalno-kemijske uvjete.
Za umjetne i jako izmijenjene vodotoke najčešće se rabe četiri kategorije
klasifikacije: srednji, umjeren, slab i loš potencijal.
1.1.3. Podzemne vode

Prema ODV podzemne vode klasificiraju se prema dva sustava:
• kvantitativni status podzemnih voda, koji se odnosi na procjenu ima
li dovoljno vode za održavanje ekosustava koji prihranjuje (rijeka, je-
zero i sl.)
• kemijski status podzemnih voda, koji procjenjuje kvalitetu vode pre-
ma kriterijima za dopuštene koncentracije određenih kemijskih tvari.
Za klasifikaciju podzemnih voda u oba klasifikacijska sustava postoje
samo dvije razine: dobar i loš status. Kao i kod površinskih voda, ukupan
status određuje se prema najslabije klasificiranom elementu.
Cjelovitim pristupom u sagledavanju stanja vodenih ekosustava ODV
sagledava i povezanost površinskih i podzemnih voda. Navedeno znači da
status određena tijela podzemnih voda ne može biti ocijenjen kao „dobar“
ako ne osigurava „dobar kemijski“, odnosno „dobar ekološki status“ povr-
šinskih voda te ako uzrokuje značajne štete staništima koja o njem ovise
(primjerice močvarna staništa).
1.2. Planovi upravljanja riječnim slivovima

Prema Okvirnoj direktivi o vodama, upravljanje vodama organizira
se putem mreže riječnih slivova, umjesto prema administrativnim ili po-
litičkim granicama. Svaka država članica dužna je osigurati za područje
riječnoga sliva ili dijela međunarodnoga područja riječnoga sliva koje se
nalazi na njezinom teritoriju analizu njegovih značajki, pregled utjecaja
ljudskih aktivnosti na status površinskih i podzemnih voda i ekonomsku
analizu upotrebe vode te podnijeti provedbeno izvješće. Države članice
dužne su usvojiti planove upravljanja riječnim slivom, zakone, propise i
101
102
SUVREMENA PITANJA
druge administrativne odredbe potrebne za usklađivanje zakonodavstva

s ovom Direktivom. Direktivom se utvrđuje jasan vremenski plan pro-
vedbe koji se temelji na šestogodišnjim ciklusima upravljanja. Tako su
države članice EU bile obvezne do 2009. godine izraditi planove uprav-
ljanja riječnim slivovima, koji se u sljedećim ciklusima ažuriraju. Tijekom
postupka izradbe planova obvezno je savjetovanje i sudjelovanje javnosti.
Planovima upravljanja riječnim slivovima nastoji se osigurati „dobar
ekološki status“ svih voda. U do sada objavljenim provedbenim izvješći-
ma navodi se da se unatoč osjetnom napretku u postizanju „dobra eko-
loškoga statusa“, uspjeh prvenstveno ovisi o ambicijama država članica te
učinkovitoj i mjerljivoj provedbi njihovih planova.
Prema Izvješću o stanju voda koji je u srpnju 2018. godine objavila Eu-
ropska agencija za okoliš (European Environment Agency – EEA, 2018)
74% vodnih tijela podzemnih voda postiglo je „dobar kemijski status“, a
njih 89% i „dobar kvantitativni status“. Za razliku od podzemnih voda,
ODV-om do danas nažalost nisu postignuti tako dobri rezultati za povr-
šinska vodna tijela. Do 2018. godine samo njih 38% je bilo u „dobrom ke-
mijskom stanju“, a 40% je imalo „dobar ekološki status“ (odnosno „dobar
ekološki potencijal“ ako je riječ o umjetnim i jako izmijenjenim vodnim
tijelima). Među onečišćivačima najčešći uzrok slabijem ekološkom statu-
su površinskih voda u EU bila je živa (Hg) te se u sljedećem razdoblju
očekuju pojačane aktivnosti na smanjenju koncentracija i većoj kontroli
emisija ovoga teškoga metala (European Environment Agency – EEA,
2018).
U odnosu na prethodno šestogodišnje razdoblje (2009. – 2015.), tije-
kom ovoga provedbenoga razdoblja (2015. – 2021.) primjetan je ograničen
napredak u poboljšanju stanja vodnih tijela. Voda kao resurs je u mnogim
dijelovima Europe i dalje pod sve većim pritiskom, osobito gospodarskih
aktivnosti, stavljajući EU zakonodavstvo pred nove izazove. Svjesna pri-
tisaka na vodne ekosustave, Komisija je još 2012. godine usvojila Plan
zaštite europskih vodnih resursa (European Commission, 2012) u kojem se
naglašava potreba stavljanja gospodarenja europskim vodnim resursima
u širu perspektivu, uzimajući u obzir sve korisnike vode te uključujući
međudjelovanje vode i drugih resursa, primjerice tla i energije. Riječ je o
dugoročnoj strategiji kojoj je cilj učinkovitija provedba trenutačne vodne
politike EU-a, integriranje ciljeva vodne politike u druga politička pod-
ručja te popunjavanje praznina u sadašnjim okvirima upravljanja vodama.
Plan zaštite europskih vodnih resursa podrazumijeva upravljanje vodama
na održiv način, u svim sektorima koji se vodnim resursima koriste, poput
industrije, poljoprivrede, turizma, urbanoga razvoja i proizvodnje ener-
102
gije, kako bi se osigurala dovoljna količina kvalitetne vode za sadašnje i
buduće generacije. Iako je navedeni cilj već sadržan u ODV-u, Planom
zaštite europskih vodnih resursa olakšava se njezina provedba tako da se
utvrđuju preostale prepreke i načini za njihovo prevladavanje (European
Commission, 2012).
2. Okolišno zakonodavstvo koje dopunjuje

Okvirnu direktivu o vodama
Okvirna direktiva je krovni zakonski dokument za zaštitu voda, iz
čijih odredaba proizlaze svi drugi akti za zaštitu vode. Direktivu prate
brojni drugi zakoni i direktive o posebnim aspektima vodne politike koje
su podskup Okvirne direktive o vodama, a koji pridonose postizanju do-
bra stanja vodnih tijela, što uključuje podzemne i pitke vode, vodu za
kupanje, komunalne otpadne vode, industrijske emisije, pesticide, nitrate
i dr. (Herceg i sur., 2018).
2.1. Direktiva 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda od

onečišćenja i degradacije
Europski parlament i Vijeće EU 12. prosinca 2006. usvojili su Di-
rektivu 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i degradacije.
Kao razlozi za usvajanje ove Direktive navodi se da su podzemne vode
dragocjen prirodni resurs te bi ih kao takve trebalo zaštititi od pogor-
šanja stanja i kemijskoga onečišćenja (European Commission, 2006a).
To je posebno važno za ekosustave ovisne o podzemnim vodama te za
upotrebu podzemnih voda u opskrbi vodom koja je namijenjena ljudima.
Također se navodi kao su podzemne vode najosjetljivije i najveće vodno
bogatstvo u Europskoj uniji, a prije svega su i glavni izvor javne opskrbe
vodom za piće u mnogim regijama. Podzemnu vodu u vodnim tijelima
koju se upotrebljava za crpljenje vode za piće ili koja je namijenjena za
takvu uporabu u budućnosti bi trebalo zaštititi tako da se izbjegne po-
goršanje kvalitete takvih vodnih tijela te se tim smanji stupanj obradbe
potreban za proizvodnju vode za piće, navodi se u objašnjenju Europ-
skoga parlamenta i Vijeća Europe. Predlagatelji Direktive navode kako,
da bi se zaštitio okoliš kao cjelina te posebno zdravlje ljudi, treba izbjeći,
spriječiti ili smanjiti visoke koncentracije štetnih onečišćujućih tvari u
podzemnim vodama. S obzirom na potrebu postizanja dosljednih razina
zaštite podzemnih voda, trebalo bi utvrditi standarde kvalitete i granične
vrijednosti te razviti metodologije utemeljene na zajedničkom pristupu,
103
104
SUVREMENA PITANJA
kako bi se utvrdila mjerila za ocjenu kemijskoga stanja vodnih tijela pod-

zemnih voda. Napominje se kako zaštita podzemnih voda u nekim po-
dručjima može zahtijevati prilagodbu poljoprivredne ili šumarske prakse.
Za utvrđivanje svojih prioriteta i odabir projekata u vezi s mjerama zaštite
podzemnih voda odgovorne su države članice. Za osiguranje dosljedne
zaštite podzemnih voda, države članice koje imaju zajednička vodna ti-
jela podzemnih voda trebaju uskladiti svoje aktivnosti u pogledu praće-
nja stanja, određivanja graničnih vrijednosti i utvrđivanja odgovarajućih
opasnih tvari. Direktivom 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda utvrđuju
se posebni kriteriji za ocjenjivanje dobra kemijskoga stanja, utvrđivanje
bitnih i trajno rastućih trendova te određivanje polaznih točaka za pro-
mjenu trendova. No, sve najviše dopuštene razine onečišćujućih tvari,
uz iznimku nitrata i pesticida čija je razina određena posebnim zakono-
davstvom EU-a, utvrđuju države članice. Ovdje treba staviti naglasak na
kombiniranom pristupu u zaštiti voda u kojem prvenstvo imaju obvezne
mjere kontrole izvora onečišćenja, a tamo gdje stanje prijamnika to za-
htijeva, preporučuju se i dopunske mjere. Osnovne mjere određene su
regulatornim okvirom dok će se preostale mjere, predviđene postojećim
provedbenim planovima i programima za zaštitu voda svake države člani-
ce, osobito mjere za kontrolu onečišćenja iz točkastih i raspršenih izvora
proizašle iz propisa Europske unije (Direktiva o pročišćavanju komunalnih
otpadnih voda, Direktiva o cjelovitom nadzoru i sprječavanju onečišćenja –
IPPC direktiva zamijenjena Direktivom o industrijskim emisijama – IED
direktivom, Direktiva o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati po-
ljoprivrednog podrijetla – Nitratna direktiva, Direktiva o proizvodima za
zaštitu bilja).
2.2. Direktiva 98/83/EZ o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku

potrošnju
Europski parlament i Vijeće EU 3. studenoga 1998. usvajaju Direk-
tivu 98/83/EZ o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Cilj ove
Direktive je zaštita zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvoga
zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju osiguravanjem njezine
zdravstvene ispravnosti i čistoće. Prema članku 4. Direktive države člani-
ce moraju poduzeti potrebne mjere da bi osigurale zdravstvenu ispravnost
i čistoću vode namijenjene za ljudsku potrošnju za sva naselja veća od 50
stanovnika, odnosno koji isporučuju više od 10 m3 dnevno, te osigurati
provedbu redovita praćenja njezine kvalitete. Države članice mogu uvr-
stiti dodatne zahtjeve specifične za svoj teritorij, ali samo ako oni vode k
postavljanju viših standarda (European Commission, 1998). Direktivom
se također zahtijeva redovito informiranje potrošača. Države članice duž-
104
ne su svake tri godine izvijestiti Europsku komisiju o kvaliteti pitke vode.
Radi usklađivanja odredaba s Ugovorom o Euratomu 2013. je usvojena
Direktiva Vijeća 2013/51/Euratom, kojom se utvrđuju zahtjevi za zaštitu
zdravlja stanovništva od radioaktivnih tvari u vodi namijenjenoj za ljud-
sku potrošnju (European Commission, 2013). U pravilu, u većini država
članica za zdravstvenu ispravnost vode namijenjene za ljudsku potrošnju
(vode za piće) odgovoran je isporučitelj usluge javne vodoopskrbe.
2.3. Direktiva 2006/7/EZ o upravljanju kakvoćom voda za

kupanje
U prosincu 2000. godine Komisija je usvojila Priopćenje za Europski
parlament i Vijeće o razvoju nove politike o kakvoći voda za kupanje
i pokrenula opsežne konzultacije sa svim zainteresiranim i uključenim
stranama. Ishod tih konzultacija bila je opća potpora razvoju nove Di-
rektive na temelju najnovijih znanstvenih dokaza i pridavanjem posebne
pozornosti sudjelovanju šire javnosti. Direktiva 2006/7/EZ o upravljanju
kakvoćom voda za kupanje usvojena je 15. veljače 2006. i ukinuta Direk-
tiva 76/160/EEZ. Ova Direktiva utvrđuje odredbe za: (a) monitoring i
klasifikaciju kakvoće voda za kupanje, (b) upravljanje kakvoćom voda za
kupanje te (c) informiranje javnosti o kakvoći voda za kupanje (European
Commission, 2006b). Svrha ove Direktive je očuvati, zaštititi i poboljšati
kakvoću okoliša i zaštititi zdravlje ljudi dopunjavanjem Okvirne direktive
o vodama. Ova se Direktiva primjenjuje na svaki sastavni dio površinskih
voda za koji nadležno tijelo očekuje da će se ondje kupati velik broj ljudi
i za koji nije uvelo trajnu zabranu kupanja ili izdalo trajnu preporuku ne-
kupanja. Direktivom se nastoji poboljšati javno zdravlje i zaštita okoliša
utvrđivanjem odredaba za praćenje i razvrstavanje voda za kupanje (u
četiri kategorije) i koja je integrirana u ODV. Direktiva 2006/7/EZ pred-
viđa i iscrpno informiranje javnosti, a slijedom toga Komisija je 2011.
usvojila Odluku o utvrđivanju simbola za obavješćivanje javnosti o klasifi-
kaciji vode za kupanje i zabrani kupanja (2011/321/EU). Komisija i Eu-
ropska agencija za okoliš (EEA) svake godine objavljuju sažeto izvješće o
kvaliteti vode za kupanje koje se odnosi i na morske i na kopnene plaže.
2.4. Direktiva 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih

otpadnih voda
Onečišćenje voda uslijed nedovoljnoga pročišćavanja otpadnih voda
u jednoj državi članici često utječe na vode drugih država članica. Zbog
sprječavanja štetnoga utjecaja ispuštanja nedovoljno pročišćenih komu-
nalnih otpadnih voda na okoliš, postoji opća potreba za sekundarnim
105
106
SUVREMENA PITANJA
pročišćavanjem komunalnih otpadnih voda, a u osjetljivim područjima

potrebno je zahtijevati višu razinu pročišćavanja, kako bi se bolje i lakše
kontrolirale industrijske otpadne vode i mulj. Stoga su 21. svibnja 1991.
godine Europski parlament i Vijeće europske komisije usvojili Direk-
tivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ). Ova se
Direktiva odnosi na prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih
otpadnih voda te pročišćavanje i ispuštanje otpadnih voda iz određenih
industrijskih sektora. Cilj Direktive je zaštita okoliša od štetnih utjecaja
ispuštanja otpadnih voda. Direktivom se utvrđuju minimalni standardi
i vremenski rasporedi za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komu-
nalnih otpadnih voda, uvode se kontrole odlaganja mulja iz pročišćenih
otpadnih voda i zahtijeva prestanak ispuštanja mulja u more (European
Commission, 1991a). Države članice dužne su izraditi zakone i propise i
druge administrativne odredbe potrebne za usklađivanje zakonodavstva s
ovom Direktivom. Usklađivanje s propisanim standardima o prikupljanju
i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda za aglomeracije veće od 2.000
ES svaka država članica dužna je ispuniti u rokovima definiranim ugovo-
rima o pristupanju. Programi mjera sadržavaju:
–– izgradnju/proširenje sustava za prikupljanje komunalnih otpadnih
voda;
–– izgradnju/dogradnju odgovarajućih uređaja za pročišćavanje ko-
munalnih otpadnih voda za sve aglomeracije veće od 2.000 ES.
2.5. Direktiva 2008/105/EZ o standardima kvalitete okoliša

Kako je zakonodavstvo iz 1970-ih i 1980-tih godina kojim su utvr-
đene mjere za sprječavanje kemijskoga onečišćenja površinskih voda pre-
stalo vrijediti koncem 2012. godine i zamijenjeno odredbama ODV-a,
na razini EU trebalo je načiniti popis prioritetnih tvari koje predstavljaju
znatan rizik za vodni okoliš, zajedno s podskupinom prioritetnih opasnih
tvari. Stoga je usvojena Direktiva 2008/105/EZ, koja zamjenjuje Odluku
Komisije 2455/2001/EZ, a kojom je utvrđena najviša razina koncentraci-
ja za 33 prioritetne tvari i osam drugih onečišćujućih tvari u površinskim
vodama (European Commission, 2008a). Dopunom Direktive 2013. go-
dine, na postojeći popis uvršteno je i 12 novih tvari, a Komisiji je uvedena
obveza izraditi dodatni popis tvari koje treba pratiti u svim državama
članicama, kako bi se poduprle buduće revizije popisa prioritetnih tvari.
106
2.6. Direktiva 91/676/EEZ o zaštiti voda od zagađenja koje
uzrokuju nitrati poljoprivrednoga podrijetla
Direktiva je usvojena 1991. godine, budući da je na pojedinim po-
dručjima u državama članicama udio nitrata u vodi bilježio konstantni
rast te su vrijednosti bile visoke u usporedbi sa standardima utvrđenima
u Direktivi Vijeća 75/440/EEZ od 16. lipnja 1975. o propisanoj kvaliteti
površinske vode namijenjene zahvaćanju pitke vode u državama članica-
ma. Reforma zajedničke poljoprivredne politike objavljena je u Zelenoj
knjizi Vijeća „Perspektive zajedničke poljoprivredne politike”. Zelena
knjiga je pokazala da je upotreba dušičnih gnojiva nužna za poljoprivredu
Zajednice, ali i da prekomjerna upotreba gnojiva predstavlja opasnost za
okoliš te da postoji potreba zajedničkoga djelovanja radi kontrole proble-
ma intenzivne stočne proizvodnje i da poljoprivredna politika mora vodi-
ti više računa o politici okoliša. Kao razlozi donošenja Direktive navode
se zaštita zdravlja ljudi, živih resursa i ekosustava voda, reguliranje pre-
kograničnoga onečišćenja voda, potrebe poticanja dobre poljoprivredne
prakse, lakše osiguravanje opće razine zaštite svih voda od budućih oneči-
šćenja, važnost određivanja ranjivih područja od država članica te izradbe
i provedbe programa djelovanja kako bi se u ranjivim zonama smanjilo
onečišćenje voda dušikovim spojevima, potreba uključenja mjere ograni-
čenja primjene u tlu svih gnojiva koja sadrže dušik, a posebno ograničenja
primjene stajskoga gnojiva (European Commission, 1991b). Direktiva
ima za cilj: smanjiti onečišćenje voda uzrokovano ili izazvano nitratima iz
poljoprivrednih izvora i spriječiti daljnje takvo onečišćenje. Prema članku
3. „Direktivu o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz po-
ljoprivrednih izvora“ države članice u roku od dvije godine od priopćenja
ove Direktive, dužne su proglasiti ranjivim zonama sva poznata područja
na svojim državnim područjima s kojih se odvija odvodnjavanje u vode.
U roku od šest mjeseci dužne su obavijestiti Komisiju o prvotnoj odredbi.
Najmanje svake četiri godine države članice preispituju i, prema potre-
bi, revidiraju ili dopunjuju odredbe o proglašenju ranjivih zona, kako bi
se uzele u obzir promjene i nepredvidivi čimbenici u trenutku usvajanja
prethodne odredbe. One u roku od šest mjeseci obavještavaju Komisiju o
eventualnim revizijama i dopunama. Prema članku 4., a s ciljem osigura-
nja opće razine zaštite svih voda od onečišćenja, države članice su dužne
u roku od dvije godine nakon priopćenja ove Direktive:
(a) odrediti jedan kodeks ili više kodeksa dobre poljoprivredne prakse,
koje će poljoprivrednici dobrovoljno primjenjivati, a koji će sadržavati
barem odredbe o stavkama spomenutim u Prilogu II.A
107
108
SUVREMENA PITANJA
(b) utvrditi, prema potrebi, program koji će uključivati odredbe o osposo-

bljavanju i obavješćivanju poljoprivrednika i koji će poticati primjenu
kodeksa dobre poljoprivredne prakse.
Prema članku 6., a radi određivanja i revizije određivanja ranjivih
zona, države članice su obvezne:
(a) u roku od dvije godine nakon priopćenja Direktive, pratiti koncentra-
ciju nitrata u slatkim vodama u razdoblju od jedne godine:
i. najmanje jednom mjesečno na kontrolnim stanicama površinskih
voda ili na drugim kontrolnim stanicama koje su reprezentativne
za površinske vode u državi članici, a češće tijekom razdoblja u
kojima prijeti opasnost od poplava
ii. u redovitim razmacima na kontrolnim stanicama koje su reprezen-
tativne za podzemne vode u državi članici, vodeći računa o odred-
bama Direktive 80/778/EEZ
(b) najmanje svake četiri godine ponoviti program praćenja naveden u
stavku (a), osim onih kontrolnih stanica na kojima je koncentracija
nitrata kod svih prethodnih uzoraka bila manja od 25 mg/l i gdje nisu
zabilježeni novi čimbenici koji bi mogli utjecati na povećanje udjela
nitrata; u tom slučaju, program praćenja se ponavlja svakih osam go-
dina
(c) svake četiri godine države članice su dužne preispitati eutrofno stanje
slatkih površinskih, estuarijskih i obalnih voda.
Prema člancima 5., i 9. Direktiva o zaštiti voda od onečišćenja uzro-
kovanoga nitratima iz poljoprivrednih izvora donosi program djelovanja i
praćenja stanja voda država članica od Komisije. U prilogu ova Direktiva
sadrži i Kriterije za određivanje voda, Kodeks dobre poljoprivredne prak-
se i mjere koje se uključuju u programe djelovanja.
2.7. Direktiva 2007/60/EZ o ocjeni rizika od poplava i

upravljanju tim rizicima
S obzirom na to da poplave mogu biti opasne po život ljudi, uzro-
kovati raseljavanje stanovništva i okolišne katastrofe, ozbiljno ugroziti
gospodarski razvoj i narušiti ekonomske aktivnosti Zajednice Europski
parlament i Vijeće Europske unije 23. listopada 2007. usvajaju Direktivu
2007/60/EZ o procjeni i upravljanju rizicima od poplava. Poplave su pri-
rodna pojava koju nije moguće spriječiti. Međutim, neke ljudske aktivno-
sti (primjerice rastuća naselja i gospodarska dobra na poplavnim područ-
jima i smanjivanje prirodnoga zadržavanja vode upotrebom zemljišta) i
klimatske promjene doprinose povećanju vjerojatnosti pojave poplava i
njihovim štetnim učincima što je bio poticaj za usvajanje ove direktive
(European Commission, 2007). Svrha ove Direktive je uspostaviti okvir
108
za procjenu i upravljanje poplavnim rizicima s ciljem smanjenja štetnih
posljedica poplava u Zajednici na zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i
gospodarsku aktivnost. S obzirom na to da je poplavni rizik definiran kao
kombinacija vjerojatnosti poplavnoga događaja i potencijalnih štetnih
posljedica poplavnoga događaja za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu
i gospodarsku aktivnost, jasno je da pitanje razine prihvatljivosti rizika
od poplava više nije samo tehničke prirode, nego uključuje puno šire,
društveno-ekonomske, socijalne i ekološke aspekte. Direktiva od država
članica zahtijeva da provedu preliminarne procjene kako bi se do 2011.
utvrdili ugroženi riječni slivovi i priobalna područja povezana s njima te
da zatim do 2015. pripreme karte rizika od poplava i planove upravljanja
s naglaskom na sprječavanju, zaštiti i pripravnosti. U interesu solidarno-
sti, planovi upravljanja poplavnim rizicima uspostavljeni u jednoj državi
članici ne smiju obuhvaćati mjere koje svojim opsegom i učinkom znatno
povećavaju rizike od poplava uzvodno ili nizvodno u drugim državama
na istom riječnom slivu ili podslivu, osim ako su te mjere usklađene i ako
su dotične države članice rješenje međusobno usuglasile. Svi zadatci tre-
baju se provoditi u skladu s Okvirnom direktivom o vodama i planovima
upravljanja riječnim slivovima izloženima u toj Direktivi. Analiza uskla-
đenosti i koordiniranosti različitih institucija i država koje se na različite
načine mogu povezati s poplavama, iznalaženje prihvatljivih komunika-
cijskih kanala te pravovremeno uključivanje javnosti u postupak planira-
nja svakako će se pozitivno odraziti na efikasnost planiranja i upravljanja
poplavnim rizicima. Države članice dužne su uraditi i procjenu poplavnih
šteta u nekoliko tipova ovisno o namjeni prostora i zemljišta s više po-
plavnih scenarija po vjerojatnostima pojavljivanja te procijeniti i utjecaj
klimatskih promjena na poplavne rizike. Nakon toga, usvaja se i odgova-
rajući program mjera smanjenja rizika od poplava.
2.8. EU politika upravljanja za priobalje i more

Priobalna i pomorska politika EU-a temelji se na Direktivama
2008/56/EZ i 2005/35/EZ.
2.8.1. Direktiva 2008/56/EZ o uspostavljanju okvira za djelovanje

zajednice u području politike morskoga okoliša (okvirna
direktiva o pomorskoj strategiji)
Morske vode pod suverenošću i u nadležnosti država članica Europ-
ske unije uključuju vode Sredozemnoga mora, Baltičkoga mora, Crnoga
mora i sjeveroistočnoga Atlantskoga oceana, uključujući vode oko Azor-
skih otoka, Madeire i Kanarskih otoka. Sve očitiji pritisci na prirodna
109
110
SUVREMENA PITANJA
morska bogatstva i potražnja za uslugama morskih ekosustava uvjetovali

su da Zajednica nastoji smanjiti njihov utjecaj na morske vode, neovi-
sno o tom gdje se javljaju njihove posljedice. Morski okoliš je dragocjena
baština koja se mora zaštititi, očuvati i, ako je izvedivo, obnoviti s kraj-
njim ciljem održavanja biološke raznolikosti i osiguravanja raznolikih i
dinamičnih oceana i mora koji su čisti, zdravi i produktivni (European
Commision, 2008b). U tom pogledu Europski parlament i Vijeće eu-
ropske komisije su usvojili Direktivu 2008/56/EZ koja bi trebala poticati
uključivanje pitanja okoliša u sva relevantna područja politike i biti stup
buduće pomorske politike Europske unije u pogledu okoliša. Ovom se
Direktivom uspostavlja okvir unutar kojega države članice poduzima-
ju mjere potrebne za postizanje ili održavanje dobroga stanja okoliša u
morskom okolišu najkasnije do 2020. Ta je Direktiva prvi zakonodav-
ni instrument EU-a povezan sa zaštitom morske biološke raznolikosti.
Njom se u zakonodavni okvir uvrštava pristup temeljen na ekosustavima
za upravljanje ljudskim aktivnostima koje imaju učinak na morski okoliš
integriranjem koncepta zaštite okoliša i održive uporabe. Direktivom se u
zemljopisnim granicama utvrđenima regionalnim konvencijama o moru
uspostavljaju europske pomorske regije i podregije. Radi postizanja dobra
ekološkoga stanja do 2020. svaka država članica trebala je do 2010. razra-
diti strategiju za svoje morske vode, koju bi trebalo revidirati svakih šest
godina. Odluka Komisije 2010/477/EU o kriterijima i metodološkim
standardima za dobro stanje okoliša morskih voda sadrži više kriterija za
ocjenjivanje dobra stanja okoliša i pripadajućih pokazatelja.
2.8.2. Direktiva 2005/35/EZ o onečišćenju mora s brodova

Politika pomorske sigurnosti Zajednice usmjerena je na postizanje vi-
soke razine sigurnosti i zaštite okoliša i temelji se na razumijevanju da su
sve strane uključene u prijevoz roba morem dužne osigurati da se brodovi
koji plove u morima Zajednice pridržavaju odgovarajućih pravila i norma
(European Commission, 2005). Sankcije za ispuštanje onečišćujućih tvari
s brodova nisu vezane uz građansku odgovornost uključenih strana i sto-
ga ne podliježu nikakvim pravilima koja se odnose na ograničenje ili ka-
naliziranje građanskih odgovornosti niti ograničavaju učinkovitu nakna-
du žrtvama incidenata s posljedicom onečišćenja. Istjecanje nafte zbog
nesreće tankera Erika 2000. godine potaknulo je EU da ojača svoju ulogu
na području pomorske sigurnosti i onečišćenja mora usvajanjem Ured-
be (EZ) br. 1406/2002 kojom se osniva Europska agencija za pomorsku
sigurnost (EMSA). Europski parlament i Vijeće Europske komisije 7.
110
rujna 2005. usvajaju Direktivu 2005/35/EZ o onečišćenju mora s brodova
i uvođenju sankcija za njezino kršenje. Ova Direktiva u potpunosti po-
štuje Povelju o temeljnim pravima Europske unije; svakoj osobi za koju
se sumnja da je počinila kršenje mora se jamčiti pravično i nepristrano
suđenje, a sankcije moraju biti proporcionalne. Svrha ove Direktive je
uključiti međunarodne norme za onečišćenje s brodova u pravo Zajed-
nice i osigurati da osobe odgovorne za ispuštanja dobiju odgovarajuće
sankcije radi unaprjeđenja pomorske sigurnosti i bolje zaštite morskoga
okoliša od onečišćenja s brodova. Sankcije za prekršitelje mogu biti ka-
znenopravne ili administrativne. Ispuštanje onečišćujućih tvari s brodova
treba smatrati kaznenim djelom ako je počinjeno namjerno, nepažnjom
ili teškim nemarom i ako ozbiljno našteti kvaliteti vode.
Literatura:
–– European Commission (1991a): Council Directive 91/271/EEC
of 21 May 1991 concerning urban waste-water treatment. Official
Journal of the European Communities L 135, 30.3.1991, Luxem-
bourg.
–– European Commission (1991b): Directive 91/676/EEC of 12
December 1991 concerning the protection of waters gainst pollu-
tion caused by nitrates from agricultural sources. Official Journal
of the European Communities L 375, 31.12.1991, Luxembourg.
–– European Commission (1998): Council Directive 98/83/EC of 3
November 1998 on the quality of water intended for human con-
sumption. Official Journal of the European Communities L 330,
5.12.1998, Luxembourg.
–– European Commission (2000): Directive 2000/60/EC of the
European Parliament and of the Council of 23 October 2000
establishing a framework for Community action in the field of
water policy. Official Journal of the European Coounities L 327,
–– European Commission (2005): Directive 2005/35/EC of the Eu-
ropean Parliament and of the Council of 7 September 2005 on
ship-source pollution and on the introduction of penalties for in-
fringements. Official Journal of the European Union L 255/11,
–– European Commission (2006a): Directive 2006/118/EC of the
European Parliament and of the Council of 12 December 2006
on the protection of groundwater against pollution and deteriora-
111
112
SUVREMENA PITANJA
tion. Official Journal of the European Union L 372, 27.12.2006,

