UDK 811.163.4 (497.

6)'282

Alen KALAJDŽIJA

ZNAČENJE I FUNKCIJA HERCEGOVAČKOGA IMENIČKOG

DI JALEKTIZMA IZVAN

Sažetak
U radu se objašnjava funkcioniranje hercegovačkoga dijalektizma
izvan, imenice koja upućuje na vanjski prostor izvan zatvorenog
mjesta, za što se u standardnom jeziku upotrebljavaju prilozi tipa
vani, napolju. Rad želi skrenuti pažnju na dobro gramatičko i
komunikacijsko funkcioniranje ovoga leksema, kojem nema mjesta
ni u jednom standardnom jeziku.
Ključne riječi: dijalektizam, imenica, padež, značenje, ablativnost,
finalnost, lokativnost

Poznato je da se standardni jezici zasnivaju uglavnom na konkretnom

organskom idiomu, ali da na svim jezičkim razinama prevazilaze ono što
tipično karakterizira uži geografski prostor na kojem se prostire dati organski
idiom na višem nivou. Oni pritom prvenstveno bogate leksiku, a potom i
sintaksu i tvorbu riječi, dok nešto manje utjecaja imaju na fonološku te
morfološku strukturu jezika.
Zanimljivo je da u savremenim standardnim jezicima
srednjojužnoslavenskog prostora ne postoji imenica koja se odnosi na
opredmećivanje vanjskoga, spoljašnjeg prostora, suprotnog onome zatvorenom.
Tako se leksem kojim se obilježava čovjekov položaj u vanjskom otvorenom
prostoru, u odnosu na zatvoreni, unutarnji, u standardnom jeziku, kao i u
dijalektima, izražava prilozima tipa vani, napolje, napolju i si. Uočljivo je da
neki od priloga vode porijeklo od spoja prijedloga i imenice kojom se
obilježava neko mjesno značenje, funkcionirajući tako najprije kao prijedložno-
padežni izraz koji potom postaje prilog. Dakle, za izražavanje složenijih
značenja pomoću prijedloga, pa čak i onih koji se danas mogu smatrati
relativno jednostavnijim, prvotnim, osnovnim i najčešćim - mjesnim (usp.
Pranjković 1993: 22), nekada je potreban duži leksičko-gramatički proces
preobrazbe jednih riječi u druge. S druge strane, jezik je precizniji toliko više
87
Alen KALAJDŽIJA: Značenje i funkcija hercegovačkoga imeničkog dijalektizma izvan

što posjeduje one pojedinačne leksičke jedinice kojima se izražava svako

pojedinačno značenje. To i jeste, između ostalog, „misija“ standardnog jezika.
Stoga je zanimljivo da savremeni standardni jezici srednjojužnoslavenskog
područja nemaju u okviru svoje norme imenicu kojom se obilježava vanjski
otvoreni prostor, iako se u nekim organskim idiomima pojavljuju primjeri
kojima se izriče ovo značenje.
Prema tome, u standardnom jeziku sintagma „vanjski otvoreni prostor“
obilježava se prilozima napolje, napolju, vani, dok se u širem hercegovačkom
dijalekatskom prostoru „vanjski otvoreni prostor“ označava imenicom izvan.
Imenici izvan, međutim, nema mjesta ni u jednome standardnom jeziku
srednjojužnoslavenskog sistema, niti je igdje spomenuta kao dijalektizam (usp.
npr. Karadžić 1852; RSHKJ 1967; Isaković 1992; Jahić 1999; HER 2004).
Imenica izvan odnosi se, dakle, na vanjski otvoreni prostor. Sastoji se iz
dva korijenska dijela morfema: prijedloga (prefiksa) iz + priloga van, kao
nosioca leksičkoga značenje riječi izvan. Gledajući semantiku ovih dvaju
morfema, korijenom iz- obilježava se ablativno značenje (Stevanović 1986:
233), dok je korijen -van semantički ekvivalent (pored ostalih značenja) prilogu
napolje (Anić i dr. 2004: 276, knj. 11), a funkcionira i kao prilog za pitanja
gdje i kamo (Skok 1973: 564, knj. 3). Prema tome, imenicom izvan predstavlja
se odnos potjecanja iz unutrašnjosti ka spoljašnosti, odnosno kretanje iz
unutarnjega ka vani. To u svakom slučaju ima dobru semantičku podlogu jer se
prilogom napolje, kako se obilježava u standardu, zapravo izriče značenje
kretanja iz unutarnjega zatvorenog ka vanjskom otvorenom prostoru.
Imenica izvan inače se ponaša kao imenica muškog roda a-deklinacije.
Upotreba svih padežnih oblika ove imenice reducirana je samom semantikom
imenice. Tako, u govornoj praksi mogu se uočiti tri najfrekventnija oblika koji
odgovaraju značenjima ablativnosti, cilja i lokacije, obilježenim padežnim
oblicima genitiva, akuzativa i lokativa.1
Ablativno značenje imenice izvan izriče se genitivom s prijedlogom
s(a) jer „značenje predloga s (sa) uz genitiv izrazito je ablativno“ (Stevanović
1986: 244). To pokazuju i sljedeći primjeri:

Došao je s(a) izvana.

