MEVLUD

Sastavio:
Hafiz Salih Gašević
1850 – 1898.

1
Mevlud
KORISTI MEVLUDI ŠERIFA
Od Allaha koji traži pomoći,
neka mevlud pejgamberu prouči!
U Džennetu koji traži hurija,
kad se mevlud uči neka posluša!
Za Džehennem koji misli i briži,
kad se uči mevlud neka ne bježi!
Promislimo, ovaj svijet hoće proć',
na Mahšer nam i na Sirat valja doć'.
Havda piti u Džennetu ko traži,
nek u srcu salavate zadrži:

MEVLIDUNNEBIJJI SALLALLAHU ALEJHI WE SELLEM

Sprva vazda spominjati svog Boga,
u poslov’ma to je dužnost na roba.
Boga dragog ko spominje sidkile,
Allah njemu olakšaće poslove.
Kada bude Bož’je ime najprije,
neće izać' ružan pos'o poslije.
Na čas svaki: »Allah, Allah!« učiti,
Bog će nama vazda pos'o ‘lakšati.
Čistim srcem ko Allaha spominje,
odmah od njeg’ svaki grijeh otpadne.
Bož’je ime ko spominjat nauči
on kod Boga svaku želju dokuči,
Hodi slatko svi da Allah učimo,
od žalosti i da aškom plačemo.
Bog je jedan u to sumnje nemamo,
Za vazda mi u to iman imamo.
Aršu ćursu sahibija Bog dragi,
iz ničega ovaj svijet On stvori.
Koji traži da ga vatra ne prži,
nek u srcu salavate on drži

2
 Hafiz Salih Gašević
Dragi moji, što ću vama ja rijet,
poslušajte, to je jedan vasijjet.
Ko posluša što ću njemu besjedit',
njemu duša mirisala na Džennet.
Da Bog njemu svako dobro pokloni,
ko god mi se hajir dovom nakloni.
Pa ko hoće ovu dovu da uči,
musannifu nek »Fatihu« prouči.
(ZA MUSANNIFOVU DUŠU I DUŠE SVIH UMRLIH VJERNIKA »EL - FATIHA«)
Dragi Allah kako stvori Adema,
njim okiti ovaj dio alema.
Sedždu njemu učiniše meleki,
A Bog dragi pokloni mu pomoći,
Svog habiba na čelo mu nûr dade,
i taj nûr mu jedno vrijeme ostade.
Na Havvu ga posl’je Allah prenese,
Šit se rodi pa ga na njeg’ prenese,
Dođe Ibrahim, Ismail na dun’ja
Oduljiće da kazujem drugo ja.
Kad se rodi rob u Boga najbolji,
Nûr je njegov, pa se njemu prikloni.
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom otvori:

On je soja golemoga i traga,

on najljepši i najbolji kod Boga.
Odabr'o je njega Allah svakako,
ali k’o on ost'o nije baš niko.
Bog stvorio Muhammeda najprije,
pejgamber se on rodio najposl’je.
On je poslan da uputi svakoga,
njegovo je sve primljeno kod Boga.
Ko se boji da ga vatra ne gori,
neka srcem salavate govori!

3
Mevlud
ROĐENJE PEJGAMBEROVO
Amina, majka Muhammed – pejgambera,
ona, sadef, rodi zrno bisera.
Kad je bila njim Amina hamila,
alameta mnogo jeste vidjela.
Otac našeg Pejgambera Abdullah.
Odabr’o je milosnika hak – Allah.
Kad približi vakat da se on rodi,
svako dobro na 'vi svijet dohodi.
Rebiul – evvel vakat bješe proljeće,
ponedjeljnik noć dvan’esta dol’jeće.
Kad je majka Muhammeda rodila,
kazala je da je čudo vidjela.
K’o svjetlica iz kuće nam poleće,
nûr od njega do nebesa odleće.
Na hevaji melek dušek prostrije,
iz Dženneta po imenu Sundus je.
Tri bajraka razapeta vidjeh ja,
poslušajte što govorim vama ja.
Na magribu, na mašriku dva ajan,
treći bajrak baš od Kabe na tavan.
Odmah znadoh da je on rob najbolji,
Dragom Bogu od svakoga najmil’ji.
Melaika mnogo sađe sa neba,
okruži se naša kuća ko Kaba.
Rastupi se duvar, a ja pogledah,
pokraj sebe mnogo čuda ugledah.
Iz Dženneta tri hurije dođoše,
Muhammeda svakojaka hvališe.
Blago tebi, sretna majko, zboriše,
a pohvalom moga sina spominjaše.
Nikad nije majka ‘vakog rodila,
blago tebi što si njega nosila.
A kad dođe vakat da se porodim,
ono dobro što će doći da vidim.
4
 Hafiz Salih Gašević
Bješe žeđa meni došla do duše,
jedan bardak šerbeta mi dadoše.
Studenije od snijega i bjelje,
slađe bješe od šećera i ljepše.
I to šerbe što dadoše kad popih,
cijela se ja u nûru utopih.
Utopih se ja u nûru svakako,
a za sebe ja ne znadoh nikako.
Prihvati me jedna ptica bijela,
opet meni dođe snaga cijela.
(OVDJE TREBA USTATI NA NOGE)
I rodi se car od dina onaj čas,
a u nûru utopi se svijet vas.
Vi salavat donosite na njega,
steći ćete ni’met – Džennet kod Boga.
Dobro li je salavate donosit',
i suzama svoje oči orosit'.
Koji želi da mu vatra ne udi,
neka srce salavatom probudi.

Sve stvoreno učini se veselo,

briga ode, život dođe na novo.
Na svijetu progovori stvar svaka,
Devletliji svašta reče merhaba.
Merhaba ti, care vel’ki merhaba,
merhaba ti, znanja izvor, merhaba.
Merhaba, ej svako moli od tebe,
merhaba, ej, Božija milost na tebe.
Merhaba, ej, živu život merhaba,
merhaba, ej, muki last si, merhaba.
Za griješnike mučenike ummeta,
moliš, tražiš, Božijega rahmeta.
Na svijetu ti si rahmet merhaba,
za gr’ješnike ti se moliš, merhaba.

5
Mevlud
Ti si svjetlo svom ummetu veliko
i u muci mnogome si pomog’o.
Mučenome pomagalac vazda si,
i drugoga sačuvati rad si ti.
Na srčanu ranu svaku vidiš ti,
na svijetu, što god ima, car si ti.
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni.

Kad se rodi onaj Bož’ji milosnik,

Bog je njemu vazda bio pomoćnik
Melaika bješe memnum odviše,
od veselja i nebesa igraše.
Amina se u tom času izgubi,
malo zatim opet bude pri sebi.
Pa pogleda kad hurija nema tu,
a Muhammed Allahu se moli tu.
Prema Kabi u ćošetu bijaše,
Dragom Bogu sve on sedždu činjaše.
Sedždu čini, a jezikom zboraše,
a šehadet prst u njega micaše.
Primakoh se pa poslušah šta veli,
za ummet se dragom Bogu on moli.
Dragi Bože, pokloni mi Ti ummet,
nemoj na njih ti bacati ukubet.
U mladosti on je isk'o ummetu,
u starosti naklanjaj se sunnetu.
Za nas moli kad je bio dijete,.
mi griješni ostavljamo sunnete.
Ko god žudi da ga vatra ne kosi,
neka srcem salavate donosi.

6
 Hafiz Salih Gašević
U Meki su prvi ljudi vidjeli,
onu noć su Kabu tavaf činili.
Kad je majka Muhammeda rodila,
pozdravom je Kaba sedždu činila.
Od veselja do zemlje se sagnula,
i natrag se bez zijana vratila.
Reče Kaba: »Evo sreće svakako,
svijetsko se sunce rodilo žarko«.
Ćoše ćoši sve od Kabe govori:
»Evo noćas rob se rodi najbolji.
Njegov ummet goli, bosi polazit,
sa ta’zimom hoće mene ob’lazit.
Od kipova i kufura očistit’,
i iz mene nevjerništvo izbacit«.
Pejgamberski tadž na glavu nataknu,
a da u din zove vrijeme primaknu.
Prikuči mu četeresta godina,
od kako je njega majka rodila.
Poče njemu Bož’ji Kur’an salazit',
a da u din zove emer dolazit'.
U njega se mnogo čudo nalazit',
u iman mu velik svijet dolazit'.
Od njeg sjene nije bilo na zemlji
jer od nûra vas bijaše bezbeli.
Više glave mubarek mu bijaše
od oblaka jedno parče stajaše.
Kud god resul naš Muhammed iđaše
vazda oblak više glave imaše.
Od svjetlosti biser zuba njegovih,
u pô noći iglu naći mog’o si.
Misk i amber miris odmah udari,
kad mu kosa koji vjetar nadari.
K’o ružica znoj od njega miris’o
mirisaše kud god on bi otiš’o.
Plod je dala hurma čim je usadi
mivu jede od nje mnogo čeljadi.
7
Mevlud
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni.

M I R A D Ž
Hodi ‘amo koji žudi i želi,
da je ašik i sam sebi što veli.
Slušaj miradž pejgamberski golemi,
za ašikluk tebi srce što gori.
Ponedjeljnik večer dođe jedan glas,
noć je blaga i hairli baš za nas.
Oni što su, s njime Bož’je pomoći,
Ummihani ode kući po noći.
Muhammedu dobar ta’zim kod Boga,
Džebrailu emer dođe od Boga.
Kat haljina iz Dženneta prihvati,
i buraka najboljega uhvati.
Mome milom Muhamedu odvedi,
Arši - Rahman on da vidi, dovedi.
Pa Džebrail po emeru otiđe,
mnogi burak pasijaše on vidje.
Među njima jedan burak plakaše,
niti jede, niti pije, gledaše.
Džebrail ga pita: »Zašto ti plačeš,
zašto i ti ko družina ne jedeš«?
A burak mu odgovara prejasno,
odavno je moje srce žalosno.
Od kako sam ja ovako proplak'o,
na hiljade godina je proteklo.
Iznenada ja sam čuo jedan glas,
sa koje sam strane ne znam ni danas.
“Muhammede”, neko zovnu imenom,
zaljubih se sa ljubavlju srčanom.
Moje srce od tada se raskipi,
tog Božijeg milosnika da vidim.
Ja od tada ništa ne znam za sebe,
k’o da Džennet vas ja nosim na sebi.
8
 Hafiz Salih Gašević
Pa iako u Džennetu sad stojim,
dolazi mi ko u vatri da gorim.
Ako po čem Muhammeda ne vidim,
od života svojega se prolazim.
A Džebrail njemu reče polahko:
“Tvoju žalost olakšaću sad lahko.
Šta ko želi ono hoće dočekat'
samo treba nekoliko pričekat'”.
Sa burakom iz Dženeta poleće,
pejgamberu Muhammedu doleće.
Pa Džebrail govori mu isprva,
od Boga je tebi selam i stima.
Tebi noćas zapovijed je da ideš,
Aršu – Rahman a i Džennet da vidiš.
Da idemo, hajd polazi, Mustafa,
jer izgleda tebe Ashabi – Safa.
Evo tebi da uzjašeš buraka,
vrata su se otvorila džennetska.
Bož’ji rahmet prosipa se na svijet',
tvoj dolazak svako želi baš vidjet'«.
Tadž na glavu metnu Bož’ji poslanik,
u svačem je Allah njemu pomoćnik.
Džebraila on naprijed propusti,
a buraka ode za njim jahati.
Za čas jedan on na Kudus doleće,
pejgamberske duše mnoge tu nađe.
Od duša je bila stima golema
po emeru znali su ga imama.
Dva rekata namaza su klanjali,
a svakako Muhammeda štimali.
Onu noć je mnogo čudo hodio,
Arš i Džennet te nebesa vidio.
Do svog mjesta Džebrail ga dovede,
po emeru dragog Boga ostade.
A Muhamed resul njemu govori,
što gariba mene ovdje ostavi.
9
Mevlud
Ne znam puta kuda trebam hoditi,
ko li će me sad odavdje voditi.
Džebrail mu reče: “Hajde slobodno!
radi tebe sve je ovo stvoreno.
Dragom Bogu ti si mio i habib,
nemoj mislit da si ovdje ti garib.
Dalje hodit ja ne smijem od Boga,
ovdje ostat emer mi je od Njega.
Ako zerru jednu dalje iskočim,
treba posl’je ja u vatri da gorim.
Kod Boga si od svakoga najbolji,
svaki mahluk s tobom Boga sve moli”.
Devletlija Džebrailu govori:
“Ti ostani da te vatra ne gori!”
Pa mu reče: “Ti sa mjesta ne idi,
ko j’ u ašku on tu vatru ne vidi.
U mene je ašk od vazda naputač,
a u svačem dragi Allah pomagač.
Ko j’ u akšu ne broji ga svakako,
glavu dati to je njemu baš lahko”.
Koji traži da ga vatra ne prži,
nek u srcu salavate zadrži.

S Džebrailom hala zboraše kelam,

Refref dođe pred njim naziva selam.
Uze cara svijetskoga odnese,
do Sidretul – munteha ga donese.
Što god vidje na nebesim' robova,
Dragome se Bogu svako priklanja.
Neko uči, neko sedždu činjaše,
neko kijam, neko Boga moljaše.
Neko tespih, nek’ u ašku bijaše,
a Bogu se svaki rob taj moljaše.
Muhammedu hošgeldiju davaju,
a ta'zimom prema njemu gledaju.
10
 Hafiz Salih Gašević
Rekoše mu: “Ja, Muhammed merhaba,
najviša je tebi milost kod Boga.
Ovaj Miradž i polazak sretan ti,
za 've časti nije niko samo ti.
Ti ćeš noćas Bogu dragom hoditi,
ti ćeš noćas sa Allahom zboriti.
Ko ti nama niko do sad ne dođe,
Božju milost ko ti niko ne nađe”.
Odatle je Devletlija otiš'o,
gdje je emer bio Bož’ji on doš'o.
Od Allaha Muhammedu dođe glas,
haša, nije zbor u Boga k’o u nas:
“Milosniče, milujem te dobro Ja,
radi tebe stvorio sam svakog Ja.
Milosniče, vazda Mene traži ti,
draga srca ibadet Mi čini ti.
I dan i noć što si vazda žudio,
da Me vidiš što s' od Mene tražio.
Da ti dadem što god ima murada,
sve za jedan po hiljadu dopada.”
Muhammed se dragom Bogu pokloni,
pa za ummet i hal njihov sve moli:
“Mili Bože, meni ummet oprosti
Jerbo u njih gr’jeha ima podosti.
Đunah rade, tebi asi bivaju,
ja se bojim da u vatru ne padnu.”
Od Allaha Muhammedu dođe glas:
“Poklon činim tebi ummet Ja noćas.
Ja na tebe imam milost veliku,
a ti Mene moliš za zemlje šaku.
Sve sam Ja to porad tebe stvorio,
najboljega tebe Sebi vidio.
Kaziv'o sam Muhammede Ja tebi,
nagledat se Mene nećeš moći ti.
Mome zatu ogledalo tvoj je zat,
ti si sa mnom, milosniče, opisat.
11
Mevlud
Na put pravi zovi moje robove,
kad Me vide pa i njima dobro je.”
Pejgamber se po emeru povrati,
pa se kući Ummihane navrati.
Šta je vaki’ bilo s prva do kraja
ashabima kazao je veselja.
Ashabi mu čestitaju polazak:
“Blago nama, za 'vi sad tvoj dolazak.”
Rekoše mu: “Sretan tadž si natak'o,
od tebe je nama dobro svakako.
Mi smo ummet, pejgamberluk na tebe,
naše srce veselo je od tebe.”
Blago nama kad smo njemu mi ummet,
duši će nam plaća biti za hizmet.
Dragi Bože milosti Ti njegove,
od svakoga milosnika najbolje.
I ko Tebe vazda plačem spominje,
i ko Tebi iskreno sad robuje.
Molimo Te njihovijem hurmetom,
svakog Tvoga milosnika šerefom.
Milosti Ti Muhammeda Tvojega,
nas garibe ne udaljii od njega.
Ti si, kadar oprosti nam grehote,
a pokrij nam, Dragi Bože, sramote.
S robovima dobrima nas udruži,
a za grijehe, Ti nas Bože ne ruži.
Tvojim Tebe milosnikom molimo,
vazda rahmet mi od Tebe tražimo.
Dragi Bože, nemoj da smo dallin,
na 'vu dovu svi recimo: ”Amin”
Mi smo ummet milosnika Bož’jega,
da je Bož’ji rahmet na nas svakoga.
Od muslima Allah razi neka je,
muslimanu Bož’je dobro svako je.
Ko god traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni.

12
 MEVLUD

Po muteber ćitabima spjevao:

Dr Safvet – beg Bašagić
1870 – 1934.

13
Mevlud
PREDGOVOR
Najprije Božije spomenimo ime
Svako dobro djelo počinje se s Njime.
Onda se sjetimo Bož'jeg poslanika
Muhammeda, zadnjeg vjerovjesnika.
Koga dobar dio čovječanstva slavi
K’o začetnika islamske ljubavi.
Ne zaboravimo njegovu rodbinu
S dobrim spomenuti kao i družinu
Koja je s njim nevolju i slavu
Djelila za islam, za vjeru nam pravu.
A po tome Safvet Ibrahimov, evo
Predaje vam „Mevlud“ koji je ispjevó
U jeziku koji naš Mujo razumi
Jer mu kao Bosna u ušima šumi.
Koliko su mogle, umjele i znale,
Sve su tu utkale moje sile male.
Ja toliko znadem, ne umijem više
I to – neka Bog mi u sevab upiše!
BOŽE KOJI POSTO NISI
Bože Koji posto nisi
I Kog nestat neće,
S Tvojom voljom sve postaje,
Rađa se i kreće.
Svako jutro ishod sunca
I zapad pred veče
O Tvojoj nam moći Bože,
Sto dokaza reče.
Ti nam spremi Muhammeda
Da vjeru objavi,
Koja naša srca spaja
Islamskom ljubavi.
14
TEWHID
Mi služimo Bogu Koji nije postao
I Kojeg nikada nestanuti neće.
Mi služimo Bogu Koji nam je dao
Svijest-da nas vječno do spoznaje kreće!
Mi služimo Bogu Koji Svemir stvori
I u njemu bezbroj svakakvih čudesa!
Zar Mjesec ne sjaji, zar Sunce ne gori,
Zar zv'jezde ne trepte-sred plavih nebesa.
Mi služimo Bogu koji na svijetu
Svakome stvorenju život i smrt daje,
Koji surlog orla u smjelom poletu
I neobuzdane ljude – obuzdaje.
Mi služimo Bogu Koji nas osnaži
Velikim darovima, umom i pameti
Da raspoznajemo istinu od laži,
Koju nam nameću bezbožnici kleti.
Mi služimo Bogu kako nam poruči
Preko Muhammeda,zadnjeg pejgambera.
Služimo Mu jer nas dini – islam uči:
Da nam je On prva i posljednja vjera.
S kojom danas ponose se
Milioni ljudi,
Jer u njima sveto čuvstvo
Prema Tebi budi.
Kad se noći smrkavaju
I osviću dani:
„Ja rabbena nerdžu minke
Huden fi-l-imani!“
Prema Tvojoj svemilosti
Naše duše cvile:
„Ja rabbena nerdžu minke
El afve-l-džemile!“

َ َ ْ َ َ ُ َْ َ َ
‫اﺻﻔﻮن ﻗﻦ ِﺻﻔﺎﺗ ِﻚ‬
َ َ ْ
َ # َ َ َ َ َ
‫ﻣﺎ ﻋ َﺮﻓﻨﺎك ﺣﻖ ﻣﻌ ِﺮﻓﺘِﻚ‬
PRIJEVOD
Tvoj je oprost naše sveuzdanje,
Nemamo se čemu nadat više.
I genija pero je nemoćno
Tvoju svemoć, Bože da opiše.
MEVLUD
Proljetno veče na zemlju pade,
Po nebu zv'ježđe blistati stade,
Između zv'ježđa Mjesec se šeće
I bljeskom svojim posipa cvjeće.
Nebesa trepte u moru sjaja,
Zemlja izlaže sliku od raja.
K’o iza rosne proljetne kiše,
Sve nekim svježim životom diše,
Sve nešto tiho šapće i veli,
Sve nešto tajno traži i želi,
Sve nešto rado gleda i sluša
Sve nešto novo saznati kuša!
Jer tako divne proljetne noći
Vidjele nisu ničije oči.
To vam je bilo prvog rebia
Dvan'este noći kad Arabija
Najljepše dane u dnevnik piše
I svježeg cv'jeća mirisom diše.
U Arabiji, nasred Hidžaza,
Imade jedna mala oaza
Koja se zove Batha-u-Mekke.
U toj oazi, u kući sreće,
Jedna lijepa i mlada žena
Lagahno hoda, k’o da je sjena.
Zastane časak, pa opet pođe.
Dok tajni glas joj do uha dođe:
„Amina! De se na šilte spusti
I ove riječi odmah izusti:
Dr Safvet – beg Bašagić
َ َْ ْ ُ َ ْ
ِ ‫ﺠﺰ اﻟﻮ‬
ِ ‫ﻋ‬ ‫ا ِﻋﺘِﺼﺎم اﻟ َﻮ َرى ﺑ ِﻤﻐ ِﻔ َﺮﺗ ِﻚ‬
ْ
ٌ َ َ ‫ﻏ َﻨﺎ ﺑ‬# ‫ﺗُ ْﺐ َﻋﻠَ ْﻴ َﻨﺎ ﻓَﺈ‬
‫ﺮﺸ‬ ِ
Uslišaj nam Bože pokajanje,
Mi smo ljudi skučena mišljenja!
Mi nijesmo u stanju proniknuti
U istinu Tvojega stvorenja!
Ibn Sina
Bože! Moj porod predajem Tebi,
Da zloduh njemu škodio ne bi.“
Kada to reče, nasloni glavu
Da gleda mirno, daljinu plavu,
Da se na čarim' prirode topi
Dok sanak slatki oči joj sklopi.
Kad je zaspala, sanak je snila
I lijep prizor na snu vidila.
Snila je kako meleka jata
Na zemlju slaze – i oko vrata
Njezine kuće gledaju, vire –
I tihim glasom uče tekbire.
(TEKBIR )
U to od sobe zid se rastupi,
Iz koga kolo hurija hrupi,
Pa je sa sviju strana okruže
I pred nju počnu sipati ruže.
Lagahno kolo okolo kreću,
Pjevaju radost, pjevaju sreću
Koja će tminu sa zemlje dići,
Pa čak i do nas u Bosnu stići.
(hor zapjeva)
Bože Milosni i mi u Bosni
K’o dan radosni mevlud slavimo.
Dok se najednom otvore vrata:
U ruci držeć' čašu od zlata,
Hurija jedna dođe i stade
I sretnoj majci čašu dodade.
15
Mevlud
To vam je čaša šerbeta bila
Sa rajskog vrela, sa Selsebila.
Kad popi čašu blažena mati,
Iz njene kuće započe sjati
Sv'jetlo poput božanskog nura,
Kako 'no sjaše sa Sina Tura.
U tome času hazret' Amina
Rodi ko zlatnu jabuku sina.
(USTAJANJE NA NOGE)
(HOR ILI VIŠE PRISUTNIH ZAUČI)
Dobro nam doš'o, najveći sine
Arapskog roda i domovine!
Dobro nam doš'o, stari plemiću,
Hašimoviću, Kurejševiću,
koji će slabe dići na noge,
i spasit ropstva narode mnoge.
Dobro nam doš'o, prosvjetitelju,
zagovorniče i spasitelju.
Suri – Israfil kada zapuše,
u te se naše uzdaće duše.
Ti nesretniku blažićeš muke,
Ti griješniku pružaćeš ruke.
(NEKO OD PRISUTNIH SAM ZAUČI)
ْ َ َ َْ َ َ ََْ ْ ُ ُْْ َ َ
‫ﺮﺷف اﻟ َﻮ َرى‬ ‫ﻟﻚ اﻟﻘﺮب ِﻣﻦ ﻣﻮﻻك ﻳﺎ أ‬
ٌ َ َ َْ ْ ُّ َ َْ َ
‫ﻞﻜ اﻷﻧﺒِﻴﺎءِ إ ِﻣﺎم‬
ِ ِ ‫و أﻧﺖ ﻟ‬
ٌ# َ َ ْ َ َ َْ َ
‫ﻳﻢ ﺤﺗِﻴﺔ‬ِ ‫ﻋﻠﻴﻚ ِﻣﻦ اﷲِ اﻟﻜ ِﺮ‬
ٌ َ َ ٌَ َُْ ٌََ َُ
‫ﺔ ﻣﻘﺒﻮﻟﺔ َو ﺳﻼم‬G‫ﺎر‬
(Ti kod Boga ugleda imadeš,
O, najbolji od svih smrtnika!
Ti si prvak Bož'jih poslanika.
Bog predobri nek te blagoslovi
Iz Njegova vječnoga obilja –
Blagoslovom božanskoga milja.)
16
Dostojni vjere kazuju ljudi,
O kojim dobro predaja sudi
Amina da je zborila strini,
Koja je vjerna bila istini:
K’o trudna žena, c'jelo vrijeme,
Da nikad nije ćutila breme.
Poroda boli da čula nije,
Da je sve bilo poput vizije.
Kada iz slatkog se sanka prenu,
Tamo i amo oči okrenu,
Što u snu vidje gleda na javi:
U sjaju trepti sav obzor plavi!
Još zadnje zvuke hurijske pjesme
Čuje k’o žubor džennetske česme.
A kada smotri dijete malo
Da je kraj nje na ruke palo,
Da usnam' miče kao da zbori,
Da Vječno Svjetlo s čela mu gori,
Uvidje da je blažena mati
Čovjeka kom će Svemoćni dati
Zadnje poslanstvo, - da ljude zove
U krilo vjere Muhammedove.
O tome Tevrat izrično kaže,
A sa Tevratom Indžil se slaže:
Ahmed-Muhammed jednom će doći
I ljudskom rodu otvorit oči.
Pokazaće mu zablude krute,
Osvjetliće mu istine pute.
‫ﻣﺒ‬ Svjetlom, koje od vazda gori,
Koje za njega Svevišnji stvori.
I Ademu ga stavi na čelo,
Da njime svoje okruni djelo.
To sv'jetlo s Adema prešlo je na Šita,
Od njega na oca Semita,
Odatle na Benu Israila
Dok ne dođe preko hazret-Ismaila

U pleme Kinane – i sad se pojavi
U prvotnom sjaju na mubarek glavi.
Mevla Muhammeda ibni Abdullaha
Nosioca krune od sure-i „Taha“.
Od Ummi Seleme Nevevi predaje
Tradiciju kojoj vjernost se priznaje:
„Amina veli da je više puta
Kazivala njojzi o toj noći čuda:
Za mevluda noć je tako sjajna bila
Da je ona svojim očima vidjela
Po cijelom Šamu palače i dvore
Gdje svjetle k’o da živim ognjem gore.
Mimo druge Bog je dao tu odliku
Muhammedu, Svome zadnjem poslaniku,
Da osv'jetli njime ljudsko dostojanstvo
I staze što vode u nebesko carstvo,
Kojim idu duše dobrijeh muslima
Do džennetskih bašča Adna i Naima,
Gdje izvire Kevser i Selsebil teče,
Gdje vječnog užitka nestanuti neće.
(OVDJE HOR ZAPJEVA)
Bože Milosni i mi u Bosni
K’o dan radosni mevlud slavimo.
Rujna zora sa istoka rudi,
Sva priroda iza sna se budi.
Zora nebo rumenilom šara,
A cvijeće pupove otvara.
Na bokoru mirisave ruže
Ni slavuji danas se ne tuže,
Već veselo pjesmice pjevaju
Velikome ovom događaju.
Još ne bješe dobro ni svanulo,
A kamoli sunce ogranulo,
Kada Abdul Muttalibu javi:
Da je biser njezine ljubavi,
Sin njegova sina Abdullaha,
Prije zore i ranog sabaha
Dr Safvet – beg Bašagić
Od svoga se sedefa rastao
I k’o alem u mraku zasjao.
U tom času stari djed je bio
Pokraj Kabe – i tavaf činio.
Kad radosna vijest njemu dođe,
Odmah kući Amininoj pođe
S c'jelom grupom odličnijeh ljudi
Što se bjehu zadesili tudi.
Po arapskom starom običaju,
Majke svoju djecu sakrivaju,
Nijedna ga nikom vidjet ne da
Starješina dok ga ne pogleda.
Kad opazi na vratima djeda,
Ona otkri sina Muhammeda.
(USTAJANJE NA NOGE, A HOR ZAUČI)
Dobro nam doš'o o Pejgambere
Božije riječi, Božije vjere.
Sve tebe voli prirode diko
Staro i mlado, malo i veliko.
Tebi za ljubav ljudi se druže
Da čovječanstvu zajedno služe.
Dobro nam doš'o najviši stvore
Na tvome licu geniji gore.
Nabiga, Hassan u slavu tvoju
Pjevaju ode i himne poju:
Kuda se krećeš nek cvate cv'jeće
I prosipa se obilje sreće!
( NEKO OD PRISUTNIH SAM
ْ َ ُّ َ َ ْ َ َ ْ َ ZAUČI) َ ْ
‫َو أﺣﺴ َﻦ ِﻣﻨﻚ ﻟﻢ ﺗ َﺮ ﻗﻂ ﻗﻴ ِﻰﻨ‬
ُ ‫ﺘ اﻟﻨِّ َﺴ‬ َ َْ َ ْ ََْ َ
‫ﺎء‬ ِ ِ ‫َو أﻤﺟﻞ ِﻣﻨﻚ ﻟﻢ ﺗ‬
َْ ُّ ْ ً#َُ َ ْ ُ
‫ﺐ‬
ٍ ‫ﻞﻛ ﻗﻴ‬ ِ ‫ﺧ َﻠِﻘﺖ ﻣﺮﺒءا ِﻣﻦ‬
ُ ‫ﺖ َﻛ َﻤﺎ ﺗﺸ‬
‫ﺎء‬
َ َ َ ْ ُ َْ َ # َ
‫ﻛﻜﻧﻚ ﻗﺪ ﺧﻠِﻘ‬
(Nije moja zjenica ljepšega vidjela,
Nit' je žena od tebe milijeg rodila.
Kao da si stvoren onako kako si ti htio;
Stvoren si bez mahane – i lijep i mio.)
Hassan ibn Sabit
17
Mevlud
(HOR ZAPJEVA)
Bože Milosni i mi u Bosni
K’o dan radosni mevlud slavimo.
Svi prisutni u čudu gledahu
I starome djedu čestitahu
Što mu dade Bog unuka krasna
Sv'jetla čela k’o zvijezda jasna.
Oči su mu surmom podvučene
I obrvam' tankim obrubljene;
Lice mu je milije već Sunce
Kada zlati izjutra vrhunce.
Vazda su mu usta nasmijana,
Blagoslov mu teče sa usana.
Uz ostala savršena ûda
Vrat mu bješe kao u labuda.
Tol'ko rekoh ja ne mogu više!
Ko njegove čari da opiše?
Starom djedu potekoše suze
Pa dijete u naramak uze.
I s društvom do Kabe ga odnese
I okolo Kabe ga obnese.
A kad stupi na kabenska vrata,
Pade Hubel a za njim Menata!
Pred pojavom mubarek – djeteta
Trides't i dva kumira im sveta
Licem ničice na zemlju padoše
I na zemlji ležeć' ostadoše.
To djed kao Bož'je čudo shvati
Pa se s vrata kabenskijeh vrati.
Nikom ništa o tom ne spomenu
Već pram kući Amininoj krenu
Moleći se Bogu Svevišnjemu
Da ko ne bi naudio njemu.
Kad predade sretnoj majci sina,
Prikriča joj on i družina
18
Da ga čuva od duhova hudih
I od šerra opakijeh ljudi,
Koji vazda drugom o zlu rade,
A u Kabi svecima
َ se grade.
ًَ ً َ ّْ َ ّ َ َ َْ
‫ﻣﻮﻻ َى ﺻ ِﻞ َو ﺳﻠِﻢ داﺋ ِﻤﺎ أﺑﺪا‬
ُّ ْ َْ ْ َ َ َ ََ
‫ﺮﻴ اﺨﻟﻠ ِﻖ ﻠﻛ ِ ِﻬ ْﻢ‬
ِ ‫ﺒﻟ ﺣﺒِﻴﺒِﻚ ﺧ‬
َ َ ََ َّْ َ َ ْ ُْ ّ َ َ
‫ﺎﺻﺪﻧﺎ‬ ِ ‫ﻳﺎ ر ِب ﺑ ِﺎﻟﻤﺼﻄﻰﻔ ﺑﻠِﻎ ﻣﻘ‬
ََ ْ َ َ َ َ َ َ َ َ ْ ْ َ
‫و اﻏ ِﻔﺮ ﺠﺎ ﻣﺎ ﻣﺪى ﻳﺎ وا ِﺳﻊ اﻟﻜﺮ ِم‬
Ibni el – Asakir bilježi nam ovu
Tradiciju kao riječ Mahzumovu:
„U času kada se Muhammed rodio,
Noširevan mudri čudan san je snio.
Taj mu san u duši nemir prouzroči,
Pa k’o izvan sebe iz postelje skoči.
U slavnome Taku sve se tresti stalo
Četrn'est šerefa na zemlju je palo.
U Ahura – mazde, najstarijem hramu
Koji danju – noću bijaše u plamu,
Utrnu se vatra što deset v'jekova
Goraše k’o simbol dina Ormuzdova.
Te mubarek noći jezero je Sâva
Presušilo a i Vadi i Semava
Dolina je vodom poplavljena bila
I na više milja brzo se razlila.
I veliki Mobed te je noći snio
Neugodan sanak u kom je vidio
Da arapska deva trči prije ata
I prelazi preko rijeke Eufrata
Pa se po Perziji k’o kod kuće širi.
Kada se probudi u knjigu zaviri
Da mu protumači šta pusti san znači?
Kako god okrene selameta nema,
Sve mu veli: „Nešto Arabija sprema,
Što će na istoku jedan prevrat stvorit
I Perziju kao državu oborit.“

O tome snu ništa nikome ne javi,
Štaviše, gledaše da ga zaboravi.
K’o da ništa nije sniv'o malo prije.
U tom snu viđaše sudbinu Perzije.
U to ulak kucnu na njegova vrata
I reče mu :“Odmah uzjaši na ata
I do Taka gredi, gdje već Kisra sjedi.
Merzubani, vlada – sve se tami kreće,
Držaće se vel'ko kraljevsko vijeće.“
Kad Mobedan stiže do slavnog divana,
U predvorju nađe više merzubana.
Jedan drugog pita, a svi razmišljaju
Što ih Kisra zove proti običaju.
Tako rano nikad saziv'o ih nije
Pravedni i mudri vladar od Perzije.
Kad se od divana otvoriše vrata,
Vidjeli su kralja gdje krunu od zlata
Okreće u ruci – i na tahtu stoji.
Pa po redu očima merzubane broji.
Kad svaki po časti na divanu stade,
Zlatnim žezlom Kisra jedan znak im dade,
Da sjednu.
Kad krunu na glavu natače,
Dršćućijem glasom besjediti zače:
„Znate li vi šta je uzrok mome jadu?“
„Ne“, rekoše kralju, to oni ne znadu.
Kad im ispriča šta mu dušu muči,
Sa velikom zebnjom svoj govor zaključi.
U to jedan ulak u dvoranu pade
I vel'kom veziru sitnu knjigu dade.
U njoj piše:“Vatra Ormuzdova hrama
Sinoć se pred zoru ugasila sama.“
„Mobedane“kralj će„daj nam protumači
Šta se to događa i šta sve to znači?“
„Vaše Veličanstvo!“ Mobedan će reći,
„Iz arapske zemlje nešto će poteći!
Tu se, knjige vele, jedan prevrat stvara
Koji novo gradi a staro obara.“
Dr Safvet – beg Bašagić
Na to Kisra ljutit s prijestolja siđe
I brzim korakom na vrata iziđe.
Merzubani za njim u čudu gledahu
I jedan drugoga očima pitahu.
A nijedan riječi ne umije naći
Da drugome kaže kud će to izaći.
Zgledaše se pa se tužno rastadoše
I klimajuć glavom kućama odoše.
(OVDJE NEKO ZAUČI STIHOVE)
ْ ‫ ْﻏ َﻴﺎ ا ِ ْﻗ َﺘ‬n‫ﺎ‬
‫ﺮﺒ‬ ُّ ‫ور ﺑ‬ُ ‫ﻳَﺎ َﻛ ُّﻓ َﻬﺎ اﻟ ْ َﻤ ْﻐ ُﺮ‬
ِ ِ
َ َ ْ ََُُْ ََُ َ ْ َ
‫ﺎر ﻛِﺮﺴى ﻓﻬﻮ ﻣﻌﺘﺮﺒ اﻟﻮرى‬ ِ ‫ﺑ ِ ِﺪﻳ‬
ْ َ َ ْ َ َ ُ ُ ْ َ َ َ ْ َ َ
‫ﺎزل ﻟ ِﻠﻤﻠﻮكِ ﻓﺄﺻﺒﺤﺖ‬ ِ ‫ﺎﻛﻧﺖ ﻣﻨ‬
َ ََ َ # َ َ َْ ْ
‫ﺎن ﻛﻤﺎ ﺗ َﺮى‬
ِ ‫ِﻣﻦ ﻧﻌ ِﺪ ﺣﺎ ِدﺛ ِﺔ اﻟﺰﻣ‬
(Ugledaj se, obijesni stvore,
U vladara perziskijeh slavu
I njihovu negda na istoku
Uređenu i moćnu državu.
Kada dođe obijest do časti,
Kako brzo podlegne propasti.)
(ZATIM HOR ZAPJEVA)
Bože Milosni i mi u Bosni
K’o dan radosni mevlud slavimo.
T E S M I J E
Kad se sedam navršilo dana,
Skupila se grupa odabrana
Sve po izbor plemenskih šejhova
Kod prvaka Benu Hašimova
Da gospodski proslave rođenje.
Tu uz brave na ražnju pečenje
Bješe svega u obilju dosta
Za fukaru i odlična gosta.
Kad je starac goste podvorio,
Abbasu je sinu govorio:
„Hajd' donesi djete ovamo,
Da svečano njemu ime damo.“
19
Mevlud
Po arapskom starom običaju,
Ljudi djeci ime nadjevaju.
Starješina uzme ga u krilo,
Pa u uho triput ime milo
Prišapće mu – kako će ga mati
I s vremenom cio svijet zvati.
Svi su čuli pobožnoga djeda
Kako triput ime Muhammeda
Glasom punim radosti spomenu
I lijepo ime mu nadjenu.
Kojim su ga nazvale još prije
Kod poroda, džennetske hurije.
Zatim redom pristupe mu gosti,
Svaki od njih kliče od radosti:
„Maša Allah! Ovakvo stvorenje
Nije dalo naše pokoljenje.
To je dijete rijetka pojava,
Koje čeka neka viša slava.
Samo da ga Bog Svemilostivi
Na čast rodu Kurejša poživi!“
Na to Abbas uze ga na ruke,
Pa uz pjesme i svirala zvuke
S prijateljem odnese ga kući
I predade u zagrljaj vrući
Miloj majci, da lijepo gleda
I odgaja sina Muhammeda.
M I R A DŽ
Mi slavimo Boga Koji je Svog roba
Muhammeda pozv'o u najljepše doba,
Jedne ljetne noći, na nebesa gori,
Da s njim k’o sa svojim miljenikom zbori.
Te mubarek noći, noći odabrane
Bio je u kući žene Ummihane.
Klanj'o je i dugo molio se Bogu
Da uništi mržnju i posije slogu
Među zavađenu braću i plemena
Od Iraka pa sve doli do Jemena,
20
Da arapski narod kao jedna duša
Božiju nauku i zapov'jed sluša,
Da trijebi korov po bijelu svijetu
Propov'jeda islam, našu vjeru svetu
Koja čovječanstvo kao sunce grije
I božansku ljubav među ljude sije.
Misleći o Bogu, diveć' se miloti
Prirode zemaljske i njenoj ljepoti
Pred kojom najveći veleumi stoje
I k’o djeca glede u šarene boje,
I on stoji, gleda, pa poviknu:“Bože,
Tvoju sveumjetnost ko pojmiti može?“
Da dalje razmišlja u nikab se zavi,
Dok hazreti Džibril pred njim se pojavi
I svečanim glasom ovako mu veli:
„Muhammede, tebi pokazati želi
Svemogući Svoga sveum'jeća djela
Do kojih ti mašta nije doletjela!
Ti ćeš vidjet što još niko viđ'o nije
Ti ćeš vidjet šta se iza perde krije.
Hajde, eno Burak čeka da te nosi
Tamo gdje se milost dijeli i prosi,
Tamo gdje Svemoćni Samostalno vlada
Tamo gdje je izvor i sliv ljudskih nada!“
Hazreti Muhammed na noge ustade
I s tekbirom počast pozivu odade,
Pa onda s Džibrilom izađe na vrata
I Buraku savi ruke oko vrata,
Koji se na krilim' pod oblake diže
I u Aksa – mesdžid za tili čas stiže,
Gdje više safova Božjih poslanika
Čeka da upozna Bož'jeg miljenika,
Da klanja za njime kao za imamom,
Koji obradova svijet sa islamom.
Kad se namaz svrši do Buraka dođe
Pa odatle pravo u nebesa pođe.
I odletje brzo kroz nebeske sfere
Na krilima svoje uzvišene vjere

Prepun više snage, duha i poleta
Gledajuć divote vasionog sv'jeta
Sv'jetlo rajsko kroz nebesa plava
Staze i bogaze njemu obasjava
I leti, leti brzo na Buraku
Kao rujna zora na sunčenu traku,
Jer mora da stigne do Arši – Rahmana
I vrati se prije narednoga dana.
Što je sve vidio i kuda je proš'o
Dok je do Sidre-i Muntehaa doš'o
Prema tome moja nemoćna je mašta:
Prošao je svemir i vidio svašta!
U mevludu to se opjevati ne da
Enes ibn Malik šta nam pripov'jeda.
Tu je „Vema minna“ objava mu stigla,
Koja ga je izvan poimanja digla, -
Gdje istina vječna od iskona vlada,
Gdje caruje simbol ljepote i sklada.
Tude Burak stade na svojoj zvijezdi,
Jer odatle dalje ne smije da jezdi.
Refref da Buraka zamijeni stiže
Pa odatle Bož'jeg poslanika diže
I odnese dalje gdje su zadnji niti
Ljudskog uma gustom koprenom prekriti.
Do granice svoje i Refref kad dođe,
Stade, a odatle sâm Muhammed pođe
Prema Svjetlu koje svemu život daje,
Gdje ništ' ne postoji, ništa ne postaje,
Gdje nema zvijezda, ne ima nebesa,
Gdje nema vremena, prostora, tjelesa,
Gdje nema početka, gdje ne ima kraja
Gdje se beskonačnost sa vječnosti spaja
Tu je Kabi Kavsejn. Iza njeg se stere
Harmonija vječna, izvor naše vjere.
Tude je Muhammed izvan sebe stao
I Bogu na sedždu u zanosu pao
Dr Safvet – beg Bašagić
I dušom slušao riječi bez glasa
I dušom gledao u ideal spasa.
Tude je razgovor bez riječi tek'o;
I mnogo je čuo i mnogo je rek'o.
S molbom za šefaat govor je počeo,
S vječnim obećanjem govor se dočeo.
Kada mu je i ta uslišana želja,
„Ja Hu!“ reče, pa pun sreće i veselja
Kroz pučinu svjetla tekbireći pođe
I kao svjetlica do Refrefa dođe.
A odatle s njime do Buraka stiže,
Koji ga ponese, sve niže i niže.
Milijarda meleka s tekbirom ga prati
I tako se kući Ummihane vrati.
ُ# # ََ َ َ ْ َ ُ# َ َُ ْ َ ُ# َ
(TEKBIR)
‫ إِﻻ اﺑ‬yِ‫اﺑ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ ﻻ إ‬
ُ ْ َْ # َ ُ َ ْ َ ُ # َ َ ْ َ ُ # َ
‫اﺤﻟﻤﺪ‬ ِ‫و اﺑ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ و ِِﺑ‬
K’o obično – prije nego zora rana
Navijesti osvit narednoga dana –
Diže nikab s lica, pa na noge skoči,
Sve mu k’o na javi leti ispred oči.
Svakoga prizora još se živo sjeća
Kao divne slike Bož'jeg sveumjeća.
Šta je na nebesim' vidio i rek'o
Od dohvata našeg uma je daleko.
Najveći geniji nisu mogli dati
Odgovor na pitanje:“Može li se znati
Šta se iza perde Kabi Kavsejn krije?“
Ni s miradžom za nas riješeno nije.
To je sve do sada ostalo k’o tajna
S upitnikom, ali tajna veličajna!
Ko zna zadnji čovjek hoće l' moći znati
O toj tajni kakvo razjašnjenje dati?
َ َ ُّ َ َ َ َ َ َ ُْ َََ
ِy‫ﻰﺟ ِﺠﺑَﻤ ِﺎ‬n‫ا‬ ‫ِ ﻛﺸﻒ‬y‫ﺑﻠﻎ اﻟﻌﻰﻠ ﺑ ِﻜﻤ ِﺎ‬
ْ َ َ ُّ َ َ ُ َ ْ َ ُ َ
ِy‫آ‬ِ ‫ِ ﺻﻠﻮا ﻋﻠﻴ ِﻪ َو‬y‫ﺧﺼ ِﺎ‬ِ ‫ﻤﺟﻴﻊ‬ِ ‫ﺣﺴﻨﺖ‬
21
Mevlud

N A T I – Š E R I F
Kad se o tvom žiću zbori, - ja resulallah!
Naš um na tvom biću gori – ja, Resulallah!
Tvoja vjera u muslimu svakome probudi
Ljubav koja čuda tvori – ja, Resulallah!
I ta ljubav ul'jeva mu plemenito čuvstvo
Za istinu da se bori – ja, Resulallah!
Tvoj se ezan sa stotinu hiljada munara
Danas po svijetu hori – ja, Resulallah!
I krijepi sljedbenike u sreći i b'jedi
Kao slatki san o zori – ja, Resulallah!
Puni nade, puni vjere uzdamo se u te
Kad nam grijeh dušu mori – ja, Resulallah!
Ako nećeš ti, jà ko će na Sudnjemu danu
Da u ime naše zbori? – ja, Resulallah!

H A S B I H A L

Sjećaš li se jošte, Mirza, Koje moju dušu hvata

Kad si bio d'jete malo,
Kako bi ti mirno srce
Od miline zaigralo?
Kad s' iz usta svoga oca
„Kasidei – burde“ sluš'o
I poletnim mislima se
Do zanosa dizat kuš'o?
Sjećaš li se kako pjesnik
U visokoj pjesmi zbori,
Kad mu duša u ljubavi
Prem' ljubljenom biću gori?
Ja se svega dobro sjećam
Kao da je juče bilo,
Kako ne bih sjećao se
Kad s' o biću govorilo.
K’o što bršljan hvata granje,
I ta moja uspomena
Najviše je moje znanje.
Eto tako od djetinjstva
Moj duh njega vječno prati
I kuša ga opjevati,
Al' ne može da ga shvati.
Ko će shvatit ono biće,
Kome Bog „Levlake..“ reče,
Kad ga pozva u posjetu
Na mubarek Miradž – veče.
Ko će shvatit biće koje
Čitat, pisat nije znalo,
A nama je u objavi
Uzvišenu vjeru dalo.

22
 Dr Safvet – beg Bašagić
Kol'ko god je moja mašta Što da više razbijamo
Uzdizala lahka krila, Glavu: biti i ne biti?
Do njegovog dostojanstva Kada ćemo, kud sve ide,
Nije nikad doletila. Morat ići – i ja i ti.
Volja mi je bila jaka; Sermija je mog života:
Da su mogle slabe sile, Kao sunce sv'jetlo čelo.
Sve bi cv'jeće zemne sreće A uz grijehe naći će se
U taj mevlud ukitile. I gdje – koje dobro djelo.
Hodi srce da udvoje Osim toga, u Svemilost
Danas složno zapjevamo Izgubio nisam nade,
I oduška svom veselju A na Sudnjem danu, znadem,
Na ovome mjestu damo. Zagovornik da imade.
Koji će i gr'ješnog Mirzu
Pod okrilje uzet svoje,
Jer nikada nisam rek'o
Jedno može biti dvoje.

M U N A D Ž A T I
Sva priroda Tebe slavi S umom si nam još darov'o
Bože milostivi, Zdravlje i nadu.
Svaki stvor se u ljepoti I reko nam: „Drugog nema
Tvojoj moći divi, Spas vam je u radu“.
Ti nam stvori nebo plavo Prema Tvojoj odredbi se
I zelene gore, Sve miče i kreće
Žarko sunce, sjajne zvijezde Tigar riče, slavuj pjeva
I velebno more. I miriše cvjeće.
Ti nam stvori svijetle dane Kada u to mi gledamo
I večeri tavne Mislimo sve znamo
Bistra vrela cvjetne bašče Al' se brzo uvjerimo
I poljane ravne. Da sebe varamo.
Ti nam stvori uzor – djela: Dokle god nam um doleti,
Čovjeka i mrava Daleko ne siže
I među njih podijeli Tvoja svemoć sve se više
Dužnosti i prava U nedogled diže.
Nas si umom odlikov'o Oprosti nam Bože grijehe
K’o odlična bića Ako zalutamo
A mrave si uputio U mističnu neizmjernost
U potrebe žića. Da štogod saznamo.

23
Mevlud
Pusta želja nas potiče
I naprijed goni
Da ko slijepci tumaramo
Po toj vasioni.
Oprosti nam Bože grijehe
Pomis'o je smjela
Jer se ne da dokučiti
Veličina djela.
N O Ć J E
Noć je tiha, nebo plavo
K’o da živim ognjem gori,
Nebrojeno zlatno zv'ježđe
U jednome glasu zbori:
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojim žićem živi,
Koji Svojom moću može
Da zastraši i zadivi!
Bezbroj mora i rijeka
Crnu zemlju što protiče –
Sve u zlatno nebo gleda
I jednijem glasom viče:
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojom voljom čini,
Koji Svojom moću može
Da rastavi i sjedini!
Bezbroj bilja i drveća
Što iz crne zemlje niče –
Sve u zlatno nebo gleda
I jednijem glasom kliče:
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojim znanjem znade,
Koji svojom moću može
Da sve uzme i sve dade!
24
Koje Tvoja svemoć stvori
A kamo li Tvoje Biće
Što no crvu u jabuci
Daje smrt i žiće.
Sva priroda Tebe slavi
Bože nepojmivi
Svaki stvor se u ljubavi
Tvome Biću divi.
T I H A
Bezbroj ptica milopojki
Što po plavom zraku plovi –
Sve u zlatno nebo gleda
I jednijem glasom slovi
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojim sluhom čuje,
Koji svojom moću može
Da sve sruši i sve snuje!
Bezbroj raznih životinja
Što po crnoj zemlji gmiže –
Sve u zlatno nebo gleda,
Sve zajedno svoj glas diže:
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojim vidom zrije,
Koji svojom moću može
Da sve stvori i pobije!
U bezbroju svih stvorenja,
Što Ti vječnu slavu poju,
Diveći se ev' i Mirza
Oprema Ti pjesmu svoju:
Slava Tebi, vječni Bože,
Koji Svojim glasom zbori,
Koji svojom moći može
Da od ništa svemir stvori.
 MEVLUD
I
SMRT PEJGAMBERA
A.S.

Sastavio:
Hafiz Seid Zenunović
1875 – 1932.

25
Mevlud
ROĐENJE MUHAMMEDA A.S.
Dragi moji muslimani, slušajte,
kad se rodi naš Pejgamber nek znate.
On se rodi dvan’estoga rebia
u proljeće dvades’toga aprila.
I godine po Isau baš ove:
pet stotina sedamdeset i prve.
Baš u večer toga istog mjeseca,
on se rodi prije zore i sunca.
Draga majka tog našeg Pejgambera,
te večeri rodi zrno bisera.
Naš Pejgamber rodio se kako je?
Evo čujte, muslimani, ‘vako je.
Muhammeda, našega Pejgambera,
Amina mu majka priča za njega:
“Neka čuda”, veli “ja sam vidjela
prije neg’ sam Muhammeda rodila.”
Za ta čuda evo ona šta veli
i o tijem čudesima šta zbori:
“Pojma nemam da ću trudna postati,
da ću sina Muhammeda roditi.
Prvi znak je ovaj što ga poznajem
da hâmila Muhammedom postajem.
Čim sam htjela njim hâmila postati,
počela sam kao ruža miriti.
Ko god sa mnom sjedi – to je istina
svak’ bi rek’o: “Miri ruža rumena.”
Dok sam njega u trbuhu nosila,
ja nikakve brige nisam imala.
I ta čuda još očima predvidim
kad sam htjela Muhammeda da rodim.
Kao svaka majka sebe pripremam,
kad ću rodit – toga časa pogledam.
Sama sjedim, više nema nikoga
da me čuva – osim Boga Dragoga.
26
Čas već blizu moga sina da rodim,
al’ prilika tome času ne vidim.
Kakva bola, kakvih muka ja nemam,
samo malo kô da mi se drijema.
Ljetno doba, vrelina je vladala,
žeđa me je bila malo svladala.
Al’ mi oči skriva neka koprena,
tad mi malo, čini mi se, zadr’jema.
Nit ja spavam,nit sam budna,dobro znam
ova čuda sobom gledam i slušam.
Noć je bila nastupila, prolazi,
al’ je sv’jetla, kô da sunce izlazi.
Oćutkujem neki bahat kod sebe
neko tapa, al’ ne vidim kraj mene.
Blizu mene glas se čuje, šapori,
čini mi se sve da meni govori.
Vidim, nisam još mog sina rodila,
al’ u sv’jetlu sva sam se utopila.
Mirisavi vjetar poče da piri,
moja kuća cijela se uzmiri.
Tome čudu začuđena pogledam;
kô u nekoj bašči sebe ugledam.
Oko mene gledam bilja raznoga,
raznih boja i cvijeća svakoga.
Razne ptice pokraj mene letaju,
vidim lijepe djevojčice šetaju.
Nude meni čaše piće slatkoga
ja ga pijem, mirim cv’jeća svakoga.
Govore mi: “Sretna majka bićeš ti,
sretnog sina ti ćeš sada roditi,
Muhammeda, milosnika Bož’jega,
Bogu nema dražeg roba od njega.
Blago tebi kad si majka njemu ti!”
to rekoše te djevojke, nesta ih.

To su meni bile došle hurije
da mi sina čestitaju najprije.
Tad me neka b’jela ptica preleti,
iza leđa krilima me uhvati.
Ja sam tada odmah naglo poznala
da sam neku višu snagu dobila.
U tom času ja preda se pogledam,
kad pred sobom moga sina ugledam.
(USTAJE SE NA NOGE)
Dobro nam doš’o, Bož’ji Poslaniče,
dobro nam doš’o, naš zagovorniče!
Tebe Allah posla da nam kažeš pute,
da od nas otkloniš zablude krute.
Ti si car od dini – islama,
o,ti, najveći poslaniče od svih pejgambera!
Tebe Allah stvori kao nikog do sada,
ti si od svih ljudi Bogu najdraži.
Kad tebe Allah na ovaj svijet stvori,
cijeli se svijet u nûru utopi.
Tebe Allah stvori u najljepšem liku,
da čovječanstvu budeš na čast i diku.
Tebe svako spominje, poštiva i voli,
staro i mlado u tebi nadu goji.
Da za naše grijehe prevelike
na onom svijetu oprosta tražiš.
Donesimo sad na njega salavat
ne bismo li zaslužili šefaat:
Zar ga rodih u čudu se upitam!
Kad ga rodih, sebi kažem ja ne znam!
Tol’ko znadoh kad preda se pogledah,
da je rođen znadoh kad ga ugledah.
I tada sam jedno čudo spazila
čim sam sina Muhammeda rodila.
Hafiz Seid Zenunović
Istom rođen na sedždu je panuo,
glas mu čujem kô u pčele zvučao.
Odmah glavu do njegove savijem,
vrgoh uho šta govori da čujem.
Kad preslušah, tad mi srce zadrhta;
istom rođen viče svoga ummeta.
Kad to čudo u svog sina uvidim,
da ga malo uzmem, tad ja pomislim.
Kô i svaka majka čim sam rodila,
želim odmah vidjet šta sam rodila.
Pokriven je, vidim, finom koprenom
i prirodnom obučen je haljinom.
Ja ga uzmem i na krilo povalim
da ga lično vidim, oči otvorim.
Kad mu vidjeh čarne oči garave,
a kruže ih obrvice tanahne.
Okrugloga svoga lica bijelog,
tanahnoga nosa, malo pov’jenog.
Obrazi mu kao ruža rumena,
dvije usne kô kadifa crvena.
I vedroga svoga čela širokog,
podugoga svoga vrata bijelog.
A podvoljak ima takav cijeli
što izgleda kao golub bijeli.
Duge, guste trepavice imaše,
viš’ očiju duge, crne obrve.
Gusta kosa svu mu glavu prekrila,
crna, duga, do po čela pokrila.
Oči krupne, svako bi se zarek’o,
mislio bi da je surmu podvuk’o.
Tanki prsti u ručica podugih
i prilično svojih prsa širokih.
Visok nije, srednjeg je on boja,
nit’ je nizak kao arapskog soja.
Općenito ima takvo tijelo,
koje sliči kao janje bijelo.
27
 Mevlud
Ja ga otkrih da mu pupak pogledam,
pupak gotov, ništa rezat ne treba.
Još ugledah da je rođen i mahtun,
kad to vidjeh, ja sa svijem bih memnun.
Od radosti hoću da se izgubim,
u mom krilu kakva sina ja držim.
Koliki je on kod Boga Vel’koga
niko ne zna osim Boga Dragoga.
Toliko je njega Allah volio
i Muhammed On mu ime nadio.
Ja ga nosih bez muke i tereta,
ja ga rodih bez ikakva illeta.
Na tom daru Bogu Dragom zahvalim
i u čelo moga sina poljubim.
Blago nama kad mi njega imamo,
mi smo stretni koji njega slušamo.
Na Mahšeru naše sunce ovo je,
ummet njegov - to su zv’jezde njegove.
S njim se treba njegov ummet dičiti,
njegov mevlud slušati i učiti.
Ko posluša njega – sluša i Boga,
ko ne sluša njega – neće ni Boga.
Svi salavat da učimo na njega,
steći ćemo ni’met Džennet od Boga
Dobro li je salavate donosit
i suzama svoje oči orosit.
Pa ko želi steći njegov šefaat
nek taj uči često njegov salavat

DODATAK MEVLUDU
Dragi moji muslimani, nek znamo
da mi od njeg boljeg dosta nemamo.
Naš Pejgamber, znamo, nama najvoli
zato što smo sljedbenici njegovi.
Cio život on je u tom proveo,
da budemo sretni Boga molio.
Umirući, on je nas dozivao:
“Moj ummete, Bog vam dragi pomogo!”
Pripadnici pravi njemu ako smo
radićemo ono što je korisno.
Prvo slušat dragog Boga i njega,
jer nam spasa nema nigdje drugoga.
Zašto ovdje na ‘vom svijetu živimo?
Zato da mi dobra djela činimo.
Svi mi znamo da moramo umr’jeti,
naša djela pred Allaha izn’jeti.
Na Mahšeru kad svi tamo budemo,
šta će biti od nas tamo, ne znamo.
28
 Hafiz Seid Zenunović
Tu će biti puno svega, svačega,
dosta dobra, a i jada svakoga.
Trebamo se zato dobro smisliti
šta nas čeka, pa o tome misliti.
Ružnih djela puno kod nas imade,
dobrih malo, al’ Bog Dragi sve znade.
Zato nam je naš Pejgamber rekao,
za života svoga on je kazao:
“Moj ummete, neka dobro svi znate,
na Mahšeru, kada tamo budete,
Dragi Allah vas će prve pozvati
i za djela vaša prve pitati.
Vi ćete se tada jako prepasti,
kuda ćete, vi nećete ni znati.
Muhammede, vikaćete u strahu,
a ja ću se tada molit Allahu.
Na vaš povik vama trčati,
brzo ću vas ja u grupu sabrati.
Ja ću s vama skupa doći pred Boga,
moliću Ga da vas spasi svakoga.
Moj ummete, to trebate svi znati,
da ću s vama vel’ku brigu imati.
Ali jada mene Allah posluša,
pa se moja molba kod Njeg usliša.
Eto braćo svima nam je sad jasno,
bez njega bi nama bilo opasno.
Pa ko želi Pejgambera vidjeti,
on će na njeg sve salavat učiti.

29
Smrt Pejgambera a.s.
SMRT PEJGAMBERA A.S.
Po Isau pejgamberu godine
šest stotina i trideset četvrte.
Jedanaeste po Hidžretu godine,
baš kad mjesec rebiul – evel nastade.
Tog mjeseca noć dvan'esta nastanu,
ponedjeljak dan dvan'esti osvanu.
Istom zora svoju rumen razvija,
svojim sjajem sveto mjesto zavija.
Nepovoljna vijest tad se raširi,
muslimane sve redom uznemiri.
Žene, ljudi po Medini sve viču,
djaca mlada, stari ljudi, svi plaču,
Bož'ji Resul u velikoj bolesti,
aman, Bože, teške naše žalosti!
Toga jutra ashabi se skupiše,
sabah klanjat svi u mesdžid dođoše.
L’jepi mesdžid ashaba je pun bio,
od zikira sav je mesdžid zvonio.
Ezan vakat hoće Bilal da uči,
prvo ode pejgamberskoj on kući.
Da mu javi ezan – vakat kad dođe,
u sobi ga Aišinoj tad nađe.
Selam nazva Bilal, odmah zaplaka,
vidje da je Resul hasta velika.
30
„O Bilale“, Božji Resul veli mu:
„Nemoj plakat, Božja volja šta ćemo!“
„Ezan – vakat“ tad reče njem Bilal:
„Daj mi izun, ej Habibi Zil Dželal!“
„O Bilale sad su zadnji sahati,
mom životu, već ne mogu ustati.
Hajde, kaži nek ashabi klanjaju!
Ja u mesdžid doć' ne mogu nek' znaju!
Ebu Bekir taj moj ashab lijepi,
nek on mene u mihrabu zamijeni.
I kaži mu da mu šaljem ja selam,
a vi za njim pristanite potamam!“
Tad im Bilal plakajući dotrča
kad im kaza zaplakaše kô djeca.
Svi ashabi ustaše da klanjaju,
plaču vide da Resula nemaju.
Ebu Bekir kad u mihrab uniđe,
prazno mjesto pejgambersko on vidje.
Teška ljubav a i žalost snađe ga,
tjelo strepi, pamet ode od njega.
I upade u mihrab taj velij
on je Bogu i Resulu najmil'ji.
Kad ashabi i taj slučaj vidješe
mesdžid jeknu kada plakat stadoše.

„O Resule naša žalost nemila!
Da nas Bog d'o nije majka rodila!“
Tada Resul:“O Aiša“, viknu je,
„kakav figan u mesdžidu?“ pita je.
Kazuje mu:“Ashabi ti svi plaču,
tebe nema, ne mogu da klanjaju.“
Tad Aiši Bož'ji Resul naredi:
„Ashaba mi nekoliko dovedi!“
Ebu Fadla i Aliju dozvaše,
ta dvojica Pejgamberu dođoše.
Milosnik im veli:“Podignite me
ashabima mojijem odved'te me!“
Ta dvojica ashaba ga dignuli
i lagano u mesdžid ga doveli.
Kad Milosnik na vrata se pomoli,
svi ashabi na nogama stajali.
Kad je Resul među njiha došao
i Božiji selam svima nazvao,
Koliko je Resul hasta gledaju,
papuče mu sve po pjesku šaraju,
I tako ga do mihraba dovedu
u mihrabu lagano ga posade,
Toliku je Resul bolest imao
na nogama stajat nije mogao.
Sad Bilalu on išaret učini
sabah – namaz da ikamet učini.
Bilal usta odmah učit počeo
pojačanim glasom ikamet je svršio.
Svi ashabi na noge poskakaše,
za Resulom namaz klanjat počeše.
Resul hasta sam on sjedi pred njima
Kur'an uči, daif glasa ne ima
Kad Pejgamber namaz eda učini,
selam daje Bogu dragom zahvali.
Hafiz Seid Zenunovićć
Opet Bilal srcu gajret donio
„allahumme entesselamu“ viknuo.
Zatim dalje Bilal uči „Ruhi – pak“
i spominje čistu dušu zati pak.
Tad Milosnik dragog Boga spomenu,
ashabima tada lice okrenu.
Blijeda lica glavu diže i gleda,
sve ashabe po mesdžidu razgleda.
Svi ashabi redom u njeg gledali
vrele suze sa srca otkidali.
Puni tuge i žalosti čekaju,
slatke r'ječi od njega pogledaju.
Neprestano Resul Boga spominje,
Veličanstvom Njegovim Ga zaklinje:
„Primi molbu milosniku; Bože, Tvom,
pogledaj mi, Bože ummet rahmetom!“
Diže ruke Bogu dovu učini,
sad ashabe hoće savjet da čini.
To je bio braćo prizor žalostan
jer Pejgamber tude sjedi bolestan.
To je zadnje jutro treba misliti,
do kušluka još imade živiti.
I Milosnik opet gajret učini,
hoće društvo da nasihat učini.
Koliki je vjerski borac on bio,
sve do smrti za islam se borio.
Nije šala prije smrti na sahat,
a on svome društvu daje nasihat.
POSLANIKOV POSLJEDNJI VAZ
ASHABIMA U MESDŽIDU
„O ashabi“, viknu Resul sad svima,
„Božja milost neka bude sa vama.
Prvo Boga dragog zikir činite,
vazda u Njeg vi zaštitu tražite.
31
Smrt Pejgambera a.s.
Dobro paz'te ko su vjerski dušmani,
vjeru bran'te, bud'te pravi robovi.
Islam bran'te, bud'te u tom junaci,
Bogu služ'te, ne budite kukavci.
Za Božiji konop vi se držite,
složni bud'te, strančarenja nemojte!
Bogu služ'te, čvsto u Njeg vjerujte,
to držalo najčvršće je nek znate.
Svi od mene sada primjer uzmite,
valja mrijeti, pa sad dobro mislite.
Znajte, braćo, šta je ovaj dun'jaluk,
ništa drugo, samo jedan helaćluk.
Smrt i život na 'vom svijetu zašto je?
da nas proba ko je bolji zato je.
Sve što dođe to će brzo prolazit,
sve što živi mora smrti okusit.
Na 'vom svijetu uživanje slabo je,
prave slasti živovanja tamo je
Tamo će nas Svemogući sabrati,
trajan život, tamo nema mrijeti.
Dok živite na 'vom svijetu pazite,
bud'te vjerni i svi islam širite.
Zadnji dan je ovaj meni sa vama,
dobro čujte šta govorim ja vama!
Na vama će vel'ka dužnost ostati,
potlje mene islam vjeru braniti.
Kod Boga je onaj čovjek najbolji,
ko najbolje Njega sluša i voli.
Iza mene ostaje vam savjet
Kur'an Kerim, taj Božiji emanet.
Čuvajte ga i u njega gledajte,
za njeg ćemo bit' pitani, svi znajte.
Kad na vaša srca padne crnilo,
Kur'an, Hadis, to vam je ogledalo.
32
Ne žalite što ja moram mrijeti,
Kur'an će vas pravim putem voditi.
Sve dužnosti Bož'je što su na mene,
da vam kažem, sad ja skidam sa sebe.
Ja vam dajem savjet, braćo, ovako,
vrijeme blizu valja selit daleko.
Sad je vrijeme, braćo, meni da idem,
halalite Poslaniku Božijem!
Nek nas Allah u Džennetu sastavi,
o, ashabi, Bog vam dragi pomog'o!“
Sad Pejgamber iz mesdžida polazi,
pojedini ashab njemu prilazi.
Plaču, grle Milosnika Bož'jega,
traže halal i šefa’at od njega.
POSLANIKOV RASTANAK
SA ASHABIMA
„O ashabi“, viknu Resul dršćući,
„vodite me Aišinoj sad kući!“
Usta Bekir s Ebu Fadlom i Ali
iz mesdžida Milosnika poveli.
Svi ashabi do kuće ga doprate
i tako se opet plačuć povrate.
Ta trojica koja su ga vodila
u sobu ga Aišinu uvela.
Aiša ga i Fatima primiše
i lagahno one ga povališe.
Neprestano Resul zikir činio,
za ummet se i ashabe molio.
Sustao je, kad se malo odmori,
onda poče da pomalo govori.
Poče Resul kćer Fatimu vikati,
i pomalo poče joj govoriti:
„Kćeri moja, bolest mi se sve viši,
smrt se bliži, bol srčani sve viši!

Još pogledam samo časa onoga,
kada Džibril da mi dođe od Boga.
On će meni pravu vijest javiti,
a ja ću se sad pomalo spremati.
A ti, kćeri svojoj kući sad idi,
moja oba unuka ti dovedi!
Mujezinu mom Bilalu kažite,
ja ga zovem, tako njemu javite!
Sad Fatima ode kući, iziđe,
kad na vrata Bilal odmah uniđe.
Selam nazva Pejgamberu i stade,
kao zbunjen, dalje zborit, ne znade.
„Merhaba ti moj Bilale, sjedi tu!“
Bilal plače jer veselja nema tu.
Sve plačući Bilal viče ovako:
„Da ja, Bog d'o nisam ovo doček'o!“
Evo sada dva unuka dođoše,
poletiše, kod svog djeda sjedoše.
Sa Hasanom Husejna vrže na stegna,
Moja janjad,Bog vam Dragi pomog'o!
Sad njegova ehalija cijela,
tu je bila kod njega se sabrala.
Ebu Bekir, Fadl i Bilal s Alijom,
tude sjede, govore s ehalijom.
Sad Milosnik poče im govoriti
i o svome vasijetu zboriti.
POSLANIKOVA OPORUKA
Tad Pejgamber svima reče: „Slušajte!
preporuka šta je moja nek znate.
Kad vidite da sam bio ja vefat,
nek mujezin Bilal uči salavat.
Hazret' Ali on će moje tjelo prat'
Fadl hazreti, taj će vodom poljevat'.
O Bekire, ti dženazu mi klanjaj,
potlje mene u svemu me zastupaj!
Hafiz Seid Zenunovićć
Na tom mjestu gdje sam bio ja vefat,
moje tjelo tude ćete ukopat.
O Bekire, o ti vjerski junače,
ko je dao meni dušu – uzeće.
U Firdevs e'aladu nać' ćeš me,
o ashabi, Bog vam dragi pomog'o!
Halali mi Ajša, kćeri Fatima!
ehalijo Bog vam dragi pomog'o.
Sa mizanske desne strane sići će,
zebanija sve topuze držaće.
Mog ummeta poslovi se mjeriti!
Ej, ummete, Bog vam dragi pomog'o!
Sada meni neka svako halali!
O Aiša, sad me hodi povali.“
Roneć' suze Aiša ga uzela,
i na svoje stegno ga povalila.
Evo Resul sad se malo umiri,
zikir čini Dragom Bogu i žmiri.
Ehalija sva kod njega sjedila,
u tišini u Resula gledala.
DOLAZAK DŽIBRILA I AZRAILA
KOD POSLANIKA
Neko viče :“L’jepa kućo onoga,
što najljepši i najbolji kod Boga!“
Tad Fatima sa prozora pogleda,
nepoznata dva mladića ugleda.
Obojica pred vratima čekaju,
oba stoje i preda se gledaju.
Tad Pejgamber kćer Fatimu poviče:
„Ko j' to, kćeri, na vratima što viče?“
„Dragi babo ja ih vidim dvojicu,
mladi ljudi al' ih ne znam koji su.
Tebe viču, ispred vrata ne idu,
možda žele malo tebe da vide.“
33
Smrt Pejgambera a.s.
„Draga kćeri, zar ih ne znaš koji su?
ja ću kćeri, tebi kazat', ovi su:
Jedan jeste koji ljude umara,
koji kuće ovog svijeta obara,
Koji milo od dragoga rastavlja,
i sirote bez majčica ostavlja.
Taj će mladić, kćeri, doći svakome,
pa je doš'o sad i meni ovome.
I tome je ime melek Azrail,
a drugom je ime melek Džebrail.
Džibril doš’o, kćeri, da me obiđe,
a Azrail da mi dušu poište.
Sad im reci neka meni uniđu,
jer su oba došli da me obiđu.“
Džibril uđe, prvi izun dobio,
a Azrail pred vratima ostao.
Kada Džibril Pejgamberu upade,
selam nazva, kod Resula on stade.
„Merhaba ti, o Džibrile, brate moj,
tebe nema, sve na tanje život moj.“
Kad je Džibril u Resula pogled'o,
smrtne znake na licu mu ugled'o.
Poče vikat: „Muhammede!“ zaplaka,
„ej moj dostu ti si hasta velika!“
Nikad Džibril nije plak'o do tada,
nit' će više zaplakati ikada,
„O Džibrile, smrtna gorač teška je,
ko je proba taj sam znade kako je.
Više dana ovu bolju ja imam,
a sve tebe, dragi dostu, pogledam.
O, Džibrile, kakvu vijest ti nosiš,
kakvu milost ti od Boga donosiš?“
„Muhammede“, Bož'ji rahmet na tebe,
sve Božije milosti su na tebe.
34
Radi tebe sve je Allah stvorio,
svemu sv'jetu s tobom sreću donio.
Evo sada Dragi Allah odredi,
melekima svima sada naredi:
Da nebeske sve kapije otvore
i sva vrata džehennemska zatvore!
Sva nebesa sada će se okitit
i džennetske sve hurije nakitit!
Svi meleki u red stati moraju,
čiste duše tvoje da pogledaju.
Takve časti više nema nikome,
samo tebi i ummetu baš tvome.
Muhammede, eto šta sam donio,
takve vijesti od Boga sam dobio.“
„O, Džibrile, sve te vijesti dobre su,
Božijega milosrđa pune su.
Vidiš, brate, moju bolest kakva je,
opet briga za ummetom teža je.
Dragi brate, šta mi imaš kazati
za moj ummet, ima l' kakve milosti?
Jer moj ummet posl’je mene ostaje,
pa se bojim da vjerski ne propadne.“
„Muhammede, za ummet se ti ne boj,
ako bude on pripadnik pravi tvoj.
Božja milost prema tebi kakva je,
kaz'o sam ti, i ummetu takva je,
Ti ne žali što ti umet ostaje
pravu stazu kaz'o si im dosta je.
Sa njima će Kur'an Časni ostati,
koji će ih pravim putem voditi.
Na Mahšeru kad svi tamo budemo,
i svi skupa kad pred Boga dođemo.
Sve narode Bog će dragi pitati,
a najprije tvoj će ummet pozvati.

