Baotic, J. Iz Sintakse Bh. Govora

166 Josip Baotić
Iz sintakse
bosanskohercegovačkih govora
Sintaksička problematika još nije dobila ono mjesto u našoj dijalektolo-
giji koje joj pripada po značaju u strukturi bilo kog organskoga ili neor-
ganskog idioma. U starijim dijalektološkim radovima ona je najčešće
ostajala u cjelini izvan pozornosti istraživača, a u novijim je, i u najboljim
slučajevima, duboko u “sjeni” fonetike i morfologije. Takvu sudbinu ona,
nažalost, nije izbjegla ni u najvećem dijalektološkom pothvatu u Bosni i
Hercegovini – makroprojektu Instituta za jezik “Bosansko-hercegovački
dijalekatski kompleks”. Razlozi za takav status sintaksičke problematike u
dijalektološkim radovima nije samo složenost te razine jezične strukture,
razgranatost repertoara fenomena i nerazgranatost metodološkog pristu-
pa, pogotovo ne u podcjenjivanju značaja pojava iz ove oblasti za dijalekto-
logiju, pa i standardni jezik. Oni su prosto posljedica tradicijom stvorenih
navika. Tako se i moglo dogoditi da je i u spomenutom makroistraživanju
bosanskohercegovačkih govora među dvije tisuće i nešto više pitanja na
koja su se tražili odgovori samo sedamdesetak bilo posvećeno pojavama u
sintaksi.
Ovaj rad rađen je na građi prikupljenoj u spomenutom projektu. Tu je
činjenicu potrebno istaći iz dva razloga. Prvi je taj, što je ona najneposred-
nije odredila repertoar sintaksičkih problema koji se ovdje razmatraju, a
drugi, što je posredno utjecala na izbor načina njihova prezentiranja. Iz
okvira što ga je zatvarala građa Projekta, naime, nije bilo moguće izići ni
pribjegavanjem u dijalektološke radove kao dopunske izvore, ni dodatnim
prikupljanjem građe na terenu. Čak i kad je u dijalektološkim radovima
bilo podataka o nekim fenomenima što ih građa Projekta nije osvjetljavala,
njihova je upotrebna vrijednost bila ograničena; oni su samo svjedočili o
fenomenu, ali nisu mogli utjecati na proširivanje repertoara problema iz
Približavanje jeziku ili približavanje jezika 167
prostog razloga što su referirali samo o stanju na jednom užem području,

često lokalitetu, a ne o rasprostranjenosti ili zastupljenosti pojave na cije-
lom bosanskohercegovačkom prostoru, a što je postavljeno kao primarni
cilj ovog rada. Zbog toga je dijalektološka literatura, točnije građa iz nje
korištena kao sekundarni izvor podataka da bi se upotpunila slika, tj. i kad
je potvrđivala i kad je dovodila pod znak pitanja konstatacije zasnovane na
građi Projekta.
Upotreba padeža
1. Prostorni odnosi
Od konstrukcija za označavanje prostornih odnosa predmet razmatranja
su: a/ genitiv s prijedlozima kod, ispod, između, iznad, preko i u; b/ dativ
bez prijedloga i s prijedlogom k/a/; c/ akuzativ s prijedlozima među; nad,
pod, u i za; d/ lokativ s prijedlozima na i po; i e/ instrumental bez prijed-
loga i s prijedlogom među, i to kad označavaju mjesto vršenja radnje ili cilj
prema kojemu je radnja usmjerena.
1. 1. Konstrukcija kod + genitiv u značenju “nalaziti se, provesti odre-
đeno vrijeme” promatrana je u korelaciji s konstrukcijom u + genitiv: X je
ostao pola sata kod Y-a/... u Y-a.
Građa potvrđuje primat konstrukcije kod + genitiv. Primjeri tipa: Osto
je dugo kod doktora /9/*, Zadržo se kod komšije /22/, Osto je po sahata kod
doktura /79/, Osto je sat kod mene /123/, Zabavjo se kod Šakira /222/ zabilje-
ženi su na 173 punkta, a konstrukcije tipa: U matere je bila dva dana /62/, U
sina sam osto tri mjeseca /161/ zabilježene kao jedine samo na 19 punktova.
Na dvadeset punktova konstatirana je njihova usporedna upotreba. Ista
građa pokazuje da je konstrukcija u + genitiv u izvjesnoj mjeri i prostorno
i etnički markirana. Nešto češće je njezina prisutnost na potezu između
Sarajeva i Zenice, te u dijelu jugozapadne Bosne i zapadne Hercegovine, i
to pretežito kod hrvatskoga i muslimanskog življa.
U ovakvu se sliku uklapaju i podaci iz dijalektološke literature. Domi-
nacija veze kod + genitiv potvrđena je u njoj za derventsko područje: bila
sam kod njega /Baot. Derv. 157/, u sjeveroistočnoj Bosni: mi smo kod njega
noćevali ceo mjesec /Sim. Obadi 91/, štab bio kod moe zaove /Đuk. Cap.
261./, ali u zapadnoj Hercegovini tu poziciju ima veza u + genitiv: Išla u Joze
Krešića /Hal. Herc. 213/. Za zapadnu Bosnu i Zmijanje nedostaju podaci u
168 Josip Baotić
monografijama M. Dešića i D. Petrovića, no teško je povjerovati da bi oni

bili u koliziji s osnovnom slikom što je pruža građa iz Projekta.
1.2. Konstrukcija ispod + genitiv u označavanju mjesta radnje proma-
trana je: a/ kao mjesto završetka radnje: X je metnuo cipele ispod Y-a, i
b/ kao mjesto procesa ili stanja radnje: X je ispod Y-a, i to u odnosu na
konstrukcije pod + akuzativ: X je stavio cipele pod Y, odnosno pod + instru-
mental: X je pod Y-om. Građa pokazuje da su u oba značenja frakventnije
konstrukcije s prijedlogom pod te da je taj omjer nešto povoljniji za kon-
strukcije s prijedlogom pod kad je u pitanju označavanje mjesta procesa ili
stanja radnje.
a/ Konstrukcije tipa: Petar je metnuo cipele ispod stola /1/ zabilježene su
kao uobičajene na svega 15 punktova, dok je na 141 punktu zabilježeno da
se označavanje mjesta završetka radnje vrši vezom pod + akuzativ: Salko je
metnuo cipele pod sto /61/, metno e kreč pod krušku /161/, turi bocu pod sto
/57/. Paralelna je upotreba obiju konstrukcija zabilježena na 36 punktova.
b/ Kad je u pitanju označavanje mjesta procesa radnje ili stanja, kon-
strukcije s vezom ispod + genitiv još su rjeđe. Samo su na 8 puntova one
zabilježene kao primarne, i to uvijek modelom iz Upitnika: cipele su ispod
stola /50/. Konstrukcije s vezom pod + instrumental s ovim značenjem za-
bilježene su na 126 punktova, npr.: Mačka leži pod astalom /88/, pod kreve-
gom i(h) drži /124/, pile e pot stolom /161/, čorape pod krevetom /222/. Na 36
punktova konstatirana je usporedna upotreba konstrukcija obaju tipova.
U dijalektološkoj se literaturi konstrukcije ovog tipa ne spominju izri-
čito, što je i razumljivo budući da je riječ o konstrukcijama koje ni po čemu
ne odstupaju od standardnojezične norme. Ni u tekstovima, uz pojedine
radove, nisu brojne potvrde ovakvih konstrukcija, ali i kada se jave, uvijek
su veze ostvarene s prijedlogom pod: On je noso knjigu pod pazuom /Pet.
Zmij. 172/, nož je pod vratom /Baot. Derv. 205/, pod glavu metnem /Đuk.
Cap. 287/.
Rasprostranjenost konstrukcija s prijedlogom ispod nešto je češća u
istočnoj Bosni i na samom jugu Hercegovine, podjednako kod svih etni-
kuma. Građa s punktova 1, 2, 10, 11, 35, 76, 101, 105, 112 i 145 zabilježena
je tako da navodi na izvođenje zaključka da se upotreba prijedloga ispod i
pod diferencirala: vezom ispod + genitiv potvrđeno je značenje mjesta za-
vršetka radnje, a vezom pod + instrumental značenje mjesta procesa radnje
ili stanja. Ipak za takav zaključak građa koja je na raspolaganju nije najpo-
uzdanija. Njezin je osnovni nedostatak u tome što je prikupljana u okviru
jednog pitanja pa se ne zna je li ovako prezentiranje rezultat “redukcije”
građe jer je ispitivač smatrao da je dovoljno registrirati postojanje obaju

oblika prijedloga ili isticanje diferenciranja.
1.3. Označavanje mjesta završetka radnje i mjesta procesa radnje pro-
matrano je i u svezi s prijedlozima između i među. Konstrukcija između +
genitiv u označavanju mjesta završetka radnje: X je postavio Y-a između A i
B, odmjeravana je prema konstrukciji među + akuzativ s istim značenjem:
X je postavio Y-a među A i B, a u označavanju mjesta završetka radnje ili
stanja: X stoji između A i B, odmjeravana je prema konstrukcijama među +
instrumental: X stoji među A-om i B-om.
Građa Projekta za ove konstrukcije je sa 108 punktova, što će reći da
je siromašnija u odnosu na građu za konstrukcije iz točke 1.2. no i ona
omogućava sagledavanje odnosa među konstrukcijama s duljim i kraćim
oblikom prijedloga, a on je ovdje suprotan odnosu koji vlada među kon-
strukcijama s ispod i pod.
a/ Kad je u pitanju označavanje mjesta završetka radnje, konstrukcije s
vezom između + genitiv, kao npr.: Petar je postavio orman između prozora
i vrata /79/, vreću je spustijo između prozora i vrata /60/, metno je dolap
između vrata i pendžera /159/ zabilježene su kao uobičajene na 65 punkto-
va, dok je na 24 punkta taj status pripao konstrukcijama s vezom među +
akuzativ: postavio među prozor i vrata /4/, turi ga među nija /71/, postavijo
ormar među prozor i vrata /173/. Na ostalim su punktovima zabilježene
obje konstrukcije kao usporedne.
b/ U označavanju mjesta procesa radnje odnos među konstrukcijama
s vezama između + genitiv i među + instrumental još je povoljniji u korist
prvih. Konstrukcije tipa: Sto stoji između prozora i vrata /24/, eto ga izmeđ
ostala i kanabeta /123/, astal stoi između pendžera i vrata /163/ kao primar-
ne zabilježene su na 569 punktova, dok su konstrukcije s vezom među +
instrumental: sto stoji među vratima i prozorom /27/, enam stoi među vrati-
ma /98/, kutija stoi među nama /174/, kuća je među Markovom i Jovanovom
/212/ u tom statusu zabilježene samo na 11 punktova.
1.4. U označavanju mjesta završetka radnje koje je vertikalno u odno-
su na pojam prema kome je to mjesto markirano najčešće se upotrebljava
konstrukcija iznad + genitiv. Primjeri tipa: objesila je ćenar iznad sećije /9/,
objesio je sliku iznad kreveta /43/, objesi pušku iznad sebe /80/, objesila sam
sliku iznad kreveta /167/, obisio sliku iznad kreveta /147/, prema građi Pro-
jekta javljaju se najčešće. Kao jedini zabilježeni su na 104 punkta a s nekim
drugim na još 22 punkta. Poslije njih u ovom značenju po brojnosti slijede
potvrde veze po-viš-e + genitiv: objesio sliku viš kreveta /54/, objesio više
170 Josip Baotić
astala /56/, obisio sliku više kreveta /94/, obisio sliku viš stola /155/, obisio
sliku poviš kreveta /147/, koje su, kao osnovne, zabilježene na 69 punktova.
Upotreba konstrukcija nad + akuzativ s ovim značenjem mnogo je rje-
đa od spomenutih dviju konstrukcija. Zabilježena je na 19 punktova u po-
tvrdama kao: nat krevet i višo /135/, obisijo sliku nat krevet /151/.
Uz ove konstrukcije, kao marginalne, zabilježene su i konstrukcije
povr/h/ + genitiv: ...povr kreveta /149/ i nad + instrumental: objesio sliku
nad krevetom /169/, prva na dva, a druga na pet punktova.
Rasprostranjenost konstrukcija iznad + genitiv i po-viš-e + genitiv na
bosankohercegovačkom području ne pokazuje bilo kakvu markiranost.
Podjednako su zastupljene na svim dijelovima tog prostora i kod pripadni-
ka sva tri naroda. Ova konstatacija ne bi se mogla u potpunosti primijeniti
i na rasprostranjenost konstrukcije nad + akuzativ. Ona, izuzev punktova
26 i 42, na kojima živi muslimanski živalj, nije zabilježena u istočnoj Bo-
sni i istočnoj Hercegovini. Inače, nešto je češća na potezu od ušća Neretve
prema ušću Bosne, i to kod muslimanskog i katoličkog življa, ali se sreće i
kod pravoslavnoga.
U dijalektološkim radovima konstrukcije ovog tipa nisu privlačile po-
zornost istraživača. Ni u tekstovima uz te radove nisam našao potvrde za
označavanje mjesta završetka radnje, nego samo one za označavanje mjesta
procesa radnje ili stanja: iznad puta porasla, i viž onog putića on gori ležo
/Sim. Obadi, 114/, više svog kreveta imo čiviluk /Petr. Zmij. 177/.
1.5. U označavanju da se nešto nalazi na manjem ili većem odstojanju
iznad pojma određena vezom prijedloga i imenice najčešće je u upotrebi
konstrukcija preko + genitiv. Realizacije poput: ćuprija preko rijeke /9/, mos
preko rijeke /68/, most preko rijeke /107/, mos preko rijeke /141, most preko
vode /160/ zabilježene su kao uobičajene na 120 punktova, dok takav status
konstrukcije ostvarene vezom na + lokativ, odnosno primjeri poput: mos na
rijeci /30/, platica na potoku /82/, ćuprija na reki /176/ imaju na 67 punktova.
Ovakav odnos u zastupljenosti konstrukcija preko + genitiv i na + lo-
kativ ne osnažuju potvrde za ove konstrukcije kad je imenički dio padežne
sintagme hidronim. Od 22 zabilježena primjera 13 je tipa: most na Bosni
/57/, most na Fojnici /60/, ćuprija na Ujči /71/, kod ćuprije na Stavnji /117/,
most na Dobrenici /218/, dakle veza na + lokativ, a devet tipa: most preko
Drine /40/, ćuprija je preko Tinje /115/, most preko Neretve /134/, most preko
Une /225/, dakle ostvaren vezom preko + genitiv.
Rasprostranjenost obiju konstrukcija je po cijelom bosanskohercego-
vačkom teritoriju.
1.6. Za označavanje mjesta kao kraja kretanja, odnosno kao cilja, kad
je u pitanju lice kao cilj, potvrđena je upotreba triju konstrukcija: a/ dativa
bez prijedloga, b/ dativa s prijedlogom k i c/ gentiva s prijedlogom kod.
a/ Dativ bez prijedloga, prema građi Projekta, osnovna je kategorija ko-
jom se označava cilj kretanja kad je u pitanju lice kao cilj. Primjeri poput:
išo je dokturu /23/, išo sam ćeri /140/, ide ocu, majci /150/, ošo doktoru /197/
kao jedini zabilježeni su na 153 punkta, a u usporednoj upotrebi s drugim
konstrukcijama na još 31 punktu.
b/ Upotreba konstrukcije s vezom kod + gentitiv kao jedina zabilježena
je na 32 punkta, a usporedno s drugim konstrukcijama na još 27 punktova,
što govori da ni konstrukcije kao: išo je ko/d/ doktora /43/, išao je kod ljeka-
ra /122/ nisu marginalne.
c/ Sasvim je neznatna upotreba konstrukcija k + dativ. Kao jedine zabi-
lježene su na 6 punktova u primjerima tipa: išo je k doktoru /134/, a uspo-
redna s drugim konstrukcijama na još 7 punktova. Sve potvrde su, izuzev
jedne, iz zapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Izvan tog područja je punkt
113 u sjeveroistočnoj Bosni, gdje se ona javlja usporedno s konstrukcijom s
dativom bez prijedloga. Isto tako sve potvrde su zabilježene kod hrvatskog
i muslimanskog življa, izuzev jedne, koja je sa punkta 201 u Bosanskoj kra-
jini, dakle punktu što ga nastavaju žitelji srpske nacionalnosti.
U sliku koju daje građa Projekta u osnovi se uklapaju i podaci iz dija-
lektološke literature. I oni govore da je najčešća, dominantna konstrukci-
ja u označavanju cilja kretanja kada je taj cilj lice dativ bez prijedloga, te
konstrukcija s vezom kod + genitiv, pa tek one s vezom k + dativ. Budući
da je ova posljednja markirana, evo tih podataka samo za nju. U zapadno-
bosanskim govorima Dešić je nalazi samo u slučajevima kad je u obliku
dativa lična zamjenica: nije iša k njoj; dođe k njemu /Deš. Zap. 286/, dok
je, sudeći prema građi, tekstovima, u ikavskašćavskim govorima zapadne
Bosne nema ni tada: Fatka je meni dolazila; on meni često dojde /Pec. Ikav.
193, 209/. Ista je situacija i na Zmijanju: dolazi čoek nama /Petr. Zmij. 138/.
Na području Dervente nešto je češća i kad je lice u dativu: on je došo ovdi
k Antunu Staniću; počeše se penjat k nama /Baot. Derv. 161/, a tako je i u
bosanskoj Posavini: idem k Marki čike Ive; došao si k meni lopove /Baot.
Pos. 132/, za razliku od situacije u rubnim dijelovima zapadne Hercegovi-
ne, gdje je često u upotrebi: ja k Ivu mome; došo k jednoj ženskoj; pozovu je
k sebi /Hal. Herc. 215/.
172 Josip Baotić
1.7. Konstrukcija u + genitiv u označavanju mjesta kao kraja kretanja,