Luxembourg.
–– European Commission (2006b): Directive 2006/7/EC of the Eu-
ropean Parliament and of the Council of 15 February 2006 con-
cerning the management of bathing water quality and repealing
Directive 76/160/EEC. Official Journal of the European Union L
64, 4.3.2006, Luxembourg.
–– European Commission (2007) Council Directive 2007/60/EC of
the European Parliament and of the Council of 23 October 2007
concerning on the assessment and management of flood risks. Of-
ficial Journal of the European Union L 288, 6.11.2007, Luxem-
bourg.
–– European Commission (2008a): Directive 2008/105/EC of the
European Parliament and of the Council of 16 December 2008
on environmental quality standards in the field of water policy.
Official Journal of the European Union L 348/84, 24.12.2008,
Luxembourg.
–– European Commission (2008b): Directive 2008/56/EC of the
European Parliament and of the Council of 17 June 2008 establis-
hing a framework for community ction in the field of marine envi-
ronmental policy (Marine Strategy Framework Directive), Official
Journal of the European Union L 164/19, 25.6.2008, Luxembo-
urg, 2008.
–– European Commission (2012): A blueprint to safeguard Euro-
pe’s water resources. Communications from the Commission to
the European Parliament, the Council, the European Econo-
mic and Social Committee and the Committee of the Regions.
COM(2012) 673 final.
–– European Commission (2013): Council Directive 2013/51/EU-
RATOM of 22 October 2013 laying down requirements for the
protection of the health of the general public with regard to ra-
dioactive substances in water intended for human consumption.
Official Journal of the European Union L 296/12, 7.11.2013.,
Luxembourg.
–– European Environment Agency, 2018: European waters - as-
sessment of status and pressures 2018. EEA report no. 7/2018.
https://www.eea.europa.eu/publications/state-of-water.
–– Herceg, N. (2013): Okoliš i održivi razvoj. Synopisis, Zagreb.
–– Herceg, N., Cero, M., Lukić, T. (2010): Upravljanje vodama sa-
stavni dio zaštite okoliša. Fondeko svijet, Sarajevo, 32.
112
–– Herceg, N., Stanić-Koštroman, S., Šiljeg, M. (2018): Čovjek
i okoliš. HAZU BiH, Sveučilište Sjever, Synopsis, Mostar – Ko-
privnica – Zagreb.
–– Brnada, I., Matijević, D. (2008): EU i zaštita okoliša – Okolišna
politika Europske Unije. Regionalni centar zaštite okoliša za Sred-
nju i Istočnu Europu, Zagreb.
Water Policy In The European Union
Abstract
Water is indispensable for life and a resource necessary four our society and
economy. Economic activity and urbanization cause a large increase in water
demand, so sustainable water management is essential for the further deve-
lopment of our civilization. The management of this vital resource requires
an integrated approach, taking into account the environmental, social and
economic dimensions of sustainability. Therefore, the European Water Poli-
cy has undergone a thorough restructuring process and in 2000 has adopted
the Water Framework Directive – WFD (2000/60/EC) which introduced
a holistic approach for the management and protection of surface waters and
groundwaters. The WFD establishes a framework for the protection of inland
surface waters, transitional waters, coastal waters and groundwaters, in or-
der to prevent and reduce pollution, promote sustainable water use, protect
the aquatic environment, improve the status of aquatic ecosystems and mi-
tigate the effects of floods and droughts. The WFD is supplemented by other
EU environmental legislation, such as Directive which establish: the pro-
tection of groundwaters (2006/118/EC), the quality of water intended for
human consumption (98/83/EC), the management of bathing water quality
(2006/7/EC), urban waste water treatment (91/271/EEC), environmen-
tal quality standards (2008/105/EC), the protection of waters from nitra-
tes from agricultural sources (91/676/EEC) with the Regulation on phosp-
hates (2004/648/EC), the assessment of the risks of floods (2007/60/EC),
the marine strategy (2008/56/EC), maritime safety and marine pollution
(2005/35/EC) and others.
Key words: water protection and management, Water Framework Directi-
ve, sustainable development, water policy.
113
Ivana Andrijašević UDK 27-36:394.5](497.5 Gradac)
Zavičajna zbirka Gradac 398.332(497.5 Gradac)
272-774(497.5 Gradac)
Pregledni članak
Primljeno:8. listopada 2019.
Stoljetna zavjetna svetkovina Sv. Roka u

župi Sv. Mihovila Arkanđela Gradac
Sažetak
Zavjetna procesija kojom se od 1912. godine obnavlja sjećanje na čudesno zau-
stavljanje epidemije nepoznate bolesti po zagovoru sv. Roka, predstavlja vrijednu
tradiciju koja nosi dio kulturnoga i vjerskoga identiteta Gradca te je jedan od rijetkih
primjera nematerijalne kulturne baštine koji se u ovom dalmatinskom mjestu uspio
očuvati više od stotinu godina. Ipak, osim u župnom listu Lapčan te, usputno
u radovima rijetkih autora (Cvitanović Dankić, 2005; Tomasović, 2007),
ova je tema neopravdano ostala znanstveno neobrađena. Ovaj rad ima za
cilj da kroz dostupnu arhivsku dokumentaciju te narodnu predaju predstavi
ovu stoljetnu gračku katoličku tradicijsku baštinu.
Ključne riječi: sv. Rok, župa sv. Mihovila Arkanđela, Gradac, zavjetna procesija,
nematerijalna baština.
Uvod
P rocesije su vrlo raširen i u narodu omiljen oblik izražavanja religio-

znosti. Predstavljaju javno svjedočenje vjere, njezin živ znak koji u
zajedničkom koračanju vjernika, u tišini i molitvi osnažuje određenu vjer-
sku zajednicu. Procesija je svečana vjerska povorka koja ide s jednoga na
drugo mjesto ili se u ophodu vraća na polazno mjesto. U procesiji se uvi-
jek nosi neki sakralni predmet ili znak. U kršćanstvu se procesije javljaju
s prestankom progona kršćana u 4. st., kada bi se u Rimu svakodnevno u
jednoj crkvi skupljali vjernici i potom kretali prema drugoj crkvi u kojoj
bi se održala euharistijska liturgija. U 11. i 12. st. procesije su se održavale
u deambulatoriju, posebnom dijelu crkve. U srednjovjekovlju su posebno
bile razvijene procesije s relikvijama kršćanskih mučenica i mučenika. U
114
Ivana Andrijašević
STOLJETNA ZAVJETNA SVETKOVINA SV. ROKA U 115
ŽUPI SV. MIHOVILA ARKANĐELA GRADAC
16. st. najčešće su bile euharistijske procesije s hostijom u pokaznici (Dra-
gić 2019: 63). No, javno svjedočenje vjere nije uvijek bilo dopušteno niti
gledano s odobravanjem. Naime, od 1945. do 1952. godine jugoslavenske
su vlasti zahtijevale traženje odobrenja za održavanje procesije; često su te
zahtjeve odbijale ili sa zakašnjenjem davale dopuštenje. Od godine 1952.
zabranjene su sve procesije izvan crkvenoga prostora (Dragić 2019: 64).
Ipak, ni represija prema vjernicima niti ograničavanje vjerskih sloboda
nisu slomili kršćanski duh hrvatskoga naroda koji je usprkos svemu ostao
snažan i vitalan.
Prema vremenu uz koje su vezani, sakramentima i sakramentalima
kojima su sastavni dio ili prema specifičnim prilikama koje uvjetuju
njihov sadržaj i obilježja, kršćanska liturgijska praksa poznaje redovite
i izvanredne ophode. Primjeri redovitih ophoda jesu sprovodni ophodi,
ophodi za Prikazanje Gospodinovo, Cvjetnicu, Vazmeno bdjenje, Tije-
lovo, Markovo, svetkovinu titulara crkve ili zaštitnika mjesta. Izvanredne
ophode određuje i odobrava biskupska konferencija ili mjesni ordinarij,
a javljaju se najčešće u doba javnih potreba ili zajedničke nevolje (Babić
1997: 176). Ovaj rad ima za cilj opisati jedan stoljetni ophod nastao upra-
vo iz zajedničke nevolje, odnosno zavjetnu procesiju kojom se od 1912.
godine u župi sv. Mihaela Arkanđela Gradac obnavlja sjećanje na čude-
sno zaustavljanje epidemije nepoznate bolesti po zagovoru sv. Roka.
Sv. Rok
Sveti Rok (1295. – 1327.) jedan je od najštovanijih srednjovjekovnih
svetaca Katoličke crkve. Unatoč tomu, ne raspolažemo s mnogo pouzda-
nih podataka o njegovu životu. Popularnost je svetoga Roka bila tolika da
su se oko njegova lika stvorile razne legende1 koje su ga, s jedne strane
osvijetlile, a s druge na njega bacile sjenu, pa je u njegovim životopisima
teško razlikovati ono što je povijesno zajamčeno, a što je opet kasnije na-
dodano (Antolović 1998: 185). Najčešće se navodi kako je sv. Rok rođen
1295. godine u francuskom gradu Montpellier. Postoje pretpostavke da
1
„Legenda je latinska riječ i znači ono što valja čitati, ono što treba čitati. Legenda je
vrsta priče koja ima vjerski karakter. U njezin se sadržaj vjeruje. U legendama su
sudionici Isus Krist, sveci, svetice, crkveni dostojanstvenici, mučenice i mučenici.
Legenda se dugo poimala kao pripovijest iz života svetaca te pripovijest o Božjim
i svetačkim čudesima. Legende su fakturom bliske predaji i katkad su teško odvo-
jive od njih, ali je ipak element čuda njihov genus specificum što ih donekle izdvaja.
Legende unose red i harmoniju u život. Božja i svetačka čuda ispravljaju nepravde
nagrađujući dobro, a kažnjavajući zlo.“ (Dragić 2017: 154).
115
116
SUVREMENA PITANJA
je kraljevskoga podrijetla – aragonskoga ili s Mallorce ili iz Mađarske.

U hrvatskoj tradiciji je da su Rokovi roditelji bili otac grof Ivan i majka
grofica Liberija. Njegovi su se predci borili za oslobođenje Svete zemlje
(Dragić 2013: 167). Prema predaji, začela ga je neplodna majka nakon
molitava koje je uputila Djevici Mariji, a Rok je već od rođenja imao
na prsima crveni znak križa (Opačić 2011: 213). Upravo se zbog toga
vjerovalo kako je predodređen za svećenika. Vrlo je rano, pretpostavlja
se u dobi prije dvadesete godine, izgubio roditelje. Nakon smrti roditelja
razdijelio je sav svoj imetak i zaputio se na hodočašće u Rim. Uputio se
pješice sa štapom u ruci i tikvicom za vodu o pojasu (Cvitanović Dankić
2005). U gradiću zvanom Aquapendente zatječe stanovništvo pogođeno
kugom.2 Sv. Rok se smjesta prihvati njegovanja bolesnika, a ta je briga
bila tako uspješna da su se mnogi oporavili. Posljedica toga bila je da je sv.
Rok počeo vjerovati kako mu je posebno životno poslanje pomagati obo-
ljelima od kuge (Badurina 1979: 512-513). Stoga je hodočastio upravo u
gradove zahvaćene ovom epidemijom i pomagao žrtvama kuge.
Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje
se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavljao u
Riminiju, Novari i Piacenzi. U svim tim mjestima pomagao je oboljelima
od kuge. U Piacenzi se Rok razbolio od kuge. Sklonio se u šumu i ondje
hranio biljem. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio
pas noseći mu komad kruha. Taj prizor ovjekovječili su mnogi slikari.
Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesna Roka u šumi,
upustio se s njim u razgovor. Patricij nije bio vjernik, ali se pod Rokovim
utjecajem obratio, prihvatio ga i njegovao, dok Rok nije ozdravio (Dragić
2013: 167). Nakon oporavka, vraća se u rodni grad, gdje biva uhićen kao
uhoda i od vlastita ujaka osuđen na tamnicu, gdje i umire. U trenutku
smrti, pokraj njega je stajao natpis: Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć
po zagovoru sv. Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni (Badurina 1979: 513).
Najvjerojatnije je živio samo trideset i dvije godine, što bi značilo da
2
„Kuga je infektivna, epidemijska bolest koja zahvaća ljude i glodare. Tukidid spo-
minje kugu koja je pustošila Atenu 430. – 427. g. pr. Krista. U srednjem je vijeku
od kuge u Europi umrla trećina pučanstva. Koncem 18. st. Napoleonovu je vojsku u
istočnom Sredozemlju zahvatila epidemija kuge. Kuga se, po narodnom vjerovanju,
pokazivala kao kostur djevojčure u bijelim haljinama, a nestajala je u obliku vatre.
Svojim dodirom je izazivala smrt. U lirskim usmenim pjesmama i baladama morija
je naziv za kugu. Protiv kuge recitirala se basma: Šukodar, bukodar, / navr Brača nika-
dar. / Cok, jok, / Ne da sveti Rok. Ta je basma komponirana kao brojalica, a izgovarala
se i protiv vještica. Sveti Rok je zaštitnik od kuge, a njemu u čast molila se prepo-
ruka: Zdravo Roko pričesti, / Bog ti hoće milost dati, /sve od kuge ozdravljati. / Moli za
nas sveti Roče, / po velikoj tvojoj milosti. Amen.“ Vidi: Dragić 2011: 75-98.
116
je umro 1327. Nije isključena pretpostavka da je možda ipak živio nešto
kasnije (od 1347. do 1379.?) te da je proživio i najgoru od svih epidemi-
ja – pandemiju crne smrti (od 1347. do 1353.) (Škrobonja, 2004). God.
1485. posmrtni mu ostatci dospijevaju u Mletke, odakle se njegov kult
širio Europom. Mletački franjevci podižu crkvu sv. Roka kao svetište za
svečeve relikvije (Rebić 2002: 820).
Prvi pisani sačuvani podatci o kultu sv. Roka potječu iz 1420. godine.
Iz južne Francuske štovanje se brzo proširilo u sjevernu Italiju, osobito u
Bresciju i Piacenzu. Kad je g. 1477. opet izbila kuga, u Veneciji je u čast
sv. Roka osnovana njegova bratovština. Odande je kult prešao i k nama
u Dalmaciju (Antolović 1998: 187). Kult sv. Roka u našim se krajevima
brzo širio. Tako je sv. Rok postao štovaniji od tradicionalnoga zaštitnika
od kuge i epidemije starokršćanskoga mučenika sv. Sebastijana. Kada je
kuga početkom 17. stoljeća počela slabjeti, postupno se smanjivao njegov
kult. Pojavom pandemije kolere od polovice 19. stoljeća ponovo je oživ-
ljen kult sv. Roka kao zaštitnika od kolere (Dragić 2013: 168).
Većina župa gdje se štuje sv. Rok vrlo je stara, a u prošlosti ih je bilo i
znatno više, no kako je kult gubio na aktualnosti, mnoge su promijenile
zaštitnika. Usprkos tomu, još uvijek je ostalo sačuvano mnoštvo manjih
zavjetnih crkava, kapelica, oltara, slika i običaja – hodočašća i procesija
s pjesmama i molitvama u čast sv. Roka (Škrobonja 2004: 168). Samo
u Italiji podignuto mu je u čast oko tri tisuće crkava, kapela i oratorija
(Antolović 1998: 188). Sveti Rok titular je brojnih crkava i u Republici
Hrvatskoj. Među gradnjama posvećenim sv. Roku, zaštitniku od kužnih
i drugih zaraznih bolesti, u Makarskom primorju najstarije su crkve u
Bastu i Podgori. Obje su spomenute u pisanim izvorima 1672. godine,
pred kraj osmanlijske vladavine ovim krajevima, što upućuje na to kako
su i dosta starije gradnje (Tomasović 2017). Pored navedenih, sv. Roku su
u čast podignute brojne crkvice i zavjetne kapelice razasute diljem Ma-
karskoga primorja, što je očekivano s obzirom na brojne kužne i druge
epidemije koje su na ovom prostoru ostavile traga.
Zaštitnik je od kužne epidemije, gube, rana, kolere; invalida, kirurga;
od bolesti životinja, posebice pasa. Likovno se prikazuje kao hodočasnik
sa štapom i posudom od izdubljene tikve, s ranom od kuge na otkrivenom
stegnu, s anđelom koji ga je njegovao i psom; kao iscjelitelj kuge često je
prikazan sa Sebastijanom (Gorys 2003: 327).
117
118
SUVREMENA PITANJA
Župa sv. Mihovila Arkanđela

Župa sv. Mihovila Arkanđela Gradac jedna je od osamnaest župa Ma-
karskoga dekanata, koji se prostire od Vrulje na zapadu do Baćinskih
jezera na istoku, sa sjedištem u Makarskoj, gdje je do 1830. godine bilo i
sjedište biskupa. Brojni arheološki nalazi potvrđuju kako je područje ove
župe bilo naseljeno još u prapovijesti. Pritom je kroz svoju dugu povijest
Gradac mijenjao nazive. Sredinom desetom stoljeća spominje se pod na-
zivom ‘he Labinetza’ u djelu Upravljanje državom (lat. De administrando
imperio) bizantskoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta, kao jedno od
četiri naselja Neretvanske kneževine, koji naziva Paganijom. Prema Karlu
Jurišiću (1970), pod nazivom Lapčan3 prvi se put susreće u dokumentu
splitskoga kaptola od 14. kolovoza 1397. godine, iako je pisan latinskim
jezikom ( Jurišić 1970: 106). Prema povijesnim izvorima, kada je mnogo
kasnije stara romanska utvrda Lapčan izgubila svoju osnovnu obrambenu
ulogu, bila je razgrađena, pretvorena u gradinu (‘mjesto gdje se nalazio
grad/utvrda’). Na tom mjestu u 16. stoljeću kad se opet trebalo brani-
ti, sada od Turaka, tadašnji Gračani pod vodstvom Kačića Jurića podižu
tvrdalj, novi Gradac koji postaje toponimom (Šimunović 2000: 364), koji
se prvi put spominje 23. ožujka 1649. godine u pismu makarskoga pro-
vidura Michele Malipiera iz Sućurja na Hvaru makarskom biskupu Petru
Kačiću ( Jurišić 1970). U prošlosti, Gradac je pripadao župi Podaci. Župa
Sv. Mihovila u Lapčanju prvi put se spominje 2. travnja 1699. godine u
dokumentu koji navodi kako franjevački samostan u Zaostrogu ima šest
župa, među kojima je navedena i župa Lapčanj (Splitsko-dalmatinska
nadbiskupija 2019). Prva župna crkva sv. Mihovila Arkanđela vjerojatno
je sagrađena prije 16. st. Na njezinom mjestu 1751. godine podignuta je
crkva svetoga Ante Padovanskoga, na mjesnom groblju. Današnja žu-
pna crkva sv. Mihovila Arkanđela sagrađena je 1852. godine na lokalitetu
Gradina.
Zaštitnik ove župe je sv. Mihovil Arkanđel po kojem se župa naziva te
koji je titular župne crkve. Suzaštitnici župe jesu: Gospa Marija, sv. Roko
i sv. Ante Padovanski. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011.
godine, u župi Gradac živi 1 308 stanovnika (Državni zavod za statistiku
2011).
3
Naziv Lapčan dolazi od latinske riječi lapis = kamen, stijena, odnosno kameni grad.
118
Štovanje sv. Roka u Gracu
Sv. Roko je zaštitnik je više od trideset mjesta u Republici Hrvatskoj
(Dragić 2013: 181), te zaštitnik Venecije, Parme i Montpelliera. Diljem
Hrvatske u čast ovoga sveca, na njegov blagdan 16. kolovoza, održavaju se
svečane mise i procesije te pučke fešte (više u Dragić 2013).
Mještani Gradca i župljani župe sv. Mihovila Arkanđela također štu-
ju svetoga Roka, suzaštitnika ove župe. Tako se s lijeve strane glavnoga
oltara u župnoj crkvi sv. Mihovila Arkanđela nalazi mramorni oltar sv.
Roka sa starim, drvenim kipom ovoga sveca. Teško je reći je li drveni kip
s oltara sv. Roka u župnoj crkvi nabavljen prilikom njezina opremanja
ili je možda prenijet iz starije grobljanske crkvice (Tomasović 2017: 69).
Kip sv. Roka nalazi se i u jednoj od niša kapele zaštitnika župe Gradac
podignutoj 1995. godine, u spomen dolaska pape Ivana Pavla Drugoga
Hrvatskoj.
Zanimljivo je kako mještani Gradca ne štuju sv. Roka na njegov blag-
dan, 16. kolovoza, nego 3. siječnja4. Razlog tomu seže u 1912. godinu i
jedan lokalni događaj koji je do danas ostao duboko urezan u kolektiv-
nu svijest mještana. Naime, bilo je to vrijeme kada je cijelim Makarskim
primorjem harala nepoznata zarazna bolest5. Još jedna u nizu epidemija
zaraznih bolesti na ovom području započela je u prosincu 1911. godine i
nastavila se u prvim danima 1912. godine, gaseći jedan za drugim živote
gračke djece:
Sićan se kako su mi pričali kad san došla u Gradac da Pere Stipić, koja je u to
vrime bila šnajderica, te zime nije mogla našit veštica koliko bi dice dnevno
umiralo. Prije su se maloj dici kad bi umrla oblačile veštice. Oni su anđeli i
njima triba veštica6. Ljudi na kraju nisu imali di zakopavat svoje mrtve.
Znaš kad su ih u Bošcu (predio mjesta Gradac, op.a.) zakopavali u vrtle7.
4
Sv. Roko nije jedini svetac čiji se blagdan na ovom području slavi dva puta godišnje.
Na Makarskom primorju se dva puta godišnje slavi i sv. Jure, i to na njegov spomen-
dan, 23. travnja te na dan posvećenja novoizgrađene kapelice na vrhu Biokova, 31.
kolovoza. Naime, iako je sv. Jure blagdan koji označava prestanak zime i početak
proljeća, zbog specifičnih vremenskih uvjeta na najvišem vrhu Biokova s kojega se
snijeg povlači tek u ljetnim mjesecima, datum misnoga slavlja te hodočašća poma-
knut je najprije na 31. kolovoza, a potom na zadnju subotu u mjesecu srpnju.
5
Postoji nesuglasje oko bolesti koja je izazvala pomor djece u prosincu 1911. i siječnju
1912. godine. Anđeo Cvitanović Dankić (2005) navodi kako je Gradac i njegove
stanovnike poharala ‘kuga’, svi kazivači navode kako je riječ o španjolskoj gripi, u na-
šim krajevima poznatijoj kao ‘španjolica’, Glas koncila (1987) spominje ‘nepoznatu
bolest koja je naglo kosila djecu’, a župni list Lapčan navodi ‘smrtnonosnu pošast’,
‘kugu’ i ‘kužnu bolest’ (2002).
6
L. R., rođ. 1945., kazivačica iz Gradca (31. 8. 2018.).
7
J. B., rođ. 1938., kazivačica iz Brista (31. 7. 2018.).
119
120
SUVREMENA PITANJA
Budući da tadašnja medicina nije bila u mogućnosti odgovoriti ovom

izazovu, narodu nije preostalo drugo nego zatražiti pomoć. Stoga su se
odlučili obratiti sv. Roku, zaštitniku od zaraznih bolesti uopće, da po
njegovu zagovoru Bog pomogne njihovoj djeci. Drugoga siječnja 1912.
godine, u kasno poslijepodne, dođoše roditelji mjesnom župniku o. fra
Konradu Rudanu za savjet. On predloži cijeloj župi pokorničko, moli-
tveno bogoslužje, i procesiju s križem i kipom sv. Roka po mjestu, da ih
Bog po zagovoru sv. Roka oslobodi pošasti, da se po kućama moli i posti
(Cvitanović Dankić 2005: 107). No uplašeni roditelji molili su da molitve
s procesijom kroz mjesto ne čekaju nedjelju, kako je župnik predložio,
nego da se obave odmah sutradan, u srijedu, 3. siječnja (Lapčan 1995: 44).
Išlo se od kuće do kuće i govorilo ljudima da će sutra bit procesija8. Sutra jutro
crkva je bila krcata svita – dice, bosonogih matera i muških, staroga i mladoga
svita9. U kući je osta samo po jedan član obitelji pazit na dicu. Svi ostali su
bili u procesiji, odajući za kipon sv. Roka molili su i plakali10. Iako je toga
dana pada snig, žene su odile bose s dicon u naručju11. Samo se jedan čovik nije
odazva pozivu u procesiju. Dok su ga zvali da im se pridruži, on je odmaniija
rukon i reka: „Nek Roko rokuje“12 i nije se pridružija procesiji13. Posli su samo
u njegovoj kući umrla dica“14.
Zajednička molitva svih mještana bila je uslišana i djeca su prestala

umirati. Umrlo je još samo dvoje, i to dva sina onoga čovjeka koji nije sa
svima ostalima htio sudjelovati u molitvi i pokori. Od tada vjernici Grad-
ca na moru svakoga 2. siječnja poste o kruhu i vodi, a 3. siječnja sudjeluju
u zavjetnoj procesiji u čast zaštitniku sv. Roku (Glas koncila 1987). Svi
su vjernici Gradca duboko uvjereni da im je po njegovu zagovoru Bog
spasio djecu i mjesto od kuge, učinivši čudo. Stoga je ovaj datum, 3. siječ-
nja, svake godine od 1912. mjesni blagdan zahvale milosrđu Božjemu na
udijeljenoj pomoći (Cvitanović Dankić 2005: 108).
Opisani događaj jedna je od prvih priča iz povijesti ovoga staroga
dalmatinskoga mjesta koje ćete čuti pri susretu s mještanima. Njezinu
vjerodostojnost potvrđuje ne samo usmena predaja kazivača navedena u
8
I. A., rođ. 1944., kazivačica iz Gradca (25. 3. 2018.).
9
Pok. Z. A., rođ. 1921., kazivačica iz Gradca (zapis iz arhiva Zavičajne zbirke Gra-
dac).
10
I. A., rođ. 1944., kazivačica iz Gradca (25. 3. 2018.).
11
S. C., rođ. 1950., kazivačica iz Gradca (13. 9. 2018.).
12
V. S., rođ. 1949., kazivač iz Gradca (1. 10. 2018.).
13
Pok. Z. A., rođ. 1921., kazivačica iz Gradca (zapis iz arhiva Zavičajne zbirke Gra-
dac).
14
L. R., rođ. 1945., kazivačica iz Gradca (31. 8. 2018.).
120
ovom radu, nego i podatci Državnoga arhiva u Zadru. Uvid u podatke
iz preslika Matice umrlih župe Sv. Mihovila Gradac, potvrđuju kako je
do procesije održane 3. siječnja 1912. godine pomor djece od nepoznate
bolesti doista zabilježen. Samo u prosincu 1911. godine od nje je umrlo
devetero djece, u dobi od sedam dana do sedam godina, a do 3. siječnja
1912. godine njih još pet, u dobi od osam mjeseci do jedanaest godina
(grafikon 1).
Grafikon 1: Prikaz broja rođenih i umrlih tijekom 1911. i 1912. godine
10
9 9
8 8
7
6 6 6
5 5
4 4 4 4 4 4 4 4 4 4
3 3 3 3 3
2 2 2 2 2 2 2 2 2 2
1 1 1 1 1 1 1 1 1 1
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
broj umrlih broj rođenih
Izvor: Državni arhiv Zadar. Matica rođenih i Matica umrlih župe sv. Mihovila Gradac,
Izvor: Državni arhiv Zadar. Matica rođenih i Matica umrlih župe sv. Mihovila
Inv. br. 308, Knjiga II. a.
Gradac, Inv. br. 308, Knjiga II. a.
Uspoređujući broj umrle djece u ukupnom broju umrlih u razdoblju od 1880. do
Uspoređujući broj umrle djece u ukupnom broju umrlih u razdoblju
1930. godine (graf 2) zamjetno je kako je upravo 1911. godine zabilježena najveća
od 1880. do 1930. godine (grafikon 2) zamjetno je kako je upravo 1911.
stopa smrtnosti djece u Gracu. Druga najviša vrijednost zabilježena je 1880.
godinekada
godine, zabilježena
je, prema najveća
podatcima stopa smrtnosti
iz Knjige umrlih,djece
ovim udalmatinskim
Gracu. Druga naj-
mjestom
viša vrijednost
harala kolera. Dakle,zabilježena je 1880.
ova je bolest godine,
do utjecanja kada je, iprema
molitvama zavjetupodatcima
sv. Roku – iz
u
Knjige umrlih,
razdoblju ovimdana
od trinaest dalmatinskim
– odnijela mjestom harala kolera.
ukupno četrnaest dječjihDakle,
života.ova je
Ako
bolest do utjecanja
epidemijom smatramo molitvama i zavjetu većega
naglo obolijevanje sv. Rokubroja
– u razdoblju
ljudi na od trinaest
određenom
dana –uodnijela
području ukupno četrnaest
kratkom razdoblju dječjih života.
(Hrvatska enciklopedija Akokoje
2019), epidemijom
bitno odstupasma-
od
tramo naglo
očekivana obolijevanje
broja slučajeva većega
u istoj broja(v.ljudi
populaciji graf na
2), određenom području
u ovom slučaju možemou
kratkom
govoriti razdoblju (Hrvatska enciklopedija 2019), koje bitno odstupa od
o epidemiji.
očekivana broja slučajeva u istoj populaciji (v. grafikon 2), u ovom slučaju
možemo govoriti
Graf 2: Broj o epidemiji.
umrle djece u ukupnom broju umrlih (1880. – 1930.)
121
9
122
SUVREMENA PITANJA
Grafikon 2: Broj umrle djece u ukupnom broju umrlih (1880. – 1930.)
30
27 26
25
20 21 21
17 18
15 14 16
13 14
12 12
10
7 6
5 5
3
0
broj umrlih ukupno broj umrle djece (0-18)
Gradac, Inv.br. 308, Knjiga II.a.
Gradac, Inv.br. 308, Knjiga II.a.
Također, podatci potvrđuju kako je epidemija nakon procesije održane 3. siječnja