Vratio se s(a) izvana.
Iako se sa značenjem ablativnosti u genitivu mogu kombinirati još dva
prijedloga: iz i od, u govornoj praksi ovo se značenje ne obilježava pomoću
spomenutih prijedloga. S prijedlogom iz došlo bi do pleonazma, a prijedlogom

1 U radu nisam uvrstio funkciju bližeg objekta jer se ona ne tiče specifične upotrebe
značenja imenice izvan.
88
 Časopis FHN

od podrazumijeva se kretanje od jedne tačke, što ne odgovara semantici

imenice izvan koja znači ne samo doslovno kretanje iz unutarnjosti ka vani, već
znači i otvoreni vanjski prostor. Kombiniranje prijedloga sa s imenicom izvan
(sa izvana) u tzv. prijedloškoj sintagmi zasnovano je na semantičkom odnosu
dvaju prijedloga: iz i sa, gdje se oba, podrazumijevajući ablativnost, mogu
međusobno nadopunjavati pošto prijedlog sa podrazumijeva udaljavanje,
kretanje s površine, što, s druge strane, odgovara korijenu van, koji znači
spoljni otvoreni prostor. Treba napomenuti da se ovo ablativno značenje
kombinira obavezno sa glagolima kretanja, od kojih za neke postoje određena
ograničenja.
Finalno značenje izriče se konstrukcijom na + akuzativ.

Mogu li na izvan?
Otišao sam na izvan.
Značenje cilja u kombiniranju prijedloga na + akuzativ temelji se na
tome da mjesni prijedlog na jednim dijelom semantički odgovara prijedlogu sa,
jer označava površinu, s tom razlikom da prijedlog sa označava potjecanje od
pojma uz koji stoji, dok prijedlog na označava završetak kretanja na površini
nekoga pojma (usp. Stevanović 1986: 408), odakle proistječe i formiranje tipa
posebnoga značenja - granične direktivnosti (usp. Jahić i dr. 2000: 387) pri
čemu ova konstrukcija u kombinaciji sa dinamičnim glagolom postaje cilj toga
kretanja. Prema tome, konstrukcija na izvan uz dinamični glagol označava cilj
kretanja i usmjerenost glagolske radnje u njezinoj konačnoj realizaciji
dostizanja cilja. To je ono značenje koje odgovara upitnom zamjeničkom
mjesnom prilogu kamo.
Lokaciono značenje imenice izvan obilježava se konstrukcijama na +
lokativ i po + lokativ.

Bio sam na izvanu.

Šetao sam po izvanu.
Ovo značenje izražava se pomoću spomenutih prijedloga, dok drugi
prijedlozi koji se kombiniraju s lokativom nemaju uočenu upotrebu. I prijedlog
po također se semantički, kada je u pitanju obilježavanje mjesta, tiče površine
na kojoj se vrši realizacije statične radnje koja obuhvaća lokalizator. Na toj
razini uočljiva je međusobna povezanost spomenutih prijedloga sa semantikom
imenice izvan. Upravo je stoga ovo značenje provjerljivo upitnim zamjeničkim
mjesnim prilogom gdje.
Kao zaključak nameće se činjenica da se kombiniranje imenice izvan s
različitim padežima može vršiti kad god dati prijedlog ima u svojoj semantici

89
Alen KALAJDŽIJA: Značenje i funkcija hercegovačkoga imeničkog dijalektizma izvan
uključenu semu „površine“. Upravo ovo značenje omogućuje kombiniranje sa
semantikom imenice izvan, jer otvoreni vanjski prostor podrazumijeva
postojanje površine na kojoj se prostire. To je, osim toga, potvrda upotrebe
uobičajenijega priloga napolje, gdje se upravo komponenta jednoga značenja
imenice polje - površina - kombinira s otvorenim prostorom koji neminovno
mora imati tu istu površinu. Na gramatičkom i komunikacijskom planu imenica
izvan izuzetno dobro funkcionira jer je flektivna riječ i kao takva omogućuje
izražavanje različitih nijansi tipova mjesnog značenja. Bez obzira na dobru
funkcionalnu i značenjsku upotrebu imenice izvan, njezina neupotreba u
standardnom jeziku više je, čini se, stvar ekstralingvističkih faktora koji utječu
na formiranje i same leksičke norme, pošto je ovaj leksem izrazito dijalekatski
markiran.

Summary
This paper explains the functioning of Herzegovinian dialecticism izvan
- the noun that refers to an outer space, as in opposed to a closed one - for
which, in standard language, the adverbs out/vani and outside/napolju are used.
The paper wishes to bring attention to this lexeme’s good grammatical and
communicational functioning, and to the fact that it has no proper place in any
standard language.

Literatura
1. HER - Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi liber, Zagreb, 2004.
2. Isaković, Alija: Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku,
Svjetlost, Sarajevo, drugo izdanje, 1992.
3. Jahić, Dževad; Halilović, Senahid; Palić, Ismail: Gramatika bosanskoga
jezika, Dom štampe, Zenica, 2000.
4. Jahić, Dževad: Školski rječnik bosanskog jezika, Ljiljan, Sarajevo, 1999.
5. Karadžić Stefanovic, Vuk: Srpski rječnik istumačen njemačkijem i
latinskijem riječima, u Beču u štampariji jermenskoga namastira - Nolit,
Beograd (1977), 1852.
6. Pranjković, Ivo: Hrvatska skladnja, Hrvatska sveučilišna naklada,
Zagreb, 1993.
7. RSHKJ - Rečnik srpskohrvatskoga književnoga jezika, Matica srpska,
Novi Sad-Zagreb, 1967.
8. Skok, Petar: Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1973.
9. Stevanović, Mihailo: Savremeni srpskohrvatski jezik II, sintaksa, Naučna
knjiga, Beograd, četvrto izdanje, 1986.

90