Kotači ili gusjenice?

Autor Redakcija

Iako se oklopno vozilo upotrebljavalo petnaest godina prije pojave prvog tenka, vidimo da je
borbenim vozilima na kotačima trebalo dugo vremena da od pomoćnih vozila postanu konkurent
gusjeničkim vozilima. Počevši svoj put kao izviđačka vozila danas borbena vozila na kotačima
uglavnom sa konfiguracijom 8x8 postaju dominantne borbene platforme potiskujući vozila slične
namjene na gusjenicama. Autor: Nedžad Avdić, prof.

Praktično na terenu vozila na kotačima će brže, jeftinije zbog manje potrošnje goriva, niže
cijene održavanja i udobnije po korisnike izvršiti zadatak. Vozila također u usporedbi sa
gusjeničarima imaju mnogo veću taktičku i stratešku mobilnost sa mnogo većim radijusom
kretanja. Za pokret tenkova i drugih gusjeničara po kopnu na veće udaljenosti angažuju se
pomoćna sredstva poput specijalizovanih kamionskih tegljača ili željeznički transport, dok vozila
na kotačima sve mogu obavljati samostalno, bez oštećenja asfaltnih cesta. Može se reći da
određenu prednost gusjeničari imaju pri kretanju preko mekanih terena, mada recimo
proizvođač Mowag tvrdi da je usvojivši nove tehnologije omogućio skoro istu mobilnost Pirahni
kao i gusjeničkom vozilu. Ako posmatramo ovo pitanje moramo uzeti u razmatranje teren zemlje
korisnika, jer recimo za skoro cijelu Evropu se može reći da ima znatno razvijenu mrežu više ili
manje uređenih putnih komunikacija po kojima se vozila na kotačima mogu kretati bez nekih
većih problema.

Ako razmatramo faktor ekonomičnosti dovoljno je dati podatak da je vozilu na kotačima

dovoljan motor 540 KS (400kw) da razvije brzinu preko 100 km/h, a vozilo na gusjenicama za
prosječnu brzinu od 70 km/h mora imati motor snage 660 KS (490 kw). Radijus kretanja
borbenih vozila na kotačima je oko 1000 km, dok je vozila na gusjenicama oko 600 km sa istom
količinom goriva. Iz ova dva podatka jasno je kolike se uštede u gorivu postižu korištenjem
borbenih vozila na kotačima.

Vatrena moć vozila na kotačima je danas dovoljno jaka da se može suprotstaviti drugim
vozilima. Impresivan je podatak da proizvođač topa Bushmaster 25 mm tvrdi da će ruski
gusjeničar BMP-1 biti neutralisan sa daljine veće od 2500 metara, a zavisno od mogućnosti i
želje kupaca na kupolu se mogu ugraditi protivtenkovske (Helfire i TOW) i protivavionske rakete
(Stinger), što predstavlja vrlo ubojitu kombinaciju na potencijalnom ratištu.

Oklopna zaštita vozila na kotačima može se smatrati slabijom tačkom u odnosu na gusjeničare.
Stručnjaci smatraju da zbog svoje namjene i transporta avionima ukupna težina vozila ne bi
smjela preći 20 tona, pa proizvođačima ništa drugo ne preostaje nego da kombinuju različite
lakše, a čvršće materijale poput kombinacija keramike, kompozitnih materijala, aluminijuma i

1/3
Kotači ili gusjenice?