Također, podatci potvrđuju kako je epidemija nakon procesije održa-
zaustavljena (graf 3). Naime, u danima nakon procesije u Gracu je umrlo dvoje
ne 3. siječnja zaustavljena (grafikon 3). Naime, u danima nakon procesije
djece, u kući obitelji Šerić; i to 6. siječnja jedno dijete u dobi od godine i dva
u Gracu je umrlo dvoje djece, u kući obitelji Šerić; i to 6. siječnja jedno
mjeseca te 7. siječnja jedno dijete u dobi od dvije godine i tri mjeseca.
dijete u dobi od godine i dva mjeseca te 7. siječnja jedno dijete u dobi od
dvije godine i tri mjeseca.
Graf 3: Prikaz broja umrle djece po danima tijekom 1911. i 1912. godine
Grafikon 3: Prikaz broja umrle djece po danima tijekom 1911. i 1912. godine
4,5
4 4
3,5
3 3 3
2,5
2
1,5
1 1 1 1 1 1 1
0,5
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
10
Gradac, Inv. br. 308, Knjiga II.a.
Gradac, Inv. br. 308, Knjiga II.a.
Prema narodnoj predaji, koju u ovom radu potvrđuju kazivači, riječ je o dvojici
Prema narodnoj predaji, koju u ovom radu potvrđuju kazivači, riječ
sinova čovjeka koji je odbio sudjelovati u procesiji s ostalim mještanima. Valja
je o dvojici sinova čovjeka koji je odbio sudjelovati u procesiji s ostalim
primijetiti kako se kazivačice i kazivači sjećaju mnoštva detalja vezanih uz ovaj
mještanima. Valja primijetiti kako se kazivačice i kazivači sjećaju mnoštva
događaj, ali se nitko od njih ne sjeća prezimena obitelji u kojoj su nakon procesije
detalja vezanih uz ovaj događaj, ali se nitko od njih ne sjeća prezimena
122
umrla dva dječaka kao posljednje žrtve ove epidemije. Taj podatak dobili smo
uvidom u Knjige umrlih iz Državnoga arhiva u Zadru.
U predajama o kugi ogledaju se zbilja i narodna mašta.15
obitelji u kojoj su nakon procesije umrla dva dječaka kao posljednje žrtve
ove epidemije. Taj podatak dobili smo uvidom u Knjige umrlih iz Držav-
noga arhiva u Zadru.
U predajama o kugi ogledaju se zbilja i narodna mašta.15
Zaključak
Župa sv. Mihovila Arkanđela Gradac među rijetkim je župama koje
u zimskim mjesecima održavaju veće vjerničke procesije. Razlog tomu je
zavjet predaka da će u znak odanosti i zahvalnosti na čudesno zaustavlja-
nje pomora djece po zagovoru sv. Roka svake godine 3. siječnja održavati
misno slavlje i svečanu procesiju kroz mjesto. Ova se mjesna zavjetna
svetkovina održala desetljećima. Zahvalnost sv. Roku nije ugasila ni pro-
tuvjerska atmosfera iza Drugoga svjetskoga rata. Riječ je o običaju koji
složno svetkuje cijelo mjesto, pa čak i oni župljani koji inače ne odlaze
u crkvu. Istina je da su živi svjedoci ovoga lokalnoga događaja umrli, ali
on je ostao u vrlo živom sjećanju još mnogih, kojima su njihovi roditelji
usmenom predajom prinijeli taj nesvakidašnji događaj, koji im se duboko
usjekao u sjećanje. O njegovoj snazi stoljeće nakon što se odvio svjedoče
iskazi šest kazivačica i kazivača navedenih u ovom radu, a potvrđuje ar-
hivska dokumentacija Državnoga arhiva u Zadru. Vrijedan izvor podata-
ka o gračkom zavjetu sv. Roku predstavljao bi ljetopis i/ili kronika župe
Gradac iz 1911. i 1912. godine, no oni do danas nisu pronađeni te ne
možemo sa sigurnošću tvrditi da su ikada bili napisani.
Danas se župa sv. Mihaela Arkanđela za proslavu blagdana svoga
suzaštitnika sv. Roka priprema trodnevnicom. Na zavjetni blagdan sv.
Roka iz župne crkve sv. Mihovila Arkanđela kreće procesija s kipom sv.
Roka, odlazi do Kapele naših sv. zaštitnika, preko Jadranske obale, ulice
Vladimira Nazora te se obalom vraća u župnu crkvu. Na čelu procesije je
križ, iza njega hrvatski barjak, potom djeca s majkama, zatim svećenici,
nakon njih četiri momka koji nose kip sv. Roka, a potom žene i muškar-
ci, župljani. Nakon procesije slijedi sveta misa, a potom blagoslov djece
u čast sv. Roka. Na svetu misu, blagoslov djece i procesiju u Gradac su
iz godine u godinu dolazili nadbiskupi i biskupi. Tako je povodom 90.
obljetnice čudesnoga zaustavljanja epidemije po zagovoru sv. Roka euha-
ristijsko slavlje s procesijom kroz mjesto predvodio nadbiskup metropolit
Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić, koji je nakon sv. mise blagoslo-
vio brojnu djecu koju su roditelji poveli na blagoslov u čast sv. Roka.
Usp. Dragić: 2005.
123
15
124
SUVREMENA PITANJA
Procesija zahvale sv. Roku kojom župljani župe sv. Mihovila Arkanđe-
la – Gradac od 1912. godine potvrđuju i obnavljaju zavjet sv. Roku ipak
nije jedina koja se ne održava na sam blagdan ovoga sveca. Ipak, prema
dosadašnjim saznanjima, najstarija je takva procesija posvećena sv. Roku
u Hrvatskoj. Naime, u selu Prapatnice, u Vrgorskoj krajini, 23. kolovoza
na Maloga Roka, župljani idu u zavjetnu procesiju oko sela u spomen na
čudesan prestanak epidemije španjolice. Ova procesija svoj početak bilježi
23. kolovoza 1918. godine kada je majka svoga bolesna sina zavjetovala
sv. Roku te kao zahvalu za njegovo ozdravljenje s kipom sv. Roka svake
godine išla u procesiju oko mjestu.
Neovisno o tom je li jedina ili starija, procesija sv. Roka kojom se po-
štuje zavjet predaka te obnavlja sjećanje na čudesno zaustavljanje pomora
djece po zagovoru sv. Roka predstavlja vrijednu tradiciju koja nosi dio
kulturnoga i vjerskoga identiteta Gradca te je jedan od rijetkih primjera
nematerijalne kulturne baštine koji se u ovom dalmatinskom mjestu us-
pio očuvati preko stotinu godina.
LITERATURA
–– Antolović, Josip (1998) Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve.
II. Dio: srpanj – prosinac. Zagreb: Filozofsko-teološki institut
Družbe Isusove.
–– Babić, Marko (1997) Redoslijed u procesijama. Praktična pitanja.
Služba Božja Vol. 37, Split: Katolički bogoslovni fakultet Sveuči-
lišta u Splitu. 175. – 178.
–– Badurina, Anđelko (ur.) (1979) Leksikon ikonografije, liturgike i
simbolike zapadnog kršćanstva. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
–– Cvitanović Dankić, Anđeo (2005) Dvadesetorica govore. Gor-
nje Makarsko primorje. Zaostrog: Franjevački samostan Zaostrog.
–– Dragić, Marko (2019) Tijelovo u hrvatskoj katoličkoj crkve-
no-pučkoj kulturnoj baštini, Crkva u svijetu 54 (1). Split: Katolički
bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. 59. – 81.
–– Dragić, Marko (2017) Legende i svjedočanstva o čudotvornoj
slici Gospe Sinjske, Croatica et Slavica Iadertina 12 (1), Zadar:
Odjel za kroatistiku i slavistiku, Sveučilišta u Zadru. 153. – 177.
–– Dragić, Marko (2013) Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini
Hrvata. Nova prisutnost: časopis za intelektualna i duhovna pitanja,
XI (2). Kršćanski akademski krug. Zagreb, 165. – 182.
–– Dragić, Marko (2011) Basme u hrvatskoj usmenoj retorici i izved-
bi. Bałkański folklor jako kod interkulturowy, tom 1, ( Joanny Rękas).
Poznań: Widavnictwo University Adam Mickiewicz, 75. – 98.
124
–– Dragić, Marko (2005) Književna i povijesna zbilja. Split: Hrvat-
sko kulturno društvo Napredak.
–– Gorys, Erhard (2003) Leksikon svetaca. Jastrebarsko: Naklada
Slap.
–– Jurišić, Karlo (1970) Nazivi naselja Makarskog primorja: Prvi
spomen i značenje, u: Zbornik znanstvenog savjetovanja o Makar-
skoj i Makarskom primorju, Vol. 1. Makarska, 83. – 119.
–– Opačić, Vid Jakša (2011) Velika knjiga svetaca: ilustrirana enciklo-
pedija po danima. Zagreb: Mozaik knjiga.
–– Rebić, Adalbert (2002) Opći religijski leksikon A – Ž. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
–– Šimunović, Petar (2000) Grački prezimenski mozaik, u: Šutić,
Baldo; Ujdurović, Miroslav i Viskić, Milorad (2000) Gračka
prezimena. Gradac: Poglavarstvo općine Gradac, str. 359. – 373.
(objavljena recenzija).
–– Škrobonja, Ante (2004) Sveti od zdravlja. Ilustrirani leksikon sve-
taca zaštitnika. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
–– Tomasović, Marinko (2017) Makarska kuga 1815. kroz men-
talnu i stvarnu topografiju: groblja, vjerski i memorijalni objekti,
zavjeti, predaja i njena folkloristička razrada, motiv u umjetnosti i
književnosti, (str. 17. – 117.), u: Tomasović, Marinko (ur.) Kuga
u Makarskoj i Primorju 1815. Zbornik radova sa znanstvenog sku-
pa održanog od 2. do 4. prosinca 2015. u Makarskoj. Makarska:
Gradski muzej Makarska.
Arhivski dokumenti
–– Državni arhiv Zadar. Matica rođenih i Matica umrlih župe sv. Mi-
hovila Gradac, Inv.br. 308, Knjiga II.a.
Župni listovi
–– Lapčan List župe Sv. Mihovila – Gradac na moru (1994) God. 3,
br. 1.
–– Lapčan List župe Sv. Mihovila – Gradac na moru (1995) God. 4,
br. 1.
–– Lapčan List župe Sv. Mihovila – Gradac na moru (2002) God 11,
br. 1.
–– Glas koncila, Katolički tjednik (1987) Godina sv. Roka, Br. 7.
–– Informativna katolička agencija (2018) Tjedni bilten, br. 35/2018.
125
126
SUVREMENA PITANJA
Mrežne stranice
–– Državni zavod za statistiku (2011) Popis stanovništva, kućansta-
va i stanova 2011. Dostupno putem poveznice: https://www.dzs.
hr/Hrv/censuses/census2011/results/censustabshtm.htm (stranici
pristupljeno 23. rujna 2019.).
–– Hrvatska enciklopedija (2019) Epidemija. Članak dostupan putem
poveznice: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=18092
(stranici pristupljeno 12. rujna 2019.).
–– Splitsko dalmatinska nadbiskupija (2019) Župa sv. Mihovila Ar-
kanđela – Gradac https://smn.hr/gradac (stranici pristupljeno 2.
listopada 2019.).
The Century-Old Saint Rocco Votive Feast In The

Parish Of St. Michael The Archangel, Gradac
Summary
The votive procession by which ever since 1912 the memory has been restored
of the miraculous halting of the epidemic of unknown disease by the intercessi-
on of St. Rocco, represents a valuable tradition that bears a part of the cultural
and religious identity of Gradac and one of the few examples of intangible
cultural heritage that has been preserved in this Dalmatian town for over a
hundred years. However, except in the parish newspaper Lapčan and, inci-
dentally in the works of rare authors (Cvitanović Dankić, 2005; Tomasović,
2007), this topic has unduly remained scientifically unaddressed. The aim of
this work is to present, through accessible archival documentation and folk
tradition, this centuries-old Catholic traditional heritage of Gradac.
Key words: St. Rocco, parish of St. Michael the Archangel, Gradac, votive
procession, intangible cultural heritage
126
Marija ŽEPIĆ UDK 347.633(497.6)
Mostar 341.9:347.633
Izvorni članak
Primljeno: 10. rujna 2019.
Tijek postupka zasnivanja, pretpostavke i učinci

potpunoga posvojenja djeteta1
Sažetak
S točke motrišta obiteljskoga prava koliko god je važno temeljito urediti ma-
terijalne norme posvojenja, jednako tako je važno urediti procedure ili po-
stupak njihova ostvarivanja. U radu će biti detaljnije razmotren postupak
i pretpostavke koje moraju ispunjavati subjekti njegova zasnivanja, tijek,
načelo tajnosti i učinci potpunoga posvojenja. U ovom radu sva ta pitanja
će biti obrađena u mjeri koliko je neophodno za ove potrebe, bez ambicije da
ne ostavimo prostor i za moguća drukčija mišljenja i interpretacije. Također
će biti prezentirani odabrani primjeri iz prakse Europskoga suda za ljudska
prava te će biti izveden i prezentiran zaključak do kojega smo došli nakon
pomnoga odabira sadržaja i obujma rada.
Ključne riječi: Posvojenje djeteta, postupak, pretpostavke zasnivanja, učin-
ci, načelo tajnosti.
Uvod
K oliko god je važno jasno i precizno definirati neki pravni pojam, tako
da on kod sudionika primjene i zaštite ne ostavlja mogućnosti razli-
čita tumačenja, jednako tako je važno precizno urediti i primijeniti pro-
cedure koje moraju poštovati svi sudionici njihove primjene, kontrole i
postupanja. Osobito su pozvani svi sudovi strogo kontrolirati procedure
i primjenu odredaba procesnoga prava. Ovaj rad nema ambiciju potpuno
iscrpiti teorijske i praktične aspekte odabrane teme, niti dati konačne od-
govore na sva moguća pitanja. Njegove su ambicije daleko skromnije i za-
1
Javno obranjen i za publiciranje autoriziran drugi dio diplomskoga rada.
127
128
SUVREMENA PITANJA
dovoljit će namjenu ako svima onima koji se zanimaju za ovu temu pruži
neophodne informacije što trebaju znati da bi uopće razumjeli o čem se
govori kada je riječ o posvojenju djeteta, kako se posvojenje zasniva, koje
faze postoje na putu njegova potpuna ostvarenja, počevši od pokretanja
postupka pa sve do donošenja konačna rješenja o posvojenju.
Zasnivanje posvojenja
Prema Obiteljskom zakonu posvojenje je poseban oblik obitelj-
sko-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skr-
bi, koji se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos.
3. Tijek postupka zasnivanja posvojenja

Pitanje stvarne nadležnosti za rješavanje o posvojenju u suvremenom
je pravu riješeno onako kako stoji u Europskoj konvenciji o posvojenju:
„Sudska ili upravna vlast može biti jedino tijelo u čijoj se nadležnosti
nalazi zasnivanje posvojenja.“
Prema bosanskohercegovačkom zakonu za vođenje postupka zasniva-
nja posvojenja mjerodavan je organ skrbništva mjesta prebivališta, odno-
sno boravišta djeteta, ako se njegovo prebivalište ne može utvrditi. Tako
će osoba koja želi posvojiti dijete podnijeti zahtjev organu skrbništva.
Kako dalje zakon navodi u članku 105. u postupku zasnivanja posvojenja
djeteta isključena je javnost.
Prema članku 106. organ skrbništva na temelju priloženih, odnosno
po službenoj dužnosti pribavljenih dokaza utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti
za zasnivanje posvojenja djeteta propisani ovim zakonom. O podobnosti
osobe koja želi posvojiti dijete organ skrbništva po službenoj dužnosti
pribavlja mišljenje od organa skrbništva njezina prebivališta, kao i od obi-
teljskoga savjetovališta i drugih odgovarajućih organizacija i stručnjaka
(socijalni djelatnik, psiholog, liječnik, pedagog i dr.). Federalni će mini-
star rada i socijalne politike u roku od trideset dana od dana stupanja na
snagu ovoga zakona propisati metode utvrđivanja podobnosti za posvo-
jenje i način izradbe mišljenja o podobnosti.
Ako djetetovi roditelji žive odvojeno, za njega se nadležnost određuje
prema prebivalištu, odnosno boravištu roditelja kod kojega je dijete smje-
šteno odlukom organa skrbništva ili suda. U slučaju da je dijete povjereno
drugoj osobi ili ustanovi na čuvanje uslijed oduzetoga roditeljskoga prava
na čuvanje i odgoj djeteta, mjesno je nadležan organ skrbništva prema
128
Marija Žepić
TIJEK POSTUPKA ZASNIVANJA, PRETPOSTAVKE I UČINCI 129
POTPUNOGA POSVOJENJA DJETETA
prebivalištu odnosno boravištu roditelja koji sam ili u većoj mjeri izvršava
ostale sadržaje roditeljske skrbi. Ako maloljetnik nema ni prebivalište ni
boravište u BiH, mjesna nadležnost se određuje prema mjestu njegova
posljednjega prebivališta, odnosno boravišta.
U zakonodavstvu Španjolske, Italije, Njemačke, Švedske i Finske za
zasnivanje posvojenja nadležan je sud. U Danskoj o zasnivanju posvoje-
nja odlučuje državni guverner, a u Poljskoj odluku donosi starateljski sud.
Posebni uvjeti za nepotpuno posvojenje prema ObZ FBiH:
Nepotpuno se može posvojiti dijete do navršene osamnaeste godine
života. Za posvojenje djeteta starijeg od deset godina i sposobna shvatiti
značenje posvojenja potreban je njegov pristanak.
Nepotpuno mogu posvojiti dijete bračni partneri zajednički, jedan
bračni partner uz pristanak drugoga i maćeha ili očuh djeteta koje se
posvaja.
Osoba koja nije u braku i izvanbračni partneri koji žive u izvanbračnoj
zajednici koja traje najmanje pet godina mogu nepotpuno posvojiti dijete
ako za to postoje naročito opravdani razlozi.
Postupak je „skup pravom propisanih radnji koje donositelj nekog
pravnog ili izvršitelj nekog materijalnog akta mora izvršiti pri donošenju,
odnosno izvršenju akta, da bi akt bio pravno punovažan“2
Postupak zasnivanja posvojenja razlikuje se u nekoliko faza:
• pokretanje postupka
• pripremne radnje u postupku posvojenja
• središnja faza radnji u postupku i
• donošenje rješenja o posvojenju.
Pokretanje postupka i zasnivanje posvojenja nastaje podnošenjem

zahtjeva od osobe koja želi posvojiti dijete. U postupku posvojenja po-
sebno je naglašena uloga organa starateljstva, a naročito njegovo pravo i
obveza da utvrdi sve relevantne činjenice od kojih ovisi uspjeh posvojenja.
U postupku zasnivanja posvojenja javnost je isključena.
Pripremne radnje vrši organ skrbništva, u prethodnom postupku,
utvrđujući relevantne činjenice od kojih ovisi uspjeh posvojenja.
Glavna pretpostavka mora biti ispunjena, a to jest dobrobit djeteta
odnosno je li posvojenje korisno za dijete. Korisnost posvojenja za dijete
i okolnost da je uistinu za njegovu dobrobit procjenjuje organ skrbniš-
tva. Taj organ čini ekipa stručnih djelatnika poput socijalnoga radnika,
psihologa, pravnika, liječnika, pedagoga i dr. Oni pribavljaju stručna mi-
2
Pravna enciklopedija, Suvremena administracija, Beograd, 1979., str. 1016.
129
130
SUVREMENA PITANJA
šljenja o podobnosti osobe koja želi posvojiti dijete, njezina prebivališta,

također od obiteljskoga savjetovališta i drugih stručnjaka pribavljaju mi-
šljenja. Njihova mišljenja moraju biti zasnovana na utvrđenim činjenica-
ma i obrazložena. Na njima je jako težak zadatak, jer moraju procijeniti
ima li osoba kao budući posvojitelj kvalitete i osobine koje su potrebne da
bi bio dobar roditelj. Potrebno je da ima dobru narav, karakter, obrazo-
vanje, odnose u braku, motive za posvojenje.
Uz zahtjev za posvojenje, oni koji žele posvojiti dijete, prilažu i izva-
dak iz matične knjige rođenih iz kojega se vidi njegova starosna dob.
Također prilažu i izvadak iz matične knjige vjenčanih kako bi se vidio
bračni status i vremensko trajanje braka te osobe.
Važno je utvrditi da potencijalni posvojitelj nije kažnjavan i da nije
pod istragom. Treba provjeriti također da osoba koja želi posvojiti nije
možda pod skrbništvom.
Javnom ispravom će osoba koja je državljanin BiH dokazati svoje dr-
žavljanstvo. Treba provjeriti je li osoba možda lišena roditeljske skrbi.
Kako bi se bolje provjerila prilagođavanja potencijalnoga posvojitelja
i posvojčeta, predviđen je institut probnoga smještaja. Naš zakon ističe
kako će prije donošenja rješenja o zasnivanju posvojenja organ skrbništva
bez naknade smjestiti dijete u obitelj budućih posvojitelja na razdoblje od
šest mjeseci.
Takvo ispitivanje uključivalo bi:
Pitanja osobnosti, zdravlja i društvenoga okruženja posvojitelja; pi-
tanja motivacije; pitanje je li posvojenje od jednoga ili od oba partnera;
pitanje uzajamne ‘prikladnosti’ djeteta i posvojitelja; pitanja osobnosti,
zdravstvenoga i pitanja etičkih, vjerskih i kulturnih uvjerenja posvojitelja
i djeteta.3
Središnja faza postupka počinje tako što organ skrbništva pribavlja
tražene pristanke za posvojenje. To predstavlja nezaobilazan preduvjet
za zasnivanje posvojenja. Također, poduzimaju se sve potrebne radnje za
donošenje rješenja o posvojenju.
Pristanak roditelja na posvojenje njihova djeteta također je važan
dio postupka. Roditelji daju svoj pristanak pred organom koji vodi postu-
pak. Oni nisu dužni dati pristanak samo pred nadležnim organom, nego
ga mogu dati i pred organom skrbništva svojega prebivališta, odnosno
boravišta, ako se prebivalište ne može utvrditi. U slučaju da su pristanak
dali pred organom koji ne vodi postupak zasnivanja posvojenja, taj će
organ ovjereni zapisnik odmah dostaviti organu koji vodi postupak.
3
Jakovac-Lozić, D., Ususret..., str. 19.
130
Marija Žepić
Roditelj može dati svoj pristanak na posvojenje i prije pokretanja
postupka posvojenja. To može učiniti tek kada dijete navrši tri mjeseca
života. Radi se o pristanku na posvojenje od nepoznatih posvojitelja. Ta-
kav pristanak u pravnoj praksi naziva se bianco pristanak na posvojenje.
Organ skrbništva dužan je upozoriti roditelje o pravnim posljedicama
takva pristanka.
Pristanak na posvojenje daje se na zapisnik. Ovjereni prijepis zapisni-
ka uručuje se roditelju. Zapisnik još sadrži podatak da je osoba upoznata
sa svim pravnim posljedicama pristanka i posvojenja, također i moguć-
nost opoziva pristanka u roku od trideset dana od dana potpisivanja za-
pisnika.
Pristanak djeteta nezaobilazna je faza postupka. Konvenciju UN-a o
pravu djeteta (1989.) koju smatramo temeljnim dokumentom o dječjim
pravima u odredbi čl. 12. propisuje pravo djeteta koje je sposobno for-
mirati vlastito mišljenje na njegovo izražavanje o svim pitanjima koja ga
se tiču. U skladu s tim, djetetu se daje prilika da bude saslušano u svim
sudbenim i upravnim postupcima koji se odnose na njega. To mišljenje
dijete daje neposredno ili preko posrednika ili odgovarajućega organa, na
način koji je u skladu s proceduralnim pravilima nacionalnoga prava. Za-
nimljivo je spomenuti da Europska konvencija o posvojenju djece (1967.)
ne zahtijeva djetetovo suodlučivanje o posvojenju nego samo njegovo mi-
šljenje o predloženom posvojenju. No, s manjim odstupanjima glede ži-
votne dobi, skoro se svugdje u svijetu traži pristanak djeteta za zasnivanje
posvojenja. Prema čl. 5., st.1. Revidirane konvencije o posvojenju djece
(2008.), posvojenje ne će biti dopušteno ako dijete, koje se po zakonu
smatra sposobnim razumjeti značenje posvojenja, nije dalo pristanak;
smatrat će se da je dijete sposobno shvatiti značenje posvojenja kad navrši
dob koja će biti propisana zakonom, a koja ne može biti veća od četrnaest
godina. Prema našem Obiteljskom zakonu, u čl. 107. st.3. ObZ FBiH,
dijete pristanak za posvojenje daje bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga
žele posvojiti. Ovakvo opredjeljenje zakonodavca je motivirano težnjom
da se uistinu utvrde stvarne želje djeteta, a da bi se to uspjelo, potrebna
je mirna i opuštena atmosfera koja nije ometana nazočnošću roditelja i
potencijalnih posvojitelja.
Upoznavanje stranaka s pravnim posljedicama posvojenja dolazi na
red nakon što su obavljene sve pripremne radnje te radnje iz središnje
faze, slijedi donošenje rješenja o posvojenju. No, prije donošenja rješenja
o posvojenju, organ skrbništva mora poduzeti još neke radnje.
Organ skrbništva dužan je upozoriti djetetove roditelje, posvojitelje
kao i dijete starije od deset godina o pravnim posljedicama posvojenja.
131
132
SUVREMENA PITANJA
Upoznat će dijete s pravnim posljedicama posvojenja samo ako je ono

sposobno shvatiti značenje posvojenja, jer samo tako dijete daje svoj pri-
stanak na posvojenje.
U postupku zasnivanja posvojenja, organ skrbništva upozorit će po-
svojitelje na obvezu da su dužni upoznati dijete s tim da je posvojeno naj-
kasnije do njegove sedme godine života, odnosno odmah nakon zasni-
vanja posvojenja ako je posvojeno starije dijete, kako to vidimo u ObZ-u
čl. 92., st. 2.
Ne će biti pozvan roditelj čiji pristanak nije potreban, niti roditelj
koji je dao pristanak na posvojenje svoga djeteta od, njemu, nepoznata
posvojitelja.
Članak 115. st. 1 ObZ kaže kako posvojitelji sporazumno određuju
ime posvojčetu. Ono dobiva zajedničko prezime svojih posvojitelja. U
slučaju da oni nemaju zajedničko prezime, sporazumno će se odrediti
prezime posvojčetu. U slučaju da posvojitelji ne mogu pronaći sporazum
o djetetovu imenu i prezimenu, o tom odlučuje organ skrbništva.
Organ skrbništva će, prije donošenja rješenja o zasnivanju posvojenja,
dijete smjestiti u obitelj budućih posvojitelja na razdoblje od šest mjese-
ci.4 Za to vrijeme, dijete će biti pod osobnim nadzorom organa skrbništva
kako bi se utvrdilo je li posvojenje u djetetovom najboljem interesu.
Pravo djeteta na saznanje istine o posvojenju počinje tako što se po-
svojitelje upoznaje s odredbom Obiteljskoga zakona koja ih obvezuje da
djetetu obznane istinu o posvojenju čak i prije donošenja odluke o posvo-
jenju. U odredbi čl. 7., st. 1 Konvencije UN-a o pravima djeteta vidimo
da se dijete prijavljuje odmah nakon rođenja i od rođenja ima pravo na
ime, na brigu, državljanstvo i pravo saznati tko su mu roditelji te pravo
na njihovu skrb.
Možemo spomenuti i međureligijski dokument, Deklaraciju o global-
noj etici (Chicago, 1993.)5 koja, također, kao jednu od smjernica ističe i
obvezu njegovanja tolerancije i življenja u istinitosti. Deklaracija upućuje
na to da „…trebamo prema drugima postupati kao što želimo da oni
postupaju prema nama…“, „…trebamo govoriti i djelovati istinito i oba-
zrivo“.6 „Treba odbaciti svaki egoizam, svaku sebičnost, individualnu i
kolektivnu, jer ljudima priječi da budu autentično humani.“7
Među čovjekovim socijalnim potrebama, jedna od primarnih jest po-
treba za istraživanjem. Posvojitelji su oni koji omogućavaju realizaciju
4
Čl. 110., st. 1. ObZ FBiH
5
Zovkić Mato: Međureligijski dokument o globalnoj etici predložen u Chicagu
1993. godine, Crkva u svijetu, 29, 1994., 3, str. 250. – 262.
6
Isto, str. 251.
7
Isto, str. 255.
132
Marija Žepić
djetetova prava na istinu, a ne samo da zadovolje djetetovu znatiželju.
Oni će svoj odnos graditi na istini i samo na istini ako su se svojoj zadaći
odazvali s ljubavlju. Djeca su ta koja uvijek postavljaju brojna pitanja,
razmišljaju i čude se. U određenoj fazi njihove dobi razvija im se svijest o
okolini: primjećuju kakva je njihova obitelj te kakve obitelji imaju druga
djeca.
Zbog djetetova razvoja važno je da dijete upravo od posvojitelja dozna
da je posvojeno, najkasnije do sedme godine života.
Pravo djeteta na saznanje istine o posvojenju podrazumijeva pravo na
pristup informacijama. U sklopu toga prava potrebno je razlikovati infor-
macije koje doznaje posvojitelj od onih koje doznaje posvojče. Potpuna
zaštita dobrobiti djeteta, njegove osobnosti i zdravlja, trebala bi podra-
zumijevati zakonsko uređenje mogućnosti da nadležno tijelo, prilikom
uvida u spis o posvojenju, izdvoji dokumente koji sadrže podatke koji bi
mogli naštetiti posvojčetu. Zbog razloga što takve odredbe nema nadlež-
no tijelo bi trebalo odlučiti hoće li dati na uvid cijeli spis prilikom uvida
od posvojčeta. Cilj toga jest ostvarenje načela zaštite dobrobiti djeteta.
Revidirana konvencija o posvojenju načelno predviđa pravo djeteta na
pristup informacijama o njegovom podrijetlu kojima raspolažu nadležna
tijela. Također, ovlastila je nadležna tijela da procjenjuju hoće li djetetu
uskratiti ili omogućiti saznanje o njegovom podrijetlu kad su se biološki
roditelji koristili na zakonom utemeljenom pravu na neotkrivanje vlastita
identiteta.
Postoje brojna teorijska shvaćanja o tom što uistinu osigurava zaštitu
načela dobrobiti djeteta. Ali dobro bi bilo istaknuti da se pravo koje je
dobro za dijete nalazi u njegovom stvarnom saznanju istinitosti o vlasti-
tom podrijetlu.
Zbog različitih i ponekad tragičnih životnih situacija za dijete mogu
nastati brojne rane, ali to sve liječi ljubav, prihvaćenost i briga posvojitelja
za to dijete. Osjećajući se prihvaćeno bez obzira na raniju odbačenost
dijete će rasti, razvijati se i razmišljati na pozitivan način zbog ljubavi
koju prima od posvojitelja. Navela bih primjer iz života jedne posvojene
djevojke kojoj je posvojiteljica objasnila da je posvojena. Na njezin upit je
li ona došla na svijet iz trbuha posvojiteljice ona joj je odgovorila da prije
nego što ju je majka rodila poželio ju je Bog. Od toga trenutka djevojci
više nije bilo važno iz čijega je trbuha došla na svijet, jer je znala da ju je
prvo poželio Bog.
Rješenje o posvojenju donosi organ skrbništva koji je vodio postupak
zasnivanja posvojenja. Članak 111., st. 1. ObZ FBiH utvrđuje njegov sa-
držaj: „U izreci rješenja o zasnivanju posvojenja organ skrbništva navodi
ime i prezime, datum i mjesto rođenja i državljanstvo posvojčeta, ime i
133
134
SUVREMENA PITANJA
prezime jednog roditelja, matični broj i državljanstvo posvojitelja, vrstu