cilja, dolaženjem u sredinu lica označenoga genitivom, tj. realizacije tipa:
išao sam u /svog/ prijatelja, dakle s fakultativnom odredbom uz imenicu,
potvrđena je na 71 punktu.
Prema građi Projekta ona je uobičajena na prostoru jugozapadne Bosne
i skoro cijele Hercegovine; česta je na prostoru između Neretve i Bosne, a
ima je i u ijekavskošćakavskom govoru istočne Bosne. Izvan ovog područja
njezina je prisutnost zanemariva: išo sam u svog prijatelja /4/, ide u one
njezine rodice /9/, išo sam u svog brata /22/, idem u svog sina /30/, išo sam u
svog prijatelja /219/, išo sam u Bojnovića /157/.
Ovakvu sliku u osnovi potvrđuju i podaci iz dijalektološke literature,
istina s jednim interesantnim izuzetkom. D. Petrović, naime, ustvrđuje da
su konstrukcije s vezom u + genitiv u ovom značenju mnogo češće nego

kod + genitiv, a svoju tvrdnju ilustrira sljedećim primjerima: dođe u našog
jednog komšije; odu u Jove Krivokuće /Petr. Zmij. 133/.
1.8. Za određivanje pravca i cilja kretanja kao mjesta završetka radnje
kad su u pitanju geografski objekti kao cilj uobičajena je konstrukcija u +
akuzativ. Primjeri poput: iđem u Sarajevo /68/ zabilježeni su na 171 punk
tu kao jedini, a na 26 punktova usporedno s primjerima u kojima je ovo
značenje ostvareno vezom za + akuzativ: putujem za Sarajevo.../ idem u
Foču /28/. Potvrde samo s vezom za + akuzativ zabilježene su samo na 24
punkta.
U dijalektološkim radovima ove konstrukcije najčešće nisu u krugu
razmatranih sintaksičkih pojava. Izričito se na njih osvrću samo J. Baotić
i M. Simić. Prvi u govorima bosanske Posavine konstrukcije s vezom za +
akuzativ: putovali smo zajedno za Zagreb; idem sutra za Sarajevo; kaćeš za
Osik /Baot. Pos. 130/, označava kao markirane u odnosu na konstrukcije
u + akuzativ – cilj kretanja mora biti mjesto dosta udaljeno od polazne
točke, ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, do realizacije neće doći i javit će
se nemarkirana konstrukcija s vezom u + akuzativ; drugi je veže samo za
starije osobe /Sim. Obadi 93/.
Građa Projekta, premda potpuna, nije tako prikupljana da bi mogla
poslužiti za izvođenje zaključka o markiranosti konstrukcija za + akuzativ
kriterijem udaljenosti. No, ona uočenu markiranost ne poriče. Uvidom u
lociranost punktova s kojih potječu potvrde s vezom za + akuzativ, nai-
me, pada u oči da su oni relativno dosta udaljeni od toponima koji je cilj
kretanja. Kada to nije bilo Sarajevo, a takvih potvrda ima tridesetak, samo
7 je s vezom za + akuzativ: kreno za Srebrenicu /48/, iđem za Bajnu Luku
/143/, krenemo za Ključ /161/, ... za Maglaj /184/, idem za Banjaluku /203/,
ide za Krupu /212/, idem za Biograd /165/. Posljednji od primjera ide u red
onih najbrojnijih potvrda: ide za Sarajevo, dakle koji ispunjavaju kriterij
veće udaljenosti i s današnjeg gledišta, dok bi taj kriterij ispunjavale ostale
potvrde ako se pođe od činjenice da pripadaju starijim ljudima, za koje su
ta mjesta, kad se išlo pješice, bila i te kako udaljena, a ta se udaljenost u
sjećanju ni do danas nije izbrisala.
174 Josip Baotić
1.9. U označavanju mjesta po kome se nešto kreće kad mjesto implicira

veću površinu, primat imaju konstrukcije s vezom po + lokativ: Ja kopam,
a nevjesta se šeta po gradu /9/, on šeta po polju /33/, oda on tako po selu /61/,
ide po šumi /80/, idu po polju /180/. One su u građi Projekta kao uobičajene
zabilježene na 157 punktova, dok su konstrukcije sa slobodnim instrumen-
talom: on se šeta gradom /15/, razmilila se vojska šumom /57/, djeca trče
livadom /220/ u poziciji jedine zabilježene na samo na 20 punktova. Uspo-
redna je upotreba obiju konstrukcija navedena za 47 punktova.
Iako je građa prikupljena s cijeloga bosanskohercegovačkog područja,
dakle kompletna, ona nije bogata. Skoro sve potvrde dane su uz imenicu
grad i polje, a to znači da ne dozvoljava mogućnost sagledavanja u kojoj
je mjeri konstrukcija slobodnog instrumentala, tipa trči poljem markirana
veličinom prostora, što se navodi kao jedan od dva uvjeta za njezino os-
tvarenje u našemu književnom jeziku. To je tim zanimljivije što je J. Baotić
u bosanskoj Posavini zabilježio i primjere tipa: cili dan se valja krevetom
i poljem se iscvalo cviće /Baot. Pos. 132/, koji govore da je dovoljan i jedan
uvjet – ili dinamična radnja ili neomeđen prostor.
U dijalektološkim radovima najčešće nema potvrda za ove konstruk-
cije. Razlog za to je što se one ne udaljavaju od standardnojezične norme.
Ako se nešto potvrda i nađe, onda su one za instrumental u slobodnoj upo-
trebi: razigra ga poljom; pošo šumom /Petr. Zmij. 145/, idemo poljem; ne zna
putom ići /Deš. Zap. 290/, i s konstatacijom da su obične.
1.10. U radovima o bosanskohercegovačkim govorima navode se i neke
druge konstrukcije za označavanje prostornih odnosa. Informativna vri-
jednost svake od njih nije ista tako da će u ovom radu biti pomenute samo
one koje se javljaju kao sinonimne i koje mogu poslužiti za sagledavanje
slike u cjelini ili odnosa prema standardnom jeziku:
a/ do + genitiv. Konstrukcije s ovom vezom kao sinonimne konstrukcije s
onima spomenutim u 1.6. javljaju se na Zmijanju: oš ići do Gruje /Petr. Zmij.
135/, uz običnije u + gentiv, te na području Dervente: moro bi otić do doktora
/Baot. Derv. 158/ i bosanske Posavine: odo ja malo do Mate /Baot. Pos. 108/;
b/ na + gentiv. Konstrukciju s ovom vezom umjesto s vezom na + loka-
tiv: na mjesta ima pa rodilo zabilježena je u okolici Kladnja /Hal. Tuh. 336/;
c/ po-kraj + gentiv. Konstrukcije s ovom vezom ističe Petrović kao re-
dovite u mjesnom značenju na Zmijanju: pripo konja pokraj armana /136/,
a navodi ih i Baotić u Posavini: lezi tod pokraj peći /Baot. Pos. 111/ kao
frakventnije od konstrukcija s vezom pored + genitiv. Ove bi se konstatacije
mogle proširiti na cijelo bosanskohercegovačko područje. U građi Projekta
su i podaci o frekvenciji prijedloga pokraj i pored. Na 131 punktu zabilježe-
na je upotreba prijedloga pokraj, a na 18 punktova kraj, dok je na 93 pun-
kta zabilježena upotreba oba prijedloga. Uza sve prigovore koji bi se mogli
staviti na prikupljenu građu, jedno je nedvojbeno – nadmoć konstrukcija s
vezom pokraj + genitiv nad onima s vezom pored + genitiv.
d/ prema + genitiv. Ova veza u konstrukcijama kojima se određuje pra-
vac kretanja: ti ideš lievo prema Han-Pieska; aj ti, prika, prema mene; ide
jedan oficir prema kočiaša zabilježena je, istina, samo kod ponekih stari-
jih osoba, u sjeveroistočnoj Bosni uz standardnu: idi tam prema Srednjem
briegu /Sim. Obadi 92/;
e/ u po + gentiv. Konstrukcije s ovom vezom dosljedno se javljaju umje-
sto konstrukcija s vezom usred + genitiv na području Zmijanja: došla vika
u po Krupe; nekav pavrlj – pa u po oka /Petr. Zmij. 137/;
176 Josip Baotić
f/ blizu + gentiv. Konstrukcije s vezom blizu + genitiv kao jedine zabi-

lježene su za derventski kraj: nisam blizu grada /Baot. Derv. 160/, sjeveroi-
stičnu i istočnu Bosnu: blizu kuće /Sim. Obadi 92/, kuća je blizu puta /Đuk.
Cap. 216/. Prema prikupljenoj građi Projeka uz adverb blizu samo je jedna
potvrda s dativom: blizu /tebi/, ali se i ona može dovesti pod sumnju jer je
s punkta 106, tj. iz sjeveroistočne Bosne, područja za koje postoje i pouz-
daniji podaci;
g/ dalje + genitiv. Ova veza kao česta umjesto dalje + od + genitiv: stanu
volovi dalje njega zabilježena je na Zmijanju /Petr. Zmij. 132/, a tumači se
kao opozitan odnos prema konstrukciji bliže + genitiv;
h/ dativ bez prijedloga. U označavanju cilja kretanja, kad je cilj ime lo-
kaliteta, dativ u slobodnoj upotrebi na mjestu dativa s prijedlogom, kako je
u standardnom jeziku, zabilježen je na Zmijanju: išo je namostiru; koljivo
se donese crkvi /Petr. Zmij. 137, 138/ kao česta pojava, te kao nešto rjeđa i u
derventskom kraju: primiče se šumi, prikrada se torovima /Baot. Derv. 160/;
i/ na + akuzativ i u + akuzativ. U označavanju mjesta radnje konstruk-
cije s vezama prijedloga na i u s akuzativom, tj. u pozicijama koje pripadaju
vezama ovih prijedloga s lokativom, zabilježene su na Zmijanju: ležim na
krevet; ja sam šest mjeseci bijo u bolnicu /Petr. Zmij. 142/, jugozapadnoj Bo-
sni: pođe s njima u društvo /Čust. Liv. 98/, jugozapadnoj Hercegovini: ubrat
gori u kamenjar trave /Hal. Herc. 215/, dolini Sutjeske: u Travnik ima djecu
/Broz. Sut. 192/. Pojava nigdje ne dovodi u pitanje razlikovanje padeža cilja
od padeža mjesta. Objašnjava se ili kao import, ili kao elipsa tamo gdje je
egzotična. Petrović situaciju na Zmijanju vidi i u utjecaju “brojnih način-
skih konstrukcija, dosljedno realizovanih u vidu veze na + akuzativ: sijeno
kosi na polovinu /Petr. Zmij. 142/.
2. Vremenske relacije
Od konstrukcija za izražavanje vremenskih odnosa predmet pozornosti
su: a/ genitiv bez prijedloga kad su u pitanju imenice dan, noć, jutro, večer,
b/ genitiv s prijedlozima vremenskog značenja poslije, nakon i iza; c/ genitiv
s prijedlogom za; d/ akuzativ bez prijedloga kad su u pitanju imenice dan,
noć, jutro, večer; e/ akuzativ s prijedlogom u; f/ instrumental u slobodnoj
upotrebi.
2.1. Genitiv bez prijedloga, ali s odredbom, uz imenice tipa dan, noć.,
javlja se usporedno s akuzativom bez prijedloga i imenicama istog tipa: a/
onog jutra /4/, onoga dana sam ga vidio /44/, prošle evte ne bi kiše /71/, onog
jutra sam ga vidijo /100/, viđo sam ga prvog dana /174/, one godine /197/; b/
onaj dan sam ga vidio /17/, taj dan i tu noć nijesmo spavali /57/, to jutro usta-
nem rano /89/, vidijo sam ga onu večer /104/, oni dan sam ga pitala /135/, taj
dan sam bila u Celulozi /161/, vidla sam ga onu veče /215/.
Prema građi Projekta obje su konstrukcije podjednako zastupljene na bo-
sanskohercegovačkom prostoru, s tim da su konstrukcije s genitivom nešto
brojnije u južnoj polovici područja, a konstrukcije s akuzativom u sjevernoj.
Frekventnost konstrukcija: vodi je prvu noć jetrva ili zava; nama prvu
veče oni dođu ističe i Petrović za Zmijanje /140/, premda navodi da se s
njima usporedno javljaju i konstrukcije s genitivom: svakog dana se glejali
/Zmij. 131/. Baotić za derventski kraj temporalni genitiv markira imenica-
ma ženskog roda, a akuzativ imenicama muškog roda: neke godine sam ga
vidijo, ali: svaki dan ide tuda /Baot. Derv. 157/.
2.2. Za označavanje radnje koja dolazi poslije vremena označena ime-
nicom u genitivu najčešće se upotrebljavaju konstrukcije s prilogom poslije:
to se desilo poslije rata /27/, to je bilo poslije rata /61/, poslije rata su odlazili
/161/, to se desilo poslim rata /154/. Nešto su rjeđe u upotrebi konstrukcije s
vezom iza + genitiv: to se desilo iza rata /30/, to je bilo iza raspusta /40/, bilo
je to iza rata /222/, dok su vrlo rijetke konstrukcije s vezom nakon + genitiv:
nakon poplava /104/, cesta je pravljena nakon rata /167/.
U građi Projekta, istina kao marginalne (jer su zabilježene samo na
dva-tri punkta), javljaju se i konstrukcije tipa: to se desilo kašnje rata /163/,
odnosno tipa: po ratu /201/. Dijelektološka literatura daje nešto više infor-
macija o upotrebi konstrukcija s vezom po + lokativ. Petrović je konstati-
ra kao sasvim običnu u govoru Zmijanja: umre po ratu odma /Zmij. 148/.
Potvrde bez komentara, ali samo uz imena blagdana za zapadnobosanske
ijekavske govore navodi Dešić: po Jovanjdanu /Zap. 292/, dok Simić ovu
vezu u govorima Semberije izričito makrira imenom blagdana u lokativu:
po Mitrovdanu /Obadi 96/. Kao poznatu i uobičajenu u govorima dervent-
skoga kraja daje je Baotić /Derv. 166/, a Dž. Jahić za govore istočne Bosne
daje potvrde bez komentara: prođe jedan sat po akšamu /Jah. Bos./
Malen broj potvrda u građi Projekta nesumnjivo je posljedica činjenice
da se ova konstrukcija nije tražila posebnim pitanjem, a ni u okviru pitanja
kojim je osvjetljavano ovo značenje nije izričito navedena.
2.3. Označavanje vremena radnje u rasponu koji je određen samostal-
nom riječi ili padežnom sintagmom može se realizirati konstrukcijama s
vezom za + genitiv i u + akuzativ, te prilogom umjesto padežne sintagme.
Konstrukcija s vezom za + genitiv: pokosijo detelinu za ljeta /82/, prema
građi Projekta, vrlo je rijetko u upotrebi. Nešto češće se upotrebljavaju kon-
strukcije s vezom u + akuzativ: to nije bilo u zimu /44/, to nije bilo u zimu
178 Josip Baotić
nego u ljeto /77/, bilo je to u zimu /126/, ali je i njezina frekvencija marginal-
na u odnosu na konstrukcije s prilogom zimi, ljeti: nije to bilo zimi /14/, to
nije bilo zimi već ljeti /38/, to je bilo zimi /123/, nije bilo zimi /135/, zimi se ne
radi /167/, to nije bilo zimi ven liti /216/.
Uz ove konstrukcije u građi Projekta su i konstrukcije s vezom u + lo-
kativ: to nije bilo u zimi /79/, to nije bilo u zimi neg u ljetu /210/ i prilogom
zimus: nije zimus no ljetos /3/.
Dijalektološka literatura o govorima u Bosni i Hercegovini ne daje po-
datke koji bi mogli poslužiti za upotpunjavanje ove slike.
2.4. U označavanju vremena u kome se dešava ono što se kazuje glago-
lom, za što se upotrebljavaju konstrukcije s vezom u + akuzativ i slobodnim
instrumentalom, mnogo češće su ove druge: nedeljom u nas ne rade /4/,
nedeljom se ne radi /46/, petkom idem u džamiju /80/, nediljom idemo u
crkvu /180/, ne radimo nediljom /218/, premda se ni za druge ne može reći
da su marginalne jer su i one potvrđene na većem broju punktova, nešto
manje kao jedine, a više kao usporedne konstrukcijama sa slobodnim in-
strumentalom: u neđelju se kod nas ne radi /35/, u nedlju je u nas teferić /67/,
u nediju se piva /142/.
Podaci iz radova o bosanskohercegovačkim govorima ne pružaju mno-
go za upotpunjavanje ove slike. Za govore Zmijanja kao običan navodi se
i iterativni vremenski instrumental: svade se subotom, ali nema podataka
o konstrukcijama s vezom u + akuzativ /Petr. Zmij. 145/. Tako je i kad je u
pitanju govor okolice Dervente: dođi subotom prid mrak /Baot. Derv. 163/,
dok za ostale govore nema ni toliko.
2.5. U dijalektološkim se radovima navodi velik broj konstrukcija za
označavanje vremenskih relacija. Ovom prilikom izdvajamo samo one
koje su manje uobičajene ili nepoznate u književnom jeziku:
a/ genitiv bez prijedloga. Konstrukcije gentiva bez prijedloga na mjestu
konstrukcija s vezom za + genitiv potvrđene su na širokom području, od
zapadne do istočne Bosne: to e sve staroga vakta bilo /Deš. Zap. 278/, rani-
jeg vremena on je bijo kod namastira Gomjenica /Petr. Zmij. 131/, on je bio
nekada, prvog svjetskog rata /Jah. Bos./.
Neuobičajenije od ovih su konstrukcije temporalnoga genitiva na mje-
stu konstrukcija s prijedlozima bilo genitiva ili nekog drugog padeža, ili
genitiva s odredbom: poženjem ječam i posijem provu i Petrovdana pokrije
zemlju; ranijeg vremena on je bijo kod namastira Gomjenice /Petr. Zmij. 131/;
b/ dativ bez prijedloga. Ovu konstrukciju bilježi Petrović na Zmijanju
uz uobičajene s vezom o + lokativ: tamo Uskrsu ću t reći, ... i još voli proljeću
krepati /Zmij. 140/;
c/ akuzativ s prijedlozima. Uz prilično čestu i razmjerno rasprostra-