Tvoj će ummet tada tebe potražit’,
svi će tebe, Muhammede, povikat’.
Ti ćeš tude vel'ko pravo imati,
ummet će se oko tebe sabrati.
Ko je dobar, za toga se ti ne boj,
ko je griješnik, ti za njega posreduj.
Tvoju molbu Bog će Dragi primiti
i njima će grijehe oprostiti.
Prvi na red ti ćeš unić’ u Džennet,
a za tobom slijedi odmah tvoj ummet.“
„Sad si, dostu, s mene brigu podig'o,
o Džibrile, Bog ti dragi pomog'o!“
ODLAZAK DŽIBRILA A ULAZAK
AZRAILA KOD POSLANIKA
Kad Džebrail od Resula otiđe,
Azrail mu tad u sobu uniđe.
Selam nazva, Pejgamberu, znak dade,
na nogama spram Resula on stade.
Milosnik je vel'ka hasta gledao,
na koljenu Aišinom ležao.
Azrail ga pita, viče:“Ej, Latif,
kako si ti, jesi l' odviše da'if?“
„Dobro doš'o, Azraile, merhaba!
Sjedi, brate, šta je tebi naredba?
Il' si doš'o, dostu, da me obiđeš?
Ili moju dušu da ti oduzmeš?“
„Muhammede“, da te vidim doš'o sam
i za dušu hoću da te zapitam.
Vel'ki Allah ovo meni naredi:
„Bez dozvole Mom Resulu ne idi!“
I veli mi: „Uzmi dušu Resulu
i to ako njemu bude za volju.
Moj Milosnik ako dušu ne dadne,
hajde natrag, ne govori nijedne!“
Hafiz Seid Zenunovićć
Ja sam takvu zapovijest dobio,
volja tvoja, eto sam ti kazao.“
Tad Pejgamber Azrailu povika:
„Ja sam odan Dragom Bogu zav'jeka!
Ja sam, brate, Bož'ji sluga nemoćan,
a Bog Dragi u svemu je svemoćan.
Naredbi se Bož'joj mora odati,
volja Bož'ja da ja moram mrijeti.
Kad si doš'o moju dušu da primiš,
gledaj, nemoj da me plaho napatiš.
Vidiš, brate, moje tijelo jest hafif,
smrt je gorka, a vudžud je moj da'if.“
„Dobro, dobro, Muhammede, tako je,
ja ću gledat sve najbolje kako je.“
Sad Azrail Muhammedu poviče:
„Tvom životu već vrijeme ističe!“
Poče Resul s dun'jaluka da ide,
slatke riječi razgovarat' prekide.
Vedro lice smrtni znoj mu poklopi,
on mubarek svoje oči zaklopi.
Mirisavi vjetrić tada zapiri,
tad Fatima s ehalijom zacvili.
Glas žalosni puče po svoj Medini:
„Mre Pejgamber“, sav se narod uzbuni.
Staro, mlado, suze roni, dohodi,
zadnji puta još Resula da vidi.
Tad je Resul još pomalo disao,
čiste duše ne bijaše predao.
Al' mu lice smrtne znake kazuje
i disanje sve pomalo nestaje.
Čista duša u grlo se već penje,
poplaviše njemu usne rumene.
Al' usnama neprestano on miče,
glasa nema, ne čuje se šta viče.
35
Smrt Pejgambera a.s.
Hazret' Ali, preletivši taj velij,
vrže uho da posluša šta veli.
Kad posluša on pominje:“Ummeti“
spominjući, čistu dušu on pusti.
I preseli s ovog svijeta onaj zat,
amin, Bože nek nam bude šefaat.
Kad je Bilal salavat zaučio,
mnogi narod tada se je spremio.
Svi meleki sa nebesa sašli su,
i sve duše pejgamberske došle su.
Pejgamberu svi dženazu klanjali,
čisto tijelo na Ahiret spremili.

36
MEVLUD

Sastavio:
Rešad Kadić
1912 – 1988.

37
Mevlud
َ َ َ َ َ َ ْ ُ #َُ َْ َ َ ََْ َ ْ َْ َ ْ َ َ ُ ْ ُ َ َ # ُّ َ
‫ﺎت أﻤﺣﺪ ﺤﻣﻤﺪ ﻣﺼﻄﻰﻔ را ﺻﻠﻮات‬ِ ‫ﺮﺸ و اﻟﻌﺮﺻ‬
ِ ‫ات ﺷ ِﻔﻴﻊ اﻟﻌﺼﺎة ِ ﻳﻮم اﺤﻟ‬
ِ ‫ﺳﻴِﺪ اﻟﺴﺎد‬
PROLOG
Bože vječni, Bože blagi, Jedini,
što nas ovdje u islamu sjedini.
Ti si Allah i Stvoritelj sviju nas,
zemlje, neba, svih svjetova, Bože naš!
Tebi sedždu, samo Tebi činimo,
Tvom se djelu i svemoći divimo.
U srcima Kur’an časni nosimo,
Muhammeda pejgambera sl’jedimo.
On je vjesnik svjetlom Tvojim obasjan,
za Vjesnika Tvoje R’ječi odabran.
Pejgamber je čistom stazom hodio
i zanosno za života zborio:
“Blago onom ko je spozn’o Boga mog,
Stvoritelja svih svjetova, Milosnog.
sve prolazi, sve se mjenja, znadem ja,
samo svjetlost mog Allaha vječno sja!”
ُ ْ َْ # َ ُ َ ْ َ ُ # َ َ ْ َ ُ # # َ َ َ ْ َ ُ # َ ُ َ ‫ﺑ َأ ْﻛ‬
ُ # َ‫ا‬
‫اﺤﻟﻤﺪ‬ ِ‫ إ ِﻻ اﺑ َو اﷲُ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ و ِﺑ‬yَ ِ ‫ﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ ﻻ إ‬
Djeco naša, naše majke voljene,
braćo, sestre što ste ovdje skupljene,
nek’ je sretan i radostan onaj dan
kad je Vjesnik ljudskom rodu darovan,
kad je majka Muhammeda rodila
i presretna Miljenika dojila!
Proučimo Muhammedu mevlud mi,
zahvalimo punim srcem njemu svi!
Nek’ to bude topla hvala sviju nas,
Pejgamberu što pokaza put i spas.
Nek’ poteku vrele suze radosti,
nek’ nûr gori, čas je ovo svjetlosti!
Mevlud, mevlud, Muhammeda rođendan
nesta mraka i zabluda – sviće dan!
Muhammed je ljudskom rodu na dar dat,
donesimo Odabranom salavat:

38
 Rešad Kadić
ARABIJA PRIJE ISLAMA
Arabiju žarku gdje je svan'o dan, Kroz to gluho, mračna doba, zove glas:
i grad časni Mekku, i Božiji hram “Bože vječni, Svemogući, gdje je spas?
kroz stoljeća mnoga gušio je mrak, Gdje je Vjesnik svjetlom Tvojim obasjan
gasilo se svjetlo, Ibrahimov znak, U Tevratu i Indžilu obećan?"
gažena je pravda, istina i stid, U to vr'jeme jedna majka u Mekki,
svih granica ljudskih porušen je zid. nek je Allah obraduje Veliki,
pod srcem je drago čedo nosila,
Čak i sama Kaba, prvi Bož’ji hram, na rođenje njegovo je čekala.
posta kuća mraka i rugobni stan, Ko je mati, ko je žena štovana,
kipove od blata un'jeli su tu, koga čeka, kog’ će don'jet voljena?
žrtvama i krvlju uprljaše nju. Amina je majci ime, Amina,
Bož’ja milost nek joj padne na sina!

R O Đ E NJ E
Al’ je divna, a i blaga ova noć,
koga čeka ta ljepota, ko će doć'?
Sva pustinja srebrom blista, sve k'o san.
Jata zv'jezda, roj dragulja, noć k'o dan.
Zlatan mjesec iznad Mekke zastao,
grad utiho, smirio se, zaspao.
Kad bi znale Mekkelije šta će bit'
kog' će majka ove noći zadojit'
kakav dar će ljudskom rodu Allah dat'
kakva svjetlost iz Mekke će počet sjat'
sve bi živo zemlji palo kliknulo:
„Allah, Allah, sunce nam se rodilo!“
Al' ne znaju, svi snivaju dubok san,
sunca nema, čeka zoru, b'jeli dan.
Noć caruje, sve miruje, dubok muk,
spava ptica, spava drvo, zamro zvuk.
Tek Amina, draga mati, budna je,
oči vlažne, ruke digla, mirna je.
O majčinske drage muke, svete ste,
nagradi ih, blagi Bože, majke sve!
Velike su bolne muke, njih znaju
dobre majke dok dječicu rađaju!

39
Mevlud
Amina je ozarena, k'o da zna,
k'o da sluti kog će don'jet voljena,
da će majka Miljenika sretna bit'
da će noćas Odabranog zadojit'.
Šta je bilo, šta se zbilo u taj čas,
je l' to pjesma il' radosni blagi glas?
Stan'te srca, ne kucajte, mirujte,
stan'te zv'jezde, ne trepćite, čekajte!
Amina se blago javi, uzdahnu,
suza joj se, alem – kamen, otisnu:
donesenog vidje sina Amina,
k'o na sedždu da je pao po tlima!
ُ ْ َْ # َ ُ َ ْ َ ُ # َ َ ْ َ ُ# # َ َ َْ َ ُ# َ َُْ َ ُ# َ
‫اﺤﻟﻤﺪ‬ ِ‫ إ ِﻻ اﺑ َو اﷲُ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ و ِﺑ‬yَ ِ ‫ﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ ﻻ إ‬ ‫اﺑ أﻛ‬
Podiže se rajska ptica, kliknu glas: U mevludskoj noći ugled'o je svijet,
„Bog je jedan, Bog je vječan, On je spas! otvorio usne kao ružin cv'jet,
Veseli se, ljudski rode, sviće dan, i dok zora rana u sjaju gori,
rođeni je za vjesnika odabran! sretna ga Amina prvi put doji.
Kur'an Časni, Riječ Božiju, on će čut', Selam alejk, Miljeniče, merhaba,
osv'jetliće ljudskom rodu pravi put. ljepšeg dara ljudskom rodu ne treba!
Da nečovjek bude čovjek, svima brat, Odabran si međ' ljudima, pred Bogom
da se Bož'ji zakon štuje - ljud'ma dat!“ s odanošću ustajemo pred tobom!
ُ ْ ُّ َ َ َ ُّ َ # َ
Kud god leti rajska ptica, širi sjaj,
‫ﻮر اﻟﻤﺒ ِﻦﻴ‬ِ ‫َﺻﻰﻠ اﷲ رﺑﻨﺎ ﺒﻟ اﺠ‬
َ ُْ َّ َ َ َ ْ ُْ ََْ
svud tekbiri odjekuju: Ja, Allah! ‫أﻤﺣﺪ اﻟﻤﺼﻄﻰﻔ ﺳﻴ ِﺪ اﻟﻤ ْﺮﺳﻠِﻦﻴ‬
Hor meleka zikir čini Bogu svom, َْ َ ْ َ ََ
nebo, zemlja, zahvaljuje Milosnom! ‫ِ َو ﺻﺤﺒِ ِﻪ أﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬y‫آ‬ ِ ‫َو ﺒﻟ‬
ُْ َ َ ّ َ َ ََْ
Rajska ptica suncu stiže, zaklikta, ‫ﻟﺮﺴاج اﻟﻤﻨِﺮﻴ‬ ِ ‫ ِﺬﻳﺮ ا‬#‫اﻟﺒ ِﺸﺮﻴ اﺠ‬
odvoji se zlatna zraka, zablista! َ َ ْ َ َ ْ َ َ َْ ْ َ َ َ
‫ﺮﺷف اﻟﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ‬ ‫ﺧﺎﻳﻢ اﻷﻧﺒِﻴﺎء أ‬
Iznad Mekke nesta tame – ja Rahim,
َْ َ ْ َ ََ
Bog darova gr'ješne ljude – ja Kerim! ‫ِ َو ﺻﺤﺒِ ِﻪ أﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬y‫آ‬ ِ ‫َو ﺒﻟ‬

Dobro nam doš'o, najveći sine Dobro nam doš'o, prosvjetitelju,

Arapskog roda i domovine!
Dobro nam doš'o, stari plemiću,
Hašimoviću, Kurejševiću,
koji će slabe dići na noge,
i spasit ropstva narode mnoge.
40
zagovorniče i spasitelju.
Suri – Israfil kada zapuše,
u te se naše uzdaće duše.
Ti nesretniku blažićeš muke,
ti griješniku pružaćeš ruke.

َ َْ َ َ َ #َُ َ َ َ
‫ ﻳﺎ ﻋ ُﺮوس اﺨﻟﺎﻓ ِﻘﻦﻴ‬- ‫ ﻳﺎ ﺤﻣﻤﺪ‬k‫ﻴ‬ ِ ِ ‫ﺒ‬ ‫ﺣ‬ ‫ﻳﺎ‬
ْ َ
ْ َ ُ # َ ًَ َْ
‫اﺤﻟﺴﻦﻴ‬
َ ًَ َ َ ًَ َ
‫ ﻣﺮﺣﺒﺎ ﺟﺪ‬- ‫ﻣ ْﺮﺣﺒﺎ ﻳﺎ ﻣ ْﺮﺣﺒﺎ ﻳﺎ‬
ُ ُّ َ ُ ً َ # َ َ َْ َ َ
‫ﻫﻮر‬n‫ا‬ ‫ داﺋ ِﻤﺎ ﻃﻮل‬- ‫ﻓﻌﻠﻴﻚ اﷲُ ﺻﻰﻠ‬
D J E T I N J S T V O
Od rođenja sretnog sedam dana bi
kad rođaci bliži skupiše se svi,
jer ime dječaku trebalo je dit'
pa zaklati brave, slatko šerbe pit'.
Tad dječakov dedo kao ovca s'jed,
pun ljubavi nježne kojom voli djed,
zagrli unuče, htjede suzu skrit'
poče blago tepat, oči mu ljubit'
A onda ga diže gore iznad svih,
s vedrinom u oku, ponosan nad njim,
pa svečanim glasom reče dobri djed:
„Dječakovo ime biće Muhammed!“
Običaj je bio kod Arapa tad,
dječica su gradska ostavljala grad,
na dojenje selu davana su sva
da im selo snagu i slobodu da.
Muhammed je zato ostavio grad,
povjeren je bio plemenu Benu Sa'd,
dojilja Halima k'o majka mu bi,
radosni su bili dječakovi sni.
Okružen pustinjom dok mu zv'jezda roj
blago šaputaše: „Spavaj, cv'jete moj!“
Kraj janjadi mile, k'o janješce blag,
Muhammed je rast'o umilan i drag.
A tamo u Mekki, darov'o je Bog,
čekala je majka na jedinca svog,
dok četvrtog ljeta ne osvanu dan
i ispuni majci njen najljepši san:
Rešad Kadić
# َ َْ َ # َ #َُ ََ # َ
‫ ﺻﻰﻠ اﷲُ ﻋﻠﻴ ِﻪ َو ﺳﻠﻢ‬-‫ﺻﻰﻠ اﷲُ ﺒﻟ ﺤﻣﻤﺪ‬
ُ ُْ ُ ْ ْ َ َ ْ َ ََْ َ ْ ْ َ َ ْ َ
‫اﻛﺪور‬ ‫ ﻓﺎﺧﺘﻔﺖ ِﻣﻨﻪ‬- ‫ﺮﺷق اﻛَﺪ ُر ﻋﻠﻴﻨﺎ‬ ‫أ‬
‫اﻟﺮﺴور‬ُ ُّ ‫ َﻗ ُّﻂ ﻳَﺎ َو ْﺟ َﻪ‬-‫ﻣ ِْﺜ َﻞ ُﺣ ْﺴﻨِﻚ َﻣﺎ َرأ ْﻓ َﻨﺎ‬
ُ َ َ ٌ ُ َ َْ ٌ َْ َ َْ ٌ ْ َ َ َْ
‫ﻮر ﻓ ْﻮق ﻧﻮر‬ ‫ أﻧﺖ ﻧ‬- ‫أﻧﺖ ﺷﻤﺲ أﻧﺖ ﺑﺪر‬
Muhammed se vrati kao oku sjaj,
šapnu sretna majka: „Gdje je sreći kraj?“
Al' sudbina onog, svjedok nam je Bog,
svem ummetu dragog a Bogu milog,
dirljiva je bila jer ga rastavi
od oca i majke, njene ljubavi.
Oca Abdullaha rano izgubi –
pod majčinim srcem kad k'o čedo bi,
a u šestom ljetu, na žalosni dan,
i bez majke osta, pravi sirotan.
Djed prigli tada unučića svog,
da uz njega raste u svjetlu Onog
što sve niti drži, Koji šalje dan,
bez Kog rose nema, koji je Vječan.
Muhammed je rast'o čist i l'jep k'o cv'jet,
prolazilo vr'jeme, otvar'o se sv'jet,
dok jednoga dana ne umre mu djed,
kad u osmom ljetu bješe Muhammed.
Amidža dječaka uzeo je tad
da uz njega raste Muhammede mlad,
„Čim ojača malo“ – razmišljao je on,
„trgovac će biti, putovati sa mnom!“
…………………………………………………
Još ni dvan'est ljeta dječak im'o nije
kad sa adžom svojim na put krenuo je.
Karavana duga tovar robe nosi,
nigdje daška vjetra, tek znoj čelo rosi.
Idu deve, idu, prži p'jesak ljut,
daleko je Sirija, tegoban je put!
41
Mevlud
Na putu kod Busra karavan je stao,
muž jedan učevan - Behira se zvao
u goste ih pozv'o i konak im dao,
pa zbunjen dječakom ustrašen šaptao:
"Varaju li oči il' je možda san,
zar to nije Vjesnik što je obećan?
Najavljen je davno u knjigama svim,
sudeći po svemu-sreo sam se s njim!
Kako mudro pita, kako samo sliči
Vjesniku iz knjiga-po znaku, po priči!"
M U Ž E V N O
Prolazilo vr’jeme, tek’o dan po dan,
Muhammed je rast’o k’o viti jablan,
al’ nemirna mis’o kidala mu san
žudeći za Onim koji je Vječan.
Uzbuđen se diz’o, išao kroz noć,
gledajuć’ nebesa, osjećao moć
Stvoritelja Blagog koji ravna svim,
osjeć’o Ga svuda, žudio za Njim.
Po predanju čvrstom iz vremena tih,
Muhammed je bio najbolji od svih.
Znala ga je Mekka, poznav’o ga svak’,
duša mu je bila k’o sunčani zrak.
Zbog zabluda drugih osjeć’o je sram,
tražio je svjetlost, istinu i dan!
U pravednoj srdžbi dizao bi glas,
za nevinu djecu tražio je spas,
jer bolna je bila ženske djece kob;
često su ih živu kopali u grob!
I srcem i dušom žudio je svom
da dobrotu sije, da se kiti njom,
da pomogne starim, ptici hranu da;
za gr’jehe i zlobu Muhammed ne zna.
El – Emin ga zovu, nadimak mu dat,
zbog vrlina svojih tako je prozvat.
42
Starac priš'o amidži, u stranu ga zvao,
pa dižući ruku šaptati mu stao:
"Vrati dijete kući, kući odmah s njim,
zle sile vrebaju, mir neka je s njim"
Behira je mudri tad imao pravo,
Vjesnika Istine on je prepoznao,
a zbunjeni amidža savjet poslušao,
pa odatle kući žurno se vratio,
i plemenu svome uzbuđen pričao
kakvu čudnu priču u Busra je čuo...
D O B A
Od kipova ružnih sa očima zlim
okret’o je glavu, čezn’o srcem svim
da pristupi svjetlu koje vječno sja,
da zanosno klikne: “Ja sam, Bože, ja,
Muhammed iz Mekke, u srcu Si mom,
Tebi sedždu činim, Stvoritelju svom!”
Ko je tad slutio, ko je mog’o znat’
da će doći vr’jeme, Mekka dočekat’
kada će Muhammed, svjetlom okupan,
stupiti u Kabu, prvi Božji hram,
pa kipove ružne i gnusobu svu,
smještene u Kabu, sakupljene tu,
u pravednoj srdžbi pretvorit’ u prah;
od praha su bili, nek’ su opet prah!
U muževno doba, kad je spozn’o sv’jet,
kad je im’o ljeta dvadeset i pet,
sa Hatidžom blagom sklopio je brak.
Uzorna je bila, poštiv’o je svak’.
Njeno čisto srce strepilo je za nj,
jer kur’anska staza i Božanski dar
smetali su mraku i silama zlim
k’o što svjetlost smeta rugobama svim.
Dvades’t i pet ljeta traj’o im je brak,
pun ljepote skladne, k’o milosni znak,

dok dobra i blaga ne prom’jeni sv’jet,
sa imenom Božjim umre jedan cv’jet.
Rahmet duši njenoj, odabrana bî,
od Boga joj milost zamolimo svi,
uzorna je bila za života svog,
muslimanka prva, darov’o je Bog!
…….……………………………………………
Ima jedna zgoda iz vremena tih,
svjedoci su bili na hiljade njih:
trebalo je Kabu popraviti tad
i “Hadžerul – esved” u nju uzidat’.
Svetište je Kaba od davnina bila,
pejgamberska ruka nju je sagradila.
Hazreti Ibrahim podig’o je hram
u slavu Onoga koji je Vječan,
Koji daje život, šalje smrtni san,
bez Kog nema noći, niti sviće dan.
(Kumire su poslije un’jeli u hram
unoseći tminu, tjerajući dan.)
R A Z M I Š L J A N J E
Muhammed je spozn’o, slutio već tad,
prateći tokova tajanstveni sklad,
da Bog nije kumir iz blata sazdan
koji ravna nebom koji šalje dan,
već Izvor i Utok i svjetla i sjena,
svrha i razvrha tokova i m’jena,
kad se zraka sunca pretvara u cvijet,
pa u kaplju rose, il’ ptičiji let.
Sve je povezano: i vode i gore,
i život i smrt, i nebo i more,
harmonija vlada, savršeni sklad
iznad kojeg stoji Uzvišeni Bog!
Muhammed Ga traži – Njega, Jedinog,
Tvorca svih svjetova – Boga Milosnog!
To su bile čežnje i zvjezdani sni,
u noćima mnogim dok spavaju svi,
Rešad Kadić
Plemena su došla, skupili se svi,
svako za se veli: “Pozvani smo mi
uzidati u zid sveti crni kam,
il’ mačeve trgnut, okrvavit dan!”
Sporazum je nađen: presudiće taj,
evo ga dolazi, nek učini kraj,
nek pravedno kaže, nek presudi on,
poznat je po pravdi po imenu svom!
A Muhammed priđe nasmijan i drag,
pun opreza mudrog, iskusan i blag,
pa podiže ruku, okreni se njima:
“Strpite se malo, ugodiću svima!”
“Dajte čaršaf amo, stav’te kamen na nj
nek plemenski šejci uhvate za kraj!
Podignite sada, podignite vi,
svi ste sad jednaki, podigli ste svi!”
Zatim uze kamen i na zid ga spusti;
mir zavlada Kabom, r’ječ se ne izusti
Muhammeda čistog kad razmišlja sam,
sa suzom u oku na brdu Hira
gledajući zvjezde ustreptali roj,
svjetova dalekih, šutljivih, bezbroj…
Zjene mu se šire, čelo vrelo gori,
blistava mu mis’o velika do boli,
Muhammeda nosi u zanosu moli:
Hej, čovječe, hej, smrtniče, pričekaj,
digni glavu, osvrni se, pogledaj,
svijet svjetova nebom kruži u beskraj
među njima sitna praška neznana,
tolika je zemlja tvoja rođena!
Na toj prašci, zemlji tvojoj sićušnoj,
na podlozi kori tankoj, pljesnivoj,
ti se rađaš, živiš, mriješ,
tu se kopaš, gnjiješ, siješ,
43
Mevlud
i kroz časak, gorak, slatki,
kol’ko traje život kratki,
vičeš, huliš, dovikuješ,
ne bojiš se, ne strahuješ:
“Nema, nema, ne vidim Ga!
Ne priznajem, poričem Ga!”
A svjetovi dotle plove
kroz nebesko modro more,
neshvatljivi, neizmjerni,
puni šutnje, nedostižni,
ko zna kakvi, ko zna kuda,
vasionom svuda, svuda…
Um zastaje, riječ se gubi,
samo srce koje ljubi
svud nazire Jednog Boga,
Stvaraoca Besmrtnoga,
PRVA OBJAVA
Ramazan je bio, sveti blagi dan,
punih šest mjeseci, iz dana u dan,
Muhammed je prov'o u pećini sam
na brežuljku Hira mislima predan.
Šaka slatkih hurmi i vode gutljaj
bili su mu hrana, skroman zalogaj,
živio je mišlju, hranio se njom,
žudio za Tvorcem čistom dušom svom.
Na krilima misli, u čežnji da zna,
diz' o se do zv'jezda gdje nûr vječno sja, nigdje nikog nema, u pećini sam!
gdje počinje svemir, gdje prestaje kraj, Kakve čudne r'ječi satkao je san
gdje svjetovi plove, gdje je vječni sjaj. kako je uznosit ovaj blagi dan
Gled’o vasionu k’o leptira roj,
beskrajne svjetove pitao za broj,
vraćao se opet u pećinu sam
slušajući srca tihi otkucaj.
Pitao je mrava kako pute zna,
i pauka crnog kako zna da tka,
44
Vječni razum, Vječno Ime,
Koji stvara, ravna svime…
On stravične pozna tajne,
i sićušne i beskrajne:
da li pčela služi cvijetu,
zbog čega je sve na svijetu,
šta je manje od manjega,
šta je veće od većega,
gdje je konac, gdje je kraj,
gdje početak, gdje smiraj?..
Muhammed je zast’o u dubini noći,
srcem Boga traži, zvijezda pune oči,
duša čežnjom grca, milost Božja slazi!
Čisti je određen, na Bož’joj je stazi,
pred vrata Istine stigao je evo,
kroz mis’o i čežnju Vječni
َ gaَ doveo!
ُ# # َ َ ْ ُ# َ َُْ ُ# َ
‫ إِﻻ اﺑ‬yَ ِ ‫ﺮﺒ اﺑ أﻛ َﺮﺒ ﻻ إ‬ ‫اﺑ أﻛ‬
ُْ َ ْ # َ ُ َ ْ َ ُ # َ َ ْ َ ُ # َ
‫و اﺑ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ و ِِﺑِ اﺤﻟﻤﺪ‬
pit'o zraku sunca što blistavo sja
zbog čega se spusti ko mu reći zna?
Odgovora nema, duboko je skrit,
Muhammed ga traži kao tajnu nit,
pa polahko tone u nemiran san,
čežnjama je smoren, bolno umoran.
Tad najednom kroz san ukaza se sjaj,
odjeknuše r'ječi: ",Pravedni, ustaj''!
Muhammed se trže, dočeka ga dan,
Zamori ga mis' o, prekide se let,
san joj sklopi krila,nesta zvjezdan sv'jet.
Muhammed je zasp'o, svladao ga san
ničeg više nema, sad je u snu sam...
U pećini opet ugn'jezdi se mir,
pauk hitro nesta kao da je kriv,

Mrav presrete mrava, prekidoše put,
sunce navrh neba kao prsten žut,
Dok pećinom jasan ne začu se glas:
Muhammede, Ikre!" - ču se u taj čas.
Muhammed se prenu, zastade mu dah
krvotok udara, srce steg'o strah,
znoj mu probi čelo, čini se da gori,
Muhammede, uči!-Džibril mu prozbori.
"Ja učiti ne znam" - prošaputa on,
a Džibril će na to: "Ponavljaj za mnom!"
I Istina vječna, k’o uznosit san,
poteče u dušu, Božanski Kur'an.
Zamire Muhammed, sluša blagi glas,
otvara se duša, uzvišen je čas,
odjekuju r'ječi, sjajem gori dan
Kur'an Kerim slazi, Allah je vječan!
Od stravičnog milja sav drhti k’o prut,
s Istinom je jedno, pred njim zvjezdan put.
Dvades't i tri ljeta dariv'o je Bog
Božanskom istinom Miljenika svog.
Dolazio Džibril ogrnut u sjaj,
prim'o smrtni čovjek besmrtnički dar.
……………………………………………………
Kad zašuti Džibril, gasio se dan.
Odabrani osta u pećini sam,
uzbuđen se diže, s nogu strese prah,
pa ostavi suncem pozlaćen Hira.
Hatidža ga srete, uplašena sva:
zbilo se je nešto, po Pravednom zna!
Muhammed je gleda,a pogled mu blag
o, kako je danas uzvišen i drag!
Š I R E N J E
Drugi vjernik bješe – hazreti Alija,
u to vr’jeme d’jete, kasnije halifa,
a treči je bio – pomog’o ga Bog –
Zejd ibni Haris, oprošteni rob!
Rešad Kadić
On joj tiho šapnu: "Hatidža blaga,
ostavi me samog, dobroto draga"
I jedna mu suza iz oka kanu,
koliko ljepota u jednom danu!
Kad Hatidža brižna, osjećajuć’ strah,
Muhammedu uđe, zastade joj dah:
ozaren, zanesen, sjedio je tih,
zvjezdane su misli šaputale stih,
u milosti Bož’joj po meleku slat,
u ajetu prvom danas mu predat.
Muhammede dobri-njen će brižan glas
" povjeri se meni, šta ti je danas?
Tvoju sreću d'jelim, tuga me boli,
što Muhammed voli, i Hatidža voli!"
Zadrhta mu t'jelo, uzbudi se sav?
u zanosnoj sreći što je čuo vahj,
pa, sklapajuć' oči, povjeri se njoj,
otkri izvor sreće dobroj i dragoj.
Izreče joj tajnu, koja budi strah,
beskrajnu k’o svemir,k’o sunčani sjaj:
da je Vjesnik Svjetla - dariv' o ga Bog
Propovjednik vjerni Kur'ana vječnog!
Onda brižno reče: "Hatidža blaga,
koga ću pozvati, reci mi sada,
iz rugobnog carstva u kom vlada mrak,
gdje kipove blatne obožava svak!"
Ona oči spusti, za ruku ga uze,
pa iz duše šapnu kroz vrele suze:
"Poslaniče Bož’ji, života mi mog,
islam mi je vjera, Allah
َ mi َje Bog!
ُ # ‫ﻻ ا‬# ‫ إ‬yَ َ ‫ﺑ أ ْﻛ َﺮﺒ َﻻ إ‬ ُ َ ‫ﺑ أ ْﻛ‬
ُ # َ‫ﺮﺒ ا‬ ُ # َ‫ا‬
‫ﺑ‬ ِ ِ
ُ ْ َْ # َ ُ َ ْ َ ُ # َ َ ْ َ ُ # َ
‫اﺤﻟﻤﺪ‬ ِ‫و اﺑ أﻛﺮﺒ اﺑ أﻛﺮﺒ و ِِﺑ‬
I S L A M A
Sl’jedio je zatim Ebu Bekir vjerni,
muž moćan i bogat, u svemu primjerni.
Prijatelj je mio Pejgamberov bio,
zanosno k’o d’jete islam je primio.
45
Mevlud
Ta vjernička svjetla u kumirskoj noći,
što u miru Bož’jem otvoriše oči,
čija srca tače Pejgamberov plam,
glasila su zoru, pozdravljala dan,
sl’jedila Pravednog, Božanski Kur’an,
uz zanosan šapat: Allah je jedan!
Al’ robovi mraka, poklonici kala,
latiše se tada progona i zala,
progoneći ljuto muslimane prve,
izmišljajuć’ muke i osvete crne.
Čak i pleme krvno našeg Pejgambera,
Kurejšije moćne, čuvari kumira,
gospodari Kabe, drevnog Božjeg hrama,
prijetili su ljuto vjesniku islama
nudeći mu časti, obećanja mnoga
da pristupi njima, da zataji Boga.
Al’ Pravedni reče što je mog’o reći
vjerujuć u Onog koji je Najveći:
“Da mi Sunce metnu na dlan desne ruke,
a u lijevu Mjesec, stave me na muke,
radije bih stoput i život svoj dao,
al’ se svjetla Božijeg ne bih odrekao!”
Tad mržnja mušrika kao vatra planu,
osvetu u mržnji iskovaše sramnu:
na sve veze s vjernim staviti zabranu,
uskratiti njima i vodu i hranu!
Kad to zaključiše, pečate staviše,
na kabenska vrata javno istakoše.
Vođe je mušrika, gospodare grada,
najviše ljutila ona divna pravda
u islamu koja od početka vlada,
na kojoj se diže pravednička zgrada:
M I R A D Ž
Odasvuda oblak bio se nadnio,
pun mušričkog b’jesa mračno je pr’jetio “da završim djelo koje sam počeo,
da uništi djelo koje je dizao
Pravedni iz Meke – Bog ga darivao!
46
da ne d’jeli crne ili b’jele ljude,
gospodare moćne il’ robove hude,
jer islam je vjera bratstva sviju ljudi,
ma kakve su boje jednako ih ljubi,
a Bogu je bliži, u milosti preči,
ko je bolji čovjek i po srcu veći.
Božija je milost svakom nam’jenjena,
Božja su vrata svakom otvorena,
ko pokuca srcem, tom se otvaraju,
u ljudskom srcu ključevi se kriju!
U islamu zato nema posrednika
izmeđ’ srca tvoga i Boga Vječnoga!
Kad je devet ljeta već minulo bilo,
od Objave Prve kad se navršilo,
krug se je vjernika bio proširio,
udarce mušrika hrabro je trpio.
Ta godina još se i žalosna zove,
jer donese sobom dvije smrti bolne:
Ebu Talib umr’je, počiv’o u miru,
djelima je časnim zadužio vjeru,
a umalo zatim, kad umr’je amidža,
sklopi čiste oči kreposna Hatidža,
što Istinu Božju prva srcu primi –
neka je nagradi Milosnik Jedini!
Mušrici su opet b’jesno nasrnuli
ne bi l’ svjetlo Božje silom utrnuli,
al’ istina čista kao dúga bljesnu,
pobjeda je skora već pjevala pjesmu,
jer dobrota Božja, koja milost šalje,
u najtežem času Vjernom pomogla je.
“Pomozi mi Vječni,” – bolno je molio,
da dočekam radost žuđenoga dana,
da doživim, Bože, pobjedu islama!”

Molio je, vruće iz dna srca svoga
vjerujuć’ u milost Boga Milosnoga.
U ljepoti Onog koji pomoć šalje,
u milosti Tvorca koji život daje,
koji stvori nebo i oživi mrave,
Bog mu dade Miradž pun svjetlosne slave da dovrši djelo koje je počeo…
U toj svetoj noći on je doživio,
Veličanstvu Božjem on se približio,
H I D Ž
Hodočašće Kaba od davnina bješe,
u dvorište njeno pagani un’ješe
stotine kumira poredanih redom,
a Hubela ružnog, s razrokim pogledom,
smjestiše na vrata da čuči k’o vrana,
da odatle bdije nad krvnim žrtvama
koje smradno gnjiju na vrelini dana,
prinesene njima, mrtvim nakazama.
Svake su godine velika i mala
arapska plemena hodočašća slala
da posjete Kabu, da žrtvu prinesu,
da zatraže sreću, da nadu donesu.
Pejgamber je tada Meku ostavljao,
izaslanstva brojna na putu sretao,
pa bi skid’o hrku, pod hurmu sjedao
i istine Božje njima predavao.
Tri godine sjeme tako je sijao,
iz Jesriba ljude na putu sretao,
Ljepotama Vječnim srca im punio
i doček’o ono za čim je žudio:
u Jesribu islam korijen je pustio,
Pravednom je zlatnu žetvu obećao!
Kad mušrici mračni za to saznadoše,
na vjernike s mržnjom gorom navališe.
Tad Pejgamber reče da u Jesrib sele,
oprezno i mudro – da čuvaju sebe.
Rešad Kadić
duhom se je svojim u beskraj vinuo,
stravične je tajne duhom dodirnuo,
pred Božanskim svjetlom dušu je spustio
i Ljepotom Vječnom žeđ je ugasio,
pa pun nadahnuća Tvorcu zahvalio
što je snagom svjetla njega osnažio
Uzdignuće ovo Miradžom se zove!
Šta su pred njim carstva, šta zemaljske zore!
R A
Seoba je vjernih vršila se kradom,
pod okriljem noći, sa vjerom i nadom.
Mušrici je nisu dugo opažali
dok vjernici nisu skoro iselili.
Pejgamber je htio da bude posljednji,
uz njega je ost’o Ebu Bekir vjerni.
Kad mušrici ljuti za to saznadoše,
uzbuna se diže, na noge skočiše,
a vođ’ njihov, gnjevni Ebu Džehel planu
poglavice sazva na zavjeru sramnu
iskovaše tada: ubit’ Muhammeda,
čim se tama spusti, čim noćca zavlada!
“Pustimo l’ ga sada da i dalje živi,
da vjernike kupi i da islam širi,
svršeno je s onim što je do sad bilo,
nikada se više ne bi povratilo!
Pred snagom islama sve bi popucalo,
islamsko bi more i nas progutalo!”
Bjesnio je Džehel, pun mržnje i straha
k’o da je video propast blata, praha!
Al’ se nije zbilo što je naumljeno,
na mušričkom zboru što je zaključeno,
jer Bog je Pravednom opet pomogao:
iz Mekke je noću sretno izašao
i zv’jezdama praćen u Jesrib krenuo,
s Ebu Bekrom vjernim u društvu je bio.
47
Mevlud
Potjere su gnjevne jutrom pojahale,
pokraj “Garu-Sevra” bjesno protutnjale
u duboku špilju nisu ni gledale,
u koju je Čisti bio se sklonio,
i u miru Vječnog pobožno molio,
u ljepoti Onog Kojeg je volio…
Jesrib je Pravednog radosno čekao,
otvorena srca njega je dočekao
Senijetul – veda čim je obišao,
zbor glasova divnih suncu se digao:
“Rodi nam se mjesec usred tamne noći,
evo ga dolazi, radujte se oči,
uzmakla je tmina, svanuo je dan,
Pejgamber je uz nas, Allah je vječan!”
Jesribske djevojke, prve muslimanke,
pjesmu su pjevale, Vjernog pozdravljale.
Od onoga dana kada se to zbilo,
Jesrib je ime Medina dobio
U islamu po tom godine se broje,
s tim počinje osvit jedne nove zore.
II
S Hidžretom započe snažan rast islama,
hrlili su vjerni svjetlu sa svih strana,
a kad deset ljeta od Hidžreta minu,
u vjeri istine Arabija sinu,
islamske ljepote rastjeraše tminu,
točak istorije snažno se okrenu!
Ko bi do tad rek’o da će ovi ljudi
slobodni nomadi, puni divlje ćudi,
prigrlivši vjeru u Vječnoga Boga,
u plemenu drugom gledat’ brata svoga
i vjerom ljubavi, bratstva sviju ljudi,
oplemenit sebe i srca iz grudi?
Zar je mog’o biti dotad beduin
da mu kćerka bude isto što i sin,
da škrine zubom, ne postane zv’jer,
kad mu, mjesto sina, žena rodi kćer!?
48
Cvjetao je islam k’o raskošan cvijet,
u svjetlu Istine buj’o novi svijet,
širio se, diz’o, iz dana u dan,
pun ljepote duha, human i moćan.
On prekrili sela, zemlje i gradove,
raznoseći sjeme razuma i vjere.
Dok Evropom sumpor i lomače gore,
dok naučnu mis’o k’o vješticu gone,
duh islama blista pun životnog sjaja,
ponosno se diže, krili i osvaja,
simboli su njini: filozofi, škole,
zvjezdarnice tihe i knjižnice brojne,
kroz nauku Bog se veliča i hvali,
Španija će kroz to zlatni v’jek da slavi!
Pakosnici zlobni, bez stida i srama,
vjekovima zbore do današnjih dana:
“Mač i oganj bjehu oružje islama,
širio se silom, a ne snagom duha,
u tom leži tajna njegova uspjeha:
mačem je osvaj’o, a ne svjetlom duha!”
O b’jednici tužni, siromasi duha,
zar istini treba nasilničkog ruha?
Zar na glas Kur’ana, Božanskog duha,
mogla su ostati ljudska srca gluha?!
U Kur’anu časnom vječne r’ječi stoje:
“La ikrahe fiddini” – jasno rečeno je!
Istina se Božja ne nameće silom,
srce se i razum osvajaju milom!
Ljepotom Istine i svjetlošću duha,
prirodnim životom svakodnevnog kruha
humanizmom r’ječi, odnosa i djela,
otvorenim srcem i čistoćom t’jela
osvaj’o je islam srca i gradove,
Istina i Pravda – mač se njegov zove

O P R O S N I
Dvades’t i tri ljeta minula su bila
od onoga dana kada je objavljena
u surei “Ikre” istina Kur’ana
Muhammedu vjernom, vjesniku islama.
Stvoritelju Blagi, Tebi nek je hvala,
sjetva je Istine plodnu žetvu dala:
kol’ko vjerne braće okupljeno stoji,
na hadždžu u Mekki–ko da ih izbroji?
Svi jednaki, isti, u b’jelu ihramu,
bez razlike ko su, k’o na Sudnjem danu,
očišćeni, krotki, Svevišnjega mole.
Sunce pozlaćeno, brda n’jema stoje,
samo glas Bilala kao srebro zvoni,
odjekuje Mekkom, uzvišeno moli…
Molitva se svrši, ni glas se ne čuje,
bezbroj bratskih srca–samo jedno bije,
bezbroj vjernih duša–samo jedna duša,
Muhammeda vjernog u zanosu sluša.
A Pravedni stao, suza pune oči,
srce himnu pjeva, duša milje toči,
usne n’jemo šapću: “Vječni, Tebi hvala,
Ljepota je Tvoja meni snagu dala,
poslanstvo sam Tvoje vjerno obavio,
pobjedu islama ja sam dočekao!”
I glas se na jednom kao vihor diže,
zadrhta, ponese, kao plamen liže!
Pejgamber govori, vaz oprosni drži,
r’ječ mu je potresna, prodire do srži.
Rastanak je skori najavio vjernim
sa prolaznim sv’jetom i životom zemnim
pa s osm’jehom blagim stišao jecaje
spominjući život koji vječno traje.
Svet je ovaj mjesec – rekao je tada,
nek svetost Istine među vama vlada,
Rešad Kadić
H A D Ž D Ž
ostanite sveti u djeci i krvi,
u bratskoj ljubavi nek ste uv’jek prvi.
Svi ste sada braća, budite radosni,
ne gazite nikog, niste na to vlasni!
Pred Bogom ste isti: veliki i mali,
nasilnik će svaki ljuto da zažali!
Živite čistoćom i t’jela i duha,
zalogajem čistim svakodnevnog kruha!
Prošla su vremena mraka i neznanja,
svršeno je, vjerni, s ružnim navikama!
Družice su vaše kao i vi, ljudi,
budite im vjerni, jer Bog vjerne ljubi,
postupajte blago sa vašim drúgama,
pažljivo i milo, k’o one sa vama!
Kamatu je zatim s gnjevom dokinuo,
krvnu je osvetu k’o zmiju zgazio,
na bratstvo je vjerne toplo zaklinjao,
na blagost i kr’jepost zanosno je zvao!
Kol’ko je ljepota u vazu kazao,
s kol’ko je dragulja vjerne darivao!
Na kraju je hutbe još ovo kazao:
“Stvoritelj Milosni Kur’an vam je dao,
držite se njega i sunneta moga,
nećete zalutat’ sa puta časnoga!”
Kad govor završi, pitao je smjerno:
“Jesam li vam, braćo, dostavio vjerno?”
A jeka se prosu, Arefat se strese,
iz hiljada grudi jecaj otrže se.
Tad Pejgamber šapnu Onom Koga ljubi:
“Uzvišeni Bože, svjedokom mi budi”
U milosti Onog Koji milost daje,
za oprosnog hadždža sađe zadnje aje,
s tim je Vječni dao savršenu vjeru,
kur’anskih ljepota dopunio mjeru.
49
Mevlud

I S L A M
Islam je k’o spona k’o životni most
koji veže zemlju, dušu i vječnost,
ne negira t’jelo, materiju c’jeni,
al’ to prednost duha ne sm’je da zasjeni!
Nije život carstvo ovozemnog kruha,
već i nečeg dubljeg: besmrtnoga duha
koji vječno živi i čovjeka čini
uznositim, većim od prolaznog crva!
Islam je u biti vjera oba sv’jeta:
u prolaznom t’jelu duh vječnosti cvjeta,
i dok život traje bliski su k’o braća,
u smrtnome grču duh se Bogu vraća.
Zbog tog Kur’an časni zastupa sredinu:
duh i t’jelo čine životnu jedninu,
stvaralačkim radom pruži t’jelu kruha,
uzdiži se, traži vječni život duha!
Na učenju tome sazdana je zgrada
islamskog shvatanja života i rada
Mudri Kur’an uči kako živ’jet treba
živeći ljepotom i zemlje i neba.

A K O
Ako pitaš šta je islam, evo šta:
čisto srce, dobra duša koja zna
da je život zdrav i radin, krepostan,
k’o molitva Bogu dragom ugodan.
Bit’ na korist okolini, rodu svom,
voljet’ ljude kao braću dušom svom,
vjerovati da se zloća vraća zlim,
a dobrota nagrađuje najljepšim.
Častan život međ’ ljudima proživit’
gdje god možeš dobro djelo učinit’,
naukom se i poštenjem okitit’,
djecu svoju u islamu odgojit’.
Svakom djelu iskren nijet treba dat’,
u Boga se punim srcem pouzdat’.
P I T A Š
Sa smirenjem treba primit’ svaki kraj,
gdje je sreća, a gdje žalost–hajde znaj!
Sve zakone i pouke životne,
sve istine i ljepote duhovne,
od bešike pa do Dana sudnjega
načela su iz Kur’ana mudroga.
Ko se potom za života svog vlada
može reći da islamu pripada.
A Bog znade ko je kakav–samo On,
nek ud’jeli milost vječnu robu svom!
Mi iz srca Muhammedu salavat,
a Pejgamber svom ummetu šefa’at!

S M R T
Zemlja nije vječna, kratko živi t’jelo,
b’jeli ćefin čeka – smrtničko od’jelo.
Kad u carstvo vječno mora da se ide,
ostaviti treba sve što oči vide.
Samo duša živi i pravedno djelo!
Ko islamski živi – taj umire smjelo,
pred Milosnog Boga ima izać’ s čime,
blago, blago njemu–mir neka je s njime!
50
Pejgamber je zato s mirom dočekao
glasnika vječnosti kad je zakucao
na vrata što vode u džennetsku zoru,
na jeziku našem što se smrću zovu.
Od povratka iz Mekke već je bolan bio,
groznica ga trese, san ga ostavio,
t’jelo kao sjena, oči ognjem gore,
utihla Medina, svi šapatom zbore…

Pejgamber ih gleda okupljene redom,
najbliže, najdraže miluje pogledom,
osm’jeh mu je sjetan dok ih blago kori
zbog žalosti teške koja vjerne mori:
“Nema mjesta tuzi kada Vječni zove,
sve što dušom diše mora da s’ odzove,
i riba u moru, i lišće iz gore,
sve će dočekati sumrak zadnje zore!”
Tješio ih zatim obećanim danom:
“Srešćemo se opet, ne tugujte za mnom,
vrtovi su rajski vjernim obećani,
nek nas Bog milosni u njima sjedini!”
Dok Pejgamber tako s osm’jehom govori,
sunce nad Medinom, dan u ognju gori,
najednom se ezan zanosan prolomi,
Bilal zlato toči, glas k’o r’jeka plovi.
Pejgamber podnimljen u zanosu sluša,
oči pune suza, otvara se duša…
U noći se kasno s mukom pridigao
i u pratnji vjernih mezarje obišao.
Stajao je dugo naslonjen na kamen,
gled’o u mezarje-zadnji zemni grumen.
Fatihu im onda smjerno proučio,
zahvatio zemlje, mezare posuo,
zamolio Boga Obećanim danom
da duše umrlih obraduje rajem…
Prolazili dani u brizi i tuzi,
činilo se vjernim k’o da plamen puzi
po zelenoj čohi kojom je, pokriven,
na postelji lež’o nemoćan al’ smiren.
Subota je bila kada je ustao,
osjeć’o se bolje pa abdest uzeo
i vođen za ruke džamiji krenuo,
gdje je mnoštvo vjernih sa zebnjom čekalo.
Mimberu je priš’o, jecajima praćen
O kako je bio bolešću ispaćen!
Rešad Kadić
A onda je ime Boga spomenuo,
i vaz dirljiv vjernim o smrti držao.
Okren' o se zatim pa vjerne pitao
Je l' ikome išta krivo učinio,
il' je možda nekom šta dužan ostao?
Nek mu sada kažu dok nije krenuo
pred Tvorca svjetova, života i ljudi,
pred Kojeg se nosi tek srce iz grudi.
Tad se Ukaš diže pa ovako zbori:
"Poslaniče Božji, tvoj bič me još boli.
Kod Tafe si mene s deve udario,
nehotice bješe, al' me zaboljelo!
Pravedno bi bilo kad bih ti vratio,
udarac udarcem kad bih naplatio!"
Džamija zabruja, gnjevan žagor ču se:
"Sram te bilo, Ukaš, vječno stidio se!
Zar ne vidiš da je Pejgamber nam bolan,
zar ćeš ga bičevat, zar si i to voljan?!"
Pejgamber ih smiri i sa tugom reče:
"Čuli ste Ukaša, udarac ga peče.
Bič mu donesite, jer onaj ko zgr'ješi
udarac će primit' gr'jeha da se r'ješi.
Kad bič donesoše, Ukaš opet zbori:
"Poslaniče Božji, ti si u košuiji,
a t'jelo je moje onda golo bilo,
zato me je dvaput više zabolilo!"
Uzdah se otrže, digoše se ljudi
kad Pejgamber, smače košulju sa grudi,
pa Ukašu reče, bolno k’o da moli:
“Bičuj, bičuj, Ukaš - nek i mene boli!"
U trenu se onda ovo dogodilo:
Ukaš zajecao, Vjernog zagrlio,
pa ozaren srećom kroz suze grcao:
poslaniče Božji, uv'jek sam žudio"
da naslonim glavu na mubareć grudi,
da osluhnem srce ko je tol'ko ljubi!"
…………………………………………………
51
Mevlud
Dva su dana prošla, ponedjeljak svan’o
jenjavalo sunce kada je izdahn’o
najveći, najbolji, kog poznaju ljudi,
utihlo je srce iz mubarek grudi.
Uči Bilal, uči, Svevišnjeg priziva,
Poslanika Božijeg imenom doziva,
Spuštena su srca – Bog je iznad svega,
Pejgambera nema – Vječni uzeo ga.
Pred vratima kućnim bajrak je poboden,
Pravedni u sobi u mezar je položen.
Zamrla Medina, ni glas se ne čuje,
noć se blago spušta, sunce umrlo je…

Muhammed je umro, al' i danas živ je,

jer Istine Vječne sjeme posij'o je,
Poslanstvo je Božje časno obavio,
kur'anske Istine vjerno dostavio.
Poslaniče Bož’ji, u ovome danu,
okupljeni ovdje u časnom islamu,
Svevišnjeg hvalimo, tebe spominjemo,
Muhammede dobri, mevlud ti učimo!
Ko god želi Pejgambera vidjeti,
taj će ga se salavatom sjećati.

52
 MEVLUD

Sastavio:
Ismail Selimović – imam
1939.

53
Mevlud
UVOD U MEVLUD
Na početku želim Bogu zahvalit'
što odlučih ovaj Mevlud sastavit'.
O tome sam uvijek ja razmišljao,
napisati Mevlud sam poželio!
Sada mi se ostvarila zamis'o,
ukratko sam o Resulu napis'o.
Ko ga htjedne učiti i slušati,
on će mnogo o Resulu saznati!
Niko neće ovaj Mevlud učiti,
a da neće bistre suze pustiti.
Jer život je težak bio Resulov,
zato što je on poslanik Allahov.
Radi njega svi mi Mevlud učimo,
da Resulu, svi salavat šaljemo.
Ko god život Pejgamberov prouči,
vel'ku mudrost on će tad da dokuči.
Draga braćo, ovaj Mevlud učite
i pisca se hajir dovom sjetite!
Ovaj Mevlud od mene vam amanet,
nek' vam Dragi Allah dade selamet!
Svemogućeg Allaha vi vjerujte,
Muhammeda pejgambera slijedite!
Riječ - šehadet, vi od srca učite
i Allaha tekbirom veličajte!
Na Resula donesite salavat,
Allah će vas Džennetima darovat'.
#َُ َ ّ َ ََ َ #َُ َ ّ َ ََ ّ َ # ُ# َ
‫آل ﺳﻴِﺪِﻧﺎ ﺤﻣﻤﺪ‬
ِ ‫اﻟﻠﻬﻢ ﺻ ِﻞ ﺒﻟ ﺳﻴِﺪِﻧﺎ ﺤﻣﻤ ٍﺪ و ﺒﻟ‬
KORISTI MEVLUDA
َ َ ُ ََ
‫ﻮﺠَﺎ ﺻﻠ َﻮات‬
ِ ‫ﺒﻟ َرﺳ‬
Dragi Bože, uputi nas u vjeru,
da učimo mevlud Tvom Pejgamberu.
Mevlud uči svaki dobar musliman,
da učvrsti od Allaha svoj iman.
54
Zato svako neka mevlud prouči,
koji želi da murade dokuči.
Allah će ga i Pejgamber voljeti,
a meleki za njeg' će se moliti.
Učeć' mevlud vjerom srca punimo,
svoju dušu od grijeha čistimo.
Mevlud treba draga srca učiti,
a sevab je, brate ga i slušati.
Allahovo zadovoljstvo tražimo,
i šefa'at Pejgamberov molimo!
O Allahu i Džennetu razmišljat'
pa će nama svako dobro Allah dat',
Ko god želi u Džennetu da bude,
neka uči i nek čini mevlude!
Muhammedu donesimo salavat,
tako ćemo zaslužiti šefa'at.
ARAPI PRIJE POSLANIKA
U šestome po Isau stoljeću,
u kipove vjerovali tada su.
Svaka kuća imala je svog kipa,
to je bila, baš, grehota velika.
Sva božanstva njihova su tad bila:
Lat, Uzat, Hubel i Najila.
Te kumire pravili su od blata,
činiše to Allahu zbog inata.
Tristo šes'et u Ka'bu su smjestili,
i njima su svi žrtve prinosili.
I druge su poroke tad' činili,
kockali se i alkohol trošili.
Žensku djecu svoju su ubijali,
o tom gr'jehu malo su razmišljali.

Krivovjerstvo i pokvarenost vladaše,
među kojim i zinaluk bijaše.
Sotona je sav taj narod zaveo,
s pravog puta daleko ga odveo.
Malo ljudi bī od ovog naroda,
što potraži sebi spasa od Boga.
Ti se ljudi hanifima tad' zvaše,
po pustinjskim pećinama iđaše.
Molili su od Allaha za sve spas,
»Pošalji nam poslanika izmeđ' nas!
Koji će nas pravoj vjeri vratiti,
čovječanstvo od zabluda spasiti.«
Njihovoj je molbi udovoljeno
i brzo je došlo d'jete voljeno.
Dragom Bogu vazda se mi molimo,
a Resulu salavate šaljimo!
PRISTUP
‫ِﻴﻢ‬ # ‫اﻟﺮ ْﻤﺣَﻦ‬
ِ ‫اﻟﺮﺣ‬ # ِ‫ِۢ اﷲ‬
ِ
Dobar pos'o treba počet s Bismillah,
pa će nama onda pomoć' Hakk Allah!
Dragog Boga trebamo se sjećati,
Uzvišeno Ime Mu veličati.
Ko nauči Allaha dozivati,
Allah će se njemu odazivati.
Od Allaha pomoć treba tražiti
i na svemu Njemu se zahvaliti.
Samo onaj ko Allaha vjeruje,
taj se Njemu od srca zahvaljuje.
Allahovi veliki su nimeti,
na kojim se moramo zahvaliti.
Od svog dobra što je Allah nam' dao,
najveće je Kur'an, što je poslao.
Ismail Selimović - imam
Cjelom svijetu Allah se smilov'o,
Muhammeda - resula je poslao.
Sve istine kur'anske on objasni,
pa trebamo njemu da smo odani.
Posljednji je on Allahov poslanik,
kod Allaha on je nama zastupnik.
Bješe mnogo Allahovih v'jesnika,
od Adema do našeg Pejgambera.
Svi oni su slati svome narodu,
a Muhammed - poslanik je svijetu.
Svakog od njih trebamo mi vjerovat',
a najviše Muhammeda poštivat',
I Allah je Muhammeda volio,
radi njega ovaj svijet stvorio.
Uz Allaha pejgambersko ime je
zadovoljan Allah nek' je sa njime!
Musanifu, selam mi poručimo,
a Fatihu umrlim proučimo! (El – Fatiha)
LOZA ALEJHIS – SELAMOVA
Po Isau u šestome stoljeću,
Dragi Allah, obradova grad Mekku.
Darov'o joj velikoga čovjeka,
preko njega, vjeru pravu u Boga.
Koja ide od Adema - poslanika Božijeg
i Halila - prijatelja najdražeg.
Preko Musaa i Isaa dragoga,
pa do našeg Muhammeda miloga.
On potječe iz uglednog plemena,
uglednije mekkanskih Kurejšija.
Potomak je Ismail pejgambera,
koga Allah sa kurbanom sačuva .
Dragi Allah stvorio je Adema,
prije njega On stvori Muhammeda.
Radi njega Allah stvori sav svijet
i posla ga svijetu kao Svoj rahmet.
55
Mevlud
Za sve ove poslanike, po jedan
proučimo, draga braćo, salavat!
ZAČEĆE ALEJHIS – SELAMOVO
Abdul Muttalib, ugledni Mekkelija,
prvak bješe plemena Kurejšija.
Od sinova koje je on imao,
najviše je Abdullaha volio.
U kurban ga trebao da žrtvuje,
sa sto deva zatim ga otkupljuje.
Kad je uz'o devetn'estu godinu,
on oženi plemenitu Aminu.
Bi Abdullah, drag i dobar u svemu,
sebi nađe ravnu, lijepu Aminu.
Allahovom voljom su se vjenčali,
Pejgamberu roditelji postali.
Amina je draga odmah zan'jela,
al' tu radost nije mužu kazala.
Jer Abdullah morao je u Šam poć'
slutila je da joj više neće doć'!
Amina je Abdullaha čekala,
da mu kaže da je trudna postala.
Želja joj se ne ispuni ta duga,
već je snađe vel'ka žalost i tuga.
U Jesribu, na dva mjeseca prije,
Aminina poroda on umrije.
Njemu će se Dragi Allah smilovat',
Pejgamberu mi učimo salavat!
ROĐENJE ALEJHISSELAMOVO
َ َ ُ ََ
‫ﻮﺠَﺎ ﺻﻠ َﻮات‬
ِ ‫ﺒﻟ َرﺳ‬
Kad Amina posta dj'etom hamila,
mnogo se je tad ona veselila.
Koliko se radovala djetetu,
najsretnija ona b'ješe na sv'jetu.
56
Brojila je sedmice i mjesece,
čini joj se da se vr'jeme ne kreće.
Od trudnoće ona nije patila,
na porod je vazda mlada mislila.
Prvo d'jete, strah je zato imala,
o porodu mnogo se je brinula.
Kad joj dođe kraj devetog mjeseca,
obuze je vel'ka mis'o i sreća.
U tom stanju dođe vrijeme da rodi,
da se čudo ovog svijeta dogodi.
To se desi dvanaestog rebi'a,
u proljeće dvadesetog aprila.
Po Isau te godine radosne,
petstotina sedamdeset i prve.
Ta noć b'ješe uoči ponedjeljka,
kada su se zbila čuda velika.
Pred svoj porod Amina je pričala,
da je riječi od meleka tad čula:
»O Amina, nemoj se ti plašiti,
ove noći ti ćeš sina roditi.
Muhammed će njemu ime, znaj biti,
cijeli svijet, to će ime hvaliti.
Budi i ti sretna sada Amina,
jer ćeš rodit' najčasnijeg ti sina.«
Amina je i ovo kazivala:
»Pred svoj porod muka nisam imala.
Cjele noći samo mi se drijemalo,
zbog vrućine malo mi se žeđalo.
Došle su mi iz Dženneta hurije,
i učile kod mene ilahije.
Jedna me je hurija napojila,
slatkom vodom sa Havzi i Kevsera.
Noć je bila sv'jetla kao da je dan,
a mene je obuzeo vel'ki san.
Sva nebesa u sjaju su gorjela,
sva se Mekka od tekbira horila
TEKBIR......

K'o iza sna naglo sam se prenula,
na šiltetu sjedeći sam vidjela.
Moja soba sva je dibom zastrta,
a ja c'jela b'jelim velom prekrita.
Lijepa stasa djevojke mi dođoše,
sve u halku oko mene sjedoše.
Zikr čine Allaha veličaju,
i Muhammed, ime mnogo spominju.
Miris amber sa svih strana dolazi,
zora blizu, noć već blaga prolazi.
Ugodnost sam ja u t'jelo dobila,
prije nego što sam sina rodila.
I tada sam kroz svoj prozor gledala,
sve se klanja Rabbu, ja sam vidjela.
Tad još vidjeh tri meleka siđoše,
u rukama svaki bajrak držaše.
Jedan bajrak postaviše na Mašrik,
drugi bajrak odnesoše na Magrib.
Treći bajrak postaviše na Kabu,
sve to gledam, moj veliki Allahu!
U tom času b'jela ptica doletje,
strah poroda, tad od mene nestade.
Tad me nešto podiže sa šilteta,
u tom trenu čuh ja glasić djeteta!
(USTAJANJE NA NOGE)
DOBRODOŠLICA POSLANIKU
Amina je majka dragog djeteta,
najvećeg sina ovog svijeta .
Dođe Ahmed na dun'jaluk Božiji,
on je Bogu i svakome najdraži.
Dođe Resul zadnji Bož'ji Poslanik
naš Pejgamber i Allahov Miljenik.
Dođe svjetlo, od Allaha časni nur,
zasja sunce i obasja sav azur.
Potvrdi se Isaova najava:
»Sa Ahmedom doće nova Objava!«
Ismail Selimović - imam
O Allahu, Svemogući, hvala Ti,
kad si dao Muhammeda nama Ti.
Čekao je njega dugo ovaj sv'jet,
da im dođe Tvoje dobro i rahmet.
Radosni smo što imamo Ahmeda,
dobro doš'o, o Muhammed – Enbija!
Ponosni smo što te sada imamo,
za Ahiret sad se ne sikiramo.
Ti ćeš za nas Allahu se moliti,
i šefa'at za svoj Ummet tražiti.
Zato tebe slijedimo i slušamo,
salavate i mevlude učimo.
ALEJHISSELAMOVOM ROĐENJU
SVE SE VESELILO
Kad Amina majka rodi svog sina,
od sreće je i od nura blistala.
Cjeli svemir u veselju klic'o je,
jer Božiji odabranik doš'o je.
Sve je živo Muhammeda hvalilo,
i Allahu na tom se zahvalilo.
Meleki su radosno svi učili,
sretnoj majci oni su čestitali.
I hurije ljepotice džennetske,
učile su mnogo tad' ilahije.
Šta je draga Amina sve vidjela,
o svom sinu i ovo je pričala:
»Tek što mi se dijete rodilo,
u nebo je mnogo tada gledalo.
Usnama je neprestano micalo
i ZZZZ Zikr je svom Allahu činilo.
Lice mu se svo od nura sjajilo,
a s mog lica tog je svjetla nestalo.
Kada vidjeh da sam majka sv'jetla tog,
zagrlih ga i poljubih voljenog .
57
Mevlud
Od radosti hoću da se izgubim,
na toj sreći Allahu se zahvalim.«
Veliki je rahmet što ga imamo,
salavate Pejgamberu šaljimo!
DOGAĐAJI ZA VRIJEME
ROĐENJA ALEJHIS-SELAMOVA
Kad se d'jete Aminino rodilo,
mnogo čuda tada se dogodilo.
U Perziji u Istahr-Abadu,
vel'ku vatru tada oni imadu.
Za božanstvo oni su je držali,
toj su vatri svi redom se klanjali.
Kad se majka Amina porodila,
te večeri vatra se ugasila.
U Medain Kisrov dvorac sruši se,
svijet tada, svemu tome čudi se.
Iste noći popadaše kipovi,
što su bili postavljeni u Kabi.
Kad je Resul na dun'jaluk došao,
djed je njegov kod Kabe se našao.
Kad je vijest dobio za unuče,
od radosti kad mu srce ne puče.
Brzo ode svojoj snahi Amini,
na čelu joj više nura ne vidi.
A kad uze unuka Muhammeda,
vidje da je nur prešao na njega.
S poštovanjem svog unuka ponese,
tri put' njega oko Kabe obnese.
Na tom daru on se Bogu zahvali,
i unuka svoga dragog zagrli.
Zatim kući Muhammeda on vrati,
svima reče: »Trebate ga paziti!«
Pa čestita tada snahi Amini,
što nju Allah obradova Jedini.
58
Zakla kurban u čast svoga unuka,
pozva gozbu uglednijih prvaka.
Na veselju tome tada dobri djed,
nadje ime svom unuku Muhammed!
On će don'jet čovječanstvu vel'ki spas
obradova Dragi Allah, sviju nas.
Njemu braćo salavate učimo
i njegove sunnete mi vršimo!
MUHAMMED ALEJHIS – SELAM
OD ROĐENJA DO OBJAVE
U Mekki su bili ljudi veseli,
kad su vijest Amininu dočuli.
Svi su oni dugo tad govorili,
o čudima, što su se dogodili.
Svi rekoše: »Novi v'jek je nastao«,
a Muhammed uz majku je rastao.
Kad je pune dv'je godine imao,
djed ga njegov tad na selo poslao.
Kod Halime, gdje je sretan on bio,
četiri je godine on proveo.
Kad se njemu jedno čudo dogodi,
Halima ga tad Amini povrati.
Amini je rekla tada sve ovo:
»Allah Dragi Sadr je nad njim proveo.
Ja sam tada strah veliki imala,
zato sam ga ja Amina dovela.«
Muhammed je tada dječak postao,
sa majkom je on u Jesrib pošao.
Amina je išla svojoj rodbini,
i da mezar Abdullahov posjeti.
Kad je bila kod kabura Amina,
zaplakala i uzdahla od srca.
Muhammed je pita: »Majko, šta ti je,
u mezaru ovom majko, ko ti je?«

»Muhammede, reći ću ti, sine moj,
u mezaru ovom leži babo tvoj!«
Kad je čuo, to od svoje majčice,
suze su mu poletjele niz lice.
Kad to vidje, draga mati Amina,
pomilova i zagrli svog sina:
»Dragi sine, nemoj plakat' mnogo ti
i ja ću ti brzo, sine umrijeti.«
Malo prođe iza toga vremena,
kad preseli i hazreti Amina.
Muhammed je tad za majkom plakao,
vrele suze od srca otkidao.
Imao je tugu tada veliku,
izgubio oca, a sad i majku.
A bila je vel'ka žalost njemu tad',
jer siroče on ostade, vrlo mlad.
Tada ga je prihvatio njegov djed,
sa kojim je bio sretan Muhammed.
A kad umr'je njegov dedo voljeni,
amidža ga Ebu Talib prihvati.
Gledao ga i pazio previše,
volio ga od sve djece najviše!
Živio je s njim sedamn'est godina,
dok ne dođe Hatidžina ponuda.
U dvadesetpetoj godini se oženi,
sa Hatidžom, više djece izrodi.
Najdraža je bila njemu Fatima,
koja ga je najviše i voljela.
Kad je Ka'bu trebalo prezidati,
zbog poplave, koja Mekku zadesi.
Muhammed je na tom poslu radio
i Hadžerul-esved je ugradio.
I tada je EI-Eminom postao,
poglavare Mekke on je smirio.
Kad bijaše u četerestoj godini,
čudni znaci njemu su se dogodili.
Ismail Selimović - imam
To su bili znaci pejgamberluka,
išao je u pećinu tad Hira.
Tu je puno ibadete činio,
sve dok nije Objavu on primio.
(tekbir)
VAHJ – OBJAVA
U pećini Hira, šta se dogodi?
kada Allah Riječi Svoje objavi.
Muhammed se Dragom Bogu molio
i melek je DžebraiI mu došao.
Rekao mu: »Ti si Bož'ji poslanik,
a ja Džibril, Allahov sam vijesnik.
Došao sam da te vjeri podučim
i Allahov Emer da ti poručim.
Uči Kur'an u ime tvog Allaha,
Božija je to posljednja Objava.
Muhammed je sav u nuru gorio,
Džebrailov glas se Hirom horio!
Kada Resul sve te riječi razumi,
odmah usta, kući svojoj požuri.
U kući ga tad Hatidža presrela
i na njemu čudan znak primjetila.
Reče njojzi: »O Hatidža voljena,
snašla me je briga sada golema.
Postao sam ja poslanik svijeta,
da pozivam ja u vjeru Ummeta.«
Kad te riječi Hatidža je dočula,
odmah islam od Resula primila.
Ramazan je blagi mjesec tad bio,
kad je Allah Kur'an slati počeo.
Stanje Mekke bilo je tad najteže,
Resul pozva prvo svoje najbliže.
Kad je Allah naredio Resulu,
da poziva narod javno u vjeru.
Vjernika je tada bilo četeres'
pogodi to mušrike k'o zemljotres.
59
Mevlud
Brzinom se poče Islam širiti,
to mušrici ne mogaše gledati.
Čut ne htješe o Jednome Allahu,
kipovima svojima se klanjahu.
Rad' kipova mu'mine su mrzili,
neke od njih na suncu su pržili.
Mušrici su išli i kod Taliba,
da odvrati od islama bratića.
Nudiše mu sve što bi on želio,
al' islama kad bi se on odrek'o:
„Ja se vjere ne odričem nikada,
da mi od vas sunce, mjesec pripada.«
Tad mušrci napadoše i gore,
zbog čvrstine Muhammed-Resulove.
Vjerne počnu bojkotovat sve redom,
mučiše ih tri godine zaredom.
Muhammedu tad umrije amidža
i voljena supruga mu Hatidža.
Oni su mu bili vel'ki dostovi,
pazili ga, od dušmana štitili.
Ove dvije smrti što se desiše,
Muhammeda jako ožalostiše.
U takvome stanju, a i žalosti,
Resul poče mislit', šta da uradi.
Obrati se svom Allahu, zaplaka:
»Pomozi mi, Dragi Bože, Ti sada!«
Tad je Allah dodjelio njemu tadž,
pozvao ga Sebi odmah na mi'radž.
M I R A D Ž
Pozva Allah meleka Džebraila
i reče mu: »Hajde po Muhammeda!
Džebraile, Moj je Resul u brizi,
nek' mi dođe da ljepotu svu vidi.
Neka vidi sva nebesa velika,
sada mu se ukazala prilika.
60
I nek' vidi Aršu-Rahman presv'jetli
i nek Džennet i Džehennem posjeti!
Želim brige njemu sad da ukinem
i u svemu njemu Ja da pomognem.
Zato brzo po Resula idi ti,
Ja ga želim lijepo razveseliti!«
Džebraila i još puno meleka,
vidje brzo časna Kaba i Mekka.
Iznad Mekke nebo je svo zasjalo,
Muhammeda tad je sve dozivalo!
Ummihane on je bio u dvoru,
kad ga Džibril po imenu tad zovnu!
»Muhammede, što brže se spremi ti,
Allah želi, s tobom razgovarati.
Evo tebi doveo sam buraka,
hajde jaši, hej, Muhammed – Enbija!
Tad Muhammed uzjaha na buraka,
ruke sklopi oko njegovog vrata.
Ispred Kabe sretno oni krenuše,
i za jedan čas u Kudus stigoše.
U Mesdžidu – I – Aksau su klanjali,
nakon toga nebesima krenuli.
Kroz nebesa ko svjetlica prošli su
i u Bejtu – I – Ma'mur brzo stigli su.
Stanovnike nebesa je vidio,
svemu tome Muhammed se divio.
Sve što vidje Boga dragog spominje,
Zikrullahom, Allahu zahvaljuje.
Tu s Džibrilom vidio je i Džennet
i strašni je pregledao Džehennem.
Levhi – Mahfuz tu je knjigu vidio,
što će biti, tada je on saznao.
Kad su ovo sve zajedno vidjeli,
do Sidretu – I – Munteha su dospjeli.
Melek Džibril tu je tada ostao,
a Refref je Muhammeda poveo.