Autor Redakcija

titanijuma. Standard je da oklop štiti od probojnog zrna 14,5 mm i to je uspješno riješeno, s tim
da zavisno od zadatka i terena postoji mogućnost naknadnog dodavanja i skidanja oklopa tzv.
modularni sistem oklopne zaštite. U određenim kombinacijama prednji dio borbenog vozila
može da izdrži pogodak 30 mm potkalibarske granate. U Iraku i Afganistanu se masovno
upotrebljavaju ručni bacači granata, a najviše ruski RPG-7 čiji pogodak gore navedeni oklopi ne
mogu izdržati. Za ovaj problem imaju dva tehnička rješenja. Prvo je reaktivni oklop koji je
efikasno rješenje ali znatno povećava težinu, gabarite vozila i cijenu pa ga uglavnom vojske
izbjegavaju. Drugo rješenje koje je mnogo praktičnije i odmah je usvojeno od strane američke
armije, je tzv. slat (rebrasti) oklop koji koristi američki Strayker. To su ustvari čelični profili
međusobno razmaknuti po 60 mm i od oklopa 200 mm. Pokazalo se da znatno umanjuje
dejstvo kumulativne glave RPG-a jer većina energije eksplozije se zadrži na rešetkama.

Mirovne misije u pojedinim zemljama pa i u našoj zemlji su ukazale na opasnosti od

protivtenkovskih (PT) nagaznih mina pa se moralo povesti računa i o većoj zaštiti donjeg dijela
borbenog vozila. Obično se postavlja dupli pod, ali se također vodi računa i o posadi unutar
vozila, vješanjem sjedišta sa strane i upotrebom novih materijala čiji je glavni zadatak da
amortizira snagu eksplozije. Postignut je takav nivo otpornosti da posada bez većih problema
preživljava eksplozije većine PT mina ispod kotača ili samog vozila.

Problem oštećenja kotača riješen je na više načina. Prvi koji se koristi odavno je sistem
centralne regulacije pritiska, odnosno oštećenoj gumi se dodatno upumpava zrak. U slučaju
većeg oštećenja ulogu na sebe preuzima tzv. RUN FLAT umetak od plastike ili tvrde gume koji
omogućava nastavak vožnje. Neki proizvođači su počeli da eksperimentišu sa tzv.
saćastim/spužvastim gumama u koje se ne upumpava zrak pa eventualni pogodci neće
sprječavati vozilo u izvršenju zadataka. Ako se desi da vozilo ostane bez jednog ili dva kotača
po specifikacijama nekih proizvođača borbena vozila mogu nastaviti vožnju bez problema.

Zbog dosad nabrojanih dobrih karakteristika borbena vozila na kotačima su postala

nezamjenljiva u mirovnim misijama radi dosad dokazanih kvaliteta u mobilnosti i ekonomičnosti.

Moguće smjernice budućeg razvoja borbenih vozila na kotačima

2/3
Kotači ili gusjenice?

Autor Redakcija

Definitivno se može uočiti da borbena vozila na kotačima prevazilaze svoju osnovnu ulogu
borbenog vozila pješadije i oklopnog transportera. Vozila na kotačima u budućnosti će morati
odgovoriti zahtjevu da prate tenkove u napadu ili odbrani, samostalno vode borbu protiv
neprijateljskih ciljeva, a naročito njegovih oklopnih snaga. Već postoje borbena vozila na
kotačima sa ugrađenim topovima. Francuski proizvođač GIAT je Saudijske Pirhane opremio
topom 90 mm, američki General Dynamics Land System ugrađuje top 105 mm sa automatskim
punjačem na kanadske Kodiace, zatim italijanski lovac tenkova Centauro, južnoafrički Rooikat i
francuski AMX-10 se smatraju vrlo uspješnim vozilima i svi imaju ugrađene 105 mm topove.
Ipak stručnjaci smatraju potrebnim, a novije tehnologije će to vjerovatno i omogućiti, ugradnju
topa standardnog tenkovskog kalibra 120 mm. Neki proizvođači su već brzo reagovali i
konstruisali platforme kupola bez posada, a sa topovima 120 mm. Pojedine armije su išli i toliko
daleko da razmatraju da gusjenička vozila i tenkove zamjene vozilima na kotačima.

Kako stvari danas stoje vrlo vjerovatno da neće napraviti grešku, a još će uštedjeti znatna
državna sredstava koja se mogu usmjeriti na druga mjesta.

Autor: Nedžad Avdić, prof.

www.zrno.ba

3/3