posvojenja i novo ime i prezime posvojčeta.“
Protiv rješenja o zasnivanju posvojenja stranka može podnijeti žalbu u
roku od osam dana od dana primitka rješenja.
Posvojenje je zasnovano kad rješenje o zasnivanju posvojenja postane
pravomoćno.
4. Tajnost posvojenja
Radnje službenih tijela moraju zaštititi sudionike postupka od ne-
ovlaštena saznanja o činjenici posvojenja od trećih osoba, što se može
poistovjetiti s pravom na privatnost i istodobno s obvezom isključenja
javnosti iz postupka posvojenja. Propisima treba potanko urediti pravo
na pristup informacijama koje su sastavni dio posvojenikova osobnoga
statusa, a koje se nalaze u spisu o posvojenju te, na kraju, pravo na uvid u
državne matice radi spoznaja o pojedinim djetetovim podatcima koji se
bilježe u matici rođenih.
Obiteljske stvari i postupci su vrlo intimne i osobne naravi te se zato
isključuju treće osobe od sudjelovanja u njima. Pravilo je da je javnost u
svim tim postupcima isključena, pa tako i kod posvojenja.
Pravo na privatnost valja razlikovati od prava na pristup informacija-
ma, u čem je, kad ga ostvaruje posvojenik, sadržano i pravo na spoznaju o
podrijetlu, zajamčeno čl. 7. Konvencije o pravima djeteta. U sklopu prava
na pristup informacijama svakako valja razlikovati informacije koje do-
znaje posvojitelj od onih koje doznaje posvojenik. Nadalje, nije istovjetan
cilj kojem saznanje neke informacije može služiti kao ni posljedice koje
može izazvati. Nije jednak položaj i interes bioloških roditelja na jednoj
strani i nove posvojiteljske obitelji na drugoj strani.8
U sklopu rješavanja pitanja pristupa podatcima i njihovu otkrivanju
(čl. 22.) Konvencija je obvezala države na čuvanje podataka o podrijetlu
djeteta i identitetu njegovih roditelja u razdoblju od najmanje pedeset
godina od konačnosti rješenja o zasnivanju posvojenja. Obrazloženje va-
lja tražiti u činjenici da posvojena djeca najčešće svoje podrijetlo istražuju
u svojim četrdesetim godinama, kada sami postanu roditelji ili su njihovi
posvojitelji umrli.9
8
Hrabar, D., Posvojenje na razmeđu interesa posvojitelja i posvojenika, Izvorni
znanstveni rad, srpanj 2008, str. 1126.
9
Iz Nacrta obrazloženja revidirane Europske konvencije o posvojenju, str. 26.
134
Marija Žepić
5. Učinci posvojenja
Pod učincima posvojenja podrazumijevamo prava i dužnosti iz posvo-
jenja koja se odražavaju na sve aktere posvojiteljskoga odnosa.10
5.1. Prava i obveze iz srodničkoga posvojenja

Naš ObZ FBiH normira prava i dužnosti od članka 113. do 116.:
Potpunim posvojenjem se između posvojitelja i njegovih srodnika, s jed-
ne strane, i posvojčeta i njegovih potomaka, s druge strane, zasniva nera-
skidiv odnos srodstva jednak krvnom srodstvu. Pravnim putem ovdje na-
staje odnos koji se po svojim učincima ne razlikuje od odnosa koji postoji
među krvnim srodnicima. Samim tim prestaju međusobna prava i duž-
nosti posvojčeta i njegovih krvnih srodnika. Jedina spona koja ga vezuje
uz biološku obitelj bila bi u slučaju da je posvojče poznatoga podrijetla,
tako ono ne bi moglo sklopiti valjan brak sa svojim krvnim srodnikom
u ravnoj lozi neovisno o stupnju srodstva, a u pobočnoj lozi neovisno o
stupnju srodstva koji su kao bračne zaprjeke predviđeni.
U matičnu knjigu rođenih posvojitelji se upisuju kao roditelji posvoj-
četa. Potpunim posvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti po-
svojčeta i njegovih krvnih srodnika, osim ako dijete posvoji maćeha ili
očuh. Posvojitelji sporazumno određuju ime posvojčetu. Posvojče dobiva
zajedničko prezime posvojitelja. Ako posvojitelji nemaju zajedničko pre-
zime, sporazumno će odrediti prezime posvojčetu. Ako se ne postigne
sporazum, o posvojčetovu imenu i prezimenu će odlučiti organ skrbniš-
tva.
Osporavanje i utvrđivanje materinstva i očinstva nije dopušteno na-
kon zasnivanja potpunoga posvojenja. Kako se u matici rođenih posvoji-
telji upisuju kao roditelji, kod ove vrste posvojenja ne postoji mogućnost
utvrđivanja materinstva ili očinstva.
Srodničko ili potpuno posvojenje je neraskidivo. To je posebnost ove
vrste posvojenja. To je bitna razlika u odnosu na roditeljsko ili nepotpuno
posvojenje.
5.2. Prava i dužnosti iz roditeljskoga posvojenja

Nepotpunim posvojenjem nastaju između posvojitelja, s jedne stra-
ne, te posvojčeta i njegovih potomaka, s druge strane, prava i dužnosti
koja po zakonu postoje između roditelja i djece, osim ako zakonom nije
drukčije određeno. Nepotpuno posvojenje ne utječe na prava i dužnosti
posvojčeta prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima.
10
Jakovac-Lozić, D., Posvojenje…, str. 143.
135
136
SUVREMENA PITANJA
Posvojitelji mogu odrediti ime posvojčetu. Posvojče dobiva prezime

posvojitelja, osim ako posvojitelj odluči da posvojče zadrži svoje prezime
ili da svom prezimenu doda prezime posvojitelja. Za promjenu imena
i prezimena potreban je pristanak posvojčeta starijega od deset godina.
Posvojitelj može posvojče ograničiti ili isključiti iz prava nasljeđivanja,
pod uvjetima predviđenim u posebnom zakonu.
5.3. Raskid roditeljskoga posvojenja

Nepotpuno posvojenje može raskinuti organ skrbništva po službenoj
dužnosti ili na prijedlog posvojitelja ako utvrdi da to zahtijevaju opravda-
ni interesi malodobnoga posvojčeta.
O raskidu nepotpuna posvojenja organ skrbništva može odlučiti i na
pojedinačan ili zajednički zahtjev posvojitelja i punoljetna posvojčeta ako
utvrdi da za to postoje opravdani razlozi. Ako malodobno posvojče nema
krvne srodnike koji su ga po zakonu dužni uzdržavati ili oni nisu u stanju
uzdržavati ga, organ skrbništva može rješenjem o raskidu posvojenja ob-
vezati posvojitelje da uzdržavaju posvojče.
Ako posvojitelj nije sposoban za rad i nema dovoljno sredstava za
život, organ skrbništva može rješenjem o raskidu posvojenja obvezati pu-
noljetno posvojče da uzdržava posvojitelja, uzimajući u obzir i razloge
koji su doveli do raskida posvojenja.
Uzdržavanje se može odrediti najdulje do godinu dana. Posvojenje
prestaje kada rješenje o raskidu posvojenja postane pravomoćno. U slu-
čaju raskida posvojenja posvojče može zadržati prezime posvojitelja. Rje-
šenje o raskidu posvojenja organ skrbništva dužan je u roku od osam
dana od dana pravomoćnosti rješenja dostaviti mjerodavnom matičaru
radi upisa u matičnu knjigu rođenih.
6. Primjeri iz prakse Europskoga suda za ljudska prava

Odluka domaćih vlasti da dopuste posvojenje psihološki ranjiva djete-
ta od njegovih udomitelja ne predstavlja povrjedu prava na obiteljski ži-
vot Strand Lobben i drugi protiv Norveške zahtjev br. 37283/13 presuda
od 30. studenoga 2017.
ČINJENICE Podnositelji zahtjeva su norveški državljani, T. Strand
Lobben, njezina djeca X i Y, te njezini roditelji, S. Graff Lobben i L. Lo-
bben. Prva podnositeljica zahtjeva, nakon rođenja sina u rujnu 2008. go-
dine, obratila se centru za socijalnu skrb radi dobivanja potpore i smjer-
nica vezanih za majčinstvo te je pristala ostati u obiteljskom centru tije-
136
Marija Žepić
kom prvih mjeseci kako bi nadležna tijela mogla pratiti i ocijeniti njezinu
sposobnost pružanja odgovarajuće njege djetetu. Međutim, mjesec dana
nakon rođenja odlučila je napustiti centar. Ocijenivši neadekvatnim nje-
zine roditeljske sposobnosti, osobito zbog činjenice da dijete nije bilo do-
voljno hranjeno, Centar za socijalnu skrb donio je hitnu mjeru izdvajanja
djeteta i smještaja u udomiteljsku obitelj, u kojoj je dijete ostalo sljedeće
tri godine. U prosincu 2011. godine Županijski odbor za socijalnu skrb
donio je odluku o lišenju prava na roditeljsku skrb prvoj podnositeljici te
posvojenju djeteta od udomitelja, protiv koje odluke je prva podnositelji-
ca podnijela tužbu Gradskom sudu 2012. godine. U postupku su tijekom
tri dana saslušani svjedoci, stručnjaci i psiholozi, a saslušana je i majka
koja je bila nazočna tijekom čitavoga postupka uz prisustvo odvjetnika
te je imala priliku izjasniti se o svim navodima i činjenicama. Gradski
sud je utvrdio da se opća situacija prve podnositeljice poboljšala – udala
se i rodila kćer Y za koju se mogla brinuti, ali je ipak ostao pri odlu-
ci Županijskoga odbora za socijalnu skrb. Naime, ocijenjeno je da prva
podnositeljica nije sposobna razumjeti posebne potrebe sina X, kojega
je nekoliko stručnjaka opisalo kao ranjivo dijete koje treba puno mira,
sigurnosti i potpore, što bi moglo izazvati znatne poteškoće u njegovu
razvoju. Osim toga, X je bio izrazito povezan sa svojim udomiteljskim
roditeljima s kojima je živio gotovo od rođenja, te je domaći sud zaklju-
čio da bi posvojenje bilo u njegovom najboljem interesu jer će mu dati
osjećaj sigurnosti i pripadnosti. Visoki i Vrhovni sud odbacili su žalbu
prve podnositeljice protiv ove odluke. PRIGOVORI Oslanjajući se na
članak 8. Konvencije, podnositelji zahtjeva prigovorili su da je odlukom
domaćih vlasti kojom je prva podnositeljica liaena roditeljske skrbi i X
dan na posvojenje, povrije eno njihovo pravo na poativanje obiteljskoga
života. Posebno su istaknuli da bi 24 odvajanje djeteta od biološke majke
i prekidanje obiteljskih veza trebala biti mjera koja se primjenjuje samo u
iznimnim okolnostima. ODLUKA SUDA Sud je najprije utvrdio da je
zahtjev dopuaten samo u odnosu na prvu podnositeljicu i drugoga pod-
nositelja zahtjeva. U odnosu na trećega, četvrtoga i petoga podnositelja
Sud je proglasio zahtjev nedopuštenim, ne razmatrajući jesu li navedeni
podnositelji izravno pogođeni spornim odlukama domaćih sudova, jer
oni nisu sudjelovali u domaćim postupcima i samim tim nisu iscrpili sva
domaća pravna sredstva. Sud je naglasio da pri utvrđivanju je li osporena
mjera „neophodna u demokratskom društvu“, treba razmotriti jesu li ra-
zlozi koji opravdaju tu mjeru relevantni i dostatni u smislu stavka 2. član-
ka 8. Konvencije. Osnovni je cilj navedenoga članka zaštititi pojedinca od
arbitrarna djelovanja tijela javne vlasti, a osobito kada su u pitanju mjere
137
138
SUVREMENA PITANJA
kojima se odlučuje o pravima djece i roditeljskoj skrbi. U tim slučajevima

treba imati na umu da mjere kojima se zamjenjuje udomiteljska skrb s
dalekosežnijim mjerama, poput lišenja prava na roditeljsku skrb i odo-
brenja posvojenja djeteta s posljedicom raskidanja svih obiteljsko-pravnih
veza između roditelja i djeteta, treba primijeniti samo u iznimnim okol-
nostima i ako je to u najboljem djetetovu interesu. Dakle, ograničenje
mora biti razmjerno legitimnom cilju koji se želi postići te se mora us-
postaviti pravedna ravnoteža između suprotstavljenih interesa, odnosno
zaštite djeteta u situaciji koja ozbiljno ugrožava njegovo zdravlje ili razvoj
i, s druge strane, ponovna ujedinjenja obitelji čim okolnosti to dopuste.
Obveza je države poduzeti sve mjere kako bi se olakšalo ponovno spaja-
nje obitelji, međutim prvenstvena je dužnost razmotriti najbolji interes
djeteta kao odlučujući pri donošenju takvih mjera. U slučajevima kada je
prošlo dosta vremena otkako je dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi
zbrinuto u udomiteljskoj obitelji ili odgojnoj ustanovi, interes djeteta da
se ne mijenja njegova de facto obiteljska situacija može nadjačati interes
roditelja za ponovnim ujedinjenjem obitelji. Sud priznaje da vlasti imaju
široku slobodu procjene kada je u pitanju potreba za stručnom pomo-
ći i potporom u ostvarivanju skrbi o djetetu. Međutim, kada su u pita-
nju mjere koje rezultiraju daljnjim ograničenjima, kao mjere kojima se
zamjenjuje udomiteljska skrb s dalekosežnijom mjerama, poput lišenja
prava na roditeljsku skrb i odobrenja posvojenja djeteta s posljedicom
raskidanja svih obiteljsko-pravnih veza između roditelja i djeteta, treba
primijeniti samo u iznimnim okolnostima i ako je to u najboljem interesu
djeteta. 25 što su lišenje prava na roditeljsku skrb i posvojenje djeteta,
potrebna je stroža provjera (vidi K. i T. protiv Finske). Glede postupka
provedena pred domaćim tijelima Sud je ocijenio da je on bio pošten i u
skladu sa zakonom. Gradski sud je pregledao i procijenio različita izvje-
šća, saslušao je brojne svjedoke te pribavio stručna mišljenja kako bi do-
nio odluku u najboljem interesu za X, a prva podnositeljica je u cijelosti
je bila uključena u postupak. Sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju
jasno da je domaći sud prvenstveno imao u vidu djetetov interes. Naime,
prva podnositeljica je tijekom čitavoga domaćega postupka tvrdila da će
se boriti na sudu sve dok joj se dijete ne vrati te nije smatrala da bi mu jav-
na izloženost i kontinuirani sudski postupci mogli dugoročno štetiti. Jed-
nako tako, ponašanje majke za vrijeme druženja i posjeta X-u dok je bio
u udomiteljskoj obitelji, dovodilo je do negativnih emocionalnih reakcija
djeteta. Iako je Gradski sud utvrdio da se situacija prve podnositeljice
zahtjeva u nekim područjima poboljšala – udala se, rodila je drugo dijete
te je bila financijski stabilnija – brojni dokazi, iskazi svjedoka i mišljenje
138
Marija Žepić
stručnjaka doveli su do zaključka da majka nije pokazala pozitivan razvoj
i da kod nje i dalje postoje takvi nedostatci zbog kojih se ne može brinuti
za X s obzirom na njegovu psihološku ranjivost i potrebu za sigurnošću.
Slijedom navedenoga, Sud je utvrdio da su ove okolnosti opravdale odlu-
ku o lišenju prava na roditeljsku skrb i posvojenje djeteta. Stoga nije došlo
do povrjede članka 8. Konvencije.
7. Zaključak
Nakon pomna razmatranja, promišljanja i proučavanja materije o po-
svojenju, dolazi se do spoznaje koliko je institut posvojenja sam po sebi
plemenit institut te koliko je on važan u današnjem svijetu u kojem se
i sama ljubav uspjela komercijalizirati. Često ono što imamo kraj sebe
shvaćamo zdravo za gotovo, pa tako ponekad i svoje bližnje. No, postoje
oni koji nemaju svoje bližnje. Bilo da su to djeca bez roditeljske skrbi i
bez ikoga svoga, ili dvoje mladih ljudi koji iskreno žele darovati novi život
a nisu to u mogućnosti.
Mišljenja smo da je obitelj temelj, osnova i vrelo iz koje izlaze nove
generacije mladih ljudi koji, ako budu pravilno odgojeni i ako im je pru-
žena sva potrebna skrb i ljubav, mogu postati kvalitetan i nadasve kori-
stan dio društva.
S ciljem dobrobiti i najboljega interesa djeteta, kao najosjetljivijega
bića, postoji u Obiteljskom pravu ovaj poseban institut – institut posvoje-
nja. Njegovom primjenom omogućava se roditeljstvo onim osobama koje
ne mogu imati vlastito potomstvo, ali za to imaju izraženu želju i propi-
sane uvjete. Također se djeci bez roditelja ili roditeljske skrbi osigurava
dom i obitelj, rast u zajednici, sigurnost, osjećaj ljubavi, pravilan odgoj i
uspješno integriranje u zajednicu života.
Najčešći prigovor na ovaj pravni institut jest sama činjenica da po-
stupak posvojenja dugo traje. On je reguliran zakonom. Zakonodavcu je
cilj djetetova dobrobit. Zato moraju postojati određene pretpostavke i
na strani djeteta i na strani posvojitelja kako bi bili podobni za takav po-
svojiteljski odnos. To je sasvim u redu. No, ipak, nije posvojiteljima, a ni
djetetu, u cilju da godinama čekaju na posvojenje, jer život prolazi, nesta-
je strpljenja, a ni financijski to nije uvijek podnošljivo. Kroz to vrijeme di-
jete je uskraćeno za one vrijednosti koje bi trebalo imati za zdrav razvoj i
rast. Međutim, kako se radi o složenom pravnom pitanju i uspostavljanju
dugotrajna odnosa koji zahtijeva međusobno povjerenje i odgovornost
njegovih subjekata, jasno je da postupak ne može biti ni skraćen na štetu
njegove kvalitete i ciljeva koji se njim žele postići.
139
140
SUVREMENA PITANJA
Posebnost ove teme bila je potpuno posvojenje. To je posvojenje u ko-

jem između posvojitelja i njegovih srodnika, s jedne strane, te posvojčeta
i njegovih potomaka, s druge strane, nastaju prava i dužnosti koja po za-
konu postoje između roditelja i djece. Potpuno posvojenje je neraskidivo.
Ono čemu trebamo težiti u svakom slučaju jest podizati svijest o po-
svojenju, o djeci bez roditeljske skrbi. Također, da se što veći broj izraže-
nih želja za posvojenjem realizira u razumnom roku.
LITERATURA:
Knjige:
–– Alinčić, Mira; Hrabar, Dubravka; Jakovac-Lozić, Dijana;
Korać Graovac, Aleksandra: Obiteljsko pravo, III. izmijenjeno
i dopunjeno izdanje, Narodne novine d.d., Zagreb, 2007.
–– Bubić, Suzana; Traljić, Nerimana: Roditeljsko i starateljsko
pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
–– Galić, Željko: Pravni učinci srodništva u obiteljskim odnosima,
Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2018.
–– Traljić, Nerimana; Bubić, Suzana: Bračno pravo, Pravni fakul-
tet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007.
–– Žepić, Božo, Sociologija, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb,
2007.
Leksikoni i enciklopedije:
–– Pravni leksikon (gl. ur. Vladimir Pezo), Leksikografski zavod Mi-
roslav Krleža, Zagreb, 2007. Margetić, L., Hrvatsko srednjovje-
kovno obiteljsko i nasljedno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1996.,
–– Pravna enciklopedija, Suvremena administracija, Beograd, 1979.
Članci:
–– Bubić S., Prilog raspravi o sadržaju standarda „najbolji interes
djeteta“ u oblasti porodičnog prava, Zbornik radova Jedanaestog
međunarodnog savjetovanja: Aktualnosti građanskog i trgovačkog
zakonodavstva i pravne prakse, Neum, 21., 22. i 23. lipnja 2013.
–– Huseinspahić, A., Usvojenje u službi zaštite najboljeg interesa
djeteta, Pravni fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru,
Zbornik radova, Drugi međunarodni naučni skup, Dani porodič-
nog prava, „Najbolji interes djeteta u zakonodavstvu i praksi“, Mo-
star, 29. i 30. 11. 2013. godine, Mostar, 2014.
140
Marija Žepić
–– Hrabar D., Deontološka prosudba ljudskog dostojanstva u obi-
teljskom pravu, Bogoslovska smotra, Zagreb, 77 (2007.)
–– Jakovac-Lozić D., Prosudbe Europskog suda za ljudska prava te-
meljene na dosezima suvremenih dokaznih sredstava u paternitet-
skim postupcima, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 4 (2011)
Normativni izvori
–– Konvencija o pravima djeteta, 1989. (Službeni list RBiH, br.
25/1993)
–– Europska konvencija o ostvarivanju djetetovih prava, 1996. (Služ-
beni glasnik BiH – Međunarodni ugovori, br. 5/2001 i 5/2002).
–– Europska konvencija o posvojenju djece (revidirana), 2008.
–– Obiteljski zakon Federacije BiH (Službene novine FBiH, br.
35/2005, 41/2005 i 31/2014).
–– Zakon o udomiteljstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službe-
ne novine FBiH, br. 19/2017).
–– Porodični zakon (Službeni glasnik Republike Srpske, br. 54/2002,
41/2008 i 63/2014).
–– Obiteljski zakon Brčko Distrikta BiH (Službeni glasnik Brčko
Distrikta BiH, br. 23/2007).
–– Obiteljski zakon (Narodne novine, br. 116/2003, 17/2004,
136/2004, 107/2007 i 61/2011).
141
142
SUVREMENA PITANJA
The Course Of The Establishment Procedure,

Assumptions And Effects Of A Complete Child
Adoption
Summary
From the point of view of the Family Law, as much as important it is to
thoroughly regulate the material norms of adoption so much important it is to
regulate the procedures or the process of their implementation. The Paper will
in more detail consider the process and the assumptions that have to be fulfilled
by the entities of its establishment, the course, the principle of secrecy and the
effect of a complete adoption. In this Paper all these issues will be addressed in
the measure in which it is necessary for these purposes, without the ambition
of not leaving the room also for possible different opinions and interpretations.
Also presented will be selected examples from the practice of the European Co-
urt for Human Rights. We shall also draw and present the conclusion we have
arrived at after a careful selection of the contents and the volume of the Paper.
Key words: child adoption, procedure, assumptions of establishment, effects,
principle of secrecy.
142
KNJIŽEVNI
PRILOG
Prema brdu, akrilik na platnu, 75 x 65 cm, 2018.

Nada ĐEREK
Posušje
DEKRET
U čiteljica sam. I ne ću vam kazati ime. Nije potrebno. Svi me zovu

Učiteljicom. Neka tako i ostane. Na tren me omami san. Mačka sam
na prozoru učiteljskoga stana, u malom primorskom mjestu, Uvali. Već
je tri dana otkako sam se vratila. Napokon stigla. Smotala se na toploj
klupici maloga prozora s rešetkama, predući. Naslonjene glave na svoje
šape, spavala puna tri dana. Putovala sam dugo, čini se godinama. Ustvari
trajalo je samo nekoliko trenutaka dok me san ne „prevari“. Bila je čudna
ta moja naprasna odluka; proračunata ili pak naivna, o kojoj sada ne bih
razglabala niti se upuštala u procjene.
Kad odmakneš iza brda uvijek se čini da si prijeđene kilometre pretvo-
rio u prohujale godine Putujem u zatvorenoj torbi očiju punih mraka, da
ne bih vidjela gdje me vode. I da se slučajno, ne bih vratila.
A oni koji su me vozili, pogriješili su. Kao što u svim krajevima po-
stoje Osoja, Gradci, Zatoni, Uvale, Zavale, Virovi, i ja sam, dekretom Ze-
maljske vlade u Zagrebu, premještena učiteljevati u jedno slična imena.
Pogrješnim smjerom, zahvaljujući njihovu nepoznavanju, stigla u drugo,
potpuno istoga naziva. I nisam jedina kojoj se to dogodilo. Učitelja je ne-
dostajalo tih tridesetih godina i prigrlili su me kao svoju najbližu. Njihova
pogrješka isplatila se samo njima.
Zavezanoj, da ne bih upamtila putove, konopcem su mi pritegnuli
vrh poderane torbe i proparali ju na nekoliko mjesta, disanja radi, što je,
uostalom bila moja specijalna želja – čisto da ne pobjegnem natrag. Na-
pokon, i da ne bih izgledala tako loše kao što sam se osjećala. Odlazeći,
nisam ni slutila da će me oni koji su me širom otvorenih očiju i s papirom
u ruci, na kojem je naznačen poštanski broj, odvesti suprotnim smjerom
i dovesti u pogrješno mjesto. Ostala sam u njem i proživjela čitav radni
vijek.
145
146
SUVREMENA PITANJA
Usnula uz radijsku glazbu, osjećam toplinu prozorske klupice pod

svojim krznenim trbuhom. Dok svira – smješkam se. Uspjela sam naći
put kroz sedam sela; prašnjavom cestom koja miriše na sol, uz suhozidine,
ivice provalija, preko korita usahlih ponornica i, evo, stigla sam, skočivši
na onaj isti prozor, s kojega se najviše osjeća miris cvijeta divljega rogača.
Zasipali su ga morem u prohladno predvečerje kasne jeseni kad su
cvjetali rogači.
Njih desetak presavijalo se u pasu, klecali koljenima o žalo odajući se
razularenom smijehu oko opkoljena, stiješnjena i nemoćna Borke. Duša
mi se cijepala, gledajući ga razdragana. Kao da ga umjesto morem za-
pljuskuju milinom. Činilo se da suludi smijeh i dječji pisak munjevito sa
stijena odronjava kamenje u more. Izdaljega gledam to uvijek sanjivo lice,
sad izobličeno, u maglovitu komešanju svih mogućih pulsiranja krhka
tijela. I s užasom razmišljam o izvitoperenoj i bizarnoj, maloumnoj maski
s kraja nekoga mučnoga sna, plašeći se ishoda neslane šale, gdje se tako
uhvaćen prepušta milosti raskalašene dječurlije.
Kiblama, bronzinima i većim kositrenim posudama, svom snagom
grabili su more i sitno žalo. Zamahivali rukama i polijevali po njem a on
se smijao. Smijao se ko lud. Znam da je od sreće. Utrobu mi je uskome-
šao već otprije poznat mučan osjećaj. I znam, isto tako, ushićen je što je
s njima. Jedino se u sličnim prilikama osjećao primijećenim, vrijednim
njihove pozornosti. Inače su ga zaobilazili i nerijetko ponižavali. Ovoga
trenutka bio je gotovo izbezumljen, jer im je na radost i užitak. Vidjela
sam kako pomalo gubi prisebnost, pa sve više i više…
Naglo, potaknuta onim znanim osjećajem mučna gađenja, ostavila
sam pokupljeno suho rublje u pletenu korpu, koja se u trenu prevrnula, i
potrčala prema žalu.
Ugleda san Učiteljicu, ali već je bilo kasno. Nisan je odma spazio kako
leti prema žalu. Bio san se unio cilin bićen, tilon svojin cilin, vas sritan
i puno san sritan bio i prikoviše, od razdraganosti san zaljulja što malin
mulcin i svima činin veselje…
Pričali su mi. Kad mu je mater iz hercegovačkoga zaseoka dovedena
u najam kod jedne ugledne obitelji, u malo primorsko mjesto, nitko od
njezinih ni pretpostaviti nije mogao da će im „nanit brime teške sramote“.
Ni Borko nije znao da će se za njim vući biljeg i jednom mi je rekao:
- Da san išta zna, ja se rodio ne bi!
Pri porodu majka mu je imala trodnevne nesnošljive napone. Dijete
nije išlo glavom nego su ga iz nje čupali, potežući ga za stopala. Tri dana
je neprestano zavijala, ko vučica koja rađa drvo. Oblivene znojem i krv-
146
Nada Đerek 147
DEKRET
lju, u paničnom strahu, potezale su račvasto drvo, a ne jegulju što glatko
iz utrobe izmigolji. Od prisutnih žena, koje su nesretnici pomagale pri
porodu, čulo se da su se pribojavale kako cura, za koju se ne zna s kim je
zanijela, ne će preživjeti, a ni malo „pule“ koje se, pomoću njihovih spret-
nih ruku a iz suhe maternice – jedva uspjelo iskobeljati.
Naveliko se govorilo i vrtjelo glavama – Cura slabašna, „maćnih“ pluća
i ta „ne će dugo“.
Otac, koji je na magaretu dolazio kupovati sol kod obitelji gdje ju je
dao u najam, došao je posljednji put, a da kćer i tek rođena maloga nije
htio niti pogledati. Samo je kroz stisnute zube procijedio:
- Ona nek okrće di zna! Gori je čeka rivina i propunta. More joj je
ovde široko i duboko, jer ja joj greba ne mislin kopat.
Njegov djed, kazivala mu je Učiteljica puno godina kasnije ono što
je od mještana čula, vratio se u svoje selo, prašnjavom cestom uz mrklu
prizidu. U zaselak s pet kuća uz pojatu, četiri čatrnje, dva trapa nekoliko
murva bilica i crnica, jedan velik dub jasena o koji je vezao magare i nikad
ju više, njegovu mater, nitko nije smio spomenuti. Sve što je ostalo njoj i
njemu u ovom primorskom mjestu bio je dijalekt i sjećanje na murve. O
njima mu je mater pričala:
- Sine moj, u toj zabačenoj i čemernoj golotinji krša, jedina slast bile
su murve.
Nakon što san ugleda kako se iz daleka približava, ja san već bio zinio
koliko san moga, vata zrak više nego li se i more zinit pa potegnit, pa san
in pokaza kako znan usta iskrivit ustranu, i unadan san reva. Ni kenjac
ne bi moga tako, kenjac moj ne bi zna toliko i ja san, vas modar u glavi,
reva i reva, a gleda kako se malin mulcin koče vilice od smija. Vidio san i
tri none na klupi pod borićon. jedna drugu udarale po stegnin i dušile se
od radosti i smija, pa ugleda bricu i barbu kako poviruju na vrata butige
i vidio da se i oni raduju. Bio san sritan i još gore se i više se razmava što
se one tri na klupi vesele, a dica zacenjena i zajapurena. Sve mi se pomi-
šalo, moj smij, revanje, vriska mularije, smij žena na klupi, brice i barbe.
Letalo mi je isprid očiju. Nakon što san vidio kako se iz daleka približava
meni su suze počele vrcat na sve strane ko i maloj mulariji oko mene i
kroz mokre oči gleda san i jedva da san i vidio kako nji tri na klupi pod
borićen otvoreni usta i visoko uzdignutin rukan grabe zrak pa i spušćaju
sebi u krilo pleskajuć stegna i kako jedna drugu gruvaju i prožimaju laktin
u pleća i duše se bez glasa. Undan, kad se sve zalipljeno i mokro na meni
oladilo, počeli su se kidat i vrcat botuni, jer san, da nan bude još i lipše,
počeo balat. Sitio se jedne lipe pisme i čuo san di svira u mojoj glavi. I
bala, bala… Piva san izaglasa a svoje riči čuo nisan…
147
148
SUVREMENA PITANJA
U trku sam vidjela da ga hvata drhtavica. Tresao se cijelim tijelom, na-

