PREDGRIJAVANJE

Predgrijavanje predstavlja zagrijavanje zavarivanog metala do

određene temperature iznad temperature okoline, prije početka zavarivanja, i
održavanje te temperature tokom zavarivanja. Predgrijavanje se može vršiti u
posebnim pećima, s elektrootpornim uređajima i omotačima, elektroindukcijski,
pomoću plamena, i na druge načine.
Predgrijavanje je potrebno kada:
- zavarivanje izvodimo kod niskih temperatura okolnog zraka (npr. ispod
5 ºC); zavarivani metal ima visoku toplinsku
vodljivost (npr. bakar i aluminij);
- zavarivani sklop čine dijelovi veće ukrućenosti, kao i većih debljina (npr.
30 mm i više);
- želimo postići potpuno metalurško stvaranje metala zavara i zone utjecaja
topline;
- sporije hlađenje i lakši izlazak otopljenih plinova pogotovo vodika, i
drugo.
Orijentacijski, kada kod nelegiranih i niskolegiranih čelika vrijednost
ekvivalenta ugljika prelazi 0,40 do 0,45%, potrebno je predgrijavati i povisiti
temperaturu zavarivanog sklopa. Najčešće se temperature predgrijavanja kreću
od 80 ºC do 250 ºC, za vrijednosti ekvivalenta ugljika do 0,55%; odnosno 250
ºC do 350 ºC za vrijednosti iznad 0,55%. Postoji više načina izračunavanja
potrebne temperature predgrijavanja, ali svi oni daju samo orijentacijske
vrijednosti za određeni hemijski sastav čelika i ne mogu se pouzdano koristiti
kao opće važeće vrijednosti za svaki korišteni čelik.
Pored potrebne temperature predgrijavanja, često se postavlja ograničenje za
najvišu dostignutu temperaturu zavarivanog metala između dva
prolaza električnim lukom ili drugim izvorom topline. To je, zapravo, najviša
dopustiva temperatura predgrijavanja ili tzv. međuprolazna temperatura, a
kontrolira se prije polaganja sljedećeg zavara.