njenu konstrukciju uz + akuzativ kad je u genitivu imenica rat: izgorale
su uz rat /Deš. Zap. 287/, dolazilo mi tvrđe neg uz rat /Jah. Bos./, brojne su
potvrde i s nekom drugom imenicom: moj otac je umro uš časni post /Petr.
Zmij. 144/, klasovi se siju uz proljeće /Baot. Pos. 129/.
Neobične su konstrukcije s vezom do + akuzativ na mjestu genitiva:
nemoj da budeš otšo do to vrijeme; žene su postile do Badnji dan, što ih je
Petrović zabilježio na Zmijanju /Zmij. 145/, kao i u + akuzativ na mjestu za
+ genitiv: zvala se u moje djetinjstvo, što ju je Halilović našao u jugozapad-
noj Hercegovini /Hal. Herc. 215/.
3. Posesivnost
Iskazivanje posesivnosti promatra se u okviru konstrukcija s: a/ genitivom
u slobodnoj upotrebi, s determinatorom i prijedlogom od, b/ dativom u
slobodnoj upotrebi i s determinatorom i c/ posvojnim pridjevom, i to u su-
odnosu jednih prema drugima.
3.1. Među konstrukcijama za izražavanje posesivnosti tipa: a/ to je nož
oca, b/ to je nož od oca i c/ to je očev nož po zastupljenosti se izdvaja po-
sljednja navedena. Za nju se može reći da je jedina uobičajena na cijelom
području: to je bratov auto /9/, to je Rasimov štap /40/, to mi je ženina torba
/71/, to je očev čibuk /135/, to je očev nož /163/. Druge dvije su neznatno za-
stupljene. U cjelokupnoj građi Projekta samo je na dva punkta zabilježena
konstrukcija s genitivom u slobodnoj upotrebi kao jedina: to je nož oca
/136/ i nož oca /182/, te na još šest punktova uz konstrukcije s posvojnim
pridjevom, dok je konstrukcija s vezom od + genitiv potvrđena na deset
punktova, i to uvijek uz konstrukcije s posvojnim pridvjevom: to je nož od
oca /166/, to je od oca nož /202/.
U dijalektološkoj literaturi potvrđena je nešto češća zastupljenost kon-
strukcija tipa to je nož oca, ali samo kad je genitivom obuhvaćeno prezime
na – ić: ima Milanovića kuća; ovo je Kočića gaj /Petr. Zmij. 132/, onoga
doćeraju Babića kući /Deš. Zap. 278/, kazo sam mu da ide u Baotića dućan
/Baot. Pos. 106/, udario u Andrića stoku /Jah. Bos./.
3.2. U izražavanju posesivnosti kad je padežom obuhaćeno ime i pre-
zime, uobičajene su konstrukcije s genitivom bez prijedloga: sin Mustafe
Muminagića /14/, sin Riste Pustinika /57/, kuća Petra Pantića /88/, sin Jova-
na Šavije /157/, to je ćer Mate Bekića /192/, žena Žarka Stojčića /197/. Osim
njih se, ali vrlo rijetko, javljaju konstrukcije s vezom od + genitiv: sin od
Jovana Pavića /58/, koje su, kao jedine, u građi Projekta dane sa svega se-
180 Josip Baotić
dam punktova, te zajedno s konstrukcijama s genitivom bez prijedloga na

još pet punktova. Konstrukcije tipa: sin Jovanu Paviću, dakle s dativom bez
prijedloga nisu se našle u građi Projekta.
Dijalekatska literatura upotpunjava ovu sliku na taj način što su kon-
strukcije s vezom od + genitiv nešto češće. Tako Petrović za Zmijanje kaže
da su “obične” posesivne konstrukcije tipa: brat od moje žene /Zmij. 135/,
a Baotić ih nalazi i na derventskom području: od Ante sin /Derv. 158/. U
bosanskoj je Posavini zabilježena i konstrukcija dativa bez prijedloga: Ivi
Franjinom izgorjela kuća /Baot. Pos. 122/.
3.3. Kad su u pitanju konstrukcije genitiva s odredbom: sin moga brata i
dativa bez prijedloga: sin brata mi, onda su prve mnogo češće u upotrebi od
drugih. Građa Projekta pokazuje da su konstrukcije s dativom: od majke
mi brat /45/, sin brata mi /179/ kao jedine potvrđene na svega petnaestak
punktova, a usporedno s konstrukcijama s genitivom na još dvadesetak. U
svim ostalima konstrukcija je tipa: sin moga brata /94/, osto mi pastorak,
sin moje žene /88/.
U dijalektološkoj literaturi posesivni se dativ navodi u konstrukcijama
tipa: otac im umro; sin joj Geco /Deš. Zap. 284/, ostalo sin i dvije sestrice mu
/Petr. Zmij. 139/, Savka mu šćer /Jah. Bos/.
4. Funkcija objekta
Iskazivanje objekta daje se uz glagole lagati, pomagati i služiti, tj. uz glagole
koji uz objekt u akuzativu mogu imati i objekt u dativu, te uz glagole pitati,
čuvati i kúpiti, koji uz dopunu u akuzativu mogu imati i dopunu u genitivu.
4.1. Odnos akuzativ/ dativ

a/ Uz glagol lagati dopune u dativu mnogo su uobičajenije od dopuna u
akuzativu: nemoj mi lagat /28/, on meni samo laže /41/, lažeš sestri, a da neš
meni /82/, laže ocu /100/, slago mu je /141/, slagali su nam /161/, nemoj meni
lagat /192/, ali i: lagat Petra /9/, lagati Fadila /74/, slagao sam Zaima /142/,
lagati Fadila /193/. Odnos u upotrebi jednih i drugih prema građi Projekta
je iznad 6:1. Mimo očekivanja, rasprostranjenost dopuna u akuzativu je po
gotovo cijelom bosanskohercegovačkom području, izuzev zapadne Bosne,
i poznate su pripadnicima svih triju nacionalnosti.
b/ Gotovo isti odnos je i kad su u pitanju dopune uz glagol pomaga-
ti. Konstrukcije s dativom: pomagati Marku /1/, pomagao sam bratu /11/,
pomagat selu /197/, pomoćemo Hasanu /224/ kao jedine u građi Projekta
potvrđene su na 123 punkta, dok su s takvim statusom dopune u akuzativu
zabilježene na svega 17 punktova: pomažem svoga sina /40/, pomagao sam

mater i braću /67/. Na 33 punkta dane su potvrde za obje konstrukcije.
Spomenuti se odnos mora uzeti s rezervom jer se ne mora raditi o sino-
nimnim konstrukcijama, nego o konstrukcijama s različitim značenjem.
Za punkt 24 to je izričito iskazano na taj način što se uz dopunu u dativu
navodi naznaka “posao”, što će reći “pomagati nekome u poslu”, a uz do-
punu u akuzativu navodi se “potreba”, iz čega proizlazi da se konstrukcija
upotrebljava kad se radi o pomoći materijalne prirode. Na takav zaključak
upućuju i sljedeće potvrde: pomagati Marka u žitu/ pomagati Marku da
kupi sijeno /149/, pomagati Marka/ otišli su pomoći Marku /150/.
c/ Kad je u pitanju glagol služiti, odnos konstrukcija s dopunama u
akuzativu prema konstrukcijama s dopunama u dativu izmijenjen je. Tako
182 Josip Baotić
se konstrukcije tipa: služi cara /45/, služijo sam Franju /67/, služio Aleksan-
dra /139/, prema građi Projekta, javljaju skoro šest puta češće od konstruk-
cija tipa: služiti caru /105/, služili smo agi /140/.
U dijalektološkim radovima često izostaju informacije o dopunama uz
ove glagole. Samo Simić daje stanje za sva tri glagola za područje sjeveroi-
stočne Bosne /Obad i 93/, Baotić za lagati i pomagati u derventskom kraju
/Derv. 160/ i lagati u bosanskoj Posavini /Pos. 122/, te Jahić za služiti i po-
magati u istočnoj Bosni /Bos./. Njihova se zapažanja uklapaju u sliku koja
se može steći na temelju građe Projekta kad su u pitanju dopune glagolima
lagati i pomagati. Za glagol služiti Jahić kaže: “umjesto daljeg objekta u da-
tivu, ponekad se upotrijebi i bliži objekat u akuzativu: služio Franja; služio
Karla; služio cara”, a to ne podupire opću konstataciju – da su dopune s
dativom rjeđe od dopuna s akuzativom, koja prema građi Projekta važi i za
ovo područje, istina s izmijenjenim omjerom. I građa Projekta, naime, po-
kazuje da su na punktovima nastanjenim muslimanskim stanovništvom
u istočnoj Bosni podjednako uobičajene dopune u oba padeža, ali ne i kod
srpskog življa.
4.2. Odnos genitiv/ akuzativ