Iza Sidre on je njega doveo,
odatle je sam Muhammed krenuo.
Kabi – Kavsejn, kad je Resul došao,
na sedždu je on Allahu panuo.
Tehijjate tad Muhammed prouči,
i za Ummet Bož'ju milost zatraži.
Tad je Resul čuo Bož'ji divni glas:
»Ummetu ti ja poklanjam večeras!
(tekbir)
Želio sam tebe Sebi pozvati,
tvoje ime sa Mojim upisati.
I reći ti da si milost ti Moja,
što je s tobom cijelom svijetu poslana. Poslaniku pokorni vi budite,
Pravoj vjeri Muhammede, pozivaj,
pobijedićeš, Poslaniče, dobro znaj!
Za islam se nemoj plaho brinuti,
Ja ću njega od kafira čuvati.
Onaj koji Mene Jednog vjeruje,
treba isto da i tebe poštuje!
Miljeniče, svom Ummetu kaži ti,
Kur'an će ih pravim putem voditi.
Kur'anom ti naređujem Ja namaz,
pet vakata, od sada je strogi farz!
Ovu dužnost nek' obavlja tvoj Ummet,
bit će spašen i ući će u Džennet!
I ovaj ću tebi poklon Ja sad dat',
za griješne možeš činit' šefa'at.«
Aršu-Rahman kad je dobro razgled'o
do Refrefa, tad se brzo vratio.
Povede ga Refref do Džebraila,
vasiona, tad je nurom sijala.
Džebrail ga s melekima povede,
s tekbirima u Mekku ga dovede.
Spusti njega Ummihani u dvore,
šta se desi te večeri do zore?
Ismail Selimović - imam
Na rastanku Džebrail mu čestita,
da mu mi'radž bude kabul i sretan.
Tu je večer c'jela Mekka sijala,
od meleka sva se Kaba blistala.
U mjesecu dvaes'sedmog redžepa,
dogodi se ovaj mi'radž i isra.
Kur'an, Hadis o mi'radžu kazuje,
ko je mu'min on u mi'radž vjeruje.
Ashabi su ovaj mi'radž priznali,
i sve što su od Resula doznali.
Draga braćo, vi u mi'radž vjerujte,
Allahu se mnogo vi zahvaljujte!
njegov Sunnet svi uredno slijedite!
I učite na njega vi salavat,
pa će Allah vas od vatre sačuvat!
H I D Ž R A
Hidžra znači seliti se nekuda,
vjere radi, il' razloga drugoga.
Naš Pejgamber – Miljenik je on bio,
pa je i on, zna se, hidžru činio.
Allah dade svom Resulu dozvolu,
da preseli u Jesribu on plodnu.
Gdje će moći mirno islam širiti
i plemena zavađena miriti.
Po poslanstvu trinaeste godine,
teške muke tada su se desile.
Morao je Resul Mekku napustit',
sa svojim se pristašama iselit'.
Bio je to jako težak događaj,
jer je bolno ostaviti zavičaj!
Zbog mušrika ostaviše oni sve,
napustiše nevjernike oni zle.
Kakva su im oni zla sve činili
nije lahko sve to ni opisati.
61
Mevlud
Uz ostalo i to zIo donesoše,
Muhammeda ubiti zaključiše!
Allah Moćni Muhammedu pomože
i on sretno tad' iz Mekke izađe.
U postelji Resulovoj ostao,
hazret' Ali, Bog ga Dragi pomog'o!
Veliko je Ali srce imao,
kad je četu mušrika on vidio.
Poglavica Mekke Ebu Sufijan:
»Sto deva je dav'o za Muhammeda!«
S Ebu Bekrom Muhammed se sklonio,
u pećini Gari-Sevr je on bio.
Svojom mrežom pauk ih je štitio,
od mušrika, Allah njih je spasio!
U Jesribu sav se svijet skupio,
sa strpljenjem Resula je čekao.
Zbog pustinje i vrućine velike,
svi se oni za Resula brinuše.
Tad je neko sa drveta povik'o,
»Ide onaj kog' želite toliko!«
Staro, mlado zakliktalo od sreće,
dođe nama sada dobro najveće!
Djevojke su ilahije učile,
na taj način Allahu zahvalile.
Kad je Resul u Jesrib doselio,
Jesrib ime Medina je dobio.
Sa hidžrom je sve nabolje krenulo
i islam se naglo širit' počeo.
U Medini džamiju sagradiše
i Muhammed u tom poslu radiše.
Džamije su od velike koristi,
trebamo ih i mi uv'jek graditi!
U njima se rad' namaza okupljati,
srce svoje od grijeha čistiti.
U džamiji ne smijemo dizat' glas,
nego tražit' od Allaha svima spas.
62
Hidžretom je lijep primjer nama dat',
kako treba za islam se žrtvovat.
Nama hidžra od Resula amanet,
da nam Dragi Allah dade selamet!
Svi koji su tu hidžru činili,
Allahovu milost su zaslužili.
I mi ćemo zaslužiti šefa'at,
ako puno mi učimo salavat!
P R E S E L J E N J E
Naš Pejgamber težak život imaše,
ali nikad tužan on ne bijaše.
Vazda hrabro kroz život je išao,
i druge je na život sokolio.
Nije nikad vel'kim duhom klonuo,
a niti se nedaćama predao.
Na Allaha vazda se oslanjao
i od Njega on je pomoć tražio.
Nije gled'o na dun'jaluk da ima,
služio je kao primjer drugima.
Koliko je na dun'jaluk mislio,
mnogo više za Ahiret brinuo.
Svih harama on se uv'jek čuvao,
tuđeg hakka najviše se bojao.
Muhammed se vazda smrti sjećao,
i nama je to Hadisom rekao.
U bolesti strpljiv bješe odviše,
jer se time mnogi grijeh izbriše.
Pred smrt svoju teška hasta on bješe,
ali Resul lahko sve podnosiše.
Ovaj svijet svakom brzo prolazi,
i Azrail iznenada dolazi.
Došao je i našem Pejgamberu,
kad je ljude uputio u vjeru.
Kad je im'o šes'et i tri godine,
on odseli izmeđ' svoje rodbine.
 Ismail Selimović - imam
Fatima je njeg' najviše voljela Kada ovo sve mi dobro znademo,
i mnogo je ona za njim plakala! što šejtanu onda sebi dademo.
I ashabi redom su ga žalili, Što radimo zabranjene gr'jehove,
za Resulom suze svoje roniIi. koji će nas udaljiti od vjere.
Muhammed je Dragom Bogu najdraži, Prođimo se psovke, laži i svađe,
al' ga dugo na svijetu ne drži. da nas belaj vel'ki braćo ne snađe.
Da je sreća dun'jalučka velika, Majka zala alkohol je - znajte vi,
Allah bi ga drž'o ovdje dov'jeka. ko ga troši, treba da ga ostavi!
Sreća prava jeste na Ahiretu, Ko vjeruje čvrsto da će umr'jeti,
u Božijem prelijepom Džennetu. vel'ke grijehe, neće nikad činiti.
Niko od nas nek' se smrti ne boji, Da nam Dragi Allah svima pomogne,
ako Boga i Resula on voli. u životu, i smrt kada nam dođe.
I ko vrši Allahove naredbe, Trebamo se vazda smrti sjećati,
on ne mora brinuti se za sebe. a Resulu salavate učiti!
Umiranje i žalost je od Boga,
niko od nas neće pobjeć' od toga.

63
 DOVA POSLIJE MEVLUDA
ِ ‫ﻤﺣﻦ‬ َ ْ ‫اﻟﺮ‬
 ِ‫اﻟﺮﺟﻴﻢ ِۢ اﷲ‬  َ
 ‫اﻟﺸﻴْ َﻄﺎن‬ ُ ُ َ
‫ﻴﻢ‬
ِ ‫ﺣ‬ ‫اﻟﺮ‬ ِ ِ ِ ِ ‫ﻦ‬ ‫ﻣ‬
ِ ِ ‫أﻋ‬
‫ﷲ‬
ِ ‫ﺎ‬‫ﺑ‬ ‫ﻮذ‬
َ
َ ْ ‫ﺤﺒﻪ أ‬ َ  َ ُ َ  َ َ ْ ّ  ُ ْ َْ َ
‫ﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬
ْ َ
ِ ِ ‫آ' َو ﺻ‬ َ َ ‫ﻮﺠﺎ ُﺤﻣَ ﻤ ٍﺪ َو‬
ِ ِ ‫ﺒﻟ‬ َ َ ‫ﻼ ُم‬
َ ِ ‫ﺒﻟ َر ُﺳ‬ ‫ﺑ َر ِب اﻟ َﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ واﻟﺼﻼت و اﻟﺴ‬
ِ ِ ‫اﺤﻟﻤﺪ‬

Hvala Allahu dž.š., koji nam je poslao Svoga poslanika Muhammeda

a.s. i preko njega nam objavio posljednju Objavu - Kur'an, a.š. Allah, dž.š.
ga je poslao kao Svoju milost i dobro cijelom svijetu.
Dragi Allahu, za Tvoju ljubav i za ljubav Alejhisselama, proučismo
ovaj Mevludi-šerif i sjetismo se našeg dragog Pejgambera, s.a.v.s. Neka je
Tvoja milost i blagoslov na njega, na njegov rod i njegove časne ashabe
koji su se borili s njim protiv Tvojih i njegovih dušmana, a za uzvišeni dini-
islam. Amin!
Uzvišeni Allahu, obraduj Muhammeda a.s. ovim našim učenjem i
učini da nam bude šefadžija na Sudnjem danu. Obraduj i naše umrle i
smiluj im se a nama u sevab i kabul upiši ovaj proučeni Mevludi-šerif.
Amin!
Svemogući Allahu, onoga koji je bio sebeb učenja ovog Mevluda,
obilno sevabima nagradi, kao i one koji su učili i slušali ovaj Mevlud. Amin!
Milostivi Allahu, učini da nam uzor bude Muhammed a.s. i njegovi
dobri ashabi. Amin!
Veliki Allahu, primi naša dobra djela i pomozi nam da se upišemo u
dobročinitelje uzvišenog islama! Amin!
Vječni Allahu, pomozi nam da nikad ne zaboravimo Tvoje blagodati i
da s nama budeš zadovoljan. Podari nam život kada nam je življenje
dobro, a usmrti nas kad nam smrt bude bolja! Amin!
Dragi Allahu, udovolji našoj želji, jer Te iskreno volimo i vjerujemo.
Primi naše ibadete i naše dove i oprosti naše grijehe, Jedini Allahu! Amin!
ْ ْ‫ﺳ‬
‫ب اﻟ ﻌ  ﺰ ة ﻋ  ﻤﺎ ﻳ ﺼﻔﻮن‬  ‫ر‬ ‫ﻚ‬ ‫ﺑ‬

      ‫ر‬ ‫ﺎن‬ ‫ﺤ‬ ‫ﺒ‬
 
ْ
‫و ﺳ ﻼ ٌم ﻋ اﻟ ﻤ ْﺮﺳ ﻠﲔ‬
    
ْ ْ ْ
‫ب اﻟﻌﺎﻟ ﻤﲔ‬ ‫ر‬  ‫ﷲ‬  ‫ﺪ‬ ‫ﻤ‬ ‫و اﻟﺤ‬
       
ْ
( ‫)اﻟ ﻔﺎ ﺗﺤﺔ‬


64
 MEVLUD

Sastavio:
Šemsudin Sarajlić
1887 – 1960.

65
Mevlud
# ‫اﻟﺮ ْﻤﺣَﻦ‬
ِ‫اﻟﺮﺣِﻴﻢ‬ # ِ‫ِۢ اﷲ‬ Zemlju i nebesa, »Budi« rekne l' čemu,
ِ
PRISTUP Ono odmah bude. - Gospodar je svemu
Mefhari mevdžudat ra salavat Ništa Njemu slično na svijetu nema,
On sve može, znade, ma šta da se sprema
Hod'te vamo, braćo muslimani,
S učenjem Mevluda ljepši su nam dani Bog sve čuje, vidi, Stvoritelj je svega,
Na obadva svijeta sve dođe od Njega,
U jeziku svome kad se Mevlud uči,
Značenje mu svako može da dokuči. Ono što ne želi, znaj da biti neće,
Njegovom se voljom cjeli svemir kreće
Poslušajte Mevlud, sjećajte se Boga,
Pejgambera Ijubeć' zadnjeg Njegovoga, Po odredbi Boga, zvjezde, mjesec, sunce,
U svemiru plove, zađu za vrhunce.
Muhamed-resula, koji Islam vjeru
Od Boga nam dade u naprednom smjeru. Pa i na put pravi uputi kog hoće,
Spašava ga, čuva zabluda i zloće,
Zato ko god traži od Boga pomoći,
Da posluša Mevlud, on će vazda doći, Bog usliša molbu roba, kad Ga moli,
U Džennet će odvest onog, ko Ga voli.
Šefa'at ko želi Pejgambera svoga,
S učenjem Mevluda bliže je kod Boga. U Džennetu Boga, posebnim viđenjem
Vidjeti će sretni, sa svojim smirenjem.
Ima nade da će u Džennet unići,
Havdi - Kevser piti, Tuba-drvu prići, Zato vazda Boga od sveg srca slavi,
I salavat uči, to ti je put pravi.
Džehennemske vatre zauvijek se spasit',
Na obadva svijeta blaženo se glasit'.
U Mevludu zato salavat učimo, HISTORIJAT DO ROĐENJA
Salavatom svoje srce čistimo. Bog je prije ljudi meleke stvorio,
Od svijetlog nura, pa ih postavio
Da nadziru ljude, na svakom koraku,
SVE S BISMILLOM
Da pišu što rade danju i u mraku....
Sa Bismillom treba počet pos'o svaki,
Čuvari su djece i dobrih insana,
Sa imenom Božijim dižu se nejaki,
Ne vidi ih niko ni sred bijela dana,
Sa Bismillom svaki rad se olakšava,
Još su poslanici od Boga do ljudi,
Sa Bismillom siromah bijede se rješava,
Onako se kreću, kako Bog dosudi.
Ko spomene srcem često Božje ime,
Silaze s nebesa po odredbi Boga,
Viš' ne može šejtan da vlada nad njime
Vraćaju se natrag, do staništa svoga.
Sa njega grijesi otpadnu, ko blato,
Sa ljudima vezu imaju za vjeka,
Lice mu se zasja, kao čisto zlato,
Zato Bog kad stvori prvoga čovjeka,
Od Boga muradu svakom nail bude,
Kad Adema stvori, melekima reče:
Od Jedinog Boga, Koji stvori ljude,
Svaki od njih nek' mu na sedždu poteče
66
 Šemsudin Sarajlić
Svi meleki odmah sedždu učiniše, Kao upravljači Mekke, plemeniti,
Samo Iblis ne htje, pa ga odstraniše. Darežljivi, spremni dobrotu činiti.
A Adema odmah Bog je zamilov'o, Kad Abdulmuttalib usni: Zemzem gdje je,
I poslanstvom svojim brzo odlikov'o, I otvori vrelo, zadovoljno sve je,
Pejgamberski znak mu Muhamedov dade, Hadžije ga hvale, da mu sve uspije,
Na čelu mu taj nur do smrti ostade. Raznose mu ime širom Arabije.
A poslije njega nur na Šitu sjaji, A u njeg Abdullah sin je vrli bio
I Nuhu, Ibrahimu, Ismailu se javi Pametan i lijep, i pošten i mio,
Pejgamberskim svjetom tako redom prođe Oženjen Aminom, kćerkom dostojnika
Dok do svoga najzad vlasnika ne dođe, Beni Zuhr plemena, od Medine dika.
Muhamed-Resula, i tu divno staše, Pa kad je Amina jošte trudna bila
Na lijepom licu kao sunce sjaše. Pejgamberom našim, zgoda se desila,
Poslanike svoje Bog je upućiv'o U Siriju poslom tad Abudullah pođe
Nadahnućem, vahjom, knjige im kaziv'o, Ali se razbolje, i tamo ne dođe,
Tevrat, Zebur, Indžil, Kur'an, mnogi svesci, U Medini umrije, od dvades' pet ljeta,
A takođe tu su Pejgamberske r'ječi Ne dočeka sina - sjaja svega svijeta.
Opominju ljude, čim u grijehe skrenu, Djed Abdulmuttalib u snu je vidio,
Što Bog zapovijeda: nek se od zla prenu. Rodit će se unuk, pametan i mio,
I Muhammed - Resul kazivat' će tako, Za svo čovječanstvo blagodat će biti,
Kad s' u Meki rodi, gdje je dotle svako I Amina usni: sina će roditi,
Kipove u Kabi ludo obožav'o, Njoj je tad rečeno, da Muhamed ime
Uvjeren da vrši vjerovanje pravo. Svom nadjene sinu, i diči se njime,
U Mekki, gdje nekad davno smjestio se Jer Tevrat i Indžil složno kažu svima,
Ismail pejgamber, tu nastanio se, Da pejgamber zadnji još se rodit ima.
Od dvanaest sinova njegovih, plemena A mi od sveg srca salavat učimo,
Po Arabiji su mnogo raširena, Jer će doći Resul, kojega volimo.
Najvažnija od njih, Kurejiš-kabila
U Mekki na vlasti uvijek je bila. ROĐENJE H. PEJGAMBEROVO
Plemena su svakog ljeta dolazila Te godine petsto sedamdesete,
I svetište - Kabu zijaret činila. Rebiul-evvel mjesec, dvanaesti bješe
U stoljeću zadnjem Abdulmenaf vlada, Pejgamber se rodi. Majka mu Amina
Pa Hašim, Muttalib, i dolazi tada U noći osjeti, da će rodit' sina.
Sin Abdulmuttalib, vrlo lijepi svi su Dok njim trudna bješe, tegobe nikakve
Muhamedu preci, nastranljivi nisu, osjetila nije, nit bolove kakve.
67
Mevlud
A sad, pred rođenje, tek blaženstvo ćuti, (Prouči se jedno ašere i nakon toga
Cvijećem su pred njom svud posuti puti. dalje uči se Mevlud ( i dijeli šerbe).
Vidik joj se širi, svijet u svjetlu pliva, POJAVE PO ROĐENJU
Ne zna više sa njom šta se sretno zbiva, MUHAMMEDA, A. S.
Vidi čuda mnoga: Sundus melek slijeće, Kad Muhammed-Resul rodi se, tog časa,
U zraku joj dušek prostire, podmeće, Na nebu s' ukaza ljudstvu zvijezda spasa,
Vidi tri bajraka, usađeni, dugi, Meleki između čestitanja čine,
Na istoku jedan, na zapadu drugi, Znak veselja cijelom vasionom mine.
Na Kabi je treći razvijen zeleni, Sa sviju se strana: »Merhaba ti« kliče,
K'o s crvenog sjaja Mekka se rumeni - Merhaba ti vel'ki Božji poslaniče!
Meleki s nebesa saf po saf silaze, Merhaba ti care zemlje i cv'jeća,
Oko njene kuće tavafom oblaze. Merhaba ti vrelo znanja i umjeća,
U sobi djevojke vidje povisoke, Merhaba ti svjetlo svega ummeta,
Hurije su rajske, mile, crnooke, Merhaba ti sunce oba svijeta,
Spominju Resulov dolazak, znamenje, Merhaba u muci, ti najveća lasti,
Čestitaju majci najbolje stvorenje... Merhaba, u duši ti najveća slasti,
Ona vrlo žedna, šerbet joj dodaše, Utočište griješnih, vazda ti merhaba,
Bijelo, a još slađe od meda bijaše, Rahmet si na svijetu, sretno ti merhaba,

Dođe ptica bijela, sa krilom joj leđa Merhaba na kopnu, merhaba na moru,
Pritisnula nježno, porod je ne vrijeđa. Merhaba ti u dan, u večer, u zoru,
(Ovdje treba ustati na noge) Merhaba ti vazda za vjeke vjekova,
Merhaba od sviju bezbrojnih svjetova,
Tu hurija jedna prihvati Aminu,
Nebesa i zemlja u svjetlu zasinu, Na ranu si mehlem života našega,
Traži za nas milost ti od Svevišnjega...
Rodio se tada Vjesnik pravog dina,
Sretna majka rodi najslavnijeg sina. Amina se malo bješe zanijela,
َ ّ َ ُّ Trže se, otišla bješe družba cijela.
ً ‫َﺻﻠﻮا َﻋﻠﻴْﻪ َو َﺳﻠ ُﻤﻮا ﺗ ْﺴﻠ‬
‫ﻴﻤﺎ‬ ِ ِ ِ Ne vidi ni sina... Al' eno ga, gdje se
ً ‫ َﻳﻨَﺎﻟُﻮا َﺟ ﻨﺔ َو ﻧَﻌ‬kَ ‫َﺣ‬
‫ﻴﻤﺎ‬
ً
ِ On na sedždi moli... Uho mu prinese,
َ َ ْ ُْ َ َْ َ ْ ُّ َ َ َ ُّ َ 
‫ﻮر اﻟ ُﻤ ِﺒﻦﻴ أﻤﺣﺪ اﻟﻤﺼﻄﻰﻔ‬ ِ ‫َﺻﻰﻠ اﷲ رﺑﻨﺎ ﺒﻟ اﺠ‬ Šapuće, Allaha za svoj ummet moli,
َ ْ َ ‫ﺤﺒﻪ أ‬ ْ َ ََ َ ُْ َ ّ َ Nur mu lice... Majka ne mož' da odoli,
‫ﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬ ِ ِ ‫آ' َو ﺻ‬ ِ ِ ‫ﺳ ِﻴﺪ اﻟﻤ ْﺮﺳ ِﻠﻦﻴ َو ﺒﻟ‬
Pridiže ga sebi, s majčine ljubavi,
َْ ْ َ َ ْ َ َ ّ َ َ ََْ
‫اج اﻟ ُﻤ ِﻨﺮﻴ ﺧﺎﻳ َﻢ اﻷﻧ ِﺒﻴَﺎء‬ ‫ﻟﺮﺴ‬ِ ‫اﻟﺒ ِﺸﺮﻴ ا ﺠ ِﺬﻳﺮ ا‬ Pritište na prsa - sa njim Boga slavi.
َ ْ َ ‫ﺤﺒﻪ أ‬ ْ َ ََ َ َْ ََ َْ
‫ﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬ ِ ِ ‫آ' َو ﺻ‬ ِ ِ ‫ﺮﺷف اﻟﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ َو ﺒﻟ‬ ‫أ‬ Te noći je Kaba sedždu učinila,
I opet se digla, kao što je bila,
(Ovdje treba sjesti)

68

Jedan dio drugom slatko je kaziv'o,
S najvećim Resulom Bog nas je dariv'o,
Njegov ummet često vamo će dolazit'
Kabu posjećivat, oko nje oblazit'
Kipove, nevjerstvo od nas očistiti,
Ponovo će Kaba Božjom kućom biti,
Ko što vazda bješe, sve od Ibrahima,
Koji sagradi je za spas mu'minima.
Te noći Medajin, perzijskoga cara
Prijestolnica moćna, ruši se, razara.
A u Farsu svjetlo vječno utrnu se,
I jezero Sava zemlja upi u sē.
Mobedan, perzijski vjerski poglavica,
Usni: preko Didžle gdje pređe konjica
Arapskih atova i još azgin deva,
pa se po Iranu rasu i prel'jeva,
Znak nemili, da će Arapi prevladat',
I zemljama mnogim uskoro zavladat'.
Tog ljeta u Mekki kiše padale su,
Blagostanje vlada, njive rodile su.
A ebabil ptice odbiše s kamena
Napadaj na Mekku vojske iz Jemena
Sve u slavu zadnjeg Božjeg poslanika,
Salavat mu dajmo - on je svjetu dika.
ŽIVOT MUHAMMEDA, A. S.
Djed Abdulmuttalib, kad se Resul rodi,
Napisa kasidu lijepu o toj zgodi,
I na gozbu pozva velikaše Mekke,
Za uspomen ove svečanosti rijetke,
A kako je djeci teška klima Mekke,
Pomajke na hranu primaju ih neke,
U selima vani, i Resula daše,
Harisovoj ženi, te ga odgajaše
Šemsudin Sarajlić
Četiri godine; puna je uz njega
Harisova kuća od obilja svega.
Kad se vrati majci, Resul s majkom ide
U Medinu, u rod, da daidžu vide,
A kad se vraćali, majka mu Amina
Razbolje na putu, umrije pored sina.
Bez oca i majke Muhammed ostade,
Djed u svojoj kući boravak mu dade.
Kad jednom u Mekki oskudica vlada,
Djed unuka vodi za ruku van grada,
Kišnu dovu uči hurmetom Resula,
I za čas je kiša obilno osula,
Pa sve rodi, kuće pune su sveg blaga,
A Resulu umrje i djed, vel'ka snaga.
Novi emir Mekke Ebu Talib sada,
Amidža Resulov, preuze ga mlada.
Od dvanest godina on ga u Šam vodi,
Trgovačkim poslom. Al' Šam ne pohodi.
Svećenik Behira u Busra mu reče:
Kako na Resulu vidi znake veće.
Pa mu preporuči da se kući vrate,
Da židovsku pažnju na sebe ne svrate.
Drugi put u Jemen on ugodno hodi,
Amidžić Zubejir sa sobom ga vodi.
Treći puta ide k'o vođ karavana,
Hatidžinog u Šam, od nje odabrana.
Al' od Busra dalje, ni tada ne prođe,
Dobro pos'o svrši, pa u Mekku dođe.
Bogatom Hatidžom oženi se tada,
Na put dalji više ne ide nikada.
Muhamed, El-Emin, nazvan povjerljivi
K'o pošten i častan on u Mekki živi.
S mudžizama snovi njemu ispune se,
Osjeti kad Džibril s neba Vahj ponese.
69
Mevlud
Kad vjetrić zapiri, miris od njeg plovi, A kada u Mekki, rahat nisu bili
Prstom kad pokaza mjesec se polovi. Muslimani svi su Hidžret učinili,
Od njega na zemlji sjena pasti neće, Prešli u Medinu, tu su mirni bili,
Viš' glave mu oblak svud se sa njim kreće. Skoro svi Medinci islam prihvatili,
Kad usadi hurmu, odmah plod je dala Žensku djecu više ubijati neće,
Imenima lijepim njeg je svojta zvala. Tu ajet, da kibla Kabi se okreće.
Mustafa,Muhamed,Ahmed,Mahmud bješe Iz Medine Resul ratove uspješne,
I nadimak Ebul-Kasim mu nadješe. Za odbranu vjere, vodi na griješne:
Muhammed do brda Hira nekad ide, Na Bedru, Uhudu, bitka Beni Nazer,
Tu ibadet čini, gdje drugi ne vide. Na hendeku bitka, pa pohod na Hajber.
Četrdeset kad mu bilo je godina, I najzad, sa deset hiljada ratnika,
Džebrail se njemu javi iz visina: Oslobodi Mekku od zlih protivnika.
„Muhamede,čitaj!- Ikre - sure reče, Kipove, idole sve iz Kabe baci,
„Ja čitati ne znam“- Poslanik mu reče Bilalov se ezan na Kabi oglasi.
Pa odjuri kući, dršćući Hatidži. Sva plemena tada, iz sve Arabije,
»Pokrijte me!« - reče. »a ti vamo priđi« Primiše da sunce islamsko ih grije.
Reče. Pa joj priča sve, što se je zbilo. A Resul po želji ensarija se vrati
Hatidža ga tješi... Sve je dobro bilo. U Medinu, gdje će i mrtav ostati.
Do tri ljeta Džibril Vahj mu je donio. Od tada ne prođe stotinu godina,
„KUM FE ENZIR“ reče. S tim je Resul bio. A carstvo raširi šaka beduina
On donese tekbir na Jedinog Boga, Do rijeke Inda, Španije, Kavkaza...
Osim Njega boga ne ima drugoga. Jer se drže riječi, koju Bog im kaza.
Od poziva prvi u din stupili su: A Islamski svijet sada još širi je:
Hatidža, Zejd, Ebu Bekir to su. Od Maroka pa do Indonezije,
Za islam se mnogi narod izjašnjava U mnogo država i dalekih strana
Pa se sljedba množi, islam ojačava. Preko milijardu živi muslimana.
To dušmani vjere ne mogu gledati, Sve to slavi Boga, Božjeg poslanika,
Ebu Džehel reče: Sto deva će dati Pa salavat i ti daj za milosnika...
Onome, ko hoće Resula ubiti...
Javio se Omer, sa sabljom pohiti, PRENOŠENJE BOŽJIH ZAPOVIJEDI
Al' kod sestre začu, neko Kur'an uči Muhamed je za nas pejgamber zbog toga
Zadivi Omera, pa se on prikuči, Što naredbe nama prenese od Boga.
Očara ga Kur'an pa on islam primi, Iz Kur'ana čujmo nekol'ko primjera,
I sa sebe sablju ubojničku skini. Da bar malo znamo: šta nas uči vjera,
70
 Šemsudin Sarajlić
Zato poslušajmo ovdje zapovijedi Svak će smrt okusit i kroz kabur proći
Iz Kur'ana Božjeg, kako odmah slijedi: U Džennet il' Vatru, svak će morat doći
Kod Boga je samo Islam prava vjera, Kad pođete klanjat, abdest nek' uzmete
Od prvog čovjeka za svakog je mjera Kad vam »voda treba« da se operete.
Te ponavlja, svijet čim u zlo okrene, Opojna su pića vama zabranjena. -
Il’ propise vjerske na krivo iskrene. Zekat i sadaka vama naređena. -
Po Islamu brat je muslim muslimanu. Na zemlji svem živom Bog nafaku daje.
– Haram je imetak otet sirotanu. – Svak u Boga treba da se pouzdaje. -
Prijateljstva vjerna gradite među se – Svi drugi, sem Boga, ni mušicu jednu
Suzbijaj zlo dobrim.- Pouzdaj se u se, Stvorit ne bi mogli na utjehu bijednu. -
U Boga i u se, jer ti više nema, Činite svom Bogu vi sedždu i ruku',
Sem što sebi zaradiš sa rukama dvjema Da bi bili sretni pri Trubinu zvuku. -
Bog je pravo svjetlo zemlje i nebese Svako će izravno za poslove svoje
Poslije smrti Bog će proživjet tjelesa, Odgovarat Bogu, sve što činio je.
I za svako zlo će jedna kazna biti, Nebo uzdig'o je, bez stubova vidnih
Svako dobro deset put se nagraditi. - Pa ga uljepšao svjetiljkama divnim
Na istok il' zapad, kad se okrenete, Ko iz vjere ode, kad je u njoj bio,
Uvjek se Allahu, Svevišnjem molite. Na njeg bi gnjev Božji brzo se spustio.
Plašeći se smrti, kad munje sjevaju Bog sa svim je zemlju ukrasio, da bi,
Nevjernici prste u uši stavljaju Okušao ljude: ko su dobri, slabi?
Bog je u blizini od robova Svojih Sjećanje na Boga srcu mir podaje,
pa neka se svako samo Njega boji Zemlja s nebom jednu grudu činila je,
Ako dobro činiš, ti ga činiš sebi, Pa rastavi Bog ih, i sve živo stoje,
Ako zlo uradiš, i to ide tebi. Iz pjene i vode On proizveo je. -
Bog tovara ne da, koj' ne možeš nosit, Namjesnicima je Bog vas učinio
Ni dužnosti, koju ne možeš podnosit.- Sve na zemlji, nebu vama potčinio.
Nevjernici sebe između pomažu, Dvadeset će čvrstih vazda pob'jediti
Da napadnu islam, svi se u tom slažu. Dvjesta nevjernika, i glava im biti. -
Pomaž'te se i vi, neka vlada sloga O, zar može jednak slijep i vidan biti?!
Uz džemat je uvjek pomoć Dragog Boga Trudite se zato znanosti učiti! -
Ono što mislimo, Allah dobro znade Amanet predajte, i sudite pravo! -
Sve Mu je poznato pa i list kad padne. Pokajanje Bogu vršte dok ste zdravo,
Ne činite razvrat, javno ili tajno Jer kajanje pred smrt više ne vrijedi. -
To je tako ružno, sramotno, ogavno. Bog oprosti grijehe kog kajanje slijedi.
71
Mevlud
Moć i slavu Allah daje kome hoće, Kojega vjernika i potomci slijede
A oduzima je On od koga hoće - U Džennetu skupa oni će da sjede
Užeta se Božjeg čvrsto prihvatite. Kada bi Bog ljude obiljem dariv'o
Pogreške svom bližnjem lakše oprostite Obijesni bi bili, sve bi pošlo krivo.
Na druge zla djela svoja ne bacajte, Ne rugaj se drugom!-zabrana je stroga
Bogu i Resulu vi se pokorajte, Nit' se smiju mane tražiti drugoga. –
I onima, koje vi ste izabrali, Čovjek roditelje mora ugledati,
Da poslove vrše koje ste im dali. - Majka nosila ga, otac za njeg pati
Kad vas Bog pomogne,ko će s vama moći Dok namiče hranu, dok mu znanje daje
Ako vas napusti, ko će vam pomoći? Dijete mora vidno da im to priznaje. –
Ako bi u ratu vi dopali rana, Kad pred konac svijeta zemlja se zatrese
Zar dušmanu vašem rana nije dana?! Silovitim treskom, nebo raspukne se,
Prokleti su oni, koji potvaraju, Kada razbije se gorje u gromade,
Sa lažima gnusnim što smutnje bacaju U prašinu sitnu, sićušne komade,
Nagrada za dobro, jeste dobro samo! I kad prašina se raspe na sve strane,
Na korišćenje je željezo vam dano, Od ljudi tri vrste kad pred Boga stane:
Zlo je u njem', ali i korist je velja, - Presretni će biti i Allahu bliski
Da se Bogu vratiš, Božija je želja, Oni što su islam živjeli istinski
I Bog je milostiv svome povratniku. - Za Kur'an Bog reče - našu knjigu svetu
Vazda je prokletstvo lažljivcu, silniku! Da će ga On čuvat na ovome svijetu.
Bog u ravnoteži nebo, zemlju drži, Hiljade ovako ajeta se može
Da se sve ne sruši, ne sledi, ne sprži. - Uz salavat reći. - Sačuvaj nas Bože!
َ ْ َ ّ ُْ َ َ َ َ َْ َ ُ َ # َ ُ َ # َ
I drugima prije, post je dužnost bio ‫ﷲ‬
ِ ‫ﻦﻴ ﻋِﻨﺪ ا‬ِ ‫ﺤﺒ‬
ِ ‫اﻟﺼﻼة و اﻟﺴﻼم ﻋﻠﻴﻚ ﻳﺎ ﺷ ِﻔﻴﻊ اﻟﻤ‬
I vama je dužnost, postit' mjesec cio
KASIDA
Postite ramazan-mjesec odabrani ْ  َ َْ َ  ‫ﺊ اﻟ‬
َ ‫ﺮﻴ َﻣ ْﻦ َوﻃ‬ُ ْ ‫َﺧ‬
Da biste postali vi Bogu predani ‫اﻟ ُﻤﺸﻔ ُﻊ ِﻰﻓ اﻟ َﻮ َرى‬ ‫ﺮﺜى‬ ِ
‫ﺐ‬
ْ ُ ْ َ ُّ
‫ﺖ ُﻋ َﺮى‬ ْ ‫َﻣ ْﻦ ﺑﻪ ُﺣ ﻠ‬
Bog nam poručuje:“ Oni mrtvi nisu, ِ ‫ﻞﻛ ﻗﺒ ٍﺪ ﻣﺬ ِﻧ‬ ِ ِِ
َ َ ُ َ َّ َ َ َ ُ َ َّ َ
Na Božijem putu koji ginuli su. - ‫اﻟﺮ ُﺳﻮل‬
َّ ‫ﺒﻟ‬ ‫واﻟﺴﻼم‬ ّ ‫ﺒﻟ ا ﺠ‬
kِِ ‫اﻟﺼﻼة‬
َ ْ  َ
Nasljeđa, imetke, drugih ne skrivajte, ّ ‫َو ُﺤﻣَ ﻤﺪ ﻋ َﺮ‬
_ َ َ ْ
]ِ ‫ اﻷﻧﻄ‬k  ‫اﺠ‬
ِ ِ
Rodbini i svakom njihovo podajte. -
ُ ُ َ َ ْ َ
Samo privremeni užici su zlato, ‫ﺎز أﻣﺘُﻪ ﺑِ ِﻪ‬ ‫ﻓ‬ ‫َﻣﺎ ُ' ِﻣ ْﻦ ُﻣﺸ ِﺒ ٍﻪ‬
َ ْ َْ ُ َ َ ْ ‫َﻣ ْﻦ َﻓ ُﻤ‬
Žene, djeca, zemlja, blago neharato. - ‫ﺐ‬
ِ ‫ﻧﺎل ﻞﻛ اﻟﻤﻄﻠ‬ ‫ﺖ ِﻲﻓ ُﺣ ِّﺒ ِﻪ‬
ّ ‫اﺠ‬ َ َ ُ َ َّ َ
 ‫ﺒﻟ‬
Samo kod Boga je lijepo u raju, ........... kِِ ‫اﻟﺼﻼة‬
Uz bašče, gdje rijeke kroz hlad proticaju
72
 Šemsudin Sarajlić
ُ َْ َ َ ُ َْ َ َ َ
‫ﻛ ْﻢ َﺟﻼ ِﻣ ْﻦ اﻇﻠ ٍﻢ‬ ‫ ﻛ ْﻢ ﺷﻔﺎ ِﻣ ْﻦ اﺳﻘ ٍﻢ‬Tada Refref dođe, Džibrila zamjeni
َْ َْ َْ َ َ
‫ﻛ ْﻢ ُ' ِﻣ ْﻦ أﻏ ُﻌ ٍﻢ‬
I s Resulom dalje do Sidreta kreni.
kِ ‫ﻦﻴ َوﻟ ِﻠﻐ‬
ِ ‫ﻟ ِﻠﻔ ِﻄ‬
َ َ ُ َ َّ َ
ّ ‫ﺒﻟ ا ﺠ‬ Ni on ne smje dalje od Sidre -Munteha
.......... kِِ ‫اﻟﺼﻼة‬ Granica je svega, svega je utjeha,
PEJGAMBEROV MIRADŽ Ko zjenica, centar cijele veseljene,
Mefhari mevdžudat ra salavat Mjesto nedostižno, mjesto savršene
Slava Bogu, koji prenese svog roba, Svetosti, sa zemlje sve se dotle diže,
Jedne noći vedre, u saneno doba, I na zemlju opet sve odatle stiže,
Muhammeda Milog od Kabe u Mekki Tu Muhammed vidje sve što svemir ima
Do Mesdžidi-Aksa, u Hram taj daleki. Sve klanja se Bogu, Arš caruje svima.
Da pokaže robu Muhammed-Resulu Neko Kelam uči, neko sedždu čini,
Moći i prostranstva, po zgodnom usulu. Neko kijam stoji, neko ašk jedini
Životinja bijela, El-Burak se zvaše, U Boga imade, neko tespih uči,
Data je Resulu, da na njemu jaše, A svak Boga moli, da pred Arš dokuči.
Munjevito brzo, u Kudus su došli, Muhammedu smjernu hošgeldiju daju
I posl'je namaza k nebu dalje pošli. S poštovanjem u njeg slatko pogledaju
Na prvome nebu vidješe Adema, Blago tebi - vele - na Miradž ovakvi
Kad desno pogleda, na smijeh se sprema Još niko ne dođe, nit milosnik takvi.
A kad gledne lijevo: on se stuži, plače. Po emeru Božjem još je Resul iš'o,
Muhammed ga pita;šta te kretnje znače? Dok do Arša bliže nije s bljeskom priš'o
Adem odgovori: Gledam svoju djecu Tu od Boga glas ču- al' ko naš glas nije
I kada ih vidim dirne me u srcu. Nit se takvim glasom to označit smije.
Na desnoj su strani duše od prvaka Da ga Bog miluje, i Sebi ga prizva,
A na lijevoj strani griješnih gubitnika. Jer Muhamed Boga od sveg srca prizna
Dalje iduć' Resul vrelo Kevser vidje, Nek Muhammed vazda na Boga s' oslanja
U katove neba svud redom uniđe. Sve nek od Njeg traži, Njemu nek se klanja
U svakom je naš'o pejgambere stare, Svaki će mu murad Allah ispuniti,
Hošglediju svi mu kažu, itibare. I ummet mu njegov noćas pokloniti.
Svi radosni s njim su. Jedni zavide mu, Pejgamberu čitav svijet je stvorio,
Što ummet je njegov najbolji u svemu. Milost mu je noćas svoju otvorio,
I najviše brojem njegova ummeta Neka u din zove Božije robove,
Blaženo će ući u bašče Dženneta. Kao muslimani da do Sura slove...
Dođoše do mjesta na kom Džibril stade Po emeru Božjem pejgamber se vrati
Jer dalje da hodi pravo ne imade Na zemlju i kući Ummihane svrati,
73
Mevlud
Ashabima Miradž usrdno prikaza,
I čestitke primi sa sretna prolaza,
Koji njemu nosi slavu i priznanje,
A Ummetu korist- časno uzdizanje.
Tog odabranika i mi se sjećamo,
Salavatom počast kada mu odamo.
َ َ َ َ َْ َ ُ َ # ُ َ # َ
ِ ‫اﻟﺼﻼة َو اﻟﺴﻼم ﻋﻠﻴﻚ ﻳﺎ ﺧﻠِﻴﻞ ا‬
‫ﷲ‬
NAUČAVANJE HADISOM
Mefhari mevdžudat, ra salavat.
Muhammed pejgamber, uzor ovog svijeta,
Ne prenosi samo kur'anska ajeta,
Nego on i hadis - svoju riječ - daje,
Da s' i po tom vjera bolje upoznaje.
Pa učimo i njih - riječi slavljenika –
Nekolik' za uzor, to je svima dika.
Pejgamber je kaz'o: - Ko vjeruje Boga,
Nek ne pije nikad pića opojnoga,
Nek ne sjeda za sto, gdje se piće pije, Ne može li ni to, neka bar pomaže
Jer, ko se opija, njegov ummet nije. – Stvar da digne tešku ili put pokaže,
Za Džennet su puti nauka i znanje
Okiti se time da popraviš stanje
Ko znanje prešuti, kada ga se pita,
Proklinjaće ribe, ptice pa i žita.
Ko nabija cijene, zasluži prokletstvo.
Najbolja je kratka posjeta bolesnom.
Rodbinu posjećuj!-Ne pokazuj ljenost
A ni nemoć, kano niti nesposobnost.
Bježi od gubavca, kaono od lava!
Dobar je ko od vas Kur'an proučava. –
Ni od kog ne traži, i onda kad jašeš,
Pa ti bič ispadne, ti treba da sjašeš.
U stvarima vjerskim ne bud'te zadrti,
Koji su zadrli, ti su bili strti. –
74
Šehid iz džihada na Sudnjemu danu,
Činit će šefa'at za rodbinsku granu
I društvo, da spasi sedamdeset ljudi
Džehenemske vatre, kad im se presudi.
Odajite počast hljebu svagdašnjemu,
Kazujte lahkoću vi u poslu svemu
Drugome, odvažnost ne lomite nikom
Sa zlim glasom ili sa tegobom nekom.
Ako muslim stražu čuva radi Boga
Jednu noć, da braća muslimi od koga
Nastradali ne bi, više mu koristi
Nego tri godine da moli i posti. –
Ko nauči jezik naroda nekoga,
S tim se čuva od zla iz naroda toga.
Ne spada među nas u poslu ko vara
Drugoga, ili inu neku smutnju stvara.
Milostinju svaki muslim neka daje!
Ako nema, neka zaradi, pa daje.,
Za muslima i to sadaka je prava
Kad muslima drugog znanju naučava.
S protivnikom kako budno ratujete,
S navikama svojim zlim tako ratujte –
Za buduću djecu vi odabirite. –
Dobre majke, pa se njima oženite. –
Nastojte da djeca uljudna vam budu,
Njihove pogreške da smanjene budu.
Poslije farzova, Bog najviše voli,
Kad musliman drugog muslimana voli.
Kasno ustajanje sprečava nafaku.
Svaki čoban ima odgovornost jaku.
Ženama nared'te, nek na kćeri paze,
Da s' odgoje dobro, dobro naobraze.

Kod Boga je bolje da nekog uputiš
Nego da svo blago svijeta pokupiš
Ne idi u poso, za koji ćeš ti se
Pri svršetku morat ispričavati se.
Ko se ne zastidi od naroda svoga
On se stidit neće ni Dragoga Boga.
Ko se kloni grijeha, pa i pogrešaka,
U časti će biti muhadžira jaka.
Na život se manjih od sebe ugledaj,
Jer na život većih kad se ko ugleda,
Mogu mu izgledat darovi maleni,
Koje Bog mu daje, spram njeg usklađeni. Te se preko glave svašta preturilo.
U vatru će onaj, ko svjedoči krivo.
Među sobom vi se savjetujte živo,
U Džennet će ući samo onaj koji
U Božiju Svemoć drugoga ne broji,
Allah druga nema, niti je rodio
Niti Mu je iko ikad ravan bio
Još bi dugo mogli učiti ovako,
Dok s radosti ovdje drhti srce svako,
Na stotinu hiljad' jer hadisa ima,
Vrlina i krijepost podloga je svima.
Za onog, ko tolkim blagom nas dariva,
Učimo salavat - dok su srca živa!
َ ‫ﻚ ﻳَﺎ َر ْﻤﺣَ ًﺔ ﻟ ِْﻠ َﻌﺎﻟَﻤ‬
‫ﻦﻴ‬
َ َْ َ ُ َ # َ ُ َ # َ
‫اﻟﺼﻼة و اﻟﺴﻼم ﻋﻠﻴ‬
ِ
ZAVRŠNO
Mefhari mevdžudat, ra salavat.
Kad Israfil puhne sve će biti jasno
Samo što će neki shvatiti prekasno,
Da dunjaluk ovaj mjesto kušnje bješe,
A Džennet i vatra svijet preuzeše,
Da dar bit će svakom, zaslužio što je,
Osim ako nekog Bog pomilov'o je.
Šemsudin Sarajlić
Zato mi se Bogu dragom obraćamo,
Ko ummet Resulov, čiju milost znamo
Da paklena vatra za nas haram bude,
Da nas Bog magfiret učini, ko ljude,
Koji smo griješni, jer meleki nismo,
A u milost Božju oči uprli smo.
Bože, Ti uvaži, u teška vremena
Jer je naša zemlja borbom ispunjena
Nevolja je bilo, bolesti je bilo,
I gladi je bilo, pohare je bilo,
I glasova crnih za opstanak bilo,
I koliko god smo u srcu nosili
vazda Tebe, Bože, mi smo griješili,
I ne htijuć' često, i ne znajuć' toli,
Brigali smo kako da smirimo boli,
Tvoja milost, Bože, šira je od svega!
Spasi nas strahota od dana Sudnjega,
Šefa'atom Tvoga voljenog Resula,
Hurmetom Kur'anskog Tvojega Nuzula
Džennetska nam vrata rahmetom otvori
Džennetski nek nama halal budu dvori
U baščama rajskim vječno da budemo,
U paklene muke da ne dopadnemo!
Milosti Ti, Tvoje, pejgambera Tvoga,
Sačuvaj nas, Bože, od života zloga,
Ne daj nam u grijehe dalje da gazimo,
Ne daj nam da dalje šejtana slijedimo,
Podaj nama snage, da se ophrvemo,
Napastima svakim, da ne posrnemo,
Da i dalje Tebe u srcu nosimo,
Pomagačem pravim da Tebe vidimo.
Bože, Ti nam podaj, da na smrtnom času
Spasimo din-iman u svom zadnjem glasu.
75
Mevlud
Naše stanje, Bože, podiži na bolje,
I na oba svijeta daj nam sve najbolje!
Ko god ovo čuje, „Amin“ neka kaže,
Musliman se svaki s ovom dovom slaže
Neka Dragi Allah od nas razi bude,
Da i nas upiše među »dobre ljude«,
Da nas od Resula ne rastavlja svoga,
Kako bi što bliže bili i do Boga!
(Svi skupa: Ešhedu en la ilahe illallah,
Ve ešhedu enne Muhammeden
Resulullah
Estagfirullahel-Azimellezi la ilahe illa
Huvel-Hajjul-Kajjum!
(Ašere i dova)

76
MEVLUD

Sastavio:
Vehbija Hodžić
1916 – 1977.

77
Mevlud
I DIO —UVOD
BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM
U ime Boga započinjem ovaj rad
I molim Ga, da mi pomoć pruži sad
Da ispričam istoriju čovjeka
Od postanka, pa do našeg vijeka;
I u ovom neizmjernome dobu
O čovjeku, milom Božijemu robu
Kome Allah u zadatak postavi,
Da Njegovu Riječ ljudstvu dostavi-
Kur'an Časni, Islam-vjeru spasenja
K'o putokaz do Posljednjeg suđenja
Sreći trajnoj u obadva života.
Da povede ljudstvo ovog svijeta
EL-HAMDU LILLAH
Hvala Tebi, Stvoritelju svijeta
Kad smo mi od Tvog Resula umeta
Koga posla svemu svjetu k'o rahmet
Da po njemu svako nađe selamet.
Ko ga slijedi, poslanstvo mu vjeruje,
Allah njemu svako dobro daruje.
Primit' njega znači primiti Islam
Allahov primit' lijepi selam:
Da pođemo pravim putem ka sreći,
To je poklon Božji nama najveći
I svakome onom koga prihvati
I svoj život na put Njegov uputi,
A put Njegov jeste svijetli Islam
I posljednji Božji svijetu Kelam:
Vjerovati samo jednog Allaha
I Njegovog posljednjega Resula,
Najvećega sina arapskog roda
I pejgamber-Ademovog poroda-
Muhameda sina Abdullahova,
Praunuka pejgamber-Ismailova.
78
Da je vječna Božja milost na njemu,
Na rod njegov i njegovom umetu!
POČETAK LJUDSKOG RODA.
Kada Allah stvori Zemlju, nebesa
I ostala mrtva i živa tjelesa,
Pa odluči, potom, stvorit' čovjeka,
Koji će ga obožavat dovjeka,
I na zemlji biti Njegov zastupnik
Od stvorenja sviju bit' odabranik.
Tada stvori našeg oca Adema,
Ljepšeg od cvijeta lijepog badema.
Nadahnu mu Svoga duha iskricu
I razuma hitru munju, svjetlicu.
Odredi mu, da postane svemu car,
Snagom uma, da postane gospodar.
Mnoge dužnosti mu Allah propisa
U kojim će naći duši on spasa:
Da ibadet samo Allahu čini
I Njegovoj moći i Veličini,
Dobročinstvo svemu živom da čini,
Da daleko budu od njeg zločini,
Snagom uma da uviđa Istinu,
U istini da on nađe milinu.
Takav bješe čovjek, kruna stvorova
To najljepše djelo Tvorca svjetova.
Potom Allah stvori Ademu ženu,
Majku ljudstva-Havu po imenu.
Odredi im u Džennetu On mekan,
Dok je svijeta i dok teče sav zeman:
„Uživajte sve sad Moje ni'mete,
Al' se ovoj voćki ne primičite!"
Tada Allah reče svima melekima
I takođe isto i vatrenim džinima:
„Učinite sedždu sada Ademu,
Stvoru Mome, robu najmilijemu!"

Svi meleki Božji emer primiše
I Ademu ikram-sedždu činiše.
Samo Iblis i njegovi odbiše,
Božji emer izvršit ne htjedoše:
,,Mi od vatre a od zemlje Adem je,
Vatra zemlji klanjat ne dolikuje".
Tada Allah Iblisa je prokleo,
Džehenem mu zanavjek dosudio.
Liši Allah njega Svoje milosti
S nepokorstva i zlobne oholosti.
Tada šejtan reče: Ja Rabir-rahim,
Šta nesrećnik sada ja da uradim?
Kad milosti liši mene rad njega,
Dozvoli mi da odvraćam ja njega
Od milosti i od puta Tvojega
Sve od danas pa do Dana sudnjega;
I porod mu dokle svijeta traje,
Da rad mene trpi razne belaje;
Da zlo čini, u nevjerstvo ulazi,
Mjesto Tebi, da on meni dolazi".
„Neka bude!-reče Allah-šejtane,
Odvrati ga ako možeš od Mene!
Ako zgriješi, Ja ću njega spasiti,
Na put pravi opet ću ga vratiti,
Samo ako primi moju pouku
Neće znati ni za kakvu on muku.
Ja ću njemu slati svoje objave
I prave mu ukazivat puteve,
Koji će ga dovoditi do sreće
Ovog svijeta, a drugoga još veće.
Oni koji samo tebe slijede,
Nek ti društvo džehenemsko to bude!
Sada Iblis ode pravo Ademu
I vesvesu u srce usadi mu,
Da on Božju zapovijed prekrši
I da, tako, prvi grijeh izvrši:
Vehbija Hodžić
Zabranjene voćke da okusi plod
I osudi sebe na zlo i svoj rod
Adem, Hava Iblisa poslušaše,
Pa od voćke te ploda okusiše.
Allah tada na sve njih se rasrdi,
Grešnicima, njima zapovijedi:
„Iz Dženneta svi na Zemlju idite
I dušmani jedni drugim bićete!
Strašni, snažni tad vjetrovi puhnuše
Iz Dženneta njih po Zemlji rasuše.
Roditelje naše tad rastaviše,
odvojeni neko vrijeme živješe.
Tad se oni svog grijeha sjetiše:
Pred Allahom oni se pokajaše,
„Mili Bože, grijehe nam oprosti
I povrati opet Svojoj milosti!
Dušmana smo našega poslušali,
Sami sebi zulum smo učinili".
Bog je velik u svojem merhametu,
Sastavi ih opet na Arefatu.
Tad se Adem Allahu zahvalio
Na milosti što mu je ukazao:
„Ja i porod bićemo Ti zahvalni
i za navjek samo Tebi odani.
U nevolji tek sad vidimo svojoj
Da je naša sreća u milosti Tvojoj".
Milosrđe Allahovo je šire
Nego prostor kud se nebo prostire,
Pa On tevbe-dovu primi Ademu
I poruku vahjom On objavi mu:
„Drugog boga znadi nema sem Mene
I jedino obožavaj ti Mene!
Od šejtana, tvog dušmana čuvaj se
Samo tada svakom dobru nadaj se!
Sve što želiš samo Mene moli ti,
Bez sumnje ću želje ti ispuniti.
79
Mevlud
Samo ako dobar nijet imadeš,
Učiniću do svog cilja da dođeš.
Milostinju dijeli, dobro čini ti
Pa ću ti ja svakim dobrom vratiti-
Na svijetu ovom svaku blagodat,
A na drugom milost Svoju i Džennet
Ovu riječ ti prenesi porodu
Ako oni žele srećni da budu".
Od Adema mnogi poteče porod
I postade, tako, ovaj ljudski rod.
ODSTUPANJE OD BOŽJE UPUTE
Što s' Ademov porod više širaše
To sve manje Riječ Božju držaše.
U nevjerstvo ili u širk padoše,
Raznovrsna zla i razvrat činiše.
Sve što šejtan želi ono radiše
I grijehe velike zaradiše.
Poslanike šalje im Milostivi,
Da ih iz šejtanskih kandži izbavi:
Šita i Idrisa, Nuha, Saliha,
Huda, Ibrahima i Ismaila,
Zatim Luta, Jakuba i Jusufa,
Pa Ishaka, Ejuba i Šuajba,
Te Davuda, Musa i Sulejmana
Mnoga su im jošte bila imena,
Što im Kur'an sačuvao spomena,
Pomenuvši dvades' i pet imena.
Osim ovih mnogo bješe jošte njih
Narodima svima Bogom poslanih.
Svi su oni jedan emer imali
I u jednu vjeru su pozivali:
Da se samo jedan Allah vjeruje,
Ništa drugo da mu s'ne pridružuje.
U Džehennem i u Džennet takođe,
Da će s' odgovarat za sve što prođe.
80
Ova vjera Islam se nazivala,
Koja Božjem putu je pozivala.
Neke pejgambere oni mučiše
Neke, opet, oni čak i ubiše.
Mnogo zla su oni njima činili,
Sa njima su svirepo postupali.
Božju Riječ malo koji primiše,
Već u razvrat tonuti nastaviše.
Oni, koji Božji poziv primiše,
Ubrzo ga opet zaboraviše,
Jer od njega šejtan ih je odvrać'o
I na zli put svoj ih je navrać'o.
Mnogoboštvo, razni razvrat zavlada,
Radi čega mnogi narod nastrada.
Narod Nuhov bi potopljen poplavom,
Dok Ad Hudov biva kažnjen olujom.
A Šuajbov, Lutov spržen iz neba
O ovome dugo pričat ne treba,
Jer bi ovo daleko nas odvelo
I od cilja mevludskoga skrenulo.
Opet Allah Svoju milost izliva,
čovječanstvu još uputa dariva
Ne bi li se mnogoboštva spasilo
I na Božji, pravi put povratilo.
Šalje, tako, Zekeriju i Jahju
I upute šalje im On u vahju.
Ljudi opet slijediše šejtana —
Svog zakletog od iskona dušmana:
Ovaj svijet iznad svega staviše,
Te im duše pohlepa razdiraše.
Teletu se zlatnom oni klanjahu,
Razvratnom se životu podavahu.
Ovaj svijet svo im srce obuze
I šejtan im tako razum oduze.
Sladostrasti, podvale i prevare
Prevršiše tada kod njih sve mjere.

Na Allaha nisu ni pomišljali
"Već da bi, što više zlata zgrnuli.
Od Milosnog sada dolazi im Isa,
Da ih spasi on prokletog Iblisa.
Kao i prethodni, progonjen je i Isa.
Mada im je ukazivao put spasa.
Jevreji ga optužuju za prevrat
I klevete mnoge vežu mu o vrat.
Od vladara za njeg traže oni smrt
I osuda pade: »Raspet ga na krst!«
Al'ne biva uvjek ljudi što hoće,
Jer granica ne bi bilo im zloće.
Svemogući Allah ga je spasio
I lik njegov na Judu je stavio
Izdajicu što ga vlasti prijavi
I klevete mnoge na njeg navali.
I Juda je smrt na krstu ispio
Ono što je bio Isa'u pripremio.
Dobro znadi sve drugome što želiš,
Daće Allah, da ti to sam doživiš.
Kada Isa vide šta mu spremaju
I smrt da mu dušmani pripremaju,
Pozva društvo, Božji vahj im izusti,
Što mu Allah objavi iz milosti:
Sve što htjedoh ne stigoh vam kazati,
Jer ubrzo od vas ću se rastati.
Ali, Allah neće vas napustiti
I prokletom šejtanu prepustiti.
Poslije mene doći će vam Blaženi
Biće poznat po imenu Hvaljeni
Moje djelo on će vam nastaviti,
Vjeru Islam on će vam krunisati.
On od sebe ništa neće govorit,
Sve što kaže od Boga će njemu bit.
Njegov poziv, Božji poziv posljednji,
Biće svima narodima na Zemlji.
Vehbija Hodžić
Ko spasenje želi nek mu pristupi
I njegovu nauku neka prihvati.
On je kruna svjeta, pečat nebijja
To još htjedoh reći vama sada ja«.
Kako Isa nesta osta nejasno,
O tome je različito kazano.
STANJE HRIŠĆANA POSLIJE ISA A.S.
Dok Jevreji Isa'a zlostavljaše,
Pristaše ga Božjim sinom nazvaše,
Pa ga, potom, i s Bogom uravnaše,
Božanske mu sifate pridjenuše.
Isaovu majku, hazreti Merjemu
Božjom majkom tad nazvaše po njemu
Duh nekaki treći bog im postade
A svetaca veliki broj nastade.
Svetačke sad oni slike pravahu,
Slikama se mnogobrojnim klanjahu.
I preko njih svece sve dozivahu.
Mnogoboštvu ponovo se vraćahu.
Jedni vako, drugi drukče shvatiše
Isaovu nauku iskriviše.
Mnogobrojne sekte tako nastaše
I istinsku vjeru preinačiše.
Opet tama pokri Božju istinu
Nikog ne bi, da joj znade suštinu.
Osim ovog i druga zla vladahu,
Zulum, zloba na prestolu bijahu.
Nema mjesta o tom dugo pričati,
Ovu priču zato treba skratiti.
Tako bješe u hrišćanskom svijetu
Isaovom, Resulovom umetu.
OSTALI PAGANSKI SVIJET
Drugi svijet odavno već tonaše,
U mraku se mnogoboštva davljaše.
Gospodari jedni, drugi robovi,
Što življahu kao pravi skotovi.
81
Mevlud
Vapaji se na sve strane čujahu:
„Aman, pravdo, kad ćeš doći? vikahu
Strašni razvrat i nemoral vladahu
Te narode užasno razdirahu.
Nije lako nabrojati sav razvrat,
Što im Iblis vez'o bijaše o vrat.
U nevolje mnoge bjehu upali
U što Iblis nesrećnike strovali.
Mili Bože, od šejtana nas spasi,
Da nam svjetlost u srcima ne gasi.
Što otkriva nama pravi hidajet —
Put spasenja, oba svjeta selamet.
STANJE U PREDISLAMSKOJ ARABIJI
U Arapa stanje bješe još teže,
Da se lako opisati ne može.
Svaka kuća imađaše idola:
Lat, Uzata, Hubela i Naila,
Kusam, Isaf i Menat ih još zvahu,
Božanstva im to velika bijahu.
Osim ovih još trista ih bijaše
Kojima se Arabija klanjaše.
Njima Kabu-Bejtullah-napuniše,
Tako oni Božji hram okaljaše.
Čudovišnih životinja likovi
Nesrećnika ovih bjehu bogovi.
Likove im u drvetu rezaše
I još razne žrtve im prinosiše.
Poganluci mnogobrojni vladaše,
Kojima se Arapi podavaše.
Jedni drugim ljudi vuci bijahu,
Krv i pljačku kao zakon imahu.
Od osvete krvne oni stradahu,
Međusobno tako se zatirahu.
Mnogobrojni ljudi bjehu robovi,
Što ih robljem učiniše dugovi.
82
Za vlasnike oni stvari bijahu
I k'o stvari oni ih prodavahu.
Običaji mnogi strašni vladahu,
Pa i živu djecu zakopavahu.
Gnusni razvrat i nemoral vladahu
Kojima se Arapi podavahu.
Džahilijet i divljaštvo vladaše
Naukom se bavit sramno bijaše.
S' malo riječi kazati se ne može
U što svijet taj poganski tonaše.
NUŽNOST DOLASKA OBJAVE
Mada Allah pokloni um čovjeku,
On je pad'o u kaljugu duboku.
Pravi put je stalno zaboravljao
U nemoral i zlo svako srljao.
Šejtan ga je u zlo gur'o vavijek,
Ne davši mu da prihvati duši lijek.
Za istine slijepim ga činio,
A grijehe lijepim pričinio.
Kada tama neznaboštva pokri sve
Zemlje ove ojađene svjetove,
Milost Božja sad se opet dokaza
I još jednom staze spasa ukaza—
Ljudstvu jadnom posrnulom u svo zlo
Iz koga se izbaviti nije moglo.
U milosti Svojoj Allah odluči,
Da još jednom Ademov rod iskuči,
Iz šejtanskih kandži, da ga izbavi,
Na put pravi, da ga opet postavi,
Te još jednom Milostivi izasla
Svog Habiba, Svog posljednjeg Resula
Da prek njeg' Svoju Riječ dovrši,
Niz resula, da sa njime završi.
Taj put pravi vjera bijaše Islam,
Sreća ovog, onog svjeta — Esselam.

On je Islam od prvoga čovjeka
Slao ljudstvu k'o putokaz dovjeka,
Jer je Allah obećao Ademu
Na put pravi, da izvodi porod mu.
Šeriat je samo njegov mjenjao,
Po zrelosti ljudstva dopunjavao.
Al' kad ljudstvo opet pade u bezdan
Još jednom mu Allah posla Svoj derman Dade Allah ovu sreću veliku:
Svog Resula i posljednju Riječ-Kur'an Da mu Riječ primi, potom raznese
Svjetlost trajnu sve dok dođe Sudnji dan I u svaki kutak Zemlje ponese,
Koja će mu zablude razgoniti
I istine staze ukazivati.
Zakon sreće i napretka to je znaj
Zato, brate, njega dobro upoznaj!
Milost Božja u njemu se izlila,
Riječ Božja njime se završila.
Ko ga sluša biće srećan zanavjek,
Jer će ljudi u njem naći svaki lijek
I za dušu i za život na svijetu
I blaženstvo vječno na ahiretu
Ko god pođe ovim putem spašen je,
A ko skrene za vječnost izgubljen je
DRUGI DIO
ROĐENJE MUHAMEDA A.S.
— MEVLUD —
Milostivi Bože, Ti mi pomoć daj
Ispričati ovaj vel'ki događaj —
Dan rođenja najvećeg Pejgambera
Ovog niza najkrupnijeg bisera
Za koga si, Uzvišeni, rekao
»Da nije tebe ne bih svijet stvorio«,
»Poslah tebe kao milost svijetu«,
Narodima a i svakome miletu,
Da objaviš Moju Riječ, din-Islam
I ispuniš Moju volju potamam,
Vehbija Hodžić
Širom svijeta da razneseš njegov plam
Kroza nj' želim spasa ljudstvu Ja da dam
Kaže Allah u Kur'anu mudrom Svom
I na znanje stavlja svjetu čitavom,
Da na ovom putu svakom leži spas
Kogod misli na posljednji Sudnji čas.
Ismaila pejgambera, unuku
Da mu djelo bljesne širom svijeta
Ko nebeska zvjezda zvana kometa
I ko Sunce, koje nema zalaska
Svjetlost sipa, toplotu bez prestanka
Koja život, radost svakom uliva
I blaženstva vječnu kuću dariva
Onom ko ga u svoje srce usadi,
Zavoli ga, dobrim djelom potvrdi.
Blago onom koji njega upozna
I ko mu se cijelim srcem odazva.
Taj velikan kome ravna ne bješe
Abdullaha i Amine sin bješe.
Pripad'o je Kurejšija plemenu
I najboljoj porodici Hašimu.
„AMUL-FIL“ - GODINA ZAČEĆA
MUHAMEDA A.S.
Prije nego mubarek se rodio,
Jedan čudan događaj se desio:
Kralj Jemena, Ebreha tad navali
Da Bejtullah-Božju kuću zapali
Da on Mekku pod vlast svoju podvrgne
U verige ropstva sve on da vrgne.
Al' kad Mekki primak'o se bješe on
Na koljena svoja pade njegov slon.
Pa ni stopu on naprijed ne pođe
Dokle jato ebabila ne dođe.
83
Mevlud
Tada ptice kamenčiće baciše
Ebrehinu vojsku svu uništiše.
Taj događaj krupno nešto predskaza
U Mekki se to uskoro pokaza:
Amina tad hamila je postala,
Da će rodit uskoro je saznala.
Pred porođaj mnogo čuda vidjela
O čemu je sama ona pričala.
Kad bi sve to redom mi kazivali,
Od cilja bi svoga se udaljili.
ROĐENJE
Noć bliješti, Mjesec zlato prosipa,
Povjetarac ružin miris rasipa;
Pa i cvrčak ili slavuj te noći,
Izljevahu ôde Božjoj Svemoći.
Sve radosno pjesmu pjeva te noći
K'o da znaše, da će vel'ki car doći.
Primak'o se čas dolaska posljednjeg
Milog roba, Poslanika Božijeg.
Stoj vrijeme, čekaj malo, ne bježi,
Istorija ovaj časak bilježi.
Prvi zraci zore sad se javljaju,
Zadnji časi tami otkucavaju.
Noć se sada diže i rasplinjuje,
Nova zora sreće svijet miluje.
Mrak će nestat zablude će navjek proć'
Istine će sunce sada svjetu doć',
Danak viri, zora drhće radosno,
Jer se rađa majci čedo milosno.
Za rod ljudski presudan je ovaj čas,
Jer sa njime dolazi sad Božji spas
Ljudskom rodu što grcaše u bjedi,
Za mračnjaštvom svjetlo sada slijedi,
Razgoni ga, u nepovrat progoni,
Neće s'vratit više dani žalosni
84
U S T A J A N J E
Ustanimo, ikramom dočekati
Sunce vjere, što će se sad roditi!
Časak dođe, Amina se zan'jela,
Bez bolova već je sina imala.
Ovo čudo najveće bi od sviju,
Što prođoše ispred njenih očiju.
I rodi se najveći sin svijeta
Što će donijet' božanskog mu svijetla,
Da rastjera guste tame nedaća,
Mnogobrojnih ljudskog roda nesreća.
Toga jutra dva se sunca rodiše
I na nebu i na Zemlji zasjaše.
Oni svjetlit' nikad neće prestati,
Toplotom će cio svijet grijati.
Srećna majka postala je Amina,
Jer podari ljudskom rodu svog sina
Najčasnijeg od kada svijet postoji,
Pa do časa kada dođe Dan sudnji.
To bijaše milo sunce zemaljsko
Što zasjeni ono gore nebesko.
Selam alejk, miljeniče, Milosnog,
Merhaba ej, spasu ljudstva čitavog!
Zora sreće svjetu s tobom nastade,
Krivovjerstva mrak sa tobom nestade.
Sunce sreće svjetu sad će da zasja,
Jer će Kur'an da mu siđe, Riječ Božja
Da povede čovječanstvo ka sreći
Oba svijeta, što je ni'met najveći.
Merhaba ej, srećo roda ljudskoga,
Jer mu milost dođe Milostivoga.
Sretni časak kada ga je rodila
Dogodi se dvadesetog aprila
Po Isau srećne godine ove
Pet stotina sedamdeset i prve.