ročito trzao prsima, glavom i kočio rukama. Od groznice i nekoga strašna
i čudesna plesa spao mu je košuljak s ramena jedne ruke, pa sam ga, do-
trčavši, uspjela uhvatiti za drugu ruku, ali on se još glasnije i promuklije
smijao i plakao, naizmjenično. Suze i dugmad s košulje sijevale su na sve
strane. Smijeh je domalo jenjao i, ne znam zbog čega, odjednom je zanije-
mio i iznenada potpuno „okrenuo“, pretvarajući onaj strašni gromoglasni
smijeh sa suzama u još nelagodnije i nimalo manje mučno – u plač. Pri
tom me uhvatio za zapešće ruke, držeći me grčevito, kao da se utapa.
Borko se kasnije, ležeći u krevetu i poskačući od groznice koja je ri-
tmično tresla njegovo tijelo, na mahove svega naglas prisjećao:
- Plaka san vrlo, učiteljice, i smija se ko malešno dite komu ne daju ist.
Onda san vidio onog velikog dobrog čovika na balaturi, koji je stupio
na oni „izbeljen jezik“, što ti za njeg kažeš da je balkon, i odma se skala
niza stube. Ovde ga svi zovu šjor Crnogorac. Doša je po službi u ovo
malo misto na žalu ko i moja mater. Nije bio pogani nego dobri žandar.
Kazivali su da je iz Crne Gore poslan u službu. I ne govori jezikon ljudi iz
mista, nego kako kazujemo ja i moja mater. Samo malo drukčije. Rapavije
otegne…
Nije se zasmija otkad mu je žena gola golcijata izetila u srid bila dana
na balaturu. Ni meni nikad više. Plakala je i rikala. Uton je on izletio
na balaturu za njon i uvuka je nazad u kužinu i odundan je više nismo
vidili. Gledali smo samo njega kako nekad na klupi pod borin sidi. Ili u
prančioku na zidiću, metne ruke na lice i oči, laktin se na kolina nasloni
i podupire dlanovin i prstin bradu, pogne glavu da mu ne vide oči. Ni’ko
nije zna je li plaka.
I kad si ti došla na žalo vidio san da su se mulci razbižali, da su se br-
že-bolje one ženetine digle s klupe i žureći odletile kad su ugledale da je
doša šjor Crnogorac. Prije toga san spazio kako se žalon trkon približavaš
meni i kako ti se noge izvrću u sandalan i kako nisi gledala u svoje lipe
noge koje posrću u žalu. Uvatila si me za mokar kraj košulje i rekla: „Za
mnom, Borko! K meni. Odmah!“ I držeći me za mokar rukav podigla si
svoju lipu glavu i podviknila šjor Crnogorcu: „Klupa pod borićima više
ničemu ne služi. Skanjajte je!“ – tako si kazala. Klupu nisu primistili šjor
Crnogorčevi žandari. S velikin rukan prinio je ribar Kezo noseći je iznad
glave ko da nosi praznu kantu metnio je ispod balature one velike kuće u
Uvali. Boja san se tvog ljutitog glasa. Tresa san se vas i bio modar ko mo-
dro more prid neveru. Grčevi od smija i plača molali su, ali tilo je poska-
kivalo ko da oće izletit iz sebe. Odajuć za tobon vidio san rogač. Samo san
čuo kako listovi rogača šapću u već ladnoj noći. I kako se orošeni, najlipši
148
Nada Đerek 149
DEKRET
cvitovi na ovon svitu – rogača pritvaraju u tamne krvave grozdove. Bili
su iste boje ko i tvoja vešta. Sitio san se da bi tako mogla bojat zapaljena
krv. Mutna, a prošarana plamičcin jake vatre. Za vedrine sunce je znalo
tako prokrvarit. Ko na krasti kad procuri nova krv. Nisan ga vidio cili dan.
Sunce nije povirivalo nikako. Južina uvik tako najavljiva neveru.
Kad sam ga uvela u svoju sobu, on stao na pragu ko ukopan. Jedanput
je dolazio donijeti mi brašna od rogača i kazao širom otvorenih očiju:
- Sva kućica od knjiga, ko puno saće.
Posjela sam ga za stol, otišla u drugu prostoriju i donijela neke voj-
ničke hlače, pamučnu košulju i pletenu vestu. Zapovjedila sam mu da to
obuče. I otišla sam pred kuću, jer je uskim puteljkom prilazio Župnik.
Pitao me, zbog čega sam naredila šjor Crnogorcu da skloni klupu is-
pod borića i premjesti je. Rekla sam mu osorna:
- Nije ono klupa za odmor i dokonost. Sotonino je ono leglo, njih tri-
ju, koje žvaču vlastite zube. I tamo gdje su one, župniče, Bog ne dobacuje
ništa.
Župnik je otišao uznemiren, al, urezalo mu se u mozak i osjetio je
zebnju.
- Sklanjanje klupe, župniče, nije stvar računice ni odmjeravanje snaga,
već – spasenja i nade.
Ja san ležeći gleda u njezine oči, tražeći ih. Ona mene nije tila pogle-
dat nimalo. Opet san počeo plakat. Pita san je:
- Šta ću kad se dica oće igrat sa mnon? I znan kad je igre dosta, znan
isto tako, ja znan, da je igra gotova kad mi od smija na kraju polete suze,
pa kad zanimin i više ne mogu kazat ništa. Da bi se i dotralo do nimosti,
mora se sve ispucat. I moja pokojna mater uvik je kazivala: „S kiše na kru-
pu!“ A ja znan šta je to s kiše na krupu. Da je to – s velika na veliko, ko što
kazuju da je – čas vako – čas nako, ali je i s goreg na gore. Iz jadnoće ugo-
re, navali, propne se do na vri vrice mene, undan mola skroz. Taki san ja i
ja da mogu, drukčije bi. Ali, učiteljice, ona mularija tila su se prva igrat sa
mnon. Uvik su ona prva zavrzivala. I nekidan su me zasipali žalon. Onin
sitnin. Pa bekali onin krupnijin, okruglin. Ko što su velika jaja. A je…! Je
me bolilo kad odma udare. Posle je bolilo još i više kad navali sivanje u
glavi. Nekad su mi opaljivali čvoke. Da vide koliko me boli. I koliko čvoka
mogu izdurat. To su one tri pod borićen salacale dicu. Najviše ona žuć-
kasta ženica Jaćuka. Pa kad bi mi glava od čvoka otrnila, ja bi se smija. I
uvik nakon mog smija počima bi njiov. A završava se mojin suzan. Tada bi
bižali. Ko da kradu grožđe i smokve. A neko ugleda i pozna koji su. I uvik
su žene na klupi, smijući se šta dica rade, odma pridizale svoje pregljače,
pa bi i one bižale. Nešto bi nji uvik poplašilo, kad bi ja reva ko kenjac.
149
150
SUVREMENA PITANJA
I pita san je što me zove Borko. Što me ne zove Kenjac. Kad me svi
zovu Kenjac. Onda bi se ona odljutila. Pa bi mi rekla:
- Kenjac je dobra i plemenita životinja, Borko! Na anđele se ne stav-
ljaju samari. Anđeli se ne tovare!
Kazala bi i lipin rukan razbucala bi mi kosu dok san ja leža na drugon
krevetu. Gonila me je da se svako malo pridignen. U prsin mi je bio ugra-
đen pijuk. Pa je zvižđa. Da pijen čaj, molila me pa gonila. I gustu čokola-
du od rogača. Kad san malo ojača i kad je groznica prošla onda mi je čitala
priču o brodu s velikin jedrin. Što dolazi iz dalekih mora, s kraja svita,
koja su veća nego li je naše. U našen sinjen moru ne ukazuju se velika
jedra. Nikad ja nisan svojin očiman vidio velika jedra. Onda je čitala što je
još napisa. Da je lipa cura zarobljena. I da su škatulje pune zlata i dukata.
A onda san je pita:
- Što niko curu lipu spasio nije?
I, ona mi je rekla:
- To je mašta.
Onda san ja nju pita da mi pokaže prston di je mašta. Pa je ona rekla i
pokazala prston prema gornjen zidu da je tamo di su masline i malo mo-
dro jezerce. Voda je izbila i napravila krug, a narod ogradu od stina. Onda
san iša vidit maštu. Rekla mi je da joj dođen kazat šta san tamo sve vidio.
A ja san gleda svoje lice koje je u modrini slatke vode bilo lipo. Bio san lip
ko oni svetac u našoj crkvi na bočnon oltaru. Oni koji ima blaženo lice. I
nije bio ljuti svetac. Bio je dobri svetac. To san joj reka. Pa san joj reka i to:
- Nisan bio ko oni svetac s desna, što priti prston i nema usta a ima ve-
lik nos. Božemi’prosti isti đava! Ali san joj reka da ja to nisan nikad reka.
Da san samo pomislio i biža od klupe u koju on gleda. A je, božemi’prosti,
isti je đava. Boja san se đavla u crkvi, di sist nikad nisan tio.
Sutradan san doša izgrebeni nogu. Pun plaša. Vera san se uz maslinu
da odozgar vidin maštu. Uskucalo mi se srce i teško san disa. Nebo je palo
na more. Uvik me pritišće kad nebo pričepi more. I ne da ispustit paru iz
usta. Uvuka jesan zraka dok me ne bi pritisklo i prisiklo… Izdanit nikako.
Reka san joj:
- Učiteljice, mašta je danas negdi otišla. Voda nije za progledavat. Sva
je mutna od kiše, koja samo što nije. A da san bio lip, ma, lip ko uslikan u
onoj zelenoj vodi. Nikad se slika nisan, reka san joj. Kad bi me neko poveo
u Grad, ja bi tio da se ta mašta uslika, da maštu – štroknu. Tako su mi dica
kazivala. Škljocne i zasvitli, a budeš vrlo, vrlo lip.
Onda me je ona povela u Grad. Čovik koji je slika pogrnio se nekon
štracon i kroz nešto što je osovljeno na noge, gleda je kroz to – ko da
nišani kroz pušku i gađa. Kad nas je pogodio ja san bio sritan. Slika je
150
Nada Đerek 151
DEKRET
na stoliću. Ja je gledan uramljenu. Prošlo je puno dana dok nisu došle u
Uvalu, uokvirene i lipe, Bože dragi. Uz oskoruše, rogače, listove maslina,
iza mene i moje učiteljice, je sinje more i palme i brodice.
Gleda san je. U leđa. Zadivala je šnale u kosu. U šarenoj kotuli. Oko
pasa skroz utegnuta. Tanki pas ko u mladice loze. Što izbije i koja vabi da
je takneš. A ne smiš milovat mladicu. Skršit će se i omaćat ili osušit. U
njezin tanki pas gledale su i one tri s klupe. Pa su se sašapćavale i ispod
očiju je gledale. Nikad nisu gledale širon u oči. Nego ispotaja bi gledale.
Ko što gledaju mrtve stare ribe. I bižale su samo od onog dobrog velikog
šjor Crnogorca. Uvik su, kad bi ga vidile, sklanjale glave i bižeći ustranu
pa se trkon penjale uza skaline.
Pita san učiteljicu i ona mi je rekla:
- Borko, čovjek čiste duše ne treba sklanjati oči ni od koga. I samo Zlu
oči bježe ustranu.
Zna san da je to živa istina. Oni svetac, božemi’prosti, nije očiju nika-
ko ima. Njegove su ustranu pobigle skroz.
Undan san joj reka. Reka što najviše na ovon i na onon svitu želin. I
počeo mucat. Pokaza san joj palčeve i sridnje prste sastavljene u naprav-
ljen krug. Pita san je mogu li samo oprobat. Za niti časak. Samo oprobat,
jednon. Da mi to nikako ne izlazi iz glave. Da ja računan da njezin pas
more stat u krug od moji prstiju.
Ona je rekla:
- ‘Ajde, Borko, kad ti to već ne izlazi iz glave, probaj!
Onda nisan više moga ni mucat. Zanimio san. Od drćanja ruku, sa-
stavljenih palaca primica san prema njenon struku. Bio san u goloj vodi.
To je ko da oću prstin proć kroz paučinu. Da je ne obatalin. Nokat je,
samo mali nokat na jednon prstu falio je da sastavin sridnje prste. Vidio
san priko njezina ramena i botun, koji je otkopčan poskakiva na njezinin
prsin. Onda san trznio rukan i pokrio lice. Rukan san sakrio modrilo
obraza koje je grunilo. I ništa, ništa više nisan moga kazat. Drob me je
zabolio toliko, ko da u njemu sva vatra ovog svita gori.
Na vrata je pokucao šjor Crnogorac. Upravo sam spremala odjeću za
karneval. Rekao mi je da bi volio da ne idem dolje na mol. Spremaju ne-
što. Njih tri zbog klupe ne prestaju po mjestu spletkariti, kao i onda kad
mu je nesretna žena završila tako kako je završila. Molio me da odusta-
nem i da je i župnik poručio:
- Bolje ne!
Rekla sam mu da sjedne i popije rakiju. Sjeo je i vidjela mu se sva
nelagodu u očima. Ali, uz bićerin rakije, on se malo opustio. I ja sam bila
više nego rezolutna:
151
152
SUVREMENA PITANJA
- Neka spremaju što ih je volja. Ionako čekam dekret o mom službe-

nom premještaju – sjevernije. Još samo koji dan i njihovo zadovoljstvo
ostat će sama pustoš! – kazala je i ustala sa stolice.
Šjor Crnogorac se zahvalio i na vratima je izlazeći dobacio:
- Bit ću u blizini, budite bez brige.
Onda mi je rekla da će me vodit na fašnik. I da se ja ne ću pituravat
ni mačkarat. Opeglat će mi lipo košulju, điletin, kaputić i gaće i da ćemo
bit gospodin i gospođa pod rukon. Kad me je uredila onda se ona počela
uređivat. Opet je obukla onu lipu kotulu od same krvi užegle i na svoje
lipe oči nataknila je nešto ko od sama zlata. Izvezenu ukočenu paučinu.
Samo san reka:
- Ajme, meni, jesi lipa!
A ona se zasmijala onin šećernin zubin. Zubi su joj bili ko od samog
šećera. Malo vodnjikavi, ali blistavi ko daleke ledene zvizde. I undan smo
otišli do mola. Sav svit se sjatio i svi su bili namačkarani osim mene i šjora
Crnogorca. On je gleda u nas. Župnik nijednon nije pogleda. Biža je od
nas troje. Biće da se pripa. Undan su sva dica došla ko plašila i keveljila su
nan se. Meni i učiteljici. Šjora Crnogorca nisu smili pogledat. Držala me
čvrsto za ruku i stiskala je toliko da me je pomalo bolilo. Nisan zaplaka.
Nisan se ni zasmija. Onda su palili krnju. Nije bio neki čovik što ga pale
zato što nije valja. Palili su žensku. I neki troje su glasno uzvikivali da
učiteljicu triba užgat. Da dicu muči i da ima otkopčan botun na prsin. I
da to dica ne smiju gledat. Da je triba zatrat. Njezina ruka u mojoj bila je
omekšala ko da u njoj nema kosti. Kad su mačkare pljeskale ona je onda
meni rekla:
- Kući, Borko! Idemo kući. Nek’ se ljudi vesele.
A ja san čuo iza naših leđa di zvižđe i zasipaju žalon. Ali, nisu nas
pogodili.
Prikosutra je otišla. Zauvik.
Pisao mi je šjor Crnogorac. Cijelih prethodnih godina Borko je radio
kao sivonja. Upravo kao kenjac, kako su ga nekad i zvali. Više ga nisu za-
sipali žalom. Nisu se osvrtali nikako. On je u svojoj sobici i jednom dijelu
dvorišta, u kojem je rastao veliki debeli rogač, najčešće boravio. Zorom bi
ustajao i odlazio u druga mjesta prodajući rogače. I pogledavao na odrinu
nije li se zametnulo grožđe.
- Za Učiteljicu – šaptao je pogledom uprtim u odrinu.
Bio sam zadivljen njegovom odanosti Vama.
Jesen četvrta, otkad je zauvik otišla, procvitala je bojan Učiteljičine
kotule. Sama vatra je žegla od sunca i odbijala se od kapke mog prozora.
152
Nada Đerek 153
DEKRET
Te noći sanja sam mater. Probudio se i umoran gleda u crtu što odsica
more od neba.
Pita sam šjor Crnogorca:
- A di je Učiteljica?
Kaza je misto. Misto je tamo malo uviše nego di se moja mater rodila.
Tamo di nema vode ni grožđa ni smokava. Dva san puna sepeta nabra
smokava i grožđa. Uprtio kenjca jedno jutro i pomalo uzbrdo kroz ma-
sline. Dva dana san gonio kenjca. Prodava viške usput. Ljudi su volili i
grožđe i smokve. Na jednon putu, kod crkve, bio je dernek, što ja nisan
nikad vidio. Mater mi je pričala o dernecima, prije nego li je umrla. Kupio
san najlipšu maramu i ogledalce. I nisan se godio. Drugi sepet san čuva ko
zlato. I zamišlja san da san ja oni brod što će povirit iza crte. I ja ću joj sve
to dati. Svekoliko blago jedino njoj. Naiša san kraj jednog jezera. Lipog i
zelenog. Malo su me mučila moja načeta pluća. Opet. Ali sve lakše snosin.
Teško san disa. Nisan tio spavat. Boja san se da me san ne privari, jer
izgaran da je vidin. Pričinjala mi se nako tankog pasa i šećernih zubi. Ko
da je tu kraj mene da mi od dragosti razbuca kosu. Srce mi je tilo iskočit
iz tila. Od žara za njon. I onda san počeo plakat, pa san se ustavio i počeo
smijat. Kenjac je rika. Otiša san pravo do jezera. Malog ko božićni kolač.
Oko njega kamenje i posuto lišće. Zelenila se voda ko masno lišće. Tio
san još jednon vidit svoje lipo lice sveca i progledat se kroz onu zelenkastu
vodu. Ugledat maštu prije nego li vidin nju. Nageo san se. Nije bilo moga
lica u vodi. Bili su anđeli. Svitlucalo mi je prid očiman. Raširio san ruke
da uvatin svoje lipo lice i ponesen ga njoj. Zapro san nogan u kraj jezera
i uvatio lice anđela. Kenjac je ostao revući pod teretom samara i sepeta.
Već treći dan pogledavala sam prema planini koja je priječila pogled
moru. Bila sam uznemirena. Od starijih sam saznala da je potrebno dan-
dva, onima koje su ovdje nazivali - „što na magarcu nagone iz Dalmacije“.
U pismu mi je šjor Crnogorac najavio da Borku nitko zaustaviti ne će i da
ga mogu očekivati svaki dan. Ustala sam rano. S brda, gdje je sagrađena
kamena škola u kojoj je u njezinu desnom krilu bio i moj stančić, pogle-
davala sam prema dolini. I negdje oko podne vidjela sam malu točku kraj
jezera. Nije napredovala. Strčala sam niz kamenitu strminu i nastojala,
kroz kamenje i draču, u panici i crnoj slutnji, što prije doći do nepomične
točke. Magarac, natovaren sepetima stajao je mirno pod hrastom uz je-
zerce. Razgledala sam okolo mrtvo sivo kamenje. I naglas zavapila:
- Borko! Booorko!
Odjek se vraćao nemilosrdan, metalan ko hladan zvuk crkvena zvo-
na… Onda sam prišla sepetima. Jedan potpuno prazan. Odgrnula sam
153
154
SUVREMENA PITANJA
ponjavu s drugog i ugledala zrelo grožđe, smokve, svilenu maramu, ogle-

dalce i sliku; Borko i ja na dubrovačkom Stradunu. Uzela sam smokvu
i zagrizla. Pokušala sam sažvakati odgrizen komad. No, nisam uspjela.
Stisnuto ždrijelo samo je izbacivalo krvave komade po mojoj bijeloj bluzi,
dok sam otvorenih zgrčenih usta osjećala navalu boli iz utrobe. Sjela sam
postranice na rub jezera plačući bez glasa. Bol je bila toliko snažna da
mi je upravljala stisnutom šakom, koja je ritmom mojih jecaja udarala u
oštro kamenje oko jezera, po čijoj se muljavoj površini razlijevala krv iz
moje ruke. Gledala sam zelenkastu površinu vode. U prokletu čaroliju. U
kobnu maštu. I nije mi dalo disati. Ne znam koliko sam provela sjedeći
uz vodu. Ne znam koliko je vremena prošlo. Koliko se komada dana mi-
moišlo. Koliko je sati otklizalo. Ne znam čak ni to koja su godišnja doba
prohujala. Čekala sam. Neumorno i tupo sam iščekivala da dubina jezera
progovori. Da zelenkasta svjetlucava voda sa svog mutnog dna izbaci na
svoju površinu lice anđela kojeg sam samo željela čvrsto zagrliti i poljubiti
u mrtvo čelo.
154
PRIKAZI
S krunicom, akrilik na platnu, 75 x 65 cm, 2018.

Mladen Bevanda
Mostar
Škola dostojna imena
Marinko Jovanović: Gimnazija novoga doba,

Vlastita naklada, Mostar, 2019.
G ospodin Marinko Jovanović, profesor pedagogije i psihologije već

potvrđen, dokazan istraživač, proučavatelj povijesti školstva u Mo-
staru, u Hercegovini, ni u umirovljeničkim danima nije „bacio svoje pero
u trnje“. Ispod njegova stvaralačkoga pera izlazi evo još jedna knjiga,
monografija koja iscrpno obrađuje povijest Druge gimnazije – fra Grga
Martić u Mostaru.
Marinko dakle ne dangubi, ne žali truda. Pohodi arhive, knjižnice,
muzeje, traga za izvorima, za dokumentacijom. Nimalo lagan posao. Pra-
vo rudarenje, kako bi znao reći pokojni prof. dr. Ante Markotić. Ali, Ma-
rinka pokreće ljubav, zanos, žar, ushićenost prema pisanju i proučavanju
kulturno-prosvjetne baštine.
Glasoviti hrvatski književnik Marin Držić (Dubrovnik 1508. – Ve-
necija 1567.), još prije pet stoljeća zapisa: „Tko doma ne sidi i ne haje
truda, po svitu taj vidi i nauči svih čuda“. Reklo bi se, i Marinko se drži te
misli vodilje, ne sidi u stanu, nego je neprekidno u stvaralačkom nemiru,
u traganju za novim činjenicama, novim podatcima koje onda razvrstava,
interpretira, objašnjava i predočava na uvid sudu javnosti.
Ovim radom, kao i ranijim knjigama, monografijama, čuva od zabo-
rava minulo, pomaže i drugima upoznati kulturno-prosvjetnu prošlost
grada Mostara.
Rimski car Hadrijan (117. – 138. god.), veliki ljubitelj helenističke
kulture i umjetnosti, napisa: Turpe est in patria esse peregrinum – Sramota
je biti stranac u svojoj domovini.
157
158
SUVREMENA PITANJA
Autor je već dugo vremena zaokupljen, obuzet proučavanjem prošlo-

sti Mostara, a prije svega njegova školstva kao bitnoga elementa, dijela
kulturne baštine.
Grad može biti ponosan na činjenicu da je obogaćen uspješno urađe-
nim monografijama gotovo svih srednjih škola. To je zasigurno bogata
riznica bez koje se ne može uraditi sinteza koja bi dala pregled razvoja
srednjega školstva Grada u jednoj studiji. I ova monografija može biti
poticaj da se urade slične i za one rijetke škole koje to još nisu obavile.
Autor je koncipirao knjigu tako da ju tvore tri poglavlja. U prvom daje
na uvid kratku povijest razvoja gimnazije.
U ovom se poglavlju zapravo oslikava, opisuje osnutak i razvoj gimna-
zije o čem rječito govore sljedeći podnaslovi: Početno razdoblje do 1980.;
Desetljeće srednjeg usmjerenog obrazovanja; Dvadeset godina Druge
gimnazije; Rad škole u ratnom razdoblju; Rad škole u poslijeratnom
razdoblju; Sadašnje stanje i perspektive škole; Izvannastavne aktivnosti,
natjecanja, suradnja s lokalnom zajednicom, sudjelovanje na manifesta-
cijama i humanitarnim akcijama; Izleti i ekskurzije; Maturalne večeri;
Godišnjice mature. Očito je, autor je u ovom poglavlju iscrpno obradio
rad škole obuhvaćajući sve segmente njezina bogata i sadržajna rada i
djelovanja tijekom četrdeset i pet godina.
Drugo poglavlje donosi popis ravnatelja škole i njihove životopise. Tu
su i profesori koji su čitav radni vijek proveli u ovoj školi. Zatim učenici
škole koji su ostvarili uspjeh u znanosti, umjetnosti, gospodarstvu, športu.
U tom poglavlju je i popis učenika/učenica generacije. Ima još zanimljivih
pojedinosti koje daju potpuniju sliku gimnazije. Rukopis je opremljen
kraćim predgovorom, kao i konkretnim i preglednim zaključcima te po-
govorom.
U trećem poglavlju je popis učenika škole za razdoblje od 1974.do
2019. godine te popis nastavnika i ostalih djelatnika.
Tu je i popis literature, kao i popis izvora kojima se autor koristio, do
kojih je došao. Gospodin Marinko je utkao u knjigu sve ono što po njego-
voj prosudbi, nakon seriozna selektiranja dokumentacije, izvora, zaslužuje
biti ubilježeno. Kompozicija, sadržaj i elaboracija teksta čitateljima pru-
žaju pregledan uvid u razvoj i djelovanje ove značajne odgojno-obrazovne
ustanove tijekom minulih četrdeset i pet godina.
Ova je škola pravo rasadište vrsnih stručnjaka u mnogim područjima.
Autor iznosi na svjetlo dana mnoge podatke koji to zorno svjedoče.
Glavnina je učenika/učenica nakon završetka škole studirala na razli-
čitim fakultetima u Mostaru, Sarajevu, Republici Hrvatskoj i uspješno
158
Mladen Bevanda 159
Škola dostojna imena
ih završavali. Podatci do kojih je autor došao kazuju sljedeće: medicinu
je diplomiralo pedeset i dvoje, farmaciju sedmero, stomatologiju petero,
građevinu četrdeset i osmero, ekonomiju trideset sedmero, pravo pede-
setero, elektrotehniku sedmero, agronomiju šestero, matematiku dvoje,
likovnu akademiju troje, glazbenu jedno, glumačkim je stopama krenulo
sedmero, u novinarstvu se potvrdilo desetero, pojedinci su uspjeli i u po-
litici. Učenici škole zapažene rezultate ostvaruju i u literaturi – poeziji
i prozi, poduzetništvu, sportu, stranim jezicima, pedagogiji, psihologiji.
Uspjeli su u gotovo svim područjima. Među njima je i tridesetak doktora
znanosti, sveučilišnih nastavnika. Zaista, impozantno, ostavlja snažan do-
jam, zaslužuje iskrene čestitke, priznanje i poštovanje.
Profesori su, očito je, predano radili i motivirali mlade da se duhov-
no i intelektualno razvijaju. Po parametrima koje je autor predočio škola
je zaista dostojna imena koje nosi – fra Grge Martića, Rastovača 1822.
- Kreševo 1905. – uzorna fratra, odgojitelja, književnika, diplomata, na-
rodnoga zastupnika. Andrić je u svojoj doktorskoj disertaciji napisao da
je fra Grga „obdaren posebnom lakoćom stvaranja“. Svoje načelo, koje
je i danas aktualno, fra Grga je kazao u stihu: Nije slava biti i živiti /
Seb na zgodu, a rodu na škodu. Bio je središnja osoba svoga doba. Budio
je pospane, hrabrio umorne, obeshrabrene, ulijevao nadu. Fra Grga živi
u svim naraštajima hrvatskoga naroda. Ime obvezuje školu na vrsnoću,
marljivost, etičnost, humanost, domoljublje.
Ono što treba istaknuti je činjenica da je autor dobro ovladao meto-
dologijom istraživačkoga rada, uspješno rabi metode i postupke i druge
istraživačke tehnike. Čini se da uvijek ima na pameti, u mislima, ono prvo
pravilo, osnovni zakon povijesti: Prima lex historiae, ne quid falsi dicat –
Osnovni je zakon povijesti da ne govori neistine, i, naravno, da ne prešućuje
istinu.
Autor brižljivo i odgovorno traži primarne izvore, verificirane činje-
nice, ono što je zapisano, i to sve interpretira i objašnjava sine ira et studio
– objektivno, stručno, nepristrano, bez naklonosti. Marinkovi su radovi
stoga vjerodostojni, potvrđuju njegovu mjerodavnost i stručnu kompe-
tenciju.
Ovo je i prigoda podsjetiti na glasovite katoličke gimnazije. U Trav-
niku je otvorena 1882. god. Znameniti Vrhbosanski nadbiskup prof. dr.
Josip Stadler (Brod 1843. – Sarajevo 1918.), doktor filozofije i doktor te-
ologije, i to sve sa dvadeset i pet godina kao – nobilis de lauro – najbolji po
učenju student na Sveučilištu. Bio je redoviti profesor na Zagrebačkom
teološkom fakultetu i njegov dekan. Papa Leon VIII. imenovao ga je 5.
159
160
SUVREMENA PITANJA
srpnja 1881. za prvoga Vrhbosanskoga nadbiskupa, a 15. siječnja 1882.