Kad je objekt imenica koja označava nedjeljivu cjelinu, odnos dopuna u ge-
nitivu i akuzativu sagledan je uz glagole pitati i čuvati, a kad je objekt imeni-
ca koje i dio može predstavljati cjelinu, odnos je promatran uz glagol kúpiti.
a/ Uz glagol pitati dopune u genitivu javljaju se češće od dopuna u aku-
zativu. Konstrukcije tipa: pitaj ćaće /11/, pito je majke /53/, pitaj nene /80/,
pito je mame /116/, pitaj Joze /140/, pito je majke /173/, pitaj tate /199/, pito je
Hase /222/ zabilježene su na preko sto trideset punktova, dok su konstruk-
cije tipa: pito je majku /3/, pitaj Ristu /57/, pito sam ženu da idem /76/, pitaj
tatu /205/ zabilježene na nešto manje od osamdeset punktova.
b/ Kad je pak u pitanju glagol čuvati, odnos frekventnosti je u korist
dopuna s akuzativom. Konstrukcije tipa: čuvaj kuću /7/, čuvaj kuću i dicu
/159/, čuvo ovce /212/ potvrđene su u građi Projekta na oko stotinjak pun-
ktova, a konstrukcije tipa: čuvaj sestre /60/, čuvaj glave /89/ čuvaj ovaca
/203/ na pedesetak punktova.
c/ Dopune uz glagol kupiti kad je u pitanju imenica tipa brašno/šećer,
med i sl. u spoju s nekongreuentnim atributom, mnogo su češće u geniti-
vu nego u akuzativu. Konstrukcije tipa: majka je kupila brašna za kolače
/36/ u građi Projekta su sa sto dvadeset i pet potvrda, a konstrukcije tipa:
kupio sam brašno za kolače /128/ s pedeset pet potvrda. Građa je pokazala
da dopuna nije uvjetovana glagolom: uzme brašna i graha /48/, donese u
tevsiji mliva /83/, imam brašna za kru /180/, nego je rezultat sposobnosti ili
osjećanja potrebe razgraničenja dijela od cjeline.
U gotovo svim dijalektološkim radovima, ako se dotiču sintakse pa-
deža, pored tzv. slavenskoga genitiva, daju se brojne potvrde za genitiv u
funkciji objekta i uz druge glagole. Dešić u zapadnobosanskim ijekavskim
govorima izdvaja glagole pitati, čekati i slušati kao glagole uz koje je takva
dopuna česta: tako ja Jeke vaše pitam; mora da čeka Mile; on sluša žene
/Zap. 280/. U govoru Zmijanja genitiv u funkciji objekta Petrović izdva-
ja kao “jednu od dominantnih karakteristika”, dosljednu uz glagol pitati:
pitaju cure; Pita pop nji dvoga, a vrlo često i uz druge glagole /Petr. Zmij.
131/. Baotić za okolicu Dervente daje potvrde uz glagole pitati, čuvati, pla-
titi, praviti, pogledati, svariti, ali samo uz glagol pitati konstatuje kao češću
184 Josip Baotić
nego u akuzativu /Baot. Derv. 157/. Slično stanje konstatira i Simić /Oba-
di 91/, dok Jahić u istočnoj Bosni genitiv objekta bez primjesa partitivnog
značenja daje uz glagole pitati, čuvati i dati, ali za dva posljednja u ustalje-
nim izrazima: more dat ruke; čuvaj na ramenu glave /Jah. Bos. /. U govoru
Tuholja kod Kladnja dopune u genitivu su jedino poznate uz glagole čuvati,
gledati, vikati, zvati, pitati /Hal. Tuh. 344/.
5. Funkcija namjene
Građa Projekta omogućava da se sagleda upotreba dativa bez prijedloga
i akuzativa s prijedlogom za u označavanju namjene, i to na dvije razine
– kad je padežnim oblikom obuhvaćeno lice i kad je padežnim oblikom
obuhvaćen apstraktan pojam.
5.1. Kad je padežnim oblikom označeno lice, konstrukcije s dativom
bez prijedloga, kao npr.: ovo je peškeš majki /23/, donosi darove kućnoj če-
ljadi /60/, uzela milost materi /71/, ovo je milošća majci /166/, ovo je poklon
djetetu /214/, javljaju se gotovo dva puta češće od konstrukcija s vezom za
+ akuzativ: ovi je poklon za majku /1/, ovo je poklon za mamu /94/, ovo je
dar za svekra /159/.
5.2. U slučajevima kad je padežnim oblikom označena imenica tipa
ručak, konstrukcije s vezom za + akuzativ, kao: šta ima za ručak /18/, nešto
su češće od konstrukcija s dativom u slobodnoj upotrebi: šta e ručku /169/.
Uz konstrukcije ova dva tipa u građi Projekta je i nekoliko potvrda s ve-
zom za + genitiv u ovom značenju: ... za ručka /29/, šta ima za ručka /110/,
za večere zelja /216/.
Nije potvrđena konstrukcija tipa: šta ima k ručku.
U sliku koja se može steći na temelju građe Projekta uklapaju se i poda-
ci iz dijalektoloških radova. Petrović za Zmijanje navodi da su respektivne
forme mnogo rjeđe kad nisu u pitanju “ni lice niti živ stvor uopšte”: šta ima
večeri, odnosno da se u takvim slučajevima obično ostvaruje konstrukcija
s vezom za + akuzativ /Zmij. 139/; Baotić za okolicu Dervente konstrukciju
tipa: ne znam šta ću ručku označava kao sasvim uobičajenu /Derv. 160/,
ali ne govori ništa o njezinu odnosu prema konstrukcijama s vezom za
+ akuzativ. Najpotpunije podatke za funkciju namjene daje Simić za dio
sjeveroistočne Bosne: to sam kupio ženi..., b/ vezom za + genitiv: tamo smo
išli da tražimo onu legu za kola... i c/ vezom za + akuzativ: šta e zgotovljeno
za ručak /93/. Za konstrukcije ranu vojski i šta ima ručku Jahić konstatira
da se javlja umjesto “akuzativne sintagme sa prijedlogom za u značenju
namjene...” u govorima istočne Bosne.
Rasprostranjenost pojedinih konstrukcija nije regionalno markirana,

ali se, prema građi Projekta, da uočiti da su konstrukcije s dativom u slo-
bodnoj upotrebi nešto češće zastupljene u pojasu od Zenice prema Sara-
jevu, te u jugozapadnoj Bosni i zapadnoj Hercegovini, posebno kad je u
pitanju hrvatski živalj.
6. Iskazivanje cilja
Od konstrukcija za iskazivanje cilja vršenje radnje predmet pozornosti su
samo konstrukcije s vezama prijedloga po i za s akuzativom, i to samo kad
je akuzativom obuhvaćena osoba ili predmet kao cilj radnje, odnosno kad
se radnja poduzima s ciljem da se osoba dovede, a predmet donese.
6.1. Prema građi Projekta, konstrukcije s vezom po + akuzativ, kao npr.:
otišao je po dúma /11/, poslali smo Mustafu po doktora /4/, otišao je po li-
kara /142/, iša sam po doktura /159/, išli po djevojku /212/, uobičajene su
na cijelom bosanskohercegovačkom području. Konstrukcije s vezom za +
akuzativ: Petar je išo za doktora /43/, išo je za doktora /107/, Petar je išo za
ljekara /129/ zabilježene su na svega devet punktova, pri čemu su na tri
punkta naznačene kao usporedne konstrukcijama s vezom po + akuzativ.
Osim ovih dviju mogućnosti, cilj se iskazuje i konstrukcijama genitiva
s prijedlozima rad, /raz/: ošo je rad doktora /123/, Petar je išo raz ljekara
/163/, zatim zarad: ošo je zarad doktora /125/, te porad, /poraj/: nek neko
ode porad ljekara /115/, išo je poraj doktura /117/. Uz to što ove konstrukcije,
također, nisu široko zastupljene, one se javljaju samo na sjevernom dijelu
bosanskohercegovačkoga teritorija.
6.2. Situaciju sličnu iznesenoj u točki 6.1. imamo i kad je u pitanju ime-
novanje cilja kretanja da se nešto donese. Osnovna je konstrukcija, prema
građi Projekta, veza po + akuzativ: daleko smo morale ić po vodu /9/, poslo
sam ga po cigare /40/, iđem po so /67/, iđem po grablje /159/, išo je po mliko
/170/, dok se veze za + akuzativ: išla je za mlijeko /202/ javljaju na samo
nekoliko punktova, i to najčešće usporedno s konstrukcijama genitiva s
prijedlogom po.
Uz ove su konstrukcije zabilježene i potvrde s vezom u + akuzativ: išo
u drva, išli u sijeno /71/, te konstrukcije s genitivom i prijedlozima raz, po-
raj i zarad, ovaj put nešto brojnije nego kad je u pitanju biće obuhvaćeno
padežnom sintagmom.
Podaci iz dijalektoloških radova u suglasnosti su sa slikom koja se može
izvesti na temelju građe Projekta samo kad je u pitanju odnos zastupljeno-
sti konstrukcija s vezama po + akuzativ i za + akuzativ već tim što ne daju
186 Josip Baotić
potvrde za akuzativ cilja tipa: X je išao za Y, bilo da je Y-om obuhvaćeno

biće, bilo predmet, te tako posredno potvrđuju primat konstrukcija tipa:
X je išao po Y. Kad je pak u pitanju mogućnost izražavanja cilja kretanja
da se netko ili nešto dovede ili donese, podaci iz literature pokazuju da
konstrukcije tipa X je išao po Y nisu ubičajene na cijelom bosanskoherce-
govačkom području. Na Zmijanju primat imaju konstrukcije s vezom raz
+ gentiv: pojašu konje i idu ras cure; ode Zora raz novi čizama /Petr. Zmij.
136/, slično je i na derventskom području: doće oni pored mene; ja sam išo
pored sjena /Baot. Derv. 159/. Kolebanje je u sjeveroistočnoj Bosni sudeći
prema Simićevoj konstataciji da bi se “moglo reći idem po lopatu, ipak je
običnije idem /da/ donesem lopatu” /Obadi, 94/, dok su u istočnoj Bosni
konstrukcije s vezom po + akuzativ jedino poznate: ošo po Novku; ošo po
travu /Jah. Bos./.
7. Kategorija oruđa
Kategorija oruđa u okviru instrumentala sprovodničkog tipa ostvaruje se
konstrukcijom s prijedlogom s + imenica ili samo imenicom.
7.1. Kad su u pitanju konstrukcije tipa X kopa /s/ Y-om, dakle konstruk-
cije u kojima se oruđe u procesu radnje ne odvaja od agensa, konstrukcije
bez prijedloga: kopa motikom /18/, odreži nožom /67/, privrtali zemlju lo-
patom /92/, kopa mutikom /160/, prema građi Projekta nešto su češće od
konstrukcija s prijedlogom s: kopa s motikom /42/, to se radi s motikom /88/,
piše s tupom olovkom /180/. Prve su zabilježene na 102 punkta kao jedine
u upotrebi, a druge na 90 punktova, dok je usporedna upotreba obiju kon-
strukcija potvrđena na 24 punkta.
Osim konstrukcija ovog tipa, na jednom je punktu zabilježena, kao uo-
bičajena, konstrukcija akuzativa sprovodničkog tipa pita: Pejo kopa uzam
matiku /123/.
7.2. Odnos među konstrukcijama s prijedlogom s i bez prijedloga s ne-
što je malo izmijenjen kad se imenica oruđe u procesu radnje odvaja od
agensa. U takvim je konstrukcijama nešto slabiji udio onih s prijedlogom
s nego u konstrukcijama u kojima se oruđe u procesu radnje ne odvaja od
agensa, premda je i dalje znatno: udarijo ga kamenom /22/, udari ga kame-
nom /88/, ošino ga e kamenom /160/, ali i: Jusuf ga je udarijo s kamenom
/36/, udario ga s kamenom /128/.
Građa Projekta pokazuje da se na 27 punktova među onima na kojima
su zabilježene obje konstrukcije /pod 7.1. i 7.2./ dvadeset i tri puta javlja
odnos kopa s motikom/ udario kamenom, a samo tri puta obratno: udario
s kamenom/ kopa motikom.
7.3. Kod konstrukcija sprovodničkog tipa u kojima se instrumentalom

označava pojam prijeko potrebna materijala upotrijebljena za ostvarenje
odgovarajuće akcije – namazao je hljeb /s/ puterom – osjetno su češće one
u kojima je za ovo značenje upotrijebljen instrumental bez prijedloga: na-
maži to maslom /19/, namazo ljeb masti /41/, namazo hljeb đemom /75/,
namaži mu kajmakom /98/, pomaži krua pekmezom /140/, namazo je kru
puterom /173/, od konstrukcija s vezom s + instrumental: namazo je hljeb s
puterom /24/, namazo je hljeb s kajmakom /43/, pomazo kruv s kajmakom
/141/.
Rasprostranjenost konstrukcija s prijedlogom ili bez prijedloga, prema
građi Projekta, nije markirana bilo po kom kriteriju, zemljopisnom ili so-
ciolingvističkom. Da se samo uočiti da su konstrukcije bez prijedloga nešto
zastupljenije oko Sarajeva i Zenice i odatle na istok prema Drini. Ni uvid u
dijalektološku literaturu ne pruža više informacija. U zapadnobosanskim
ijekavskim govorima Dešić samo konstatira prisutnost obaju tipova /Deš.
Zap. 288–9/, Petrović konstatira da su konstrukcije s prijedlogom na Zmi-
janju vrlo česte /Zmij. 146/, a Simić i Jahić da su rijetke u istočnobosanskim
govorima /Sim. Obadi 95, Jah. Bos./, dok Baotić u deventskom kraju kon-
statira njihovu prevlast nad konstrukcijama bez prijedloga /Derv. 163/, a
sličan bi se zaključak mogao izvesti i za govore jugozapadne Hercegovine
/Hal. Herc. 216/.
8. Osnovna značajka
Od konstrukcija kojima se ističe osnova značajka, samo dvije je moguće u
potpunosti osvijetliti: a/ apozitivni tip instrumentala osnovne značajke, tj.
kad imenica u instrumentalu označava ljudsko biće u određenu dobu sta-
rosti i u kojemu se krije temporalna rečenica – znao sam je djevojkom – i b/
konstrukcija tipa s pet motika.
8.1. Instrumental osnovne značajke apozitivnog tipa javlja se nešto
češće od konstrukcija karakterističnih za standardni jezik. Potvrde tipa:
znao sam je đevojkom /23/, curom je doodila vam /60/, znao sam je curom
/80/, nije ni curom radila /109/, znala sam ga momkom /168/, pamtim je cu-
rom /212/, prema građi Projekta i dalje su češće od potvrda tipa: znala sam
je ko djevojku /38/, znao sam je ko curu /116/, znao sam je kao divojku /167/.
Koncentracija konstrukcija instrumentala osnovne značajke nešto je
izraženija u međuriječju gornjih tokova Bosne i Vrbasa, a njihova upotreba
kod hrvatskog življa i izvan ovog područja. Njihovu upotrebu konstatirali
su Petrović na Zmijanju kao običnu /Zmij. 145/, a bez komentara Baotić za
188 Josip Baotić
okolicu Dervente /Derv. 163/ i Jahić za istočnobosanske govore /Jah. Bos./,

dok Halilović za govore jugozapadne Hercegovine ističe da nisu česte kon-
strukcije ovog tipa /Herc. 216/. Brozovićeva konstatacija “sasvim je običan
instrumental u izrazima: što smo mi djecom pričali...” za govor u dolini Foj-
nice /Foj. 192/, također je u suglasnosti sa slikom što ju daje građa Projekta.
8.2. Konstrukcije tipa plug s pet motika u dijalektološkoj su literaturi
izdvojene podrazumijevajući mogućnost alternacije prijedloga s(a) i su.
Upotreba konstrukcija s prijedlogom su: su pet motika /7/, su pet kosa
/22/, su tri prsta /98/, koje se javljaju i izvan kategorije osnovne značajke: su
dva vola /89/, su deset nokata /67/, pivo su dvi čaše /221/, brojnije su od kon-
strukcija tipa: s pet motika /15/, s pet prsta /57/, s pet igala /88/ kose s devet
kosa /164/ s deset prsta /197/.
Prema građi Projekta zastupljenost ovih konstrukcija izrazita je kod

predstavnika sve tri naroda u istočnoj polovici Bosne i cijeloj Hercegovini,
dok se u zapadnoj Bosni, gotovo jedino sreće kod muslimanskog življa.
U ovakvu se sliku uklapaju i podaci iz dijalektološke literatura. Prijed-
log su ne konstatira Dešić u zapadnobosanskim ijekavskim govorima, a ni
Petrović u govoru Zmijanja. Ne navodi ga ni Baotić kao značajku govora
u okolici Devente, premda je građom Projekta potvrđen: živi s dva sina;
išlo se z-dvoja kola /Derv. 162/, kao ni Peco za ikavskošćakavske govore
zapadne Bosne. U radovima posvećenim govorima izvan ove zone prijed-
log su najčešće se navodi kao alternacija prijedlogu s/a/ u konstrukcijama
navedenog tipa.
9. Predikativne konstrukcije
Od predikativnih konstrukcija predmet pozornosti na ovom mjestu su
samo one ostvarene formom instrumentala. Građa Projekta je kompletna
za glagole biti, postati i izabrati.
9.1. Kad je u pitanju glagol biti, predikativni je instrumenatal običan je-
dino kad označava uzrast radi identifikacije određenoga vremenskog raz-
doblja: kada sam bila djevojkom. Kako je o ovom instrumentalu govoreno
s gledišta njegove prisutnosti /8.1./, evo i podataka o njegovoj zastupljenosti
u odnosu na konstrukcije s predikatskim nominativom. Konstrukcije tipa:
ka sam bila djevojkom /23/, djevojkom išla /53/, dok je bila curom /82/, kad
sam bila divojkom /153/, znala sam je još djevojkom /197/ zabilježene su na
četrdeset punktova kao jedine, a konstrukcije tipa: kad sam bila đevojka
/18/, ja, ka sam cura bila /143/, kad je bila divojka, nosila je.../192/ s takvim
statusom na 140 punktova, dok su na preostalim punktovima zabilježene
usporedno obje mogućnosti.
Izvan predikativnog instrumentala koji u sebi nosi i značenje identi-
fikacije određenoga vremenskog razdoblja nema potvrda za ovu arhaičnu
formu. Tek je na jednom punktu u Bosni i Hercegovini potvrđena kao uo-
bičajena konstrukcija tipa: X je bio/ ili će biti/ dobrim kovačem: biće dobrim
kovačom /23/, ali i tu usporedno s predikatom u nominativu.
190 Josip Baotić
9.2. Slična je situacija i kad je u pitanju glagol postati. Samo su na dva

punkta u zapadnoj Hercegovini zabilježene potvrde za predikativni instru-
mental: Petar je postao kovačem /10, 137/, ali i tu usporedno sa potvrdama
predikata u nominativu.
9.3. Predikativni instrumental nije poznat ni uz glagol izabrati, sudeći
po činjenici da u građi postoji samo jedna potvrda: izabrali su ga presedni-
kom /169/.
9.4. Građa Projekta nije potvrdila ni postojanje konstrukcija tipa: X se
vratio zdravim, tj. s pridjevom u instrumentalu u sastavu predikata.
U dijalektološkim radovima obično se spominje predikativni instru-
mental tipa: biti curom. Uz ovaj, Petrović za govor Zmijanja navodi, kao
običan, i onaj uz glagol /na/zvati: strevom smo nazivali; zovu ga Bjelovom
/Zmij. 145/, te Baotić za govore u okolici Dervente: njega zovu begom; zvali
ga lopovom /Derv. 163/ i Simić za bosansko Podrinje: sve on njega zvao
pobrom /95/. Nešto širu upotrebu predikativnog instrumentala Baotić kon-
statira u bosanskoj Posavini: Bio je tamo učiteljem tri godine; svi ga smatra-
ju budalom; posto je mlad sudijom /Pos. 133/, te Đukanović u sjeveroističnoj
Bosni: vamo e bio proglašen mrtviem; da se upiše živim /Cap. 260/.
10. Socijativne konstrukcije