Abdul-Muttalib, njegov djed ga primio, Dobro došo, nosioče svjetlosti,
U Bejtullah pravo ga je odnio,
Da unuku lijepo ime nadjene,
Da mu bude ponos cjele rodbine.
Muhammed je djed mu ime nadjeno
Da mu bude zanavijek hvaljeno
Od mašrika do magriba slavljeno
Na svijetu ovom cjelom cijenjeno.
Potom slavlje veliko je održ'o
I akiku nad malim obavio.
Kad se rodi on mubarek pred zoru
Zora sreće svanu svemu svemiru.
Da se spasi dade Allah sad zgodu — Znaj, da znanje dovodi do spoznaje
Svemu ljudstvu — Ademovom porodu. Tvorca svijeta, te jedine Istine.
Carstvo mraka sa njime će nestati
Istine će svjetlost sa njim zasjati.
I meleki jedan drugom čestita:
»Mubarek ti najsrećni čas svijeta!
Predugo je Ademov rod patio,
Što j' šejtana, svog dušmana sl'jedio.
Sada opet pade rahmet na svijet
Poslanik mu Božji dođe Muhammed.
Njemu samo Allah snagu će dati
Šejtana će prokletog savladati.
Ljudski rod će putem spasa povesti
I do sreće oba svjeta dovesti.
Islam-vjeru on će opet uzdići
Na dostojne visine je podići
Blago onom koji primi njegov put
Taj će biti svakom srećom obasut".
I nebesa od glasova brujahu,
Meleki mu hošgeldiju šiljahu:
„Dobro došo, kruno ,Božjeg rahmeta,
Merhaba ej, srećo tvoga umeta!
Selam alejk, putovođo, ka sreći,
Merhaba ej ti si čovjek najveći!
Vehbija Hodžić
I posljednje ljudstvu Božje milosti!
Merhaba ej, rahmeten lil-alemin,
Merhaba ti, ej Muhamed el-Emin!
Ti ćeš radost ljudskom rodu donijet,
Ti ćeš njemu Božju Riječ prenijet
U kojoj će vječna svjetlost blistati
Put istine svakom rasvetljavati.
Blago onom ovim putem ko pođe
Do najveće sreće on će da dođe.
Dobro došo, riznica si ti znanja
Tog najvećeg na svijetu imanja!
Merhaba ej tadžel-murselin
Sallu alejhi ve alihi edžmein!
Sallu alejhi ve sellim teslima
Hatta tenalu dženneten ve neima!
Donosite na Resula salavat
Vas će Allah iz nevolja izbavljat!
Ovdje može, da se uči i neka ilahija kao
„Essubhubeda" ili „Džud bi lutfik"
MUHAMMED A.S. NA SELU
Prije nego Muhamed se rodio
Abdullah mu, otac je preselio.
Po rođenju djed je brigu primio,
Da bi dječak što bolje se razvio:
Poslao ga, posle kraćeg vremena
Kod Halime, iz Benu Sa'd plemena,
Što življaše u zelenoj oazi
Gdje potoka mnogih žubor prolazi,
I livade šarene se sterahu
I cvijeća mirisi se širahu,
Gdje vesele ptice pjesme pjevahu
A pčelice cvijeće milovahu.
85
Mevlud
Palmovici mirisom mirisahu,
Blagodati Božje sobom nosahu.
Nije lahko opisati ljepote
Te oaze, Božjeg djela krasote.
Halima ga, pomajka zavoljela
I na srcu svome ga privijala.
U naručju Šejma ga je nosila
Tetošila i pjesme mu pjevala.
A kada je Muhammed odrastao
S čobanima tamo ovce čuvao.
Dječje igre sa njima je igrao,
Ljepotama prirode se divio.
Sve vršnjake rastom je premašio
Tako se je lijepo on razvio.
Kao palma zdrav i čio rastaše,
Da će svijet natkrilit izgledaše.
Hlad mu pružit protu pakla plamena
I slatki plod što ga daje Istina.
Ljepote mu nadaleko ne bješe,
Nije lahko, da se to sad opiše.
Kad je bio u četvrtoj godini
Jedno čudo sa njime se dogodi:
Podaleko s'čobanima kad bješe
U bijelom dva čovjeka izbiše.
Uzeše ga i podalje odn'ješe
I mubarek prsi mu otvoriše,
Iz prsiju srce mu izvadiše
I bijelim nečim mu ga opraše.
Opet srce na mjesto mu vratiše
A prsi mu ponovo zatvoriše.
Na njima mu traga nije ostalo,
K'o da ništa nije se dogodilo.
Među pleća pečat mu udariše,
Poslanstva mu biljeg taj ostaviše.
Potom ljudi odjedanput nestaše,
Šta bi od njih čobani ne vidješe.
86
Kad čobani Halimi to kazaše
Time oni mnogo je uplašiše.
Uze ona odmah tad Muhammeda
I u Mekku odnese ga kod djeda
Da mu s' ne bi još nešto dogodilo
Što bi njeno srce ucvijelilo,
Pa i djeda Abdul-Muttaliba
Što prežalit ne bi mogla do groba.
Halima ga miloj majci predade
Iz očiju grozne suze lit stade:
„Zavoljeh ga, reče, onog časa ja,
Kad ga primih, ko da sam ga rodila,
Jer od kako u kuću mi on uđe
Berićet mi mnogi od tada naiđe".
ABDUL-MUTTALLIBOVA OPORUKA
Abdul-Muttalib na samrti skupio
Sve sinove i ovo im rekao:
„Sada ću vam nešto reći, slušajte,
Muhammeda kao oči čuvajte!
Pri njemu sam mog'o nešto opazit,
Što kazuje, da će velik čovjek bit:
Hašimija ponos, čast Arabije,
Pa i više nešto u njem se krije".
Ebu Talib ocu svom se zakle tad:
„O njemu ću ja preuzet brigu sad.
Ja ga neću napustiti nikada
Sve od sada, pa do dana zadnjega".
Ebu Talib svoju riječ održa
Cjelog vjeka Muhammeda on čuva.
DJEČAČKI ŽIVOT U GRADU
Šesta kad mu ispuni se godina
I majka mu tad preseli Amina.
K'o siroče dječak tad je rastao
I ovce je s čobanima čuvao.
Nije bio škola te nije učio.
Mudrost Bož'ja pa nepismen ostao.

Lijepa ga mnoga svojstva krasiše
Da i žene za njega govoriše:
,,I mrtvoj mu blago majci Amini,
Kad ovakvog divnog sina ostavi"!
Kad je stig'o u dvanaestu godinu
Amidža ga vodi u trgovinu.
U Siriji, kod Busre kad stigoše,
S kaluđerom jednim tu se vidješe.
Ime bješe kaluđeru Behira,
On biješe starješina manastira.
Kad Behira Muhammeda pogleda,
On poslanstva na njem znake ugleda.
Tada on je amidžu mu pozvao
I nasamo ove riječi rekao:
„Ovo dijete nemoj dalje voditi,
Već ga kući odmah daj povratiti!
Jer, jevreji nešto na njem da vide
Ti to dijete nikad više ne vidje".
Ebu Talib k srcu riječi primio
S Muhammedom odmah se povratio.
On je, potom, Muhammeda štitio
Ko zjenicu svoga oka čuvao.
Takav osta Ebu Talib do groba
Kod njega se to kasnije oproba,
Kada Kur'an Pejgamberu bi nuzul
I kad posta Milostivog on resul.
MUHAMED KAO ZREO MLADIĆ
Kad Muhammed do buluga doraste
Ebu Talib svud ga vodi uza se.
Muhammed je svašta tada vidio
I grozota mnogih je se nagled'o.
Dok se jedni kumirima klanjaše
I žrtve im gnusne prinosiše,
U nemoral strašni, drugi srljaše,
Vino, kocka, razvrat kolo igraše.
Vehbija Hodžić
Jedni janjad drugi vuci bijaše
Jači slabe kao vuci trgaše;
Pa i živu žensku djecu kopaše
Okrutna im tako srca bijaše.
Strašnih stvari još je mnogo bivalo
I njegovo čisto srce paralo.
Kad bi zulum prema nekom vidio
U pomoć bi slabome pohitio.
Zulumčaru teški ukor izrek'o
A slabome pomoć bi ukazao.
Pravdu on bi uvjek zaštićivao
A nepravdu strogo osuđivao.
Još ko dječak on bijaše nadaren
Pravednošću i mudrošću ozaren.
Kada negdje neki spor se pojavi,
Reklo bi se: „Muhammeda pozovi!"
U nevolji svakoj bješe on „mubin"
Prozvaše ga zato oni ,,El-Emin"-
„Pouzdani i pravedni" Muhammed
Jer mu s' usta pravda teče kao med"
UČEŠĆE NA OPRAVCI KABE
U to vrijeme Kabu popravljaše,
Zbog „Hadžerul-esveda" se svađaše.
Svako pleme željelo je počasti
Crni kamen na mjesto da postavi.
Međ' plemena krv zamalo poteče
Kom pripada na to pravo najpreče.
U tom času Muhammed tu dolazi
Iz svih grla radosni glas izlazi:
„Evo sreće, evo nam ga „El-Emin"
Šta on kaže za nas biće sveti čin".
Tad Muhammed reče svim šejhovima
Čaršaf jedan da razapnu pred njima,
Svaki od njih da za čaršaf prihvati,
A on kamen da na čaršaf postavi.
87
Mevlud
Poglavice tako i učiniše
Sveti kamen do mjesta podigoše.
Tad Muhammed sam je kamen uzeo
I na svoje mjesto ga položio.
Svi su tako „sveti kamen" podigli,
Podjednako svoje pravo postigli.
Zadovoljni, zadivljeni odoše
I mladića ovog mudrost raznješe.
Ime mu se raznese na daleko
Jednog dana ono će bit' veliko.
MUHAMMEDOVA ŽENIDBA
Čast i ugled sve mu više rastaše,
Jer vrline mnoge njega krasiše,
Koje do tad niko nije imao
Rad toga mu svako čast odavao.
Ko trgovac vrlo pošten je bio
I ko takav daleko se pročuo.
Tad bogata Hatidža ga pozvala
I za ženu ruku mu ponudila.
Muhammed je ponudu joj primio
I njome se, on tada oženio,
Jer Hatidža bijaše plemenita,
Dobre ćudi, lijepa tabiata.
Godina on tad imaše dvadespet,
A Hatidža, udovica četerest.
Srećne dane sa njom je proživio,
Muške, ženske djece sa njom imao.
Sve što želi to je mogo imati,
U bogatstvu ovosvjetskom plivati.
RAZMIŠLJANJE
Ali sreća u tom za njeg ne bješe,
Da bogatstva nagomila što više.
To životni cilj bijaše drugima,
Što neznahu nešto bolje da ima.
Dušu čistu njegovu je tištalo,
Što je ljudstvo u zlo veliko tonulo.
88
Zato poče on grad Mekku ostavljat,
Povlačit se, u samoću se sklanjat.
Izvan grada često je izlazio
I prirodu, knjigu tajni gledao.
Na sve strane on je tada vidio
Sklad i smisao, tako sve uzvišeno.
Svemogućeg Sveznanjem sve stvoreno
Neizmernom ljepotom ukrašeno.
Divno nebo, ukrašeno zvijezdama
Privlači ga te razmišlja o njima.
Mrav vrijedni, pčela, listić i cvijet
Svako za se divne harmonije svijet.
Veličanstven on poredak svud vidi
Do saznanja bivstva Božjeg što vodi.
Te ljepote i krasote prirode
Muhameda do saznanja dovede,
Da od sebe samo nije to postalo,
Već da jedne Svemoći je to djelo.
BORAVAK NA HIRI
Sve stariji što je on postajao,
To sve veći nemir mu se javljao.
Duša mu se plemenita uzburka
U samoći tražio joj lijeka.
Od Mekke se većma udaljivao
I na brdo Hira je izlazio.
Tu pećina jedna divna bijaše,
Kod nje čase mnoge on provodiše,
Razmišljajuć, Tvorca svjeta moleći,
Da bol duše njegove izliječi;
Molio ga, da mu razum osvjetli,
Da mu znanje spoznati Ga podjeli,
Da mu dušu uzburkanu umiri,
Da mu vidik pred očima proširi,
Da uvidi što jasnije Istinu -
Svemoguću, Sveznajuću-Jedinu,

Jer tome ga uči knjiga prirode,
Da to zdanje svoga Tvorca imade.
Duboko je o svemu tom mislio,
Do saznanja pravog doći čeznuo.
I Mekku je gledo tamom pokritu
I u širka mnogih jada survatu.
S drugim svijetom isto stanje bijaše
što mu dušu većma još razdiraše.
Jedan samo bolu lijek nahodi
U mislima, da on dane provodi.
PRVA OBJAVA - VAHJ
U mjesecu Ramazanu to bješe
Četerestu godinu tad imaše.
Kod Hire je ko ranije sjedio
U ibadet i u misli ronio.
Allaha je često on tu molio-
Tvorca Vječnog što je svemir stvorio:
„O Ti, Koji divni svemir taj stvori,
Koj' sve vidiš i znaš koga šta mori.
Izliječi duše moje bol, nemir
Spoznaju mi pokloni i duši mir!
Sve što vidim preko dana i noći
Jeste dokaz beskrajne Ti Svemoći,
Jeste dokaz, da ti nužno postojiš,
Da sve znadeš, da sve pratiš i motriš.
Bajno cvijeće ili pčele vrijedne
Jesu djelo Tvoje Moći Jedine.
Mjesec, Sunce, sva tjelesa nebesna
Svemoći su Tvoja djela čudesna.
Svemu tome jedino si Tvorac Ti,
Svak to vidi, koji znade misliti,
Ali, Biće Tvoje jasno spoznati
Želja mi je, Ti je mo'š utoliti"
Malo klonu, izgledaše da zaspa
Iznenada pred njim nešto tad zasja.
Vehbija Hodžić
Jaki bljesak tada ga je trgao,
Kad pred njime divni mladić stajao.
Na svijetu nema toga pjesnika,
Da bi mog'o opisati mu lika.
Sav u bijelom, a lice mu sijaše
Ko da sunce u obrazu imaše.
Tada mladić izgovori riječi:
„Muhammede, podučavaj i uči!"
Allah ti je tvoje dove primio
Da si iskren prijatelj Mu vidio.
Džebrail taj divni mladić bijaše,
Što mu prve Božje riječi javljaše.
„Ne znam učit'-odgovori Muhammed,
Jer nepismen ostao sam vaj, meded".
„Uči u ime Gospodara tvojega,
Ko j' od zemlje stvorio je čovjeka"!
Vasionu, sve svjetove stvori On,
Sve što vidiš i ne vidiš stvori On.
„Uči i znaj, da je Allah plemenit",
Sve što ne znaš On će tebe naučit".
„Ikre bismi..." sura tad mu bi nuzul
I Muhammed posta Božiji resul.
Donosite vi na njega salavat.
Iz nevolje vas će Allah izbavljat
Posle prvih pet ajeta sure te
Odmah Džibril, Božji melek nestade.
Mnogo tada on potresen bijaše
I od nekog straha sav on drhtaše.
Tada glas sve nekakav čujaše:
„Ti si Božji Resul", neko vikaše.
Žureći se, kući se povratio,
Čim je stigo u postelju legao:
,,Zemmiluni!"-pokrijte me, on reče
I pokriven malo vakta proteče.
Do postelje Hatidža je sjedila,
Zabrinuta, rosne suze je lila.
89
Mevlud
Svakojake misli crne imala
I za njega mnogo se je prepala:
„Šta mu se to tako strašno desilo,
Šta li ga je u postelju bacilo?"
Kada se je malo po tom smirio,
Jorgan mače, na postelju je sjeo.
Hatidži je tada sve ispričao
Toga dana što je on doživio.
„Zaista si ti Allahov poslanik,
Ti si njegov odabrani miljenik.
Ničega se nemoj stoga bojati,
Jer ti srce prepuno je milosti.
Sirotinju voliš ti i pomažeš,
Samo dobru stog se nadati možeš.
Sada idem do Vereke što brže,
On je učen, da ja čujem šta kaže".
Kad Hatidža sve ispriča Vereki
On joj reče: „To su Božji meleki.
Divan mladić Džebrail je to bio
Musa-pejgamberu on je dolazio.
Da će doći i Tevrat je rekao
On je, sretnik, tu deredžu stekao.
Bez sumnje je za resula odabran,
Potrebno je da sad bude istrajan.
Kada počne pravoj vjeri pozivat
Pagani će žestoko ga proganjat,
Jer poslanik Božji nije nijedan
Do sad doš'o a da nije zlostavljan.
Laž i ludost oni će mu pridenut,
Ako mogu oni će ga i smaknut.
Starac već sam, oronuo, bolestan
Teško da ću to doživjet žalostan.
Ako Bog da pa te dane doživim
Pomoći ću njega svojim bićem svim".
Kad Hatidža ove riječi ispriča
Mužu svome, to mu radost uveća.
90
On je od sad iščekivo Božji glas,
Sreću svoju, cjelog ljudstva pravi spas.
PREKID VAHJA - OBJAVE
Nakon toga neko vrijeme prođe
Da, Džebrail Muhammedu ne dođe.
Zbog toga se bio ožalostio,
Da ga Allah nije već napustio.
U plašt svoj se stalno zamotavao,
Sklanjao se i teško tugovao.
U postelju često je on padao
Ko od teške boljke da je bolov'o.
Poboja se, da to bješe vizija,
Da to nije pejgamberska misija.
Al' bi uvjek sa visine čuo glas:
„Ti si Resul, ti si cjelog svjeta spas".
Sad ibadet pojačano, on čini,
Zadovoljstvo jedino mu to čini.
U Allaha nije nadu izgubio
I stalno je novi vahj on čekao.
POZIVANJE U VJERU
Ona svjetlost na Hiri mu što zasja
Ponovo ga tužnog sada obasja.
„Mudessir" mu sura tada dolazi,
Iz srca mu sumnja sada odlazi:
„O čovječe, što se u plašt zavijaš,
Ustaj sada, da Istini pozivaš!
Da vjeruješ samo jednog Allaha,
Da se čuvaš od svakijeh grijeha"!
Druga sura tako mu je počela
I srce mu tužno razveselila.
On ustade pravoj vjeri poziva
I Hatidža prva mu se odazva.
Drugi prima pravu vjeru Alija,
Zatim Ebu Bekir, gradski sudija.
Tri godine tajno vjeri poziva
I trideset muslimana, dobiva.

Od robova do uglednih građana
Posta jedna mala, vjerska skupina.
Od Allaha sad mu emer dolazi
Sa Istinom, da on javno izlazi.
S vjerom Božjom sad on javno istupa
Ali teško vrijeme tek sad nastupa:
Mušrici se protiv njeg urotiše
Proganjat ga oni sada počeše.
Klevete mu i uvrede nanose
Svim silama oni njemu prkose.
Muslimane mnoge oni mučiše
Kao žrtve neki od njih padoše.
Ali vjeru čistu ne ostaviše,
Krivovjerstvu više se ne vratiše.
S dana u dan Muhammeda progone
I ezijet mnogo oni ga čine.
Kad njihove idole on napade,
Skoro cjela Mekka na njeg ustade.
Ebu Talib, amidža ga štitio,
Jer on junak usto moćan je bio.
Vlastela se sada njemu obrati
Čudnovatu trampu tad mu ponudi,
Da im preda Muhammeda a za njeg
Da mu dadu svog mladića najboljeg.
Ebu Talib prezrivo se nasmija:
„Sve se bojim ujesti će vas zmija.
Nudite mi sina vašeg da hranim,
A da smrti sina svoga ustupim".
Mušrici mu tada zaprijetiše,
Da prekine il' će jada bit' više.
Ebu Talib Muhammedu to reče
A Pjegamber njemu tada izreče:
„Kada bi mi Sunce, mjesec davali
Od Istine ne bi me odvratili.
Zapovijed Božja za me je preča,
Pa i kad bih poginuo od mača.
Vehbija Hodžić
Ja sam dužan Istini ih pozvati,
Sa očiju koprenu im skinuti,
Što im brani put spasenja vidjeti
I Allaha Jedinoga spoznati.
Ja sam dužan emer Božji kazati,
Od idola i zala ih spasiti.
Ja sam dužan Božju Riječ objavit,
Zagubljenu vjeru Islam obnovit
Kroz suze je ove rječi izrek'o,
Jer pomisli, da mu j' pomoć odreko.
Ebu Talib, kada ovo je čuo
On je tada Muhammedu rekao:
„Kad je tako ti se nemoj bojati,
Dok sam živ ja te neću ostaviti.
Ti u pravu vjeru dalje pozivaj,
Zapovjedi Božjoj se odazivaj"!
UTBE IZASLANIK MUŠRIKA
Sad Pejgamber Božji emer nastavlja
Svakim danom novi muslim se javlja.
U Kabu je često on odlazio
i prisutnim Kur'an je tumačio;
Vjere prave svijetlost je on širio,
U krilo joj mušrike pozivao.
Mušrici se mnogo sad zabrinuše,
Jer im broj se sve više smanjivaše.
Novi korak oni preduzimaju,
Pa mu šalju Utbu ibni Rebiu,
Da ponudi njemu vlast on i carstvo
I najveće što imahu bogatstvo,
Samo da im idole on ostavi
I poredak stari im ne skrnavi.
Pejgamber mu „Ha-mim“ suru izuči,
Veličinu Božje Riječi predoči,
Objavljene razumnima ljudima
Radost vjernih, opomenu živima.
91
Mevlud
Božje riječi Rebiu poraziše,
Ne izusti ni riječi on više.
Paganima nazad se je vratio,
Što je čuo sve im je ispričao:
„Ja čuh riječi što na zemlju do sada
Nit su pale, nit će pasti ikada.
To čovjeka smrtnog rječi nijesu
Već Nekoga nadzemaljskog ko da su.
Na miru ga ostavite ja velim
Pobjediće čitav svijet ja mislim
I bez mača i bez strijele sigurno,
Čovječanstvo biće njemu odano,
A pobjeda njegova je i naša,
Jer Amina rodila ga je naša.
Ne progonit, već pomognut treba ga
Srećan narod postaćemo uz njega".
Vlastodršci Mekke sada viknuše
I na njega oni ruke digoše:
„Opčini te, nesrećniče, Muhammed
Al ti moraš ispit sada njegov jed.
On se od nas neće moći spasiti,
Pa i krila kad bi mog'o dobiti".
„O glavari, to je moje mišljenje,
A vi sada donesite rješenje!"
To on reče pa odatle uteče,
Da mu glavu Ebu Džehel ne odsječe.
VELID IBN MUGIRE
IDE POSLANIKU
Mušrici su zatim dugo vjećali
Kako li bi zlo Muhamedu nan'jeli.
Odlučiše poslati još Velida
Da bi vidio šta on pripovijeda,
Pa po tome odluku da donesu
Kako zlo da Muhammedu nanesu.
Kada Velid Ibni Mugire ode
Do malo se s Muhamedom sastade.
92
On zatraži sada od Muhammeda,
Da mu kaže šta to on propovjeda.
I njemu je Muhamed proučio
„Ha-mim"-suru, koju Utbe je čuo:
„Objava je ovo Milostivoga,
Što rastavlja dobro od zla svakoga,
Upućena onim koji umiju,
Da gledaju i da umom umuju.
Sreći vodi onog ko je vjeruie
Teško onom koji nju odbacuje . . ."
U suri se ovoj dalje govori
Kako čovjek, da vjeruje i tvori:
Jednog samo Allaha da vjeruje,
Ništa drugo, da mu ne pridružuje.
Jer je Zemlju i nebesa stvorio,
Zakone im života postavio.
Sumnje nema Sudnji danak će doći,
Svak će čovjek na suđenje izaći,
Pa će dženet il' džehenem dobiti
Allah njega tako će nagraditi,
Zekat davat i sadaku dijeliti,
Svemu živom samo dobro činiti.
Teško onim koji ovo ne čine,
Rajske mogu bit lišeni miline;
Pa i za zlo samo dobro vraćati,
Od dušmana prijatelje graditi.
Allah neće nikom zulum činiti,
Već svako će plod svog rada ubrati".
Za dušmana samo šejtana znati,
On je ljudski neprijatelj zakleti;,
U kufur ih i zlo svako gurnuo,
Zlobu, strasti lijepim im učinio;
Poslanici Božji su im stizali,
Ali neke oni su ubijali;
Mnogo društva sebi tako dobio,
Kaznu Božju na njih je navukao:

Ad i Semud i mnogi još narodi,
Propali su, traga im se ne vidi,
Jer oholi i objesni bijahu,
Te nasilja i zlo svako činahu,
Idolima goropadnim klanjahu,
A Alaha vjerovat odbijahu,
Govorahu: „Ko je od nas moćniji"?
Al' ne znahu, da je vihor snažniji,
Što zatrpa sela im i gradove
Pjeskom sitnim i izbrisa tragove
Jadne moći i objesti njihove,
Mada imahu od mermera gradove;
Snagu i moć u stvarima gledahu,
Ali duše, srca, uma nemahu,
Da uvide i priznaju Istinu
Svemoguću, Sveznajuću, Jedinu.
I mušrike Mekke isto to čeka
I nesreće neće naći lijeka
Samo ako Božju Riječ odbace,
Božji poziv ako oni zabace.
Poduga je, da znadete sura ta
Od pedeset i četiri ajeta.
Mnogo jošte krupnih stvari sadrži
Sad ne može sve to da se izloži.
I Velida ove rječi skrhaše
I dušu mu žestoko potresoše.
On iziđe ode kući van sebe.
Pa on leže da bi došo do sebe.
EBU DŽEHL IDE VELIDU
Sad Velidu Ebu Džehel odlazi,
Da, ga pita zašto im ne dolazi:
„Možda i on novu vjeru sad primi,
Možda i njeg sad Muhamed opčini."
U vjećnici tako tad pomisliše
Za Velida plaho se uplašiše,
Vehbija Hodžić
Jer glavari smatrahu ga iskrenim,
Staroj vjeri-idolima odanim.
Ovu sumnju Ebu Džehel izreče,
Tad iz usta Velidovih poteče:
„Ne sumnjajte, staroj vjeri sam odan,
Ali, ja sam još uvijek zanosan.
Ono što sam od njega ja slušao,
Ne znam šta je, niti bi to ko znao".
„Je l' to pjesma ili proza reci mi,
Il' je sihir il' je ludost kaži mi!?"
Ta vi znate, da pjesništvo dobro znam,
Ali ovo s tim ne mogu da ravnam.
Kakva ludost, to je mudrost, još više
Tako nešto ljudi nikad ne čuše.
To je razum, to je snaga čudesna,
Teško da je od čovjeka obična.
Nije pjesma, nit je proza već čudo
Nešto slično tome tražit je ludo".
„Pa šta onda da kažemo za njega,
Čime sada da teretimo njega,
Jer će ljudi sad na sajam dolazit
I njih on će svojom vjerom zarazit.
Potom će nam i idole srušiti,
Sirotinji blago nam podijeliti".
„Čarobnjakom njega da nazovemo
Od njeg' svijet tako da odvraćamo;
Od muževa žene, da on rastavlja,
Pa i djecu od svojih roditelja,
Njegov sihir, da um poremećuje,
Zato niko, da mu s' ne približuje.
Ovaj predlog Ebu Džehlu se svidje
U vjećnicu potom pravo otide.
Glavari se sa Velidom složiše,
Govornike na sve strane poslaše.
Dolaznike redom da opominju
S Muhamedom, da se ne susretaju.
93
Mevlud
Blago onom koga Allah pomaže
Protiv njega niko ništa ne može,
Jer planove koje oni skrojiše
Protivu njih samih se okrenuše.
INTERESOVANJE HODOČASNIKA
Dolaznici koji nikad ne čuše
Muhameda sad da vide tražiše.
Radoznalost sve njih redom sad muči,
Da saznaju šta „čarobnjak" taj uči.
Tražiše ga i do njega idoše,
Slušaše ga, lično njega vidješe.
On je njima svima Kur'an učio,
Božju Riječ on im je tumačio.
Istine im puteve ukazao,
Koprenu im sa očiju skidao,
Što paganstvo bijaše im navuklo
I u ponor mračnjaštva ih odvuklo.
Božju vjeru-Islam mnogi primiše
U srcima svojima ga odniješe.
Kad se svojim domovima vratiše,
Božja svjetlost proširi se još više.
Među ovim bjehu i Jesribćani,
Iz Medine najugledni' građani,
Koji Islam, Božju Riječ primiše
U Medinu svoju ga preniješe.
Poglavica tamo riječ slušahu
I Istinu Božju redom primahu.
PROGANJANJA MUSLIMANA
Kad glavari Mekke za to dočuše
Još više se oni sad uzrujaše.
Odlučiše muslimane da gone,
Da ih muče, ubijaju, progone.
U pijesak Bilala zakopaše
I na prsi kamenje mu staviše.
Hubaba su i Amara mučili
A Jasira i Sumeju ubili
94
Mnoge muke oni su podnosili
Ali Islam nijesu napustili.
Sad Pejgamber predloži im da bježe,
Da skloništa svojim glavama traže,
Da se sklone i da vjeru zaštite
Od paganske te vlastele proklete.
Predloži im zemlju Abesiniju
Jer nebesku knjigu tamo sljeduju.
Na put pođe sad šesnaest osoba,
Prva bješe to njihova seoba.
Kad mušrici za ovo su saznali,
Za njima su potjeru izaslali.
Muslimani srećno tad izbjegoše
I mušrici stići ih ne mogoše.
Do godine devedeset iseli,
Na broju su stotinu šest sad bili.
Mekka šalje predstavnika Negusu
I darove mnoge njemu ponesu,
Da im vrati muslimane moliše,
Skupocene dare mu ponudiše.
Tada Negus pozva i muslimane,
Da objasne Resulovo učenje.
Od muslima Džafer stupa pred cara
Nauku mu objasni Pejgambera:
,,U neznanja tami bjesmo ogrezli,
Drvenim se božanstvima klanjali,
Jedni drugim kao zvjeri krv pili,
U nemoral i zla razna tonuli,
Čak i živu žensku djecu kopasmo,
Bez ikakvog osjećanja bijasmo.
Allah nama smilova se i posla,
Da nas spasi velikana dorasla
Muhameda među nama najboljeg
Od rođenja, pa do Dana posljednjeg.
On nas pozva jednog Boga vjerovat,
Dobročinstvo činit, dijelit zekat,

Iskren biti i istinu ljubiti,
Roditelje volit i poštovati;
Susjedima i rodbini dobar bit,
Pomagat ih, u susret im izlazit;
Obećanje dato ispunjavati,
Zulum nikad nikome ne činiti;
Sirotinjska prava strogo štiti,
Od vanbračnog života se čuvati.
Božje riječi preko ovog čovjeka
Mi primismo od sveg srca svojega.
Zato su nas ovi ljudi gonili,
Zlostavljali i bezdušno mučili.
Nas je poslo k tebi Božji Poslanik,
Jer si i ti Božje knjige sljedbenik
Od pagana ovih da nas zaštitiš
I da tako Božju milost zaslužiš".
Ova riječ Negusa je dirnula,
Sažaljenje u srcu mu je našla.
Sad mu Džafer suru „Merjem" izuči
I objasni šta sve Islam još uči
Tada Negus, kralj od Abisinije
Pred prisutne svoje mišljenje iznije:
„Izvor ovih kur'anskijeh ajeta
Jeste isti ko u našeg Isata.
Ove ljude neću vam ja predati,
Niti ću ja vaše dare primiti"
Kad se ovi nazad Mekki vratiše,
Poglavice mekkanske rastužiše.
Neki od njih idole polupaše
I u svjetlost nove vjere pređoše.
Al' tek sada pagani uvidješe,
Da će po njih biti jada sve više.
Pomisliše i Negus će na njih poć
I uništit dotadanju im svemoć.
Vijećaju šta da rade oni tad,
Kakve mjere da preduzmu oni sad.
Vehbija Hodžić
Odlučiše Pejgambera ubiti,
Vjerujući da će ih to spasiti,
A ubica da dobije velki dar
Pa i Mekke da postane gospodar.
Tajac nasta, zatim Omer ustade
I Vijeću svoju riječ zadade:
„Kunem vam se ovim mačem ja sada,
Da Muhammed neće živjet odsada"!
Svi radosni na noge tad skočiše,
Grliše ga i redom čestitaše:
Čast i slavu koju će sad imati
I darove velke što će primiti.
Hrabrost njemu i junaštvo hvališe
Što sem njega niko drugi nemaše.
OMEROV PRELAZAK NA ISLAM
Sablju paše, ulicama jurio,
K'o lav ljuti Muhammeda tražio.
Njega srete Nuajm ibni Abdullah:
„Kuda žuriš"? — reče, sine Hattaba.
„Idem prvo Muhameda ubiti,
Neće više on naš narod buniti".
„Neka njega, preča ti je Fatima,
Sestra tvoja, pristaša je Islama"!
Sada pravo odjuri on ka sestri
I od bjesa još više se naoštri.
Kada Omer stiže sestri do kuće,
Ču unutra nešto naglas, da uče.
On upade i ugleda listove
,,Taha"-sure kod sestre mu Fatime:
„Daj da vidim!" — reče, udari je
Od udarca sestru krvca oblije.
Al' Fatima listove mu ne dade,
Dokle gusul uzeti ne pristade.
Kad Kur'ana listove on prouči,
Poblijede, na stolicu se struči.
95
Mevlud
Riječ Božja njemu razum ozari
I dušu mu za Istinu otvori:
„Divne li su ove riječi! Jasno je,
Da ne mogu one biti čovječje.
Iz njih bije, sječe, peče Istina
Kao ljetnjeg žarkog Sunca žestina.
Vidim da je to božanska rječ čista"
Reče Omer i suza mu zablista.
Zaboravi on tad svoju zakletvu,
Čast i slavu tamo obećatu mu.
Kad se smiri izgovori riječi
Da je Allah jedan on posvjedoči.
„I po vjeri sad sam brat vam musliman
Ali duši moram tražit ja derman.
Recite mi gde je sada Muhamed
Da iz duše ja izbacim širka jed.
Tražit oprost svakako je sada red,
Jer naumih zlo učiniti, vaj meded"!
Svi radosni sada njemu kazaše
Gdje se tada Pejgamber nalazaše.
U Erkama kući Pejgamber bješe,
Gdje vjernike nove podučavaše.
Omer stiže i na vrata zakuca,
A u mnogih zadrhtaše tad srca,
Jer Omera sa sabljom ugledaše,
A znadoše kakva ćorda on bješe,
Usto ljuti neprijatelj Islama
I posljednjeg Božijega Resula.
Hamza reče: „Pustitega ga nek uđe,
Da vidimo sa čim nama on dođe!
Ako j' s dobrom i dobro nam došao
U protivnom život ga je prošao.
Njegovom ću sabljom ja njeg smaknuti Zaljulja se sada vjera pagana,
Glavu ću mu sa ramena skinuti".
Omer uđe a neki već stajahu
I pripravni za ljuti boj bijahu.
96
Selam dade, a Pejgamber dodade:
„Ej, Omere, šta to tebe dovede?
Dokle li ćeš na zabludi ustrajat,
Kada li ćeš Božje svjetlo ugledat"?
„Ja zablude naše vjere sagledah
I svijetlo tvoga puta ugledah;
Samo jednog sad vjerujem Allaha
I u tebe k'o Njegovog Resula.
Ružne misli u srcu smo imali,
Pa te molim za me Allaha moli!
Islam primam, iskreno se ja kajem,
Od sad' želim bit'na putu Božijem".
„Najveći je Allah reče Pejgamber
Ti postiže Božju milost, ej Omer".
I ostali tekbire donesoše
I Omeru radosno čestitaše:
Božji rahmet koji on sad postiže
I hidajet Božji koji dostiže.
Blago onom kome Allah podari
Zdravi razum i oči mu otvori,
Da Istinu može tražit i naći
Iz zabluda na pravi put izaći
Blago onom koga Allah uputi
Na hidajet i dušu mu očisti
Od zablude i šejtanske vesvese
Koja ljudstvu mnogo jada nanese.
S molbom Omer Pejgamberu s'obrati,
Da izađu javno namaz klanjati.
Svi na molbu Omerovu odoše
Te kod Kjabe svi zajedno klanjaše.
Što od straha ranije ne smjedoše,
Mnogi sada svjetlost-Islam primiše.
Ko od praha kad biješe sazdana,
Jer Omerov pristup dini-Islamu
Slomi srce paganinu svakomu.

LIČNI NAPADI NA MUHAMEDA A.S.
Mušrici se sada tek razbjesniše
Muslimane ubijati rješiše.
Pejgambera napadaju, progone
Na nj' bacaju razne stvari pogane.
Pa i djecu oni nagovoriše
Muhameda gdjegod vide gađaše.
Žene su mu na put trnje bacale
I ezijet tako su ga činile
Kad prođoše dani hadža nastaše
Za Resula teški dani suviše.
Ebu Džehel i još dvojica rješiše
Ubiti ga kad u Kjabi klanjaše.
Iz ruke je iš'o kamen u ruku,
Al' smete ih Bog izvršit odluku.
Drugom zgodom mušrik Utbe navali
Pejgambera da rukama zadavi.
Ali kada Ebu Bekir pristiže.
Utbe pusti Muhameda, pobježe.
Kad je ovo Ebu Talib saznao
Jednu divnu kasidu je spjevao
Njome tada paganima zaprijeti,
Da će im se rjeke krvi proliti
Ako opet Pejgambera potresu
I uvredu ako mu kad nanesu:
,,Hašimije-reče-znaće polomit
Rebra vaša i čast svoju odbranit".
Mušrici sad novo zlo izmisliše:
Muslimima teški jad naniješe:
BOJKOT MUSLIMANA
Oni sada i bojkot zakazaše
Muslimane da uguše što više.
Zabraniše svaku vezu sa njima
Narediše mušricima to svima.
Vehbija Hodžić
Vlastodršci Mekke ovim htjedoše,
Da sa glađu muslimane uguše.
U ovome da bi bolje uspjeli
Zakletvu su glavari potpisali.
Zakletva je u Kabi obješena
Da bi svakom bila ko opomena.
Al' Pejgamber uporno je radio
Božju Riječ on je stalno širio.
Muslimani oko njeg se skupljaše,
Nevoljama hrabro odoljevaše,
Jer im rječi Božje snagu davaše
Za istinu ni mrijet ne žališe.
Pa i ovom zulumu odolješe
Te napokon i njega se rješiše.
EPIZODA „CRV"
I PREKID BOJKOTA
Svemogući zapovijedi crvu
Te izdrobi tu pagansku zakletvu.
Samo ime Allahovo ostavi
Nenačeto na zakletve osnovi.
Pejgamber je vahjom ovo saznao
I svijetu događaj objavio.
Kad pagani istinu utvrdiše
Na stranke se oni tada razbiše
Sada jedni sa bojkotom prestaju
I poslanstvo Muhamedu priznaju.
Drugi opet zavjerom popustiše,
Lakši dani za muslimane nastaše.
Al' vlastela tvrdoglava nastavlja,
Da progoni Muhameda, zlostavlja.
HAMZIN PRELAZ NA ISLAM
Na Safi je Ebu Džehel napao
Muhameda, uvredu mu nanio.
Hamza tada iz lova se vraćaše
I na Safi ovo mu ispričaše.
97
Mevlud
Hamza planu, sve kuteve obiđe,
Pretraži ih, Ebu Džehla da nađe.
Kad ga nađe u haremu kod Kabe
Po glavi mu jak udarac zadade,
Ebu Džehla krvlju je tada oblio.
I krivicu on je svoju priznao.
Zato njemu niko pomoć ne pruži,
Niti svađi da se još ko pridruži.
Mada Hamza još ne bješe musliman
Reče, da je novoj vjeri sad odan.
Zato ode i Pejgambera nađe
I u krilo nove vjere on priđe.
Za Islam se hrabro potom borio
Ko šehid je život za nj položio.
M I R A DŽ I DRUGE MU'DŽIZE
Pejgamberi mnoga čuda činiše
I poslanstvo tako dokazivaše.
Ta čudesa mudžizama se zovu
Što ih Allah dade nekom Resulu.
Pa i našeg Pejgambera skoliše,
Da im brda on pomakne tražiše.
Među njima, da poteku rijeke,
Blagodati donesu im velike.
„Nisam došo ja čudesa da stvaram,
Već duhovne oči da vam otvaram;
Da bi vječne istine uvidjeli
I da bi se zemnih zala klonili".
Uvjek njima govoraše Pejgamber,
Da je čovjek a ne mađioničar.
Pored toga mu'džiza je imao,
kojima je poslanstvo dokazao:
Oblaka je komad na njim hodio
I hlada je njemu uvjek činio.
I Mjesec bi mu se raspolovio
Kad Allaha on bi za to molio.
98
Mnogih još je on mudžiza imao,
Pa i Mi'radž mudžiza mu je bio.
Jedne ljetne, divne noći, zvjezdane
Dođe emer Pejgamberu, da krene,
Da on ode na puteve daleke
I upozna Božje tajne velike.
Džebrail je doveo mu Buraka
Koji leti poput Sunčevog zraka.
Na Buraku Pejgamber je pošao
Za tren oka do Kudusa došao.
Dva rekjata tu je Resul klanjao,
Pa se, po tom, nebesima vinuo.
Njega Allah duhovno je podig'o,
Beskrajnog Mu carstva tajne otkrio.
Džebrail je njega svuda vodio,
Svemogućeg mnoga djela pokaz'o.
Sva nebesa Pejgamber je obiš'o
Do Sidrei-munteha je on doš'o.
Dato mu je mnogo čuda da vidi,
Da ih nije lahko ni nabrojati.
Tu je Džibril sa Burakom zastao
Dalje ići nije dopust imao;
Jer granica tu bijaše nebesa
I nebeskih mnogobrojnih tjelesa.
Ko vodič je sada Refref došao
I Resula pravom Cilju poveo.
Malo dalje i Refref je zastao
I Resulu sferu Arša pokazo
Otkud Svemoć ravna svim svjetovima
Otkud život potiče svim bićima,
Otkud svjetlost prave vjere zablista
Otkad Adem, naš praotac nam nasta
Od kuda se milost Božja izliva,
Bezbrojne nam blagodati dariva,
Odakle nam bi upućen i Kur'an
Od zabluda i nesreća naš derman.

U toj sferi Pejgamber je slušao
Riječ bez glasa i dobro je shvatio
Tajne one što ga nekad mučiše
U duši mu sada jasne postaše.
Duhovne mu snage Allah ulio
Na Istine putu da bi istrajo.
Te je noći „Ettehijat" učeno
Allah i Muhamed tad je združeno.
Kelimei-šehadet to svjedoči
I islamskim šartom posta te noći.
To je ikram, koji niko do tada
Nije stekao, nit će steći ikada,
Koji steče zadnji Božji Poslanik-
Dika naša i Allahov miljenik.
Pet vakata - namaz klanjat ko emer
Na Mi'radžu dobi tada Pejgamber,
Da svoj ummet ovim farzom zaduži
I da tako Božju milost zasluži.
Pa ko želi Božju milost i dženet
Farz-namaze propisane će klanjat.
Još dar jedan njemu Allah pokloni
Da šefa'at svom ummetu on čini
Onog Dana kada će On suditi
I kad će se grijesi ljudi mjeriti.
Pa ko želi šefa'at zaslužiti
On će sunnet Pejgamberov vršiti,
Na njega će salavat donositi
A u srcu emanet mu nositi.
Potom dženet i džehenem vidio
I ko zašto njiha je zaslužio.
O Mi'radžu moglo bi se još reći
Šta Pejgamber sve doživje te noći.
Nazad se je istim putem vratio
I u haremi-šerifu svanuo.
Ashabima potom je ispričao
Na Mi'radžu šta je ,sve on vidio.
Vehbija Hodžić
Muhaddisi sve to zabilježiše
I potomstvu da sazna ostaviše.
Al' je Kur'an najveća mu mu'džiza-
Živa svjetlost za vječita vremena,
Što će staze spasa rasvetljavati
i tamninu zabluda razgoniti.
Blago onom ko za svijetlom tim pođe
Selametu bez sumnje će da dođe.
Jedanaeste godine poslanstva
Mnoge tajne vide Božjeg on carstva.
Pejgambera sunnete vi činite
I šefa'at njegov vi zaslužite!
Donosite Pejgamberu salavat
On će za vas činiti svoj šefa'at.
H I DŽ R E T
SEOBA U JESRIB (MEDINU)
3. REBIUL-EVVEL (18.01. 622.)
Jesribćani tri puta dolaziše
Pejgamberu i upute primaše.
Trećeg puta Pejgambera moliše,
Zaštitu mu pod zakletvom nudiše,
Da se k'njima u Medinu iseli,
Muslimane Medine, da veseli.
U to vrjeme Ebu Talib umrije
Za Resula teško vrijeme nastaje,
Jer Resulu on zaštitnik bijaše
Kao bedem ispred njega stajaše.
I Hatidža vjerna svijet promjeni
U nevolji drug mu prvi, najvjerni.
Tu godinu žalosnom nazvaše
Jer najteži sada dani nastaše.
Mušrici se sada oslobodiše,
Pejgambera ubiti odlučiše
Tada emer od Allaha dolazi
I Pejgamber da iz Mekke odlazi,
99
Mevlud
Jer muslime-braću tajno iseli
U Mekki su samo troj'ca ostali:
Ebu Bekir, Alija i Muhammed,
Da se sele sada dođe na njih red.
Jedne noći skoliše Pejgambera
Al'bez Božjeg ništa nema emera.
Pejgamber je Allaha zamolio
Na mušrike šaku praha bacio.
Niko od njih tada njega ne vidje
Te s'lahkoćom iz svoje kuće iziđe.
Oni njega ne viđeše te prođe
I „Siddiku" — Ebu Bekru on dođe.
Put Medine oni tada pođoše,
Do pećine jedne oni dođoše.
U pećinu oni su se sklonili
I u njoj su do tri dana ostali.
Kad pagani u kuću upadoše
Pejgambera tad u njoj ne nađoše.
Obećaše nagradu Omerovu
Ko donese Pejgamera im glavu.
Na sve strane potjere odaslaše
Pa i do te pećine dolaziše.
Blago onom koga Allah pomaže
Njemu niko zlo učinit ne može
E P I Z O D A „PAUK"
Emer Allah pauku učinio
Paučinom pećinu zatvorio.
Poternici paučinu vidješe,
„Nije ovdje", oni tada rekoše.
Nastaviše na brzima konjima
Istraživat puteve po brdima.
Kad se bahat konja ču kod pećine
Ebu Bekir od straha sav pretrne ...
Tad Pejgamber njemu reče: „Ej, Siddik
Sa nama je naš Svemoćni Zaštitnik.
100
Ne plaši se šejtanove vojske te,
Jer su one od Allaha proklete.
Neće Allah dati da nas otkriju
Jer im carstva konci se sad kidaju".
Malo potom iz pećine pođoše,
Kad, gle čuda, šta oni ugledaše!
Na vratima pauk mrežu još prede
Kojom ući paganima ne dade.
Kad ih vidje na stranu on poletje
Ko da kaže: „Sad izići možete".
Ebu Bekir u čudu je klicao
Svemogućem tekbire donosio.
EPIZODA ,,S U R A K A"
Kad potjere za njima nestadoše,
Obilaznim oni putem pođoše.
Njih sustiže gonilac - Suraka,
kojeg snađe tada patnja velika
Tvrda zemlja ispod njega bijaše
Ali noge konja tu mu potonuše.
Pejgambera on zamoli za dovu
Da otkloni od njeg nesreću ovu,
A da neće njega on prokazati,
Gonioce druge, da će vratiti.
Kad Pejgamber dovu za njeg obavi
Iz nevolje te ga Allah izbavi.
GRADNJA DŽAMIJE U KUBA'U
Srećno oni do Kuba-a dođoše
I u selu tom oni odsjedoše.
Četir dana u njemu su ostali
I džamiju tu su jednu podigli.
I Pejgamber na džamiji radiše
Kao radnik građu on donosaše.
DOLAZAK U MEDINU
Petog dana u Medinu dođoše
Gdje im doček radosni prirediše.

Tekbiri se na sve strane čujahu,
Muslimani jedan drugog grijahu.
Jedan drugom čestitahu sretan dan,
Jer to bješe za Medinu velki dan;
Za Arape i sav svijet Bogomdan
Nov je vidik sreće tada ukazan.
Hidžretom se vel'ki dan taj nazvao
Kad je procvat za din-Islam nastao.
Trinaeste godine nubuvveta,
Šestodvadeset druge od Isata
Dogodi se ovaj velki dogođaj,
Što Islamu dade njegov puni sjaj.
U slobodi sad se islam krilio
Na sve strane svoju svjetlost širio.
Vječna svjetlost, nova snaga životna
Obuhvati sva arapska plemena.
Novi život snažni polet im dade
Nad njima se zla kob kesit prestade.
Arabija žarkim pjeskom pokrita
Kao bajna bašta sada procvjeta.
MUHAMMED A.S. U MEDINI
Evs i Hazredž-zavađena plemena
On izmiri na vječita vremena.
Zveket sablji, fijuk strjela prestade,
Mržnje, pljačke, zatiranja nestade.
Islamom im ljubav bratstva on uli
Tako da su jednom dušom živjeli.
Muhadžire i Medince zbratimi
I ljubavlju bratskom on ih sjedini.
Muhadžiri nisu više brinuli
Za opstanak, jer su sve sad imali.
Muslimansko bratstvo sad se ostvari,
Što imade jedan drugom podari.
Kuću divne budućnosti, svjetlosti
Zajednički nastaviše graditi.
Vehbija Hodžić
Ljubav, sloga temelji joj bijaše
A kubeta uspjeha je krasiše.
U Medini džamiju je podig'o
I „Mesdžidul-kibletejn" je nazvao.
Sedamnaest mjeseci je gradiše
To Medini divni ukras bijaše.
Ustanove mnoge on još ostavi,
Zajednice sreće temelj postavi.
I vojne je mnoge on predvodio
Istinu je vjere tako branio.
VOJNI NAPAD NA ISLAM
Ali sluge mraka opet ustaju
I na svjetlost istine navaljuju.
Tri puta su na Medinu krenuli
I sve veću vojsku sobom vodili.
Sva tri puta tri put veća bila je
Nego što je bilo vojske Istine.
Al' osnaži Božja pomoć muslime
Te se sila sluga mraka satrije.
Snage mraka jevreji pomagaše
Da uguše Božju svjetlost želiše.
Mnogo zla mu učiniše, šta više
Pejgambera otrovati odluče
Al je Allah odredio da zasja
I da cjelo ljudstvo sjajem obasja.
Na put pravi sva plemena dođoše
Vječno svjetlo-Islam vjeru primiše
Kad dođoše dani osme godine
I Mekanci gordi se tad priklone.
Kumiri im drevni prahom postaše
Jer ih oni od praha i gradiše.
Muslimani tad Bejtullah očiste
Od paganskog smeća što ga prljaše.
Mekancima zlobnim Resul oprosti
Sve zločine i njihove pakosti.
101
Mevlud
Plemenitost, milost i opraštanje
Resulovo, islamsko je znamenje.
Kad deveta nastupila godina
Arabija cjela islam primila.
Pejgamberu tada sura bi nuzul:
„Iza džae nasrullahi", ej Resul
„Kada dođe Božja pomoć, utjeha,
Moli Boga za oproštaj grijeha!"
I pobjeda uskoro se ostvari
Dini-Islam Arabijom zacari.
Na Resula donosite salavat
On će za vas Sudnjeg dana šefa'at
MUHAMEDOV A.S.
OPROSNI HADŽ
U desetoj po Hidžretu godini
Resulullah svoj hadžiluk obznani.
Radosni se glas svuda raširi,
Da ga vidi svjet pohrli, požuri.
I iz Mekke u Medinu dolaze,
Da sa njime skupa oni polaze.
Dvadesetog Zulkadeta dođoše
Četres hiljada sa njime pođoše.
Kad u Mekku s, Pejgamberom stigoše
Još šesdeset hiljada tu čekaše.
Sto hiljada grla tad davaše jek:
„Lebejke Allahume lebejk"!
Pun radosti Božji Resul je bio
Kad je krunu svoga rada vidio.
Jedinstveno svo arapstvo stajaše
I Allaha samo Jednog moljaše.
Idoli svi u prašini nestaše
Dani bratstva muslimana nastaše.
To oprosni bješe hadž Pejgambera,
Jer završi krunu on od bisera. —
Božji emer i poslanstvo završi,
Vječnu vjeru — dini Islam dovrši.
102
I na kraju bjesedu on održa
U četvrtak, devetog Zulhidžeta.
U besjedi dini Islam obnovi
I dužnosti muslimana objasni:
Sam' Allaha Jedinoga vjerovat'
Božanstva mu druga ne pridruživat.
Tuđeg haka da se oni čuvaju,
Jedan drugog uvjek da pomagaju.
Jer muslimi, sad su braća postali
Nek se vole, pa gdje bilo živjeli.
I pred Boga svi ćemo mi izlazit
Za svoj život i rad račun položit.
On kamatu i osvetu osudi,
Jer nesreći mnogostrukoj to vodi.
Roditelje poštovati, voljeti
I dobrotu svaku njima činiti.
To je dužnost svakog pravog muslima
Koji želi svako dobro da ima.
Prava žene štititi i čuvati
Zuluma im nipošto ne činiti!
Svoju djecu za život pripremati
Islamskom ih ljepotom nadahnuti.
Grijehova svih se redom čuvati,
Jer bezboštva sve su to alameti.
„Laž, kleveta ili lažna zakletva
Ne smiju se naći kod mog ummeta!"
Pravo mjerit i pošteno raditi
Za vjernika to su sve ibadeti.
Sirotinju pomagati, štititi,
Siročeta imetak ne krnjiti!
Sluge svoje kao braću držati
Robovima slobodu darivati!
„Vjerni prema emanetu budite
I ispravno vlasniku ga vratite!"
Istine se uvjek čvrsto držite,
Laž i mržnju iz srca izbacite!

Mjesto toga pravednost usadite
I ko cvijet lijepi vi je gajite!
Oholost i zavist su dva sifata
Što Iblisa izbaciše iz dženeta.
I sve ljude na svijetu volite,
Jer od oca jednoga ste, znadite!
Nema prednost bijelac nad crncima,
Jer ista je duša u njima svima.
Kod Boga je pribraniji samo taj
Što je svjetu korisniji dobro znaj
Koji srce pobožnošću ukrasi
I poštenja sifatima uresi
I koji je jednom Bogu sav odan
Te vršenju ibadeta sav predan.
,,Ja vam svjetlost sad ostavljam Istine,
Dok je svjeta neće ona da mine.
Ova svjetlost jeste Kur'ani-kerim
Blago onom koji pođe sad za njim!
,,Hel belagtu?" - Da li rekoh sve, Bože,
Što Ti meni zapovijedi, o Bože?
„Resulullah, jesi"- mahšer prolomi
Tad mu Džibril zadnji ajet objavi:
„Danas vašu vjeru Ja usavrših,
Blagodati Svoje Ja vam potpunih.
Ja sam htio, da vam Islam bude din
Da vam bude selametu on mubin".
Ovom riječi Resul hutbu završi
I prisutne emanetom zaduži:
„Prenesite sve to mome umetu
Ako želi nadat' se selametu"!
Pejgamber je kurbane sad zaklao
Sirotinji meso je podjelio.
Šeset i tri roba on oslobodi
To činiti kao sunnet ostavi.
Tavaf Kabu, potom, opet učini
I za navjek rodnu grudu ostavi.
Vehbija Hodžić
U Medinu, kuću spasa on pođe,
Iščekujuć Azraila da dođe.
Donesite Pejgamberu salavat
On će vama Sudnjeg dana šefa'at
MUHAMEDOVA A.S.
BOLEST I SMRT
Kad Pejgamber u Medinu se vrati
On u sebi tešku bolest osjeti.
Al' veliku dužnost dalje obavlja
I do zadnjeg časa je ne ostavlja.
Kao imam i ko vaiz dolazi
U džamiji pred džematom izlazi.
Kada bolest još više mu oteža
Za imama Ebu Bekra postavlja.
Muslimani dopadoše žalosti
Zbog njegove tako teške bolesti.
Jednog dana u džamiju dolazi,
Po namazu on na mimber izlazi.
Radosti mu puno srce bijaše,
Kada punu džamiju on gledaše.
Radosnice suze mu potekoše
I ko biser niz obraze prosuše.
Džema'atu Resulullah prozbori:
„O mu'mini, Božji robovi dobri,
Ako sam kad koga god uvredio
Ili nekom nešto dužan ostao
Prava svoga neka sada svak traži
Na svijetu drugom da mi ne traži!"
Muslimani svi sad u plač briznuše
Zadnji časi da su svi sad vidješe.
Kada ovo Pejgamber je vidio
Još malo je njima on prozborio:
„Zar ćete se smrću mojom izgubit
Što sad moram svome Rabbu odlazit?
Svako biće što je živo rođeno
Sa rođenjem na smrt je osuđeno.
103
Mevlud
Ali, znajte, zemnom smrću ne mremo,
Već se Tvorcu Milostivom vraćamo.
Zemna smrt je samo drugo rođenje
I za drugi, vječni život buđenje.
Duša tad nam zbaci okov tijela
I odleti ko iz luka strijela.
Ona ide Stvoritelju, Rabbu svom
Ovosvjetska nosi djela sa sobom.
Blago onom ko ponese čist iman
I sevabe, svijeta vječnog svoj derman
Zato, braćo, dobra djela činite
I na zadnji čas vi uvijek mislite!
Tada ćete sav svoj život ispunit
Pobožnošću dušu svoju ukrasit.
Među ljude radost ćete unosit
I zaslužit Božju milost i dženet".
Stade malo, pa nastavi Resul rječ,
Da ublaži muslimima bol i plač:
„Zar je iko od Božjih poslanika
Živ ostao, pa da ostanem i ja?
Zar ne rekoh samo Allah Jedini
Bez početka i bez kraja, da živi?
Pred Njim ćemo mi se opet sastati
Ako Bog da u dženetu družiti.
Na svijetu najsrećniji bićete
Ako puta Islama se držite.
A taj put je u Kur'anu ukazan
U sunnetu mome vama prikazan.
Samo Kur'an neka bude vam delil
Svake sreće on je vrelo „Selsebil".
Uvijek se vi jedinstva držite,
Složni bud'te, cijepat se nemojte!
Musliman je brat muslimu, znadite
Međusobno čvrsto se vi vežite!
Od nepravde i zuluma bježite,
Smutnju, razdor nikad vi ne činite!
104
Ako milost Allahovu želite
Sirotinju pomažite, pazite!
Riječ Božju slušajte i vršite,
Od dušmana dini-Islam branite!
Rad pošteni i nauku tražite
Na tom putu ni život ne žalite!
Dotle dok se ovog puta držite
Srećni ljudi oba svijeta bićete.
To vasijet moj je mome umetu,
Ostavljen vam u mojemu sunnetu"
EPIZODA „UKAS"
Tajac nasta srce drhti u svakog
Jer to riječi zadnje bjehu premilog.
Tihi jecaj u džamiji nastaje,
Jer se Resul od ashaba rastaje,
Ali ovaj bol postade još veći
Kad se čuše Ukašove riječi:
„Resulullah, dužan si mi nešto ti
Svoje pravo sad bih želio dobiti".
„Samo reci!" - reče njemu Pejgamber
Dug vratiti Božji nama je emer,
Jer, znadite, oprostiti neće Bog
Tuđeg haka svoga roba nijednog".
„Kad je tako-Ukaš sada nastavi
Ove rječi Pejegamberu dostavi:
Jednom si me nehotice okrzno
Bičem svojim, jako me zaboljelo.
Za udarac udarcem bih, da vratim
Pravo svoje tako da ja naplatim".
„Dobro, Ukaš, uzmi bič udari me
I tog duga sada oslobodi me!"
Žagor nasta, prisutni sad počeše
Prijetit mu: „Pazi dobro, Ukaše!
Zar bolesnom Pejgamberu tako ti,
Sa nama ćeš, znadi, posla imati".

Pejgamber se prisutnima obrati:
„Neka Ukaš svoje pravo naplati!"
„Ali grudi moje bjehu tad gole
Pa me zato taj udarac zabolje.
Ja bih htio i ti da se raskopčaš
Ako hoćeš moje pravo da mi daš".
Kad je Resul i košulju raskopč'o
Ukaš mu je tad na prsa panuo.
Ljubio ih, za oproštaj molio
Što se varkom ovakom poslužio:
„Odavno sam, reče, željom gorio
Da bih tvoje prsi ja poljubio,
Koje tako velko srce nosiše,
Što ljubavlju za sve ljude goraše.
Oprosti mi-opet Ukaš moljaše,
Jecajući gorke suze lijaše.
„Ja opraštam svima vama znadite
I vi meni, molim vas, oprostite!"
To bijahu zadnje rječi Resula
Što ashabi čuše od druga mila.
Po tom ode u odaju Aiše
Za svoj ummet Allahu se moljaše
Na Aiše krilo glavu on spusti
„Allah.. umet.." još jedanput izusti.
Edžel dođe, Allah meleka posla
Te on dušu primi dosta mu mila.
Sunce zađe, presta zrake sipati
U Blaženog presta srce kucati.
Presta kucat jedno srce veliko,
Što ljubljaše čovečanstvo široko,
Što držaše bjelce, crnce jednake
I međ njima ne činaše razlike
Samo ako jednog Boga vjeruju,
Praktikujuć Islam sav svjet miluju.
Života mu svjeća presta plamsati
Al će djelo dovjeka mu blistati,
Vehbija Hodžić
Jer Istine vječne plamen bijaše,
Što zapali mrtve učmale duše.
Koji, potom, slave bajrak digoše
Učitelji svemu svjetu postaše
I stvoriše istoriju veliku
Muslimanu svakom ponos i diku.
I preseli u viječnost najveći
Čovjek svjeta što se ikad pojavi,
I posljednji, mili Božji poslanik,
Od mašrika do magriba slavljenik,
Koji ime Uzvišenog proslavi,
Čovječanstvu Rječ Njegovu dostavi.
Jedanaeste godine po Hidžri
Na ahiret hidžret drugi učini.
Šeset i tri tad imaše godine
Kad u bašče preseli se vječne.
Blago onom ko mu sunete čini
Oba svjeta on će biti najsrećni
I onome kome služi ko primjer
Božji Resul, naš Muhamed pejgamber.
Zato na njeg donosite salavat
Pred Allahom on će za vas šefa'at.
TREĆI DIO
MUHAMEDOVA A.S. LIČNOST
Dvades i tri bori se on godine
Dok ostvari pobjedu on Istine.
Izgubljenu vjeru Islam obnovi
Mnogobrojnim propisima j' dopuni,
Što svakoga vodi do selameta
Do izvora sreće — ,,abu hajata"
Izvor sreće što nam Resul ostavi
Jeste Kur'an-ljekar teških „bolesti"
I svoj sunet: rječ i djela, sav život
Muslimima pravoj sreći jesu put.
105
 Mevlud
IZGLED
Vedra lica a umilna pogleda,
Najljepšega on bijaše izgleda.
Bljedo lice, jagodice rumene,
Crna brada, a obrve svijene;
Crne oči pune sjaja, vedrine
Prosipahu nadnaravne miline.
Na usnama mio osmjeh titraše
Njime svoje društvo on darivaše,
Čistoću je iznad svega volio
U čistoći kao primjer svjetlio.
U temelje vjere on je uklesa
Radi zdravlja i duhovnog nam spasa.
EPIZODA „GAVRES“
Kol'ka vjera Muhameda bijaše
Ponajljepše ovom pričom kazaše:
Poslije jednog pohoda to bijaše,
Pejgamber se u hladu odmaraše.
Pod drvetom jednim on bijaše sam
A na oči težak navali mu san.
Na brežuljku jednom skriven bijaše
Mušrik Gavres i njega posmatraše.
„Evo zgode" - reče, s mačem nasrne
Pejgamberu glavu da on otkine.
Kada stiže viknu: „Ko će te spasit
Od mog mača? Nećeš se sad izbaviti
Probudiv se, Pejgamber će smireno:
„Spasit će me Velki Allah sigurno
Tad zadrhta Gavres, mač mu ispade
I do ruku Pejgambera dopade.
„Ko će tebe, Gavrese, sad spasiti"
Pejgamber mu reče s puno blagosti.
„Idi mirno sad, jadniče, želim ti
Da te Allah na pravi put uputi!"
106
Milosrđe Pejgambera ga tronu
Pa pred njime na koljena on klonu:
Molio ga da mu grijeh oprosti
„Islam primam", plačuć Gavres izusti.
Blago onom jaku vjeru ko nosi
Nedaćama svima će da prkosi
Ovog svjeta a drugoga svakako
Njega čeka Božje blago veliko.
PORODIČNI ŽIVOT
MUHAMEDA A.S.
Porodicu svoju mnogo voljaše,
Svakom članu blag i mio bijaše.
Djecu uvjek milovao, mazio,
A ćerkice posebno je pazio,
Da bi u tom primjerom poslužio
I običaj strašni iskorjenio,
Koji do tad kod Arapa vladaše,
Živu žensku djecu zakopavaše.
Kad bi djecu na ulici on sreo
Uvjek prvi selam bi im nazvao.
Poslugu je kao braću pazio,
Tako činit ummetu ostavio.
POSLANIKOV AHLAK
Siromašne iznad svega gledaše
I kuću im otvorenu držaše.
Siročad je osobito milov'o
I očinsku pažnju im darivao.
Bolesnike vazda obilaziše,
To činiti društvu zapovjedaše.
Pristupačan i ljubazan bijaše
Prema svakom ko mu se obraćaše.
Svakom svoju prvi ruku pružaše
A prvi je nikad ne povlačaše.
Darežljivost široka mu bijaše,
Siromasi dobro je osjetiše.

Cjelog vjeka on ih je poznavao,
Sav imetak za njih je zavještao:
Siromahu jednom stado ovaca,
Drugom devu darovao od srca.
Pravednost mu divan ukras bijaše,
A praštanje iznad svega stavljaše.
Toliko mu duša čista bijaše,
Da i svojim dušmanima praštaše.
I za one koji njega raniše
Za oproštaj Allahu se moljaše:
„Oprosti im, mili Bože, glas dade,
Jer ne znadu jadni oni šta rade!"
Mada bješe car i Božji pejgamber
U skromnosti on ostavi svoj primjer
On odjeću i obuću sam krpi,
Zlato, svilu ,raskoš zemnu ne trpi;
Ni u jelu za obilje ne znaše,
Njemu dosta čaša mlijeka bijaše.
Zato vedar, čio, krepak bijaše,
Do smrti ga dobro zdravlje služaše
Kao porok on osudi oholost,
Jer ubija u čovjeku poniznost,
Ne davaše, stoga, pred njim ustati,
Jer oprečnost bilo bi poniznosti.
No, čast svoju i istinu branio,
Dati život zato nije žalio.
Božju Riječ saopštiti svijetu
Bješe svrha njegovome životu.
Zato pozva sve ondašnje careve,
Da prihvate svjetlo Božje Objave.
Primiše je jedni, drugi odbiše,
Te i dalje u zabludi ostaše.
Novo društvo, nov poredak postavi
Nove forme srećnog društva ostavi.
I države snažni temelj udari,
Što ubrzo pola svijeta pokori.
Vehbija Hodžić
Al' ne silom niti mača zulumom,
Već istinom i sa pravdom božanskom.
Pejgamber je Arabiju priveo
Božjem svjetlu, snage duh joj ulio.
Svjetlost ova sad se širi svijetom
I budi ga iz sna mrtvog prosvjetom
Božjom Riječi-uzvišenim Kur'anom
Koji posla čovječanstvu čitavom
Kao izraz velike Mu ljubavi,
Da ga kandži Iblisovih izbavi,
Da ga spasi mnogih zala, zabluda,
Te da bratstvo međ' ljudima zavlada.
Krajnji cilj to Pejgamberu bijaše
Za koji se cio vijek boraše.
Njemu Allah u Kur'anu reče Svom:
„Ja te poslah čovječanstvu čitavom
Kao Svoju milost i k'o putokaz
Ko te primi on će naći duši spas.
Svaku sreću na ovome svijetu
I blaženstvo u vječnom ahiretu.
Muhammed je kao uzor nama dat'
Donesimo mi na njega salavat
ČETVRTI DIO
ŠIRENJE ISLAMA
Halife mu djelo preuzimaju
I države granice proširuju.
Islama se svjetlost dalje širaše
I prostranstva novija osvajaše:
Istok, Zapad, Jug i Sjever doživje,
Te, i do njih svijetlost Božja doprije.
Mnoge zemlje same primaju Islam
Ko Malaja, Kina ili Turkestan.
I narodi, koji potom dođoše
I arapsko carstvo što osvojiše
Islam, svjetlost Božju oni primahu,
Mada tada gosporadi bijahu.
107
Mevlud
Razum zdravi jeste temelj Islama,
To je sila koja svijet osvaja;
To je svjetlost što se pokrit ne može
Dlanom mržnje što neki pokušaše.
Pa i mačem da se Islam širaše
Ovakom ga klevetom napadaše.
Al' istina ne može se sakriti,
Jer „u vjeru ne može se siliti"!
To je ajet iz Kur'ana Časnoga
Iz Bekare, dvistotine pedeset i šestoga
Svjetlost Božju na sve strane pronose
Pa i do nas, na Balkan je donose.
Blago nama za islamski čisti din
Božji rahmet i sirati mustekim.
Blago onom ko u duši ga nosi
I koji se uvjek njime ponosi.
Jer u njemu garancija sreće je
Istorija to nama dokazuje.
DUHOVNA OSTVARENJA
„IKRE-UČI"! — prva riječ Kur'ana
Jeste simbol Božje vjere-Islama.
„Traži nauk od bešike do groba"!
U mladosti i u starosno doba.
Islam vjera od nauke ne bježi,
Već nauci svim silama on teži.
U nauci on nalazi oslonac
I sa njom je nerazdvojni blizanac.
K'o što mnoge zemlje Islam osvoji
I nauke dotadašnje usvoji,
Pa ih, potom, na tlo svoje presadi
I velebnu zgradu nauke izgradi.
Zatim širom islamskoga svijeta
Niču škole, plamti sjajna prosvjeta:
Pro Malaje, Indije i Azije,
Arabije, Afrike i Španije
108
Rastu mnogi rasadnici znanosti
i prosvjete zrače zraci radosti.
Basra, Kufa, Bagdad zatim Kairo
Rasipahu ovo svjetlo božansko
Damask, Halep, Fas, Granada, Kordova
Imađahu učilišta sve nova,
A po tome srce svijeta-Istambul
U nauci i junaštvu bi zumbul.
Takmičenje među sobom provode
Ko će ilmu više djela da dade.
Iz Evrope na njih đaci dolaze
I na Zapad ovaj nauk prenose.
NAZADOVANJE
Veličinu muslimana nekada
Dade Islam i sunnet Muhammeda.
Al' taj procvat samo dotle trajaše
Dok muslimi njih se pridržavaše.
A kad Kur'an i džihad napustiše
Talasi ih svuda ropstva pokriše.
Razne sekte tome dopriniješe,
Jer mrtvilo u duše im uliše.
Praznovjerja mnoga one skovaše,
Muslimane njima zaokupiše.
Nazatku ih one tako vratiše
Pa muslimi primjer rugla postaše.
Sad nestade: Gazalija, Kindija,
Farabija i velikih Ruždija.
Nad Islamom crn se oblak nadvija
Muslimane zla aždaha obvija.
Moglo bi se nabrojati još jada,
Na muslime što padoju od tada . . .
O mu'mini, ako spasa želite,
Vel'ku ljagu da sa sebe sperete
Veličinu Islama oživite
I veliki opet da postanete

Kur'anu se, svjetlu Božjem vratite.
Pejgambera za svoj uzor uzmite!
Sve islamske farzove vi vršite,
Ako spasa oba svjeta želite!
Od harama i grijeha bježite,
I šejtana, svoga nefsa vežite!
Jer nesreći ovog svjeta vas vodi
A drugoga u džehenem odvodi,
Alkohola vi se dobro čuvajte,
U njemu je zmijski otrov znadite!
On je, usto, majka sviju nesreća,
Jer um muti, zla donosi najveća.
Zato Allah alkohol nam zabrani
i grijehom vel'kim nam ga učini.
I nauka strogo ga osuđuje,
Jer nesreća samo u njem caruje.
Farzova je i harama mnogo znaj
Zato, brate, ti ih dobro upoznaj!
Zapovjedi vršit Božje potamam
Jeste dužan svaki dobar musliman.
Svoju vjeru šehadet vi činite
Ibadetom svojim je dokažite!
Samo da je Allah jedan znadimo
Božanstva Mu druga ne pridružujmo!
Od zla vel'kog on će biti sačuvan
Ko obavlja pet vakata svaki dan.
Muslim pravi neće namaz ostavljat'
I stub vjere taj najjači obarat'
Ispostiti u godini ramazan
To je dužan svaki zdravi musliman.
Dobro svakom živom biću činite
A sadaku nevoljnima djelite!
Isto tako Islama je temelj to
Neka bude muslimanu poznato.
Ovog svjeta sadaka nas spašava
A drugoga dženetom nas dariva
Vehbija Hodžić
Hadž obavit u životu bar jednom
Jeste dužnost muslimanu imućnom.
To je Rabbu jedan krupan ibadet
Za nj će robu On ukazat Svoj rahmet.
Hadžilukom sve razlike nestaju,
Međ' muslime čvršće veze nastaju.
PRINCIP MORALA (AHLAKA)
Ako sreću oba svjeta želimo
Onda pravi muslimani budimo!
Čiste misli u srcu mi gajimo
Allah znade šta u njemu tajimo
Zato svakom samo dobro želimo
Što bi sebi, ono drugom činimo!
Čista vjera bez dobrote gola je,
A dobrota bez imana mrtva je.
Svaki poso od koristi radimo
I nauku neprestano tražimo!
Ona će nas u visine uzdići
I Allahu Svemogućem primaći.
Ovaj put je put ka Božjem rahmetu
Oba svjeta i vječnom selametu.
Ovo dvoje uslovi su napretka
I drug vjerski muslimana svakoga.
To su šarti za naš novi napredak,
Rad' toga bi Pejgamberov dolazak.
Na Resula donosimo salavat
I vršimo propisani ibadat!
Essalatu vesselamu
alejke ja Resulellah!
alejke ja habibellah!
alejke ja hajre halkillah!
109
Mevlud
D O V A
Hvala Tebi, Bože naš milostivi
Zato što nas u islamu oživi!
Molimo Te, Gospodaru svijeta
Pomozi nam, da nas krasi ljepota
Tvoje vjere, uzvišenog islama,
Da nas vodi svjetlost Tvoga Kelama!
Mili Bože, od gr'jeha se kajemo,
Oprosti nam, to jedino želimo.
Od sevaba naši grijesi su veći
Al' je rahmet Tvoj od svega najveći.
Na put pravi Tvoj se opet vraćamo
I grijehe više činit nećemo.
Mi ćemo se, znamo, Tebi vratiti
I račune za djela polagati.
Pomozi nam na put pravi se vratit,
Put šejtana, dušmana nam ostavit!
Od zavisti, oholosti spasi nas
To je vatra što uništit može nas.
To šejtanski sifati su najgori
Radi kojih njega prokle Milosni.
U ovome jedino nam leži spas
Pa od njega molimo Te spasi nas!
Slabići smo mi bez Tvoje pomoći
Nije lahko kandžama mu izbjeći,
Ružna djela prikaže nam lijepim
Za istinu on nas čini slijepim.
Duhovne nam, Bože oči otvori
I sposobnost spoznaje nam podari,
110
Da saznamo šta nam treba činiti
Tvoju milost vječnu zaslužiti.
Pomozi nam ibadete vršiti
I svakome samo dobro činiti!
Hidajetom svojim put nam osvjetli
I Tvoj Resul za nas Tebe to moli.
Pomozi nam, da nam služi ko primjer
Tvoj milosnik, naš Muhamed Pejgamber!
Jer put njegov, put je pravog života,
Vječne sreće na obadva svijeta.
Jer u vjeri i lijepoj naravi
Čekaju nas mnogi Tvoji darovi.
Milostivi Bože, mi Te molimo
Ko muslimi da živimo i mremo!
Učini nas onakvima, Bože, Ti
Kako reče Ti u Svojoj objavi:
„Znajte, da ste najbolji moj narod vi,
Što se ikad na svijetu pojavi".
Zablude nas krivog puta izbavi,
Oprosti nam, Bože, naš milostivi!
Jer lutamo i s Tvog puta skrećemo
I u mrežu bezumlja ulećemo.
Tako isto, molimo Te, Bože daj
U Islamu da nam raste naraštaj!
Velhamdulillahi Rabil-alemin
Rabbena tekabbel mina — AMIN!
 MEVLUD
Sastavio:
Musa Ćazim Ćatić
1878 – 1915.