je introniziran, ustoličen u crkvi sv. Ante u Sarajevu. Odgoj i izobrazbu
učenika u gimnaziji povjerio je učenom redu Družbe Isusove.
U Kreševu je iste godine (1882.) legendarni fra Grga Martić sa surad-
nicima otvorio Franjevačku gimnaziju, ali je već sljedeće godine premje-
štena u samostan Guča Gora gdje radi do 1900., a od te godine djeluje u
Visokom. Ova gimnazija, dakle, kontinuirano radi od 1882. do danas, pa
je od nje u BiH starija samo Prva gimnazija u Sarajevu, osnovana 1879.
Marni franjevci Hercegovačke provincije otvorili su gimnaziju na Ši-
rokom Brijegu 1889., koja je također ubrzo postala glasovita po mnogim
parametrima. U jednom razdoblju nastavu je izvodilo petnaest profesora
s doktoratom znanosti koje su postigli na prestižnim onodobnim europ-
skim sveučilištima. A onda je došla 1945. god., škola i crkva su zapaljene,
profesori ubijeni ili spaljeni. Zatiratelji vjere i naroda fizički i psihički su
slamali i uništavali ljude. Zločin prema Crkvi i gimnaziji je velika trage-
dija, duboka rana, simbol stradanja fratara, svećenika i hrvatskoga puka.
Današnje gimnazije imaju zaista u ovim glasovitim školama primjere
za uzor, poticaj u ostvarivanju vrsnoće u odgoju i izobrazbi.
Ovu monografiju vidim i kao zahvalnost odgojiteljima – profesori-
ma, svim djelatnicima škole koji su predano i odgovorno sudjelovali u
odgojno-obrazovnom radu. Učenicima, pak, to je lijep dar, podsjećanje
na minulo vrijeme provedeno u ambijentu škole koje se ne zaboravlja.
Naravno, to je i značajan prilog valorizaciji školske baštine, jer što se ne
zapiše zaboravi se.
Poželimo da Marinkovo umirovljeničko kreativno pero podari Mo-
staru još sličnih knjiga, monografija, a i drugima bude poticaj za slična
istraživanja naše kulturno-prosvjetne baštine.
I na kraju: Vivat, crescat, floreat, da živi, raste i cvijeta gimnazija fra
Grge Martića, njezini profesori i učenici.
160
Ivan SIVRIĆ
K. Gradac – Mostar
Razumijevanje, tumačenje i obraćenje
Vasilj, Mario, Međugorje : Gospini apostoli : Vicka svjedoči,

OMH Čitluk, Čitluk Međugorje 2014. str.182; ilustr.; 17 cm
K ad imate pred sobom knjigu lijepo složenu i skladno dizajniranu, koja

vas mami da ju otvorite, onda ćete se teško othrvati napasti čitanja.
Kad se iz naslova osjeća miris sakralnoga, onda se poriv pojačava i računa
na neke otajne spoznaje i mistična iskustva. Kad imate prethodne spo-
znaje da ta knjiga ima golem čitalački interes potvrđen velikom nakladom
koja se svake godine obnavlja i povećava zahvaljujući novim tehnologija-
ma tiskanja, onda je red barem osvrnuti se na razloge takva neuobičajena
interesa za knjigu. To je ujedno i osnovni motiv ovoga osvrta koji također
ne će sasvim poštovati aktualne standarde prikazivanja knjiga. Čini se da
bi to bilo najbolje uraditi kao esej u izvornom značenju te riječi, jer kako
je knjiga pokušaj pronalaženja puta do bitnih životnih pitanja i odgovora,
tako bi i prikazivanje knjige trebalo biti traženje najboljega razumijevanja
i tumačenja njezinih poruka.
Uz brojne publikacije o Međugorju objavljena je i ističe se knjiga au-
tora prof. dr. Marija Vasilja. Ovom prigodom, čini se da treba spomenuti
fra Janka Bubala i knjigu Tisuću susreta s Gospom u Međugorju (1985.), čla-
na Hercegovačke franjevačke provincije i književnika koji je pratio me-
đugorska ukazanja od početka. Izdanje je doživjelo svjetski uspjeh i bilo je
nagrađivano. U toj knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka. Fra
Janko je razgovarao o istim stvarima i s drugim vidiocima, ali je ipak obja-
vio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najpotpunije odgo-
vorila na njegova pitanja. Knjigu koju ovdje želimo predstaviti objavljena
je trideset godina poslije i stavljamo ju uz bok netom navedenoj.
161
162
SUVREMENA PITANJA
Naravno, knjigu ili pisanu riječ bi trebalo ponajprije razumjeti, da-

kle proniknuti u razloge njezina nastanka, pisanja i opravdanja njezina
smisla. Što bi dakle bila njezina poruka onomu tko će ju primiti u ruke
i posvetiti joj svoje dragocjeno vrijeme. Odmah treba reći kako je os-
novna ciljna skupina knjige obični vjernički puk, ali vrata nisu zatvorena
ni svima ostalima, nominalnim vjernicima, nevjernicima i svima koji na
bilo koji način iskazuju interes za temu. Hoće li knjiga moći izdržati put
kroz Logos, Etos i Patos, kako je cijenio Filozof, ili će autorovi motivi ići
šumom, a očekivanja čitateljskoga puka drumom? Otkako je književna
agenda, potaknuta Gutenbergovim izumom, istisnula retoriku iz javnoga
interesa, otada se ovakva pitanja sve manje postavljaju te se zanimanje za
knjigu s vremena na vrijeme pojačava i u posljednje, digitalno vrijeme,
pokatkada slabi. Ali knjiga se još ne predaje, vidimo to i na ovom primje-
ru u kojem se razumijevanje udružuje s interpretacijom (tumačenjem)
te imamo nesvakidašnje plodove. Ono što ovdje pripomaže snazi knjige
usmjerene primarno na osobitu skupinu čitateljstva jest primjenjivost po-
ruka i njihova opća svrha, čitačima korisna i poželjna.
No, za knjigu takva karaktera potrebno je imati potentna autora. U
skladu s dobrim običajima, nakladnik se uz produktivna autora potrudio
pronaći kompetentne prateće osobe izdanja: urednika (autor), recenzente
(mr. fra Miljenko Stojić i dr. Marko Tokić), lektora (dr. Ivica Musić) i
ostale suradnike koji, uz navedene, nominalno potvrđuju svojim „impri-
maturima“ vrijednost izdanja. Ipak, autorstvo je odlučujuće u tom ko-
lopletu. Zato što on formira strukturu djela i to želimo sada predstaviti
u kratkim crtama: uz Proslov, prvi je dio knjige, najopširniji i najvažniji,
intervju s Vickom Ivanković, međugorskom vidjelicom. Intervju s vidje-
ličinom majkom i bratom je drugi po redu i po opsegu te intervju s fra
Stankom Dodigom, svećenikom iz Međugorja koji je svjedočio o svom
sudjelovanju i prvim danima događanja u Međugorju. Slijede osnovne
informacije o Križevcu, brdu ponad Međugorja koje je postalo posebno
mjesto molitve nakon ukazanja. Kako se nakon međugorskih ukazanja
na Križevcu svakoga petka moli Put križa, tako je u knjigu uvršten obred
Puta križa pod autorstvom fra Maria Knezovića. Slijedi osvrt na Brdo
ukazanja te molitva otajstava (radosna, žalosna i slavna otajstva), a po-
tom ilustrirani prikaz molitvenih prostora oko župne crkve. Na kraju su
otajstva svjetla. Dodatno, knjiga je ilustrirana sa 114 fotografija koje prate
tekstove, a kvalitetni 135 gramski papir i solidna tehnička priprema pot-
pomažu ugodnom dojmu.
Ono što knjigu čini posebnom jest stanovita neposrednost teksta i
sklad s pomno odabranim fotografijama. Dakle, razmotrimo malo ne-
162
Ivan Sivrić 163
RAZUMIJEVANJE, TUMAČENJE I OBRAĆENJE
posrednost tekstova, posebice intervjua koji su vezani za osnovnu temu
ukazanja. Dakako, da se za razgovor treba pripremiti, čega je autor bio
itekako svjestan te je, vjerovati je, imao posebne pripreme za taj susret
„radi razgovora“. Trebalo je, razumije se, poznavati temu i imati dostatan
odnos (intelektualni, emocionalni i duhovni) prema sadržaju o kojem će
se voditi razgovor. Autoru to vjerojatno nije bilo preteško, budući da ima
zavidnu obrazovnu referenciju, mještanin je koji je izravno upućen u zbi-
vanja, a također i osobno poznanstvo s intervjuiranim osobama. No, ipak
je trebalo otvoriti njihov „razgovornik“ odgovarajućim pitanjima koja
će poticati i ujedno omogućiti razumijevanje i prihvaćanje izrečenoga.
Upravo se tu očitovala spretnost voditelja intervjua koji je prava pitanja
postavljao baš u pravo vrijeme (razgovora) i na pravom mjestu (sadržaja)
tijekom intervjua. To je urodilo dobrim plodom da su svi intervjuirani
pokazali svoju privrženost vlastitoj misiji i svoju snagu iskazali riječima
te gotovo nevjerojatno zvuči, kad ne baš visoko obrazovana Vicka, ali
duhovno vrlo ispunjena, odgovara pametno na složena pitanja na razini
starozavjetnih mudraca. I naravno, vrlo sugestivno, što se može izrav-
no prihvatiti, jer njezino tumačenje (interpretacija) vlastite vjere čitatelj
može prihvatiti kao svoje opredjeljenje i kad nije odveć velik vjernik. Je
li tomu razlog što njezini odgovori pršte od iskrenosti ili je riječ o nečem
drugom, možda samo njezino poslanje? No, njezina predanost vjeri jest
potpuna, ali nije agresivna, nije isključiva i plijeni radosnim raspolože-
njem. Inače, intervjui pružaju niz podataka koji u javnosti nisu poznati te
ti podatci privlače pozornost i čine knjigu dodatno zanimljivom. Sasvim
logično da se nakon sugestivnih intervjua niz nastavi molitvama koje čine
nastavak knjige. I one su prikladno odabrane.
Knjiga, dakako, svojim sadržajima upućuje na duhovnu dimenziju
(dubinu, širinu, protegu) njezina sadržaja. Tim se dodiruju mnoge okol-
nosti ukazanja u Međugorju, mnoga životna pitanja i rješenja te daju
jednostavni odgovori; privrženost vjeri, kao vlastitom identitetu, oda-
nost nadi, kao životnom motivu i ljubavi, kao životnom opredjeljenju.
Zapravo, ništa novo, ali sasvim dostatno za pronalazak smisla i svrhe u
gustom rašomonu modernih neizvjesnosti. Taj „pronalazak“ se stoljećima
ponavlja i nanovo otkriva u Međugorju na osobnoj razini, unatoč ne-
sklonim društvenim zbivanjima i silnim obećanjima različitih ideologija
koje samo pokazuju svoj palijativni karakter, nasuprot recimo jednostav-
noj poruci u kojoj Gospa odgovara na pitanje vidjelaca (... zašto si ova-
ko lijepa?): „Lijepa sam zato što ljubim. Počnite i vi ljubiti da biste bili
lijepi.“ I ne samo na tom polju, naime, Vicka lijepo odgovara na pitanja
o životnim teškoćama da nam Bog daje samo one zadaće koje možemo
163
164
SUVREMENA PITANJA
ispuniti. Ne može se otkriti izravno tko joj je „došapnuo“ tu sentenciju

koju susrećemo kod mnogih povijesnih umnika. Kako je voditelj inter-
vjua svojim domišljatim pitanjima pogodio ne samo Vickino bilo nego i
ostalih sudionika u „razgovoru“, ostaje čitatelju da sam domisli ili neka
posjeti Međugorje, možda će neke stvari tamo razjasniti.
Dakle, knjiga, ako bismo je proveli kroz „retorički trokut“, u području
Ethosa bi se oslonila na inteligenciju, krepost, moral i opažaj pouzdano-
sti, zapravo, vjerodostojnost pisca, kako bi se temi privukla čitalačka pu-
blika. Naravno, autor je morao najprije predstaviti sebe kao osobu kojoj se
može vjerovati, odnosno onoga tko ima uvjerljivo iskustvo s tom temom.
Mirne savjesti može se reći potvrdno da se ovdje uspješno odgovorilo na
zahtjeve Ethosa.
Kad je riječ o Patosu, onda je vidljivo kako se pristupilo emocijama i
dubokim uvjerenjima mogućih čitatelja kako bi ih se pridobilo za temu.
Ovaj moment je ovdje postigao to da je čitatelj mogao osjetiti osobni
interes u primanju „vijesti“ što je svojevrsno pročišćenje za djelovanje u
smjeru koji se sugerira pozivajući se na osjećaje, privrženost ideji, osjetila
i poticaje.
Logosom se računalo na dokaze, svjedočanstva i podatke, a rabilo se:
logika, rezoniranje, dokazi i činjenice kako bi se ostalo vjerodostojnim.
Tu se apeliralo na razumnu stranu uma i davala potpora utjecaju patosa
na čitatelja. Netom navedeni test knjiga je bez zastoja riješila, naravno na
zadovoljstvo nakladnika, čitatelja, ali i na radost sljedbenika međugorskih
ukazanja.
Knjiga priređena sa svrhom prikaza i afirmacije događanja u svetištu
Kraljice Mira, čini se, ispunila je svoj cilj. Ona je pronašla put do čitatelja,
smiruje, ohrabruje i budi nadu.
164
Prof. dr. sc. Mladen Bevanda
IVO ANDRIĆ O UČITELJU
Anita IMRE
Mostar
Vodič za predškolsko obrazovanje

program vođenja i profesionalnog učenja
za 21. stoljeće
Nonie K. Lesaux, Stephanie M. Jones, Annie Connors,

Robin Kane: The Early Education Leader’s Guide, Program
Leadership and Professional Learning for the 21st Century
K njigu pod nazivom The Early Education Leader’s Guide,Program Lea-

dership and Professional Learning for the 21st Century, napisali su au-
tori Nonie K. Lesaux, Stephanie M. Jones, Annie Connors, Robin Kane.
S obzirom na potrebu za poboljšanjem i proširenjem formalnoga uče-
nja/edukacije za svu djecu, suočavamo se s novim svijetom u predškol-
skom odgoju. Države, zajednice i škole zajednički rade na osmišljavanju
planova koji će se temeljiti na obrazovanju koje se sastoji od istraživač-
koga i praktičnoga dijela. Inspiracija za nastanak ovoga djela bila je vi-
šegodišnja suradnja i okruženje u kojem je moguće kreirati pristupe koji
će omogućiti stvaranje boljih kompetencija odgojitelja, što je od velike
važnosti za stvaranje boljih uvjeta za učenje i promoviranje predškolskoga
odgoja. To nam je partnerstvo pomoglo da uvidimo mogućnosti i izazove
odraslih koji su dio toga procesa učenja. Dodatak knjizi je web-stranica
na kojoj se mogu pronaći dodatni izvori, uključujući planere, protokole,
materijale za samostalno učenje i dr. Knjiga je strukturirana u dva dijela,
devet poglavlja i zaključna razmatranja.
U uvodnom poglavlju pod naslovom Odgajatelj za 21. stoljeće, naglaša-
va se uloga voditelja ustanova za predškolski odgoj koji neprestano rade na
poboljšanju iskustva učenja u svojim ustanovama. Svakodnevno se suoča-
vaju s odlukama koje utječu na edukaciju djece i njihova iskustva tijekom
učenja. Odgovorni su za stvaranje i postizanje kognitivnih i emocionalnih
165
166
SUVREMENA PITANJA
vještina te za stvaranje zdrava okruženja tijekom procesa predškolsko-

ga obrazovanja čim se unapređuju kompetencije i profesionalne vještine
odgojitelja. Svakodnevnim odlukama potiču profesionalno usavršavanje i
edukatore da daju pozitivne rezultate. U poglavlju se definiraju promje-
ne djece predškolske dobi i istovremeno stavlja naglasak na predškolsko
obrazovanje i brigu o djeci i obiteljima. Profesiju je moguće podići tvrde
autori na veću razinu samo ako shvatimo da su njihove profesionalne
potrebe esencijalni dio bilo kojega oblika rukovođenja ili strategije refor-
me. Ukratko, postizanjem veće kvalitete obrazovnoga okruženja za djecu,
istovremeno znači i poboljšanje kompetencija odgojitelja.
Koncept i svrha ranoga obrazovanja prošli su kroz mnoge promjene
još od samoga početka razvoja struke. Danas u Americi, kako navode
autori šestero od desetero djece pohađa neki od programa predškolskoga
odgoja. Posljednjih deset godina, uz potporu federalne vlade, u obzir se
ponovo uzimaju tradicionalni načini odgoja djece, odnosno razvoja dječje
misli i kapaciteta za usvajanje znanja.
Promjena perspektive nastala je zbog dramatične ekspanzije u znano-
sti o predškolskom odgoju. Nova konceptualizacija modela odnosi se i na
promjene u demografskoj strukturi djece, koja se suočavaju i s poteško-
ćama u učenju i odrastanju. Primjerice 45% djece živi u obiteljima s ni-
skim mjesečnim primanjima te se stoga sve razlike i stres nastoje ublažiti
visokom kvalitetom obrazovanja. Zdravlje djeteta i kvalitetno obrazova-
nje postiže se zdravim okruženjem u obitelji, školi i zajednici. Postavlja
se pitanje kakvo je okruženje u kojem je moguće postići visok stupanj
predškolskoga obrazovanja. Fokus je na akumulaciji i stimulaciji iskustva
učenja pomoću kojega se postiže razvoj kognitivnih i socijalnih vješti-
na. Drugo, okruženje je određeno rutinom. Naglasak je na simultanom
razvoju socijalno-emocionalnih i akademskih kompetencija i potpori
edukatora putem instrukcijskih praksa koje su s namjerom integrirane.
Stoga i sve aktivnosti koje se odvijaju u učionici moraju biti osmišljene i
međusobno povezane. Sve navedeno naglašavaju autori zahtijeva fizički
i mentalni rad odgojitelja. Prema današnjim standardima, odgojitelj je
dužan djeci pružiti bogat sadržaj učenja i podijeliti s njima svoja iskustva,
poticati socijalno-emocionalni razvoj kod djeteta te njegovati kvalitetan
odnos s njim.
Većina diskusija koje se tiču poboljšanja kvalitete predškolskoga od-
goja, kreiranjem planova i strategija kojima bi se poboljšala praksa, pretje-
rano se bavi djecom, mišljena su autori, dok se potrebe osoblja/odgojitelja
stavljaju u drugi plan. Ova nas knjiga upoznaje s iskustvom trogodišnje
suradnje s odgojiteljima zaposlenim u dvjema institucijama u urbanim
166
Anita Imre
Prof. dr.OBRAZOVANJE
VODIČ ZA PREDŠKOLSKO sc. Mladen BevandaPROGRAM VOĐENJA167
IVO ANDRIĆ
I PROFESIONALNOG O UČITELJU
UČENJA ZA 21. STOLJEĆE
sredinama. Pristup kojim se koristimo, kako navode autorice, kreiran je
tako da omogući profesionalno obrazovanje za odgojitelje kao i stjecanje
kompetencija za rad u učionici, s tim da smo fokusirani na četiri kompe-
tencije odgojitelja: izvršne funkcije, regulaciju emocija, razvoj međuodno-
sa, i uporabu govora u ranom učenju. U poglavljima koja slijede u knjizi
opisani su novi pristupi profesionalnom razvoju i opisan je niz strategija
kojima će se poboljšati kvaliteta ranoga obrazovanja.
Knjiga je zamišljena kao vodič za sve koji će rukovoditi procesom ra-
noga obrazovanja. Strukturirana je u dva osnovna dijela i trećega zaključ-
noga dijela. U prvom dijelu se autori fokusiraju na kompetencije odraslih
koje su neophodne za postizanje bogata i zdrava okruženja u kojem se
provodi proces učenja. Ove kompetencije su, navode autori knjige, te-
meljni kamen kompetencija odgojitelja, jer potiču uspjeh odgojitelja, ali i
učenje i razvoj djece. Sva poglavlja u prvom dijelu knjige opisuju kompe-
tencije odgojitelja. Drugi dio knjige nosi naziv Profesionalni i razvoj koji
unaprjeđuje i podupire kompetencije odgajatelja.
Autori smatraju kako odgojitelji predškolske dobi nastoje poboljšati
obrazovno iskustvo, svakodnevnim odlukama utječu na kvalitetu obra-
zovanja. Oni su odgovorni za stvaranje ozračja za razvoj kognitivnih i
emocionalnih vještina i međuodnosa. Jasno je kako posljednjih nekoliko
godina dolazi do dramatičnih promjena unutar samoga sustava obrazo-
vanja. Upravo se te promjene nastoje definirati i obrazložiti u ovom po-
glavlju. Autori smatraju kako će se profesija podići na veću razinu samo
ako se potrebe odgojitelja shvate kao esencijalni dio bilo kojega oblika
upravljanja ili strategije reforme. Pozornost je usmjerena i na mogućno-
sti postizanja okruženja za visokokvalitetno obrazovanje. Za postizanje i
održavanje propisana predškolskoga obrazovanja, mora se uložiti svakod-
nevan fizički, emocionalni i mentalni rad kako bi se postiglo stimulirajuće
okruženje. Sagledavajući predškolski odgoj kao temelj daljnjega obrazo-
vanja, doista moramo, navode autori, udvostručiti napore kako bismo po-
držali odgojitelje na profesionalnom polju. Stoga je potrebno fokusirati
se na njihove kompetencije u smislu kreiranja novoga modela profesio-
nalnoga usavršavanja. Profesionalno obrazovanje 21. st. u predškolskom
odgoju ujedno je temelj ove publikacije.
Strategije izvršnih funkcija obuhvaćaju kognitivne procese i prakse i
pomažu edukatorima stvoriti planove, slijediti ih i napraviti izmjene kada
je to potrebno. Kako bi podržali uporabu izvršnih funkcija u učionici, od-
gojitelji su razvili sljedeće alate: nastavno planiranje i nastavnu refleksiju.
U trećem poglavlju o učinkovitom reguliranju emocija govori se o
upravljanju osjećajima za poboljšano učenje i poučavanje. Kroz svoj rad i
167
168
SUVREMENA PITANJA
pokušaje reguliranja emocija odgojitelji predškolske dobi poučavaju dje-

cu kako da eksplicitno i implicitno reagiraju na teške situacije. Također,
odgojitelj ima mogućnost pozitivno utjecati na razvoj i kontrolu emocija
kod djece.
U četvrtom poglavlju govori se o tom kako njegovati snažne odnose i
koje to kompetencije koje posjeduje odgojitelj idu u prilog pozitivne in-
terakcije s drugima. Da bi uopće mogao njegovati odnose odgojitelj mora
imati potporu voditelja.
U sljedećem poglavlju naglasak je na menadžmentu u učionici, upora-
bi knjiga, postavljanju pitanja koja mogu imati više odgovora, uz uporabu
pozitivna jezika. Jasno je da djeca izbjegavaju bilo kakav oblik konflikta
i nastoje završiti postavljene zadatke kada su u okruženju u kojem uče.
Uz efektivne strategije menadžmenta unutar učionice, strategije poticaja
djece kroz razgovore još su produktivnije.
Razlog tomu je što dobro upravljanje učionicama koje su socijalno i
emocionalno regulirane, daje slobodu odgojiteljima i djeci da se fokusira-
ju na aktivnosti učenja.
U drugom dijelu knjige pod naslovom Profesionalni i razvoj koji una-
prjeđuje i podupire kompetencije odgajatelja raspravlja se kako odgojitelj
može raditi na sebi da bi postigao neophodne kompetencije. Rasprav-
lja se o potrebi promjene strategija profesionalnoga razvoja kako bi se
zaokružio model profesionalnoga učenja za 21. stoljeće, odnosno model
obrazovanja odraslih osoba. Ovaj pristup uključuje dva modela profe-
sionalnoga razvoja: stručne obrazovne zajednice i povezana mentorstva.
Također istražuju se strategije i alati neophodni za integriranje ovih
struktura u lokalno profesionalno učenje. Intenziviranjem mogućnosti za
profesionalno usavršavanje, suradnjom i interaktivnim pristupom, ruko-
voditelj odgojitelja predškolske dobi može poboljšati sposobnosti današ-
njih odgojitelja.
U poglavlju o efektivnom učenju u skupinama pozornost autora knji-
ge je usmjerena na obrazovanje odraslih unutar većih skupina. Skupni
rad, odnosno učenje odraslih za jednim stolom, jedno je od najsnažnijih
sredstava unutar sustava. To ujedno predstavlja, tvrde autori, izazov za
odrasle i pomaže im usavršavati svoje sposobnosti i stvoriti optimalno
okruženje za rad s djecom. Iako postoje razni nazivi za učenje u skupi-
nama, autori se u radu koriste terminom stručne obrazovne zajednice.
Tu profesionalnu strukturu nastoje projicirati na sustav učenja/obrazova-
nja djece predškolske dobi, navodeći i primjere iz prakse. Profesionalnu
strukturu smatraju prirodnim okruženjem za razvoj sposobnosti odgoji-
telja okružena kolegama s kojima dijeli svoja iskustva.
168
Anita Imre
Prof. dr.OBRAZOVANJE
VODIČ ZA PREDŠKOLSKO sc. Mladen BevandaPROGRAM VOĐENJA169
IVO ANDRIĆ
I PROFESIONALNOG O UČITELJU
UČENJA ZA 21. STOLJEĆE
Poglavlje Povezano poučavanje odnosi se na poučavanje integrirano
s modelom stručne obrazovne zajednice. U takvom obliku poučavanja
dodaje se još jedan strukturalni sloj za postizanje efektivna profesional-
na učenja. Ovakav model smatramo povezanim poučavanjem, razvijamo
njegove elemente i osiguravamo tim strategije za uspostavu i provedbu
modela povezanoga poučavanja.
U posljednjem poglavlju knjige autori procjenjuju spremnost da se
započne sa sustavom profesionalna učenja koji u cijelosti podupire odgo-
jitelje, uključujući i pokretanje povezana i skupna načina učenja.
Treći dio knjige odnosi se na zaključke koji pružaju priliku voditelji-
ma predškolskoga odgoja sintetizirati sadržaje iz prethodna dva poglavlja
te poduzeti direktne korake kako bi se ovaj tip učenja počeo primjenjivati
na lokalnoj razini.
Raspravlja se i o ulozi voditelja i daje potpora u dizajniranju i pokre-
tanju sustava profesionalnoga razvoja koji odgovara lokalnim potrebama.
Strategije, protokoli i dodatni izvori sadržani su u ovoj knjizi i kao takvi
pružaju praktične primjere za primjenu u praksi.
U zaključnom dijelu svakoga poglavlja nalazi se dio o samostalnom
učenju. Tim smo, navode autori, nastojali dati potporu voditeljima u pro-
cesu unaprjeđenja načina rada i poduzimanja novih koraka koji će dati
bolje rezultate na lokalnoj i mrežnoj razini.
169
Ivana JOVANOVIĆ
Mostar
Temeljne istine za školske ravnatelje
Danny Steele and Todd Whitaker: Essential Truths for