Socijativne se konstrukcije promatraju u svezi s njihovom strukturom –
prisutnošću ili odsutnošću prijedloga s u njima. Građa Projekta pruža pot-
pun uvid u situaciju neposrednoga socijativnog odnosa: stanuje s ocem.
Konstrukcije bez prijedloga s: stanuje ocem /190/, sin stanuje ocom
/214/, živi svojom ćerom u svađi /216/ zabilježene su na trideset punktova, i
to na sedam kao uobičajene, a na šest usporedno s konstrukcijama s prijed-
logom s/a/. Sve su potvrde, osim jedne, s područja sjeverozapadne Bosne, a
ta jedna je s punkta 175, znači s područja uz srednji tok rijeke Bosne. Ka-
rakteristične su za muslimanski živalj, ali se ne mogu samo za njega vezati
jer su dvije iz punktova na kojima živi srpsko stanovništvo.
Podaci iz dijalektološke literature uklapaju se u ovu sliku. Za ikavsko-
šćakavske govore zapadne Bosne A. Peco daje brojne potvrde: bila je Ahme-
tom u čaršiji; ja ti živim unukom /Peco, Ikav. 194/, a za zapadnobosanske
ijekavske govore Dešić: pričam Milošom; otišla ćaćom u Zadar /Zap. 290/.
Petrović za Zmijanje ističe da nema potvrda za upotrebu socijativa bez pri-
jedloga, a takvih nema ni u radovima o govorima na drugim područjima,
pa se potvrda iz doline Bosne može dovesti pod sumnju kao autentična
osobina govora na tom punktu.
11. Pasivne konstrukcije

Od pasivnih konstrukcija predmet pozornosti je bezlična rečenica s instru-
mentalom uz glagole koji znače zbivanja u prirodi, tj. kad je instrumental, u
svjetlosti sinhronijske analize, subjekatskog tipa: kuću je zamelo snijegom.
Postojanje ovakvih konstrukcija, prema građi Projekta, potvrđeno je
na 59 punktova na cijelom bosanskom području i s nešto većom frekvenci-
jom u Cazinskoj krajini. Na hercegovačkom prostoru gotovo je nepoznata
jer je potvrđena samo na dva punkta.
Unatoč brojnosti potvrda, ne bi se moglo tvrditi da je njihova upotreba
u odnosu na lične pasivne, a pogotovo aktivne značajnija. Samo tako se
192 Josip Baotić
može shvatiti činjenica da ove konstrukcije nisu spomenute u dijalektolo-

škoj literaturi o bosanskohercegovačkim govorima.
12. Usporedba
Usporedba se vrši konstrukcijama: a/ s poredbenim veznikom nego /no/ i
već + nominativ; b/ s poredbenom vezom od + genitiv.
a/ konstrukcije tipa: on je stariji no ja /24/, starija je veg on /57/, starija
neg ja /212/, kao uobičajene, zabilježene su na svega sedamnaest punktova,
te usporedno s konstrukcijama ostvarenim vezom od + genitiv na još 38
punktova.
b/ Konstrukcija tipa: stariji od Rade /18/, mlaji bili od nas /60/, Lazo je
brži od Pere /76/, Suljo je stariji od mene /226/ preovlađujuće su. Kao jedine
zabilježene su na 167 punktova, odnosno skoro deset puta češće od kon-
strukcija s poredbenim veznikom i nominativom.
c/ U građi Projekta je i konstrukcija: on je stariji mene, tj. s poredbenim
genitivom bez prijedloga.
Sliku što ju daje građa Projekta ne dovode u pitanje ni podaci iz dijalek-
toloških radova. Petrović u govoru Zmijanja skreće pozornost na model:
on je stariji njega, uz navođenje primjera: stanu volovi dalje njega; stane
dalje kuće, koji su, premda u njima nije riječ o poredbi, karakteristični po
gubljenju prijedloga od, i koje autor dovodi u vezu s primjerom iz literatu-
re: sin manji oca /Zmij. 132/.
13. Uzrok i cilj

Iskazivanje uzroka i cilja vršenja radnje ostvaruje se konstrukcijama s ve-
zom prijedloga zbog i radi s genitivom. Građa Projekta ukazuje na činje-
nicu da diferenciranje ova dva prijedloga u upotrebi, prvog za iskazivanje
uzroka, a drugoga za iskazivanje cilja nije karakteristična crta bosansko-
hercegovačkih govora.
a/ Isticanje cilja vezom zbog + genitiv očigledno je u primjerima: zbog
njega ću to uradit /22/, zbog zejtana sam išla u dućan /56/, zbog tebe ću mu
oprostit /64/, mi tu patimo zbog vaše budućnosti /105/, zbog novaca idu u
Njemačku /123/, otišo je zbog šekera /165/.
b/ Isticanje uzroka vezom radi + genitiv potvrđuju primjeri: on je u
zatvoru radi tuče /25/, nijesam išo rad bolesti na poso /70/, osto radi bolesti
/142/, radi tebe je dobio batine /150/, radi njega je otišla u zemlju /192/, radi
tebe sam bijo u ztvoru /195/, ja sam radi toga govora zatvoren /210/.
Izdiferencirana upotreba prijedloga zbog i radi na način karakteristi-

čan za standardnojezičnu normu potvrđena je na svega dvadeset sedam
punktova, odnosno za toliko su punktova u građi Projekta dane potvrde za
odnos: zbog bolesti sam izostao/ radi tebe ću mu oprostiti /112/, ali je dano i
na šest punktova obrnuto diferenciranje: radi bolesti sam izostao/ zbog tebe
ću mu oprostiti /58/. U tom svjetlu nije teško razumjeti da se na trideset
punktova vezom zbog + genitiv označava i uzrok i cilj: bijo sam u zatvoru
zbog tebe/ mi tu patimo zbog vaše budućnosti /105/, a na šesnaest to isto
vezom radi + genitiv: radi bolesti sam izosto/ radi tebe ću mu oprostit /94/.
U ovakvu se sliku u osnovi uklapaju i podaci iz dijalektološke literature
ukoliko prate pojavu. Tako Petrović za govor Zmijanja konstatira da se pri-
jedlog zbog upotrebljava “isključivo u uzročnom značenju: nije smijo zbog
Turaka” /Zmij. 135/, ali i da se u tom značenju upotrebljava konstrukcija
radi + genitiv: ra-toga se prelo i skuplja /136/. Označavanje cilja radnje u
ovom govoru preuzela je konstrukcija s prijedlogom raz: konji su otišli raz
kreča /136/, a ovu konstrukciju navodi i Dešić kao karakterističnu za za-
padnobosanske ijekavske govore: raz njega smo išli /Zap. 283/. U govorima
okolice Dervente cilj se iskazuje vezom genitiva s prijedlogom porad: dvi su
limunizine došle porad tebe /Baot. Drv. 159/, a slično je i u govoru starosje-
dilaca bosanske Posavine /Baot. Pos. 116/, te u govorima istočne Bosne, za
koje Jahić konstatira češću upotrebu prijedloga radi nego zbog u konstruk-
cijama s uzročnim značanjem: radi vuka se ne smije /Jah. Bos./.
Upotreba glagolskih oblika

Građa Projekta pruža mogućnost za sagledavanje upotrebe infinitiva, fu-
tura II i pluskvamperfekta, i to u odnosu prema glagolskim oblicima ili
konstrukcijama koje se mogu javiti kao njihovi ekvivalenti.
14. Infinitiv
U govorima Bosne i Hercegovine infinitiv vrlo često dolazi kao dopuna uz
glagole i izraze nepotpunog značenja kao sinonimna konstrukcija prezentu
s veznikom da u funkciji dopune. Građa Projekta dozvoljava da se sagleda-
ju odnosi ovih dviju konstrukcija na dvije razine: a/ u ličnim i b/ bezličnim
konstrukcijama, u prvom slučaju uz glagol morati, a u drugom uz njega i
glagol trebati.
14.1. Konstrukcije tipa: moraš to uradit /24/, moraš po dvaput na dan
otić u Kreševo /60/, moraš slušat, moraš radit, nema druge /87/, moraš uzet
194 Josip Baotić
/98/, moraš to napravit /167/, moraš to pojest, dakle s infinitivom kao do-
punom glagolu nepotpunog značenja, javljaju se kao uobičajene na cijelom
bosanskohercegovačkom području. Prema građi Projekta one su češće od
konstrukcija s vezom da + prezent: moraš to da uradiš /44/, moraš da uradiš
/110/ na bilo kom dijelu, a ukupan odnos, prema građi Projekta, negdje je
oko 6:1 u korist konstrukcija s infinitivom.
14.2. Sličan odnos vlada i kad su u pitanju bezlične konstrukcije s gla-
golima morati i trebati. Realizacije tipa: treba to uradit /9/, odnosno: mora
se to uraditi /160/ dominiraju nad konstrukcijama tipa: treba to da se uradi
/79/, odnosno: mora to da se uradi /4/, čak možda i u većem odnosu nego
što je kod ličnih konstrukcija, posebno uz glagol morati.
U dijalektološkoj je literaturi ovaj fenomen, kao i mnogi drugi, osvijetljen
s različitom pozornošću. Izuzetnu mu pozornost posvećuje Dešić u istra-
živanju zapadnobosanskih govora navodeći brojne potvrde uz glagole ne-
potpuna značenja: htjeti, moći, morati, trebati, smjeti, voljeti, željeti, mariti,
misliti, znati, umjeti, reći, učiti se, naučiti, početi, stati, okrenuti, nastaviti
i prestati svodeći svoja zapažanja na konstataciju da u krajiškim govorima
“veoma često dolazi infinitiv kao dopuna uz glagole i izraze nepotpuna
značenja” /Zap. 293/. Petrović za govor Zmijanja konstatira da je upotreba
infinitiva umjesto konstrukcije da + prezent veoma obična /Zmij. 151/, dok
Baotić za govor okolice Dervente naglašava da je infinitiv “skoro dosljedan
uz glagole nepotpunog značenja” /Derv. 168/. Malo je drukčija situacija u
istočnobosanskim govorima, za koje Jahić ističe kao značajku nešto češću
upotrebu konstrukcija s infinitivom kao dopunom /Jah. Bos./.
Uz ovu upotrebu infinitiva, u dijalektološkoj literaturi o bosankoherce-
govačkim govorima, daju se potvrde za:
a/ historijski infinitiv: i cijeli dan čekati voza /Deš. Zap. 292/, zasuo sni-
jeg, pa mi goniti blago na vodu /Petr. Zmij. 150/, utjera konja u kuću, pogazit
sve /Baot. Derv. 168/, nema šire proći ko na ovu kuhinju /Jah. Bos/;
b/ infinitiv u prohibitivnim konstrukcijama: nemoj mi djeteta ubiti /
Deš. Zap. 298/, ne spavati nikako, samo odati /Petr. Zmij. 151/, nemoj mi
lagat /Baot. Derv. 169/, nemoj bacati kore /Sim. Obadi. 98/, nemoj nikom
kazivat /Jah. Bos./;
c/ infinitiv u vezi s prijedlogom za: to nije za živiti /Deš. Zap. 292/, imal
šta za popit /Baot. Der. 168/, imali krevet za ležat /Hal. Her. 218/.
Premda o frekventnosti ovih konstrukcija u radovima iz kojih su uzete
potvrde nema eksplicitnih podataka, njihova široka zastupljenost dozvo-
ljava zaključak da su i one uobičajene na cijelom bosanskohercegovačkom
području.
15. Futur
Od konstrukcija s futurom predmet pozornosti su konstrukcije s futurom
II. u modalnoj upotrebi, i to na dvije razine: a/ kad je glavna radnja imper-
fektivna i b/ kad je glavna radnja perfektivna.
15. 1. Konstrukcije tipa: ako budeš čuvao cipele, dugo će ti trajati, odno-
sno njezina varijacija: budeš li čuvao cipele, dugo... uobičajena je i najčešća
konstrukcija na cijelom bosanskohercegovačkom području. U građi Pro-
jekta ona je kao jedina dana za 119 punktova, a usporedno s konstrukcijom
tipa: ako uščuvaš cipele, dugo će ti trajati, tj. s prezentom umjesto futura II.
na još 46 punktova. Konstrukcije bez pogodbenog veznika ako/ budeš li/
neznatno su zastupljene u odnosu na one s veznikom ako.
196 Josip Baotić
15.2. Kad je glavna radnja iskazana futurom I. perfektivnog glagola,