111
Mevlud
L E J L E l - M E V L U D
ّ ُ ْ َْ ْ َ َ َ َ َ ً ََ ً َ ْ ّ َ َ ّ َ َ َْ َ
‫ﻠﻛ ِﻬ ْﻢ‬
ِ ِ‫ﻖ‬ ‫ﻠ‬ ‫اﺨﻟ‬ ‫ﺮﻴ‬
ِ ‫ﺧ‬ ‫ﻚ‬ ‫ﻴﺒ‬
ِ ِ‫ﺒ‬‫ﺣ‬ ‫ﺒﻟ‬ ‫ا‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻣﻮﻻى ﺻ ِﻞ و ﺳ ِﻠﻢ داﺋِﻤﺎ أﺑ‬

Žarko Sunce utonulo u pješčanom moru širom

I sparina tropskog dana sa njime je izumrla,
A nad Mekkom - svetim gradom i Zemzemskim časnim virom
Po obzorju vedra noćca lahka krila razastrla.
Pa k'o mlada nevjestica u duvaku prozirnome,
Na Hirasko brdo slazi sa mliječne čiste staze,
Sa grančicom nježna krina; na mirisu zamamnome,
Da uljuljka u san tihi život brda i oaze.
Brodi nojca gluha, nijema; u spokojstvu svijet drijema,
Sve tihano uvija se u koprenu blagog mira;
Nit se urlik hijene čuje, niti šakal gdje klikuje,
Tek lahorić mirisavi vrh paoma lišće dira.
A daleko na nebištu iznad čela vedre noći,
K'o sjajna se kruna blista polumjesec prepun čara,
Pa sa traka zlaćenoga rajsko milje bajno toči
I po viru Zemzemskome najdivnije slike šara.
I zvjezdica sjaj čarobni u zračni se vijenac svio,
Pa cjeliva časno čelo svete Ćabe - Bož'jeg hrama;
I šapatom tajanstvenim blagu pjesmu šapće tiho:
"Oh, noćas se svijetu javlja svjetlo spasa i - Islama!"
....................................................................................................
Grobni mir je svuda pao: cijela Meka sanak sniva,
Tek Amina časna žena u ponoći sama sjedi;
U slađahnoj nekoj boli nevina joj duša pliva,
A pobožno blago oko u beskrajni eter gledi.
U obliku sitnih iskri sto čudesa gdje se niže,
Gdje u slici Vječnog svjetla nedostižna tajna s'jeva,
Tamo njezin pogled hrli, tamo joj se duša diže
Slušajući munadžate što ih noćni mir popjeva:
U disaju vjetra lahka Božja joj se himna krije,
Svaka zv'jezda, čini joj se, da Božijim blista sjajem;
Zato s njenih blijedih usni drhtav glas se nebu vije:
"Prvi porod na amanet, dragi Bože, Tebi dajem!"

112
 Musa Ćazim Ćatić
U tom trenu zbor meleka na zlatnijem krilašcima,
Svečano se spusti s neba u nizine zemskog šara;
I Bož'ji se rahmet prosu nad Hiraskim obroncima,
Svetom tajnom svu prirodu da opije i očara
Sa pučine neizmjerne kroz valove vedra zraka,
U trijumfu jasne zvijezde življe plamte i trepere,
A glasovi od meleka na krilima vjetra lahka:
"Allah posla griješnom svijetu pejgambera prave vjere!"
.....................................................................................
O mubarek, blaga noći! Iz Tvog lijepog naručaja,
Javljaju se čudne tajne širom bijele vasione;
Gle, u moru valovitom beskonačna čista sjaja,
Ko Sinajska časna gora cio zemni svijet tone!
Sveta Ćaba ponizno se do zemljice crne klanja,
Pred sjenčicom blagorodnom pejgamberskog ponos-cara,
Nježno lišće dršće, šumi, a lahorak kajde sklada
I posljednjem pejgamberu slavospjeve divne niže.
U slađahnoj harmoniji sto glasova mističnijeh,
Po pučini mehkog zraka salavate l'jepe ori,
Stog u carstvu prastarome Perzijana ponosnijeh,
Iz temelja drmaju se Ktesifovi gordi dvori.
I na užas blijedih maga u medžuskom svetilištu,
Vječne vatre strašni plamen nadnaravna sila trne,
I jezera jemenskoga nije više na poprištu,
Jer bijesni valovi mu jure ispod zemlje crne.
Jest! I bezbroj jošte zgoda, o presveta blaga noći,
Širom bijele vasione u Tvome se krilu zgodi,
A ta svaka čudna zgoda jedno samo tek svjedoči:
Da se svijetu s Muhammedom prosvjetitelj pravi rodi!
Već je vrijeme brzoletno na lahkome krilu svome
Preletjelo davno, davno more v'jeka četrn'estoga,
Od te noći, što u njenom divnom plaštu zvjezdanome,
Luč istine zatreperi s mračnog svoda arapskoga.
Muhammedu vječna volja Stvoritelja Svemoćnoga,
Spoznaja je iskru svetu u srdašcu rasplamsala
I u suštoj pravoj slici istine mu bića svoga,
Razotkrila svijetle čare pune vječnih ideala.
Što pod štitom svečanijem nepobjedna čista sjaja,
Kroz v'jekove širila je lahkoletna svoja krila,
I k'o sunce ljudske sreće sred svakoga zemskog kraja
U mraku je narodima spasonosni vodič bila!
113
Mevlud
Jer na stijegu pobjednome Božje ime prenoseći,
Od kineskog tvrdog zida do francuskih mračnih gora,
Muslimani s prosvjetom su put krčili općoj sreći,
Preko divljih vrućih stepa i valova burna mora.
I hiljadu milijuna i danas nas tamo, amo,
Kao složne vjerne braće ponosnijeh muslimana,
Ovu svetu Noć rođenja u veselju izgledamo,
Njena svetost da obasja niz griješnih naših dana.
O muslimi, braćo draga, uskliknimo: "Bogu slava!"
Kroz slojeve mehkog zraka nek se plavom nebu vije;
Hiljadu milijuna blagih, skromnih molitava,
Sa pjesmicom ovom mojom nek se skladno sada slije!
U dubini čista srca nek nam plamti prava vjera,
Salavatom veličajmo ovu večer svetu toli,
Jer večeras Allahu se za našega Pejgambera
C'jela narav, cio Svemir na sedždetu skromno moli!
L E J L E I - K A D E R
Vedra noćca na nebu se smiješi Pa i pjesnik daleko od svijeta,
Kano obraz mlada djevojčeta, Samo blizu ideala svojih;
Noćca krotka k'o djetinja duša, Haj, i pjesnik pobožno i smjerno
Kad po carstvu zlatnog sanka leta. Na molitvi u ekstazi stoji.
Tiho čiste kupaju se zvijezde Pjesnik motri okom svoje duše
U dubini svemirskoga vira Po svijetloj mjesečevoj stazi,
I nad zemljom svojim alem-trakom Sa pečatom vječitih istina
Predu mreže opojnoga mira. Kako melek Svjetlonoša slazi.
Čedni vjetrić svileno šumori I geniju Eminovu javlja
Poput blagog vilinskoga daha Prve Božje uzvišene riječi
O kako je ugodno i lijepo S kojih Uhud i Hirasko Brdo
U toj noći slaviti Allaha! .. I cijela vasiona ječi ...
Na hiljade islamskijeh srca Pjesnik gleda, a razum i srce
Molitve mu u zanosu sklada, Okeanom zanosa mu pliva
Na hiljade pobožnijeh duša I na strunam razdragane duše
Njegovu se blagoslovu nada. Sama pjesma treperi mu živa:
Na hiljade u veselju čeka, "Slava Tebi, u vječnosti Vječni,
Da nebeska otvore se vrata, Slava Tebi, Tvorče vasione!
Ruhul – Emin da se zemlji spusti Tvoj rob kao mali prašak, evo,
U zvucima rajskih salavata. U beskrajnost Tvoga dobra tone.
114

Slava Tebi! - sav mi život kliče,
Tvom pr'jestolju molitva mi hiti;
Daj za ljubav svoga miljenika
Rod islamski čuvaj mi i štiti!
N A T
َ َ
(‫ ﺑِ ُﻤ َﺤ ﻤ ٍﺪ )ﺣﺴﺎﻥ ﺑﻦ ﺛﺎﺑﺖ‬kِ ‫ﻜ ْﻦ َﻣ َﺪ ْﺣ ُﺖ َﻣﻘﺎﻟ‬
Tebi, evo, pejgamberu dragi,
Ja saplećem ovaj miris - splet,
Tebi kome vječno hvalu vije
Rod zemaljski i duševni svijet!
Na mlađahnoj mojoj duši plamti
Prama tebi svetog aška žar;
U mom srcu misli su se tvoje
Utisnule ko nadzemni čar ..
Svaka riječ veličajna tvoja
Mudrošću mi nadahla je krv,
Pa se vijem pod imenom tvojim
Po prašini kao mali crv.
Tebe Allah poslao je k nama,
Da na pravi izvedeš nas put,
Da sa lučom svijetlog Islama
Rasvijetliš svaki zemski kut.
K'o Danica zvijezdica sjajna
Blještao se um veliki tvoj,
Na izvoru Božijeg sveznanja
Duh si sveti napojio svoj.
Na zbor Svojih pejgambera, vrlih
S tobom pečat udrio j' Bog
I podigo iznad sviju tebe:
Najvećega miljenika Svog.
Iz utrobe neprozirne tmine
S tobom sinu prave vjere trak;
A iz Mekke podiže se tada
Protiv njega crni divlji mrak.
Ta je svjetlost životvorna s mrakom
Borila se na život i smrt
I izvojšti trijumf veličajni,
A mrak bješe poražen i strt!
Musa Ćazim Ćatić
Tvoja volja, svemogućnost Tvoja
Cvjetnom stazom nek ga uvijek vodi
Slozi, sreći, prosvjeti i slavi
I napretku i zlatnoj slobodi!"
َ َ َ َُ ْ
َ ً  ُ ْ َ َ َ
ِ ‫ ﻟ‬kِ ‫ﻣﺎ ِان ﻣﺪﺣﺖ ﺤﻣﻤﺪا ﺑِﻤﻘﺎﻟ‬
Svjetlost se je dizala Islama
Put etera u beskrajni svod
I istine prosipala trake
Nad arapski podivljali rod.
I poslije tvoga preseljenja
S niskog svijeta u vječiti raj
Nauke je nenatkrilne tvoje
Nepomućen bistri ost'o sjaj!
Širila se ko bujica brza,
Arapski joj tjesan bješe svijet;
Na krilima istine i pravde
Svud je ona upravljala let.
Širila se nauka Islama
Bez otpora ko Božanska moć,
Pred valima njezinoga bljeska
Svud je crna iščezala noć.
Ta je luča životvorna toli
Narodima raznosila spas;
S njenog čarnog sinuo je plama
Sav kulturni novovjeki kras.
Ah! Punih je četrn'est vjekova
Vodič bila rodu islamskom;
Vodila ga prosvjeti i znanju,
Vodila ga napretku svakom.
I što dublje u vjekove tone,
Sve sjajniji postaje joj plod;
Što napretku svijet više hrli,
Više joj se divi – ljudski rod!..
Nauka ti, o Resule dragi,
Svim je nama najmilija stvar;
Nauka ti u srcima našim
Rasplamćuje životvorni žar.
115
Mevlud
Nauka ti najveći je nimet,
Što ga nama vječni dade Bog,
I slabi smo zahvalit mu što smo
Sljedbenici sjaj – zakona Tvog.
Ja te vazda u svom srcu nosim,
Tvom imenu srce mi je stan,
Ah, da li ćeš gr'ješniku pomoći
Meni, kada Sudnji svane dan?
Da li ću se udostojit moći,
Velikoga šefa'ata tvog?
Kada htjedne svoj pravedni gnjev
Na gr'ješnike izlit Dobri Bog?!
Neka Allah, pejgamberu svijetli,
Svoju milost lije nad tobom;
Neka Allah štit uvijek bude
Svem ummetu sljedbeniku tvom!
MUBAREK ŠPILJA
O mračna špiljo u Hiraskoj gori,
Gnijezdo skrovno divljih golubova!
Velebna ti si k'o safirni dvori,
Kraljevskih palača i bajnih dvorova.
Za štitom tvojih granitnih zidova,
Gdje gusta tama sa svjetlom se bori,
Često je - prije četrn'est vjekova,
Genije, vatrom božanskom što gori,
Boravit znao cijele dne i noći.
Povučen u se svijet je ispitiv'o
I pred okom mu Gospod je otkriv'o
Velike Svoje istine i moći.
U tvom je mraku Genij čuo šum:
"Ja tvoj sam Allah, Ja sam Vječni um!"
BEDR
Što li se ono Bedr – brdo stresa?
Da I' vulkan iz njeg ognjen jezik plazi?
Ne. To se s četom pravovjernih srazi,
Vojska mračnjaštva, bezboštva i bijesa!
116
U pomoć vjernim slazi sa nebesa,
Meleka četa po sunčanoj stazi,
A bezbošcima svi pakleni vrazi ...
I boj se bije, padaju tjelesa.
Mačevi po tlu prebijeni leže,
A krv se puši pjenušava, vrela -
I već bezbošci k'o bez glave bježe.
A ResuI stao usred svoje čete,
Svjetao. Sunce ljubi ga vrh čela
I pobjede mu oreolu plete.
‫ﻪ‬ ‫ﻴ‬‫ﻋﹶﻠ‬ ‫ﻌﹶﻠﻰ‬ ‫ﻳ‬ ‫ﻭ ﹶﻻ‬ ‫ﻌﹸﻠﻮﺍ‬ ‫ﻳ‬ ‫ﻡ‬ ‫ﻼ‬
‫ﺳ ﹶ‬ ‫ﻻ‬ ‫ﹶﺍ‬
I S L A M
Islam je iskra što se od iskona,
Krila u oku Onog sve što znade;
Vjekove silne krila se je ona:
Nevidna zvijezda ljubavi i nade.
Pa um kad ljudski s uzvišenog trona,
U slijepu tminu s teških grijeha pade,
I kada zemlja vapit sunca stade,
Tek kao suza svijetla i bona,
Sveta je iskra s Vječnog oka pala,
Na jedno srce, najčišće na svijetu
I iz njeg poput sunčanoga vala,
Potekla. Ljudstvu u svojemu letu,
Od crne noći stvarala je dan,
Od puste stepe rujan đulistan ...
KUR'AN (A. Š.)
Nebeska knjigo, štono plamen vjere
U mom se srcu s tvojih riječi budi,
Po tvome vrtu misao mi žudi
I cvijeće pjesme ponajljepše bere.
Zemlja i more i svemirske sfere,
O Vječnoj tajni šapću ti kroz grudi:
Sreće i spasa dan cvijetni rudi,
Kud svjetlo tvojih istina se stere,

Pred veličanstvom tvojim evo sada,
Griješni pjesnik u zanosu pada
I usnam mašte ljubi usta sveta,
Sa kojih med je tvojih riječi tek'o.
O Vječno slovo, Bog je tebi rekao
Da budeš luča vasionog svijeta!
HIDŽRET
Veliki melek jedne tamne noći,
Božijem sluzi s oblaka se javi:
"Ti sa Siddikom moraš sada poći,
U Jesrib, jer ti zlo se sprema glavi.
Noćas će četa nevjernika doći,
Da od tvog doma kasapnicu pravi;
Stog idi! Božje pratiće te oči,
I skoro ti ćeš zasjati u slavi! ... "
I pođe Resul s vjernim drugom.
Pute Mjesec im kroz mrak prstom pokaziva. Preporođaj svijeta cijeloga!
I dok u Meki mraka čete ljute
Tragaju za njim, on već dođe meti:
Jesribski narod na doček mu leti
I skutove mu zanosno cjeliva.
MUHAMMED A. S.
Sirotan bijaše on skroman i tih,
Al' Bog mu svoju udahnuo mis'o:
Kalemom tajnim u um mu upis'o,
Sveznanja Svoga jedan velji stih.
Mudra mu knjiga bila svaka riječ,
A svako slovo simbol svih ljepota
Šeriat pun mu mladosti, života
I mladost će mu dovijeka teć'.
U dragom srcu vječni žar mu vri
Sunce što samo trake pravde sije
I ljubavlju nam duh snaži i grije.
Umnici njemu klanjahu se svi
Jer on je bio Božjeg svjetla sjena
Najveći čovjek kroza sva vremena.
Musa Ćazim Ćatić
ISLAMU
O Islamu, vjero moja sveta,
Spasu duše griješničke moje,
Velike su Tvoje svete misli,
Tvoje ime veličanstveno je!
Pred propisom uzvišenim tvojim.
Mudri razum u prašinu pada;
Zakoni su nepobitni Tvoji,
Tvoj šerijat vječita je pravda!
Mudrosti su veljih učenjaka
Nedobitne tvoje tajne svete,
Ti si luča čovječanskog spasa,
Ti si izvor znanja i prosvjete!
Ti si knjiga svenauke svijetle,
Ti si djelo vječitoga Boga,
Kojime je nav'jestio sjajni
Ti me učiš svim djelima dobrim,
Ti me učiš časti i ljubavi,
Ti me učiš da za narod živim,
Čovječanstvu da član budem pravi.
Dok mi dani nevidovno teku,
U nepovrat od prošlosti tajne,
Mene blaže zapovijedi Tvoje
Svete one riječi veličajne.
Tvojih misli božanstvenih ja ću
Bit sljedbenik uvijek valjani,
Tvoju svetu zapovijed ću slušat.
A prezirat što Tvoj propis brani.
Oj Islamu, vjero moja sveta,
Spasu duše griješničke moje,
Velike su svete tvoje misli,
Tvoje ime veličanstveno je!
117
Mevlud
TEVBEI-NESUH
Gospode, evo na sedždu ti padam, Svačiji prezir pratio je mene,
Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom Od sjene moje druzi mi bježahu
I molitvu ti u stihove skladam, I sve me čiste klonule su žene...
Proseć "Oh, daj mi smisao za ljepotom!" Vaj! Teško mi je bilo siromahu,
Gospode, evo, na sedždu ti padam. Jer ljudski prezir pratio je mene.
Ti znaš, da bijah nevin poput rose Ja sada bježim pod okrilje Tvoje
I poput lijera u proljeću ranom; I tvog Kur'ana, tvoje vječne riječi,
Al ljudi, med što pod jezikom nose, Gospode, grijehe odriješi moje
Otrov mi dadoše u bokalu pjanom, I bolesnu mi dušu izliječi -
Mada sam bio nevin poput rose. Ta ja se sklanjam pod okrilje tvoje.
I tada s tvoga skrenuo sam puta Gospode, razum prosvijetli mi sada
I zatrtao kroz pustoš i tamu I daj mi snage, daj mi volju jaku
Ah, strast mi razum u okove sputa, Demone sve što može da savlada...
Da ropski dvori njenu crnom plamu - Nek tvoja milost svijetli mi u mraku
I s tvoga ja sam zabasao puta. Gospode, razum prosvijetli mi sada!
Vjeru i nadu iz srca izgubih, Raspiri moje stare vjere plamen,
I moju ljubav pomrčo je grijeh - Vrati mi ljubav i sve stare dare,
Postadoh sarhoš oholi i grubi, Da tresnem čašom o ledeni kamen
Sav ideal mu što je vinski mijeh... I noktom zgrebem Venerine čare -
Ah, svoju vjeru i nadu izgubih!... O raspiri mi stare vjere plamen!...
I slavih Bakha kao sveto biće, Gospode, evo na sedždu ti padam,
Veneri pete jezikom sam lizo - I kajem grijehe pred tvojom dobrotom
Vlastitim zubom ja sam svoje žiće I molitvu ti u stihove skladam,
Komad po komad kao zvijer grizo, Proseć: "Ah, daj mi smisao za ljepotom!"
Slaveći Bakha kao sveto biće. Gospode, evo na sedždu ti padam!...

118
 MEVLUD

Sastavio:
Ešref Kovačević
1924 – 1996.

MUHAMMED RESULULLAH

Reci: "Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete

zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an
kad namaz obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu izmeñu toga. " I
reci: "Hvaljen Allah Koji Sebi nije uzeo djeteta i Koji u vlasti nema
ortaka, i Kome ne treba zaštitinik zbog nemoći - i hvaleći Ga veličaj!"

119
Mevlud
P R O L O G
Hvala Tebi - Vječnom Bogu, Stvoritelju svih svjetova,
Svemilosnom i Svemoćnom, Gospodaru Sudnjeg dana.
Samo Tebe mi slavimo i molimo s bezbroj dova:
Uputi nas pravim putem, putem kojim sa svih strana
Sipaš Svoje blagodati koje znamo i ne znamo!
Sačuvaj nas Svoga gnjeva i ne daj da zalutamo!
Budi slavljen, Gospodaru, u srcima sviju ljudi
Od Mašrika do Magriba, dok Prostor i Vrijeme živi!
Svemoć Tvoja u svakome neka strah i nadu budi
I neka se sve stvoreno Sveumjeću Tvome divi!
Rahmetom nam Svojim, Bože, vječnoj sreći put pokaži!
Bratsku ljubav, o Svemoćni, bratsku ljubav nam osnaži!
Bože, daj da svi k'o jedan držimo se svjesno svega
Što nam posla u Kur'anu kao Rahmet Svoj najveći
Preko milog Muhammeda - Svog Resula posljednjega
Jer to vodi pravim putem i istinskoj, vječnoj sreći!
Samo Ti si Svemogući Koji sve što hoće može
Pa i ovu našu dovu uslišaj nam, dragi Bože!
R O D O S L O V
Abdullah je njegov otac. Djed mu je Abdul-Muttalib.
Pradjed Hašim. Dalje pretke tarih daje ovim slijedom:
Abdu-Menaf, Kusajj, Kilab, Murre, Ka'b, Luejj pa Galib,
Fihr, Malik pa En-Nadr, pa Kinane, zatim redom:
Huzejme, Mudrike, Il'jas, Mudar, Nizar, Me'ad, 'Adnan.
Pređi su im Isma'il i Ibrahim Halilur-Rahman.
Amina je drago ime majke našeg Muhammeda.
Evo kako u tarihu njenih pređa loza stoji:
Vehb je ime njenog oca, Abdu-Menaf ime djeda,
Pradjed Zuhret sin Kilabov. S Kilabom se loza spoji
S lozom njenog dičnog muža - njenog dragog Abdullaha.
Pa su tako njih oboje potomci Halilullaha.
R O Đ E N J E
U lijepoj, drevnoj Mekki što se sjajem sunca mije
Po Isau pet stotina sedamdesetoga ljeta
Jednoj mladoj, lijepoj ženi uzbuđeno srce bije
Uskoro će postat' majka, nov će život da procvjeta.

120
 Ešref Kovačević
Krupne su joj oči često u suzama okupane.
Nedavno je izgubila svog sudruga, svoga muža
Baš kada je nazirala još sretnije, ljepše dane,
Kada joj je pod pojasom oživjela prva ruža.
Uskoro će dva mjeseca da Amina tužno plače
Za životnim svojim drugom, svojim dragim Abdullahom
A devet će bit' mjeseci da se u njoj život zače
Pa sad čeka prvi porod sa radošću i sa strahom.
Neizvjesnost, tuga, briga, postadoše njene druge
Često plače kad je sama, kad svu grubu stvarnost shvati
Al' začudo rasplinu se sve nevolje i sve tuge
Pred spoznajom i radošću da će skoro postat' mati.
Mnogo puta vidjela je bol, tegobe drugih žena.
Kod nje toga ničeg nema! Njoj svo biće puni radost
Mnogo jača od samoće, jača nego tuga njena,
Jača, ljepša i milija nego zdravlje, nego mladost.
Dani teku. Ona čeka. Sve je manje straha, brige.
Nema boli da najavi - da bi tako mogla znati
Od prirode - te najljepše, najstarije, mudre knjige
Kad će doći čas poroda i kada će postat' mati.
Dani teku. Ona čeka. Nedjelja još jedna dođe
Lijepa, vedra, nasmijana, žarkim suncem okupana
I u suton ispraćena povjetarcem svježim prođe
I nastupi noć mekana - ponedjeljka - novog dana.
Svud svježina. Sva se Mekka i sve živo za san sprema
A Amina - sretna majka - u odaji svojoj bdije,
I čudi se kako pred njom nema zida, perde nema
Pa sve vidi naokolo k'o da žarko sunce grije.
Vidi drevni Hidžaz, Jemen, Nedžd, Šam, Misir, Palestinu
I još dalje na sve strane dokle hoće, dokle želi!
Tad osjeti kako nešto svim joj bićem bljesnu, sinu,
Nešto što je kao nikad svu zahvati, razveseli!
Toga časa sva utonu u blaženstvo neizmjerno,
Čini joj se da je služi roj džennetskih djevojaka,
Da meleći sa nebesa svud tekbire uče smjerno,
I presretni drže dijete divnih, crnih uvojaka.
(OVDJE SE USTAJE NA NOGE.)
121
Mevlud
Dobro doš'o Muhammede, Božje vjere Vijesniče!
Dobro doš'o svjetovima, o Božiji Poslaniče!
Dobro doš'o ljudskom rodu, o Božiji Miljeniče!
Dobro doš 'o svom ummetu, dragi naš Zagovorniče!
P R V O D J E T I N J S T V O
Prođoše mu prvi dani u naručju mile majke,
Svaki čas je bio prepun divnih, nježnih osjećanja,
Nikad niko nije čuo tako mehke uspavanke,
Nikad niko nije bio u tolikom carstvu sanja.
Kako bješe prvijenac - sin uglednog Kurejšije
Trebalo je poštovati tradiciju od davnina.
Trebalo je naći ženu da ga doji, nad njim bdije,
Da odraste u sredini bistrih, krepkih beduina.
Ovom čašću najprva je od Allaha počašćena
Čestita i plemenita robinja Suvejba mlada.
Kod nje osta kratko vrijeme dok se nađe druga žena,
To kreposna bi Halima iz plemena Benu Sa'da.
Od onoga dana kada Muhammeda sebi uze,
U njen dom je sa njim došlo i obilje sa svih strana,
Halima je sve do smrti radosnice lila suze
I stalno se prisjećala pet godina sretnih dana.
Jer godine te prođoše pune sreće, dobre volje.
Svaki dan je bio ljepši, donosio novu radost,
Zanavijek kod njih nesta oskudice i nevolje,
U njihovom domu procva izobilje, ljubav, mladost.
K A R A V A N
Žarko sunce sa nebesa po vrelome pijesku pali,
Sve se živo u hlad sklanja, a karavan jedan mali
Iz Mekkei-Mukerreme ka Jesribu pravac drži.
Ne gleda na vreli pijesak ni na sunce koje prži.
Šta je ono što ga vodi, što mu takvu snagu daje
Da prezire opasnosti, da tegobe ne priznaje!
Šta je ono što pokreće dvije žene i dijete
Kroz samoću, kroz pustinju - gdje nesreće stalno prijete.
To je majka budućega, Zadnjeg Božjeg Poslanika
Zaželjela da upozna Muhammeda - svog jedinka
S rođacima i sa gradom gdje je mezar voljenoga
Abdullaha - njenog muža - oca Muhammedovoga.
122
 Ešref Kovačević
Vreo pijesak, kamen, vjetar, sunce peče, mozak vrije,
Put pretežak, žeđ pustinjska, a znoj stalno kipti, lije,
Zrak usijan titra, trepti. Oči samo pustoš vide,
A karavan ovaj mali ipak naprijed ide, ide.
Kada nakon bezbroj muka, na izmaku svoje snage,
Ugledaše u daljini Jesriba konture blage,
Nesta žeđi i umora. Osvježenje dođe svima,
Pohitaše svome cilju bržim, življim koracima.
U Jesribu on doživi mnogo sreće i veselja,
Tu nauči i da pliva, steče mnogo prijatelja.
Bujne bašče, sočne hurme, pitomina, cvijeće, boje
Učiniše da zavoli Jesrib kao nešto svoje.
Tu, na dobru En-Nabige iz plemena Benu Nedždžar,
Nalazi se trećeg člana porodice ove mezar.
I dan – danas s ponosom će i starac i mladić svježi
U Medini da pokaže mjesto gdje Abdullah leži.
Jednog dana, pred povratak, puna bola velikoga,
Hazreti Amina uze za ručicu sina svoga,
Povede ga polagano nad mezarom jednim stade,
Tad joj jecaj sa usana a suza sa lica pade.
"Šta je, majko" - zažubori nježnim glasom dječak mali.
"Zašto plačeš nad tim grobom? Koga su tu pokopali?"
Tad i njegov zvonki glasić zatreperi i zagrca
Jer osjeti i on tugu u dubini svoga srca.
Majka plače, a Muhammed pritisnuo rukom grudi,
K'o da želi da savlada snažnu tugu što se budi,
Zamagli se njegov pogled - kao da je njime rek'o:
"Plači, majko, i ja plačem jer osjećam naš je neko!"
Iz očiju njih oboga potok čistih suza lije,
A vrela ih zemlja prima i žudno ih pije, pije.
Tad se razli polagano divan miris na sve strane,
I zapiri svježi vjetrić kakvog nema u te dane.
Kao da su ovaj miris, ovaj vjetrić i svježina
Osjećali šta osjeća i Muhammed i Amina
Pa su htjeli da ublaže teške boli ovih rana,
Da uklone suze s lica i gorčinu sa usana.
123
Mevlud
Ko bi znao da će ovo posljednji im susret biti,
Da se više nikad neće ni ovako okupiti!
Ko bi znao da će brzo niz obraze ove svježe
Poteći još gorče suze, da će rane biti teže!
Ko bi znao da će brzo ovaj dječak što mu sada
Mirisna k'o amber suza po očevom grobu pada
Pred udarcem novim, težim proliti sve svoje suze
Na povratku - u Ebvau - njemu smrt i majku uze.
Oca nije ni vidio. Njemu je sve majka bila
Svo veselje i sva snaga, oslonac i dobra vila.
Ali kao da je udes uzeo ga na svoj nišan:
Sa nepunih šest godina ostao je sam mališan.
I kasnije, kada god je ovim krajem prolazio
Zastaj' o je u Ebvau i potoke suza lio.

P R V I V A H J
Četrdeset godina je proživio tiho, mirno.
Tražio je bit istine i smisao mnogo čega.
Nikad nikog svojom rječju ili djelom nije dirn'o
Čast, istinu i poštenje volio je iznad svega.
Četrdeset godina je promatrao život Mekke,
Budnim okom pratio je njene vjerske običaje.
Ali nikad ne doživi, ne osjeti slasti neke
Kakvu zdrava vjera zdravom u obilju umu daje.
Godinama on razmišlja u tišini i samoći:
O mjesecu i o suncu, o bezbroju zvijezda s neba,
O životu i o smrti, o izmjeni dana, noći.
U tišini Hira brda, nekad i bez kore hljeba.
Godinama on razmišlja i u duši nema mira
I čudi se: kako mogu bistri Arapi da slave
Oko Kja'be i kod kuće bezbroj kipa i kumira
Koje sebi od kamena i od zemlje sami prave!
Godinama on razmišlja i dušom se svojom divi
Harmoniji u beskraju i Vremena i Prostora.
Čudni zakon vječne kretnje govori mu da sve živi,
A sve živo i neživo - tvorca svoga imat' mora.

124
 Ešref Kovačević
Godinama on razmišlja. Stalno pita: zašto, kako?
Godinama nešto čudno njegov um i dušu pati.
Pitanja je bilo mnogo, postavlj' o je nova lahko,
A odgovor ni na jedno ne zna nit' je mog'o znati.
Šta je čovjek? Šta je duša? Zašto život, umiranje?
Zašto mjesec, sunce, zvijezde? Čemu svjetlost? Čemu tama?
Šta je Vrijeme? Šta je Prostor? Šta je prava vjera, znanje?
I pitanja drugih mnogo Njemu lebdi na usnama.
U visoko, umno čelo već se bore uklesale,
Dušom traži i osjeća bit istine - uzrok svemu.
Žarko žudi da ostvari još nejasne ideale
Kad li jednog sretnog dana - na Hirau - blago Njemu!
Sjajno Svjetlo siđe s neba i svom snagom pred njim planu,
Obasja mu Hira, Mekku! Obasja mu čitav Svemir.
A Muhammed sav zanesen osjeti da nešto svanu,
Cijelo biće obuze mu ushićenje, sreća, nemir.
A to svjetlo stoji, blista. To očima svojim gleda,
Pomiješa se san i java. Vrijeme kao da ne teče.
Zahvata ga strah i nemoć. On se iz sve snage ne da,
A mubarek Svjetlo glasno, razgovjetno "Ikre'!" reče.
Dah mu stade. Strepi. Drhti. Srcem pravu riječ traži.
"Ja ne znam da učim" reče. Ali ono Svjetlo časno
Glasom što se vječno pamti, koji plijeni, krijepi, snaži,
Izgovori Prvog Vahja prve riječi toplo, jasno:
"Uči! Sa Imenom Rabba Tvoga što je sve stvorio!
Stvorio je On čovjeka, iz jedne ga kapce dao!
Uči! On je Plemeniti. Čovjeka je naučio
Peru, pismu i ostalom što nikada nije znao!"
Visoko mu čelo bljesnu. Duša upi mis' o svetu,
Sve što god bi - istina je! Sumnji nema, nema mjesta!
Objava je to Božija - preko Njega - svem svijetu!
Po saznanju ovom odmah onog časnog Svjetla nesta.
Opet je sam. Opet Hira, Mekka i sve k'o i prije,
Ali duša njegova je puna sreće, puna straha.
Tada kliknu: Lat i Menat, Hubel, Uzza ništa nije!
Nema vjere, rode ljudski, izvan vjere u Allaha!

125
Mevlud
Negdje zatim vidimo ga kako Mekkom kući hita.
U duši mu stalno živi ona slika uznosita.
Sve što god bi na Hirau i sad vidi i sad čuje,
Ona slika i sada mu cijelo biće omamljuje.
K'o da mu je još nemoćna da sve shvati duša čista,
"Ikre' bismi Rabbik!" mis'o punom snagom smisla blista.
Osjeća se zarobljenim moćnom snagom Misli ove,
Kojom mu Bog naređuje da u novu vjeru zove.
Kada stiže svojoj kući i vidje Hadidžu svoju
"Pokrijte me! Pokrijte me!" reče Resul sav u znoju.
A Hadidža uplašena sa suzama u očima
Odvede ga do postelje i umota čaršafima.
Tu, u gnijezdu doma svoga Muhammed sin Abdullaha
Opet začu glas Džibrila poslatoga od Allaha:
"Diži se, o Umotani! Opominji! Boga slavi!
Ruši sve što nije dobro! Čisto ruho na se stavi!"
Muhammed se opet trže. Duša mu svim žarom plamti
I nastoji svaku riječ da upije, da zapamti
A Hadidža samo strepi jer je znala da je bio
Od rođenja vazda krepak i uvijek zdrav i čio.
Muhammed joj sve ispriča. Tad ga ova umna žena
Pogleda sa poštovanjem i reče sva ushićena:
"Blago Tebi, Muhammede, kad si Bogu tako mio!
Najvećom je čašću tebe, Muhammede, počastio!
Njegove su to poruke. Šalje ti ih po Džibrilu.
On je tebe najavio u Tevratu i Indžilu.
Priznajem da nema osim Vječnoga Allaha Boga!
I priznajem tebe kao Poslanika Njegovoga!"
Š I R E N J E I S L A M A
Prvi muslimani
Svjestan volje Allahove i zadatka prečasnoga,
Muhammed je započeo punom snagom duha svoga
Najmilije i najbliže da svjetuje, da ih zove
U naručje prave sreće, u naručje vjere nove.
Poslije Hadidže koja prva primi din Allaha,
Islam primi dijete Ali - amidžić Resulullaha.
Treći priđe Zejd Harisov - Muhammedov rob odani,
A četvrti Ebu Bekr - bogati i poštovani.
126
 Ešref Kovačević
Moćnom snagom Božje riječi, snagom novih ideala,
Širila se polagano zajednica ova mala.
Dobri Osman, sin Affanov, peti joj je pristupio,
Vrli Abdur-Rahman Avfov šesti je musliman bio.
Dičnog Talhu kao sedmog oduševi vjera nova,
A osmoga: hrabrog Sa'da - sina Ebu Vekasova.
Deveti se odazvao na poziv Resulullahov:
Zubejir Avvamov. Za njim: Ebu Ubejde Džerrahov.
Nova vjera krčila je polagano sebi pute,
Dobivala pristalice, ali i dušmane ljute.
Rušila je sve razlike zbog kojih se ljudi glože:
Po porijeklu i bogatstvu, narodnosti, boji kože.
Snagom svojih ideala, snagom moćnog, Božjeg slova,
Iz dana se u dan širi Arabijom vjera nova.
Prilazi joj muško, žensko, bijelci, crnci, stari, mladi,
Bogataši i robovi, sjedioci i nomadi.
POKUŠAJ ODVRAĆANJA MILOM
Kad vidješe Mekkelije da Muhammed svakog časa
Sve smjelije krči pute nove vjere i Istine,
Slijepa mržnja jednog dana sve mušrike zatalasa,
Skupiše se pokraj Kja'be da odluče šta da čine.
Svi su bili puni gnjeva. Njima nije bilo jasno
Kako smije taj Muhammed da remeti mir vjekova.
Kako smije da ustaje tako drsko, tako glasno,
Sam, goloruk, protiv sviju, protiv vjere pradjedova.
Sjedili su u Haremu, mučili se, vijećali:
Da li da mu uzmu život ili da mu blagom plate?
Na kraju su prihvatili najmudrije šta su znali:
Amidži Muhammedovom uputiti delegate.
Izrabrana grupa koju ovlastiše punom vlašću,
Krenu kući Talibovoj u mekano, prvo veče.
Kad ih Ebu Talib primi i počasti svakom čašću,
Ebu Sufjan podiže se i ozbiljnim glasom reče:
"Kaži svome Muhammedu da mu naši svi prvaci
Nude svu vlast i gospodarstvo, nude raskoš, blago, žene,
Samo svoju novu vjeru i učenje nek odbaci!
Sve njegove želje biće, jamčimo mu, ostvarene!"
127
Mevlud

Prvom zgodom Ebu Talib saopći mu sve što ima,

Jer je i sam nastojao nevolju i zlo da spriječi.
Tad Resulu zablistaše bistre suze u očima
I amidži svome reče znamenite ove riječi:
"Tako mi Allaha, adžo, kada bi mi neko dao
U desnicu žarko sunce, a u lijevu mjesec s neba,
Ni pod tu se cijenu ne bih Božje vjere odrekao!
Na svijetu nema sile da me spriječi, pokoleba!"
Ove riječi uzbudiše srce Ebu Talibovo,
Rasplamsaše čast i ponos, otjeraše oblak sivi.
Pogleda ga, zagrli ga, i prošapta samo ovo:
"Amidža je tvoj uza te! Štitiće te sve dok živi!"
POKUŠAJ ODVRAĆANJA SILOM
Mekkelije koji tajno priznaše Resulullaha,
Svi su redom u početku svoju vjeru dobro krili.
Zadugo se nije znalo da vjeruju u Allaha
I da im je vođa mudri Muhammed EI-Emin mili.
Svi su oni dobro znali zlo i patnju što ih čeka
Od sredine i od grada kakva je tad bila Mekka.
Ali, stiže Emer da se islam javno propovijeda
Pa je časni, dragi Bilal proučio ezan prvi.
Tad zanijemi cijela Mekka jer opasnost odmah zgleda,
Zanijemi i odluči da sve muslimane smrvi.
Vidje Mekka da taj svijet nit' šta plaši nit' koleba
Zato ih sve bez iznimke uništit' što prije treba.
Nastadoše crni dani. Dođe teror, bojkot, geto.
Ali ni to ne bi dosta već se na zid Kja'be stavi
Proglas da je građanima Mekke naređenje sveto
Da prekinu svaki odnos sa svakim ko islam slavi.
Ko prekrši ovaj nalog biće kažnjen bez milosti.
Nema toga Mekkelije kome će se da oprosti!
Tri godine odvojeni od čitavog drugog svijeta,
Upućeni samo na se, osuđeni, žigosani,
Nisu smjeli ni da kroče van granica svoga geta.
Ali, oni postadoše svi još čvršći muslimani.
Zna se da je bilo dana kada je sva dnevna hrana
Bila samo jedna hurma na jednoga muslimana.
128
 Ešref Kovačević
Geto, teror, poniženje i vrijeđanje što um mrači,
Tuga, briga, neizvjesnost, suze, nemoć i uzdasi
Bijaše duga stvarnost ljudi što im islam život znači.
Imali su samo sabur i Allaha da ih spasi.
Zna se da je bilo dana kad je sva dnevna hrana
Bila samo jedna hurma na jednoga muslimana.
Muhammed je u dva maha, pred pritiskom mržnje teške,
Naredio da se seli sa ognjišta voljenoga.
U dva maha muslimani hidžrete bez išta, pješke
Čak u Habeš - preko mora - gdje nemaju nikog svoga.
Konačno je jednog jutra - vesela u svakom vidu
Osvanula drevna Kja'ba bez proglasa na svom zidu.
Muhammed se ne odmara. Stalno širi Božju vjeru,
A mušrici u svom bijesu čine šta im na um pada,
Njihov zulum odavno je prevršio svaku mjeru,
Natječu se ko će više Muhammedu zadat' jada.
Još uvijek oni misle: sila će učinit' svoje
Muhammed će jednog dana prestat' biti ono što je.
Muhammed se ne odmara. Odol'jeva svakoj sili,
Njega nije uzdrmala ni "Godina tuge" zvana,
U kojoj mu umriješe i Hadidža i amidža mili
Dva oslonca pouzdana, prijatelja bez mahana!
Mušrici su likovali i mislili da će ove
Nesreće pokopat' osnove i želje Muhammedove.
Muhammed se ne odmara. Bez prestanka on se boči,
Samo se Allaha boji, samo Njemu služi vjerno.
Džebrail mu često slazi, u srce mu Kur'an toči
I najzad ga jednom viješću obradova neizmjerno:
Svevišnji je naredio da mu dođe, da s njim zbori
Da ugasi žarku želju kojom cjelim bićem gori!
M l R A D Ž
Uvijek je bilo teško i vazda će teško biti
Govoriti o Miradžu - makar kakav čovjek bio,
Ni najveći učenjaci ne mogoše rasvjetliti
Šta je sve Muhammed tada doživio i vidio.
Skučene su ljudske snage, a Miradž je - to svi znamo
Nešto što mi lakše srcem nego umom poimamo.
Pa i danas, u vrijeme kad moderno čovječanstvo
Znade šta je elektrika, radar, atom, sateliti,
Kad je ljudski um otkrio energija novih carstvo
I kad ih je na sve strane već počeo koristiti
Skučene su ljudske snage pa i dalje Miradž stoji
Kao nešto što se može lakše srcem da usvoji.
129
Mevlud
Nauka baš danas ide naprijed brzim koracima.
Rezultati ljudskog uma jesu zbilja krupni, sjajni!
Ali ko bi mog'o reći šta sve još oko nas ima,
I koliko nenačetih, neslućenih leži tajni!
Slabašne su ljudske snage i sićušne, neka znate
Bez obzira na planove, stremljenja i rezultate!
lako smo upoznali mnoge nove energije,
lako se čak i čovjek u svemirski prostor šalje,
Priznajemo da to, ipak, u suštini mnogo nije
I da ne znamo baš mnogo o onome šta je dalje.
U dubini svoga bića sasvim jasno osjećamo
Da je trunčić ono što mi već možemo i već znamo!
Radio, televizija, lejzeri i kilocikli,
Ultra-zvuci i talasi, magnetska i druga polja,
To je danas već obično, na to smo se svi već svikli!
I još mnogo tekovina koristimo kad nas volja.
A kada bi naši pređi, što oko nas leže svuda,
Mogli kako da to vide! Svi bi rekli: to su čuda!
To i jesu i ostaće prava čuda svakom čiji
Intelekt još uvijek ne zna ili - ne može da shvati
Fizičke principe koji vladaju u materiji
I uzrok i posljedicu što pojavu svaku prati.
Sve što sami nisu kadri takvima će čudo biti,
Takvi nikad neće moći sveti Miradž osjetiti.
Samo oni što imaju čisto srce u grudima,
A zdravim se umom dižu iznad svijeta materije,
U stanju su da osjete svemoć koju Allah ima,
Svemoć koja baš sve može, kojoj ništa teško nije.
Takvoj moći da ustavi nikad teško biti neće,
Sve čemu je nekad davno naredila da se kreće.
To su oni čija srca Iman puni i veseli,
Što vjeruju da je Kur'an sav Istina čista, živa.
A u njemu jasno stoji: "Kada Allah nešto želi
On naredi samo: Budi! i to toga časa biva."
To su oni što nemaju ni od koga drugog straha,
Njihova se srca boje samo dragoga Allaha.
To su pravi muslimani. To je ljudskog roda cvijet.
Ti su ljudi u životu vrlo često mirni, tihi,
Al' vjeruju čvrsto: Vudžud, Kidem, Beka, Vahdanijjet,
Muhalefet IiI havadis i Kijamun bi nefsihi.
To su oni divni ljudi koji svakog časa mogu
Položiti sve račune Svemoćnome, Vječnom Bogu.
130
 Ešref Kovačević
To su oni što vjeruju: Hajat, Ilm, Sem, Irade,
Besar, Kudret, Kelam, Tekvin - Allahova svojstva sveta
Kako dragi Allah želi oni žive, misle, rade.
Oni znaju pravu svrhu: Šehadeta, Ibadeta,
Posta, Zekata i Hadža. Oni sasvim jasno vide
Da se tako, samo tako u Allahov Rida ide.
Ti Amentubillah drže prvim stubom naše vjere.
Ti vjeruju postojanje Nevidljivog, živog svijeta,
Ti vjeruju Božje Knjige i sve Božje Pejgambere,
Ti vjeruju da će doći Dan suđenja - Kijameta,
Ti vjeruju Kada, Kader i Življenje iza groba
Jer "Ba's ba'del mevti" čeka neminovno svakog roba.
Islamski su učenjaci o problemu ovom cijelom
Dali dvije hipoteze. Jedni vele da je cio
Miradž Resul doživio i mubareć svojim tijelom.
Drugi, opet, kažu da je samo dušom s Bogom bio.
Ovi zadnji nisu bili Božje moći sasvim svjesni,
Jer je Miradž stvarno bio i duhovni i tjelesni.
Miradž Božjeg Poslanika mnogome se shvatit' ne da,
Mnogome je teško spoznat' šta je bilo one noći,
Kad Džibrili Emin dođe da povede Muhammeda
Ka prijestolju Uzvišenog Gospodara stvarne moći,
Kroz Džennete, kroz nebesa, da se lično divi svemu,
Jer, Allah je sve stvorio iz ljubavi prema njemu.
Dežbrail mu tada reče: "Svevišnji je odredio
Da te i tom čašću časti, da ti i to da priznanje.
Poziva te tamo gdje još nikad niko nije bio
I o čemu neznatno je i najvećih ljudi znanje.
Poziva te pravo Sebi, da Ga vidiš, da s Njim zboriš,
Da ugasiš žarku želju kojom cijelim bićem goriš.
Pripremi se jer ti ideš tamo gdje su Božje tajne,
Tamo gdje je uzrok i cilj stvaranja i bitisanja,
Da osjetiš veličinu i ljepotu sreće trajne
I da vidiš na izvoru pravi izgled svakog stanja.
Noćas za te nema smetnje. Ti ćeš vidjet' i doznati
Odgovore na sve ono što te tako dugo pati.
Silnu snagu tvoje duše, Muhammede, stalno mori
Razmišljanje o uzroku i o cilju ovog svega
i duboka žeđ za Tvorcem, Koji svaki svijet stvori.
Želja ti je uslišena! Odredba je to od Njega.
Ove noći ti ćeš moći ostvariti svoje snove!
Ove noći tebe Allah pred prijestolje Svoje zove."
131
Mevlud
A Muhammed samo stoji, hladan znoj mu čelo rosi,
Zapanji ga ova silna, neizmjerna čast i sreća
On tu želju u svom srcu otkad zna da misli nosi,
Od svih, drugih težnji, želja ta je uvijek bila veća.
Veličina ove rutbe sve njegove snage pređe,
Pred spoznajom ovom samo on mubarek spusti vjeđe.
A kada ih opet diže, kroz njegove oči mile
Blistao je Nur nebesa - Sreća krajnjeg ushićenja,
A bistre ih čiste suze čistim sjajem orosile,
Suze koje udariše bez njegove volje, htijenja,
Suze kakve može samo savršena duša liti -
Suze što bi mogle s pravom i meleka okititi!
A Džebrail, sav zapanjen, sa divljenjem krajnjim gleda
Oličenje i svu snagu čiste ljubavi što gori,
U čitavom čistom biću Poslanika Muhammeda,
Prema Vječnom Stvoritelju, Koji hoće s njim da zbori.
Tek tad bi mu sasvim jasno. Dotad ni on nije znao
Zašto mu je Svemogući baš toliku počast dao.
I povede Božji glasnik najvećega od svih ljudi
Do vrhunca ushićena, kao nikad usrećena.
Sa Hikmetom i Imanom ispuni mu srce grudi
I pripremi za polazak u prostranstva neslućena.
Muhammed će na put neznan da se divi Božjoj moći
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.
Na ovome putovanju dar za darom njemu stiže:
U Kudusu on imami poslaničkom cijelom zboru,
Kad ga Allah sa tog mjesta u nebeski svijet diže,
Spoznao je šta je beskraj u vremenu i prostoru.
Džennete, nebesa gleda i divi se Božjoj moći,
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.
Kad nastupi čas Miradža Svemogući Allah tada
Dade zadnjem Svom Resulu - najmilijem stvoru Svome
Što nikome dotad nije nit' će ikom dat' ikada
Milost da se nađe svugdje u prostranstvu beskrajnome.
Da svjetova bezbroj vidi, da se divi Božjoj moći
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.
Kad nastupi čas Miradža kao da je Svemir stao,
Kao da su sva kretanja zastavIjena sasvim bila,
Samo je Bog Svemogući Poslaniku Svome dao
Natprirodan i sluh i vid, vanzemaljskih posluh sila.
I dok čitav Svemir mirno voljom Svoga Tvorca sniva,
Posljednji Allahov Resul razgleda ga i uživa.
132
 Ešref Kovačević
Kad nastupi čas Miradža samo jednog roba Svoga
Allah diže u prostranstva, gdje zakoni drugi važe,
Pokaza mu roj svjetova Svoga carstva bezmjernoga
I ljepote što čekaju one koji njega traže.
A Muhammed sve upija i divi se Božjoj moći,
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.
I tako, dok čitav Svemir voljom Svoga Tvorca sniva,
Muhammed se po njem kreće, razgleda ga i uživa.
I dušom se svojom čistom Allahovoj divi moći,
Tokom mnogih milenija, ili, možda, jedne noći.
Jer kada je sa Miradža sretan stig'o domu svome,
Samo jedna noć je prošla - po računu zemaljskome.
OD MlRADŽA DO HIDŽRETA
Koliko je samo stek'o na Miradžu Resul snage!
Kako li je obradov'o pristalice svoje drage!
Odsad za njih više nema na Božijem putu smetnje,
Više za njih ne postoje ni pritisci ni prijetnje.
Stare knjige pričaju nam tužne priče iz tih dana,
O stradanju i mukama Resula i muslimana.
Pričaju nam o saburu i junaštvu ovih ljudi,
Pred kojim se kosa diže i istinski respekt budi.
Nisu mogli da ih slome ni kad su ih žive sjekli,
Nisu mogli da ih slome ni kad su ih žive pekli.
Nije više bilo sile da zadrži ovaj svijet,
Koji smrt na Božjem putu k'o mirisni prima cvijet.
A kad Mekkom puče priča o Jesribu i Akabi
Mušrici se uhvatiše, nisu više znali šta bi.
Nije bilo od koristi ništa što god učiniše,
Svakog dana islam jači, muslimana samo više!
Na sastanku svih prvaka odluka je donesena
Jednoglasna i za svakog sveta, neprikosnovena:
Muhammed je nepopravljiv pa prvaci ovog mjesta
Odlučiše svi do jednog da ga kazne smrću smjesta.
I dok buljuk ubojica - tridesetak mladih ljudi
Čeka gluho doba noći - Muhammed se sam probudi
I kad Ali - Lav Allahov - na njegovo mjesto leže
On učeći "Ja sin" prođe kroz njih u cik zore svježe.
I dok Mekka zapanjena u potjeru ljude šalje,
On sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom ide dalje,
Da vršeći Božju volju čitavome ljudskom rodu
Preda Božji poklon - Islam - pravu sreću i slobodu!
133
Mevlud
DOLAZAK I ŽIVOT U MEDINI
U Jesribu - lijepom gradu - već danima živost vlada
Iako je vrlo toplo, ulicama narod vrvi
A nejač i stari svijet kroz prozore i iz hlada
Nestrpljivo izviruje, očekuje ko će prvi
Oglasiti da dolazi najdraži gost iz daleka
Muhammed, sin Abdullahov, što ga čitav Jesrib čeka.
I najzad se razli pjesma iz hiljadu mladih grudi
Po Jesribu - sretnom gradu - što je topla svoja njedra
S ushićenjem otvorio najvećemu od svih ljudi
Pjesma puna prave sreće, pjesma snažna, topla, vedra:
"Evo našeg Učitelja iza Brijega rastajanja,
Neka Ti je hvala, Bože, zbog ovoga darovanja ... "
I dok čitav Jesrib pliva u zanosu sreće prave
Stiže Resul s drugovima - jašući na svojoj devi.
Neviđena snaga i nur iz njegove iskri glave
I k'o more razljeva se po čitavoj ovoj vrevi.
Svi su sretni, svuda suze, na koraku svakom slavlje,
Čitav Jesrib pretvori se u odlučnost, snagu, zdravlje.
Ono što je poslije bilo - istorija to ne pamti:
U Jesribu, sretnom gradu, mjesto mržnje dođe sloga
Usred mraka poče snažno da islamski plamen plamti.
Nesta širka a zavlada vjera Islam - vjera Boga.
Onog Koji nije post'o i Kojega nestat neće
Koji stvara i rastvara i ravna svim što se kreće.
Jesrib posta sad Medina, a Medina kolijevka
Čiste misli, zdravog duha, nauke i prave vjere
I ona će, zasigurno, to ostati dovijeka.
Iz nje Islam na sve strane kao sunce svjetlost stere,
Ali iznad svega tu je svih svjetova čast i dika,
Čista Revda sa mezarom Zadnjeg Božjeg Poslanika.
Nama svima najvažnija, najčasnija istorija
Pisana je u Medini i vremenu odabranom.
Bedr, Uhud, Hendek, Hajber, Muta, Taif, Hudejbijja
I još toga dogodi se u razdoblju ovom slavnom.
Nisu znali šta je odmor ni Resul ni muslimani:
Radom ili borbom bjehu ispunjeni svi im dani.
OPROSNI HADŽ
Žarko sunce s vedrog neba Arabiju svjetlom kupa
I na nebu i na zemlji svečana je atmosfera,
Neviđena dotad vojska bijelih ihrama stupa
Sa istoka i zapada i sa juga i sjevera.
134
 Ešref Kovačević
Svi su pošli na Arefat, s toplom nadom i velikom
Željom da se još jedanput sretnu s Božjim Poslanikom.
Tvrda zemlja, vrelo sunce, ali miris sa svih strana,
Kud god gledaš s Arefata svud se ljeska more bijelo,
Jer tu preko sto hiljada u ihramim' muslimana
Stoji kao jedan čovjek, diše kao jedno tijelo.
Više nego ikad prije, svaki od njih sada shvaća
Da su muslimani jedno i da su svi prava braća!
Tu u živom moru ljudi što čekaju da ga čuju,
Održ'o je Resul govor - svoju Hutbu oproštajnu
I iznio sve principe koje treba da poštuju
Muslimani, ako žele budućnost k'o prošlost sjajnu.
Pravi put je pokazao sasvim jasno cijelom svijetu,
Pravi put što vodi sreći ovdje i na Ahiretu.
I još jedan, vrlo važan, događaj se tada zbio:
Objava je zadnja stigla Muhammedu toga dana,
Kojom Allah saopćava da je svijetu objavio
Sve što treba objaviti, i da je Din muslimana
Uzvišena vjera Islam - Allahova vjera sveta,
Vjera Božjih blagodati i sreće na oba svijeta.
Kada god te put nanese,
o jutarnji vjetre svježi,
kroz grad Božjeg Poslanika,
Prenesi naš selam Revdi,
jer u njenim njedrim' leži
svih svjetova čast i dika!
M U H A M M E D R E S U L U L L A H
Muhammed je Resulullah – i posljednji i najveći
Njemu Allah posla Kur'an kojim vodi pravoj sreći.
Muhammed je Resulullah, njegov život svakog dana
Treba da je ogledalo svakog svjesnog muslimana.
Muhammed je Resulullah, čitat' pisat' nije znao
Pa ipak je djelom svojim čitav svijet obasjao.
Muhammed je Resulullah – Božiji učenik u svemu
Zato nek' nam srca gore u ljubavi prema njemu.
Muhammed je Resulullah, riječ mu je k'o ružičnjak
Čiji miris i ljepotu čim osjeti zavoli svak'.

135
Mevlud
Muhammed je Resulullah, plemenitost njegova je
Neizmjerna, nepresušna na obadva svijeta traje.
Muhammed je Resulullah, čitav život preživio
K’o siromah, a mog'o je k’o car, samo da je htio.
Muhammed je Resulullah, blago svakom ko ga slijedi
Imao se rašta rodit, njegov život zbilja vrijedi.
Jer Muhammed Resulullah Bogu je toliko mio
Iz ljubavi prema njemu čitav svemir je stvorio.

S P O Z N A J E
Ko priznaje da je Božja iznad svake moći moć
Taj robuje samo Bogu, veliča Ga dan i noć.
Ko zna da je Kur'an svijetu iznad svake časti čast,
Taj će znati kad preseli i džennetska šta je slast.
Ko zna da je najveći od poslanika poslanik
Naš Muhammed Resulullah, taj je Božji štićenik.
Ko priznaje da je Iman iznad svakog dara dar,
Toga će na oba svijeta čuvat' Vječni Gospodar.
Ko priznaje da je svakom muslimanu bratu brat,
Taj će lahko, svjetla čela na Mahšeru dževab dat'.
Kome je sticanje znanja iznad svakog truda trud,
Taj Božiju volju slijedi, taj ne živi uzalud.
Kome god je dobročinstvo iznad svakog čina čin,
Njegovo je srce čisto, ispravan je njegov din.
Ko priznaje srcem svojim da je samo praha prah,
Taj nikada neće znati šta je očaj, šta je strah.
Taj zna da je ovaj svijet samo jednog trena tren,
Na obadva svijeta taj je, blago njemu, usrećen.

Završeno uoči Lejlei Berata,

14. šabana 1399. (8. 7. 1979.) god.

136
 MUHAMMED A.S.
KAO SIROČE
Prije nego Muhammed se rodio
babo mu je na Ahiret preselio.
Gledala ga draga majka Amina
suze lila kapale su po tlima.
Dragi sine siročiću Ahmede
suđeno je da ti živiš bez babe.
Jednog dana majka ga je uzela
i na mezar babin ga je povela.
Polagano kroz pustinju krenuše
ka Ebvau, što daleko bijaše.
Vreo pjesak, sunce peče, mozak vri
put pretežak a znoj stalno kipti, li.
Zrak usijan oči pustoš sam vide
malo djete s majkom naprijed ide.
Kad su nakon bezbroj muka pristigli
jeknu majka Muhammeda prigrli.
Plače jeca draga majka Amina
kraj mezara gleda sina Ahmeda.
Zašto plačeš draga majko reci mi
koga su to u mezar pokopali.
Muhammede siročiću mili moj
u ovome mezaru je babo tvoj.
Tad i njegov dječji glasić zagrca
jer osjeti i on tugu sa srca.
Proli suze niz mubarek obraze
a babin ih mezar prima i pije.
Dragi sine dođi da te zagrlim
tvoja majka da se s tobom halali.
Bolna sam ti dragi sine siroti
predosjećam da ću i ja umrijeti.
Prema njemu zadnji pogled uprla
milujuć' ga, gledajuć' ga izdahla.
Tad zaplaka malo djete kraj majke
suze teku niz dječije obraze.
Zar me majko ostaviste samoga
tebe nemam nemam babe dragoga.
Šta ću ovdje majko oče premili
ništa mi se na 'vom svjetu ne mili.
Velka žalost moju dušu pogodi
za vama mi moje srce oboli.
Zatvara joj svojom rukom očice
plače djete i drži se za srce.
Siroče je naš Pejgamber ostao
kad je samo šest godina imao.
...................................................
Kad Muhammed i bez majke ostade
o njem brigu njegov djedo imade.
Kod koga će svog unuka ostavit'
da dušmani neće njemu naškodit'.
Kad prikuči vrijeme djedu da umre
pitao je svoje drage sinove:
„Ko će od vas prihvatit' Muhammeda
da na njega u životu nadgleda?“
Svi sinovi na noge su ustali
i svi redom svoga babu molili.
Ebu Leheb prvi ocu doš'o je
i pred njega na koljena sjeo je:
„Dragi babo meni daj Muhammeda
da ja njega u životu nadgledam.
Otac reče: „Nemoj Ebu Lehebe
ne smijem ga ostaviti kod tebe.
137
Muhammed a.s. kao siroče
Iako si sa imetkom imućan
ti si opet na dun'jaluk pohlepan.“
Posl'je njega i Hamza je ustao
i od babe Muhammeda tražio:
„Dragi babo ostavi ga kod mene
ne smije mu niko ništa od mene.“
Al' i njemu njegov babo govori:
„Da ti čuvaš Muhammeda mog'o bi.
Al' ti sine nemaš svoga evlada
pa ćeš slabo paziti Muhammeda“
Iza Hamze na koljena sjeo je
njegov Abbas Muhammeda isk'o je:
„Kod mene ti Muhammeda ostavi
i za njim se dragi babo ne brini.“
Pa i njemu njegov babo govori:
„Da ti paziš Muhammeda mogo bi.
Ali sine dosta djece imaš ti
pa ćeš slabo Muhammeda paziti.“
Ebu Talib iza njega došao
na koljen'ma svoga babu molio:
„Dragi babo meni daj Muhammeda
da ja njega dušmanima sad ne dam.
Ja ću njega dragi babo paziti
od dušmana dobro ću ga čuvati.“
Tada dedo Muhammeda pogleda
„Kod koga će ostat'?“, on ga upita
A Muhammed gleda Ebu Taliba
pritrča mu, zagrli ga, zaplaka.
O amidža, ja ću ostat' kod tebe
jer ja nemam svoga babe ni majke.
Ebu Talib uze njega na krilo
od sve djece najbolje ga pazio.
Donesimo na Resula salevat
od azaba nas će Allah sačuvat.
138
...................................................
Draga braćo, pravim putem hodite
svoju dušu i svoj iman štitite.
Šejtan želi samo da nas zavara
džehennemska vrata on nam otvara.
Niko neće tuđi teret nositi
što zaradi svak će za se imati.
Svako sebe u Džennet će uvesti,
il’ će sebe u Džehennem baciti.
Dok živimo svi smo dužni učiti
i učeći o Allahu misliti…
Što želimo to će nama Allah dat',
ali namaz valja klanjat na vakat…
Ko ne daje, braćo, zekat na svoj mal,
ništa nema od imetka na halal…
U govoru vi nemojte lagati
sigurno će svaki lažac propasti.
Uz to, braćo, vi nemojte zavidit’
jer će zavist dobra djela uništit’.
Od pohlepe čuvajte se najviše,
jer ko ima, opet želi još više.
O drugome brigu ako ti vodiš,
onda brate samog sebe ne vidiš.
Niko ne zna ko je bolji od koga,
znajte niko, osim Boga dragoga.
Ako želiš lahak život da živiš
želi drugom što i sebi poželiš…
 MIRADŽIJJA

Autor: Mustafa Fevzi ibn Numan

Preveo:
Fejzulah Hadžibajrić
1913 – 1990.