Principals, First edition. Routledge; Tylor nad Francis Group,
New York (February 16, 2019)
K njigu Essential Truths for Principals (Temeljne istine za ravnatelje)

napisali su Danny Steele i Tood Whitaker. Dannny Steele je bivši
školski ravnatelj iz Birminghama u Alabami, koji je u javnom obrazo-
vanju radio više od dvadeset i pet godina. Izlagao je na brojnim držav-
nim i nacionalnim konferencijama, a radio je i kao pomoćni predavač na
Sveučilištu u Montevallu. Drugi autor knjige Todd Whitaker profesor
je obrazovnoga vodstva na Sveučilištu u Missouriju. Vodeći je predavač
iz područja obrazovanja, a napisao je više od pedeset knjiga, uključujući
nacionalne bestselere: What Great Teachers Do Differently i Your First Year:
How to Survive and Thrive as a New Teacher.
Knjiga Temeljne istine za ravnatelje osmišljena je kao vodič za ravnate-
lje i za one koji tek preuzimaju jednu takvu zahtjevnu ulogu. Kroz knjigu
autori nastoje odgovoriti na pitanje kako se usredotočiti na stvari koje su
vam kao ravnatelju škole najvažnije. Autori u knjizi otkrivaju kako usmje-
riti ravnateljsko vođenje na temeljne vrijednosti i preporuke prakse koji
imaju najveći učinak. Temeljne istine trebale bi nas naučiti kako biti efi-
kasniji u područjima školske kulture, uvažavanja nastavnika i osnaživanja
rada djelatnika škole. Knjiga nije podijeljena u poglavlja nego se sastoji od
četrdeset i osam temeljnih istina/preporuka koje autori pobliže opisuju i
daju savjete za njihovu primjenu u svakodnevnom radu ravnatelja. Kako
autori ističu, kada stvari u školi krenu ili dobro ili loše sve se svodi na
vođu – ravnatelja. Ta činjenica otkriva kako se ravnatelji „vuku“ u svim
smjerovima, jer su neograničena očekivanja i zahtjevi učenika, nastavnika,
170
Ivana Jovanović 171
TEMELJNE ISTINE ZA ŠKOLSKE RAVNATELJE
osoblja, roditelja, lokalne zajednice, dionika obrazovnoga sustava odno-
sno donositelje odluka.
Ključnim načelima ističu njegovanje i poštivanje učitelja kao ključnih
sastavnica škole. Kako se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjesec u
mjesec povećavaju zahtjevi od nastavnika i učitelja, toliko se često mije-
njaju i rađaju inicijative čiji je cilj oblikovati ih tako da rade „sjajnu“ stvar.
Na temelju navedenoga autori u vremenu konstantnih promjena i tur-
bulencija nastoje ponuditi stvari koje će vrijediti bezvremenski i koje će
biti univerzalne. Ističu nadalje, da nije ključ raditi stvari koje se trenutno
„nameću“ nego je svrha raditi važne – bitne stvari. Zato ponuđene smjer-
nice služe obrazovnim voditeljima da ih posjete zašto su izabrali upravo
obrazovanje. U nastavku iznosimo temeljne istine/smjernice i preporuke.
Krenut ćemo od početka, gdje autori navode da se instrukcijsko vo-
đenje ne odnosi na poboljšanje učitelja, nego stvaranja uvjeta u kojima
nastavnici mogu i trebaju sebe unaprjeđivati. Međutim, instruktivno vod-
stvo ne radi se o tom da bude stručnjak; radi se o njegovanju stručnosti u
čitavoj školi. Potom slijede i ostale upute, odnosno istine kako ih autori
nazivaju.
Ako želite procijeniti kulturu škole, onda ne treba iščitavati misi-
ju škole na zidu, nego osluškivati mišljenja i razgovore svojih učitelja u
školskim holovima. Na kraju krajeva, nije bitno što je uokvireno nego
kvaliteta odnosa u zgradi. Dobar vođa, smatraju autori, nije samo onaj
koji očekuje da su učitelji osjetljivi i na privatni život učenika, nego onaj
koji je osjetljiv na privatni život svojih učitelja i svih djelatnika škole.
Autori potom u priručniku naglašavaju da ne postoji program koji bi
nadmašio njegove izvršitelje odnosno one koji ga provode i to treba imati
na umu, jer škola ne napreduje zbog dobrih programa nego zbog onih
koji ih provode.
O školskoj kulturi pišu da nastaje u malim trenutcima i da ih je svaki
dan ispunjen njima. Ne postoje samo velike stvari, nego je bit da se kul-
tura gradi svakodnevno u malim stvarima i trenutcima. Što se tiče misije
škole u knjizi detaljnije opisuju odnos formalne i neformalne misije, na-
glašavajući da je jedna bitna koliko i druga.
Nadalje, o viziji vođe navode da je jednako snažna koliko i njihov
entuzijazam za pomaganje drugima na odgojno-obrazovnom putu. Svaki
dan škole ispunjen je neočekivanim propustima. Stoga je bitno da učin-
kovit vođa reagira ponizno, uporno i s pozitivnim stavom.
Efektan vođa na osnovi potreba učenika donosi najbolje odluke, a ne
na osnovi zahtjeva i očekivanja odraslih. Pri tom se dobar vođa ne usre-
dotočuje na odluke nego na ljude, što kasnije rezultira dobrim odlukama.
171
172
SUVREMENA PITANJA
Jedna od smjernica uključuje razgovor kao temeljni alat za podcrtavanje

osnovnih vrijednosti i misije škole.
Programi koji se izvode nikad nisu problem, potrebno je uključiti uči-
telje i nastavnike u njihovo oblikovanje, podržati ih i prepoznati. Učitelje
je potrebno uključiti u odlučivanje, podržati ih da uoče razliku koju čine
za djecu, imati povjerenja u njih, jer su profesionalci i takav tretman za-
služuju. Posao odgojno-obrazovnih djelatnika, nadalje, kako ističu autori,
nije u tom da održavaju društvo nego da razvijaju osobe koje će kritički
razmišljati i tako raditi bolje nove stvari. Autori nabrajaju još istina/pre-
poruka čija je bit u razvijanju osobe učitelja/nastavnika koji pronalaze
nove načine za poučavanje i razvijanje učenika, uzimajući u obzir i nji-
hove privatne živote. Niti su učenici, niti nastavnici uvijek strpljivi, zato,
tvrde autori, potrebna je izuzetna količina strpljenja. Ljubaznost je jedan
od načina na kojem počiva strpljenje. Kroz cijelu knjigu autori ističu vri-
jednost povjerenja, bilo među učiteljima, učenicima, nastavnicima, člano-
vima uprave ili u odnosima s roditeljima.
Potom daju savjete kako njegovati inovativnost koja je ključ konku-
rentnosti i razvoja i tomu posvećuju nekoliko savjeta i opisuju kako ih
primjenjivati i njegovati. Nekoliko savjeta posvetili su tomu da istaknu
kako je privatni život djelatnika bitan i da dobar vođa uvijek ima na umu
da djelatnici imaju privatni život koji u pravilu treba doći ispred profesi-
onalnoga.
Potom opisuju kako dobar vođa ne hvali sebe nego svoje učitelje, kako
ističu, to je jedan od načina kako održati učitelje u profesiji. Za suradnju
s roditeljima autori ističu kako je važnije od toga da budu „uključeni“ u
školu, biti „uključen“ doma. A učenike je potrebno tako odgajati da im
nisu najvažnije ocjene nego njegovanje međuljudskih odnosa, osjećaja i
ostalo.
Ravnatelj, smatraju autori, treba učiniti sve kako bi njegovao dobre
odnose među članovima nastavničkoga vijeća. Pohvale su jedan od nači-
na kako odavati priznanje za uspješan rad. Potom su dio savjeta posvetili
opisu kako uključiti učitelje u odlučivanje i opisu razgovora kao ključa za
provedbu većine navedenih savjeta. Možemo reći da se kroz većinu savje-
ta prožimaju pojmovi, školska kultura, misija, odnosi, razgovor, pohvale i
uključivanje svih dionika školske ustanove.
Knjiga je pisana u vrlo kratkim dijelovima koji su lako savladivi, ne
iziskuju velike napore za primjenu u praksi i prvenstveno su usredotočeni
na nematerijalne vrijednosti škole.
172
Marko ROMIĆ
Mostar
O pouzdanosti savjeta o samopoštovanju
Marc Reklau, Love yourself first! Boost your self-esteem in 30

days (How to overcome low self-esteem, anxiety, stress, insecurity,
and self-doubt), Voli prvo sebe! Poboljšaj samopoštovanje u 30
dana (Kako prevladati nisko samopoštovanje, tjeskobu, stres,
nesigurnost i sumnju u sebe), Marc Reklau 1. izdanje, 2018.
M arc Reklau je trener, govornik i autor još sedam knjiga koje se bave
tematikom osobnoga napretka i mogu se upotrebljavati kao svoje-
vrstan vodič k unaprjeđenju različitih dijelova života. Prvu knjigu napisao
je 2014. godine, nakon što je bio otpušten s posla. Ubrzo je postala jedna
od najprodavanijih knjiga na Amazonu, a Mark je nakon toga napisao
još šest knjiga. Njegove knjige prevedene su na jedanaest jezika. Za sebe
Marc kaže da ima misiju osnaživanja ljudi da stvore život koji žele i da im
osigura resurse i alate da to i postignu. Reklau se još bavi „coachingom“,
online treningom i drži motivacijske govore.
Samopoštovanje je desetljećima jako zastupljena tema u psihologi-
ji. Što je samopouzdanje, kako se razvija i što utječe na njega predmet
je zanimanja psihologa i srodnih znanosti jako dugo vremena. Zadnjih
nekoliko desetljeća potreba za visokim samopoštovanjem je prerasla iz
individualne u općedruštvenu brigu. Istraživanja su pokazala da samo-
pouzdanje utječe na skoro sve aspekte života. Utječe na interpersonalne
odnose, profesionalni uspjeh, sveukupnu sreću te čak i na fizičko zdravlje.
Upravo zbog činjenice da samopoštovanje ili njegov nedostatak ima velik
utjecaj na život pojedinca postoji i jako velik broj znanstvene i neznan-
stvene literature koja se detaljnije bavi ovim konstruktom. Jedna od knji-
ga koja se detaljno bavi samopoštovanjem i kako ga poboljšati jest i knjiga
Marca Reklausa Voli prvo sebe! Poboljšaj samopoštovanje u 30 dana. Knjiga
173
174
SUVREMENA PITANJA
je napisana u vidu priručnika koji uči kako prevladati nisko samopošto-

vanje, anksioznost, stres, nesigurnosti i sumnju u sebe.
Knjiga je napisana jednostavnim i pristupačnim jezikom prosječnom
čitatelju. U tekstu se isprepliće teorija potkrjepljenja nekim znanstvenim
istraživanjima, autorova osobna iskustva te određene metode i vježbe za
poboljšanje samopoštovanja. Knjiga ima 159 stranica, od kojih su zadnjih
deset epilog i bonus poglavlje autorove druge knjige. Knjiga se sastoji od
uvoda i sedam dijelova (poglavlja). Svako poglavlje je usredotočeno na
određen dio ponašanja ili osobnosti. Poglavlja su točno određena i obra-
đuju zasebnu tematiku, ali su i međusobno povezana pa se autor često
vraća na nešto napisano u prethodnim poglavljima.
Uvodni dio knjige upoznaje čitatelja sa samim konstruktom samopo-
štovanja, koliko je ono važno, i na koje sve aspekte života utječe. Tako au-
tor pokušava zainteresirati čitatelja za temu i daljnje čitanje knjige. Važno
je napomenuti da uvod sadrži i uputu kako se koristiti knjigom. U uputi
piše da je knjiga zamišljena kao priručnik za podizanje samopoštovanja i
da se kao takva počinje upotrebljavati nakon prvoga čitanja tijekom ko-
jega bi se čitatelj prvo trebao bolje upoznati sa svim spomenutim kon-
ceptima.
Prvi dio pod nazivom Ti imaš kontrolu (You are in control) se sastoji od
šesnaest potpoglavlja (15. – 35. str.). U ovom dijelu knjige autor naglašava
koliko je važno preuzeti odgovornost za vlastiti život. Prikazano je koliko
se ljudi oslanjaju na mišljena drugih ljudi i koliko prebacivanjem krivnje
na druge ljude, životne okolnosti ili sreću gube svu kontrolu nad svojim
životom. Posljedica toga je i nemogućnost djelovanja kada dođe do ne-
zadovoljstva sobom i svojim životom. Naglašeno je da se bez usmjerenja
na sebe i na ono na što možeš utjecati vlastitim mišljenjem, zatim i dje-
lovanjem ne može ni ići prema većem samopoštovanju. Ovaj dio knjige
stavlja jak naglasak na akciju i djelovanje i da se bez nje ne mogu postići
zadani ciljevi. U zadnjem potpoglavlju prvoga djela autor naglašava da se
prokrastinacija kod ispunjavanja osobnih ciljeva može izbjeći postavlja-
njem manjih i ostvarivih ciljeva te ih napredovanjem polako povećavati. U
biti autor rabi koncept SMART ciljeva, prilagođen prosječnom čitatelju.
Drugi i treći dio knjige se odnose na Unutrašnjost osobe (Inner self )
i Važnost prihvaćanja samog sebe (Be Authentic). Oba dijela se sastoje od
četrnaest potpoglavlja (37. – 74. str.). Drugi dio stavlja naglasak na unu-
tarnji rad. Autor izaziva čitatelja da upozna sebe i razmisli jesu li neka
njegova razmišljanja ustvari njegova ili su mu nametnuta od okoline. Na-
glašava koliko je važna ljubav prema sebi i da treba osvijestiti da nas naša
174
Marko Romić 175
O POUZDANOSTI SAVJETA O SAMOPOŠTOVANJU
djela, a posebno pogrješke, ne definiraju. U ovom djelu autor se dotiče i
perfekcionizma i koliko nekontrolirani perfekcionizam može značajno
utjecati na smanjenje samopouzdanja. Ono što treba izdvojiti iz ovoga
dijela jesu kritike i važnost razlike između konstruktivnih i destruktivnih
kritika. Reklau naglašava i pravilan način nošenja s destruktivnim kriti-
kama. Treći dio govori o autentičnosti i koliko je teško ostati autentičan
s obzirom na to da smo stalno okruženi utjecajem drugih ljudi kroz ra-
zne medijske izvore. Autor naglašava da ljudi mišljenje o drugim ljudima
stvaraju na osnovi vlastita sustava vrijednosti, koji je različit za svakoga
od nas. Upravo zato ne treba davati puno važnosti mišljenju drugih ljudi
u našoj neposrednoj okolini i dopustiti da nas to određuje. Tek se okreta-
njem sebi i stavljanjem svojih potreba na prvo mjesto možemo pokrenuti.
Četvrti dio se sastoji od petnaest potpoglavlja (75. – 96. str.) a obrađu-
je temu sreće (Hapiness is a choice). Točnije, naglašava kako je sreća, za ra-
zliku od standardna mišljenja, ustvari izbor, a ne splet okolnosti u kojima
smo se slučajno našli. Reklau govori kako funkcionira samoispunjavajuće
proročanstvo i ako se budemo fokusirali na ono što funkcionira da će nam
se pozitivne stvari početi događati. Naglašeno je da osobe s većim samo-
poštovanjem znaju prihvatiti komplimente, uživaju u malim stvarima u
životu i da uvijek vide čašu na pola punu. Također naglašena je važnost
zahvalnosti za sve ono što imamo u životu. Ovdje autor spominje i svoje
osobno iskustvo nezaposlenosti i koliko mu je osvještavanje zahvalnosti
pomoglo prebroditi to teško razdoblje u životu. U ovom dijelu spominje
se i pojam stvaranja vlastite sreće. Odnosno da sreća u biti ne postoji,
nego da se ljudi razlikuju samo u tom misle li jesu li sretni ili ne. Spomi-
nje se studija R. Wisemana u kojoj je došao do zaključka da se „sretni“
i „nesretni“ ljudi razlikuju samo po tom očekuju li da će im se dogoditi
dobre ili loše stvari. U jednoj od Wisemanovih studija ispitanici su tre-
bali prelistati novine i prebrojiti slike u njima. Osobe koje su se smatrale
sretnima su zadatak završile za manje od minute, dok je osobama koje su
se smatrale nesretnima trebalo u prosjeku dvije minute. Zašto? Na drugoj
stranici novina stajala je velika poruka na kojoj je pisalo da su ukupno
četrdeset i tri slike u novinama. Pored toga, na pola novina postavljena
je i druga poruka s natpisom: „Prestani brojiti, reci eksperimentatoru da
si vidio ovu poruku i osvojit ćeš novčanu nagradu“. Ipak, osobe koje su
mislile da su nesretne, zaglavljene u svom negativnom fokusu, puno češće
nisu vidjele ta dva upozorenja u novinama. Ovaj eksperiment koji je autor
referirao zorno prikazuje kako sam osobni stav ili uvjerenje može utjecati
na razvoj situacije. Također, studije istoga autora su pokazale da ljudi koji
175
176
SUVREMENA PITANJA
sebe smatraju sretnima češće su uspješne u odlukama, zbog svoga uvjere-

nja da će se sreća nastaviti češće riskiraju, motiviraniji su da ispune svoje
ciljeve i lakše prebrode loše situacije u životu.
Peti dio knjige bavi se temom moć fokusa i sastoji se od četrnaest pot-
poglavlja (97. – 112. str). U ovom poglavlju se naglašava da se samim
usmjeravanjem pažnje i fokusiranjem (The Power of Focus) može postići
ono što želimo. Autor govori da se ljudi često zbog okoline usmjere na
svoje pogrješke i njihovo ispravljanje. Umjesto toga trebali bi se fokusirati
na svoje snage i njih jačati, a na pogrješkama učiti i zatim ih pustiti. Osim
toga ovo poglavlje obuhvaća i važnost profesionalnoga života na ukupno
samopoštovanje. Reklau kaže da je važno voljeti i naći značenje u onom
što radimo. U ovom dijelu knjige stavlja se naglasak na pogrješke i kako
na njih gledamo. Naglašava se da je u redu griješiti i da svi pogriješe
s vremena na vrijeme. Na njih se treba gledati kao na priliku da nešto
naučimo i priliku za osobni rast. Isto tako trebamo izbjegavati samouni-
štavajuće ponašanje i stalno razmišljanje o pogrješkama koje smo uradili.
Samo tako ćemo postići osobnu slobodu, slobodu od našega opsjedanja
pogrješkama, ali i slobodu od opterećenosti što će drugi misliti o nama.
Šesti dio knjige se sastoji od trinaest potpoglavlja (113. – 130. str.)
i povezuje um i tijelo (Body and Mind). Autor naglašava koliko je važno
odvojiti vrijeme za sebe i ne osjećati krivnju zbog toga. U poglavlju je
opisano nekoliko vježba i dano nekoliko ideja kako bi se to moglo uraditi.
Već u uvodu knjige naglašeno je da samopoštovanje, donosno nedostatak
samopoštovanja utječe i na naše tijelo i zdravstveno stanje. U ovom dijelu
Reklau kaže da je ta veza uzročno posljedična. Odnosno da nebriga o
tijelu može voditi nižem samopoštovanju. Naglašena je važnost zdrave
prehrane i redovite fizičke aktivnosti. Ono što autor posebno ističe kada
se radi o vježbanju jest da to bude vježba u kojoj iskreno uživamo. I ne
mora biti nužno u teretani, može se raditi i vani, u prirodi ili u ugodnosti
svoga doma ako se tu najbolje osjećamo. Osim važnosti brige o tijelu, u
ovom dijelu je naglašeno koliko je važna socijalizacija i provedba kvalitet-
na vremena s obitelji i prijateljima za razvijanje samopoštovanja i zdrava
odnosa prema sebi. U ovom dijelu poseban naglasak stavljen je na moć
afirmacije i vizualizacije. Reklau naglašava da se upotrebom afirmacija
samopoštovanje može znatno povećati. Ponavljanjem pozitivnih, točno
određenih i osobnih izjava nekoliko puta dnevno, možemo uvjeriti pod-
svijest da povjeruje u njih. Važno je naglasiti da uporaba afirmacija mora
biti što češće i što redovitije ako želimo da djeluje. Također, autor nagla-
šava, iako ne navodi izvor tih informacija, da uporaba afirmacija može
negativno utjecati na ljude s iznimno niskim samopoštovanjem. To se
176
Marko Romić 177
O POUZDANOSTI SAVJETA O SAMOPOŠTOVANJU
događa zato što je unutarnji kritičar kod tih ljudi iznimno jak, i na sva-
ku afirmaciju ima negativan odgovor. U tom slučaju afirmacije bi trebale
biti u obliku pitanja. Kada se radi o vizualizaciji, autor navodi da postoje
i znanstveni dokazi koji pokazuju moć vizualizacije. Pokazalo se da su
u mozgu isti centri aktivni kada gledamo u nešto (npr. ruku) i kada je
jednostavno zamišljamo. Upravo zato vizualizacija može biti snažan alat
u prevladavanju životnih poteškoća. Autor predlaže dnevno pet minuta
vizualizacije naših ciljeva i želja ili izradbu ploča za vizualizaciju.
Zadnji, sedmi dio knjige uključuje četrnaest potpoglavlja (131. – 150.
str.) i stavlja naglasak na pojedinca u sadašnjosti (Be here, now). Reklau
kaže da svi uspješni ljudi žive u sadašnjosti, u trenutku. U poglavlju se
naglašava koliko je važan odnos s drugim ljudima, ali i sa samim sobom.
Ne treba živjeti u prošlosti ili se brinuti o budućnosti, nego iskoristiti
trenutak u kojem se nalazimo. Ovo posljednje poglavlje obuhvaća sve
spomenuto kroz knjigu i naglašava koliko je važno prihvatiti sebe, prestati
se uspoređivati s drugima i redovito raditi vježbe koje pomažu u izgradnji
samopoštovanja. Autor kaže da je najvažnija akcija i da se rezultati mogu
vidjeti tek nakon što se pokrenemo. I za kraj, Reklau govori da se prema
svima odnosimo ljubazno i s poštovanjem, pogotovo ako želimo da nas
drugi tretiraju isto tako.
Ovu se knjigu, iako se autor u određenim dijelovima knjige poziva na
znanstvena istraživanja, tehnički ne može smatrati znanstvenom litera-
turom, jer nigdje nisu navedene reference, odnosno, popis upotrijeblje-
ne literature. Ne postoji u potpunosti sinteza teorije i prakse i nedostaje
iscrpnosti teme. Postoje dijelovi knjige u kojima se autor samo površno
dotiče nekih stvari i zatim prelazi na druge, bez detaljnije upute kako
riješiti spomenuti problem. S obzirom na to da je ova knjiga na početku
predstavljena kao svojevrstan priručnik, pretpostavlja se da će postojati
detaljno razrađena rješenja za navedene probleme. Ipak, postoje neki di-
jelovi koji nakon čitanja ostaju nedorečeni. U knjizi nedostaju detaljnije
obradbe spomenutih konstrukata (npr. stres, anksioznost...), zašto i kako
oni nastaju, mehanizmi na principu kojih funkcioniraju i načini nošenja
s njima. Nedostaje više znanstvenih objašnjenja i pozadine u određenim
dijelovima knjige. Kada se radi o navedenim metodama i vježbama za
poboljšanje samopoštovanja, one su izrazito jednostavne, ali također, na
150 stranica knjige, nema ih mnogo. Autor navodi da bi ova knjiga tre-
bala poboljšati samopoštovanje u trideset dana i pokazati kako prevladati
nisko samopoštovanje, anksioznost, stres, nesigurnosti i sumnju u sebe.
Ipak, knjiga više daje neki početni uvod u spomenute konstrukte i čita-
telja upoznaje s njima. Knjiga također pruža jednostavne vježbe koje bi
177
178
SUVREMENA PITANJA
mogle pomoći u osvještavanju nekih problema, ali upitno je koliko su bi

te vježbe bile učinkovite i pomogle značajno unutar trideset dana kao
što autor tvrdi. Na početku knjige navedena je napomena koja kaže da je
knjiga dizajnirana da osigura informacije i motivaciju te da savjeti u knjizi
ne mogu zamijeniti psihološko savjetovanje. S obzirom na to da je knjiga
pisana jako jednostavnim jezikom i autor se direktno obraća čitaču, mogu
je rabiti sve ciljne skupine, posebno osobe koje nisu stručne u području
psihologije i srodnih područja.
178
Nikolina KNEZOVIĆ
Mostar
Obrazovni kapaciteti u odgojno-obrazovnim

promjenama
Elanor Drago-Severson & Jessica Blum-DeStefano:

Leading Change Together : Developing Educator Capacity
Within Schools and Systems, Published by ASCD – Association
for Supervision and Curriculum Development, Alexandria,
Virginia, USA, 2018
U svojoj knjizi Leading Change Together : Developing Educator Capacity

Within Schools and Systems autorice Elanor Drago-Severson i Jessica
Blum-DeStefano govore o provedbi promjena u školama, pri čem u obzir
ne treba uzimati samo učenike, nego i nastavnike kao nositelje odgoj-
no-obrazovnih promjena unutar škola i sustava.
U uvodnom dijelu ističe se važnost poticanja napredovanja nastavni-
ka. Naime, kada nastavnici u školama imaju potporu za osobni i profesio-
nalni razvoj onda se to odražava i na učenike i njihova postignuća i ishode
učenja. Autorice daju model za razvoj kapaciteta nastavnika.
Nastavnici u školama stvaraju nove ideje, produbljuju praksu i tim
izravno utječu na odgojno-obrazovni proces. Kako bi se poboljšao ka-
pacitet nastavnika autorice kroz poglavlja daju pet ključnih elemenata
za razvoj kapaciteta nastavnika, a to su: teorija, kultura, praksa, povratne
informacije i održivost.
Ova knjiga sastoji se od šest poglavlja.
U prvom poglavlju A Systems Model for Leading Change govori se o
načinu uvođenja promjena u škole i sustave pri čem se ističe važnost su-
radnje, komunikacije i analiziranja povratnih informacija prilikom uvođe-
nja promjena. Autorice naglašavaju potrebu za osnaživanje kapaciteta
nastavnika kroz razvoj kognitivnih, afektivnih, međuljudskih i intraper-
179
180
SUVREMENA PITANJA
sonalnih kapaciteta potrebnih za upravljanje složenim procesima kao što

su učenje, poučavanje i vođenje.
Također, autorice daju model za uvođenje promjena, a njegove ključne
komponente su empatija, suradnja i kontinuirano učenje. Bez tih kompo-
nenta provedba promjena nije izvediva. Naime, škole su ogledala naših
dubljih kulturnih složenosti te je uvođenje bilo koje promjene komplek-
san proces, u kojem se trebamo suočiti s osobnim i institucionalnim sli-
jepim točkama, kako bi ih što bolje sagledali, a potom i promijenili. Kad
govorimo o suradnji ističe se kako je suradnja odraslih ključna za izgrad-
nju internih kapaciteta i poboljšanje nastavne prakse. Suradnja, također,
pomaže učiteljima da stvore poticajno okruženje i povećaju svoju učin-
kovitost.
Drugim riječima, suradnja se stalno pojavljuje kao jedan od najboljih
načina na koji možemo pomoći jedni drugima u suočavanju s izazovima
unutar školskoga sustava.
U drugom poglavlju Theory for Understanding and Supporting Adult
Development predstavljen je konstruktivno-razvojni model za poticanje
razvoja kapaciteta odraslih unutar školskoga sustava. Ova teorija naglaša-
va da svatko od nas konstruira naše shvaćanje svijeta, a s vremenom se te
konstrukcije razvijaju i postaju složenije.
Daje se primjer nastavnika unutar škole koji su orijentirani k promi-
canju socijalne pravde. Iako se svi nastavnici mogu zalagati za promicanje
socijalne pravde oni će se drukčije orijentirati na to i trebat će različite
razvojne potrebe. Konstruktivno-razvojna teorija govori o tim kvalitativ-
nim razlikama naglašavajući četiri načina na koja nastavnici stječu spo-
znaje, a to su instrumentalni, socijalizirajući, samo-autorski i samo-transfor-
mirajući način.
Instrumentalni način spoznavanja odnosi se na shvaćanje stvari na
konkretan način. Tu nastavnici imaju tendenciju zadovoljiti vlastite po-
trebe ili raditi ono što smatraju ispravnim. O socijalizirajućem načinu
shvaćanja govorimo onda kad nastavnici potpuno razumiju osjećaje dru-
gih, ali se pri zaključivanju često vode mišljenjima drugih, najčešće mi-
šljenjima autoriteta. Samostalna odrasla osoba ima razvijenu sposobnost
razmišljanja o svojim odnosima prema svijetu uzimajući u obzir vlastite
standarde. Transformacijski način odnosi se na shvaćanja koja su odraz
vlastitih interno generiranih uvjerenja, ali ih osoba aktivno nastoji istra-
žiti kroz kontinuiranu povezanost s drugima i njihovim shvaćanjima i
uvjerenjima.
U trećem poglavlju Culture for Capacity Building govori se o ulozi
kulture u pokretanju promjena i povećanju kapaciteta nastavnika. Kul-
180
Nikolina Knezović
Obrazovni kapaciteti u odgojno-obrazovnim 181
promjenama
tura predstavlja čitavo društveno naslijeđe, odnosno obrasce mišljenja,
osjećanja i djelovanja i kao takva prožima se i unutar školskoga sustava.
Njegovanje profesionalne školske kulture od iznimne je važnosti za dobi-
vanje pozitivnih ishoda. Autorice navode tri preduvjeta pozitivne školske
kulture: sigurnost, povjerenje i poštovanje. Treba imati na umu da školska
kultura nikada ne može biti fenomen koji odgovara svima, ali da bi se po-
stigao osjećaj sigurnosti, povjerenja i poštovanja treba uvažavati kulturnu
raznolikost unutar škole.
U četvrtom poglavlju Pillar Practices for Effective Collaboration daju
se primjeri iz prakse koji doprinose razvoju i suradnji te se naglašava
važnost timskoga rada, mentorstva, vodećih uloga i zajedničkih istraživanja
unutar školskoga sustava. Ističe se veća prednost suradničkoga rada među
kolegama u odnosu na individualan rad. Timski rad predstavljen je kao
najčešće rabljena suradnička praksa u školama koja osigurava siguran i
produktivan način za istraživanje i razvoj.
U petom poglavlju Feedback for Growth autorice ističu važnost povrat-
nih informacija koje dobivamo unutar školskoga sustava kroz različite
akcije, reakcije, pa i neaktivnosti. Izgradnja unutarnjih kapaciteta ključna
je za pojedinačne i sustavne promjene, a povratne informacije služe nam
kako bismo uočili nedostatke ili uvidjeli pozitivne pomake te tako dopri-
nijeli razvoju školskog sustava u cjelini.
U šestom poglavlju Sustainability for Individuals and Organizations
in Systems govori se o održivosti unutar školskoga sustava. Istraživanja
su pokazala visoke stope odljeva nastavnika i ravnatelja stoga autorice u
ovom poglavlju ponovo ističu važnost kontinuirana podupiranja osobno-
ga i profesionalnoga razvoja nastavnika.
Na kraju knjige dan je popis izvora te biografija autorica.
181
IN MEMORIAM
Velik gubitak za Sveučilište
Marijana Sivrić, rođena je 25. svibnja 1966. godine u

Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Na Filozofskom fakul-
tetu Univerziteta u Sarajevu je 1988. godine diplomi-
rala engleski jezik i književnost. Poslije diplomiranja
radila je kao profesorica engleskoga jezika u Srednjoj
školi u Čitluku i kao stručna savjetnica u Zavodu za
školstvo u Mostaru. Poslijediplomski studij iz Opće
lingvistike upisuje 1997. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
gdje u ožujku 2001. godine brani doktorandski kvalifikacijski rad o temi
„Kontrastivna analiza jezika radijskih vijesti“. Doktorsku disertaciju pod
naslovom „Ideološka obilježja medijskoga diskursa – tisak i radio“ obra-
nila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2008. godine.
Objavila je jednu knjigu, petnaest znanstvenih i dva stručna rada. Na-
građena je za doprinos radu Studija engleskoga jezika na Filozofskom
fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2014. godine. Dobitnica je stipendije
Američke vlade (2009.), te stipendije Europske komisije 2014. godine.
Bila je članica Nadzornoga odbora US Alumni udruge u Bosni i Herce-
govini. Bila je članica Udruge za primijenjenu lingvistiku Bosne i Herce-
govine. Također je bila članica Upravnoga odbora Društva anglista u Bo-
sni i Hercegovini. Bila je ekspert za akreditaciju visokoškolskih ustanova
pri Agenciji za razvoj visokoga obrazovanja u BIH.
Birana je u zvanje docentice 2008., te u zvanje izvanredne profesorice
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2014. godine. Od 2010.
do 2016. godine obnašala je dužnost pročelnice Odjela za engleski jezik i
književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Nakon kra-
će i teške bolesti prof. dr. sc. Marijana Sivrić preminula je 23. listopada
2019. godine. Pokopana je 25. listopada 2019. godine na groblju Po-
dadvor u Čitluku.
Marinko Jovanović
182
SURADNICI U OVOM BROJU
Mario Vasilj (Međugorje, Čitluk, 1967.) osnovnu ško-

lu završio je u Međugorju, a Srednju tehničku u Čitlu-
ku. Studij politehnike završio je na Pedagoškom fakul-
tetu Sveučilišta u Rijeci. Magistarski rad iz pedagogije
obranio je 1997. godine na Pedagoškom fakultetu
Sveučilišta u Rijeci. Radni odnos zasnovao je u zvanju
mlađega asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta
u Rijeci, Odsjek za politehniku. Na istom fakultetu bio je mlađi asistent
i asistent. Doktorski rad obranio je na Filozofskom fakultetu Sveučili-
šta u Rijeci 2005. godine. U zvanje docenta izabran je 2006. godine na
Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u
Mostaru gdje drži kolegije Metodika nastave prirode i društva i Didakti-
ka. U zvanje izvanrednoga profesora izabran je 2009. godine. Aktivno su-
djeluje na brojnim znanstvenim skupovima i konferencijama te objavljuje
stručne i znanstvene radove. Trenutno obnaša dužnost dekana Fakulteta
prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru.
Alena Letina u Zagrebu je završila osnovnu školu i jezičnu gimnazi-

ju. Godine 2000. završava dodiplomski učiteljski studij, a 2001. pojačani
program prirodoslovlja na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
te stječe zvanje diplomirane učiteljice s pojačanim programom iz nastav-
noga predmeta prirodoslovlje. Od 2009. godine znanstvena je novaki-
nja-asistentica na Odsjeku za učiteljske studije Učiteljskoga fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i izvoditeljica nastave na kolegiju Metodika pri-
rode i društva te suradnica u znanstvenom projektu Učenje otkrivanjem
i istraživanjem u nastavi prirode i društva. Doktorirala je 2013. godine s
temom „Istraživački usmjerena nastava prirode i društva i razvoj učenič-
kih kompetencija“. Područje njezina znanstvenoga interesa su didaktika
i metodika prirode i društva, s posebnim usmjerenjem na istraživanja su-
vremenih nastavnih strategija i metoda i istraživačkoga učenja. Aktivno
sudjeluje na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovi-
ma. Autorica je i suautorica stručnih i znanstvenih radova te udžbeničkih
kompleta, metodičkih priručnika i multimedijskih sadržaja za nastavu
prirode i društva od 1. do 4. razreda osnovne škole. Aktivno surađuje
s Agencijom za odgoj i obrazovanje održavajući plenarna predavanja i
radionice na stručnim skupovima učitelja razredne nastave
183
184
SUVREMENA PITANJA
Tomislav Volarić (Ljubljana, 1985.) nakon završene

osnovne škole pohađao je Opću gimnazija fra Slavka
Barbarića u Čitluku. Inženjer računalstva (univ. bacc.
ing. comp.) postaje 2007. godine, da bi 2010. postao
magistar inženjer računalstva (mag. ing. comp.). Tije-
kom studija imao je stipendiju od Ministarstva obrazo-
vanja Republike Hrvatske kao top-student. Magistrirao
je odličnim uspjehom kod mentora prof. dr. sc. Vlatka Lipovca. Od 2008.
do 2009. godine radi u tvrtki Libertina u Dubrovniku kao informatičar
na održavanju informacijskih sustava, obavlja dužnosti potpore za raču-
nalnu sklopovsku opremu kao i web-programiranje. Cisco tečaj (CCNA)
završio je 2008. godine. Nakon magistriranja, u listopadu 2010. godine
zaposlio se na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znano-
sti Sveučilišta u Mostaru kao vanjski suradnik i u isto vrijeme postaje
profesor informatike u Srednjoj školi fra Slavka Barbarića u Čitluku do
listopada 2012. godine. Upisuje, 2010. godine, poslijediplomski doktorski
Studij elektrotehnike i informacijske tehnologije na Fakultetu elektro-
tehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu, gdje doktorira u
travnju 2017. (tema: „Model oblikovanja i isporuke znanja u inteligen-
tnom sustavu za upravljanje učenjem“). Dio istraživanja na disertaciji
proveo je u Finskoj.
U srpnju 2017. izbran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Fakul-
tetu računarstva, strojarstva i elektrotehnike, na područje tehničke znano-
sti, znanstveno polje računalstvo, grana umjetna inteligencija. U nastavni
je uključen na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znano-
sti, vanjski je suradnik Fakulteta strojarstva, računarstva i elektrotehnike
Sveučilišta u Mostaru i vanjski suradnik Univerziteta u Sarajevu.
Od 2017. voditelj je Centra i Ureda za informacijske tehnologije Sveu-
čilišta u Mostaru (SUMIT), a od 2016. pomoćnik dekana Fakulteta pri-
rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Od
2014. do 2017. član je Odbora za upravljanje i unapređenje kvalitete na
Sveučilištu u Mostaru. Od 2014. obavlja funkciju stručnoga savjetnika i
mentora u Herceg-bosanskoj županiji za predmet Tehnička kultura.
Angažiran je i na međunarodnom projektu „Adaptive Courseware based
on Natural Language Processing (AC & NL Tutor)“, koji financira Ured
američke mornarice (Office of Naval Research) od 1. srpnja 2015. do 1.
srpnja 2019. Od 2012. godine član je udruge ACM i IEEE. Od svibnja
2018. godine pridruženi je član Hrvatskoga društva za znanost i umjet-
nost u Bosni i Hercegovini.
184
SURADNICI U OVOM BROJU 185
Autor je za više od dvadeset istraživačkih i znanstvenih radova objavlje-

nih i citiranih na više znanstvenih konferencija i časopisa (prema izvješću
Google Scholar).
Oženjen je i otac troje djece. Aktivno govori i piše engleski jezik
Mojmir Džaja (Zadar, 1972.) osnovnu i srednju elek-

trotehničku školu završio je u Zadru. Godine 1998. na
Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u
Splitu, sveučilišni dodiplomski studij elektrotehnike,
smjer elektronika stječe zvanje diplomiranoga inženje-
ra elektrotehnike. U sklopu služenja vojnoga roka 1999.
godine završena časničku škola na Vojnom učilištu
„Petar Zrinski“ u Zagrebu. Od 2000. godine zaposlen
je u Katoličkom školskom centru “Petar Barbarić” u Travniku na mjestu
profesora fizike i informatike. Zbog potrebe posla upisao 2013./14. pred-
diplomski studij Fizike i Informatike na Fakultetu prirodoslovno-ma-
tematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru te ga završio 2017. godine i
nastavlja dalje na diplomskom sveučilišnom studiju istoga smjera. Di-
plomirao je 2019. godine i stekao zvanje magistra fizike i informatike.
Tijekom rada i zadnjega studija, poseban interes je usmjeren k primjeni
sustava e-učenja u nastavi te je u suradnji s prof. Slavomirom Stankovom
i prof. Tomislavom Volarićem realizirao više praktičnih projekata.
Karolina Tadić-Lesko (Mostar, 1971.) doktorica je

pedagoških znanosti, zaposlena kao voditeljica u Savje-
tovalištu koje djeluje pri ustanovi Centar za socijalni
rad Grada Mostara. Certificirana je trenerica za „Obi-
teljsku grupnu konferenciju“ i medijatorica za vođenje
postupka posredovanja/medijacije u primjeni odgojnih
preporuka prema maloljetnicima u F BiH. Sudjeluje u
provedbi različitih preventivnih aktivnosti u odnosu na rizična ponašanja
djece i mladeži, radi s rizičnim obiteljima te sudjeluje u detekciji djece i
mladeži s poremećajima u ponašanju. Piše i objavljuje stručne i znanstve-
ne radove.
Emil Brajković (Čapljina, 1966.) osnovnu školu završio je u Višićima,

Srednju strojarsku u Čapljini, a Fakultet prirodoslovno-matematičkih i
odgojnih znanosti u Mostaru. Radio na poslovima informatičkoga odr-
žavanja, administriranja baze podataka, programiranja, u Srednjoj poljo-
privrednoj i tehničkoj školi kao profesor matematike. Stručni je suradnik
FPMOZ-a, a od 2011. i asistent. Izvodio vježbe iz kolegija Programira-
185
186
SUVREMENA PITANJA
nje 1, Programiranje 2, Strukture podataka i algoritmi,

Programiranje za internet, Metodologija istraživanja u
obrazovanju, Objektno orijentirano programiranje, In-
formatika u pedagogiji, Informatika i Računalni prak-
tikum. Ima objavljenih dvanaest znanstvenih radova s
međunarodnom recenzijom. Tajnik je studija Informa-
tike od 2011. do 2018. godine. Trenutno obnaša duž-
nost pročelnika studija Informatike. Angažiran je i na međunarodnom
projektu Adaptive Courseware based on Natural Language Processing
(AC & NL Tutor).
Janja Milinković (Stolac, 1969.), doktorica je pravnih

znanosti, zaposlena kao inspektorica u Ministarstvu
zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ. Certificirana je
trenerica PRIDE obuke za udomitelje i medijatorica
za vođenje postupka posredovanja/medijacije u primje-
ni odgojnih preporuka prema maloljetnicima u F BiH.
Sudjeluje kao članica u ekspertnim radnim skupinama
koje se bave izradbom zakonskih i podzakonskih akata u oblasti socijalne
politike u HNŽ i Federaciji BiH. Piše i objavljuje stručne i znanstvene
radove.
Renata Šimunović (Mostar, 1969.) osnovnu i srednju

školu završila je u Mostaru. Studij Razredne nastave
završila je 2007. godine u Mostaru (FPMOZ i Na-
stavnički fakultet) i stekla zvanje profesorice razredne
nastave. Poslijediplomski studij pedagogije na Nastav-
ničkom fakultetu Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mo-
staru završila je 2012. godine i stekla zvanje magistrice
edukacijskih nauka iz oblasti pedagogije. Nakon diplomskoga studija upi-
suje doktorski studij na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgoj-
nih znanosti u Mostaru. Autorica je nekoliko stručnih članaka i sudionica
nekoliko znanstvenih konferencija. Trenutno je zaposlena na Fakultetu
prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru
kao viša asistentica.
Boris Jovanović (Čapljina, 1977.) osnovnu školu završio je 1992. u Mo-

staru, gdje je završio i gimnaziju općega smjera 1996. godine. Na ALU
Široki Brijeg diplomirao je kiparstvo 2001. godine u klasi prof. Stjepa-
na Skoke. Stalno je, od rujna 2003., uposlen kao profesor kiparstva u
186
Srednjoj školi likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkića u

Mostaru.
Do sada je dva puta samostalno i preko pedeset puta
skupno izlagao. Sudjelovao je na velikom broju likov-
nih kolonija u zemlji i inozemstvu, od kojih su neke
bile humanitarnoga karaktera. Autor je nekoliko javnih
skulptura, a djela mu se nalaze u više galerija, muzeja i
privatnih zbirka.
Osim kiparstvom, bavi se i slikarstvom, stripom, ilustriranjem knjiga i
udžbenika, 2D i 3D animacijom, a također i grafičkim dizajnom (grafički
je uredio i za tisak pripremio desetke knjiga). Kao ovlašteni recenzent Fe-
deralnoga ministarstva obrazovanja i nauke stručno je ocijenio tridesetak
udžbenika likovne kulture.
Živi u Mostaru.
Finka Filipović (Travnik, 1961.) magistra je hrvatskoga jezika i knji-

ževnosti. Objavila je sedam knjiga: Rasute blizine,
1998., Snovi na Žutom moru, 2002., Otajstvo samoće
kaleža, 2004., Tajnovitost mljetske noći, 2006., Zelene
oči moje Anđele, 2008., Od istoka sunčanog do zapada,
2008., Afrički skupljači rose, 2011. (poezija, lirska proza
i priče); izlagala je na više izložaba. Bavi se filološkim
pitanjima o značenju i položaju hrvatskoga jezika kroz
povijest i danas na prostoru Lašvanske doline (Središnja Bosna). Članica
je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.
Nevenko Herceg (Ljubuški, 1964.) diplomirao je i

magistrirao na Univerzitetu u Sarajevu, a doktorsku je
disertaciju obranio 2003. godine na Sveučilišta u Mo-
staru. U zvanje docenta izabran je 2004., a 2007. go-
dine u zvanje sveučilišnog profesora. Do sredine 1992.
radio je na Katedri za zaštitu bilja u Sarajevu, nakon
čega se više angažira u javnom životu i obnaša više duž-
nosti u izvršnim, zakonodavnim i političkim tijelima vlasti: doministar
u Vladi HR HB, zastupnik Zastupničkog doma Parlamenta Federaci-
je BiH, savjetnik za gospodarstvo u Predsjedništvu BiH, glavni tajnik
HDZ BiH, te ministar okoliša i turizma FBiH. Od 1998. predaje na
Sveučilištu u Mostaru, gdje je i član Upravnog vijeća. Predavač je i na
Sveučilištu i Veleučilištu VERN u Zagrebu. Uže znanstveno polje kojim
se bavi u istraživačkom i nastavnom radu je ekologija i zaštita okoliša.
187
188
SUVREMENA PITANJA
Objavio je više od devedeset znanstvenih i stručnih radova u domaćim

i međunarodnim časopisima te je urednik većeg broja zbornika, mono-
grafija, priručnika i časopisa. Inicijator je, organizator i sudionik brojnih
međunarodnih i domaćih znanstvenih i stručnih konferencija, konvenci-
ja, simpozija, skupova i studija te pokretač i realizator brojnih projekata.
Bio je član Olimpijskog odbora BiH i predsjednik Rukometnog saveza
BiH. Od 2013. godine obnaša dužnost predsjednika Savjeta Vlade RH
za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Dobitnik je više domaćih i među-
narodnih priznanja među kojima i Zlatne povelje humanizma Međuna-
rodne lige humanista (1994).
Svjetlana Stanić-Koštroman (Sarajevo, 1978.) di-

plomirala je 2002. godine na Pedagoškom fakultetu
Sveučilišta u Mostaru (danas Fakultet prirodoslov-
no-matematičkih i odgojnih znanosti) i stekla zvanje
profesorice biologije i kemije. Doktorski rad obranila je
na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu 2009. godine. Izvanredna je profesorica u
granama ekologije i zoologije na Fakultetu prirodoslovno-matematič-
kih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru od 2014. godine. Područje
znanstvenoga interesa su joj ekologija makrozoobentosa vodenih ekosu-
stava na kopnu s posebnim naglaskom na tulare i krške izvore, procjena
kvalitete vode te praćenje stanja vodenih ekosustava. Voditeljica je i su-
dionica brojnih međunarodnih i domaćih projekata, autorica dva sveu-
čilišna udžbenika i više od trideset radova s međunarodnom recenzijom.
Anita Dedić (Prozor, 1985.) diplomirala je 2008. go-

dine na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i od-
gojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru i stekla zvanje
profesorice biologije i kemije. Doktorski rad obranila je
na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu 2015. godine. Docentica je na Fakultetu pri-
rodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveuči-
lišta u Mostaru, na Odjelu biologije od 2016. Područje znanstvenoga in-
teresa su joj ekologija alga i cijanobakterija vodenih ekosustava na kopnu
s posebnim naglaskom na dijatomeje i krške izvore, procjena kvalitete
voda te praćenje stanja vodenih ekosustava. Sudjelovala je u izradbi ne-
koliko međunarodnih i domaćih projekata kao članica ekspertnoga tima.
Autorica je više radova s međunarodnom recenzijom. Sudjelovala je u
radu brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova i radionica.
188
Ivana Andrijašević (Metković 1978.) diplomirala je i

magistrirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagre-
bu. U razdoblju od 2002. do 2013. godine radila je u
državnoj upravi, najprije u Ministarstvu gospodarstva,
rada i poduzetništva, potom u Središnjem državnom
uredu za e-Hrvatsku te u Ministarstvu uprave. Tre-
nutno je polaznica doktorskoga studija “Humanističke
znanosti” – modula Mediteranski interdisciplinarni kulturološki studij na
Filozofskom fakultetu u Splitu te volonterka u Zavičajnoj zbirci Gradac.
Davor Čordaš (Slavonski Brod, 1959.) osnovnu ško-

lu je završio u Bosanskom Brodu, a Gimnaziju u Sla-
vonskom Brodu. U Sarajevu je završio Prirodno-ma-
tematički fakultet. Do 1991. godine je bio profesor u
srednjoj školi u Maglaju i asistent na Poljoprivrednom
i Prirodno-matematičkom fakultetu. Uglavnom je bio
angažiran kao javni djelatnik, političar, u više navrata je
obnašao važne funkcije u društvu. Angažiran je na univerzitetu u Trav-
niku gdje je obranio doktorsku disertacije pod nazivom „Ekološko-eko-
nomska analiza prirodnih resursa i životne sredine“. Objavljuje znanstve-
ne i stručne radove. Oženjen je i ima šestero djece.
Marija Žepić (Neunkirchen, Njemačka, 1995.) osnov-

nu i srednju školu te Pravni fakultet završila u Mosta-
ru. Diplomirala je na temu „Tijek postupka i učinci
potpunog posvojenja“. Bavi se istraživanjem društve-
no-pravnoga položaja djece i maloljetnih osoba, prav-
nim položajem djece i njihovih obitelji, osobito onih
koji su društveno ugroženi i u socijalnoj potrebi. Želi
se i dalje baviti znanstvenim i praktičnim radom, pa je
ozbiljan kandidat za doktorski studij pri Pravnom fakultetu u Mostaru –
smjer Međunarodno pravo (natječaj je u tijeku). Godinama je angažirana
u društvenom radu (članica Franjevačke mladeži u Mostaru). Uz osnovni
interes bavi se glazbom, te je osvojila više nagrada na domaćim i međuna-
rodnim glazbenim festivalima.
Nada Đerek (Imotski, 1962.) državna je službenica u Ministarstvu, ob-

razovanja, znanosti kulture i športa Županije zapadnohercegovačke. Za-
vršila na Odsjeku za slavistiku, Filozofskoga fakulteta u Zadru. Živi u
Posušju. U književnost je ušla 2017. godine.
Od rujna 2017. do danas nagrađivana je na anonimnim natječajima:
189
190
SUVREMENA PITANJA
Imendan svete Katarine Ricci, 2017. (roman), Fondacija

za izdavaštvo Sarajevo.
„Bolna“, kratka priča, 2017., književni natječaj za krat-
ku priču „Marko Martinović Car“, Napredak, Vitez.
„Žuti pijetao, bijela kokoš, djevojčica i šampite“, 2018.,
Međunarodni natječaj za kratku priču „Moje drago
serce“, Gradske knjižnice i čitaonice Ivana Belostenca u
suradnji s Ogrankom Matice hrvatske u Ozlju, Nagrada „Stjepko Težak“.
„Poliperspektiva”, 2019., Međunarodni književni natječaj za kratku priču
„Marko Martinović Car“, Napredak, Vitez.
Negdje na jugu cvjetaju rogači, 2019., (roman), nagrada Fondacije za izda-
vaštvo Sarajevo.
Mario Šunjić (Malschu, Kreis Karlsruhe, Njemačka,

1975.) Srednju strojarsku školu je završio 1994. u Mo-
staru. Akademiju likovnih umjetnosti na Sveučilištu u
Mostaru upisao je 1997., a diplomirao 2002. slikarstvo
u klasi profesora Ante Kajinića. Na poslijediplom-
skom studiju ARS SACRA diplomirao je 2005. pod
vodstvom mentora A. Kajinića. Radio kao asistent na
ALU na Širokom Brijegu (2002. – 2006.), potom u Srednjoj likovnoj
školi „Gabrijel Jurkić“ u Mostaru u razdoblju 2006. – 2007. Od 2009.
zaposlen na FPMOZ u Mostaru.
Sudionik je brojnih simpozija i likovnih kolonija: Mostar, Sarajevo, Du-
brovnik, Zagreb, Grožnjan, Split, Montegrotto (Italija), Johanesburg, Ka-
iro, Rim, Strasbourg... Radovi mu se nalaze u stalnom postavu Umjetnič-
ke galerije BiH, Franjevačke galerije u Širokom Brijegu, kao i u brojnim
zbirkama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je šest strukovnih nagrada. Do
sada je imao dvadeset samostalnih (Mostar, Čitluk, Sarajevo, Široki Bri-
jeg, Grožnjan, Dubrovnik, Agna /Padova, IT/, Split, Tuzla...) te sudjelo-
vao na oko 140 skupnih izložaba. Autor je nekoliko javnih djela (vitraji).
190
UPUTA SURADNICIMA
S uvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-

svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-
stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti
iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.
Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka
po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bi-
lješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice
rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži,
sheme, grafikoni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu repro-
ducirati.
Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskom jeziku do 150 riječi
koji upućuje na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i
zaključak.
Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-
no referentne za obrađivanu tematiku.
Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama
časopisa i standardima hrvatskoga književnoga jezika, kao i pravo redoslijeda
objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.
Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime,
znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.
Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu
starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.
Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-
mo europski standard (dopuštamo i američki način citiranja). To podrazumi-
jeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čem se
informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki sljedeći put u skraćenom
obliku.
Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-
sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red prema
prezimenima autora (ako je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).
Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografiju i kraći životopis.
Rukopisi se šalju na adresu:

Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,
Kralja Zvonimira b.b. 88 000 Mostar
ili e-mail: suvremena.pitanja@gmail.com, te mh-mostar@tel.net.ba
Uredništvo
191
KAZALO
UZ DVADESET I OSMI BROJ

Odgoj za sposobnost (Ivan Sivrić)......................................................... 5
PROSVJETA
Mario Vasilj - Alena Letina

Novi pristupi vrjednovanju u nastavi
prirode i društva......................................................................................9
Tomislav Volarić - Mojmir Džaja - Emil Brajković

Primjena sustava e-učenja u srednjoškolskom
obrazovanju u okviru predmeta Fizika..................................................28
Renata Šimunović
Povezanost školskog uspjeha i obitelji učenika.....................................43
Karolina Tadić-Lesko - Janja Milinković

Transformacija i deinstitucionalizacija domova za djecu
bez roditeljske skrbi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji.................54
Boris Jovanović
Likovna terapija u radu s djecom s mentalnim poteškoćama
(Povijesni pregled i osnovne činjenice).....................................................65
STUDIJA
Finka Filipović
Ikavska zamina jata u pisanim spomenicima Lašvanske doline od
sridnjovikovlja do početaka standardizacije..........................................79
193
194
SUVREMENA PITANJA
KULTURA
Nevenko Herceg - Svjetlana Stanić-Koštroman - Ana Buljubašić -

Anita Dedić - Davor Čordaš
Vodna politika u europskoj uniji...........................................................97
Stoljetna zavjetna svetkovina Sv. Roka u
župi Sv. Mihovila Arkanđela Gradac..................................................114
Marija Žepić
Tijek postupka zasnivanja, pretpostavke i
učinci potpunoga posvojenja djeteta.................................................. 127
KNJIŽEVNI PRILOG
Nada Đerek
Dekret............................................................................................... 145
PRIKAZI
Mladen Bevanda
Škola dostojna imena......................................................................... 157
Ivan Sivrić
Razumijevanje, tumačenje i obraćenje............................................... 161
Anita Imre
Vodič za predškolsko obrazovanje program vođenja i
profesionalnog učenja za 21. stoljeće................................................. 165
Ivana Jovanović
Temeljne istine za školske ravnatelje................................................. 170
Marko Romić
O pouzdanosti savjeta o samopoštovanju.......................................... 173
Nikolina Knezović
Obrazovni kapaciteti u odgojno-obrazovnim promjenama............... 179
194
195
in memoriam
Velik gubitak za Sveučilište (Marinko Jovanovič)............................... 182
SURADNICI U OVOM BROJU.................................................... 183
UPUTA SURADNICIMA.............................................................. 191
195
Lektor:
Ivan Baković (Mostar)
Prijevod sažetaka:
Jozo Kraljević (Mostar)
Naslovnica:
Vjerujem,
akrilik na platnu,
75 x 65 cm, 2018.
Stražnja korica:
Fra Jozo Zovko,
akrilik na platnu,
75 x 65 cm, 2018.
Ilustracije:
Mario Šunjić
Izbor Vesna Sušac
Adresa uredništva
Kralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar
tel. 036 325 895 i 036 323 501
E-mail: suvremena.pitanja@gmail.com
Naklada: 500 primjeraka

Predvečerje, akrilik na platnu, 75 x 130 cm, 2018.
Gospin narod, akrilik na platnu, 75 x 130 cm, 2018.
ISSN 1840-1252
Godište XIV., broj 28. ‒ Mostar, prosinac 2019.

SUVREMENA
SUVREMENA PITANJA
PITANJA
Godište XIV., broj 28.


Suvremena Pitanja 28, 2019

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Suvremena Pitanja 28, 2019

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 1840-1252

Godište XIV., broj 28. ‒ Mostar, prosinac 2019.

Godište XIV., broj 28.

Glavni i odgovorni urednik

Mostar, prosinac 2019.

D anas, kada slijedom stoljetnih iskustava

očito da je u obrazovanju „kvizaša“ prevladala strana razvijanja sposobno-

Ivan Sivrić, gl. urednik

Kontemplacija, akrilik na platnu, 75 x 65 cm, 2018.

Novi pristupi vrjednovanju u nastavi

V rjednovanje je složen proces sustavnoga prikupljanja podataka o

mentima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Stiggins, 1997;

nici koji su sposobni realno samovrjednovati svoja postignuća razvijaju

pritom se ne uzima kao relevantno. Mjerenje postignuća ostvaruje se pre-

Glavne svrhe vrjednovanja

razumijevanje čine vidljivima i metakognitivne procese učenja.

• Učenici prate i bilježe svoj

Određivanje ishoda učenja

dokazuje da je stekao određenu kompetenciju. Dvije su temeljne postav-

Tablica 2: Kriteriji koje moraju zadovoljavati dobro oblikovani ishodi učenja

Vrjednovanje učeničkih postignuća u nastavi prirode i

Vrjednovanje učeničkih istraživanja i sudjelovanja u

Tablica 3: Lista za procjenu učeničkih istraživačkih vještina

Tablica 4: Lista za procjenu uspješnosti učeničkoga projekta

Vrjednovanje i samovrjednovanje suradničkoga učenja u

 Procjeni svoj rad u skupini.

Vrlo uspješno Dovoljno uspješno Potrebno je poboljšati

Dovrši započete rečenice:

Sljedeći put mogli bismo poboljšati...

Tablica 8: Predložak za vrjednovanje prezentacije skupine ili pojedinoga učenika

Neke strategije formativnoga vrjednovanja u nastavi

Tablica 9: Suvremene strategije formativnoga vrjednovanja u nastavi prirode i

Učenici rješavaju problem­ Analiziranje strategije drugih učenika

–– Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2016). Okvir za vrednovanje

New approaches to assessment in Science and

Primjena sustava e-učenja u srednjoškolskom

P aradigma e-učenja je označila istinsku prekretnicu u primjeni infor-

na stvarnim problemima, a područno znanje postaje dostupno i manje

2. Zašto je teško predavati fiziku?

I druga su istraživanja potvrdila da je učinak predavačke nastave,

3. Primjena sustava e-učenja u nastavi Fizike

Kao okruženje za realizaciju projekta upotrijebljen je sustav uprav-

Prije svake lekcije učenici su mogli od kuće pogledati odgovarajući

3.1. Faza 1 – Analiza

Činjenično znanje Razumijevanje Primjena

Tlak, hidrostatski Od učenika se oče- Objasniti ovisnost Na primjeru spoje-

Okruženje za realizaciju nastave: MOODLE SUSTAV

Tijek nastavnih sati:

Način testiranja i ocjenjivanja znanja učenika:

Slika 3.1: Izgled naslovnice lekcija iz mehanike fluida u sustavu MOODLE

3.4. Faza 4 – Implementacija

malen (samo sedam učenika) i na osnovi toga mogu se izvesti određeni

3.5. Faza 5 – Vrjednovanje

Tablica 3.3: Rezultati petominutnih provjera znanja nakon pregledanih lekcija u

Na kraju je odrađen završni test od dvadeset pitanja, od čega četiri

4. E-učenje vs. tradicionalno učenje

Slika 4.1: Izgled naslovnice lekcija iz FČS u sustavu MOODLE

Učenici koji su sudjelovali u ovom projektu, odranije su upoznati s

Iako je uzorak malen, samo sedam učenika koji su podijeljeni u dvi-

–– S. Stankov, „Inteligentni tutorski sustavi – teorija i primjena“,

APPLICATION OF THE E-LEARNING SYSTEM IN

Povezanost školskog uspjeha i obitelji učenika

Značenje obitelji za školski uspjeh djeteta

Učenici rješavaju problem Analiziranje strategije drugih učenika