radnja u zavisnoj rečenici najčešće se iskazuje futurom II.: ako ova krava
bude krepala, đeca će se loše provest /31/, ako ova žena bude prevarila muža,
on će je otjerati /111/. Sinonimne konstrukcije s perfektom umjesto futura
II.: ako ova krava bude stradala, biće loše djeci – zabilježene su samo na šest
punktova, i to kao uobičajene realizacije, te na još toliko punktova paralel-
no s futurom II. ili prezentom: ako krava krepa, dica će se loše provest /154/.
Konstrukcije s prezentom kao jedine uobičajene realizacije zabilježene su
na skoro pedeset punktova.
Građa Projekta ne pruža osnovu za utvrđivanje izoglosa koje bi poka-
zale nekog reda u rasprostranjenosti bilo koje od konstrukcija. Ništa više
svjetla ne unosi ni dijalektološka literatura. Petrović za Zmijanje daje po-
tvrde za futur II. u modalnoj upotrebi kad je glavna radnja imperfektivna:
ja ć vas slušati ako budem bijo sit, kao i za prezent u značenju futura II.: ako
uzbrane, manje će janjaca poesti /Zmij. 156/, uz konstataciju da je futur II.
vrlo rijedak. Baotić za govore u okolici Dervente također daje potvrde za
konstrukcije ovog tipa: ako bude puno govorijo, neće dugo radit /Derv. 170/,
ali i on konstatira da se umjesto futura II. često javlja prezent i glagola bez
prefiksa uz-: ako radim, imaću više /Derv. 171/. Slično stanje konstatira i
Simić za govore u bosanskom Podrinju: Ako te ko uspita/ bude pito/ pita,
kaži mu u oči /Obadi 98/.
16. Pluskvamperfekt
U građi Projekta pluskvamperfekt je potvrđen na svega 12 punktova, i to
deset puta u vidu rečenice kojom je u Upitniku popraćeno pitanje: da je
majka to bila saznala na vrijeme, ne bi tamo išla, a dva puta i originalnim
rečenicama: da sam bila znala, drukčije bi radila /87/ i ja b tebi bijo reko, ali
nijesam smijo reći /212/. Na ostalim punktovima umjesto pluskvamperfek-
ta zabilježen je perfekt.
Ovako malen broj potvrda za pluskvamperfekt u građi Projekta nesu-
mljivo je posljedica činjenice da su one prikupljene u suodnosu s perfektom
u poziciji pluskvamperfekta, te građa više pokazuje njegovu funkcionalnu
vrijednost nego prisutnost u govorima Bosne i Hercegovine. Samo ova-
kvim odnosom prema građi Projekta može se razumjeti raskorak između
slike što ju ona nudi i slike koja se može izvesti na temelju podataka iz
dijelektološke literature.
Skoro u svim radovima o bosanskohercegovačkim govorima u odjeljku
o morfološkim značajkama spominje se postojanje pluskvamperfekta, a u
nekim od njih daju i brojne potvrde. Tako čini Dešić kad su u pitanju za-
padnobosanski ijekavski govori: bijo ja doša na osustvo /Zap. 269/, a Peco
kad su u pitanju ikavskošekavski govori zapadne Bosne: sve je to bilo izgo-
rilo /Ikav. 176/ ili Halilović za govor muslimana u okolici Kladnja: Alemša
je bila umrla /Tuh. 331/, itd.
17. Habitual
Habitualna konstrukcija, tj. konstrukcija aorista pomoćnoga glagola biti/
bi/ + 2. lice sg. imperativa, koja se smatra najindividualnijom značajkom
ijekavsko-šćakavskih govora, potvrđena je na preko šezdeset punktova, od
kojih je jedan dio izvan zone ijekavskošćakavskoga dijalekta: ja bi jom, po-
malo pomozi, a ona ne bi zaboravi /63/, po iljadu litara rakije bi ja ispeci
198 Josip Baotić
/144/, kreni bi tako za stokom, nosi bi malo rane /161/, dođi oni u nas pa bi
onda zapivaj /204/, dođi oni kod nas pa bi onda zapjevaj /201/.
Prema građi Projekta vidi se da je habitual u osnovi uobičajeni oblik
na prostoru srednje Bosne, tj. na prostoru koji zatvaraju Neretva na jugu i
gornji tokovi Vrbasa i Bosne, te istočno odatle do Drine, prvenstveno kod
hrvatskoga i muslimanskog življa. Izvan ovog komaktnog prostora svega je
osam punktova – dva u Hercegovini i dva u zapadnoj Bosni. Pored toga što
su prostorno izdvojeni, oni su zanimljivi i zbog toga što četiri od njih na-
stanjuju pripadnici srpskog naroda, koji, po pravilu, ovu konstrukciju ne-
maju na markiranom prostoru, kao i zbog toga što na tom području, prema
dijalektološkoj literaturi, one ne postoje. U svojim opširnim monografija-
ma o govorima zapadne Bosne, ijekavskim i ikavskim, ni Dešić ni Peco ih
ne registriraju. Kad je riječ o južnoj Hercegovini, rezerve su još veće jer je
Halilović za dio tih govora konstatirao postojanje pripovjedačkog imepra-
tiva: dva puta na dan doreni, pa nabij u sekune /Herc. 219/, ali ne i habitual.
Upotreba pridjeva
18. Vid pridjeva
Upotreba pridjevskog vida u građi Projekta može se sagledati na tri razine:
a/ kad je u imeničkoj sintagmi pridjev izveden iz vlastitog imena, tj. kad je
situacija u izvjesnoj mjeri poznata, b/ kad je zavisni dio sintagme opisni pri-
djev, tj. kad situacija nije poznata i c/ kad se opisni pridjev nađe iza imenice.
18.1. Kad je u imeničkoj sintagmi pridjev izveden od vlastitog imena,
tj. kad bi se očekivala upotreba određenog vida pridjeva, građa Projekta
pokazuje da su nešto brojnije potvrde tipa: ide kraj Ristina dola /9/, kraj
Milanova imanja /31/, do Dušanova plota /88/, pokraj Ivina tora /141/, ukraj
Omerova imenja /224/, dakle s neodređenim vidom, od potvrda tipa: kraj
Žarkovog bunara /18/, kraj Ibrinog mlina /46/, ostade sve Stjepanovom sinu
/8/, kod Mišinog dućana /123/, odnosno s određenim vidom.
18.2. Mimo očekivanja, građa Projekta, prikupljana po uzorku – tre-
ba dati siromašnu/ siromašnom(u) čovjeku pokazala je da su nešto brojnije
potvrde s određenim pridjevskim vidom: treba dat sjeromašnome čovjeku
/31/, vjerovat poštenom čojku /61/, triba dati siromašnom čoeku /198/, od po-
tvrda s neodređenim vidom: treba dati seromašnu čeku /4/, uzme se šenišna
brašna /62/, triba dat siromašnu čoeku /170/.
18.3. Konstrukcije s neodređenim vidom brojnije su od konstrukcija s
određenim vidom i kad je pridjev u sastavu predikatne odredbe: Petar je
našo sina zdrava /19/, zatekli smo ga živa /57/, koliko put su ga našli pjana
/87/, našla ga je zdrava /19/, zatekli smo ga živa /57/, koliko put su ga našli
pjana /87/, našla ga je zdrava i čitava /119/, nosila sina malena /208, ali i:
ja, zastao sam ga bolesnog /60/, zateka sam ga ranjenog /161/, našo je sina
zdravog /173/. Odnos između određenog i neodređenog vida u ovakvim
konstrukcijama je oko 2,5: 1 u korist neodređenog vida.
U cjelokupnoj građi Projekta našla se i jedna potvrda s nekongruen-
tnim atributom: našao je sina zdravim /2/, istina zajedno s potvrdom s kon-
gruentnim atributom neodređena vida.
U iznesenu se sliku uklapaju i podaci iz dijalektoloških radova. Dešić
za zapadnobosanske ijekavske govore izričito kaže da se kod pridjeva na
-ov i -in u zavisnim padežima češće javlja neodređeni od određenog vida
/Zap. 251/, a Peco za ikavskošćakavske govore na ovom području kaže da
su u deklinaciji opisnih i posvojnih pridjeva “savim obični i oblici po ime-
ničkoj promjeni” /Ikav. 141/. Petrović za govor Zmijanja konstatira tenden-
ciju uklanjanja nominalne deklinacije za određeni vid, odnosno njezino
čuvanje u genitivu i vrlo rijekto u dativu /Zmij. 108/. Slična je situacija i
na derventskom području /Baot. Derv. 133/. Nadmoć imeničke deklinacije
potvrđuju u ijekavskošćanskim govorima Brozović /Išć. 159/, istočnobo-
sanskim Jahić /Bos./, te istočnohercegovačkim Peco /Ist. 144/. Za razliku
od njih, Halilović za govore okolice Kladnja konstatira kao uobičajenu pri-
djevsku promjenu za pridjeve izvedene od vlastitih imena, te nimalo neo-
bičnu ni kod ostalih posvojnih pridjeva /Hal.Tuh. 324/.
Iz problematike rečenice
19. Prosta rečenica
Od prostih rečenica građa Projekta je kompletirana za rečenice čije je se-
mantičko obilježje “anonimnost” subjekta, rečenice s bezličnom konstata-
cijom “pričalo se...”, te za sagledavanje strukture rečenica s glagolima imati
i vidjeti.
19.1. Rečenice čije je osnovno obilježje “anonimnost subjekta”, kao npr.:
ubilo ga je u šumi /15/, pogodilo ga pret kućom /57/, javilo je da će danas kiša
/62/, ubilo ga je tamoka /141/, odvelo čeljad /161/ bacilo bombu u bunker
/177/, odvelo ga je u šumu /192/, uzelo ga u vojsku /216/ potvrđene su na pre-
ko 85% punktova, a to znači da su rečenice ovog tipa ne samo uobičajene
nego i široko rasprostranjenje u bosanskohercegovačkim govorima.
200 Josip Baotić
Ovakvu rasprostranjenost potvrđuju i podaci iz dijalektološke literatu-

re. Visoku frekventnost ovih konstrukcija bilježe Dešić u zapadnobosan-
skim ijekavskim govorima /Zap. 303/, a Peco u ikavskošćakavskim /Ikav.
173–5/, Petrović u govoru Zmijanja /Zmij. 158/, Baotić u govorima okolice
Dervente /Derv. 172/, Brozović za srednju Bosnu /Foj. 194/.
19.2. Bezlična konstrukcija “govorilo se...” još je rasprostranjenija od
konstrukcije s “anonimnim” subjektom. Nije zabilježena samo na pet pun-
ktova u Bosni, na kojima je izostala bilo kakva potvrda.
Dopuna ovoj konstataciji u složenim rečenicama osvijetljena je u točki
22.6.a.
19.3. Rečenice s glagolom imati u značenju pripadanja subjektu pojma
u objektu najčešće se ostvaruju po modelu: X ima Y: imaju vola /22/, imaju
ćuku /40/, čuvaj se, oni imaju psa /125/, oni imaju kera /158/, imaju psa /197/,
ali je dosta česta zastupljenost i modela s prijedloškom konstrukcijom uz
glagol imati: ima u njiha ćuko /23/, u njiha ima seto /82/, u njega ima ćuko
/116/, ima i u nji pašče /159/, u njih ima ker /226. Prve su kao uobičajene u
građi Projekta potvrđene na 106 punktova, a druge sa 62 punkta, dok su
na ostalim punktovima dane potvrde za usporednu upotrebu obiju kon-
strukcija.
Nešto povoljniji odnos u korist modela X ima Y je kod negiranih kon-
strukcija: oni nemaju ćuke /33/. One su, prema građi Projekta, dva puta
češće od konstrukcija tipa: u njizi nema psa /147/.
19.4. Kad je pak u pitanju glagol vidjeti, od tri moguća obrazovanja: a/
odavde se vidi škola, b/ odavde je vidljiva škola i c/ odavde je vidjeti školu,
predmet pozornosti su posljednje dvije, jer je prva standardna u svim go-
vorima.
Potvrde realizacije modela pod b/: odavle je vidljiva škola /43/, odavdi
je vidljiva škola /147/ u građi Projekta su s 39 punktova, a modela pod c/:
odavde je viditi školu samo su sa šest punktova, i to na području zapadne
Bosne, što se da razumjeti i inače frekventnijom upotrebom infinitiva.
20. Složena rečenica

Iz široke problematike složenih rečenica izdvojena je samo struktura odno-
snih, uzročnih, pogodbenih, vremenskih i dopunskih rečenica, s ciljem da se
sagleda izbor veznika u zavisnoj rečenici.
20.1. Kad je u pitanju odnosna rečenica u kojoj su koji i što sintaksički
sinonimi, uobičajene su realizacije sa što: oni što je donijo knjige /4/, to je
oni čojek što je sad prošo /62/, žena što je sud prošla /140/, djevojka što je bila
/176/, poštar što nosi pemziju /215/. One se u građi Projekta javljaju više od
dva puta od konstrukcija s koji: dječak koji je razbijo penđer /40/, dječak koji
ne velja /123/, dječak koji je donijo mlijeko /163/.
Rasprostranjenost ovih dviju konstrukcija je po cijelom području, s tim
da se može uočiti da su one s veznikom koji učestalije što se više ide prema
jugoistoku.
U rečenicama s odnosnom zamjenicom u akuzativu, tj. kad se radi o
modelima u kojima koji i šta nisu sintaksički sinonimi, odnos između re-
alizacija s veznikom koga /kojega/ i što izmijenjen je u korist modela s od-
nosnom zamjenicom koji u akuzativu: dječak kojeg sam srio /30/, djed kog
si srela /87/, čoek koga sam srevo /149/, došo je dječak kojog sam sreo /156/,
dječak koga sam tražio /225/. Ovakve se relaizacije javljaju nešto češće nego
realizacije s veznikom što: dečak što sam ga srijo /36/, curica što smo je ju-
tros sreli /71/, malićan što smo ga vidili /141/.
U dijalektološkoj literaturi osvrt na ove konstrukcije daju Petrović za
Zmijanje, za koje kaže da se često sreće upotreba što mjesto koji: kamen što
se okreće na donjem /Zmij. 158/, i Simić za Podrinje, gdje je uz lica “isklju-
čivo” što: ja poznaem: moj vodnik, što e bio u kadru /Obadi 101/, a kad nisu
lica, “pretežno” što: prodali onoga šaronju što nie stio da vuče /Obadi 101/.
20.2. Pogodbena se rečenica najčešće ostvaruje s veznikom ako: ako se
otvori prozor, biće studeno /18/, ako ga vidiš, reci mi /89/, ako se natopi kom-
piru će biti dobro /135/, ako ne daš, ditu će biti loše /176/, ako pandeš, pitaću
te /222/. Realizacija modela s enklitičnom česticom li iza predikata zavisne
rečenice: otvori li se penđer, biće.../64/, uradiš li to, dobićeš /67/, otvori li
prozor, biće studeno /166/ vrlo je rijetka. U građi Projekta kao jedina zabi-
lježena je na 11 punktova, a usporedno s modelom s veznikom ako na još
36 punktova.
20.3. Uzročne se rečenice ostvaruju najčešće s veznikom jer: išo je ljeka-
ru jer se naladijo /22/, bijo sam u bolnici jerbo sam bijo ranjen /57/, tužila ga
jerbo je tuko /82/, beži jer je bolestan /180/. U građi projekta one su 3,5 puta
češće nego konstrukcije s veznikom pošto: nije narastao pošto je stalno bio
bolestan /3/, otišo je u bolnicu pošto mu je rana velika /87/, iša e u bolnicu
pošto je bijo bolestan /159/.
Uz ova dva modela potvrđene su realizacije sa što: išo je bolnicu što je
bijo bolestan /173/, kao i s veznikom zato što: ležo je u bolnici zato što je bijo
bolestan /98/.
U dijalektološkoj literaturi ove rečenice nisu, najčešće, bile predmetom
posebne pozornosti. Istina, kod Baotića za govor Dervente naglašava se
nadmoć modela s veznikom jerbo: ona ne da furune jerbo vi znate što su
202 Josip Baotić
furune, kao i mogućnost iskazivanja uzroka s veznikom ako: ako nije radi-
jo, beg njega protjera /Der. 173/. Isto tako skreće se pozornost na neobično
razbijanje reduplicirana veznika zato što u uzročnim rečenicama: zato su
se pazili što su bili dobri radnici /Derv. 172/.
20.4. Od vremenskih rečenica predmet potpunog sagledavanja bile su:
a/ rečenice s potpuno usporednim radnjama i b/ rečenice kod kojih radnja
glavne prestaje ostvarenjem radnje iz sporedne ako je sporedna rečenica
vezana za glavnu veznikom dok. U prvom je slučaju osvjetljivan odnos re-
alizacija s veznikom dok i kad(a), a u drugom odnos s potvrdnim i s niječ-
nim glagolskim oblicima.
a/ Kad su u pitanju rečenice s usporednim radnjama, građa Projekta
potvrdila je nadmoć realizacija s veznikom dok: dok je bio na selu, nije bo-
lovo /15/, dok je ovdi bijo, bijo je dobro /67/, dok je bila cura, nije bila bolesna
/77/, dok je bijo u vojski, bijo je zdrav /123/, dok je bijo ovde, bijo je dobar
/222/. One se javljaju češće odnosno nešto više od dva puta od konstrukcije
s veznikom kad: kad je bio na selu, nie bolovo /45/, kad je bijo u nas, dobro
je radijo /80/, kad je bijo u vojski, bio je zdrav /141/.
b/ Kod rečenica u kojih jedna radnja slijedi drugu, a koje su povezane
veznikom dok, koji ovdje i nije u funkciji veznika vremenske rečenice već
markera vremenske granice do koje doseže radnja glavne rečenice, nešto
se češće javlja konstrukcija s afirmativnom strukturom: čekali smo dok se
Milan vratijo /9/, umorim se dok oni ustanu /57/, svi smo čekali dok otac
dođe /165/, čekali smo dok se ćaća vratijo /215/, od konstrukcija s niječnim
glagolom: čekali smo dok se otac nije vratio /19/, sjedili smo dok nije pošo
/87/, gledala dok se nije udala /176/.
Obje su konstrukcije rasprostranjene po cijelom bosanskohercegovač-
kom području, ali se da uočiti da su niječne konstrukcije nešto češće na
bosanskom dijelu, odnosno afirmativne konstrukcije na hercegovačkom
prostoru.
U ovakvu se sliku uklapaju i zapažanja iznesena u dijalektološkim ra-
dovima. Nešto više pozornosti ovom problemu posvetio je Petrović razma-
trajući situaciju na Zmijanju, ali je osnovna konstatacija da se afirmativne
konstrukcije gube pred niječnima /Zmij. 159/. Nadmoć niječnih konstruk-
cija osobina je i govora derventskoga kraja /Baot. Derv. 173/.
20.5. Među dopusnim rečenicama nadmoćne su one s veznikom iako:
išli smo u šumu iako je padala kiša /23/, iako je padalo, mi smo išli /34/,
iako sam jači, nisam smijo /174/, iako je padala kiša, morali smo kući /212/.
One su kao jedine u građi Projekta zabilježene na oko 170 punktova, dok
su konstrukcije s premda s tim statusom zabilježene samo na 11 punktova:
išli su u ćaršiju prenda je već mrak pao /82/, te s veznikom mada na sedam
punktova. Na ostalim punktovima zabilježene su potvrde s dva ili sva tri
veznika, a među njima i ova: išli smo u šumu makar je padala kiša /33/.
20.6. Od izričnih rečenica predmet pozornosti su samo bezlične re-
čenice s glagolom govoriti i izrične rečenice kod kojih se zavisna rečenica
uvrštava u ustrojstvo glavne pomoću priloga gdje i kako.
a/ Obezličene izrične rečenice s glagolom govoriti najčešće se ostvaruju
s veznikom da: govorilo se da će doć /18/, govorilo se da je pogino od bombe
/42/, govorilo se da je on lopov /100/, govorilo se da će se udat /170/, pričalo
se da ga je taj ubijo /198/.
Realizacija sa kako kao uvodnom riječi u zavisnu rečenicu zabilježene
su samo na dva punkta: 84 i 178, koliko je i potvrda za izostavljanje vezni-
ka: govorilo se ide tam /101/ i govorilo se biće bolje /212/.
b/ Kad su u pitanju rečenice s glagolom vidjeti u glavnoj rečenici, zavi-
sna rečenica najčešće počinje veznikom gdje: vidijo ga je đe se penje uz brdo
/22/, vidio je đečaka đe se penje /107/, viđela ga je di se penje na trešnju /175/.
Neznatno rjeđe zastupljene su realizacije sa kako: vidijo je dječaka kako se
penje na drvo /15/, vidili smo kako sve odniješe /67/, vidijo sam te kako bježiš
/123/, spazio sam kako iđe /161/, vidijo sam kako bere jabuke /205/, odnosno
sa da: vidi se da nešto nosi /60 vidijo sam da ode /89/, vidi on čovika da ode
u šumu /140/, vidijo si Leku da dolazi /197/.
Sve su tri realizacije rasprostranjene po cijelom bosanskohercegovač-
kom prostoru tako da se markiranje bilo koje ne može provesti po regio-
nalnom, ali ni po nacionalnom kriteriju.
Ni na jednom punktu nije potvrđena konstrukcija tipa: vidio sam dje-
čaka penjati se na drvo.
U dijalektološkoj je literaturi dana potvrda za izostavljanje veznika da
u izričnim rečenicama: ja vidim nisam dobro vješt /Sim. Obadi. 101/.
20.6. U dijalektološkim je radovima izričito skrenuta pozornost na
strukturu sljedećih rečenica:
a/ uzročne rečenice s veznicima: gdje – ja som reko đe ti nijesi došo, da si
ti slap /Petr. Zmij. 158/, ti bolje goveda napaso? Jes, đe si ćuo po livadi /Sim.
Obadi. 100/; dok: – lako je tebi dok mene boli noga /Sim. Obad.100/.
b/ komparativne: nijedna vojska nema prave bolje što francuska; nema
čudnijeg autobusa što ovaj autobus /Petr. Zmij. 160/;
c/ pogodbene: nikad ono neće uzeti prut što mu ga nećeš u šake dati
/Sim. Obadi. 101/;
d/ vremenske sa dok umjesto čim: dok sam ja malo veća izišla, onda
pomalo je pito; dok on dođe, gotovo je sa radom /Baot. Derv. 173/.
204 Josip Baotić
21. Struktura pitanja