139
Miradžija
I dio
Muhaddisi o Miradžu kazuju
i ovako od ravija pričaju
Prije Hidžre na godinu i više
Pejgamberov sretni Miradž bijaše.
Po jaciji jedne noći Muhammed
u Božiju Ćabu upro je pogled
Tog vremena dušmani ga vrijeđaju
i pakosti svakojake činjahu
Tužna srca i žalostan bijaše
u samoći pokraj Ćabe sjeđaše
Srcem dušom o Allahu mislio
svoje misli Allahu izložio
Nije bio zabavljen dunjalukom
ni žudio za svojim rahatlukom
Proklinjao nije ni din-dušmane
što su oni napadali mumine
U srcu mu samo Allah bijaše
o Svemoćnom samo on razmišljaše
On ovako zanesen o Allahu
kada stiže Džibril Resulullahu
Nazva selam Džebrail Muhammedu
pa mu onda reče ovu besjedu
Selam tebi donio sam od Boga
i na Miradž poziv noćas kod Njega
Sedam nebesa i džennet proći ćeš
Arš i Sidru, Levh i Kalem vidjet ćeš
Mnoge tajne tebi će se otkriti
ti ćeš noćas sa Allahom zboriti
Haljine, tadž, pâs, ogrtač, uzmi ti
i džennetski burak ti ćeš jahati.
Za tren oka do u Kudus stigoše
u putu ih meleki pozdravljaše
U Kudusu srećan doček bijaše
pejgamberske duše ih dočekaše
140
Meleki u safovima stajahu
i Resulu počast iskazivahu
Sa buraka čim je Muhammed sjahao
u visine burak je odletio.
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
II dio
Sad meleki Muhammeda primiše
U Mesdžidi-Aksa ga uvedoše
Muhammeda u Mihrab dovedoše
Pejgamberske duše se poredaše
Jedan melek tad prouči ikamet
Muhammedu svi priznaše imamet
Dva rekata namaza su klanjali
sa namazom dragog Boga slavili
Pejgamberi kad su namaz svršili
s Muhammedom svi su se veselili
Jedan melek dvije čaše donese
Muhammedu da popije podnese
Čašu mlijeka Pejgamber je popio
drugu čašu sa šerbetom odbio
Završi se pejgamberski sastanak
i u Aksa-mesdžidu bi rastanak
Džebrail ga iz Mesdžida izvede
i do jednih basamaka dovede
Miradž-ljestve od Nur-svjetla su bile
u nebeske visine su dosegle
Nur-Muhammed na Nur-svjetlo stao je
od tog svjetla čitav svemir sjao je
Nuri ljestve mumini će vidjeti
kad Azrail po dušu im doleti
Stoga braćo vi Allaha vjerujte
pa se onda Azraila ne bojte
Za tren oka prvom nebu prispješe
nebeska im se vrata otvoriše

Adem Pejgambera tu zatekoše
Adem i Muhammed tu se sastaše
Adem reče: Dobri sine, merhaba
O Mustafa, o Mudžteba, merhaba
Meleki su njeg odatle podigli
i u drugo nebo su ga uzdigli
Jahja Pejgamber ga tude dočeka
i sa njime vrlo mnogo meleka
Isa Pejgambera oni nađoše
dva se brata jedan s drugim sastaše
Muhammed i Isa tu se zdraviše
te se Sunce i Mjesec zagrliše
Kad se Isa s Muhammedom oprosti
naš Pejgamber trećem nebu uzleti
Jusuf Pejgamber ga tude dočeka
i uz njega vrlo mnogo meleka
Na četvrto nebo kad su stigli
Idris Pejgambera tu su zatekli
Petom nebu kada oni stigoše
Harun Pejgambera tude oni vidješe
Kad na šesto nebo se uzdigoše
s Musa Pejgamberom tu se sastaše
Kada Musa ugleda Muhammeda
veselju ne bješe kraja nikada
Dobro doš’o, dragi brate, merhaba
sretan Miradž nek je tebi, merhaba
Tvoj je Miradž i naša čast Mustafa
Ti si sviju svjetova car, Mustafa
Vremenom si ti posljednji Pejgamber
Miradžom si ti najveći pejgamber
Kad se vratiš s Miradža, molim te
ovdje meni ti opet svrati, brate
Muhammed se od Musa'a rastavi
i u sedmo nebo svoj put nastavi
Fejzulah Hadžibajrić
I na sedmo nebo kad se uspeše
Ibrahim Pejgambera zatekoše
Ibrahim je bio vrlo radostan
i na sina Muhammeda ponosan
Dobro doš’o, sine dobri, merhaba
dugo želih da te vidim, Mudžteba
Hamdu-lillah kad te vidjeh, Mustafa
tvoj dolazak čeka Ashabi-Safa
Svi meleki čekaju te skrušeno
sve stvoreno tebi je podloženo
Stanovnike neba vidje Muhammed
i njihove poslove i ibadet
Svak je vjerno svoju dužnost vršio
i Allahu ibadete činio
Na nebesima stvorova štogod bješe
u ibadet-poslu svako bijaše
Zanesen u ašku neko za Bogom
neko zikir čini Božjim Imenom
Jedni uče: La ilahe illel-lah
drugi uče: Ja-Allah, Subhanallah
Jedni uče: Bismillahi, Bismillah
drugi opet uče: Elhamdu lillah
Neko ruku, neko sedždu činjaše
neko stojeć’ Allahu se moljaše
Neko tekbir, neko tesbih činjaše
Rabbena lekel-hamd, neko klicaše
Dugo nam je nabrajati molitve
namaz klanjat, to je kruna molitve
Svak nek se Bogu moli i klanja
jer Njemu se sve stvoreno priklanja
Kad Muhammed sve je ovo vidio
i od sedmog neba se odvojio
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
141
Miradžija
III dio
Sad Muhammed sedmo nebo ostavi
do Sidretul-Munteha put nastavi
Bejtul-mamuru Džibril ga dovede
veliki mu doček tude prirede
Bejtul-mamur to je Ćaba meleka
tavaf čine, slave Boga-Halika
Bejtul-mamur zijaret su činili
i vanredne stvari tu su vidjeli
Viši svijet, druga vrsta meleka
drugi život i čudesa velika
Muhammed je i tu bio pogošćen
mlijekom, medom i šerbetom počašćen
Mlijeko popi, novu snagu osjeti
s Džebrailom kroz džennete proleti
Levhi-Mahfuz, knjigu Sudbu, vidje on
i Sudbine pero – Kalem – vidje on
Kad su to sve posjetili, vidjeli
do Sidretul-Munteha su stignuli
Dovde Džibril bi vodič Muhammedu
ovdje stade i reče mu besjedu
Odavde nisam ja dalje tvoj vodič
jer ni dlaku ja ne smijem Sidru prić
Iza Sidre šta se krije vidjet ćeš
što vidio niko nije, vidjet ćeš
Bezmi-Huzur sretan nek ti je noćas
u Miradžu tvom ummetu bit će spas
Sa čuđenjem Pejgamber upita ga
zar ćeš ovdje ostavit me samoga
Tuđin-garib ništa ne znam ovdje ja
hajd zajedno da idemo volim ja
Džebrail mu odgovara: O Habib
nemoj mislit da si ovdje ti garib
Radi tebe sve je ovo stvoreno
sve što vidiš, tebi je pokoreno
142
Zapovjed je da te ovdje ostavim
ne zovi me, idi dalje, ja molim
Pejgamber mu reče, o Džibrilija
ja ne želim da ti budeš asija
Kad je tebi emer, ovdje ostanak
meni vodič neka sada bude ašk
Uvijek sam ja Allaha volio
i da budem Njemu blizu želio
Kad Muhammed ove riječi iskaza
Džibril mu se u svom liku pokaza
Pejgamber se sada malo zaplaši
jer ga pravi lik Džibrila zastraši
Sve što vidje zauzeo Džebrail
desno, lijevo, gore, dolje, Džebrail
Ovakvog ga još jedanput vidio
Objavu kad mu je prvu donio
Obično je Džebrailova slika
lik jednoga lijepoga čovjeka
U tom času jedan glas je on čuo
ko da ga je Ebu Bekir zovnuo
Allahu Ekber riječi to bjehu
Pejgamberu mir i snagu davahu
Pređe Sidru i ugleda meleka
glasa ko u Ebu Bekir Siddika
Ovaj melek dočeka ga radostan
i posadi u prijesto prekrasan
Iza Sidre sve u svjetlu blistalo
Muhammedu sve “Merhaba” klicalo
Stupi Refref pred njeg i selam dade
Pejgambera on od Sidre povede
Na granici svojoj Refref ostade
Muhammedu poštovanje odade
Ja ne smijem dalje ići, O Resul
tebi Miradž nek je sretan i kabul
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein

IV dio
Aršu s aškom pođe Muhammed-Emin
iza Sidre prođe Fahrul-Alemin
Što je čuo i vidio on tamo
našem umu shvatiti je golemo
Veličajnost, krasote, bezprimjernost
Kudret, Kuvvet, Azamet i Svemoćnost
Bez šest strana, neba, Zemlje sfera je
bez glasa, bez šuma, zvuka govor je
Nur-Muhammed utopljen u Nuri-Arš
u tom času ugled’o je Hakki-Arš
Od veselja uskliknu: Et-Tehijjat
Lillahi ves-salavat vet-tajjibat
Muhammed je od Allaha čuo glas
haša, nije glas u Boga ko u nas
Es-selam alejke ejjuhen-nebijj
prikuči se-Udnu minni, ja-Velijj
Tebe noćas pozvao sam Sebi Ja
tvoje ime sa Svojim upisah Ja
Cijelome ljudstvo ti si rahmet Moj
ko slijedi tebe, on će biti i Moj
Štogod želiš ono ću ti poklonit
nijednu ti želju neću Ja odbit
Pejgamber se dragom Bogu pokloni
i zamoli: “Moj ummet mi pokloni”
Gr’jehe rade, naredbe ne poštuju
ali opet, oni Tebe vjeruju
Još Te molim da ibadet ummeta
poput melekskog bude ibadeta
Muhammedu od Allaha dođe glas
poklanjam ti što si želio noćas
Prvi poklon je za ummet tebi dat
za grešnike možeš činit šefa'at
Drugi poklon za tvoj ummet neka je
dnevno klanjat pedest namaza je
Fejzulah Hadžibajrić
Treći poklon od Mene je za ummet
Amener-resulu bit će im ajet
Muhammed se dragom Bogu pokloni
što ummetu ta tri dara pokloni
Rahmeten lil-Alemine erselnak
fe Levlake lema halektul-Eflak
Kao milost svjetovima poslah te
da si uzrok stvaranju odabrah te
Idi, zovi ljude u Dini-islam
reče Allah Muhammedu, ves-selam
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
V dio
Muhammed se do Refrefa vratio
i s Refrefom do Džibrila spustio
Sa Džibrilom nebu šestom spusti se
tude s Musa Pejgamberom nađe se
Reče Musa, Muhammede, brat si mi
na Miradžu šta je bilo kaži mi
O Miradžu Muhammed mu sve kaza
Musa reče: Mnogo ti je namaza
Moli Boga za smanjenje namaza
jer pedeset golema je obveza
Sedždu Bogu Pejgamber je činio
i smanjenje namaza je molio
Allah smanji namaz s pedeset na pet
a sevaba osta opet pedeset
Od Musa'a sad su se oprostili
i u Mesdžidul-Aksa se spustili
Brzi burak tude ih je čekao
i u Mesdžidul-Haram ih vratio
Oko Ćabe tavaf su učinili
pa se Džibril i Muhammed rastali
Prije neg’ se tračak zore javio
Pejgamber se kući svojoj vratio
143
Miradžija
Ranim jutrom Muhamed naš Pejgamber
kaza o Miradžu svojima haber
Ashabi su bili vrlo veseli
i Miradž mu svi redom čestitali
Ovako se o Miradžu kazuje
u ćitabu od Mustafa Fevzije!!!
Ko vjeruje da je Allah Svemoguć
vjerovat će za Miradž da je moguć
Jedan Allah poslanik Mu Muhammed
vjeruj, bit ćeš ti Ummeti-Muhammed
Muslimansko ime nadij djetetu
naredio Pejgamber je Ummetu
144
Muslimanski živi u svojoj kući
i Ilmihal svoju djecu nauči
Dragi Bože Ti očuvaj naš islam
i u srcima ojačaj nam iman
Kad Azrail našu dušu zatraži
Miradž ljestve Ti nam Bože pokaži
Riječima: Lailahe illellah
zatvori nam usta, moli Fejzulah
Sellimu sallu ala Nuril-Mubin
Azzimu Alen ve Sahben edžmein
PRESELJENJE HAZRETI
FATIME
Iz više kitaba sastavio i skitio
Sejfullah Proho
1859 – 1932.

145
Hazreti Fatima
H A Z R E T I
Prvo braćo želim da vam govorim
o Fatimi poslušajte ja molim.
Kol'ko ju je naš Pejgamber volio,
bolujući šta je sa njom zborio.
Kad je Resul bolovati počeo,
odmah sebi kćer Fatimu pozvao.
Što je zove ona brzo poleti,
začas jedan svome babi doleti.
Kad Fatima svome babi uniđe,
blijedo lice u svog babe tad vidje.
Tjelo, duša poče u njoj da strepi,
cvilit' poče vidje otac lijepi.
Dragi baba šta je tebi to bilo
pa ti lice veselo prevrnulo.
Kako neće Fatimo prevrnuti,
kad se mora duša s tjelom rastati.
Slušaj kćeri, vazda nek' si kod mene,
nek' za tobom moje srce ne vehne.
Dušo moja hizmet čini ocu svom,
nagrada je za to Bož'ja Džennetom.
Ova bolest što je kćeri u mene,
ona će te ostaviti bez mene.
Al' ne žali što ti ovo ja rekoh,
sve će proći i to nije daleko.
Ti se raduj kćeri ovoj sudbini,
jer Bog dragi zove mene sad Sebi.
Duša moja puna mi je radosti,
jer su sa mnom vel'ke Božje milosti.
Dobroj duši Bog će dati selamet,
svaka duša jeste Božji emanet.
Blago duši koja bude činila,
dobra djela kojih se je primila.
Dok je živa sreća će je pratiti,
a kad umre još će ljepšu slijediti.
146
F A T I M A
Moja kćeri i ti sebe opremaj,
za 'vog puta šta ti treba pripremaj.
Posl'je mene šest mjeseci još će proć'
smrtni dani i tebi će vaki doć'.
Broji dane i spremaj se za smrti,
doćeš za mnom jer ćeš mene žaliti.
Primi kćeri ovaj očin predgovor,
posl'je mene nek ti bude razgovor.
Fatima je u svog oca gledala,
slatke rječi njegove je slušala.
Al' je bolno u njoj srce vehnulo,
a od tuge tjelo joj je sahnulo.
Tešku žalost ko će da joj ublaži,
od Resula ko da bude njoj draži.
Cijelo vrijeme tu je ona provela,
i svom ocu sobom hizmet činila.
Fatima je neprestano plakala,
bijelo lice svoga oca gledala.
Bijelo lice kao sunce blistalo,
sad je blijedo, rumenila nestalo.
Božji Resul Fatimu je volio,
od sve djece koje je on imao.
Sve nastoj'o da Fatimu utješi,
al' uzalud bol srčani sve viši.
Fatima je sve tu više plakala,
dragi baba, zar ti ode, vikala.
Ko će meni Božji selam nazvati,
ko će mene od sad kćeri viknuti.
Tada Resul o Fatima, poviče:
„Ja te tješim a ti plačeš sve više.
Tvoju tugu ja ublažit ne mogu,
kćeri moja, Bog ti dragi pomog'o.“
....................................................

Kad Muhammed na Ahiret preseli,
Fatima mu od žalosti oboli.
Sve plakaša za njim noću i danom,
spominjaše dragog oca uzdahom.
„Šta ću amo ja bez tebe oče moj?
Ništa mi se na 'vom svijetu ne mili.
Mračni su mi dani isto k’o noći,
oboljelo srce lupa i cvrči.
Svakog dana hasret mi je to gori,
za tobom mi moje srce izgori.
Kada ćeš me, oče, sebi pozvati?
Ja ne mogu više hasret snositi.“
Osjekla je Fatima jesti i spavat,
ne bijaše nikad rahat ni sahat.
Zaplivala u žalosne valove,
snosila je k’o planina jadove.
Nikad joj se njena tuga ne diže,
srcu joj se primicaše sve bliže.
Lijepo lice obehlo je ko repa,
rumenilo izbl'jedilo k’o krpa.
Blage oči pomućene suzeći,
vrla pamet zagublja se misleći.
Vitko tijelo savilo se kô dûga,
popala ga vel'ka žalost i tuga.
Ne hajaše ni s' kim progovoriti,
ne mogaše nikad se osmjehnuti.
Nikad joj se oči ne presušiše,
vazda vrućim suzama pretekoše.
Bolovaše pô godine na srcu,
od hasreta i umrije na koncu.
Prije smrti njezine se skupiše,
svi ashabi te Aliju zovnuše.
Moliše ga da joj savjet učini,
da za ocem tol'ku žalost ne čini.
Sejfullah Proho
Da korísti za njim plakat il' mrijet,
svi za njeg' rada bili umrijet.
„Svima nam je vel'ka žalost bez njega
sabur činit treba, jer je od Boga.“
Kad Alija preslušao te r'ječi,
ode kući, Fatmu nađe plačući.
Pa joj reče:“Ashabi me poslaše.“
Prepov'jedi njojzi sve šta rekoše.
Tad Fatima u Aliju pogleda,
suznim' očim' zamišljeno razgleda.
Pa mu reče:“Poslušaj me, zaboga,
što ću reći, bićeš makbul kod Boga.
Sagradi mi blizu oca sobicu,
tu ću plakat dok ne pustim dušicu.
Bejtul – ahzan ime ću joj naditi,
tu će meni shodno biti jaditi.
I meni je ova žalost od Boga
kô i drugo što dolazi od Njega.
Od nje mi se nemoguće otresti,
ovo braći ashabima kaži ti.“
„Dobro, dobro, oči moje Fatima,
vrlo mene tvoja molba zanima.“
Sagradi joj kakvu želi sobicu,
zadovolji svoju jadnu tužnicu.
Svakim danom tu je huda hodila,
od žalosti svoje suze ronila.
Tu plakaše i učaše po vazdan,
dok joj dođe u tom halu smrtni dan.
Zadnje jutro tu je većma plakala,
sa suzama i kamenje kvasila.
Uze šaku sa kabura zemljice,
miriše je kao kakvo cvijeće.
„L'jepa zemlja, čudno ti li miriši
svi ostali nisu ništa mirisi.“
147
Hazreti Fatima
Zapaljena po kaburu panula,
s očiju joj sada perda dignula.
Ugledala u kaburu svog oca,
razasja joj se od zemlje do Sunca.
U tom vel'kom ašku sebe zagubi,
ne mogaše dalje znati šta se zbi.
Dok zavika iz kabura otac nju:
„Kćeri moja, dušo moja, zar si tu?
Vrlo sam te počelio, kćerice,
za tobom mi duša gori i srce.
Al' već va'da prikučila meni doć',
i ti ćeš se kutarisat ovu noć.
Hajde, dušo, svojoj kući spremaj se!
Ovo ti je zadnji danak, ne boj se!“
Kad to čula, otr'jezni se jadnica,
Dragom Bogu zahvalila sa srca.
Ode kući, poče mesti i prati
i po kući sve što treba smješćati.
Hasan, Husejn svoju majku gledaju
i milosno svoju majku pitaju:
„Što to, majko, brzo pos'o obavljaš
i na svoje mjesto svašto ostavljaš?
Baš ko da ćeš brzo nekud hoditi,
il' ko da ćeš s ovog svijeta broditi?“
Kada čula majka svoju dječicu,
proli suze i uzdahnu na srcu.
Zovnu sebi svoju djecu na krilo,
oboje ih smjesti sebi u krilo.
Gladi djecu i ljubi ih jadnica,
jer su djeca majci miva sa srca.
Jadna Fatma želeć' selit svom ocu,
ipak žali ostaviti dječicu.
Poče njima glave miti i češljat
i kose im knom lijepom oknivat.
148
Pere njima l'jepa lica i noge
i haljine preoblačit sve druge.
Zlatne kose češljajući oboma,
natopi ih žalosnijem suzama.
Podvuče im mrku surmu u oči,
sve to Fatma uredila do noći.
Opet uze dragu djecu milovat,
jer namisli sad se s njima rastajat.
Od žalosti poče njima tepati:
„Moja janjad, ko će vaske gledati?
Ko će vama davat jelo i pilo?
Hoće l' iko vas uzeti u krilo?
Ko će vašu lijepu kosu češljati?
Ko li će vam haljinice usprati?
Sada ću se jadna s vama rastati,
i vašemu milom djedu seliti.
Čudnu ti li imam brigu za vama,
ostaju mi moje oči na vama.
Kada ćete majci doći na kabur
da vas jadna majka vidi kroz kabur?“
Tad zacvili njenih dvoje siročad:
„Mila majko, zar ćeš i ti otić' sad?“
Izgubismo dragog djeda i tebe,
s kim ćemo se razgovorit bez tebe?
Grdna rano, teška našeg rastanka,
ostajemo tužni, jadni zavijeka.“
Sad uletje i hazreti Alija
jeca, plače taj Božiji velija.
Pita Fatmu:“Šta je novo, dušice?
Vaš plač mene plaho dirnu u srce!“
Tad Fatima njemu reče: “Mužu moj,
valja meni sada mrijet, druže moj!
Otac mi je jutros kaz'o ovu vijest
da ću noćas posigurno umrijet.

Ostavljam ti ovu djecu amanet
da im dragi Allah dade selamet!
Pazi dobro moju milu dječicu,
ostaju mi grdna rana na srcu.
Nek mi budu vazda čista dječica
kô da im je živa bila majčica.
Ukopaj me kod mog oca, što bliže,
ne bi li se s njim vid'la što brže.“
Kad Fatima svoj vasijet izvrši,
tôbu čini i učenje završi.
Diže ruke pa Allaha zamoli:
„Sad mi moju dušu primi, Premili!“
Pusti dušu pred jaciju i umre,
iz Dženneta mirisovi zamire.
Zatrepti joj nûr u licu kô Sunce,
svakoga je to dirnulo u srce.
C'jela kuća utopi se tad u nûr,
zapali se ud i amber i behur.
L'jepo lice ostade joj smijuć se,
ko tu bješe mišljaše smijuka se.
Doletiše tad džennetske hurije,
donesoše njoj džennetske haljine.
Opremi se čisto t'jelo njezino,
ogrnu se odijelo vezeno.
Iskopaše njojzi kabur kod oca,
baš u mjestu đe je njena sobica.
Sve se skupi donesu je iznimno,
na rukama učeć' plačuć' zajedno.
Sve se duše pejgamberske skupiše,
i hurije na dženazu dođoše.
Ebu Bekir sa izunom Alinim
naprijed prođe, imam bî svim ostalim.
Sejfullah Proho
Dženazu joj s poštovanjem klanjaše
i u kabur učeć', plačuć' spustiše.
Dokazuju da je Resul pružio,
obje ruke i Fatimu uzeo.
U svoj kabur il' je blizu smjestio
i s time je mu'džizu pokazao.
Zakopaše Božiju milosnicu,
u džennetsku mirišljavu baščicu.
Za njom osta c'jeli svijet žalostan,
nek je Allah od nje vazda radostan.
Da nas Allah u Džennetu sastavi,
koji naske na 'vom svijetu rastavi.
Nije nikom na 'vom svijetu dugo stat’,
trebamo se smrti nadat’ svaki sat’.
Muhammed je dragom Bogu najdraži,
pa ni njega amo dugo ne drži.
Ovaj svijet Bog učini imtihan
da na njemu svak' zaradi sebi stan:
Ili Džennet, u kom će se nasladit’,
il' Džehennem u kome će sve patit’.
Mi, premda smo u velikom gafletu,
nadamo se opet Bož'jem rahmetu.
Milujući hazreti Muhammeda
i svakoga od njegova poroda.
Molimo ga svi za njegov šefa’at
donoseć' mu iz dna srca salavat:
149
Hazreti Fatima
MUNADŽAT PISCA

Na svršetku veli griješni Sejfullah: Nadari nas džennetskim ljepotama,

“Oprosti mi moje grijehe ja, Allah, Nezaslužnim našijem dobrotoma!
Kako meni, tako svakom onome, U blizini hazreti Muhammeda,
Koji mene hajr dovom spomene! I njegova odličnoga poroda!

Moji grijesi jesu, Bože, k’o brda, Pokaži nam Svoju vječnu ljepotu,
Al‘ pram Tvojoj milosti su k’o gruda. Koja nam je najdraža u Džennetu!
Pa je Tebi oprostiti prelahko, Ukabuli moju dovu ja, Rahim,
A meni je kaznu trpit preteško! A nemoj me iznenaditi, ja Kerim!

Djeco naša bud’te Bogu amanet, Od nas vazda razi budi, ja Mu’in!
Da vam Bog da na dva sv’jeta selamet! Ti si nama Erhamu-r-rahimin!
Učvrsti ih na Svom dinu Ti Bože, Donesimo sad na njega salavat,
Omili im Ti pobožnost što brže! Ne bi li nam kabul bio munadžat:

Ne pusti ih u bezvjerje današnje! Salat ‘alejk, Božiji milosniče!

Omrazi im sve zle čine sadašnje! Selam ‘alejk, Božiji poslaniče!
Tako ti Muhammedova hurmeta Koji si nam pravu vjeru donio,
I Tvojega velikoga rahmeta! I sve sretne ljude u nju doveo.

Završi nam son nefese ja, Allah! Zaslužan si, da Te uvijek slavimo,
Govoreći: La ilahe illellah Da te više nego oči volimo.
Primi naše sa imanom dušice, Slava tebi, najuzvišeniji čovječe!
I smjesti ih u džennetske ptičice! Slava tebi, griješnih zagovorniče!

Do našega iz kabura ustanka, Nek’ je ve‘lka Bož’ja milost na tebi!

I našega do mahšera polaska! Nek je za nas vruća briga na tebi!
Olakšaj nam sve teškoće mahšerske, Kad budemo pred Allaha griješni doć
Ukloni nam sve strahote pakoske! Priteci nam šefa’atom u pomoć!

150
POBOŽNI SPJEVOVI

Mehmed I. Mahmutović

151
Mehmed I Mahmutović
MEVLIDUN-NEBIJJI SALLAL-LAHU TE'ALA ALEJHI VE SELLEM
Više od četrnest prošlo je stoljeća
Kad u procvat hurmi divnoga proljeća. U njoj je Ibrahim Kjabu sazidao.
Zažubori izvor usred lijepe Mekke.
Razli se po svijetu, poput bujne rijeke. Tad je Allah rahmetom Mekku počastio.
Milost ljudskom rodu, te se noći rodi,
Da iz kandži mraka, svijet oslobodi.
Nikad do tad' takav nije se rodio,
Niti će se rodit da bi takav bio.
Od te noći okovi počeše pucati
Lanci neznaboštva pošli se kidati
Zora nove vjere s istoka se javi
Da iz mraka ljudstvo na svjetlo izbavi.
Kao tresak s munjom, tako se to zbilo,
O ovom se posl'je, svugdje, govorilo.
I Istok i Zapad zrake obasjaše,
Vijesti iz Mekke svud se raznesoše.
Na mubarek čelu, odmah se poznalo,
Na blagom osmijehu, svjetlo je zasjalo.
Da će biti vođa Islamskoga svijeta,
Da u sebi nosi ključeve – rahmeta.
Nad njegovim licem, svak' se zagledao,
Iz očiju mudrih, neko je čitao.
Da novo poglavlje istorija piše,
Neznaboštvo: posljednje izdisaje diše.
Najsretnija majka na svijetu tada,
Postade Amina čestita i mlada.
A povijest ljudska, ni do Sudnjeg dana,
Neće zapamtiti takvog velikana.
U godini sretnoj kad se je rodio,
Namjesniku Ebrehi uzrokom je bio
Da ga silna vojska pred Mekku doprati
Od te sile niko, kući se ne vrati.
To bješe mudžiza, još prije rođenja,
Da pouku uzmu, mnoga pokoljenja.
Zemlja i nebesa, veliko su polje,
Za resule Allah, probira najbolje.
152
Mnoge keramete Bog je Mekki dao,
Al kada se u njoj Muhammed rodio,
Kada mu'min klanja, Mekki se okreće,
Tu je izvor spasa i konačne sreće.
Griješna ljudska srca, tako sreći stižu,
Namazom i radom, Bogu se uzdižu.
Ko za sebe misli da je mumin pravi,
Nek odbaci grijeh, i nek' se popravi.
Pokaži nam svima, ti rođeni brate,
Voliš li Resula, šta on znači za te.
Idi brate svugdje gdje će se klanjati,
I prisutan budi, gdje se salevati.
Iman ćeš učvrstit, Islam dokazati,
Sljedbenik Resulov, tako ćeš postati.
Svevišnji je Allah, Resula poslao,
Išaret poslanstva, Svevišnji mu dao.
Mudžizama časnim, jasno potvrdio,
Ko vjeruje Boga, svak' ga je volio.
Iza nas su mnoga stoljeća ostala
Ljudska ruka nije nikad zapisala.
Da se je nad Mekkom nešto slično zbilo
Sem' mevludske noći, kad se zasvjetlilo.
To je svjetlo nama rahmet donijelo,
I kur'anski teret na sebi pon'jelo.
Iz Mekke je iskra spasenja zasjala,
S Mašrika na Magrib, sve je obasjala.
Resulullah živi u našim srcima,
On je nama svima u našim mislima.
Gromkim salavatom ummet ga spominje
Tekbirom Allahu mu'min se zaklinje.
TEKBIR:
Kur'ansko se svjetlo,svud zemljom prostire
Mi hranimo duše učeći tekbire.
"Mudri nam je Allah, Kur'anom rekao,
Da je njegov resul, k'o zvjezda zasjao.

To se svjetlo nikad ugasiti neće,
Dokle god se zemlja oko sunca kreće.
Gromkim salavatom ime mu se slavi,
Ponosan je na njeg' svaki mumin pravi.
SALAVAT:
Ko iskreno kaže da Resula voli,
On nikom ne kleči, on se Bogu moli.
Pod zelenim kubetom medinske džamije
Leži svjetlo vjere, što nam srca grije.
Revda-Mutahhera kuća ovog svjeta,
Mihrab do minbera, bašta su Dženneta
Da Bog dadne svakom da ovuda prođe,
Kabuli – šafa'atom da u Džennet dođe.
Ko prouči Mevlud radi pejgambera,
Nek' mu kabul budu i djela, i vjera.
Poslaniku svome Ummet poručuje,
Da će mu salavat vazda da se čuje.
SALAVAT:
Svako srce želim da razveselim,
A Resulu poruku da teslimim.
Nek' on znade da ga se mi sjećamo,
Da mevludom ime mu proslavljamo.
Salavate što iz srca učimo,
Poruke su što resulu šaljemo.
Braćo, sestre, svi ste dužni slušati,
Svak' nek' sluša pa će i razumjeti.
Kakav sevab od mevluda imamo,
Što idemo da mevlude slušamo.
I nasihat na mevludu sluša se,
Nek se znade čega treba čuvat se.
Vel'ke časti pjegamberu činimo,
Kad salavat mi na njega učimo.
SALAVAT
Od sveg' svjeta njega Allah najvoli,
Ko ga sluša i tog Allah zavoli.
Na mevlude svi smo dužni mi ići,
I šefa'at pejgamberov postići.
Kroz dersove i poruke mavludske,
Postat ćemo pristalice islamske
Novi mevlud
Nasihate svi smo dužni slušati,
O Islamu dosta dobra saznati.
Časnog puta moramo se držati,
Sa učenim trebamo se družiti.
Neznanje je ljuti dušman svakome,
Teško svakom u neznanju ko umre.
Ko ne čita ništa neće postići,
Neznan od zla ne umije pobjeći.
Bož'ji Resul učene je volio,
I o njima sve najljepše zborio.
Učenjaci kao zvjezde svjetle se,
Radi znanja kod njih treba skupljat se.
Od nauke nema blaga većega,
To je savjet pejgambera našega
Kad se Džibril prvi puta javio
Muhammedu poruku je donio:
»Ja, Muhammed Allah ti poručuje,
Znanjem Allah čovjeka nagrađuje.«
Sve Objave što su stigle od Boga,
Najveća su milost Bož'ja od Njega.
I Kur'an je pravi vodič čovjeku,
Sve dok čovjek živi na dun'jaluku.
Kad nas Allah na Ahiret sakupi,
Da nas Resul šefa'atom otkupi.
Da nas Allah Džehennema zakloni,
Griješnima, teške grijehe pokloni.
Naš je Resul vođa cjelog ummeta,
On je uzrok Allahova rahmeta.
Iz ljubavi za Resula našega,
Donesimo mi salevat na njega.
Šefa'at, ja resulal – lah!
MEVLUDSKI FADILETI
Svako djelo kad pođemo raditi,
Sa Bismilom dužni smo ga početi.
Potom ćemo salavat proučiti,
Jer Resula dužni smo se sjetiti.
SALAVAT:
153
Mehmed I Mahmutović
Ovdje smo se braćo, sestre, skupili,
Da bi dovu Dragom Bogu činili.
Da nas Allah pravim putem okrene,
Ime Bož'je nek se svugdje spominje,
TEKBIR:
Da nam Allah našu djecu uputi,
Po Kur'anu da uzvole živjeti.
Kad pred Boga na Ahiret dođemo,
Da se svoga poroda ne stidimo.
Rahmetlija da se svojih sjećamo,
Dušama im mi falihe šaljemo.
Nek i mrtvi od nas korist imaju,
I hedije od nas oni primaju.
Nek' se mlađi od starijih nauče,
Svojim mrtvim da fatihu prouče.
LILAHIL FATIHA
Draga braćo, a i sestre prisutne
Sljedbenici Časne knjige Božije.
Već četrnaest minulo je stoljeća,
Kako svjetlo Bož'je zemlju obasja.
Tad Objava kur'anska je počela,
Dvades' i tri godine je trajala
Prije toga bješe ovaj događaj,
Što arapskom rodu dade častan sjaj.
U Mekki se jedan dječak rodio,
Događaju svak' se ovom radov'o.
To rođenje c'jeli svijet proslavlja,
Svakog dana mubareć se ponavlja.
I mi ovdje koji smo se skupili,
Rado smo se svog Resula sjetili.
TEKBIR:
Dragom Bogu svi zahvalu činimo,
I za milost mi Allaha molimo.
Da šefa'at Resul za nas zamoli,
Da mu dovu Allah Dragi kabuli.
Da se sa njim na Mahšeru vidimo,
I od njega blagoslov da primimo.
Da stanemo, vedra čela uz njega,
Da se rad nas ne zastidi kod Boga.
154
Nek' nam Iman srce grije i vodi,
Nek' nam Islam vjerovanje potvrdi.
Da mubareć kroz kuće nam prolazi,
Nek' nam svako na mevlude dolazi.
Da šehadet-kelimu ponavljamo,
I iz srca da tekbire učimo:
TEKBIR
Ko Allaha šehadetom zikir čini,
On na Njega može da se osloni.
O tom jasno Časni Kur'an govori,
I ostali svi Božanski izvori.
Muhammed je vođa svoga ummeta,
Svjetlo Dina i Božijeg rahmeta.
Ništa Allah s njime nije izravno,
Od njeg' nije ništa ljepše stvorio.
Kad se zemlja i sav svemir zatrese,
I Allahov munadija javi se.
Svak' će svome pejgamberu hrliti,
I od njega šefa'at će tražiti.
Ko zaželi uz Resula da bude,
Taj sa dinom s dun'jaluka nek ode.
Nek' s namazom svakog jutra počinje
Zikir čineć u postelju nek' legne.
Eto tako mu'min treba živjeti,
I kroz hadis svog Resula slijediti.
U životu vazda budi umjeren,
Kad govoriš strogo budi odmjeren.
Znaš li brate s čime čovjek besjedi,
Dušom bolan, al' je čovjek ne vidi.
Dragi Allah tako je uredio,
Svjedok ima al' ga nisi vidio.
Vazda pazi šta jezikom besjediš,
Nemoj da se radi njega zastidiš.
Hamdi šukur ti jezikom ponavljaj,
Svom Allahu zahvalom se ti javljaj.
TEKBIR:
Nek s mevludom svako kuću okiti,
A sa sofrom svoju braću počasti.
Sa šerbetom kad pojimo dječicu,
Osjećamo divnu radost u srcu.

Mnoge kuće iako su velike,
Ostadoše bez korisne prilike.
Da u kući jednom mevlud prouče,
I da čeljad o Islamu pouče.
Da radosni salavate slušaju,
I rad' Boga da se ljudi sastaju.
Takve kuće garibi su veliki,
Nikad u njih neće ući meleki.
Kad budemo iz mezara ustali,
I na Mahšer budemo se skupili.
Kako ćemo u Resula pogledat,
I moliti mi od njega šefa'at.
Tvrde ruke mnogi od nas bili smo,
I za mevlud malo dati htjeli smo.
Tvrdoj ruci šefa'ata neće bit',
Džehennem će tvrde ruke sagorit'.
Zato brate ovaj savjet poslušaj,
Na magfiret ti kapiju pokucaj.
Za života što Allahu žrtvuješ,
Samo na to možeš da se osloneš.
Nemoj brate imetak da rasipaš,
Već u dobro treba da ga vazda daš.
Svi ste čuli što trebate raditi,
Al' na žalost mnogi neće da shvati.
Ko s haramom do imetka dospije,
Taj u dobro ne može da žrtvuje.
Što je haram to u kuću ne nosi,
Tog se čuvaj dobri brate čuo si.
Što si čuo to slobodno prokušaj,
Na kitabu zasnovano sve je znaj.
Sve što vidiš sve je Allah stvorio,
Sve je čovjek u amanet primio.
Ova dobra dar su nama od Boga,
Allah Dragi hisabit' će svakoga.
Kako li smo Bož'ja dobra primili,
Da li smo se Allahu odužili.
Griješnik će teško Bogu dževab dat'
Zato slušaj i zapamti nasihat.
Novi mevlud
Sve što vidiš oko sebe živo je,
Na Mahšeru protiv tebe svjedok je.
Kamen,drvo,ptica,trava sve gleda,
Svega ovog boj se brate od sada.
Svak' bi trebo pripaziti na sebe,
Boj se Boga ti čovječe rad' sebe.
Mudri Kur'an čovjeku poručuje,
Učen čovjek Dragom Bogu blizak je.
Na mevludu nasihat se kazuje,
Riječ Bož'ja neka se proširuje.
Zato nemoj od mevluda ostati,
Svugdje idi gdje ćeš mevlud slušati.
I Resula tako ćeš zavoljeli,
Pravim putem, ako Bog da, krenuti.
Resul nam je u amanet predao,
Dini — Islam on je sobom širio.
Posl'je njega ashabi su činili,
U amanet evo nama predali.
Šehadetom mi smo Islam primili,
Pred Allahom svi smo se zadužili.
Svi smo dužni Dini — Islam čuvati,
I potomstvu u amanet predati.
Taj amanet stoljećima nosi se,
I u srca naše djece stavlja se.
Za amanet valja Bogu dževab dat,
Što ste čuli nek' vam bude nasihat.
I mevlud je lijep hajri hasenat,
Donesimo na resula salavat.
ROĐENJE
Po Isau godina je nastala,
Pet stotina sedamdeset i prva.
Mirisavo proljeće se javilo,
I beharom cjelu Mekku pokrilo.
Blage noći i tišina velika,
Najaviše rođenje poslanika.
Čudo jedno te godine zbilo se,
Da o tome zauvijek priča se.
155
Mehmed I Mahmutović
Iz Jemena vojska se pokrenula,
I pred Mekkom silna vojska odsjela.
Ebreha je mnogu vojsku vodio,
Da bi Mekku i Kjabu razorio.
Dragi Allah na njega je poslao,
Jata ptica Ebabila digao.
Silne ptice iznad vojske prođoše,
Ispod krila teški teret spustiše.
Po izgledu bješe zemlja obična
Al' za vojsku surova i tragična
Od toga se sva vojska razboljela
I pred Mekkom zauvijek nestala.
O tom zbore i kur'anski izvori,
U sto petoj suri to se govori.
To su bili Božiji alameti,
Da će nešto u Mekki se desiti.
U aprilu te značajne godine
I te noći baš dvadeset i prve.
Iznenada Eufrat se izlio,
Do Damaska svu dolinu pokrio.
U Persiji carevini velikoj,
Kraj i propast bližio se moći toj.
I Kisraov silni dvorac nesto' je
Ponos moćne carevine bio je.
Te se noći do temelja srušio,
Propast carstva perzijskog najavio.
Ispred hrama Ormuzdova bila je,
Vječna vatra čiji plamen nest'o je.
Meteori s nebesa su stizali,
Oko Kjabe tiho su se gasili.
Gdje god bješe kumira i kipova,
Sva se zgrada iz temelja potresla.
To je bila Allahova najava,
Da će stići nova Božja Objava.
To mudraci ko mudžizu shvatiše
I o tome među sobom zboriše.
Pet stotina sedamdeset i prva,
svima nama godina je najljepša.
156
Dragi Allah ovoj zemlji darova,
Muhammeda poslanika zadnjega.
Sa obzorja svijetloga Istoka,
Zasjala je milost Bož'ja ljudima.
Iz plemena Kurejša odlična,
Kakva sreća njima se osmjehnula.
Rodio se prvak sviju svjetova,
To je dugo istorija čekala.
Tog se jutra Mekka sretna zasjala,
Najvećeg je velikana dobila.
Amina je sretna majka postala,
Rodila je Muhammed pejgambera.
Abdullah je ime oca njegovog,
Nek mu milost udijeli Dragi Bog.
Prije neg' se naš Muhammed rodio,
Dobri otac svijet mu je mjenio.
Kada se je s puta kući vraćao.
Edžel ga je na tom putu čekao.
Nedaleko od Medine stig'o je,
I Allahu svoju dušu pred'o je.
Mlada majka noseća je ostala,
I s radošću na svoj porod čekala.
Ljepotica ona bješe čuvena,
Povučena k’o džennetska hurija.
Prije neg' je dobra majka postala,
Na rođenje danima je mislila.
K'o što svaka majka voli misliti,
O porodu i šta će se roditi.
Da l' će biti dječak il' djevojčica,
Kakva li će niknut ruža sa srca.
Kako ime djetetu će naditi,
Da se može majci odazivati.
Dane, noći u sebi je brojila,
I za porod mlada se pripremala.
Kad se sahat poroda približio,
Iz Dženneta miris se je začuo.
Tad se vrata džennetska otvoriše,
Miris miska hurije donesoše.

U džennetskoj odjeći se sijaše,
I tekbire divno, skladno učiše.
TEKBIR:
Cjela kuća mirisaše odviše,
Za taj miris druge majke ne znaše.
Oko gleda srce bije previše,
Od radosti dobra majka uzdiše.
Sva se Mekka u cvijeće zavila,
U ružama Muhammeda čekala.
Dvanaestog baš Rebiul – Evvela,
U proljeće kad je hurma procvala.
Ponedjeljak kad se zora javila,
Dobra majka u mjesec je gledala.
Porodu se ove noći nadala,
Al' bolova il' znakova ne ima.
Svemu tome mlada se je čudila,
Iznad Kjabe kad na jednom pogleda.
Čudne znake očima je vidjela,
K'o da gore sva nebeska prostranstva.
K'o da zvjezde jače trepću i svjetle,
K’o da mjesec da se njojzi osmjehne.
Iznenada Bejtullah se zasvjetli,
Za trenutak i opet se ugasi.
Noć je tiha mjesečina divna je,
Dobra majka zoru čeka mirna je.
Nasloni se tad na minder Amina,
Sklopi oči kao da je zaspala.
Lijep san je za trenutak usnila,
Posl'je toga lako se probudila.
U dekoru boja i šarenila,
U mirisu ruža, miska, ambera.
Njena soba u svjetlu je plovila
Divan prizor to se ne zaboravlja
Gledala je kolo divnih hurija,
Sve u struku kao niska bisera
Crnooke ljepotice džennetske,
Gledaju je, zikir čine radosne.
Novi mevlud
Tiho sluša ilahije njihove,
Allah zbore i tekbire govore.
TEKBIR:
Nude njojzi čašu Havdi Kevsera,
Slađe bješe od meda i šećera.
Sve u kolu zikir čine Allaha,
Sve Amina ovo gleda i sluša.
Raduju se Amininom porodu,
I vesele njojzi pjesme pjevaju.
Sve Muhammed one ime spominju,
Sretnoj majci radosno čestitaju.
Nikad do sad za to ime ne čude,
Tek pred porod za to ime saznade.
Budi sretna hurije joj zboriše,
Njenog sina tiho ime šaptaše.
Svi svjetovi radosno ga čekaju,
A nebesa noćas gore u sjaju.
Amina je u zanosu slušala,
Glas tekbira, Mekka se talasala,
TEKBIR;
Šta se zbiva nije mogla vidjeti,
Ni bolove ne može da osjeti.
Kao sjene tiho su se kretale,
Hurije su ime Bož'je zborile.
Svemogućeg Allaha su slavile,
I rođenje radosno su čekale.
SALAVAT:
Tihim glasom Amini su zborile,
Slušala je šta su joj govorile.
Ti ćeš noćas dobra majka postati,
Od toga će novo doba nastati!
Sva će zemlja ponovo oživjeti,
Svud će pravda Božija procvjetati.
Ovaj biser koji će se roditi,
Čovječanstvo za sobom će voditi.
Od tog časa kada se on pojavi,
Mekka će se cjelim svjetom da slavi.
157
Mehmed I Mahmutović
Na muštuluk mi smo došle kod tebe,
Da uz tebe sve budemo radosne.
Tad ponovo iznad Kjabe pogleda,
Zasja svjetlo s Istoka do Zapada.
Nikad dosad ovo nije vidjela,
Zato se je svemu tome čudila.
To su bili veliki alameti,
I za Mekku veliki kerameti.
Nur Allahov u sobi se zasjao,
Baš k’o mjesec u sobi je stajao.
Treći put se iznad Kjabe pojavi,
Nur Božiji što rođenje najavi.
Oko pasa tad je nešto obgrli,
A tjeskoba navali joj u grudi.
U molitvu toplu je utonula,
Čas rođenja smireno je čekala.
Tad je tekbir opet divno slušala,
Šapćući je ime Božje slijedila.
Omami je miris čistog Dženneta,
Kao da se u amberu kupala.
Allah, Allah, glasno je ponavljala,
Sa sedefom tad se svojim rastala.
Tog je časa najsretnija postala,
Najvećeg je velikana rodila.
Nit' osjeti' bol poroda nit' znade,
Kako majka najsretnija postade.
HOR SJEDEĆI UČI OVE STIHOVE:
U tom času sva se zemlja zasjala,
Rodi sina dobra majka Amina.
Velikana i Resula Božjega,
158
Božja milost nek' je na nas i njega.
Sunce sreće cjelu zemlju obasja,
Svjetlo znanja u zoru se zasija.
Sretna majko čestita ti zemlja sva,
Divna ruža iz tebe je ponikla.
Svi smo dužni iz počasti ustati,
I stojeći čas rođenja slaviti.
PRISUTNI USTAJU NA NOGE:
(Uči se u horu)
Dobro doš'o Muhammede, merhaba
Tvoj dolazak cjela zemlja pozdravlja.
Ovu radost uvjek ćemo pamtiti
I na tebe Poslaniče misliti
Za tvoj ummet ovaj čas je najveći,
Svi te ovdje selamimo stojeći.
Rahmetom je Allah zemlju darovio,
U trenutku kada si se rodio.
Odabranim Allah te je prozvao,
Muhammed je tebi ime nadio.
Svi smo sretni i na tebe ponosni,
Slavimo te i volimo radosni.
Dok iz srca salavate učimo,
Mi na tebe Poslaniče mislimo.
Za Ahiret mi se griješni bojimo,
Na šefa'at i na tebe mislimo
Selam alejk ja Muhammed Mustafa,
Dobro doš'o ja Ešrefil – mudžteba
 Novi mevlud
M E R H A B I J A
Dvanaestog Rebia, Merhaba ja Merhaba, Amina je zaspala,
Kad je zora svanula Izvor spasa merhaba, Blago se probudila,
Mekka se je zasjala, Izvor spasa merhaba, Pjesma je žuborila,
Od Božjeg rahmeta. Ja Muhammed Mustafa Ilahije slušala.
Merhaba ja merhaba, S Istoka je zasjala, Merhaba ja merhaba,
Poslaniče merhaba, Sjajna zvjezda radosna, Rahmet s tobom merhaba
Poslaniče merhaba, Dini Islam nosila, Rahmet s tobom Merhaba
Ja Muhammed Mustafa. Čovječanstvo budila. Ja Muhammed Mustafa
Tog je jutra radosna, Merhaba ja Merhaba, Kolo divnih hurija
Dobra majka Amina, Poslaniče merhaba, Pred njezinim očima
Kao zrno bisera, Poslaniče Merhaba, Zikir čine Allaha,
Rodila pejgambera. Ja Muhammed Mustafa Gospodara svjetova.
Merhaba ja merhaba, Behar hurmi miriše, Merhaba ja merhaba,
Božji resul merhaba, Sva priroda uzdiše, Ja Muhammed merhaba,
Božji resul merhaba, Rodiće se najviše, Ja Muhammed Merhaba
Ja Muhammed Mustafa. Božje svjetlo merhaba. Ej, imamel Enbija
Muhammeda resula, Merhaba ja merhaba, Amina je gledala,
Poslanika Božjega, Vijesniče Merhaba, U pjesmi je slušala,
Bogu nema dražega, Vijesniče Merhaba, Divna pjesma zanosna,
Od resula našega. Ja Muhammed Mustafa. Spominje Muhammeda.
Merhaba ja merhaba, Od safova meleka, Merhaba ja merhaba,
Tvoj šefa'at Merhaba, Zatresla se sva Mekka, Miljeniče merhaba,
Tvoj šefa'at merhaba, Sav je svemir blistao, Miljeniče merhaba,
Ja Muhammed Mustafa. Salavate slušao. Ja Muhammed Mustafa
Ova zora vesela Merhaba ja merhaba, Na minderu Amina,
Postala je najljepša, Milost Božja Merhaba, Spustila se umorna,
Amina je zborila, Milost Božja Merhaba Malo se naslonila,
Šta je svega vidjela. Ja Muhammed Mustafa Divan san je usnila.
Merhaba ja merhaba, Sjajni mjesec s nebesa, Merhaba ja merhaba,
Miljeniče Merhaba, Zlatom zemlju zasipa, Vijesniče merhaba,
Miljeniče merhaba Arabija prostrana, Vijesniče merhaba,
Ja Muhammed Muslafa Čeka dar od Allaha. Ja Muhammed Mustafa
Noć je bila blažena, Merhaba ja merhaba, Sva se Kjaba zasjala,
Tiha mirna zvjezdana, Dobro došo merhaba, U svjetlu se kupala,
Zora se je javila, Dobro došo Merhaba Takav prizor do sada,
U dobri čas Merhaba. Ja Muhammed Mustafa Nikad nije vidjela.

159
Mehmed I Mahmutović
Merhaba ja merhaba, Uzvišenog Allaha, Merhaba ja Merhaba
Miljeniče merhaba, Gospodara svjetova Tvoj šefa'at merhaba,
Miljeniče merhaba, Koji nama darova, Tvoj šefa'at Merhaba
Ja Muhammed Mustafa Poslanika Božjega. Ja Muhammed Mustafa
Amina je slušala, Merhaba ja merhaba, Dvanaestog Rebia,
Žubor havdi Kevsera. Poslaniče merhaba, Svanu zora najljepša,
U ruku je primila, Poslaniče merhaba, Tad je Mekka postala,
Čašu bistra šerbeta. Ja Muhammed Mustafa Kolijevka Islama.
Merhaba ja merhaba, Muhammed pejgambera, Merhaba ja merhaba,
Tvoj šefa'at merhaba, I Resula zadnjega, Spasitelju Merhaba,
Tvoj šefa'at Merhaba Predvodnika Islama, Spasitelju rnerhaba,
Ja Muhammed Mustafa Sve do dana Sudnjega. Ja Muhammed Mustala
Slatko šerbe ispila, Merhaba ja merhaba, Od te zore za vazda,
Divnu snagu dobila, Miljeniče Merhaba, S Istoka do Zapada,
Tekbire je slušala, Miljeniče Merhaba Ehli Islam ebeda,
Kjabi se okrenula. Ja Muhammed Mustafa Slavit će Muhammeda.
Merhaba ja merhaba, Zamirisa Amina, Merhaba ja Merhaba,
Rahmet s tobom merhaba, Mirisom iz Dženneta, Božji Resul Merhaba,
Rahmet s tobom Merhaba Tog je časa rodila, Božji Resul Merhaba
Ja Muhammed Mustafa Poslednjega Resula. Ja Muhammed Mustafa
Skladna pjesma hurija, Merhaba ja merhaba,
Tiho je žuborila, Vijesniče Merhaba,
Kao biser nizana, Vijesniče merhaba,
Zanosno je slavila. Ja Muhammed Mustafa
Merhaba ja merhaba, Zasjala je istina,
Poslaniče merhaba, Kod časnoga Harema.
Poslaniče Merhaba, Sva se Mekka blistala,
Ja Muhammed Mustafa U svjetlu se kupala.

P R V A
Kad Muhammed primi prvu objavu,
i kad primi prvu riječ Božiju.
Ramazan je mjesec mubarek bio
kad se Džibril Muhammedu javio.
Lejle-kader noć je Bogu najdraža
tad je duša Bogu Dragom najbliža.
I Muhammed u molitvi bijaše
sa ćutanjem o Allahu mišljaše.
160
O B J A V A
Brdo Hira tijesno mu postade
toliko se mnogo tada prepade.
Iznenada on osjeti nekoga
tad mu Džibril snese vijesti od Boga.
Glas se čuje al' nikoga ne vidi:
„Mili Bože, šta se ovo sad radi?
Prvi put u pećini nisam sam,
budan jesam, i što vidim nije san“.

On meleka do tad nije vidio,
ni s' Džibrilom do tad nije zborio.
Božje riječi od njega je tad čuo
tad se Allah Muhammedu javio.
U pećini ponovo se glas čuo,
od miline Muhammed se zanio.
„Uči, čitaj, Muhammede kažem ti!“
„Šta da učim kad ja neznam čitati?“
„Ja, Muhammed uči ovo što čuješ
u me gledaj, nemoj da se okrećeš.“
Od tih rječi prepade se mnogo tad,
jer Objava poče njemu teći sad.
Srce lupa, duša ko da prestade,
srce zasta, jer mu daha nestade.
Bož'ja riječ kao biser poteče,
Džibril melek sa „Ikretom“ otpoče.
„Slušaj dobro, Muhammede, kažem ti Kome ću ja sve ovo saopćiti
često puta mi ćemo se vidjeti.
Ja ću ti se mnogo puta javljati
i na srce Objavu dostavljati.
Od Boga si za Resula predviđen
poslaničkim duhom ti si zadojen.
Za poslanstvo od Boga si odabran
i od danas najavljujem ti Kur'an.“
TEKBIR
Muhammed se dobro pribra i čuje
kada Džibril sa Objavom otpoče.
Kad je Džibril Objavu završio,
tad je ovo Muhammedu zborio:
Tebe Allah poslanikom postavi,
da zavedeš red i zakon na zemlji.
Od kumira da ti Kabu očistiš
zato moraš poslanstvo da prihvatiš.
Na put spasa ovaj svijet povedi
red i zakon ti Kur'anom zavedi.
Novi mevlud
Kad si rođen kad si svijet ugled'o
tvom rođenju svako se je radov'o
Mnoga čuda tada su se desila
Kad je tebe sretna majka rodila.
Kur'an Božji – uputa ti dobro znaj
tebe čeka i tvoj ummet svijetli raj.
Od neznanja ovu zemlju očisti
jer bez znanja nema Božje milosti.
Teška ti je ova dužnost zapamti,
vodi narod, svako će te voljeti.“
Kad je ovo sve Muhammed sasluš'o,
iz pećine on je svoje tad poš'o.
Hira – brdo brzo je napustio
ove riječi u strahu izustio:
„Mili Bože, što li ovo danas bi?
Ove vjesti ko donese sad meni?
i koga ću ja u islam pozvati“?
Trčeć' tako svojoj kući on stiže
i Hatidži dragoj priđe što bliže.
„Znaš Hatidža, mnogo me je prepalo“
Ispriča joj sve što mu se desilo.
Prestraših se ne znam što ću raditi
valja počet novo doba graditi.
Kome ću ja ove riječi kazati
koga ću ja sad u islam pozvati?
Svud okolo sad džehalet caruje
slabo iko Dragog Boga vjeruje“
Pametna je ona bila odviše
ona vidje da Muhammed uzdiše.
„Ti se ne boj, Muhammede, kažem ti
tebe čuva Dragi Allah Jedini.
Ja ću prva muslimanka postati
ja ću prva tvoju vjeru primiti.
Poslaniče nek je sretan ovaj dan
kada si ti od Allaha odabran.
161
Mehmed I Mahmutović
Blago tebi a i meni uz tebe da iz tmine ovaj svijet izvedeš
kada Allah upisa te do Sebe. pravim putem da nas sviju povedeš.
Od danas će novo doba poteći da obzaniš vjeru Islam od Boga
tvoj će ummet svakog dana bit veći. da usrećiš Božjeg roba svakoga.
Oduvjek si častan čovjek ti bio Ti si častan za svoj poziv, Mustafa,
sa poslanstvom Allah te je odabr'o. Selam alejk ja imamel – enbija.
AHMEDE — MUHAMEDE
Divno Božje Sveumjeće, Najbolji si među svima, Kad nestane sunce žarko,
Darova nam sunce sreće, I posljednji među njima. I kad čovjek bude plako.
Ti se rodi u proljeće, Poslanika što god ima, Dozivaće tebe svako,
AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE, MUHAMMEDE!
Kad ti Džibril vijest dade, Od zemlje si i od praha, Kad od zova strašnog glasa
Tad na tebe dužnost pade. I do zadnjeg svoga daha. Sva se zemlja zatalasa.
Da upališ baklju nade, Najbolji si kod Allaha, Ti potraži za nas spasa,
AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE, MUHAMMEDE!
Da cijeli svijet znade, I dok zora sunce prati Da smo griješni to se znade
Da se ruže sreće sade. Kad god hoće zasijati Ali, za to Allah dade.
Iz objave što nam dade Mi ćemo te dozivati, Tvoj šefa'at s puno nade,
AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE, MUHAMMEDE! AHMEDE, MUHAMMEDE!

Iz objave Svevišnjega. Daleko smo od uzora, Tvoj nam hadis poručuje,

Riznica je znanja svega. Plašimo se tvog ukora. Duša ti se obraduje.
Bog nam posla najboljega, Dal' će biti zagovora, Kad salavat od nas čuje,
AHMEDE MUHAMMEDE. AHMEDE, MUHAMMEDE! AHMEDE, MUHAMMEDE!

M I R A DŽ
NEBESKI ZIJARET BOŽIJEG POSLANIKA MUHAMMEDA S.A.V.S.
Dvana'esta godina je nastala,
Kako dođe časna Božja objava.
Božji Resul u misli se zanio,
Jer je puno za svoj Ummet brinuo.
Zlo mušrika ne može se snositi,
I nepravda ne može se trpiti.
Sve ashabi pejgambera pitaju,
Za selamet — jer bi htjeli da znaju.
Svakog dana njemu su dolazili,
Mušrici im zulum teški činili.
Božji Resul njima vazda govori,
Strpite se dobri moji drugovi.
162
Ashabi su od zuluma plakali,
I kroz plač su svom Resulu zborili:
»Poslaniče časne Božje istine,
Kad će proći ove teške godine?
Kad će Allah selamet nam poslati?
Kad će radost našem srcu zasjati?
Dokle ćemo ovaj zulum snositi,
I za borbu mi dozvolu čekati.
Mušrici nam svakog dana kidišu,
U Mekki bi Islam htjeli da zbrišu«.
Strpljivo je ovo Resul slušao,
I pomoći od Boga se nadao.

Poslanik je iste brige trpio,
Zato ih je jednog dana skupio.
Suznim okom tada ih je pogledo,
I ovako blagim glasom rekao:
»Allah znade naše teške nevolje,
Posl'je ovog sve će poći na bolje.
Rad Islama sve se mora trpjeti,
Vašu trpnju Bog će dobro platiti«.
Poslanik je Dragog Boga molio,
Da bi Allah njegov ummet pomog'o:
»Dragi Bože razveseli Ti Mene,
I sve one što se bore kraj mene«.
Ponedjeljnik noć je tiha blažena,
Za putovat kao da je stvorena.
Pokraj Kjabe Muhammed je sjedio,
Namaz klanjo i dovu je činio.
Dragog Boga iskreno je molio,
I vesele v'jesti od Njeg' čekao.
»Stvoritelju beskrajno me poznaješ,
Ja Te molim da Džibrila pošalješ.
Da veselu meni vijest poručiš.
Da Ashabe i mene obveseliš.
Ja sam Bože Tebi odan do kraja,
Moju dušu Mudri Kur'an napaja.
Radosne mi Ti vijesti pošalji,
Tvoj poslanik u teškoj je nevolji.
Zlo mušrika snositi se ne može,
Pošalji nam vijest spasa naš Bože!«
Te večeri kada Miradž bijaše.
Naš pejgamber iz Harema gledaše.
Za trenutak nebesa se zasjaše,
U tom sjaju meleki se vidješe.
Sa Džibrilom jedan odred silazi,
Pravo Kjabi i Haremu dolazi.
Tad pejgamber neki teret osjeti,
K’o i uvjek kad ga Džibril posjeti.
Ču tekbire što ih uče meleki,
Allah Allah, — Bog je jedan Veliki.
Novi mevlud
Prvo ćemo Zemzem malo vidjeti,
Jer odatle burak treba da leti.
Ismailov vama miraz Zemzem je,
Ko mu priđe njemu blago neka je«.
TEKBIR
Od radosti na noge je ustao,
Sav se Harem od meleka zasjao.
Među njima on poznade Džibrila,
Sav u nuru kao zvjezda nebeska.
Muhammedu on je selam nazvao;
»Ja Muhammed evo sam ti došao.
Tvoje suze kad si Bogu zaplak'o,
I mene su rasplakale svakako.
Tvoju dovu Allah Ti je primio,
Sa radošću on Te Sebi pozvao.
Da nebesa noćas sa mnom posjetiš.
Svom ummetu da se opet povratiš.
Tad Muhammed na glas tekbir prouči
I meleki svi oko njeg stojeći.
TEKBIR
Iz Meke je on za Kudus krenuo,
Mesdžid Aksa prvi put je vidio.
U njemu je dva rekata klanjao,
Melekima tad je imam on bio.
Odatle je na nebesa krenuo,
Pun radosti kroz svemir je jezdio.
Za trenutak sve je bilo zastalo,
Sunce, mjesec, ništa nije micalo.
Svak se gostu velikome raduje,
Sve je stalo, sva priroda miruje.
Nitko ne zna kol'ko je to trajalo,
Rad počasti sve je mirno stajalo.
Sem Allaha koji ga je pozvao,
Sve počasti ove mu je on dao.
Na nebesa kada stiže, zastade,
Jer mu Džibril vijest jednu predade:
»Sve što vidiš i sve što ćeš vidjeti,
Tebe čeka veseli se posjeti
163
Mehmed I Mahmutović
Sva nebesa noćas ti se raduju,
A meleki radosno te čekaju.
Noćas traži što god želiš od Boga,
Sve će dove biti kabul kod Njega.
TEKBIR:
Odavde te dalje pratit ne trebam,
Kud god želiš sada možeš poći sam.
Bogu nije ništa draže od tebe.
Za to Allah upisa te uz sebe.
Sve što do sad nije nitko vidio,
Ti ćeš vidjet — jer si to zaslužio.
Pred Džennete kada budeš došao,
Ništa do sad ljepše nisi vidio.
Oko nije ništa ljepše vidjelo,
Sretno srce da ne bi iskočilo.
Pred Džennetom ti Allahu zahvali,
I za Ummet Boga Dragog zamoli.
Da ti Allah sve Džennete otvori,
I Ummetu što šehadet govori.
Pred Džehennem kada budeš stigao,
Tu ćeš plakat i kad ne bi mogao.
Teškog jada tamo ćeš se nagledat',
Teško svakom ko tu mora stanovat'.
Nemoj da bi ti odatle otiš'o,
Dok Džehennem dobro ne bih obiš'o. Zavjesu je Kabi Kavsejn vidio,
Sve potanko svom ummetu dokaži,
Najviše je mučenika zbog laži.
I zbog toga što jezik ne čuvaju,
Zbog toga se ponajviše svi kaju.
Zbog škrtosti mnogi će nastradati,
Škrta ruka mnogo će da propati.
Ko imetkom ne zna da se otkupi,
Taj će jadnik kaznu sebi da kupi.
U najdonjem katu je Džehennema,
Skupila se silna masa golema.
Nevjernici i smutljivci skupljeni,
Oni bjehu za tvoj ummet opasni.
164
Teško njima tu će vječno ostati,
Njima patnje nikad neće prestati.
Tako Allah licemjere kaznit će,
Porad smutnje mnogo svjeta stradat će
Vizijom ćeš svašta čuti i znati,
Što te čeka vizijom ćeš saznati.«
Sve što bješe, da je vidit' trebato,
Sve mubarek očima je spazio.
Sva nebesa tad zijaret učini,
Aršu priđe pa se Bogu pokloni.
»Dragi Bože milosti Ti velike,
Za griješne ima l' kakve prilike.
Da li ćeš ih Džehennemom kazniti,
Da l' ću za njih ja šefa'at dobiti.
Da l' se može grijeh dobrom izbrisat',
Da l' se griješan može Tebi pokajat'.«
Od Allaha odgovor je stigao,
Uz Džibrila razgovor je tekao.
»Teobe nesuh od svakog ću primiti,
Sem, gunaha što je Meni najmrži.
Ko god Meni nekog druga pripiše,
Taj se grijeh posl'je smrti ne briše.
Vahdanijjet Božji sifat takav je,
Svak' nek znade, Allah Dragi jedan je.
I iza nje svemu se je divio.
Cio život, toga se je sjećao,
Tu bez r'ječi razgovor je tekao.
Obećanje što je ovdje primio,
Najviše je što je tada želio.
Dini Islam svud će se proširiti,
Sva će zemlja Kur'anom zasvjetliti.
Sve nevolje uskoro će prestati,
Jer mušrika uskoro će nestati.
I na kraju poruka je glasila,
Iz Bekare tri ajeta poslednja.
Ko ih uči i po njima ravna se,
Taj bi mog'o Džehennema spasit' se

Sva poslanstva od Boga su poslana,
Mu'min pravi morao bi to da zna.
Svak Allahu pokoriti treba se,
Nakon toga u Šefa'at uzdat se.
Ove noći što je puna rahmeta,
Pet namaza posta farzom zaista.
Ko god kaže da Allaha vjeruje,
Taj namazom nek nam to dokazuje.
Sve što čovjek srcem misli i snuje,
To mu djelo pred nama dokazuje.
Svako srce u čovjeku što zbori,
Djelo priča i o tome govori.
Mudri Allah, nasib tako učini,
Nek se vidi šta ko radi i misli.
Mi namazom Allahu se klanjamo,
I na sedždu svom Allahu padamo
Jer je namaz direk Božje istine,
Vjeru ruši ko ga klanjat prestane.
Uz pratnju se posjeta završila,
I na zemlju sva se pratnja vratila.
S tekbirima na zemlju se spustili,
I Resula zdravog zemlji vratili.
TEKBIR
Iz postelje kad je svoje ustao,
Dragom Bogu sve je dovu činio.
Ashabima radosti je kazao,
Nevolje su prošle on je rekao.
Iz Meke se mi moramo seliti,
Al' za kratko jer ćemo se vratiti,
Vjerovati da je miradž Istina,
To je dužnost svakog pravog mu'mina.
Mi Resulu od sveg srca salavat,
Nema Resul od Allaha šefa'at.
H I D Ž R A
Prvo braćo da se Bogu zahvalim,
I o Hidžri nešto da zabilježim.
O Hidžretu i do sad se pisalo,
I o tome mnogo se je pričalo.
Novi mevlud
Taj događaj bješe težak odviše,
Pa je dobro da se nešto napiše.
Nek se znade šta je bilo i kad je,
I iz Mekke selilo se kako je.
Po Isau šest stotina petnaeste,
Počelo se s iseljenjem iz Mekke.
U Afriku tada se je selilo,
Nedžašiji tada se je bježalo.
Abesinska zemlja tad je postala,
Muhadžirska, tako se je nazvala.
Iz Mekke je Muhadžire primila,
Pod zaštitu svoju ih je stavila.
Ni pokloni što iz Mekke stigoše,
Nedžašiju kupiti ne mogoše.
Sve u miru Muhadžiri ostaše,
Kad' htjedoše, kući se povratiše.
A ostali što u Mekki ostaše,
Tamo živjet posta teško odviše.
Po Isau godina je nastala,
Šest stotina dvadeset i druga.
Svetim gradom mušrici su hodali,
A vjernici ispred njih su bježali.
Odavde se opet mora seliti,
Jer mušrici pribjegli su osveti.
Vrijeđali su i Resula Božjega,
I sve one što su bili uz njega.
Napadaše Dini — Islam opasno,
I Ashabe progon čine užasno.
Na muke ih razne oni stavljaše,
Al' ashabi Bogu vjerni ostaše.
Uz vreli ih kamen mnogo vezaše,
I na teškoj žegi strašno mučiše.
I šehidi prvi ovdje padoše,
I za Islam život rado dadoše
Dini Islam ne htjedoše napustit,
Neznaboštvo ne htjedoše prigrlit.
Na mukama ashabi su plakali
Al' Resulu svi su vjerni ostali.
165
Mehmed I Mahmutović
Dini-Islam ne htjedoše, ostavit'
Već će rado iz Mekke se iselit'
Uz Resula svi će svoga ostati,
Rad' Allaha spremni su se boriti.
I zavičaj ako treba ostavit',
Svi su svjesni da to tako mora bit'.
Tad je Resul sve ashabe pozvao,
Suznim okom u ashabe gledao.
Pitao ih kao braću rođenu,
Kako Mekku napustiti voljenu.
Kako ćemo muhadžiri postati,
Bez imanja kako ćemo ostati.
Gdje ćemo se nastaniti od sada,
Treba Islam spasiti od napada.
Moramo se mi iz Mekke seliti,
Pored Kjabe ne smjemo se boriti.
Sa seljenjem odmah treba početi,
Treba nejač iz nasilja izvesti.
Džibril mi je ovaj haber donio,
Dragi Allah Hidžret je naredio.
Rad hidžreta ne budite žalosni,
Božji Emer svi budite radosni.
U Jesrib je nama emer od Boga,
Seliti se radi Dina našega.
Kad Ashabi ovu vijest saznaše,
Za selenje spremati se pođoše.
Za imetkom nije niko zaplako,
Rad Islama Hidžret bješe svakako.
Svakom Islam bješe ono najviše,
Zato niko za blagom ne uzdiše.
Prag rođeni svi su oni ljubili,
Sa uzdahom, Mekku su napuštali.
Mnoge kuće puste tako ostaše,
Tužne jadne harabije postaše.
Svi ashabi noću su se selili,
Da bi s mirom od mušrika ostali.
Kad mušrici prazne kuće vidješe,
Sastaše se i zdogovor činiše.
166
Kako treba iseljenje zastavit',
Kako treba Dini — Islam uništit'.
Pod okriljem noći svak je selio,
I u Jesrib svak je stići želio.
Mnoga kuća noću se zatvorila,
Teška srca Mekka se ostavljala.
Svi ashabi krišom su se selili,
Sem' Omera koji smjelo izjavi:
U haremu kad je namaz klanjao,
Okren'o se i ovako rekao:
»Kurejšije slušajte me šta zborim,
Sin Hattabov ja vam ovo govorim
Ovog časa ja u Jesrib polazim,
I iz Mekke zauvijek odlazim.
Ko ne žali s dun'jalukom rastat se,
Nek' se spremi sa Omerom borit se.«
Sa mjesta se nije niko makao,
Jer svak' znade što je Omer rekao.
Posljednji je Božji Resul selio,
S Ebu Bekrom na Hidžret je krenuo.
Noć je bila mrkla, tamna odviše,
A mušrici zasjedu mu spremiše.
Da u kući pejgambera napadnu,
I ubistvo svi na sebe preuzmu.
Sedam se je porodica sastalo,
I izrode na resula poslalo.
Usred noći ashabi se sastaše,
Međusobno oni se upitaše.
Ko će leći u mubarek postelju,
Ko će primit na se tešku nevolju.
Da dočeka u postelji mušrike,
I da primi sve udarce velike.
Jer mušrike trebalo je zavarat,
U postelji moraju se dočekat.
Tako oni ne smjedoše saznati,
Da će Resul iz Mekke se seliti.
Tad se javi amidžić mu Alija,
U postelji da zamjeni Resula.

Volim živjet, al' volim i umrijet',
Bez Resula šta će nama ovaj svjet.
Za Resula ja ću biti i vefat,
Ljubav moju za Resula dokazat'.
Ovaj dječak tek je živjet počeo,
Bješe hrabar Bog ga dragi pomog'o.
Nikada se ničeg nije plašio,
Arslan bješe dokle god je živio.
I ostali ashabi se javiše,
Jer Resula svako voli odviše.
Al' na kraju opet pade odluka,
Da Aliju dužnost čeka velika.
U postelji Resulovoj ostat će,
I mušrike s golom sabljom čekat će.
Teška tama s mrakom se je spustila,
I Resulu ove noći pomogla.
U kuću je Ebu Bekru prišao,
I odatle sa njime je krenuo.
Kad je Resul iz svog doma pošao,
Kroz bijesne mušrike je prošao.
»Budte slijepi to je Allah rekao,
Da ne znate kad je Resul krenuo«
Mušrici se tome čudom čudiše,
Ne vidješe a kod kuće stajaše.
Ovo im je mogla biti pouka,
Al' šta vrijedi kad je masa neuka.
Iz Mekke su Muhadžiri izašli
I za Jesrib s tevekkulom krenuli.
Božja pratnja putem ih je pratila,
I od ljutog dušmanina čuvala.
Do pećine Gari Sevra stigli su,
I tri dana u pećini bili su.
Kada svanu i sunce se najavi,
Pred pećinom potjera se pojavi.
Dva su druga u pećini sjedila,
I razgovor pred pećinom slušala.
Očima su u mušrike gledali,
Al' mušrici tad ih nisu vidjeli.
Novi mevlud
Pauk bješe brzo mrežu sapleo,
I mušrike paučinom zavar'o.
Dva goluba gnijezdo su savila,
I u gnijezdu tiho mirno ležala.
Ovo čudo mušrici su gledali,
Jedan drugog sve su tako pitali.
Tragovi su u pećinu unišli,
I u zemlju kao da su propali.«
Otišli su i opet se vratiše,
Strašnu viku pred pećinom digoše.
Samo ovdje Muhammed se sklonio,
Od pećine dalje nije išao
Možda ovdje želio se odmorit,
Ovdje ćemo zasjedu mu napravit
Ebu Bekr jako se je prepao,
Poslaniku Božjem on je rekao:
»Poslaniče rad islama čuvaj se,
I Allahu za spasenje moli se.«
Poslanik je svome drugu rekao:
»Bog je s nama uvijek si to ti znao.«
Tad na noge jedan mušrik ustade.
I ostale do pećine dovede.
»Pogledajte paučina kakva je,
Vidite li godinama stara je.
Godinama ovdje ćemo stajati,
i uzalud Muhammeda čekati.«
Odatle su svi u Mekku krenuli,
I veliku nagradu raspisali.
Mnoge su se potjere pokrenule,
Rad' nagrade Muhammeda tražile.
U četvrtoj noći kad je nastala,
Dva su druga iz pećine izašla.
Mala pratnja iz Mekke im pristigla,
I iz Gari Sevra tad je krenula.
Od tada se Gari Sevr opisuje
I o njemu sve do sad se kazuje.
Odatle je putovanje nastalo,
I podugo do Jesriba trajalo.
167
Mehmed I Mahmutović
I zasjeda na tom putu bilo je,
Allah dade i sve dobro prošlo je.
U Džufru su s karavnom zastali,
Da bi tamo malo se odmorili.
Ovdje ga je opet Džibril susreo,
I radosnu vijest mu je donio.
Ovaj Hidžret emer ti je od Boga,
Nemoj da te, tuga mori zbog toga.
Opet ćeš se ti u Mekku vratiti,
Pobjednikom ti ćeš tada postati.
Dini-Islam Mekku će obasjati,
I iz Kabe kipova će nestati.
A Resul je suzom kamen kvasio,
Sve o Kjabi i o Mekki mislio.
Odatle je Resul dalje krenuo,
Za Medinu put je dalje vodio.
U kasabi on je jednoj zastao,
Prvi mesdžid tu je on izgradio.
U Kubbau ovo se dogodilo,
S poslanikom selo mesdžid gradilo.
Ovdje ih je Hazret' Ali stigao,
I Resulu izvještaj je predao.
Poslanik je Aliju poljubio,
I čelenku na glavu mu stavio.
Blagoslov mu od Allaha iskao,
I najvećim junakom ga prozvao.
U Kubbau emanet nam predade,
I ummetu zauvijek ostade,
Da rad' Boga podižemo džamije,
Tu se sevab zarađuje najprije.
Da u tome pejgambera slijedimo,
I džamije mi za sebe pravimo
Da u njima o Islamu učimo,
Mir, za dušu mi u njima tražimo.
Sa pratnjom je ka Medini krenuo,
Namaz klanjo pred Medinu stigao.
Vel'ka svita ovdje ga je čekala,
I Resulu divnu počast odala.
168
Ilahije, divne su se učile,
Mnoge oči od srca su plakale.
Uz najveće počasti je ušao,
Svu Medinu na noge je digao.
S tekbirima ashabi ga sretoše,
Ensarije, kuće mu otvoriše.
TEKBIR:
Svak je htjeo da Resula počasti,
I u kući takvog gosta ugosti.
Medina je sva radosno čekala,
Noć hidžreta divno se je slavila.
Ebu Ejjub ensariji dolazi,
I pred kućom on sa deve silazi.
Mjesec dana musafir mu bijaše,
Ashabi mu na mubareć dođoše.
Pejgamber je pobratio drugove,
Ensarije i Ashabe njegove.
Da k’o braća u Medini prožive,
I podnose radosti i nevolje.
Ovdje se je Islam već učvrstio,
I mir Božji ovom gradu donio.
Evs i Hazredž u Medini bili su,
I u ratu stalno bili oni su.
Islam ih je zauvijek smirio,
Ratovanje Kur'an im zabranio.
Pejgamber je sve za Mekkom plakao,
Al' je uvjek u Medini ostao.
Ovdje mu je Allah mekan darov'o,
Ovdje Resul džamiju je podig'o.
Od Jesriba što je do tad zvao se,
Grad Resulov i Medina zove se.
Dini Islam odatle je krenuo,
Iz Medine kao sunce zasjao.
Ta seoba Hidžretom se prozvala,
Posl'je Hidžre istina je zasjala.
Zrake sunca svuda su se pružale,
Od Islama cjelim svijetom zasjale.

Islam sebi krči staze svukuda,
Ne trebaju njemu bajke ni čuda.
Kur'an kaže svi smo braća rođena,
Jedan otac, jedna majka voljena
Naš je Resul poručio Ummetu,
Da Resula slijede u Sunnetu.
NEKOLIKO PORUKA MOM PRIJATELJU!
Od prvog čovjeka i davnih vremena
Život teče naprijed a povratka nema
Žarko sunce svojom putanjom se kreće Okreni se nazad, pogled će se sledit'
Božjom voljom zemlja, posta kutak sreće. U džamiji tvojoj ko će te naslijedit'?
Sva zemaljska dobra ko bi nabrojio
Ljudski vid je nejak da bi sve vidio.
Sve što je stvoreno čovjeku je dato,
Pripremi se brate, bit ćeš pitan za to.
Božje blagodati svi mi koristimo
Al' na žalost mi to slabo cijenimo.
Kad u ime Boga nešto treba dati,
Mnoga naša ruka to Bogu uskrati.
Zlato, novac, biser skupljamo brojimo.
Za prolazne stvari strašno se borimo.
Da vidimo o tom' šta nam kaže vjera,
Izdali smo Islam i svog pejgambera.
Dun'jaluk se svima nama omilio,
Na ahiret eto, svak' zaboravio.
Žedni smo bogatstva i lažnoga sjaja,
Kao da će život trajati bez kraja.
Novac, samo novac! Tako zbori masa,
U parama svako traži sebi spasa.
Devize, računi, zemlja i sinovi,
Sve će prohujati kao lažni snovi.
Kad legneš na tabut sve će tuđe biti,
Samo će te djela u kabur pratiti.
Trgni se rođače, tvrdo si zaspao.
Sve si za dun'jaluk i za slavu dao.
Kad te na mezarje komšije odnesu,
Bogatstvo će tvoje drugi da raznesu.
Slušamo ezane sa vitkih munara,
Al' čemu ezani bez islamskog žara.
Novi mevlud
Dini Islam da im bude najdraži,
Božji Resul našem srcu najbliži.
Tako ćemo u životu dobri bit,
I šefa'at od resula zaslužit.
Po neko se sjeti pa malo zastane,
Dok većina sluša ezan iz kafane.
Ko li će ti mrtvom Fatihu poslati?
Ko će mjesto tebe u safu stajati?
Pametan bi otac o tom se brinuo.
I ko dobar pastir zabrinut bi bio.
Tako Božji Resul u hadisu zbori,
Hoće da nam tijelo u vatri ne gori.
Plemeniti Allah oči nam je dao
Da bi Božju stazu čovjek raspoznao.
Dobro brate gledaj kuda trebaš ići,
Tamo kud' svak ide i ti ćeš otići.
Sluh nam Allah dade al' slabo čujemo
Kur'an nas poziva a mi ne hajerno.
To su tri svjedoka kijametskog dana,
Da se nismo mnogo držali Kur'ana.
Sve želje i nade od srca polaze
Razum mora znati zabranjene staze.
Kada neko od nas s pravog puta skrene
Razum mrzi grijeh pa nas opomene.
Imetak i život sve će braćo proći.
Svak će pred Allaha Svemogućeg doći
Pa ko želi časno pred Allaha stati,
Sve je za Allaha spreman žrtvovati.
Nevidljiva straža meleka nas prati
Svaki smrtnik ovo morao bi znati
Zašto mili brate ne paziš na ruke
Ako rade haram dopasti će muke
Kad bi mrtvi mogli iz zemlje ustati
Vel'ki bi nam savjet oni mogli dati
169
Mehmed I Mahmutović
PORUKE I POUKE
Božji selam svi prisutni primite
na Resula salavat donesite
‫ﺪ‬ ‫ﻤ‬ ‫ﺤ‬
 ‫ﻣ‬ ‫ﺎ‬‫ﺪﻧ‬ ‫ﺳّﹺﻴ‬ ‫ﻋﻠﹶﻰ‬ ‫ﺻ ّﹺﻞ‬
 ‫ﻢ‬ ‫ﻬ‬ ‫َﺍﻟﱠﻠ‬
Poslušajte ove skromne pouke
jer su one svima nama poruke.
Razuman je ko umije misliti,
svako treba Allaha se bojati.
Allah nam je Kur'an Časni poslao
i u njemu sve potanko kazao.
Šta se zbilo kroz vjekove do sada
šta je kazna a šta Božje nagrada.
Iz Kur'ana treba pouk uzeti
pa se neće u životu stradati.
O prošlosti mnogo Kur'an kazuje
i stradanja velika opisuje.
Zar ne može da nam bude pouka
griješnička, ta stradanja velika.
Kroz Objavu emer nam je stigao
kako živjet da ne bi zalutao.
Kako treba na zemlji se vladati
kad se čovjek može dobru nadati.
Sluh imamo al' nam slabo koristi
vid imamo al' ne znamo vidjeti.
Objave su Božje rječi za sve nas
ko ih slijedi one će mu biti spas.
Zbog toga su poslanici poslani
da u vjeru upute se razumni.
Da l' shvaćamo šta je „ve kutubihi“
da l' mislimo šta je „ve rusulihi“
Ovo su nam dva imanska temelja
ko ih ne zna nije mu'min, ne valja.
Sve Objave Božiji su zakoni
da se čovjek Džehennema zakloni.
Časni Kur'an posljednja je Objava
što poteče iz mubarek Hira-a.
170
Tad poslanik posljednji je došao
i u Islam cjeli svijet pozvao.
S Kur'anom je u misiju pošao
Allah mu je takav emer izdao.
Allah ga je Kur'anom potvrdio
i risalet po Džibrilu poslao.
Sure Jasin treći ajet kazuje
da mu Allah poslanstvo potvrđuje.
Muhammed je hak pejgamber i resul
u životu budite mu vi makbul.
Vaš pejgamber uzor vam je u svemu
ljubav vaša neka bude na njemu.
Vi, emanet sunnet njegov vršite
Dini – islam po svijetu širite.
Djecu svoju u Islam upućujte
po sunnetu pejgamberskom živite.
Božji resul hadisom poručuje
u predanju koje nam se kazuje.
Dobra djela kod Allaha Dragoga
dovest će vas do Dženneta Časnoga.
Mi ćemo se u Džennetu vidjeti
rajske bašte tamo će vas čekati.
Zato brate ovaj savjet poslušaj
da li živiš u Islamu pogledaj.
Dini – islam dužni smo upoznati
da bi mogli mi po njemu živjeti.
Upoznajmo život svog pejgambera
prije nego stignemo do mezara.
Božji resul uzor nam je svakome
Allah će nas cijeniti po tome.
Nek' za Kur'an svaki mu'min prihvati
po Kur'anu nek nastavi živjeti.
Allah će nas cijeniti po tome
ovo jasno neka bude svakome.
Kada Allah postane zaboravljen
radi toga čovjek bude uništen.

Pogledajmo šta nam Kur'an kazuje
kako Allah prijeti i poručuje.
Kad se Allah na zemlji zaboravi
tad se čovjek od Objave rastavi.
Osili se u nevjerstvo potone
tad je pao u zagrljaj sotone.
Nepokorne čeka kazna velika
nesuh – tewba jedina je prilika.
Da od grijeha crnu dušu operu
pokaju se i povrate u vjeru.
Poslije toga neka pođu klanajti
i po vjeri treba od tad živjeti.
Bez namaza nema spasa na zemlji
zato mnogi od nas je u nevolji.
Teški jadi neklanjače čekaju
teško njima ako se ne pokaju.
Težak život na svijetu ovome
a Džehennem na svijetu Vječnome.
Prije neg' je na Ahiret krenuo
Božji resul nama je poručio.
„Namaz dobro pazite i čuvajte
ko ne klanja teško njemu nek' znate.“
Kad se Resul sa dušom rastaj'o
posljednju je poruku nam rekao:
„Vaša djeca teško breme vama su
pred Allahom teški teret ona su.
Kako ćete dževap dati za djecu
teška briga to mi leži na srcu.“
Još dok oči nije bio sklopio
i napitak smrti nije ispio.
Iz oka mu zadnja suza kanula
i iz grudi riječ zadnja potekla.
„Namaz! Namaz, moj ummete čuvajte
djeci odgoj vi islamski podajte.
Moj ummete svakom djeca briga su
pred Allahom vel'ki teret oni su.
Poruke i pouke
Nemojte ih neukima ostavit
i na odgoj nemojte zaboravit.
Mudri Kur'an obavezno učite
i po njemu u životu živite.
Dževab ćete po Kur'anu davati
zato Kur'an morate poznavati.“
Eto braćo šta Resul poručuje
ovaj mevlud potanko pokazuje.
Zato braćo ovaj savjet primite
i po svijetu Dini – islam širite.
Šehadetom svoj jezik zaposlite
i salavat na Resula učite.
Prije sunca iza sna se budite
rani sabah prije sunca klanjajte.
Svaki namaz mir čovjeku unosi
svima nama sabah rahmet donosi.
Rani sabah ima mnogo svjedoka
jer na njemu bude dosta meleka.
Ako nama sabah namaz ostane
tog nam dana berićeta nestane.
Smijete se uvjek dobru nadati
ako sabah iz kuće vas isprati.
S ibadetom pravi mu'min pozna se
a s namazom njegov Islam vidi se.
Od jezika svoga vi se čuvajte
srcu svome na zle misli ne dajte.
Griješnu riječ nemoj uhom slušati
zato valja vel'ki azab tegliti.
Nemoj gibet ti nikoga činiti
nemoj rode svoga brata vrijeđati.
Zadnja zora kad će svanut to ne znaš
uvjek moraš da se za nju pripremaš.
Sa komšijom treba dobro živjeti
pa se od njeg' svakom dobru nadati.
Komšija će tebe brate nositi
on će tebi i dženazu klanjati.
171
Mehmed I Mahmutović
Zato trebaš s njime dobro živjeti
da ti može od srca halaliti.
Da te može i u kabur spustiti
i za tobom toplu suzu proliti.
Žalićete ako te je volio
i kako si sa njim brate živio.
Sam ćeš tada u kaburu ostati
crna zemlja nova kuća biće ti.
Prostri sebi kabur prije dolaska
da ne žališ dun'jalučkog rastanka.
Ne znaš kad ćeš na Ahiret krenuti
ni kad ćeš se s dun'jalukom rastati.
Znaš da valja ovaj svijet ostavit'
a za njeg' će težak dževab svakom bit'
Da ti hoće makar Jasin poslati
il' na miru da ti daju ležati.
Zar zarasli mezari ne govore
da pametni dobro oči otvore.
Zato nemoj dun'jaluku vjerovat
tvrda ruka gorko će se pokajat.
Ne rasipaj a i škrtac ne budi
što je tuđe za tim nikad ne žudi.
Siromaštva svak' se mora čuvati
pa se nećeš u starosti kajati.
Od ljenosti treba dobro bježati
bjež' od toga pa nećeš nastradati.
Od ljenosti siromaštvo nastaje
od škrtosti patenik se postaje.
Radin budi pa ćeš dobro živjeti
od radiše svako ima koristi.
Kad govoriš jezika se pripazi
mudar budi, u fesad ne ulazi.
Sve se piše što govoriš i radiš
sve se piše i što srcem pomisliš.
Kad poruke ove dobre proučiš
der pokušaj bar nešto da naučiš.
172
Ovo su nam Resulove poruke
kojim Resul opominje grješnike.
Naš je Resul vazda za nas brinuo
da bi ummet od vatre sačuvao.
Svom Resulu mi smo briga velika
ovaj teret on nosi s dun'jaluka.
Kako ćemo ovaj život opravdat'
da l' ćemo se prije smrti pokajat'.
Zato treba istigfar donositi
i za oprost dragog Boga moliti.
Pejgamberu salavate učiti
da šefa'at može za nas činiti.
Kroz mevlude i dersove zboriti
punim srcem Pejgambera voljeti.
Braćo sestre nije ljubav u tome
da na mevlud uvjek ideš drugome
Već da i ti u kući ga proučiš
ako možeš, vel'ki sevab zaradiš.
Kol'ko ima naših kuća velikih
pravih dvora od behila bogatih.
Tu se nikad ilahije ne uče
već se pićem zlo na njih navuče.
Jadni bili s dun'jalukom šale se
sa šejtanom zagrljeni vole se.
Kad im kabur hladna kuća postane
kakva korist od prokletog satane.
Zašto jednom ne bi mevlud pozvali
i šefa'at Resulov zaradili.
Sa šerbetom dječicu počastili
i za sofru braću svoju pozvali.
Svako srce otvrdjelo vidi se
ko ne voli Pejgambera pozna se.
Kod Allaha nagrada je velika
ko god voli Njegova poslanika.
Djelo jače od riječi kazuje
ko Resula cijeni i poštuje.

Kako se je nekad sunnet štovao
kako se je naš Pejgamber slušao.
U islamu kao mu'min vrijediš
kol'ko praksom svog Resula slijediš.
Od svog praga smjelo pođi i gledaj
i harama ti se mnogog nagledaj.
Unučići oko nas se igraju
čudne pjesme i svakakve pjevaju.
O Islamu malo znaju i čuju
jer im majke o tom ništa ne znaju.
Niti znaju nit' u štogod vjeruju
nit' o vjeri svojoj djeci kazuju.
Koliko smo mladih mi oženili
a da nismo Islamu ih učili.
Kol'ko mladih u jatake uveli
a da nismo dovu im proučili.
U gaflet smo mnogi teško zapali
pred haramom oči smo zatvorili.
Ženimo se s pijankama gozbama
Dini – islam ne dopušta to nama.
Od djece smo mnogi djecu dobili
a da oni Islam nisu spoznali.
U kuće nam takve snahe ulaze
što na namaz nikada ne dolaze.
Kakvog ćemo od njih dobra dobiti
kad se neće Allahu pomoliti.
Nit' vjeruju nit' se grijeha čuvaju
ne boje se, od Boga ne strahuju.
Takve ćemo i unuke imati
što se neće Svemogućeg bojati.
Naš imetak što će takvim dopasti
u birtiji takav mora propasti.
Zar nam nije ovo žao dočekat
propadanje svog imetka pogledat.
Šehadet se vrlo slabo spominje
a od njega Dini – islam počinje
Poruke i pouke
Naša vjera sva se gasi polahko
svaki mu'min rad' toga bi zaplak'o
Naši preci redovno su klanjali
na sedžadi puno vakta proveli.
Kad bi sada iz kabura ustali
od jada bi oni gorko plakali.
Jer sinove ne bi mogli poznati
grijeh rade a neće se kajati.
Allah Dragi u objavi rek'o je
svom Resulu obećanje dao je:
Dok tvoj sunnet slijede i poštuju
i na sabah jutrom rano ustaju.
Dok džamije srcem grade – podižu
sevabom se iznad grijeha izdižu.
Dok istigfar oni traže od mene
i zaplaču kad se Resul spomene.
Dotle ću ih ja na zemlji držati
i potrebe životne im davati.
Posl'je toga obaveze prestaju
griješnici nek' se kazni nadaju.
Sve nesreće što su zemljom harale
ljudske ruke na se su ih pozvale.
Da l' će ovo neko htjeti poslušat
da l' će razum nad grijehom zavladat.
Da l' se čovjek svojih djela ne plaši
da l' ga prošlost ne može da zaplaši.
Od Nuhova potopa na ovamo
strahota je bilo puno to znamo.
Kad u grijeh jedan narod zalazi
ne razmišlja šta iza tog dolazi.
Zato svako trebao bi razmislit
i istigfar Svemogućem učinit.
Kajanju se Dragi Allah raduje
ko se kaje on Allaha poštuje.
U dun'jaluk zaljubljeni strašno smo
a to znači da vjernici slabi smo.
173
Mehmed I Mahmutović
Prije nego Azrail nas posjeti
za Ahiret trebamo se spremiti.
Za imetak što iza nas ostane
neko će se pobrinuti o tome.
A ko će nam Dini – islam primiti
da l' će imat' ko iza nas klanjati.
Hoće l' Islam dalje život nastavit
ili će se kao svjeća ugasit.
Kako Bogu dževab dati o tome
ovo mora bit' na umu svakome.
To je miraz Pejgambera našega
zar da djeca ostanu nam bez toga.
Zar bez vjere da nam porod ostane
zar iz kuća da nam Islam iščezne.
Grozna kazna čeka svakog onoga
i prokletstvo on će dobit od Boga.
Ko u kući Božje svjetlo utrne
i dozvoli da islama nestane.
Rad' tog' bi se mu'min pravi rasplak'o
i zbog toga brin'o bi se svakako.
Da mu nema ko fatihu proučit'
da mu nema ko mezara posjetit'.
Zar u korov mezari da zapadnu
i bez traga da nam preci nestanu.
Ovaj nemar u kojeg smo zapali
težak bješe pa smo tvrdo zaspali.
I na kraju lijep savjet svakome
pomozimo braćo jedan drugome.
Dobrim djelom što činimo rad' Boga
pokrenimo na hajrate drugoga.
Nek' iza nas dobro djelo ostane
da nas svako posl'je smrti spomene.
Nek' nam duši svako rahmet predaje
da nam ime sa zemljom ne nestaje.
Nek' nam kabur dobra djela osvjetle
a potomci da se s nama ponose.
174
Da nam porod bude vjeran Kur'anu
odan vjeri uzvišenom Islamu
AMIN
Kada Allah pozove nas pred sebe
svakome će biti samo do sebe.
Od imetka i od djece bježat ćeš
svom Resulu za šefa'at trčat ćeš.
Naš će Resul Bogu sedždu činiti
i Allaha za šefa'at moliti.
Prijatelju dok po zemlji putuješ
Allah traži da mu časno robuješ.
Da mu dnevno pet namaza pokloniš
i da grijeha svoju dušu očistiš.
Da istinom svoje srce napuniš
i bez hvale da hajrate ti činiš.
Da Islamu služiš časno iskreno
i da šutiš il' govoriš pošteno.
Pripazi se dva svjedoka s tobom su
dva meleka uz čovjeka vazda su.
Il' zborio il' šutio sve znaju
i do smrti s tobom se ne rastaju.
Kad je tako zašto brate ne misliš
vjeruješ li da se Boga ne bojiš.
Od smrti te neće niko zaklonit'
ko će tebe Džehennema izbavit.
Samo tebi tevba može pomoći
iz grijeha možeš tako izaći.
Ni u šta se nemoj brate uzdati
svak' će za se Bogu dževab davati.
Naša duša Bogu će se povratit
i o nama sve će ona svjedočit.
Sura Jasin svakom nam poručuje
šeset peti nama ajet kazuje.
Noge, ruke Bogu će svjedočiti
naša usta neće smjeti zboriti.
Pričuvaj se dun'jaluka griješnog
osloni se na Allaha Jedinog.

Kad se duše i tijela podignu
i kad ljudi iz kabura ustanu.
Pejgamberi na hisab će žuriti
da za ummet inat mogu činiti.
Naš će Resul nama ruke pružiti
i za ummet šefa'at će činiti.
N A S I H A T I
Draga braćo a i sestre prisutne
sljedbenici čiste vjere islamske.
Poslušajte ovaj bratski nasihat
na Resula vazda uč'te salavat.
U nevolji il' veselju kada ste
na Resula salavat donosite.
Tako ćete milost Božju postići
i pred Džennet tako ćete vi stići.
A po tome nekoliko savjeta
putnicima sa ovoga svijeta.
Na kratko smo braćo ovdje došli mi
niko ne zna kol'ko mu je do smrti.
Ova zemlja što po njojzi hodamo
draga nam je to mi dobro svi znamo.
Divimo se njezinim ljepotama
sve je Allah darovao to nama.
Svak' je dužan da sam sebe zapita
da li Boga čini zikir i sluša.
Da l' smo Bogu za dobrote zahvalni
malo ih je što su Njemu poslušni.
Allah nas je u Kur'anu pozvao
na poslušnost, i ovako rekao
Ova zemlja što je puno volite
data vam je da se njome služite.
Niko na njoj neće uvjek ostati
jednog dana sa njom će se rastati.
Razuman je ko misliti umije
iza smrti šta nas čeka poslije.
Poruke i pouke
Moj ummete evo mene sa vama
milost Božja neka bude sa nama.
Naša nada Resulov je šefa'at
donesimo mi na njega salavat.
Dun'jaluk je bašča od Ahireta
držite se onog vječnog svijeta.
Dok ste ovdje dok na zemlji živite
zlo ne rad'te dobra djela činite.
Sa komšijom budi dobro uljudan
a kad sudiš budi strogo pravedan.
Riječima nemojte se hvaliti
neka djela govore nam ko si ti.
Što je tuđe nemoj sebi uzeti
da se zbog tog uvjek moraš stidjeti.
Traži znanje idi preko svijeta
voli knjigu kao baštu cvijeta.
Uz učenog svoju kuću napravi
od neuka daleko se rastavi.
Bez Bismile ti ništa ne počinji
kud god kreneš Božje ime spomeni.
Čuvaj namaz nemoj da ga ostavljaš
nisi mu'min ako to zaboravljaš.
Nemoj brate da bi klanjat' prestao
ko prestane mnogo je zalutao.
Ko prestane klanjati i učiti
srdžba Božja na njeg će se sručiti.
Sve što vidiš – sve će biti i proći
jednog dana pred Boga će svak' doći.
Jezik čuvaj dušman ti je veliki
i kad misliš sve to pišu meleki.
Svoju djecu sa Islamom okiti
propustiš li ljuto ćeš se kajati.
175
Mehmed I Mahmutović
Ti sadaku podaj brate nemoćnom
posl'je toga obrati se Svemoćnom.
Roditeljskog ti se čuvaj uzdaha
nemoćni su pod zaštitom Allaha.
Knjigu kupi i drugom je ti podaj
bratski ti je ovo savjet dobro znaj.
U bogatstvu ti se nemoj siliti
jer siromah lahko možeš postati.
Noću klanjaj i Allaha spominji
jer meleki s tobom su na molitvi.
Rani sabah dobro pazi i čuvaj
najjači je ovo namaz dobro znaj.
Na sabahu i meleki klanjaju
i molitve za tebe upućuju.
Ne druži se brate s onim ko pije
iz tog društva ti se skloni što prije.
Nemoj krivo ti da bi se zakleo
ko to radi taj je dušu prodao.
Ovo brate Pejgamber poručuje
pravi mu'min morao bi da čuje.
Svojih ruku svak' će djelo vidjeti
mnogi će se morat sebe stidjeti.
Kad nasihat čuješ ti ga poslušaj
ko ne sluša neznalica to je znaj.
Sve poslove na čas brate ostavi
pa poslušaj šta Pejgamber govori.
Šta nas čeka kad pred Boga dođemo
težak hisab kad nam bude suđeno.
Naš će Resul za ummet se brinuti
dragog Boga on će dovom moliti.
Da mu ummet od azaba zakloni
i da nama sve grijehe oprosti.
Mi smo dužni Pejgambera slušati
njegov savjet mi smo dužni primati.
Naš Pejgamber svima nam poručuje
ko je mu'min ovo dobro nek' čuje:
176
„Na zemlji se kao ljudi vladajte
pa se onda vi Džennetu nadajte.
Klonite se svađe i fitneluka
težak grijeh pa je kazna velika.
Tuđeg hakka k'o vatre se čuvajte
kasno vam je kad pred Boga dođete.
Sa namaza Boga dragog molite
i odatle molbe mu upućujte.
Iz harama nemojte se hraniti
od te kazne ne može se braniti.
Ko prisvoji tuđe pravo i uzme
nek' se sa njim on halali što prije.
Tuđa prava Allah neće praštati
za tuđe je teško račun podn'jeti.
Ko jezikom svoga brata napadne
teško njemu kad se vatrom odjene.
U životu samo Bogu klanjajte
pa se onda svakom dobru nadajte.
Dini – islam iznad svega volite
u svemu se na Boga oslonite.
Roditelje i komšije poštujte
ko prekrši zlo je za njeg znadite.
Blagoslov je roditelja najbolji
jer pomaže on u svakoj nevolji.
Roditelje ko prestane poštovat
u životu njega čeka taksirat.
Darežljivi Allahu su najdraži
a škrti su Bogu dragom najmrži.
Kur'an hadis vi po zemlji širite
i za Islam svi se bratski brinite.
Čuvanje je Allahov emanet
moj ummete Bog vam dao selamet.
Ramazan je mjesec Bogu najdraži
vi ste tada Bogu Dragom najbliži.
Ko god posti vjernik pravi postaje
ko ne posti Bogu mrzak ostaje.

Kad postite jezik dobro čuvajte
Allah traži da se Njega sjećate.
Kakva korist učiti i klanjati
a od grijeha jezik ne pritegnuti.
Kamata se uvjek dobro čuvajte
ko ih jede zlo je za njeg' nek znate.
Teška kazna za kamatu, ljuta je
moj ummete ova kazna strašna je.
Učene i pametne poštivajte
miraz vam je to od mene nek' znate.“
Razuman će svako ovo poslušat
jer je ovo Pejgamberov nasihat.
„Od pića se i hazarda čuvajte
ja ih kunem pa to i vi morate.
Ni dušmane nisam nikad proklinj'o
al' pijance ja sam lično prokleo.
Ko se pićem bavi i proizvodi
ko ga pije pa se njime uništi.
Nek' prokleti bude do Ahireta
poniženi nek' budu od svijeta.
Nasihati
Ko god mene Pejgamberom priznaje
nek' od pića taj se odmah pokaje.
Nek' Allahu taj se dovom obrati
u moj ummet nek' se odmah povrati.
Ko se hrani od ovakvog izvora
njega čeka nesreća ponajgora.
Ni namaz mu Allah neće primiti
nit nafaku od tog ne sm'je kupiti.
Protiv pića Pejgamber se borio
i prokletstvo on na piće stavio.
Naukom se i saburom kitite
sa namazom vaše duše čistite.
Ko na zemlji želi dobro živjeti
budi čestit pa se rada prihvati.
Svojim trudom život sebi pribavi
praznih želja ti se odmah ostavi.
Sve su ovo nama dobri savjeti
da bi mogli mi pošteno živjeti.
Pa ko želi Pejgambera vidjeti
on će njegov l'jepi sunnet sl'jediti

M U N Z I R A
Selam alejk, braćo, sestre, od srca vam ja želim,
Poslušajte moj nasihat što ga svima govorim.
Ako klanjaš, sedždu činiš, Bogu blizak postaješ,
ako grijeh ti uradiš treba da se pokaješ.
Budi sretan mili brate, kad se Bogu obraćaš,
na sedždi smo najsretniji, i ja i ti neka znaš.
Kada abdest uzmeš na se, i kad pođeš klanjati,
meleka je na hiljade, dovu će ti činiti.
Je l' ti žao brata sestre, što sjede po cjeli dan,
ko na namaz ne dolazi, taj je Bogu prkosan.
Da l' očima gledaš brate, koliko nas ne klanja,
a namaz je dinu direk, na koji se oslanja.
177
Mehmed I Mahmutović
Mnogi otac posta slijep, ne čuje i ne vidi,
porod ode u griješenje, ničega se ne stidi.
Rad' islama naše vjere, treba oca pitati,
znaš li oče svoju dužnost, možeš li nam kazati?
Da l' ti djeca Kur'an uče, i znaju li klanjati,
bojite l' se roditelji, Allah će vas kazniti.
Draga braćo drage sestre, što ste ovdje prisutni,
bojite l' se vi Allaha, da li ste mu poslušni.
Da l' klanjate da l' postite da l' šehadet činite,
da l' vam tesbih braćo treba, da l' Allaha slavite?
Da l' se što god od islama primjećuje na vama,
neka vide naša djeca koja žive sa nama.
Hoćemo l' se draga braćo iz gafleta prenuti,
hoćemo li ko mu'mini počet časno živjeti?
Mnogi otac čvrsto spava, a stado ga ne brine,
griješna duša svakog dana, više u grijeh zapadne.
Pogledajmo svako sebe, nek' se svako zapita,
da l' živimo u islamu, nek' svak sebe pročita.
Bit' će duša zabrinutih, što će ovo slušati,
zabrinutih za svoj porod, možda će i plakati.
A ima nas dosta takvih, za drugog se brinemo,
a u domu često svome, gorih briga imamo.
Teško li je to, svi znamo, neznanome zboriti,
a od toga još je teže, neukog uputiti.
Zato treba više čitat', kitabu se predati,
znanjem treba krčit' staze, oprostu se nadati.
Ima braće i sestara ni u šta ne vjeruju,
kameno im jadno, srce od Boga ne strahuju.
Nit' abdeste, nit' klanjaju, poroda su našega,
samo jadni ime nose, ne strahuju od Boga.
Roze – Džeza pred Allahom, svi ćemo se sastati,
bit' će teško ocu, majci, sa njima se gledati.
Mektebi nam puno prazni, našu djecu čekaju,
jer njihovu pravu vrijednost, mnoge majke ne znaju.
Časni petak Džuma – namaz, u zaborav padoše,
radi toga mnogi ljudi u neznanju ostaše.
178
 Munzira
Najbliži su dragom Bogu, oni što su učeni,
najdalji su od Allaha, zavidni i neznani.
Naš Pejgamber Božji Resul, emanet nam ostavi,
za ulemom da se ide, da se vjera nastavi.
A teško je među njima, prepoznati pravoga,
pravi mu'min ima oko darovano od Boga.
Nije zlato sve što sija, mudraci su kazali,
nije svako za pastira, kroz hadis smo saznali.
Hak Poslanik naš Muhammed u hadisu rek'o je,
pravi mu'min, iskren vjernik to može da otkrije.
Sa imanom dobar mu'min očima će vidjeti,
mu'minu će srce reći koga treba slijediti.
Griješnici među sobom poznaju se i vole,
Allah hoće da se združe griješne duše ohole.
Društvo tvoje oko tebe samo će ti kazati,
s kime sjediš i besjediš onakav si isti ti.
Samog sebe ti posmatraj s kim se družiš i zboriš,
da l' si dobar il' griješan, možeš da se provjeriš.
Ako sjediš s učenima, nešto ćeš naučiti,
s kim se družiš moraš znati, da ćeš takav bit' i ti.
Ako li si neznan brate, nemoj pravdu djeliti,
godinama učit treba, pa da nekom sudiš ti.
Ako želiš učen biti, onda traži nauku,
sjedi često s pametnima, od njih traži pouku.
Neznalice mila braćo, islam upropastiše,
od neznanja naša vjera, trpi jada odviše.
Neuki su našoj vjeri puno jada zadali,
zbog neznanja i do sada neznani su stradali.
Blago onom ko je učen i nauku poštuje,
nauka je dar Božiji tako Kur'an kazuje.
Bez iluma ne smije se pred narodom stajati,
ne druži se s neznalicom ne može ti valjati.
Sjedi s onim često puta ko će te naučiti,
iz Kur'ana i hadisa nauk ti tumačiti.
Biti učen i načitan farz je na nas svakoga,
to je Bož'ja zapovijed na mu'mina pravoga.
179
Mehmed I Mahmutović
Treba evlad naučiti da se znanjem zakite,
jer je neznan kroz svoj život bez ikakve zaštite.
Za djecu su obaveze teške brate odviše,
ovo treba zabrinuti roditelje previše.
Majke su nam s malo znanja teški jazuk ovo je,
zato porod nenaučen mnogi brate ost'o je.
Kad nasihat u džamiji naše žene slušaju,
malo ih je zabrinutih ko da slabo vjeruju.
Vratimo se našoj vjeri i pođimo klanjati,
od namaza spas počinje možemo se spasiti.
Puno ima naše djece islam su napustili,
zaspalo im jadno srce iz vjere su otišli.
Nit' abdeste nit' klanjaju poroda su našega,
samo jadni ime nose ne strahuju od Boga.
Pogledajmo mi po kući svojoj brate rođenoj,
Džehennemom sve odiše, je li tako brate moj.
Malo kome tespih treba i serdžada za klanjat',
ni od oca ni od majke niko neće nasihat.
Ko nam posti ko li klanja a mi sve to vidimo,
radi grijeha naše djece treba da se stidimo.
Otvorite braćo oči pogledajte okolo,
sve se tone u nevjerstvo i živi se oholo.
Kad Ramazan l’jepi dođe suze treba ljevati,
mladež nam se osilila slabo hoće postiti.
Provode se akšamluče ko da nije Ramazan,
zar to smije učiniti pravi vjernik musliman.
Ima l' braćo tome lijeka šta li nam je činiti,
zar se Boga ne bojimo mog'o bi ih kazniti.
Još nam tewba preostaje drugog spasa nemamo,
al' na žalost ni tewbu mnogi od nas ne znamo.
Svaki otac, svaka majka uzori su u kući,
presudu će svakom Allah, po zasluzi izreći.
Naša čeljad i imetak Božiji su pokloni,
za njih treba dževab davat, pa zar nismo razumni.
Djeca su nam dar od Boga, njihovi smo pastiri,
gdje se rasu naše stado, malo ih je u vjeri.
180
 Munzira
Mislimo li na evlade, što su Bogu prkosni,
da li mogu otac, majka, na njih biti ponosni.
Farzovi se ostavljaju, to je grijeh veliki,
ko to čini braćo draga, proklinju ga meleki.
Ezani nas pozivaju, slušamo ih svaki dan,
džamije nam često prazne, jer je čovjek prkosan.
Sinovi nam svašta znaju, al' klanjati ne umiju,
da li otac, da li majka, za taj evlad strahuju?
U životu bez namaza jadno li je živjeti,
zar se može mu'min biti, a namaz ne klanjati.
Imaju li oni vjere, što ezane slušaju,
na namaze ne dolaze, ko da ezan ne čuju.
Bez namaza mu'min biti, nikada se ne može,
Džennetlije bit će oni, što su sedždi najbliže.
Proučite braćo Kur'an, pa ćete se uvjerit,
Kur'an svakom strašno prijeti, ko se neće popravit.
Sa imenom mu'min biti, opasno je previše,
te potvore dragi Allah, mrzi braćo najviše.
Možemo li mi u djela, svako svoja pogledat,
smijemo li braćo, sestre, svako sebe zapitat.
Da l' živimo u islamu i kakvi smo mu'mini,
činimo li Bogu sedždu, koliko smo pobožni?
Kad slušamo mi nasihat, naša srca spavaju,
od sveg toga malo fajde, uši ništa ne čuju.
Gdje su suze što su nekad naše oči rosile,
gdje su braća, gdje su sestre, što su suze ronile?
Djedovi nam i očevi nekada su plakali,
bježali su od grijeha i Kur'an su slušali.
Smutljivaca svakog dana, sve je više i više,
tanak iman, malo znanja, nasjedamo odviše.
Kolebljivci draga braćo, ne budite nikada,
čas su 'vakvi, čas onakvi, vatra im je nagrada.
Tamo gdje se ogovara, ne sjedi, ne besjedi,
i od sofre takve bježi, ne pij ništa, ne jedi.
Neznalice i džahili razne priče zameću,
uništiše svaki sevap, vuku na sē nesreću.
181
Mehmed I Mahmutović
Nije džahil taj što ne zna, već ko neće da čuje,
džahil neće prihvatiti ni što Kur'an kazuje.
Da l' će Allah milost svoju htjeti na nas spustiti,
svako za to ima nade kad prestane griješiti.
Za dun'jaluk s obje ruke, držimo se previše,
dun'jaluk je vrlo varljiv, zasjeda je odviše.
Na Ahiret valja ići, šta će biti sa nama,
bojite l' se griješnici šta će biti sa vama.
Šta je bilo šta se zbilo s griješnima od prije,
poslije Bož'je opomene stradali su kasnije.
Treba braćo dobro vidjet šta nam Kur'an kazuje,
i pouke iz njeg uzet Allah nam naređuje.
Da nas ne bi stigla kazna ko prijašnje narode,
i požurit s pokajanjem, da nam kasno ne bude.
Za tren jedan nestala su naselja i gradovi,
neposlušnost uzrok bude da nestanu svjetovi.
Zar je iko spasio se iz Nuhova potopa,
voda hladna pokri zemlju i griješne pokopa.
I sada se zemlja trese i nestaju svjetovi,
to su Bož'je opomene da se čovjek popravi.
I čujemo i vidimo šta se zbiva oko nas,
malo nas je pokajnika koji traži Božiji spas.
Dosta ljudi, kad je bogat, sve je veći griješnik,
imetak je mnogom uzrok da ne bude pokajnik.
U postelju kad legnemo trebamo se sjetiti,
šehadetom svako treba u dušek se spustiti.
Nemamo se čemu čudit' što god nam se dogodi,
težak grijeh uzrok biješe da nestanu narodi.
Bili, prošli i nestali ovi što su kažnjeni,
Džehennem ih opet čeka, jadni bili, žalosni.
Ostali su mnogi dvorci, tužni, jadni, srušeni,
zar iz ovog pouk' neće uzet ljudi razumni.
Svjedoci smo svakog dana šta se zbiva oko nas,
što na sedždu ne padnemo zatražimo Božji spas.
Kiše, suše i potresi, poplave i nezgode,
znakovi su Božje kazne za griješne narode.
182
 Munzira
Kada Allah na griješne svoju kaznu pošalje,
malo bude pokajnika jer se griješi nadalje.
Nuh i Junus sluge Božje pejgamberi bili su,
kad ih narod ne posluša Bogu ruke digli su.
Hak poslanik i pejgamber Junus bješe zlostavljan,
od naroda bješe svoga ostavljen i ismijan.
Do smrti ga išibaše, sav u krvi bijaše,
Božjom voljom živ ostade mudžiza ga čekaše.
I kad Junus navijesti tešku kaznu od Boga,
tvrda srca ostadoše ne zaplaši nikoga.
Sačekajte još dva dana nesretnici oholi,
šta mislite jadni bili kad se kazna pomoli.
Crna kiša, strašne munje nad grad su se nadvile,
Niniva je pocrnila tame su se spustile.
Teška tama prigušljiva grad u crno zavila,
nigdje svjetla, nigdje sunca Niniva je plakala.
Sva Niniva na koljena pred Allahom pala je,
a da nije tako bilo više ne bi bilo je.
Griješnici, nesretnici Bogu se pokoriše,
podigoše Bogu ruke oprosta zatražiše.
O Allahu Ti si moćan, o Ti Vječni spasi nas,
osim Tebe ko je moćan da pošalje nama spas.
I kad djeca zaplakaše crna kiša prestade,
magfiret ih Bog učini, teške kazne nestade.
Poruka je ovo svakom ko misliti umije,
da se Bogu pokorimo. Pokorimo što prije.
Zar poplave i potresi što se stalno javljaju,
zar to nisu opomene koje ljude pitaju.
Što se jadni ne kajete i teobe dođete,
zar vam Iblis braćo ne dā da se grijeha prođete.
Prošlost će vam puno reći šta je bilo nekada,
moglo bi se ponoviti nad griješnim i sada.
Posle kletvi pejgamberskih kazna se je spuštala,
ljudska masa neposlušna sa zemlje bi nestala.
Ad i Semud silan narod oholi su postali,
zbog toga ih Allah kazni sa zemlje su nestali.
183
Mehmed I Mahmutović
Objave nam Allah posla da nam budu pouka
neposlušne Bog će kaznit u njima je poruka.
Puno li smo umišljeni ponositi odviše,
al' takvima Allah prijeti kažnjava ih najviše.
Bahato se ponašamo, ne mislimo mrijeti,
takvim Allah mnogo prijeti, takvi će se kajati.
Kuće su nam kao dvorci, uživamo u tome,
za to treba činit hvalu Stvoritelju dragome.
Na to treba zekat davat', čuli smo i do sada,
a ima nas mnogo braćo, ne damo ga nikada.
Svak' bi htjeo bogat biti, a da zekat ne daje,
a kad strada u imetku, tek se tada pokaje.
Zekat nam je stroga dužnost, zapovijed od Boga,
od ovoga Allah neće oslobodit nikoga.
Allah može oslobodit' zaduženog odviše,
a šta ćemo za naš luksuz, kad ga ima previše.
Sve ni'mete Allahove ljudi bi koristili,
al' za mnoge blagodati nisu se odužili.
I Dženneti obećani naša nada velika,
djelit' će se darežljivim Božija je poruka.
Sve što imaš oko sebe sve si novcem kupio,
i Džennet ćeš morat kupit' da bi ga naselio.
Samo s onim iz halala što si ga zaradio,
zato pazi kako radiš da ne bi pogriješio.
Što je tuđe nije tvoje pa se dobro pripazi,
s tuđim hakom pred Allaha griješan ne izlazi.
Sa iskrenim dobročinstvom grijesi će se ništiti,
pa ko ima dobrih djela moći će se spasiti.
Nek' nam brate ovo bude opomena velika,
da se brate praznih ruku ne vraćaš s dun'jaluka.
Pijani smo od grijeha i malo se kajemo,
vjera ode u zaborav, na namaz ne stajemo.
Ne vole nas naša djeca to se može vidjeti,
kad za oca i za majku neće dovu činiti.
Kad pred Boga neće stati, neće namaz klanjati,
kad u safu džamijskome neće oni stajati.
184
 Munzira
Kol'ko znamo o islamu to se vidi na nama,
il' smo rječju il' smo djelom sljedbenici islama.
Malo znamo mi o vjeri i slabi smo mu'mini.
zapadosmo teških grijeha zato što smo neznani.
Naše oči sve gledaju što valja i ne valja,
puno svijeta grijeh radi niko ga ne ostavlja.
Hadis našeg Pejgambera posve malo znamo mi,
a bez toga nismo ummet Resulullah govori.
Mnogo nas je što ne znamo šta je grijeh, šta sevab,
a sve piše u Kur'anu od Boga je to kitab.
Kol'ko ima neznalica što islam ne poznaju,
a pred narod jadni staju, krivo vjeru kazuju.
Koliki je broj džahila što pred džemat prolaze,
zar sa tako malo znanja da pred Boga izlaze.
To je Resul tumačio užasnim alametom,
kada džahil bude stao pred neznanim svijetom.
Iz Kur'ana nauk treba svijetu kazivati,
samo Kur'an pravim putem može svijet povesti.
Kad objava zadnja stiže Poslaniku našemu,
Arapima bješe teško vladat se po Kur'anu.
Ali kad se uvjeriše u kur'anske mudrosti,
prihvatiše časni islam koji svakom koristi.
To je staza Allahova što vodi do Dženneta,
ko je slijedi biće sretan na obadva svijeta.
Ulema je svjetlo vjere što nam put pokazuje,
Časni Kur'an, Božja milost nauku nam daruje.
Kur'anski su sljedbenici što se po njem ravnaju,
na tom putu časno žive ni od kog ne strahuju.
Božji Resul, naš Pejgamber s Kur'anom je pošao,
s naukom je iz Kur'ana cjeli svijet poveo.
Zov Allahov sa ezanom prostire se svijetom,
musallije Allah dragi nagradit' će Džennetom.
U džamije treba ići i pouku uzeti,
grehota je braćo teška u neznanju umrijeti.
Ulema je odgovorna pred Allahom najviše,
jer za stado dževab dati bit' će teško odviše.
185
Mehmed I Mahmutović
Da l' su dobro i kako su svoju dužnost vršili
jesu l' srcem il' jezikom svoju vjeru nosili.
Jesu l' djelom i Kur'anom Božji nauk širili,
il' se možda uspavali u gafletu živjeli.
Svakog od njih pomoć treba da u vatru ne ode,
da mu poziv uzrok čini u Džennetu da bude.
Dva grijeha i do sada velki uzrok bili su,
narodi su nestajali uništeni oni su.
Neposlušnost i nevjerstvo uzrokom su postali,
griješni ljudi i naselja sa zemlje su nestali.
Nauk treba da se širi u njemu je ljudski spas
smiluj nam se Svemogući od vatre zakloni nas.
Učvrsti nas u islamu ilumom nas nagradi,
da svak' krene pravim putem i da Džennet zaradi.
Djeca su nam Bož'ji poklon za njih treba brinuti,
za taj poklon najteže je Bogu dževab činiti.
Džennetom će dragi Allah roditelje nagradit',
mnogo li će roditelja tako Džennet zaradit'.
Blago ocu blago majci što evlade imaju,
u mektebe nek ih šalju i nek islam spoznaju.
Naš Pejgamber Božji Resul mnogo se je brinuo,
što je šejtan s pravog puta mnoge žene zaveo.
Mnoge majke ne klanjaju nit' od Boga strahuju,
džehennemske teške patnje takve majke čekaju.
Teški dževab pogodiće oca, majku zbog toga,
zažalit će, zaplakat će, rad' poroda takvoga.
Zažalit će mnoge majke što su djecu imale,
što su kćerke i sinove bez vjere odgajale.
Mnoge kćerke odrasle su da ih majke udaju,
na sramotu mnogoj majci što islam ne poznaju.
Kakva li će djeca biti šta će ona raditi,
možemo l' se dobru nadat', slabi su alameti.
Materi je sveta dužnost odgajati dječicu,
i posijat' našu vjeru Dini – Islam po srcu.
A šta će se desit braćo kad je majka neznana,
kad Bismilla nije sišla sa majčinih usana.
186
 Munzira
S džunubima da živimo kakva nam je sudbina,
džunupluk je vel'ki uzrok, pa je kuća nesretna.
Nauke nam mnogo fali da se Boga bojimo,
neuki smo teško nama, slabo Kur'an poznamo.
Darežljivost nek nas spasi jer smo slabo učeni,
učini nas dragi Bože da budemo razumni.
Blago ruci darežljivoj Allah će joj platiti,
darežljive dragi Allah Džennetom će častiti.
Kad kapije pred Džennetom budu se otvorile
vidjet ćete vi hurije sve na selam ustale.
Dobor došle Džennetlije milost Božja sa vama,
dobro došle u Džennete da budete sa nama.
Nadajmo se draga braćo od Svevišnjeg milosti,
molit ćemo Svemogućeg da nam grijehe oprosti.
Svaki otac svom evladu vel'ki poklon predade,
dini – islam, našu vjeru emanet mu ostade.
Jesmo 'l časno taj emanet ispunili iskreno,
jesmo l' djeci mi u srce stavili ga potpuno.
Kako ćemo mi Allahu za to dževab učinit',
naš će porod vrlo neznan pred Allaha istupit'.
Najteži je to emanet od svih što smo primili,
najteži je za njeg hisab, jesmo l' se pripremili.
Da l' možemo vedra čela pred Allaha ustati,
da se djece i potomstva ne moramo stidjeti.
Imetak im ostavljamo šta će sa njim učinit',
okovasmo sami sebe ko li će nas izbavit'.
Strog je Allah i pravedan to svi znamo odviše,
u imetak i evlade uložismo previše.
Srce treba očistiti i nevjerstvo odbacit',
desnu ruku ispružiti, imetkom se iskupit'.
Da nam Allah dadne vjere i pomogne u tome,
neka Allah smiluje se, od nas braćo svakome.
Nek' nam Allah dadne snage da svak' sebe zapita,
da l' je bliži zlu il' dobru da svak' sebe pročita.
Da se svako sam ocjeni i u vjeri popravi,
da teobu braćo od nas niko ne zaboravi.
187
Mehmed I Mahmutović
Najbliži su svom Allahu oni što se pokaju,
neka pođu pravim putem i u tome ustraju.
Naše mrtve neka Allah obraduje Džennetom,
a nek' žive Bog usreći rahmetom i oprostom.
AMIN
M O M P R I J A T E L J U
Prijatelju, da li ćeš me poslušat? Dok su živi slabo ih se sjećamo,
ja bih tebi kaz’o jedan nasihat. a kad umru, suze gorke lijemo.
Kako treba roditelje poštovat’ Otac, majka dok su živi sretan si,
dobročinstvo kako treba uzvraćat’. dok ih imaš - još uvijek dijete si.
Od bešike u život se polazi, Roditeljski blagoslov je najbolji,
tu je otac da na tebe pripazi. on pomaže u velikoj nevolji.
On te hrani da na noge ustaneš, U teškoći prijatelji nestaju,
i da čovjek jednog dana postaneš. otac, majka - do smrti te gledaju.
Od davnina tako se je radilo, Prijatelja imaš, pa ga izgubiš,
i na tom se ljudsko društvo gradilo. i iz svijeta ti ga opet namiriš.
O djeci se neko mor’o brinuti, Al' kad majke ili oca nestane,
i za život treb’o ih je spremiti. nikad žalost u srcu da prestane.
A zahvalna djeca su se starala, Kô roditelj niko ne zna voljeti,
ocu, majci, ovaj dug su vraćala. il' kô oni dobro ti poželjeti.
Jer kroz odgoj najlakše je poznati, U, brizi su, uv’jek misle na djecu,
u koga je dobar otac i mati. roditeljska ljubav gori u srcu.
Nek’ se za to svaka majka pobrine, Hrane oči kada djecu gledaju,
iz halala nek dječicu podigne. i od djece radosti pogledaju.
Od halala dobra djeca nastaju, Kad su djeca na postelji bolesna,
i kroz život dobri ljudi postaju. tad su srca roditeljska žalosna.
O tom treba mnogo brige voditi, Ove brige majka teško podnosi,
ko ne vodi, mogao bi žaliti. bol i tuga njeno srce raznosi.
Djecu treba sve na oku držati, Niko ne zna kao majka zaplakat,
pa će tako lijep odgoj imati. ni blagoslov kao otac ne zna dat’.
Blago onom roditelje ko ima, I kad spava majka voli i brine,
ko ne mora zaplakati za njima. brižna liježe, brižna vazda ustane.
Divno li je oca, majku imati, Kad se djeca od radosti zasmiju,
i uz krilo roditeljsko živjeti. tada srca roditeljska ogriju.
Roditelj se zaboravit’ ne smije, Mnoga ljubav dođe, pa i nestane,
čemu plakat posl’je smrti, kasnije. al' za djecom nikada ne prestane.
188

Takva ljubav od rođenja nastaje,
i do smrti nikada ne prestaje.
To je vel’ki naš emanet od Boga,
otac, majka, vole od nas svakoga.
Ova milost - to je ni’met sviju nas,
jer bez toga nestao bi svijet vas.
Svak' se može na tebe naljutiti
i u srdžbi svak' može zamrziti.
Al' roditelj mrziti ne umije,
otac, majka, opraštaju najprije.
Tuđe srce teško prašta uvrede,
tuđa usta zbore gorke besjede.
Srce majke ne umije mrziti,
jer k’o ona niko ne zna voljeti.
Kad te ruže dobri otac - i mati,
iza toga oni pođu plakati.
Majka može da se brzo naljuti,
al' je lahko takva srdžba napusti.
Majka često suzama opominje,
uzdasima njezin savjet počinje.
Uvjek usta blagoslova puna su,
uvjek oči zaplakati spremne su.
Kud god ide, sve o djeci govori,
Boga moli, blagoslov im sve zbori.
U majke je riječ topla, mekana,
kô da biser toči s dragih usana
Pogled joj je kao zraka od sunca,
uv’jek ljubav silazi joj sa srca.
Divna ruka materina, topla je,
imat majku, za svakoga, sreća je.
Majke često i nafile klanjaju,
i Allahu molitve upućuju.
Da se Allah dobroj djeci smiluje,
i od svakog belaja ih okrene.
Da l' se iko može tako radovat,
kô roditelj kad te hoće pogledat.
Mom prijatelju
Ko zijaret roditelje učini,
i hediju od srca im pokloni.
Allah će ga milostivo pogledat’,
i od grijeha Allah će mu oprost dat’.
Od nesreće Allah će ga čuvati,
roditeljska dova će ga štititi.
Od evlada on će hajra imati,
i Džennetom Bog će ga nagraditi.
Ljudski grijeh srdžbu Bož’ju zaziva,
a od sviju, ponajviše ova dva.
Neposlušnost ocu, majci prvi je,
a zulumčar težak biti drugi je.
Dragi Allah poručuje svakome,
ovi grijesi bit će teški onome.
Ko odgurne roditelja od sebe,
taj je mržnju uz'o Božju na sebe.
Ko ne htjedne roditelje slušati,
poniženjem Allah će ga kazniti.
Sve do smrti neće mira imati,
zle udarce sudbine će primati.
Svugdje će ga musibeti pratiti,
otac će ga proklinjati i mati.
U životu s teškoćom će živjeti,
smrtni sahat teško li će podnijeti.
Od mezara teške muke nastaju,
i do dana Sudnjega ne prestaju.
Na Mahšeru kazna će se povećat’,
džehennemska patnja će ga dočekat’.
Svaki grijeh Allah može poklonit,
a i kaznu Allah može odgodit.
Osim onog na kog suza poleti,
tog će Allah i meleki prokleti.
Ovaj grijeh Bog će bejan učinit’,
radi drugih da se mogu poučit’.
Da očima svako svojim pogleda,
težak život neposlušnog evlada.
189
Mehmed I Mahmutović
Svak’ je dužan da na sebe pripazi,
dani idu, smrt svakome dolazi.
Tjeskoban je smrtni sahat svakome,
šta će biti na ispitu prvome?
Smrt je čaša puna gorkog čemera,
svak je pije nakon Bož'jeg emera.
Ko u pravdi bude život proveo,
i od grijeha ko se bude čuvao.
Lahkom smrću Bog će ga nagraditi,
i džennetska vrata mu otvoriti.
Na vratima meleki ga čekaju,
i hurije da mu počast odaju.
Tako Allah pravedne nagrađuje,
i svak' treba, da pravedne poštuje.
Od nepravde ko god bude živio,
on je sebe u Džehennem spremio.
Zulumčari takvi ljudi zovu se,
bezdušnici tvrda srca znaju se.
Allah dragi zulumčaru prijeti,
teško njemu, Allah će ga kazniti.
Od nepravde zulum prvo počinje,
svaka suza zulumčara proklinje.
Ovaj spjev je opomena svakome,
nek’ se svako svome halu okrene.
Da pogleda šta je prošlo do sada,
i na sebe, nek’ pripazi od sada.
Oca, majku nek' od sada pripazi,
i na riječ s njima nek' ne izlazi.
Tiho, blago, nek' sa njima govori,
i pred njima, što ne valja ne zbori.
Da uvijek bude im na očima,
zlo il' dobro, nek dijeli sa njima.
Nek' se čuva roditeljskog uzdaha,
nek' se boji kazne Moćnog Allaha.
Na Mizanu gdje se djela vagaju,
neposlušna djeca će da strahuju.
190
Teškom kaznom Allah će ih kazniti,
oca, majku, ne htjedoše slušati.
Po svijetu mi očima gledamo,
mnoga djeca ne valjaju, svi znamo.
Roditelje kô da nisu imali,
kô bez majke da su ovdje postali.
Majka ga je rodila, odhranila,
i za život majka ga je spremila.
Podižući mnoge suze prolila,
u bolesti oči nije sušila.
Mnogi starci i starice govore,
da im vrata tuđa djeca otvore.
Dok njihovi po svijetu lutaju,
oca, majku, kao i da nemaju.
Ko god ne zna roditelje štovati,
čast i obraz nikad neće imati.
Srca su im bez milosti, kamena,
sudbina ih čeka teška, čemerna.
Zar ne znaju šta ih čeka, saznat će,
djecu svoju u životu željet će.
Okusit će gorku čašu šerbeta,
i prokletstvo cijeloga svijeta.
Prijatelju, ja te zovem iz srca,
slušaj dobro svoju majku i oca.
Ako žive roditelje ti imaš,
pred Džennetom sretan stojiš neka znaš.
Na hizmetu ocu, majci, budi ti,
Allah će te u životu čuvati.
Kud god ideš, vazda im se navraćaj,
niko tebi nije preči dobro znaj.
Bez poklona oni tebe primaju,
i od srca vazda ti se raduju.
Kad se ocu il' materi pomoliš,
i u kući, riječ neku prozboriš.
Vedra lica, vesele se dolasku,
kô siroče sunčevome izlasku.

Zar ne vidiš divne oči vesele,
vidiš, bolan, što su te poželjele?
Vidiš osmjeh, vidiš radost u njima,
grehota je željeti se sa njima.
One ruke koje su te hranile,
one oči koje su te gledale.
Smiješ li ih zaboravit’ ikada?
to bi bila, brate, ljuta nepravda.
Ako srce od kamena ti imaš,
proplak’o bi, šta te čeka ako znaš.
Od hedija što se rukom dijele,
najjača je roditeljska, to vele.
Nikom više ti brate ne pripadaš,
kol'ko majci to sigurno bolan znaš.
Ti si dio od matere rođene,
drž’, se krila i matere voljene.
Kao majka ko te može voljeti,
kao ona, ko te može željeti.
Svako znade toplu suzu sakriti,
majka ne zna jer umije voljeti.
Roditelji srcem vole i žele,
jer njihove ruke su te njihale.
Prijatelju a i brate rođeni,
mi smo ljudi od Allaha stvoreni.
Postajemo, rađamo se, to se zna,
umiremo, selimo s dun’jaluka.
Od savjeta živjelo se do sada,
to pravilo važit će i od sada.
S nasihatom srca su se mekšala,
mudra srca nasihat su slušala.
Bož'ja riječ čovjeku je poslana,
Mudri Kur’an uvjek ide pred nama.
Uzmi mudrost iz Kur’ana i gledaj,
prouči ga pa o svemu nešto znaj.
Sve što rukom uradiš i učiniš,
zlo il' dobro ti u srcu pomisliš.
Mom prijatelju
Za Allaha ništa tajna to nije,
to ćeš vidjet prije ili kasnije.
Vel'ka sreća svakome je u tome,
da u srcu misli dobro svakome.
Al' najprije roditelje pripazi,
i na riječ, ti, s njima ne izlazi.
Poslušaj me pa se nećeš pokajat’,
roditelju vazda čini ti hajrat.
Taj će sevab dragi Allah mjeriti,
i Džennetom Bog će te nagraditi.
Djecu svoju ti lijepo odgoji,
jer za djecu težak dževab predstoji.
Svoga oca, a i majku ti poštuj,
i poslušnost ti im svoju iskazuj.
Budi radost svom ocu i materi,
da ti tijelo u vatri ne sagori.
Ako imaš ti evlade pogledaj!
tako tebe tvoji vole bolan znaj.
Ne podiži svoga glasa pred njima,
i u tome budi primjer drugima.
Ako želiš dobru djecu imati,
trebaš dobro roditelje štimati.
Pokaži nam da l' si dobro odgojen,
ili šejtan na nemilost ostavljen.
Ocu, majci, išti dobro od Boga,
i u tome bodri svakog drugoga.
Moli Boga za gunahe njihove,
da im tijela u vatri ne sagore.
Ove dove Allah će ti uslišat’,
mjesto će im u Džennetu Allah dat’.
Dobra djeco, što ste čuli do sada,
nek vam ovo savjet bude od sada.
Oca, majku vi od sada slušajte,
pa se za to svakom dobru nadajte.
Ne pokazuj svoju srdžu pred njima,
budi dobar i poslušan ti njima.
191
Mehmed I Mahmutović
Kad ulaze stojeći ih dočekaj,
iz srca im poštovanje ti podaj.
Kad od kuće ti majčine polaziš,
trebaš majci ti ruke da poljubiš.
Gledaj pismo od matere voljene,
bistre suze po njemu su padale.
Svaka majka kad se djece prisjeti,
tople suze ona pođe ljevati.
Dobre majke odgojite dječicu,
nek’ istinu uv’jek nose u srcu.
Dobro djete materina dika je,
loše djete materina tuga je.
Po odgoju svako može poznati,
u koga je kakav otac i mati.
Koje djete iz harama nastane,
teško čovjek od njega da postane.
Na to otac mora dobro paziti,
od harama mora kuću čuvati.
Milo djete kada ovo pročitaš,
stani malo da ti sebe upitaš.
Da l' za tebe ima koja poruka,
je l' za tebe ova knjiga pouka.
U G A Š E N A
Božji selam od srca vam ja želim,
I za pažnju da svakoga zamolim.
Poslušajte šta vam želim kazati,
I naših se roditelja sjetiti.
Da sa dovom Svevišnjega molimo,
I za duše oprosta im tražimo.
PROUČITI:RABBENAG FIRLI ...
I mi ćemo s' ovog svjeta putovat,
Da li će nas naša djeca spominjat?
Nije teško na to brate dževab dat',
Kog će evlad poslije smrti spominjat'.
192
Digni ruke pa Allaha zamoli,
tvoju dovu Allah dragi najvoli.
Dobro djete rosi oči suzama,
i Allaha uvjek moli dovama .
Da mu ocu, a i majci oprosti,
u životu da ih prate radosti.
Da hizmetom kod njih Džennet zaradi,
da i njemu dobri budu evladi.
Dragi Bože! velikog Ti rahmeta,
i zineta sviju osam Dženneta.
Naše majke i očeve voljene
ti zakloni teške kazne paklene.
Amin!
Oprosti nam svima grijehe ja Rahim,
uputi nas tvojoj stazi ja Kerim.
Amin!
Prijatelji ja Vas molim iz srca,
sjetimo se svoje majke i oca.
Na Ahiret koji su preselili,
dušu svoju Allahu su predali.
Od srca im hediju poklonite,
i Fatihu za dušu proučite,
‫ﷲ ﺍﻟﻔﺎﲢﺔ‬
S J E Ć A N J A
Ko god svoje roditelje poštuje,
Dragi Allah evlad mu upućuje.
Da i njega njegov evlad sjeća se
I za duše oca, majke moli se.
Da im Allah duši rahmet učini,
Od azaba da nas sviju zakloni.
Ovaj dun'ja od kada je postao,
Čovjek ga je u amanet dobio.
Allah dragi halifom ga prozvao,
I zakone Božanske mu predao

Ti zakoni Objavama zovu se,
I na zemlji po tom' mora živjet se.
Stariji su dužni mlađe učiti,
Pravim putem dužni su ih voditi.
Mudri Allah Objave je poslao,
I razumnog čovjeka je pozvao.
Da očima oko sebe pogleda,
I dun'jaluk očnim vidom razgleda.
Sve govori i čovjeku kazuje,
Razum treba Allaha da poštuje.
Sunce, mjesec i nebesa vidimo,
I razumom da o svemu mislimo.
Smrt i život – Allahovo djelo su,
I svakome pratioci oni su.
I postanak i nestanak Allah zna,
Ovaj zakon teče do Ahireta.
Od kada je ovaj svijet postao,
Azrail je svud' po njemu hodao.
U ruci mu smrtna čaša šerbeta,
Sa njom hoda s kraja na kraj svijeta.
Svak' se trudi da od njega pobjegne,
Al' na kraju sa svakim se susretne.
Ponuđenu čašu svak' će ispiti,
S dun'jalukom svak' se mora rastati.
Kakve štete što se mora umrijet',
Što se Dun'ja ne da sobom ponijet'.
Sve smo ovo mi očima vidjeli,
Kad smo mrtve u kabure spuštali.
B'jeli ćefin sve je što ponesoše,
I svoj amel u kabur odnesoše.
Najbolji je nama savjet svakome,
Da smo kratko na svijetu ovome.
Hiljadama godina je proteklo,
Ljudsko biće od kada je poteklo.
Jednog dana sve će bit – pa nestati,
I sve živo tad će mrtvo postati.
Ugašena sjećanja
Ta strahota Kijametom zove se,
Svak razuman Kijameta plaši se.
Posle toga Sudnji dan će nastati
Sve će Allah preda Se nas pozvati.
Dva svjedoka što čovjeka pratiše,
S dun'jaluka, što sa njima živješe.
Pred Allaha sa nama će stupiti,
I kitabe dun'jalučke predati.
Čitaj kitab i sva djela u njemu,
Mi smo bili dva svjedoka u svemu.
Mnogi insan u zemlju će gledati,
Jer će svoje prošlosti se stidjeti.
Rad' evlada bit' će suza i plača,
Tu je pravda roditeljska najjača.
Svak će pravo od svakoga tražiti,
Niko ništa neće htjet' pokloniti.
Od Adema čovječanstvo pošlo je,
Preko Havve na dun'jaluk došlo je.
Kad se duša sa zametkom sastane,
Od tog dvoga ljudsko biće postane.
Svakoj duši život bude upisan,
A i edžel, smrtni sahat zapisan.
Nije niko mog'o edžel odbiti,
Azraila praznih ruku vratiti.
Teško li je ovo sve preživjeti,
I od milih i dragih se rastati.
Sve ostade ništa nećeš ponijet',
Samo djela u kabur ćeš odnijet'.
Da l' će iko iza nas da ostane,
I po dobru da nas neko spomene.
Prvo treba od sebe da polaziš,
I od sebe treba da se poučiš.
Da l' hedije svojim mrtvim ti šalješ,
Da l' ih danju, a i noću spominješ?
Da l' kabure zijaretiš, oblaziš,
Da l' Fatihu mrtvim svojim proučiš?
193
Mehmed I Mahmutović
Dobro pazi šta ćeš reći po tome,
Taj nasihat trebat će nam svakome.
Često nam se braćo desi mnogome,
Sramota je i zboriti o tome.
Sinovi nas i unuci doprate,
Al' u kabur ne žele nas da spuste.
Posl'je toga kad se kući vraćaju,
S jaranima sjede jedu i piju.
Ja sramote u islamu velike,
Kad uz piće teku suze tolike.
Takvih kuća meleki se čuvaju,
Pa ni Kur'an u njima ne slušaju.
Sve je ovo vrlo teško shvatiti,
Ta sramota ne može se sakriti.
Allah dade da očima vidimo,
I pouku iz ovog da primimo.
Čudne stvari susrećemo tolike,
Spomenike podižemo velike.
Božji Resul u hadisu govori,
Dini – Islam takve gizde ne voli.
Na kabure gizda vel'ka stavlja se,
Neka svako tog kabura čuva se.
Kakve fajde rahmetliji od toga,
Jer to nije nikom emer od Boga.
Po Islamu pokuđeno ovo je,
Gizdat mezar velika grehota je.
Mjesto toga treba hajrat činiti,
I od toga vječnu korist imati.
Nek' se svako po hajratu poznaje,
Hajrat vječna uspomena ostaje.
Roditelju najveći će hajrat bit',
Djecu svoju u Islamu odgojit'.
Neka Kur'an slijede i slušaju,
I Allahu da na sedždu padaju.
Takva djeca uv'jek će se sjećati,
Ocu, majci vazda dovu učiti.
194
Blago majci a i ocu svakome,
Ko odgoji časno porod u tome.
Da s namaza djeca ih se sjećaju,
I Allahu da na sedždu padaju.
Takve djece i sad ima al' malo,
Blago majci kad se tako rodilo.
Moramo se zato braćo pripremit',
Iza sebe dobar porod ostavit'.
Hajir dovu treba djeci činiti,
Da ih Allah pravom putu naputi.
Da rad' njiha ne budemo ukorni,
I Allahu neka budu pokorni.
Da l' bi braćo ovo htjeli poslušat',
Da primite ovaj bratski nasihat.
Da se dovom svojih mrtvih sjećate,
I fatihu ocu majci šaljete.
RIDA'EN LILLAHIL – FATIHA
Mnoge nene i djedovi trebaju,
Da u mekteb unučiće spremaju.
Tako ćemo Dini – Islam sačuvat',
I Resulu mi u oči pogledat'.
Vrijeme se je Ahiretu okretat',
S dun'jalukom moramo se rastajat'.
Islamu smo mnogo dužni ostali,
U kakve smo njega ruke predali.
Svakom od nas ovo dužnost Bož'ja je,
Ehaliji Islam predat farz nam je.
Teško svakom ko je dužan ostao,
I emanet nije časno predao.
Al' smo zato mnogo vrsni postali,
Imetak smo potomcima predali.
Mnogi otac bogatstvo je čuvao,
I sinu ga svom u ruke predao.
Danas ih se djeca slabo sjećaju,
Od imetka malo fajde imaju.
Al' pouku opet slabo primamo,
Jer imetak do škrtosti čuvamo.

Desna ruka jedva nam se otvori,
Neko daje pa opet prigovori.
Kad se nešto dragom Bogu žrtvuje,
Tad se dinar velikim prikazuje.
Mu'min pravi to činiti ne smije,
ko žrtvuje nek' nikom ne kazuje.
Od imetka što se ne dā dijelit',
Vrlo brzo on se može izgubit'.
Ko imetak takav sinu teslimi,
Od njega će malu korist da primi.
Roditelji u kaburu čekaju,
I Jasinu od djece se nadaju.
Kakve fajde od svakoga čekati,
Kakve fajde Jasinu se nadati.
Kome osta dun'jalučka sermija,
Osta onom ko čašice ispija.
Od kud' nam je taj imetak došao,
Kad je jadan takvih ruku dopao.
Zato braćo za života gledajte,
Svom imetku vi u haram ne dajte.
Nek' se svako tuđeg hakka pripazi,
I do tuđe međe nek' ne dolazi.
Vidiš brate kom' imetak ostavljaš,
Kriv ćeš biti pred Allahom neka znaš.
Ti ćeš azab u kaburu tegliti,
Svakog dana meleka se bojati.
Ti čuvao a drugi će trošiti,
Azab teglit i u vatri goriti.
Desnu ruku ti otvori, ispruži,
Nek' te vatra zbog imetka ne prži.
U životu hajrat treba da činiš,
I u tome svoga sina podučiš.
Draga braćo, ovaj savjet slušajte,
Pa se dobru od Allaha nadajte.
Imetkom se od vatre zaklonite,
Za Ahiret dobro se pripremite.
Ugašena sjećanja
Svojom rukom sebi bedem ozidaj,
I u svoj se ti imetak pouzdaj.
Pouči se kod komšije šta bješe,
Miraz ode njega ne spomenuše.
Dobra braćo, kada ovo čujete,
Dužnost vam je da se svega sjećate.
Iz ovog se može puno naučit',
Zato vama evo želim poručit'.
Oca svoga i majke se sjećajte,
Pa od djece nečemu se nadajte.
Za života roditelja pazite,
A kad umru hedije im šaljite.
Roditelji u kaburu čekaju,
I od djece poklonu se nadaju.
Zato često kabure obiđite,
Pogledajte i nešto naučite.
Bješe silnih, bogatih i velikih,
Smrt ih uze i zauvjek nesta ih.
Ako su im dobra djela ostala,
Lica su im u kaburu vesela.
Mila braćo, ovaj savjet primite,
Ocu, majci vazda dovu činite.
Kada tjela u postelju spustite,
Ocu, majci Fatihu proučite.
Kabure im u Džennet pretvorite,
Očevima teške lance skinite.
Obradujte svoje mrtve poklonom,
Spusti te se u postelju s Fatihom.
EL – FATIHA
Nek' se ljubav ugašena probudi,
Pravi evlad roditelju ti budi.
Nemoj da ih zaboraviš ikada,
I uvijek misli na njih od sada.
Mi smo miraz roditeljski primili,
Da li smo se za to mi odužili?
Nek' nam miraz bude halal svakome,
Svi smo dužni razmisliti o tome.
195
Mehmed I Mahmutović
Imetak smo roditeljski primili,
Da li smo ga pošteno zaslužili?
Oni nama svoja dobra dadoše,
Griješne duše u kabur odnesoše.
Pomozimo svome ocu, majčici,
Da im tjelo u vatri ne sagori.
Prisjeti se majčinskoga hizmeta,
Toplog krila i majčinog rahmeta.
Ah kako je brate teško gledati,
Kada evlad roditelje napusti.
Da se za njih drugi mora brinuti,
I hizmetom Džennete zaslužiti.
Kô što evlad volimo i čuvamo,
Tako da se oca, majke sjećamo.
Ko je mrtav rahmet duši njegovoj,
A živoga nek' nagradi Dragi Bog.
Draga braćo, srca su nam zaspala,
Ovaj savjet ako ne bi primila.
Mnogi mrtvi u kaburu stradaju,
I pomoći od djece se nadaju.
Teški azab neko tegli radi nas,
I od djece očekuju sebi spas.
Mi na mrtve vrlo malo mislimo,
Jer na zemlji rahatlukom živimo.
Ko će azab roditeljski ugasit',
Zar ćemo ih mi u vatri ostavit'.
Mnoga naša tvrda srca spavaju,
Što za mrtvim milosti ne imaju.
Gdje je ljubav što je tako zaspala,
Il' je smrću roditelja nestala.
Kad i nama mezar kuća postane,
I kad čovjek u mezaru ostane.
Da li će nam ko hediju poslati,
Mlađe treba ovome poučiti.
Mi smo živi al' trebamo umrijet'.
Nek' nam ovo svakom padne na pamet.
196
Otvorimo svoje srce rad' Boga,
Sjetimo se roditelja dragoga.
Kako nas je dobra majka voljela,
I za nama kako se je brinula.
Na grudi nas svoje tople stavljala,
I na djecu uvjek svoju mislila.
Kô zjenicu svoga oka pazila,
I sa nama zlo i dobro djelila.
Otac nas je svojim kruhom hranio,
Radov'o se o nama se brinuo.
Pokažimo kakvo srce nosimo,
Da l' volimo il' se samo šalimo.
Na kabure često treba otići,
Selam nazvat roditelje obići.
Božji Resul hadisom je rekao,
Ko god bude na kabure išao.
Kraj kabura neka selam nazove,
Poznanik će selam da mu odzove.
Otac, majka plaho će se radovat',
I evladu svome selam odazvat'.
Kad hedije ocu, majci šaljemo,
Tad im duše od azaba čuvamo.
Divno će se roditelji radovat',
Kad meleki donesu im naš hajrat.
Allahu se svako treba moliti,
I za mrtve magfireta tražiti.
Hedije im često slati i činit',
I iz kazne naše mrtve izbavit'.
Djecu svoju mi u tome poučit',
I bez brige na Ahiret preselit'.
Za imetak dužni smo se pobrinit',
Svojom rukom lijep hajrat učinit'.
Našoj djeci to će biti pouka,
Za Ahiret nama korist velika.
Dobra djela nama će svjedočiti,
Od azaba hajrat će nas čuvati.