Građa Projekta omogućava da se sagleda struktura pitanja u okviru četi-
riju situacija: a/ kad se pitanje postavlja s ciljem da se dobije odgovor po-
tvrdnoga ili niječnog karaktera, kako u okviru jednostavne tako i složene
objekatske rečenice; b/ kad se u odgovoru želi saznati uzrok vršenja radnje
i c/ kad se u odgovoru želi saznati cilj u ime kojega je radnja poduzeta.
21.1. Kad je u pitanju prosta upitna rečenica, koja podrazumijeva po-
tvrdan ili niječan odgovor koji se može svesti na da ili ne, najčešće su re-
alizacije s uvodnim dijelom jesi li: jesi li kupio šećera /7/, jesi l vidila... /57/,
jesi l kupio soli /80/, jesi l kupijo kravu /123/, jesi kupio brašna /176/, i one se
javljaju gotovo pet puta češće nego konstrukcije s uvodnim dijelom glagol
+ li: kupi li ti juče brašna /9/, donese li novine /62/, donese l sve /161/, donese
li ona kavu /196/, dok su konstrukcije s da li vrlo rijetke i skoro uvijek za-
bilježene kao alternativne prema jednoj od navedenih: da li si kupio šećera
/83/, da li je našla kupusa /135/.
21.2. Kod složenih rečenica s inkorporiranim pitanjem kao zavisnom
rečenicom objekatskog tipa također dominiraju rečenice s uvodnim dije-
lom je li: otac je pito je li majka kot kuće /23/, pita babo je l mati kot kuće
/82/, otac je pito je l mati kući /147/.
Konstrukcije s uvodnim dijelom ima li javljaju se mnogo rjeđe: pitao je
ima l Mirka kot kuće /57/, otac je pito ima li majka kot kuće /79/, vidi, ima l
Marka na njivi /140/, otac e pita ima l Pere kot kuće /161/.
Prve konstrukcije u građi Projekta – kao jedine – zabilježene su na
preko 150 punktova, dok su druge takav status imale samo na dvadeset
punktova. Na 36 punktova zabilježene su obje konstrukcije kao jednako
uobičajene. Iz građe se da uočiti da su konstrukcije s ima li skoro nepoznate
u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni.
21.3. Kad se pitanjem traži odgovor koji će otkriti uzrok zbog koga je vr-
šena radnja, najčešće su realizacije s upitnom zamjenicom što: što plačeš /20/,
što ti bižiš /48/, što se vucaš, što dolaziš /143/, što ti imaš posla š njome /222/.
Druge po frekvenciji su realizacije s upitnom riječju zašto: zašto plačeš
/3/, zašto pitaš /88/, zašto to radiš /140/.
One su, kao uobičajenije od prvopomenutih, zabilježene na 17 punkto-
va, a usporedno s njima na još 45 punktova.
Sasvim su marginalne konstrukcije s jer: jera plačeš /33/, jer reveš /123/,
jere plaćeš /208/, te sa zarad: zarad čega plačeš /135/.
21.4. I pitanje koje u odgovoru podrazumijeva otkrivanje cilja vršenja
radnje najčešće se ostvaruje konstrukcijama sa što: što si tamo išo /9/, što si
išo anam /80/, što sve pišeš /98/, što si išo u Bugojno /143/, što si išo u Pridor
/205/.
Realizacije sa za što po frekvenciji su na drugom mjestu, premda su u
odnosu na prvopomenute mnogo rjeđe u upotrebi: za što si išo /58/, za što
si tamo išo /173/, poslije njih su radi čega: radi čega si išo /112/, raz čega si
išo /163/; rašta: rašta si tamo išo /216/; pora čega: pora čega si došo /126/, a
zabilježene su i konstrukcije s turcizmom sevet: sevet čega si tamo išo /33/.
22. Kongruencija
Građa Projekta kompletirana je za sagledavanje sljedećih fenomena: a/ od-
nos između subjekta i predikata kad je subjekat više imenica ženskog roda,
kad je subjekt brojna imenica, kad je subjekt brojna konstrukcija s glavnim
i zbirnim brojem i b/ odnos između atributa i imenica na –a koje označa-
vaju mušku osobu.
22.1. Kad subjekt čini više imenica ženskoga roda a predikat glagolski
pridjev radni, uobičajeno je da se predikat usuglasi u rodu sa subjektom.
Konstrukcije tipa: majka, sestra i kćer su došle /15/, jetrva i zaova mi došle
/57/, Soka i Mara došle juče /71/, Hajra i Senija su došle /98/, Anđa, Jovanka
i Ljubica su došle /197/ zabilježene su na skoro 200 punktova, dok su kon-
strukcije tipa: majka, sestra i šćer su došli /55/, majka, sestra i žena su mi
došli /77/, nane, šći, došli su /142/, došli mati, i sestra, i ći kod mene /170/
potvrđene na 21 punktu kao uobičajenije.
22.2. Odnos subjekta i predikata u konstrukcijama s brojnim imenica-
ma promatran je: a/ s gledišta sigular/ plural i b/ roda glagolskog pridjeva
u predikatu.
a/ Uz brojne imenice u funkciji subjekta, predikat je najčešće u množi-
ni: idu četverica /9/, idu peterica /48/, idu četvorica /100/, iđu četerica /153/.
Na dvadeset šest punktova potvrđene su realizacije s predikatom u sin-
gularu: ide četverica /64/, iđe ćetverica /65/, ide četverica ljudi /98/, među
kojima se 17 javlja kao uobičajena realizacija a devet usporedo s konstruk-
cijama u kojima je predikat u pluralu.
b/ Kad je pak riječ o kongruenciji s glediša roda, nešto brojnije su reali-
zacije u kojima je ona podređena obličnom kriteriju: četverica su otišla /30/,
dvojica su bila /60/, trojica otišla /87/, ćetverica su bila i otišla /155/, ćetvorica
su ošla u Njemaćku /175/, ali i četverica su doli bili /57/, otišli su sva trojica
/89/, ona četverica što su bili /104/, njih četverica su ovda prošli /145/, došli
su njiha četverica /174/.
206 Josip Baotić
Rasprostranjenost obiju realizacija je po cijelom bosanskohercegovač-

kom prostoru.
Na ove su se konstrukcije osvrnuli Petrović /Zmij. 161/, Simić /Obadi.
89/, Đukanović /Cap. 259/. Prvi za govor Zmijanja navodi samo potvrde
za obličnu kongruenciju, dok druga dvojica za govore što ih opisuju daju
potvrde i za obličnu i za značenjsku kongruenciju. Nadmoć realizacija s
kongureuencijom po obliku nad realizacijama s kongruencijom po znače-
nju kao značajku istočnobosanskih govora navodi i Jahić /Bos./.
22.3. Među konstrukcijama u kojima je subjekt imenica muškoga roda
u brojnoj konstrukciji, a predikat glagolski pridjev radni brojnije su reali-
zacije s obličnom kongruencijom: dva učenika su došla /17/, dva su doma-
ćina skupljala /57/, dva vojnika došla /89/, došla su dva trgovca /141/, došla
su dva čovika /192/, od realizacija s kongruencijom po značenju: došli su
dva učenika /30/, došli su dva đaka /557, dva brata su pošli /98/, došli su dva
lugara /157, došli su dva đaka /187/. Prve su prema građi Projekta dva puta
češće od drugih na cijelom bosanskohercegovačkom prostoru, a samo na
bosanskom dijelu i tri puta. Isto tako da se uočiti da se udio konstrukcija s
rekcijom po značenju povećava pravcem od zapada prema istoku.
U ovu se sliku uklapaju i podaci iz dijalektološke literature. Dešić za
zapadnobosanske ijekavske govore daje potvrde za oba vida kongruencije,
s tim da je oblična prdstavljena s većim brojem primjera /Zap. 227/, dok
Petrović daje samo potvrde s obličnom rekcijom kao značajku govora Zmi-
janja /Zmij. 161/. U Podrinju je nadmoć oblične kongruencije /Sim. Oba-
di. 88/, a u okolici Zvornika ta razlika u zastupljenosti nije toliko izrazita
/Đuk. Cap. 259/. Jahić za istočnobosanske govore ističe obličnu kongruen-
ciju /Bos./, a Halilović za prostor u međurječju Neretve i Rijeke dubrovačke
kongruenciju po značenju /Herc. 212/.
22.4. Kad su pak u pitanju konstrukcije u kojima je subjekt imenica
povezana sa zbirnim brojem, pretežu one koje imaju predikat u singularu:
ide dvoje djece /9/, troje nam djece iđe u školu /57/, ide dvoje dice /171/, nad
onima s predikatom u pluralu: idu dvoje đece /23/, njih dvoje idu /46/, idu
dvoje dice /95/, dvoje djece putom idu /165/, idu njiha dvoje /176/, idu dvo-
je djece /219/. Prema građi Projekta odnos između singularske i pluralske
kongruencije je 1,5 : 1 u korist singularske.
Na ove konstrukcije izričito se osvrnuo Simić ističući da je u govoru
Podrinja predikat u singularu: za mnom trči petero pasa /Obadi. 89/.
22.5. Kod imenica na –a koje označavaju mušku osobu, slaganje izme-
đu atributa i imenice nešto je malo češće prema obličnom kriteriju kad se
radi o singularu: ta sluga /7/, ta pijanica /44/, velika pijanica /63/, ova sluga
/104/, njegova sluga /159/, on je velika kukavica /212/, ali i: oni pijanica /12/,
vaš sluga /63/, dodijo mi taj pijandura /115/, taj pijanica /148/, ti sluga /169/,
taj pijanica /222/.
Na temelju građe Projekta da se uočiti da je na prostoru Bosne fre-
kvencija jednih i drugih konstrukcija gotovo ista, dok je na južnoj polovici
bosanskohercegovačkog prostora izrazitija prevlast obličke kongruencije.
U situacijama kad je imenica u pluralu, kongruencija po obliku gotovo
je jedino poznata. U građi Projekta postoji samo nekoliko potvrda za kon-
gruenciju po značenju u pluralu: oni pjanice /52/, oti pjanice /93/, ti pijanice
/146/.
U ovu sliku uklapaju se i podaci iz dijalektoloških radova /Baot. Derv.
174/; /Sim. Obadi. 88./; /Đuk.Cap. 258/; /Jah. Bos./.
23. Red riječi

Problematika reda riječi svedena je na raspored enklitika, odnosno rječce
se i enklitike, te dviju enklitika kada se nađu jedna uz drugu u rečenici.
2.3.1. Položaj rječce se uz enklitički oblik provjeravan je na modelu on
se je našalio, čiji su predviđeni ekvivalenti mogli biti: on je se našalio, te
on se našalio, ali je ovaj drugi, s izostavljenim je, izvan problematike reda
riječi, pa ga ovdje ne ćemo ni razmatrati.
Rečenice tipa: on se je našalio /17/, samo se e našalio /38/, ona se je vra-
tila /135/ potvrdne su kao uobičajene na 24 punkta, dok su rečenice tipa:
on je se š njim šalio /35/, kad je se čulo /34/, on je se sam šišao /141/, nešto
malo zastupljenije, potvrđene su kao uobičajene na 29 punktova. Na 12
punktova prve konstrukcije su se javljale naporedo s drugim, ali im je data
prednost, dok je druga konstrukcija na samo 3 punkta zabilježena napo-
redo s prvom, a s prednošću. Na ostalim punktovima kao uobičajena kon-
strukcije zabilježene su konstrukcije s izostavljenim je.
Na osnovi disperzije moglo bi se reći da su konstrukcije s redoslijedom
je se nešto zastupljenije u govorima katolika i muslimana u centralnoj Bo-
sni u međuriječju gornjih tokova Vrbasa i Bosne. U dijalektološkoj litera-
turi konstatirano je da ovakav raspored nije karakterističan za štokavske
govore, ali ga Brozović bilježi u Kreševu /Foj. 195/. Brabe u okolini Tuzle /
Tuz. 152/, Baotić u Derventi /Derv. 172/, Petrović na Zmijanju /Zmij. 182/.
208 Josip Baotić
2.3.2. Stanje u govorima kada su u pitanju dvije enklitike od kojih ni-

jedna nije enklitika se provjeravano je na modelu lijeva cipela mi je malena.
Građa nije dala potvrde za nestandardnojezični raspored, u kome bi glagol-
ska enklitika je bila ispred zamjeničke, ali je pokazala da je ovdje ispuštanje
enklitičkog je neznatno u odnosu na ispuštanje enklitičkog se u situacijama
navedenim pod 22.1.: lijeva cipela mi je tijesna /12./, lijeva mi je cipila mala
/106./, liva cipela mi je tisna /123/, ali i: lijeva mi cipila mala /166/.
Umjesto zaključka, na kraju bi se moglo konstatirati da u domeni si-
taksičke problematike u narodnim govorima malo je toga što nije našlo
mjesta u normi standardizirane štokavštine, tj. hrvatskom, srpskom i bo-
sanskom književnom jeziku. U tom svjetlu da se razumjeti i slabiji interes
dijalektologa za ovaj dio jezične strukture. Bilo kakvo ozbiljnije zaključi-
vanje zahtijevalo je obilje građe, a prikupljanje tolike građe nadrastalo je

ako ne mogućnost onda sigurno spremnost istraživača za takav napor. Ni
ovog priloga ne bi bilo da građa nije već bila skupljena u okviru, na početku
rada, spomenutog makroprojekta Instituta za jezik u Sarajevu.
Karta punktova
210 Josip Baotić
POPIS PUNKTOVA S KOJIH JE PRIKUPLJENA GRAĐA
Br. Naziv punkta Lokacija Nac. Br. Naziv punkta Lokacija Nac.
ozn. prip ozn. prip
pun. stan. pun. stan.
1. Grab – Zupci Trebinje S 43. Bjelušine Rudo S
2. Glavska Trebinje S 44. Bijela Višegrad S
3 Arslanaginića Most Trebinje B 45. Višegrad (čaršija) Višegrad B
4. Lastva Trebinje B 46. Crni Vrh Višegrad B
5. Ukšići – Ljubomir Trebinje S 47. Plješevica Rogatica S
6. Plana Bileća S 48. Žepa Rogatica B
7. Orahovica Bileća B 49. Selišta Sokolac S
8. Kruševica Ljubinje S 50. Novoselci Sokolac S
9. Sedlari Trebinje S 51. Mokro Sarajevo S
10. Trebimlja Trebinje H 52. Šalibegovići Sokolac B
11. Gradac Čapljina H 53. Bjelave Sarajevo B
12. Potkula Čapljina S 54. Klek Sarajevo S
13. Bitunja Stolac B 55. Ugorsko Sarajevo B
14. Višići Čapljin B 56. Tarčin Do Sarajevo H
15. Lokve Stolac B 57. Bioča Ilijaš S
16. Hodovo Stolac H 58. Blažuj Hadžići H
17. Buna Mostar H 59. Lokve Hadžići B
18. Ortiješ Mostar S 60. Martinići Kreševo S
19. Kružanj Mostar B 61. Kreševo Kreševo H
20. Odžak Nevesinje B 62. Draževica Kreševo H
21. Zalom Nevesinje S 63. Džanići Konjic B
22. Kruščica Kalinovik S 64. Turkovići Fojnica H
23. Zurovići Gacko B 65. Katići Fojnica H
24. Kula Gacko B 66. Kiseljak – Tušnići Sarajevo B
25. Jasenik Gacko S 67. Uvorići Visoko B
26. Popov Most Foča B 68. Krivajevići Olovo S
27. Zavajt Foča S 69. Dragoradi Olovo B
28. Rataj Foča B 70. D. Drecelj Olovo S
29. Vlahovlje Kalinovik S 71. Malo Polje Han-Pijesak S
30. G. Ljuta Kalinovik B 72. Srebrenica (čaršija) Srebrenica B
31. Presjeka Nevesinje B 73. Žlijebac Bratunac S
32. Prigrađani Mostar B 74. Glogova Bratunac B
33. Lug Jablanica B 75. Vrtoče Vlasenica S
34. Seljani Konjic S 76. Drum Vlasenica B
35. Brod Konjic S 77. Vrela Šehovići S
36. Čukovići Trnovo B 78. Križevići Kalesija B
37. Ledići Trnovo S 79. Miljanovci Kalesija B
38. Delijaš Trnovo B 80. Tarevo Kladanj B
39. Podgrađe Foča S 81. Kladanj (čaršija) Kladanj B
40. Sofići Goražde B 82. Milankovići Olovo B
41. Sopotnica Goražde S 83. Repnik Banovići B
42. Slatina Čajniče B 84. Vozuća Zavidovići S
ozn. prip ozn. prip
85. Vijaka Vareš H 129. Studenci Ljubuški H
86. Vareš – Zabrežje Vareš H 130. Vitina Ljubuški B
87. Slavin Vareš S 131. Grude Ljubuški H
88. Bjelavići Kakanj H 132. Biograd Lištica H
89. Sopotnica Kakanj B 133. Goranci Mostar H
90. Vukanovići Kakanj H 134. Drežnica Mostar B
91. Brnjic Kakanj B 135. Čitluk Posušje H
92. Buselji Busovača H 136. Kongora Duvno H
93. Balići N. Travnik H 137. Prisoje Duvno H
94. Grahovčići Travnik H 138. Vedašić Duvno H
95. Gladovići Zenica B 139. Doljani Jablanica H
96. Lovnica Zavidovići H 140. Proslap Prozor H
97. Perovići Zavidovići B 141. Here Prozor B
98. D. Rakovac Maglaj S 142. Vaganjac G. Vakuf B
99. Osojnica Maglaj S 143. Odžak Gornji Bugojno B
100. Kakmuž Gračanica S 144. Vukovsko Kupres S
101. Devetak Lukavac B 145. Guber Livno H
102. Breza Tuzla H 146. Kablić Livno H
103. Dokanj Tuzla H 147. D. Rujani Livno H
104. Piperi Lopare S 148. Bojmunte Liv. Polje S
105. Priboj Lopare S 149. Jakir Glamoč S
106. D. Lokanj Kalesija S 150. Zlosela Kupres H
107. Teočak Ugljevik B 151. Drvetine Bugojno B
108. Janja Bijeljina B 152. Pećine Travnik H
109. D. Čađevica Bijeljina S 153. Paklarevo Travnik H
110. D. Brodac Bijeljina S 154. Vinac Jajce B
111. Brezovo Polje Brčko B 155. Strojice Šipovo S
112. Boderište Brčko H 156. Štekovci Glamoć S
113. Maoča Brčko B 157. Nuglašica B. Grahovo S
114. Potpeć Srebrenik B 158. Luka B. Grahovo H
115. Špionica Tuzla B 159. Resanovci B. Grahovo S
116. Doborovci Gračanica B 160. Bastasi Drvar S
117. Lukavica Gračanica B 161. Hripavci Ključ B
118. D. Mionica Gradačac B 162. D. Ratkovo Ključ S
119. D. Vukšić Brčko H 163. Podrašnica Mrkonjić-G. S
120. Vučilovac Brčko S 164. Perućica Jajce S
121. Orašje Orašje B 165. Pšenik Jajce B
122. D. Mahala Orašje H 166. Divičani Jajce H
123. Tramošnica Gradačac H 167. Dobretići Jajce H
124. G. Slatina B. Šamac S 168. Imljani S.-Vakuf S
125. Tolisa Grdačac S 169. Gluha Bukovica Travnik B
126. Koprivna Modriča S 170. Topčić-Polje Zenica B
127. Garevac Modriča H 171. Žepče Žepče B
128. Pisari B. Šamac S 172. Lupoglav Žepče H
212 Josip Baotić
ozn. prip ozn. prip
173. N. Šeher Maglaj B 200. Musl. Dubrave Bos. Gradiška B
174. Misurići Maglaj B 201. Grbavci Bos. Gradiška S
175. Dobro Polje Tešanj B 202. Ivanjska Banja Luka H
176. Komušina Teslić H 203. Melina Banja Luka S
177. Očauš Teslić S 204. Trnava Sanski Most B
178. S. Vakuf (čaršija) S. Vakuf B 205. Kozarac Prijedor B
179. Krupa na Vrbasu Banja Luka S 206. Gornje Sreflije Bos. Dubica S
180. Pobrđe Kotor-Varoš H 207. Bosanska Dubica Bos. Dubica B
181. Sr. Šnjegotina Banja Luka S 208. Prusci Bos. Novi S
182. Ukrinica Teslić S 209. Suhača Bos. Novi B
183. Rajševa Teslić B 210. Šurkovac Prijedor H
184. Medakovo Tešanj B 211. M. Dubovik Bos. Krupa S
185. Bobare Tešanj B 212. Srp. Jasenica Bos. Krupa S
186. Sivša Tešan H 213. G. Kamengrad Sanski Most B
187. V. Bukovica Doboj S 214. Dabar Sanski Most S
188. Popovići Prnjavor S 215. Krnja Jela Bos. Petrovac S
189. Vrbanja Banja Luka B 216 . Orašac Bihać B
190. Lišnja Prnjavor B 217. Lohovo Bihać S
191. Modran Derventa H 218. Dobrenica Bihać H
192. Jakeš Modriča B 219. Bihać (čaršija) Bihać B
193. Novi Grad Odžak S 220. Spahići Bihać B
194. Donji Svilaj Odžak H 221. Izačić Bihać B
195. G. Kolibe Bos. Brod B 222. Ćoralići Cazin B
196. G. Smrtići Prnjavor S 223. Jezerski Bos. Krupa B
197. Srđevići Srbac S 224. Bužim Bos. Krupa B
198. Mahovljani Laktaši B. Luka S 225. Mala Kladuša Vel. Kladuša B
199. G. Dolina Bos. Gradiška H
Literatura
Baot. Derv. – Baotić, Josip: Ikavskošćakavski govor u okolini Dervente, BHDZb, knj. IV,
Sarajevo 1983.
Baot. Pos. – Baotić, Josip: Sintaksa padeža u govoru starosjedilaca bosanske Posavine,
Prilozi proučavanju jezika, knj. 7, Novi Sad 1971.
Broz. Foj. – Brozović, Dalibor: Govor u dolini rijeke Fojnice, rukopis, Sveučilišna knjiž-
nica u Zagrebu.
Broz. Išć. – Brozović, Dalibor: O problemu ijekavskošćakavskog /istočnobosanskog/ dija-
lekta, HDZb, knj. II, Zagreb 1966.
Čust. Liv. – Čustović, Đenana: Narodni govor /Livanjskog polja/, Glasnik Zemaljskog mu-
zeja u Sarajevu, Etnologija, n.s., sv. XV–XVI, Sarajevo 1961.
Deš. Zap. – Dešić, Milorad: Zapadnobosanski ijekavski govori, SDZb, knj. XXI, Beograd
1976.
Đuk. Cap. – Đukanović, Petar: Govor sela Gornje Caparde /kod Zvornika/, SDZb, knj.
XIX, Beograd 1983.
Hal. Herc. – Halilović, Senahid: Govorni tipovi u međuriječju Neretve i Rijeke dubrovač-
ke, BHDZb, knj. VII, Sarajevo 1996.
Hal. Tuh. – Halilović, Senahid: Govor Muslimana Tuholja /okolina Kladnja/, BHDZb,
knj. VI, Sarajevo 1990.
Jah. Bos. – Jahić, Dževad: Ijekavskoštakavski govori istočne i jugoistočne Bosne, rukopis
doktorske disertacije, Sarajevo 1981.
Pec. Ikav. – Peco, Asim: Ikavskošćakavski govori zapadne Bosne, II dio, BHDZb, knj. III,
Sarajevo 1982.
Pec. Ist. – Peco, Asim: Govori istočne Hercegovine, SDZb, knj. XIV, Beograd 1964.
Petr. Zmij. – Petrović, Dragoljub: O govoru Zmijanja, Biblioteka Zbornika za filologiju i
lingvistiku MS, Novi Sad 1973.
Sim. Obadi. – Simić, Milorad: Govor sela Obadi u bosanskom Podrinju, SDZb, knj. XXIV,
Beograd 1978.

Baotic, J. Iz Sintakse Bh. Govora

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Baotic, J. Iz Sintakse Bh. Govora

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

166 Josip Baotić

prostog razloga što su referirali samo o stanju na jednom užem području,

monografijama M. Dešića i D. Petrovića, no teško je povjerovati da bi oni

građe jer je ispitivač smatrao da je dovoljno registrirati postojanje obaju

1.7. Konstrukcija u + genitiv u označavanju mjesta kao kraja kretanja,

su konstrukcije s vezom u + genitiv u ovom značenju mnogo češće nego

1.9. U označavanju mjesta po kome se nešto kreće kad mjesto implicira

f/ blizu + gentiv. Konstrukcije s vezom blizu + genitiv kao jedine zabi-

c/ akuzativ s prijedlozima. Uz prilično čestu i razmjerno rasprostra-

dam punktova, te zajedno s konstrukcijama s genitivom bez prijedloga na

4.1. Odnos akuzativ/ dativ

zabilježene na svega 17 punktova: pomažem svoga sina /40/, pomagao sam

4.2. Odnos genitiv/ akuzativ

Rasprostranjenost pojedinih konstrukcija nije regionalno markirana,

potvrde za akuzativ cilja tipa: X je išao za Y, bilo da je Y-om obuhvaćeno

7.3. Kod konstrukcija sprovodničkog tipa u kojima se instrumentalom

okolicu Dervente /Derv. 163/ i Jahić za istočnobosanske govore /Jah. Bos./,

Prema građi Projekta zastupljenost ovih konstrukcija izrazita je kod

9.2. Slična je situacija i kad je u pitanju glagol postati. Samo su na dva

10. Socijativne konstrukcije

11. Pasivne konstrukcije

može shvatiti činjenica da ove konstrukcije nisu spomenute u dijalektolo-

13. Uzrok i cilj

Izdiferencirana upotreba prijedloga zbog i radi na način karakteristi-

Upotreba glagolskih oblika

15.2. Kad je glavna radnja iskazana futurom I. perfektivnog glagola,

Ovakvu rasprostranjenost potvrđuju i podaci iz dijalektološke literatu-

20. Složena rečenica

21. Struktura pitanja

Rasprostranjenost obiju realizacija je po cijelom bosanskohercegovač-

23. Red riječi

2.3.2. Stanje u govorima kada su u pitanju dvije enklitike od kojih ni-

vanje zahtijevalo je obilje građe, a prikupljanje tolike građe nadrastalo je

POPIS PUNKTOVA S KOJIH JE PRIKUPLJENA GRAĐA

You might also like