K I J A M E T S K I
Poslušajte braćo, sestre što velim,
iz Kur'ana da vam ja progovorim.
Da kažemo nešto o Ahiretu,
strašnom sudu na onome svijetu.
Mnogi smo se odmetnuli od vjere,
za to će se dževabiti najgore.
O tome se više mora misliti,
biće fajde o tome govoriti.
Nekad nam je to dosadno slušati,
al' šta ćemo svakom nam je mrijeti.
Mnoga srca od kamena ko da su,
odlutala i zaspala ona su.
Prestala su Allaha se bojati,
kô da neće pred Allahom stajati.
Kad Israfil u Sûr bude puhnuo,
i dan Sudnji sa Sûrom najavio.
I kad zemlja potrese se opasno,
i od straha sve nastane užasno.
I kad ljudi po pozivu ustanu,
na Ahiret da se brzo podignu.
I kad čovjek u strahu se zapita,
šta je zemlji, što se tako potresa.
I kad evlad uplašeno zaplače,
što od njega otac glavu okreće.
I kad mjesec sa suncem se sastane,
i kad griješnik bez riječi ostane.
I kad sunce posve nisko spusti se,
nema hlada nikud nema sklonit se.
I očajnik svom će drugu tad reći:
„Ima l' mjesta gdje se može pobjeći.“
I kad Malik Džehenneme otvori,
i kad djelo za svakog progovori.
I kad čovjek svoju majku ugleda,
ona tužna ne uzvraća pogleda.
Kijametski dan
D A N
I kad djeca s roditeljem sretnu se,
da računi među sobom svedu se.
I svjedoci pozovu se pred Boga,
poslanici od Allaha dragoga.
I kada se Levhi – mahfuz otvori,
o svakome kitab će da govori.
I kad djela otkriju se svakome,
svako će se zabrinuti o tome.
I kad strašni sud započne suditi,
kad se čovjek čudom pođe čuditi.
I kad svako svoje pravo zatraži,
ko će naše nevolje da ublaži.
I kada se hak Pejgamber pojavi,
da šefa'at i zagovor najavi.
I kada se Aršu – Rahman otkrije,
da Božije miljenike pokrije.
I kad jadnik zavapi i zaplače,
i kad sunce pođe peći najjače.
I kad čovjek pođe druge pitati:
„Ima l' mjesta može li se nestati.“
I kad grozne teške patnje nastanu,
i silnici u tu patnju potonu.
I kad griješnik pođe gorko plakati,
ljuto će se radi grijeha kajati.
I kada nas za namaz upitaju,
što na namaz ljudi kasno ustaju.
I kad će se zerra dobra vidjeti,
i račune svak' mora podmiriti.
Ko li će nam pružit ruku milosti,
da l' će Allah grijehe da nam oprosti.
Biće teško Bogu račun položit',
biće teško tuđe pravo odužit'.
Ima l' koga da se plaši iskreno,
svak' bi trebo zabrinut se sigurno.
197
Mehmed I Mahmutović
Kad pred Mizan bude pozvan od Boga,
teška straha pretrpjet će rad' toga.
Svakog od nas melek će da zapita,
svakom stanje njegovo će da čita.
Kad god si se jutrom rano budio,
hladnom vodom rado si se umio.
To je samo jedan ni'met od Boga,
kol'ko ih je niko ne zna sem Njega.
Da l' si Boga hvalio i slavio,
da l' si klanj'o i Allaha molio.
Ni'meti se nabrojati ne mogu,
sve nam Allah to dade na uslugu.
Kad od Boga čovjek bude zapitan,
što Allahu nije bio poslušan.
Koristimo nebrojene ni'mete,
za sve ćemo bit' pitani nek' znate.
Kad svak' svoja djela bude vidio,
kajat će se što se nije pazio.
Kada čovjek bude stao pred mizan,
biće sretan ko je bio ponizan.
Bit će sretan ko je bio u vjeri,
tad će svako moći da se uvjeri.
Bit' će plača bit' će suza svačega,
neposlušni strahovat će od Boga.
Za sav život i svjedoci postoje,
ovo braćo časni Kur'an rek'o je.
Svak' bi htjeo na svoj način živjeti,
što poželi da smije uraditi.
Mnogo nas je što smo bili oholi,
rad' toga smo griješnici postali.
Kakva korist šta smo bili i ko smo,
posve malo po islamu živjesmo.
Kad se ljudi od bogatstva rastave,
kad nas braća u kaburu ostave.
Sva se braća svojoj kući vraćaju,
a sa tobom sualdžije ostaju.
198
Mnogo grijeha i svašta si radio,
ti sakrio a melek je vidio.
Sve potanko meleki su pisali,
sevab, grijeh sve u knjige stavili.
Od kabura ispit težak počinje,
al' mi na to pomislimo najmanje.
Ovaj nehat skupo će nas koštati,
za kabur se svako mora spremati.
Džehennemska teška vrata miruju,
griješnike u zasjedi čekaju.
Kad se strašnih sedam vrata otvore,
zebanije kad iz njih progovore.
Griješnici jadni šta uradiste,
bez milosti ovog dana ostaste.
Poslanici Allahovi bili su,
na put pravi svakog od vas zvali su.
Oholo ste Božju riječ slušali,
neposlušno glave ste okretali.
Ne htjedoste postiti ni klanjati,
ne htjedoste od grijeha se kajati.
Praznih ruku s dun'jaluka dođoste,
u nemilost Allahovu padoste.
Svud okolo meleki će stajati,
griješnike pred Džehennem pratiti.
Ljuto li će oni sebe proklinjat,
što kur'anski ne primiše nasihat.
Sad je vrijeme razmisliti o tome,
da l' nasihat koristi nam svakome.
Na Ahiret svi ćemo se skupiti,
svak' će tamo svoje lice otkriti.
Sve će tajne tamo javne postati,
najviše se toga treba bojati.
Taj će časak biti težak svakome,
ko na vakat ne brine o tome.
Da nam Allah ne otkrije sramote,
da griješnim On oprosti grehote.

NAMAZ I MI’RADŽ
Božji selam ja vam svima nazivam,
kao braću i sestre vas pozivam.
Kroz stihove evo vam se obraćam,
da l' ćete me htjeti čuti ja ne znam.
O namazu nešto želim napisat,
jer smo mnogi odustali mi klanjat.
Allah će nas radi toga kazniti,
kad bi namaz mi prestali klanjati.
Ko god klanja taj Allahu robuje,
namazom se pokornost dokazuje.
Naš pejgamber musallija bio je,
svakom nama Božja dužnost ovo je.
Kad se brda i planine pokrenu,
kad se ljudi iz mezara podignu.
Tad će griješnik ljuto sebe koriti,
što nasihat nije htjeo slušati.
Kasno se je radi grijeha kajati,
na dunjaluk nećemo se vraćati.
Zato braćo ja vas sviju podsjećam,
da stanete svi Allahu na kijam.
Za namaz će svakog prvo pitati,
i po tome svakom će nam suditi.
U kog' namaz bude dobar i valjan,
Džennet mu je ako Bog da siguran.
Zato ću vas kroz stihove podsjetit,
da smo dužni svi teobu učinit.
Vratimo se namazu i abdestu,
da bi bili u Božijem rahmetu.
Ko vjeruje u Allaha vidi se,
ovog svijeta za ahiret sprema se.
U džamiju takav često ulazi,
i na namaz draga srca dolazi.
I na kraju svima vam se obraćam,
prim'te savjet vi od mene i selam.
Namaz i mi’radž
Pejgamberu vi salavat učite,
za šefa'at vi se preporučite.
Essalatu ......
Kad pejgamber na Miradžu bijaše,
on s Džibrilom na nebesa iđaše.
Iz harema ćabenskog je krenuo,
i u Bejtul-Makdis on je stigao
U Mesdžidul-Aksa on se svratio,
S melekima dva rekata klanjao.
Odatle je sa Refrefom pošao,
Do Sidretul Munteha-a došao.
Što je treb'o on vidjeti, viđaše,
od radosti baš k'o dijete plakaše.
Uz najveće počasti je stigao,
i pred Aršom na sedždu je on pao.
Dragog Boga iskreno je molio,
sav od aška i radosti gorio.
Za svoj ummet molitve je zborio,
i uz dove mnogo suza prolio.
Cijelim bićem Allahu se predao,
i u vrata milosti je gledao.
Čistom dušom Allahu se primak'o,
sav uzbuđen Allahu je zaplak'o.
Radi grijeha njegovoga ummeta,
on sa sedžde tražio je rahmeta.
Sve pomisli s dun'jaluka znaju se,
a i djela pred Allaha nose se.
Da smo griješni Allah dobri sve to zna.
eto za to on je isko oprosta.
Nije niko takav ikram primio,
k'o Muhammed kad je miradž činio.
Sve se sedam nebesa otvorilo,
i resulu ta'zim je učinilo.
199
Mehmed I Mahmutović
A meleki u safove stadoše, S Džebrailom do Arša je stigao,
Muhammeda s tekbirom dočekaše. i bez riječi razgovor je tekao.
TEKBIR!
Tad' mubarek srce mu se otvori,
Od insana i duhova sve što je,
Pun zanosa on Allahu prozbori.
s Muhammedom poredit se ne može.
Svemogući, velike ti milosti,
I svjetovi od Allaha stvoreni
mom umetu ti grijehe oprosti.
rad 'resula svi su oni postali.
Oni na Te svi šehadet donose,
Noć Miradža posl'je toga slavi se,
sa Islamom svi se oni ponose.
dok je svijeta o tome će pričat se.
Sve što tražiš moj će ummet primiti,
Zato ga je Dobri Allah pozvao,
mumin pravi za Islam će živjeti.
na nebesa i sve mu pokazao.
Tad' Džibrilu Allah emer učini,
Nek' vjernici u teškoći ustraju,
da meleke u safove postavi.
jer će za to nagrade da primaju.
Nek' meleki ovdje namaz klanjaju,
Nek' pejgamber vidi svojim očima,
da resula o svemu upoznaju.
taj zijaret nek' opiše ljudima.
Da je namaz dragom Bogu najdraži,
Nek' ashabi o Džennetu sve znaju,
da je mumin na sedždi mu najbliži.
i strahote džehennemske nek' čuju.
Da vjernici u džematu klanjaju,
Da svak' znade kako treba živjeti,
u džamiji da se uvijek sastaju.
i od grijeha kako će se čuvati.
Kako mumin treba namaz klanjati,
Da pejgamber prenese ashabima,
ovdje noćas Muhammed će saznati.
što je Allah pripremio vjernima.
Glavni biljeg mu'mina je svakoga,
Sve što treba nek' od Boga zaželi,
časni namaz, zikir Boga Dragoga.
i Ashabe Miradžom razveseli.
Naš pejgamber sve što god je vidio,
I nebesa neka dobro razgleda,
najvernije Ummetu je prenio.
svoje želje nek' Allahu on preda
I Džennete dužan bješe vidjeti,
Nek' pred Aršom svoje ruke podigne,
zijaretom, Džennete da počasti.
svoje želje nek' Allahu spomene.
Pred Džennetom bješe jedna kapija,
Niko do tad Arša nije vidio,
sva u svjetlu k'o lijepa džamija.
nit' je tamo sa Allahom zborio.
Tu počinju nade a, i radosti,
Što je glava od tijela svakoga,
to je kuća Allahove milosti.
Arš je glava, od svemira Božjega.
Tad' je Džibril Muhammedu rekao,
Njega dvore odabrani meleki,
ovo mjesto nosi ikram veliki. Dragi Allah noćas te je pozvao.
Kroz redove meleka je jezdio, Što očima i razumom dokučiš,
sedam kata nebesa je vidio. tako trebaš ti zemlju da urediš.
Ljepotom je svoju dušu pojio, Ti na zemlji džamije ćeš praviti,
snagom vjere sa Aršom se spojio. u džamije ti ćeš ummet skupiti.
200

Ko ih voli on iskreno dolazi,
ko ne voli on ih zaobilazi.
Po tome ćeš ti mumine poznati,
i sve one koji vole klanjati.
Odavde ćeš jednu vijest ponijet',
Emer Božji svom ummetu donijet'.
Da se mumin sa namazom okiti,
jer će namaz noćas farzom postati.
Ashabima bit' će radost najveća,
Allah Dragi da im iman poveća
Tad' je Džibril Muhammeda pozvao,
da bi Ridvan Džennet mu pokazao.
Kad je Resul Džennetima prišao,
glasno tekbir iz grla je učio.
TEKBIR
Ništa ljepše do tad' nije vidio,
nego Džennet kad mu se približio.
Naš pejgamber Džennetu je prišao,
i Ridvanu glasno selam nazvao.
Ridvan melek u svjetlu je sav bio,
pred resulom na noge je ustao.
Dobro doš'o, ja Muhammed merhaba
Dobro doš'o, ja imamel enbija.
Ja Muhammed milost Božja na tebe,
i na one što su uvijek uz tebe.
SALAVAT
Dragi Allah emer mi je izdao,
da ti kažem sve što budeš želio.
Boljeg gosta nikad neću imati,
nit' će Džennet nekog boljeg primiti.
Hiljadama godina sam čekao,
da bi tebi Džennete pokazao.
Rajske bašče što ćeš noćas vidjeti,
Dragi Allah vjernima će djeliti.
Ovdje će se dobra djela plaćati,
Odavde će prava vječnost nastati.
Namaz i mi’radž
Beskonačnost i mladost se stapaju,
pravi život tek počinje u raju.
Sve ćeš ovo svom ummetu prenijet',
i s Miradža dobre vijesti donijet'.
Da je Kur'an temelj svihu Dženneta,
da je namaz izvor Božjeg rahmeta.
Ja sam jedva tvoj zirajet čekao,
da ti kažem sve što sam ti rekao.
Ja sam tvojoj radov'o se posjeti,
kad ću svjetlo dun'jaluka vidjeti.
Kao sunce kada zemlju ogrije,
tako Kur'an svugdje će da dospije.
Preko tebe sva će zemlja zasjati,
Dini Islam svijet će obasjati.
Ko je mumin on će ovo vjerovat,
Jer u Kur'an ne smije se posumnjat.
Sve je Allah radi tebe stvorio,
sve je sretno od kad si se rodio.
Dun'jaluk je kao bašta cvijeća,
u tom cvijeću ti si ruža najljepša.
Na vratima od svakoga Dženneta,
tvoje ime ključ je Božjeg rahmeta,
I ti moraš na namazu ustrajat',
pa se potom u Allaha pouzdat'.
Od tog' duga niko nije oprošten,
ko napusti namaz on je uništen.
Pun zanosa naš je resul slušao,
pred Džennetom kao djete plakao.
Bogu Dragom zahvalu je činio,
ljepotama džennetskim se divio.
Sve vidio i svašta je saznao,
za njeg' tajne Ridvan nije imao.
Svi Dženneti njemu su se dopali,
Al' firdeus on najviše zavoli.
Tad' mu Ridvan pun radosti prozbori,
Ja Muhammed! čuj što Ridvan govori
201
Mehmed I Mahmutović
„Ova vrata samo se otvaraju,
vjernicima što na sedždu padaju.
Što s namazom iz postelje ustanu,
sa sedžade u postelju prilegnu.
Od ummeta što te srcem vjeruju,
utvrdi ih nek' na sedždu padaju.
Tako će se Allahu približiti,
u Džennetu divna mjesta dobiti.
Ti si noćas sa Allahom zborio,
Al' sa sedžde Allah te je primio.
Ashabima ovu vijest prenesi,
i poruku od mene im odnesi.
A ashabi nek' ummetu prenesu,
svukud svjetom nek' poruku raznesu.
Ko ne bude namaz htjeo klanjati,
Nije mu'min to ne treba sumjnati.
Ko Allaha tvrdo srcem vjeruje,
kroz namaz se ova ljubav kazuje.
Abdest uzet kibli se okrenuti,
Allah traži svako mora klanjati.
Pejgamberi i meleki klanjaju,
Bogu Dragom na svemu zahvaljuju.
Zar da čovjek smije namaz ostavit,
teška jada Allah će ga zamrzit.
Svi svjetovi od Boga su stvoreni,
da ga slave da mu budu pokorni.
Namazom se ta pobožnost postiže,
to je snaga što vjernika podiže.
Milom, silom, sve se Bogu poklanja,
sve Allahu sedždu čini i klanja.
TEKBIR
Sunce, mjesec i zvijezde ne miruju,
svi se kreću i na sedždu padaju.
Veličina Allahova vidi se,
Zapovijed Božja mora vršit se.
Ko ne htjedne past na sedždu pred Boga
sam je sebe rastavio od njega.
202
Od namaza sva pobožnost počinje,
Allah voli onog ko Ga spominje.
I Meleki svi Allaha slušaju,
ljudi, džini svi ga slušat moraju.
Ko ne htjedne Svemogućeg slušati,
nikad neće Džennet očim' vidjeti.
Ko na sebe uzme abdest mu'min je,
i ko ruke prema kibli okrene.
Namazom se ljudska dužnost pitomi,
uvjet Allah neka vam je na umi.
Časni namaz našeg dina direk je,
pa ko klanja taj Allahu blizak je.
Ko je klanjat ne daj Bože prestao,
prokletstvo je na se Božje zazvao.
Ko je mumin do namaza držat će,
ko ne drži u životu stradat će.
Za ahiret nema nade nikada,
bez namaza svaki čovjek propada.
Poslije posta Allah namaz najvoli,
klanjajući rob se s Bogom zavoli.
Međ' srcima dobrih Božjih robova,
Allah dadne pa da ljubav procvjeta.
Ko se s kime radi Boga zavoli,
sve će dobit što budu poželjeli.
Mu'min pravi na namazu melek je,
k'o redovno namaz klanja sretan je.
Kad god mu'min na svoj namaz polazi,
On Allahu na munadžat dolazi.
Koja majka svoju djecu podigne,
i na sabah prije sunca ustane.
S njim meleki skupa sabah klanjaju,
i Allahu molitve upućuju.
I svoj namaz meleki joj teslime
i Allaha za magfiret zamole.
Da joj Allah sve grijehe oprosti,
da je spasi teške ljudske zavisti.

Sretna li je svaka majka kad klanja,
kad dječicu u safove poravna.
I u kom se domu klanja sretan je,
melekima takva kuća puna je.
Gdje se klanjat ne daj Bože prestane
i meleka u tom' domu nestane.
Iza toga šejtani se nasele,
pa baksuzluk i nesreću dosele.
Koja majka voli svoju dječicu,
neka namaz posije im po srcu.
Neće majci dobro bit' u Džennetu,
ako oči ne drža na djetetu.
Koja majka voli djecu istinski,
nek' ih pazi i odgaja islamski.
Nek' na namaz djecu bodri, ustraje,
takvoj majci Bog će dati saraje.
Biće ponos svim majkama dženetskim
i u društvu s ženama pejgamberskim.
Majke treba da na porod pripaze,
da na namaz sa dječicom dolaze.
To je prava materinska pouka,
dobar primjer majčinog takvaluka.
Takve majke Allah će nagraditi,
u džennetske bašče će ih primiti.
Meleki će o njima se brinuti,
hurije ih u Džennetu dvoriti.
Dok su žive sreća će ih pratiti,
u kaburu nikad neće patiti.
Koja djeca odbiju da klanjaju,
nek' ih majke dobro se nagledaju
Jer kad oni na Ahiret ustanu,
od njih će se i majke da okrenu.
Da ne vide teška jada njihova,
jer će majci srce pucat od jada.
Nit' će htjeti, nit' željeti vidjeti,
takve majke djece će se stidjeti.
Namaz i mi’radž
Tako će se zauvijek rastati,
al' će opet dobre majke plakati.
Sa namazom takvaluk se postiže,
sa namazom Allahu si sve bliže.
Crna jada ko klanjat ne umije,
mučit će ga paklene zebanije.
Ko je znao pa je prest'o klanjati,
možda neće nikad Džennet vidjeti.
Takav treba istigfar proučiti
i Allaha za oprost zamoliti.
Ko se želi od vatre zakloniti,
taj će srce Kur'anu otvoriti.
Nek' u srce časni Kur'an uniđe,
a nek' kufur iz srca mu iziđe.
Ko od srca Bogu klanja robuje,
iz Dženneta Ridvan mu poručuje.
Allah će ga milostivo pogledat,
od grijeha Allah će mu oprost dat.
Takav neće Džehennema vidjeti,
Ni Malika što griješnim prijeti.
Ja ću takve u Džennete primiti,
jer pod tvojim Bajrakom će stajati.
Najveća je dužnost svakog vjernika,
da slijedi Božijeg poslanika.
Da tvoj život bude im ogledalo,
to bi od njih Allahu se dopalo.
Od poslanstva Božijega kruna si,
čovječanstvu u životu primjer si.
U životu kako budeš živio,
Ummet ti je ko te bude slijedio.
I još ovo Muhammede zapamti,
ko te voli taj će namaz klanjati.
Pa ko tvrdi da voli pejgambera,
nek' resula uzme za svog uzora
Koja duša u Ahiret vjeruje,
i ko želi da te tamo susretne.
203
Mehmed I Mahmutović
On će tebe u životu slijediti,
i tvoj sunnet u srcu će nositi.
Blago onom ko se mije abdestom,
Allah će ga obradovat Džennetom.
Allah hoće da svak može vidjeti,
ko te voli i ko će te slijediti.
Ko namazom svoju dušu napoji,
taj se nikog do Allaha ne boji.
Čija duša radosti ne osjeti,
kad na sedždu pođe licem padati.
U to tjelo šejtan se je smjestio,
takvo srce već je šejtan kupio.
Griješnik je, u dun'jaluk vjeruje,
takvo srce zov Kur'ana ne čuje.
Njima reci nek' se odmah pokaju,
na namazu neka bolje ustraju.
Sve pozivaj ko god sluha imadne,
ko u vatru ne želi da zapadne.
Nek' na sabah obavezno ustaju,
prije sunca neka sabah klanjaju.
Nek' kucaju na kapiju milosti,
nek' Allaha mole da im oprosti.
Neće Allah svoga roba odbiti,
ko Allahu iskreno se obrati.
Grijeh priznat i Bogu se pokajat,
Dobri Allah grijehe će im otpisat.
Od svijeta što se Bogu pomoli,
Dragi Allah dvije vrste najvoli.
Mladog roba i robinju Božiju,
Dobri Allah smjestit će u Saraju.
S resulima i velikim ljudima,
Allah će ih izravnati sa njima.
Gdje se mladost i pobožnost sjedini
to najbolje plaća Allah Jedini.
Druga vrsta što Allahu mili su,
Darežljivi bogataši oni su.
204
Bit darežljiv a i bogat teško je,
njih će Allah nagraditi najprije.
Nije lahko bit' darežljiv pobožan,
jer to može samo mu'min odvažan.
Kad se vrata Džehennema otvore,
tad' će mnogi bogati da sagore.
Darežljivi nikad neće goriti,
Allah će ih od vatre zakloniti.
Muhammede ti poruči ljudima,
da imetkom spase se Džehennema.
Što si noćas u Džennetu vidio,
samo zerru ja sam ti pokazao.
I nebesa a i zemlja kol'ka je,
rajska bašča od oboga veća je.
Sve je ovo za Božije robove,
sve za one što se Boga uzboje.
Tvoj će ummet vel'ke časti imati,
ti ćeš njima džennete otvoriti.
Od Ridvana ponesi im poruku,
neka prime iz Kur'ana pouku.
Ti si noćas ćošak raja vidio,
i od Boga obećanje dobio.
Da tvoj ummet neće vatrom goriti,
to su oni što te žele slijediti.
To su oni što se tobom ponose,
i na tebe svud salavat donose.
SALAVAT
Svoje ruke od harama čuvaju,
a očima u haram ne gledaju.
Kad govore istinom se ponose,
na Allaha svud šehadet donose.
Kada poste jezik dobro čuvaju,
Posl'je grijeha uvijek se pokaju.
Sa selamom svoju braću susreću,
i od smutnje svoju glavu okreću.
ili šute il' istinu govore,
što ne valja nikad neće da zbore.

Roditelje stojeći dočekuju,
i do smrti njima se odužuju.
Za svoj život uzora su dobili,
u resulu koga su najvolili.
Ko god ove alamete imadne,
ne bi smjeo u vatru da zapadne.
Ti ćeš takve šefa' atom čuvati,
od Allaha magfiret izmoliti.
SALAVAT
U Kur'anu jasno piše i stoji,
ko te sluša nek' se kazne ne boji.
U životu ko te bude sl'jedio,
taj nek' znade sretan se je rodio.
Iz milosti ti si noćas stigao,
Allah te je na zijaret pozvao.
Da očima ti nebesa razgledaš,
i da Džennet i budućnost pogledaš.
Da griješne Džehennemom zaplašiš,
Od Allaha oprosta im zatražiš.
Ovdje ništa ne može da nestane,
ovdje milost u istinu počinje.
Ovdje život bez gorčine postoji,
ovdje su vam pripremljeni saraji.
Ovdje čeka darežljive nagrada,
ovdje život uvijek traje ebeda.
Havdi Kevser Božji izvor žubori,
Allah, Allah svaki vjernik govori.
Na zelenim minderima džennetskim,
i na divnim serdžadama namaskim.
Tvoj će ummet Boga Dragog slaviti
i salavat na tebe donositi«.
SALAVAT
Sve je čuo i očima vidio,
dušu svoju Džennetom nahranio.
Svemogućem dovu je učinio,
hvaleć Boga kroz suze je zborio.
Namaz i mi’radž
»Svemogući velike ti milosti,
mom ummetu podaj ove radosti.
Pokloni im ti gunahe njihove,
da im tijela u vatri ne sagore.
Da u Džennet i ja uđem pred njima,
da ja oči ne isplačem za njima.
Moje oči sve će suze roniti,
dok moj ummet ne prestane goriti.
Moj Te ummet vjeruje i griješi,
zato plačem Ti me Bože utješi«.
Od Allaha odgovor je stigao:
»Poslaniče Allah te je slušao.
Dovu sam ti miljeniče primio,
tvoju želju Allah nije odbio.
Za svakoga ko je tvoga ummeta,
kod Allaha uvijek ima rahmeta.
Za svakoga ko na namaz dolazi,
kod Allaha oprost grijeha nalazi.
Mojom zemljom griješni ljudi putuju,
mojim suncem svi se oni ogriju.
Zar ne vide Allahove milosti,
Allah hoće da im grijehe oprosti.
Zalut'o je onaj ko se ne kaje,
i ko grijeh čini, a ne priznaje.
Takve Allah slijepcima naziva,
jer su gluhi pa ne čuju poziva.
Slijepci su i sa staze skrenuli,
s pravog puta u zablude krenuli.
Teoba je ključ džennetske kapije,
pa nek' svako pokaje se što prije.
Oholi su oni koji govore,
da ih Allah proživjeti ne može.
Iz ničega Allah nas je stvorio,
čovjeka je opet zemlji vratio.
Il' jednoga ili mahšer cijeli,
stvori Allah a da se ne umori.
205
Mehmed I Mahmutović
Ko Allahov kudret ne primjećuje,
taj očima gledati ne umije.
Zato Allah pametne opominje,
čuvajte se vi pametni od kazne.
I vi svoju porodicu čuvajte,
čujte Kur'an pejgambera slušajte«.
Naš poslanik ćuteći je slušao,
pun radosti ruke Bogu digao:
»Na svemu ti Bože ja zahvaljujem,
ja ti Rabbe blagodati dugujem.
U životu ja se na te oslanjam,
Tebi Bože zahvaljujem i klanjam.
Obraduj me Dragi Bože pobjedom,
srca naša ti učvrsti istinom.
Da islamski živimo i umremo,
i pred Tebe čista srca dođemo.
Nek kroz život Kur'an bude sa nama,
a meleki neka idu pred nama.
Što je haram nek' nam mrsko postane,
nek' moj ummet grijeh radit prestane.
Svud šehadet nek' se zemljom donosi,
ime Božije svugdje nek' se pronosi«.
Ovu dovu Allah mu je primio,
a Džibril mu dragu vijest donio.
Allah ti je časnu vijest poslao,
poslanik si svih svjetova postao.
»Muhammedu nek je počast velika,
poslaniku čitava dun'jaluka.
Svaku dovu Allah će mu primiti,
i šefa'at za ummet odobriti.
Nek' Muhammed sva nebesa razgleda
i nek' vidi šta ga čeka od sada.
Nek' meleki s nebesa ga isprate,
i na zemlju s tekbirima doprate«.
Sa tekbirom odatle je krenuo,
s melekima tekbir je proučio.(tekbir)
206
Od radosti srce mu je igralo,
a mubarek oko mu je plakalo.
I još jednu poruku je primio,
na povratku kad je zemlji jezdio.
Ko na zemlji glas Džibrila jasan je,
Muhammed ga tiho sluša sretan je.
»Poslaniče, evo važne poruke,
iz Kur'ana tebi mudre pouke.
Ovo sada što ćeš čuti od mene,
svakom reci nek kroz život spomene.
Bog ti šalje poslaničku nagradu,
prenesi je čitavome narodu.
To su zadnja tri ajeta mudrosti,
ko ih uči stići će do milosti,
Od devetnaest haznadara najljućih,
spasiće se ko ih često prouči.
Muhammed je haznadare vidio,
al' sa leđa samo ih je pogledao.
Kad je za to Džibrila zapitao,
zašto sam ih ja sa leđa gledao.
Haznadari džehennemski oni su,
i u licu za svakoga strašni su.
Njih devetnaest kao brda vel'ki su,
i nad paklom vječna straža oni su.
Jadan onaj ko im dođe u ruke,
taj će plakat svakog časa od muke.
Tri ajeta što ti sada donosim,
Poruka je od Boga je prenosim.
Tri ajeta iz Bekare poglavlja,
svakom reci neka to ne ostavlja.
Tri posljednja ajeta su za tebe,
i sve ono što stadoše uz tebe«.
To je časna Allahova nagrada,
za svakoga ko se Bogu sav preda.
Zadnji emer od Allaha stig'o je,
poslaniku vel'ka radost ovo je:

»Poslaniče ti na zemlju silaziš,
i sa sobom svakom poklon donosiš.
Od noćas će namaz farzom postati,
svakog dana pet puta ga klanjati.
Svaki vjernik mora na tom ustrajat,
sve što želi, Allah će mu uslišat.
Nemojte se sa namazom šaliti,
svak' se šali ko je prest'o klanjati.
Ko od danas Islam vjeru prihvati,
uslov mu je: namaz mora klanjati.
Od tog farza mu'min ne smije ostati,
nit' ko smije s Bogom vezu trgati.
Božji resul ummetu poručuje,
Svaki mu'min ovo treba da čuje.
Ko od sedžde svoje lice okrene,
taj je Kur'an napustio i mene.
Namazom će reći svako svakome,
a i sebi svak će reći samome.
Da l' Allaha voli i pejgambera,
il' mu srce teški kufur razara.
U dva svjeta ko' vjeruje lahko je,
al' u jedan ko vjeruje teško je.
Namazom se čovjek kuša kakav je,
ko ne klanja taj u vjeri lahak je.
Kol'ko čovjek od Allaha strahuje,
On toliko naredbe mu poštuje.
Zdravi razum sve će ovo shvatiti,
al' bolestan savjet neće primiti«.
Muhammed je sav radostan slušao,
Hvaleć Boga Allah, Allah zborio.
TEKBIR
Na svemu se Allahu zahvalio,
za šefa'at najviše je molio.
Namaz i mi’radž
Sve je dove Allah njemu usliš'o,
iz Svemira kad je zemlji on poš'o.
Ashabe je obradov'o posjetom,
obećanjem, rahmetom i Džennetom.
Sestre, braćo svi ste čuli o tome,
kako Allah Džennet nudi svakome.
Kao bratu i sestri se obraćam,
da Allahu svi stanete na Kijam.
Od namaza sva pobožnost počinje,
jer se tako puno Allah spominje.
Tu je Allah merhametli najviše,
to je uzrok da ti grijehe otpiše.
Nemoj majko rahmeta ti Božjega,
zaboravit ti poroda svojega.
Ti u mekteb djecu svoju pošalji,
pa ćeš biti svom Allahu u volji.
Tako ćeš se Islamu odužiti,
i od Boga Džennet ćeš zaslužiti.
Pod majčinim nogama su Dženneti,
zato majko dobro se pozahmeti.
U mladosti šalji djecu učiti.
Da ti znaju fatihu proučiti.
Nek' ti djeca znaju lijepo klanjati,
pa se nećeš na mahšeru kajati,
I na kraju zaželimo od Boga,
da koristi stečemo od ovoga.
Nek nas Kur'an u životu povede
i pred Džennet ako Bogda dovede.
I na kraju da tekbire učimo
I Allaha slavimo i hvalimo.
207
Mehmed I Mahmutović
M I
Kad je Allah ovaj svijet stvorio,
čovjek ga je u emanet primio.
Prvi čovjek i pejgamber bio je,
Al' svejedno umrijeti mor’o je.
Smrt i život dragi Allah poznaje,
Svako ima stazu kojom putuje.
Niko ovdje neće vječno ostati,
Edžel ima svako mora mrijeti.
Na zemlji se sve rađa i dolazi,
Sve nestaje, odlazi i prolazi.
Svi žurimo sve se nekud putuje,
Svakog dana čovjek smrti bliži je.
Za dun’jaluk svak' se brine kako će,
Eh, žalosti u grob leći moraće.
S ovog svijeta svak' će morat’ otići,
Svakog od nas Azrail, će obići.
Za taj susret uvijek se pripremaj,
Svak’ je putnik za Ahiret dobro znaj.
Zato, brate, ovaj savjet prihvati,
Pa se nećeš u životu kajati.
U mladosti za starost se pripremaj,
I u tuđe imanje se ne uzdaj.
Što uradiš dobra to ćeš vidjeti,
Po, tvom radu Bog će te nagraditi.
Čuvaj zdravlje kô zjenicu oka svog,
To je savjet od Lukmana čuvenog.
Za svoj život bićeš pitan kod Boga,
To je ni’met od Allaha dragoga.
Dun’jaluk je jedna džada uzana,
Mnogi će je pokapati suzama.
Ovom stazom svako od nas putuje.
Do Mizana koji svakom kazuje.
Šta je dobra svako od nas radio,
Svako dobro Allah je umnožio.
208
Z A N
U Kur’anu ima jedna besjeda,
To mnogome griješniku ne sjeda.
Nalazi se u poglavlju sedmome,
Ta je stroga opomena svakome.
Od osmoga da devetog ajeta,
Pametan će uzet puno savjeta.
Dragi Allah čovjeku poručuje,
Da se svako ljudsko djelo vrednuje.
Svak’ će djelo svojih ruku vidjeti,
Zla, il' dobra sve će se izvagati.
Šta je dobra svako od nas činio,
Svako djelo Allah je umnožio.
Ko uradi dobro djela rad Boga,
Deset puta naći će ga kod Njega.
Svaku Zerru Allah će ti priznati,
Za Ahiret to će Allah čuvati.
Tvoj ibadet, tvoje misli i djelo,
Sve će doći pred tebe na vidjelo.
Svoje grijehe Allah može oprostit’,
Za to trebaš Istigfare ti činit’.
Što uradiš grijeh prema čovjeku,
Traži halal dok si na dun’jaluku.
Allah neće u ta prava ulazit’,
Pa bi mogo radi toga odgorit’.
Nemoj život uzalud provoditi,
O Mizanu trebaš mnogo misliti.
Teška jada i čemera ljutoga,
Ko ne ima dobrih djela kod Boga.
Pred Mizanom suze će se ljevati ,
Kod Mizana griješnik će plakati.
Ovdje će se svako morat zastavit,
Svako djelo meleki će izmjerit.
Zlo il' dobro svak’ će ovdje vidjeti,
Svojih djela mnogi će se stidjeti.

Blago onom ko sevaba imadne,
Kraj Mizana moći će da odahne.
Griješna ruka ovdje mora zadrhtat’,
Svako djelo ovdje će se izvagat’.
Svak’ će biti svojom brigom zabrinut,
Svak' će biti svojim grijehom ogrnut.
Mnoga usta ovdje neće prozborit’,
Jer će amel mjesto toga govorit’.
Mnoge oči nijemo će gledati,
I na strašnu presudu će čekati.
Džehennem će svoja vrata otvorit’
Crna tama tada će se pojavit’.
Dragi Allah tad će emer učinit,
Meleke će u safove postavit.
Džehennemski haznadari oni su,
Bez milosti za čovjeka, strašni su.
Tu će mnoga majka jadna zaplakat,
Jer za djecu nije mogla dževab dat.
Griješnici po Mahšeru trčat će,
I halala od svakoga tražit će,.
Niko neće nikom htjeti oprostit,
Svak’ će morat o sebi se zabavit.
Mnoge majke u Džehennem krenut će,
Radi djece one jadne gorit će.
Brat se s bratam neće htjeti vidjeti,
Svak’ će tada o sebi se brinuti.
Jedan od njih u Džennet će krenuti,
A drugi će na presudu čekati.
Božji Mizan tad će pravdu djeliti,
Meleki će naša djela mjeriti.
Šta si rek’o il' mislio vidjet ćeš,
Radi grijeha dobri brate plakaćeš.
Ti ćeš sobom u svoj kitab gledati,
Sam ćeš sebi ti ovdje presuditi.
Na tom mjestu ništa nije skriveno,
Svako djelo bit će ovdje viđeno.
Mizan
Svak’ će ovdje svoje pravo tražiti,
Kako ćeš se s dužnikom halaliti.
Zato nejdi s tuđim hakom pred Boga,
Možeš otić' u Džehennem zbog toga.
Božji Mizan podugo će trajati,
Allah znade kad će Mizan prestati.
Jer se nikom u Džehennem ne ide,
Svak’ bi htjeo Džennetlija da bude.
Braća će se radi prava posvađat,
Niko nema dobrih djela za prodat’.
Svak’ će svoju Zerru prava čekati,
Tužno li je takav prizor gledati.
Svaka pravda morat će se ispunit,
Allah dragi ovdje će je dijelit.
Mnoge oči u vatru će gledati,
Svako će se na dun’jaluk jadati.
Griješnik će svoju majku proklinjat,
Od Allaha uništenje poiskat.
Ta mu dova uslišena neće bit,
Jer za grijeh svak će morat odgorit.
Tada ćeš se svojih grijeha sjetiti
Što nasihat nisi htjeo slušati.
Šta ti vrijedi, ko si šta si, čiji si,
Ovdje će se pokazati kakav si.
Svako od nas kaže uvjek dobar je,
Ali djela pokazat će kakav je.
Nema ni s čim da se brate pohvališ,
Na Mizanu dok djela ne izmjeriš.
Kad izvagaš svoj dun’jaluk i djela,
Najteža je nevolja prohujala.
Ako kreneš ti za Džennet spašen si,
Ako kreneš u Džehennem strad’o si.
Meleki će griješnike skupiti,
Džehennemu sviju će ih predati.
Žarko sunce nisko će se spustiti,
Paklena će tad vrelina nastati.
209
Mehmed I Mahmutović
Tad će Allah griješnike pozvati,
Šta ih čeka to će ovdje saznati.
Svak' će svoja djela sobam nositi,
I za djela svak' će svoja goriti.
Ljuti bezdan vrata će im otvorit,
Gdje se grijeh mora vatrom odgorit.
Munadija tad će se oglasiti,
Griješnike pred vatrom će pozvati:
Griješnici pred Džehennem dođoste
I za djela tešku kaznu dobiste.
Griješnici zašto niste slušali,
Zašto niste vi Objave slijedili?
Vašeg oca sotona je zaveo,
Posl’je grijeha on se odmah pokaj’o.
Zašto niste i vi njega slijedili,
Zašto niste istigfar donosili?
Ko se nije svoga Rabba bojao,
Sam je sebe pred Džehennem doveo.
Danas će te bukagije dobiti,
I za grijehe teške kazne patiti.
Tad će Allah zebanije pozvati,
Jer će one griješnike mučiti.
Užasna je teška kazna paklena,
Kušat će je ta družina nesretna.
Od čovjeka nije ništa skriveno,
Jer Kur’anom sve je nama rečeno.
Kroz kur’anske poruke ste slušali,
Šta je bio s onim što su lutali.
Bož’ja kazna na njih se je sručila,
Jer se nije opomena slušala.
Svi narodi što su prije stradali,
Oni nisu pejgambere slušali.
Nesreća je iznenada stizala,
Kad se nije Bož’ja riječ slušala.
Ko se nije Bož’joj rječi odazv’o,
Taj je danas pred Džehennem stigao.
210
Bož’ja riječ mora se izvršiti,
Danas će se Džehennem naseliti.
Nesretnici džehennemski plakat će,
Haznadara džehennemskog pozvat će.
"Možeš li nam ove muke prekratit’,
Da l' nas možeš zauvijek usmrtit’.«
Malik će im na to odgovoriti:
“Vi ste ovdje jer morate patiti.
Što hoćete vi Božije asije?
Muče li vas paklene zebanije?
Svi ste znali da morate umrijet!
Svoja djela pred Allaha donijet.
Vaša patnja još će se povećati,
Sad se kasno rad' grijeha kajati.”
O ovome mudri Kur’an rek’o je,
I razumne na poslušnost pozv’o je.
Mudri Kur’an razumne upućuje,
I Božije staze im pokazuje.
Iz Kitaba o Mizanu čuje se,
Zlo il' dobro svakom mora mjerit se.
Svi imamo po dvojicu meleka,
Nad nama je Božja straža velika.
Danju, noću uvijek su sa nama,
Sve potanko oni znaju o nama.
Allah svojim svjedocima vjeruje,
Svaku tajnu Božji melek poznaje.
Kud god kreneš svud te vide i prate,
Za Ahiret opet pratnja čeka te.
Do Mizana čovjeka će dopratit,
Njegov amel s dun’jaluka izmjerit.
Nikom Allah neće zulum učinit,
Nit će Mizan bilo koga prevarit.
Tuđe pravo teško će se otkupit,
Dobrih djela na prodaju neće bit.
Potvota će vel’ku cjenu imati,
Zbog potvora mnogo će nas gorjeti.

Božja pravda Ahiretom svijetlit će,
Jer nepravde samo ovdje nestat će.
Bogataši kraj Mizana čekat će,
Zbog bogatstva mnogi od njih plakat će.
Oni što su grabežljivo živjeli,
I imetke što su tuđe pojeli.
Ovdje će ih bukagije čekati,
Zlatom će ih meleki okovati.
Neka vide što su sebi spremili,
To je kazna što su bili oholi.
Bogatstvo im ništa neće pomoći,
Nestalo je suhog zlata i moći.
Ovaj svijet, Allah kaže kratak je,
A Ahiret, Kur’an kaže vječan je.
S ovog sv’jeta svako mora putovat’,
Za dun’jaluk svak će Bogu dževab dat’.
Dun’jaluka dobro treba čuvat se,
I polahko za Ahiret spremat se.
Treba Bogu Istigfar donositi,
I za grijehe Allahu se kajati.
Da nas Allah Džehennema zakloni,
Naše grijehe da nam Allah pokloni.
Možda ćemo Bogu dževab učinit
I Allaha za gunahe umolit.
Al’ je teško čovjeku se odužit’,
teško se je s griješnikom nagodit’.
Dobri ljudi kraj Mizana sjedit će,
I Allaha Milostivog slaviće.
Prijatelji ovdje će se grliti,
Jer će grijehe Allah im pokloniti.
Aršu Rahman u hlad će ih primiti,
Meleki će svoje goste služiti.
Ovdje će se Džennetlije odmorit,
I Allahu zahvalu će učinit.
Kada ovo dobri brate saslušaš
Trebao bi, sam sebe da upitaš.
Mizan
Jesi li se za Ahiret spremio,
Da l’ si do sad kao mu’min živio.
O Mizanu puno trebaš misliti,
Naša djela, ondje će se vagati.
Sve ćeš morat jedog dana ostavit’,
Ti se moraš na Ahiret preselit’.
Prije toga nemoj ovo propustit’,
Od Allaha trebaš oprost zatražit’!
Sve namaze preostale naklanjaj,
Pa se onda u Allaha pouzdaj!
Ako štogod nekom drugom duguješ,
Traži halal da pod dugom ne umreš.
Svakog dana čini dobro svakome,
Al' najviše svom komšiji prvome.
Kada kreneš s ovog svjeta putovat’,
Komšija će tad za tobom zaplakat’.
Čuvaj namaz nemoj da ti ostane,
Prvo će te hisabiti po tome.
Nek te Kur’an kroz život upućuje,
Nek' ti Kur’an pravi put pokazuje.
Budi učen jer je mudrost u tome,
Najbolje ćeš tako pomoć drugome!
Ne otkrivaj sramote kod drugoga,
Allah će te nagraditi zbog toga.
Pravi mu’min nasihat će poslušat’,
Od Allaha oprosta će poiskat’.
Niko ne zna kad će dun’ja prestati,
Kad će Allah preda se nas pozvati.
To je tajna koju Allah poznaje,
Tu mes’elu odgovorit’ teško je.
O Mizanu puno trebaš misliti,
Jer ćeš ovdje svoj dun’jaluk vagati.
Blago onom ko se ovde nasmije,
Ko gunahe dobrim djelom pokrije.
Nek’ nas Allah obraduje oprostom,
Naša djela nagradi sa Džennetom!
211
Mehmed I Mahmutović
RAMAZANI – MUBAREK
Draga braćo i vi sestre prisutne,
poslušajte ove moje stihove.
Srce vaše ja želim probuditi,
da svak' može o sebi prosuditi.
Da l' islamu časnoj vjeri pripada,
da l' je mu'min i je l' bio do sada?
Ima l' dina i islama u njemu,
je li bliži znanju ili neznanju?
Pametan bi mor'o svako misliti,
da l' će Allah ljudski grijeh gledati?
Hoćemo li dalje u grijeh padati,
smijemo l' se kakvom dobru nadati?
Hoćemo li očevima ponos bit',
il' će nas se roditelji postidit'?
Svi smo braćo u mektebu učili,
i šehadet kelimom izjavili.
Da Allaha vjerujemo iskreno,
jesmo l' s vjerom načisto i potpuno?
Vrlo često namazi nam prolaze,
griješne duše nikako da zapaze;
Svako ko se sa namazom rastao,
težak život potpuno je imao.
Ta istina vidljiva je svakome,
ko razmisli o sebi i drugome.
Ko ne htjedne il' prestane klanjati,
na njeg islam ne može računati.
Kad prestane rob na sedždu padati,
od njega se nije dobru nadati.
O ovome piše se i kazuje,
al' na mnoge ovo slabo djeluje.
Mnoge kuće ugledne i pobožne,
ovaj vakat postadoše bezbožne.
Dini islam iz kuća iseliše,
ne daj Bože to je grijeh odviše.
212
S Božijim se svetinjama igraju,
i islamu časnome se rugaju.
Loš su uzor neznalici svakome,
ogledalo dvoličnjaku mnogome.
Al' na žalost takvo vrijeme došlo je,
svi vidimo toga danas mnogo je.
Ima l' neko da zaplače zbog toga,
stroga kazna doći će nam od Boga.
Išaret je na svakome čovjeku,
ko uzalud živi na dun'jaluku.
U čije se srce kufur useli,
šejtani su srce njemu uzeli.
Za to emer Kur'anom je došao,
ramazanski post nam Allah poslao.
Da grijehe mi skinemo sa sebe,
dobri brate to je dobro za tebe.
Da se postom otkupimo kod Boga,
da nas Allah pomiluje svakoga.
Allah znade naše ljudske slabosti,
zato hoće da nam grijehe oprosti.
Kroz ibadet što ga Bogu činimo,
mi griješne duše naše čisitmo.
A najveći ibadet je kod Boga,
naš Ramazan ispit za nas svakoga.
Post propisan i ranije bio je,
da se vidi ko Allaha poštuje.
Kukavice kô snoplje su padali,
na slabost se svoju uvjek jadali.
Na bajram se postiđeno gledaju,
prazne duše ništa jadni nemaju.
Ramazan je težak ispit svakome,
samo nije to mu'minu pravome.
Mu'min pravi radostan je zbog toga,
ovom gostu što dolazi od Boga.

Nek' u dušu svako svoju zaviri,
pa da vidi da li živi u vjeri.
Da l' je slabić ili junak u tome,
da l' u oči može gledat svakome.
Kol'ko može radi Boga žrtvovat',
valja postit, valj namaz obavljat'.
Darežljivost uz ramazan povećat',
da se Allah može tebi smilovat'.
Valja jezik radi Boga uzaptit',
svoj ramazan ibadetom okitit'.
Od oca nam taj emanet ostaje,
da se svako ramazanu raduje,
A od Boga farz je ovo veliki,
svako veče gosti su nam meleki.
Na iftarska veselja se skupljaju,
zijaretom blagoslov nam spuštaju.
Blagosivlju one što su postili,
što su vjerni svojoj vjeri ostali.
Koga šejtan nije mogo prevarit',
svom islamu on će uvjek predan bit'.
Takvi islam nikad neće prodati,
za dun'jaluk neće njega mjenjati.
Svako sebe dobro pozna kakav je,
nek' svak' kaže svoje mjesto gdje mu je.
Da l' pripada onim koji vjeruju,
vedra čela ni od čeg ne strahuju.
Mu'min biti nije lahko nikada,
al' je zato vel'ka Božja nagrada.
Duša, tjelo teško trpi, gladuje,
jezik zikrom ibadet pokazuje.
Il' jeziku dobro moraš suditi,
il' ćeš džaba tjelo svoje patiti.
Nemoj nikog ničim uznemiriti,
da od posta možeš korist imati.
O onima što ne poste ne zbori,
čuvaj jezik ni o čem' ne govori.
Ramazani mubarek
Takvi znaju svoju slabost i vide,
tanak obraz ni Boga se ne stide.
Slabići su u Kur'an ne vjeruju,
o islamu takvi ništa ne znaju.
Jadni bili u grijehu guše se,
bajram dođe u džamiji stide se.
Iftari su ramazanska veselja,
kad rahmetom Allah časti naselja.
Božji gosti na iftar se skupljaju,
Boga slave oprostu se nadaju.
Naš Pejgamber taj emanet ostavi,
da mu ummet vjeru ne zaboravi.
Da se sofra uz ramazan napravi,
da se kuća sa selamom pozdravi.
Da meleki naše kuće posjete,
da se Božji blagodati osjete.
Kur'anom se svaka kuća osvježi,
zato brate od tog zikra ne bježi.
Nećeš za to prosjak brate postati,
vjernik treba u Boga se uzdati.
Il' ćeš brate morat' srce otvorit',
il' na kući vrata svoja zatvorit'.
Ko je pravi sahibija u kući,
sa iftarom neka kuću usreći.
Ramazanski kerameti vel'ki su,
ko ne posti samo njemu teški su.
Uz Ramazan nama sunnet postade,
obavezno teravih nam ostade.
Da se više ibadetom bavimo,
da Allaha molimo i hvalimo.
Da se noću u džamije zbiramo,
da teravih uz jaciju klanjamo.
Da nas Allah blagoslovom nagradi,
i da griješnik vel'ki sevab zaradi.
Da ibadet kod svakog se poveća,
neka svako za ramazan osjeća.
213
Mehmed I Mahmutović
Ovaj teret Allah svakom platit će,
ko je mu'min radi Boga postit će.
Ko je mu'min nek' na postu pokaže,
Allah traži da se tako dokaže.
Nek' se svako uz ramazan pogleda
da l' je mu'min il' je slabić ebeda.
Ramazanom sami smo pokazali,
ko Allaha voli i ko ne voli.
Nepostači daleko su od Boga,
Džehennem je teška kazna zbog toga.
Ramazan će šefa'at nam činiti,
mnoge grijehe on će sa nas skinuti.
Kad na bajram pođu salle učiti,
i kad ezan pođe nas pozivati.
Kako će se mnoga duša osjećat',
bajram dođe u šta će se pouzdat'.
Dođe, prođe Ramazan kô i prije,
svak' veseo a on tužan kasnije.
Slabić osta, na ispitu propade,
sreća minu on siromah ostade.
Praznih ruku pred Allaha stupit će,
tužan, jadan od žalosti plakaće.
Da l' će ovo htjeti da se pročita,
ima l' koga da se braćo zapita.
Mnoge kuće na sehur ne ustaju,
niti poste nit' u jutro ručaju.
Hoćemo l' se Ramazanom stidjeti,
što nam mladi malo hoće postiti?
Što ne idu u džamije klanjati,
ni kod kuće na kijamu stajati?
Da l' će Allah ovo gledat i dalje,
il' će možda kaznu da im pošalje?
Plašimo l' se šta će biti sa njima,
kad islama ništa nema u njima?
Nemojmo ih pred ljudima hvaliti,
kad se neće Allahu pokoriti.
Zbog toga nas Allah može kazniti,
griješnike ne smijemo hvaliti.
Nek' nam Allah milost svoju pošalje,
nek' u vjeri našoj pođe nabolje.
Zato braćo ovaj savjet primite,
za Ramazan uvjek se pripremite.
Dobrim djelom dokažite svakome,
da u vjeri budeš primjer drugome.
Da se posta ne plašimo nikada,
post je svakom Allahova nagrada.
Ramazan je Allahova blagodat,
ovog gosta treba rado dočekat'.
Dobro doš'o naš mubarek Ramazan,
raduje se tebi mu'min – musliman.

M A J K O
Ti si bila radost naša Kad na minder ja pogledam
Koju crna zemlja skriva Gdje si nekad majko bila
Mi bi sada sretni bili U srce se moje bolno
Da si dobra majko živa. Teška tuga uselila.
Kraj mezara tvoga majko Čini mi se kud god gledam
Tužan plačem i bolujem Žalost tužna svud se skriva
Oči moje suze liju Sve je meni tužno majko
Ja za tobom sve tugujem. Od kada nam nisi živa.
Moje srce ne može te
Dobra majko prežaliti
Tugo moja i žalosti
Ko će te zaboraviti.
Kad te vidim u snovima
Ah! Kako se obradujem
Al' kad snovi ovi prođu
Ja te bolno oplakujem.

214

Kad se sjetim tvojih ruku
Kako su me milovale
Ruke su me tvoje majko
Oblačile i kupale.
Tvoj pogled mi na um padne
Kad god si me pogledala
Pogledom si meni majko
Uvjek radost darivala.
Žao mi je smrt te uze
Tugujemo zbog rastanka
koliko bi sreće bilo
Da je živa naša majka.
Allahu se obraćamo
I molimo dragog Boga
Da se majko ne zastidiš
Pred Allahom roda svoga.
Nek' te Allah sa Džennetom
Dobra majko obraduje
Tvom porodu sabri džemil
Što te tužno oplakuje.
Nema većeg prijatelja
Neg' što majka može biti
Blago onom ko je ima
Jer ne mora suze liti.
Ljubav našu neizmjernu
Crna zemlja pokrila je
Za majkom će tuge biti
Dok života našeg traje.
Ti si bila zabrinuta
Za svoj porod majko mila
Jesi li se svom porodu
Kao majka odužila.
Oprosti nam dobra majko
Ako smo ti bol nanijeli
Kakva li ćeš biti lica
Kad budemo mi se sreli.
Suze moje ne tecite
Oči moje ne plačite
Dignite se griješne ruke
Majci elham proučite.
Pobožni spjevovi
Obećanje tebi majko Zaspale su neke majke
Od potomstva primi svoga Zaspale su na dužnosti
Ići ćemo pravim putem Šta mislite da l' će evlad
Savjeta se držat tvoga. Taj vam grijeh da oprosti.
S vjerom si nas odgojila Otvorite svoja srca
Uvijek nam besjedila Trgnite se majke mile
Držite se pravog puta Dok ste žive pokušajte
Da se ne bih zastidila. Da bi nešto ispravile.
Zaboravit mrtve svoje Nek' stihovi ovi moji
Velika je to grehota Trgnu majke iz gafleta
Al' fatihu makar ne znat Jer su djeca ključ od vrata
Za svakog je to sramota. Džehennema il' Dženneta.
U mektebe djecu slati Ako naša djeca kažu
Ti to majko moraš znati Da nas ljube da nas vole
Ako želiš majka biti Nek' pokažu sa namazom
Evlad moraš odgajati. Nek' se za nas Bogu mole.
Al' na žalost neke majke Sa mlijekom naših majki
Tužno im se jadno piše. Kojim smo se zadojili,
Ostaviše neznan porod Dobili smo velik poklon
Na islam zaboraviše. Da li smo se odužili.
Koja majka neuk porod Kako će ti biti majko
Bude jadna ostavila Kad pred Boga budeš stala
Ona se je sama sebi Teške su ti obaveze
Vrlo, vrlo osvetila. I do sad si ovo znala.
Zaplakat će takva majka Kad se s majkom rastajemo
U kaburu kad ostane Svako od nje halal traži
A još teže bit će majci Ako stvarno majku voliš
Kada Sudnji dan osvane. Poklonom se ti pokaži.
Ni Fatihe ni Jasina Hedije joj često šalji
Niko ne zna proučiti Nemoj majku zaboravit
Niko ne zna kakvu dovu Pa ćeš tako kod Allaha
Radi majke uputiti. Duši mjesto ti napravit.
Je l' ti žao dobra majko Da l' će naša ljudska srca
Što si ovo propustila Ovaj savjet prihvatiti
Svoj si porod uništila, Da l' stihovi ovi mogu
Ko da živa nisi bila. Koga iz sna probuditi.
215
Mehmed I Mahmutović
P O R U K A
U strašnom Džehennemu, gdje sve gori drhti,
Ništa drugo nema sem patnje i smrti.
Tu će mnoge majke u nesreći biti,
Gorko se kajati, grozne suze liti.
A zašto će majke u džehennem doći
I zašto će mnoge kroz tu vatru proći?
Život ih je mnoge, grdno prevario.
Šejtan im je teške muke pripremio..
Svoju prvu dužnost vršiti nisu htjele,
Pastadoše osobe i suviše smjele.
Morale bi znati majke svetu dužnost,
Jer odgoj djetata životna je nužnost.
Čovjek je stvorenje, Bogu najmilije,
Njegovu će majku pitat najstrožije.
Čime ga je hranila, čime odgojila,
I kako je dijete za život spremila.
Sve što majka radi to dijete vidi,
Ako šta ne valja, nek' se majka stidi.
Kad pred Boga dođe i pitana bude;
mnogoj našoj majci djeca će da sude.
Čast je majka biti, i dijete roditi,
A još veća čast je dijete odgojiti,
To vjera zahtjeva, i to Allah traži.
Nikakav ti izgovor, majčice, ne važi.
M A J K O , M A J K O ,
Ime ti je lijepo, ja ga volim jako,
Krilo ti je toplije nego sunce jarko.
Ponekad te vidim da i suze liješ
Često se naljutiš ali malo biješ.
Ti me puno voliš ja sam djete tvoje,
Na lice mi stavljaš tople ruke svoje,
Kud god idem, majko, tvoj me uzdah prati,
Ja te slabo slušam, oprosti mi mati!
Jezikom me ružiš, al' srcem me voliš
I za moju sreću ti se Bogu moliš.
Čezneš i sve misliš na evlada svoga,
U toj čežnji ponekad zaboravljaš Boga.
216
M A J C I
Der se trgni majko, slušaj ove rječi,
Meni te ja žao, moje srce ječi,
Kad pred Boga dađeš šta ćeš tada reći
Slab je odgoj djece tvoj grijeh najveći.
Preča ti, je bila kahva i mahala,
Nego tvoja djeca, koja nisu znala.
Nisu znala, učit, moliti se Bogu.
Teško tebi, majko, pomoć ti , ne mogu.
Na suđenom danu kad' se iskupimo.
Da pred Bogom javno račun položimo.
Biće jada, majko, na obadvije strane,
Na tvoju će dušu veliki grijeh da padne.
Probudi se mati, dok je za to vrijeme,
Dok te nije smrtno oborilo breme.
Spasi se od vatre i od džehennema,
Za slab odgoj djece, tebi spasa nema.
Kad pjesmicu ovu čuješ, majko mila,
Djeca su te tvoja dobro podsjetila.
Šta će biti s majkom, što neće da čuje?
To ti, majko, tvoje djete poručuje.
Primi ovaj savjet, mila moja mati,
Kijametskog dana pred Boga ćeš stati.
Biće gorkih suza i bolnoga plača,
Al' nikud pobjeći ispod Božjeg mača.
M A J K O
Dijete sam tvoje, al' zločest sam često,
U tvom srcu ponekad ja izgubim mjesto.
Al' kad, majko, čuješ da sam u nevolji
Duša ti se cijepa, srce te zaboli.
Pa uvijek je teško, bilo biti mati,
Duša boli, cvili, srce gorko pati.
Jer briga za djecom, tuga je golema,
Od majke nam većeg prijatelja nema .
Ti mi ljubiš lice, ljubiš - moje oči,
Iz oka ti često vrela suza toči
Uzdahom me griješ, a miijekom hraniš
Za mene se brineš i od zla me braniš.

Ustaješ u noći, često ljubiš mene,
U mojoj bolesti tvoje srce vene.
Tvom je srcu uvjek, bilo teško, majko,
Bilo da sam čovjek il' djete nejako .
Oprosti mi, majko, sve grijehe moje.
Na molitvi Bogu moje ruke stoje,
Ti se Bože, smiluj mojoj majci miloj
Smiluj joj se uvjek i mrtvoj i živoj!
Vel'ka čast je, djeco, biti naša mati,
Zato moraš majko, sve od sebe dati,
Da odgojiš djete da valjano bude,
Da nam srca Bogu i Islamu žude.
Ilmihal mi kupi, da bih naučio,
Da bi dobar tebi, a i ocu bio!
M A
Ko to tako nježno, rukom me miluje
Ko mi toplom rukom, čelo dodiruje?
To je moja majka, nego tko bi drugi,
oči su joj plačne kad sam ja u tugi.
Svoje oči hrani, kada me pogleda,
slađe su joj riječi nego sat od meda.
Radosti je puna kada gleda mene,
vesele su tada divne oči njene.
Kraj postelje moje, često noću stoji,
pokriva me nježno sve se za me boji.
Sve čujem uzdahe, njenih toplih grudi,
poljupcima nježnim iza sna me budi.
Može l' neko drugi tako nježan biti?
Il' ko majka neko, može l' suze liti.
Zašto dobro dijete, ne misliš o tome?
čini dobro majci ko' nikom drugome.
Ne može se dijete majci odužiti.
Al' za uzvrat može pažnju joj pružiti.
Materinska ljubav suzama se piše,
pola, svog života, majka suze briše.
Kol'ko te je puta majka okupala, ?
kol'ko te je puta mlijekom nahranila?
Zar se ta dobrota, zaboravit smije?
ko to zaboravi, on ni čovjek nije.
Pobožni spjevovi
S knjigom me odgoji, valjat će ti, majko,
Slušat ću te dobro, volit ću te jako.
Još čitat i pisat trebam znati, majko,
Jošte iz malehna ko' djete nejako .
Iz knjige ću učit kakav trebam biti,
Bojat se Allaha alkohol ne piti.
Ako dobar budem, blago majko, tebi!
Najbolje ćeš tako dženet dobit sebi,
Ti se za me moraš majko, pobrinuti
Od tebe zavisi kakav ću ja biti.
Ako zločest budem teško majko tebi
Da me bogdo nisi ni rodila sebi
Pobrini se za me a i za se mati
Pred Bogom ćeš za me morat dževab dati.
T I
Kol'ko brige strepnje kroz srce joj prođe?
dok ljubimče njeno iz škole joj dođe
Kol'ko toplih suza po jastuku pane,
majka često plače dok, zora ne svane.
Kol'ko naših majki težak život vodi
kakve smrtne brige dok se djete rodi
I najteži posao radila je mati
samo da bi mogla djeci kruha dati
Kad su djeca srećna srećna je i mati,
Za sreću će djece sebe žrtvovati.
Svi smo majci dužni pažnjom uzvratiti,
ma gdje da smo bili, majci navratiti.
Radovat se znade svaka naša mati,
kad joj milo čedo, za knjigu prihvati.
Kakav divan osmjeh na licu se vidi,
kad se radi djece ne mora da stidi.
Sve dok imaš majku, imaš i radosti
a kad majka umre vidjećeš žalosti.
Niko kao majka ne volite tako,
posle njene smrti zaplakaćeš jako.
Malo posve malo, na majke mislimo.
Propustimo mnogi da se odužimo
Svako od nas gorko jednom će se kajat,
tužan kraj mezara zamišljen će stajat.
217
Mehmed I Mahmutović
Nemoj grubim glasom sa majkom zboriti.
Tihe, posve tiho, trebaš. govoriti.
Svojoj dobroj majci nježno se obraćaj,
često majci svojoj u dom se navraćaj.
DOBRA MAJKO
Prijatelju dobri, moja mila majko,
Ja te puno volim, volim silno žarko.
I ti mene voliš to ti osmjeh veli,
Ah divno je živjet kad te neko želi.
Kad u mekteb krenem ja Bismillom pođem,
Želim da ti zdravo opet kući dođem.
U mektebu slušam jer ja moram znati,
Kako treba oca, majku poštivati.
Kao dobro đače ja slušam i pratim,
Uvjek s više znanja ja se kući vratim.
Za mnoge se majko, roditelje bojim,
Jer ostaše dužni potomcima svojim.
U mekteb ne htješe svoju djecu slati,
O Islamu ništa nisu mogli znati.
Snuždili se jadni preda se gledaju,
Ni fatihu majci proučit ne znaju.
Kažu: »Kriv je otac što učit ne znamo,
Za to se stidimo preda se gledamo.
Ocu majci mi bi fatihu učili,
Samo da smo i mi u mektebu bili«.
Istina je ova žalosna i tužna,
Kad na oca padne ova riječ ružna.
Zato svaki otac nek misli i vidi,
Da li će se svoje djece da zastidi.
A sad da te pitam dobra majko mila,
Kad si zadnji puta u džamiji bila.
Govorimo često: “prazne nam džamije“
Al' zašto ne poći od sebe najprije.
Koliko namaza svakog dana klanjaš?
Da l' se svom Allahu sa namaza javljaš?
Ti si muslimanka tako nama kažeš,
Ja se majko bojim ako Bogu lažeš.
Kad zauči ezan gledamo te majko,
Nećeš da nam kažeš: “zborite polahko“.
Tebi je svejedno pa i nama tako,
A to nije dobro naša mila majko.
218
Mati, mati, mati, ja ti ruke ljubim,
nikad te iz srca neću da izgubim.
Tvoje mlijeko mati ja u sebi nosim,
s tobom ću se majko uv'jek da ponosim.
Kad uveče majko ti sofru postavljaš,
Nemoj da na svoju dužnost zaboravljaš.
Prvo akšam klanjat, pa sofru postavit,
Nemoj dobra majko na to zaboravit.
Prije jela treba Bismillu proučit,
Od djetinjstva na to treba djecu učit.
Posl'je jela treba zahvalu činiti,
I sa jemek dovom sofru završiti.
Ti uveče dugo sjediš i sijeliš,
Jacija ti osta šta na ovo veliš.
Legneš u postelju a namaz ti osta,
Ti veliki griješnik tako majko posta.
Ti si majko uzor svoje familije,
Niko se sa vjerom šaliti ne smije.
Mi smo tvoja djeca u tebe gledamo,
Ti ćeš kriva biti ako zalutamo.
Tri dana i noći kad se ne vidimo,
Od srca se majko slatko poželimo.
Jednog tužnog dana smrt će nas rastavit,
I na Sudnjem danu Bog će nas sastavit.
Kako ćemo majko tamo se gledati,
Da l' ćeš od nas majko glavu okretati.
Ako budeš dobra i pobožna majko,
I djeca će tvoja bit ko i ti tako.
Dok si majko živa slušaj i zapamti,
Velika je sreća biti dobra mati.
Uputiti djecu da namaz klanjaju,
I da oca, majku poštivati znaju.
Pejgamber je rek'o sa hadisom svojim,
Džennet nam je mati pod nogama tvojim.
Odgoji nas majko da dobri budemo,
I da s pravog puta nikad ne skrećemo.
Ovo što ste čuli pouka je svima,
Divno shvaća onaj ko razuma ima.
Pametnoj će majci ovo savjet biti,
Kako pravim putem djecu usmjeriti.

Riječi što si čula dobra moja mati,
Vazu nasihatom, ti k srcu prihvati.
Nemoj ovo majko ti šalom da shvatiš,
Da se praznih ruku s dunjaluka vratiš.
Kad meleki majko džennete otvore,
Hurije će izać majkama da zbore.
Dobre naše sestre blago li je vama,
Vi ste bile dika i ponos Islama.
Vi ste vašu djecu u meklebe slali,
Časnoj vjeri Božjoj vi ste krila dali.
POSLUŠAJ ME OČE MOJ
Dobri oče moj, želim da te pitam.
Zašto vjeru i nauku slabo znam da čitam.
Mnogo što šta drugo, umijem i znam,
Ali vrlo malo svoj dragi Islam.
Zašto spavaš, oče, zar ti brige nemaš?
Zašto, dobri oče ti ne pogledaš?
Vidiš koliki sam, ja klanjati ne znam,
Ako neznan budem veliki je haram.
Ti slabo klanjaš, a i majka moja.
Mi i naša mati, teška briga tvoja.
Zar se Boga ne bojiš zar straha nemaš?
Teško će ti, oče, biti da odgovaraš.
Kad zatutnji i zagrmi i brda se stanu trest.
Kad te budu zapitali, gadno ćeš se jadan smest
Šta ćeš reći Svemogućem za nas djecu, oče ti
Bit ćeš jadan, neveseo i gorko ćeš plakati.
Što u mekteb ne šalješ me, da ja učit znam?
Ja sam, djete briga tvoja, zato te pitam?
Kud će duša tvoja prispjet, zar se ne brineš?
Kad pred Boga budeš stao, nikud ne možeš.
JA PLAČEM, PLAČEM SIROTAN SAM MALI
Plačem, plačem ja, nemam oca svoga,
Alkohol mi uze roditelja moga .
Teška crna tuga moje srce mori,
Od jada mi, Bože, mlado srce gori.
Imao sam oca, al' ga nemam sada,
Uništi ga piće kao rosu mlada.
Pobožni spjevovi
Prekrasne džennete Allah će vam dati,
Zato nek' se trudi svaka naša mati.
Eh da mi je znati moja dobra mati,
Da l' ćeš ovaj savjet htjeti poslušati.
Kad u mekteb krenem ja i moja seka,
Tebi dovu čine hiljade meleka.
I na kraju želim majke zapitati,
Da li će u mekteb svoju djecu slati?
Najveći je sevab porod izroditi,
I pred njima časno dobra majka biti.
Dok je vrijeme de se preni, de se pobrini,
Pobrini se, oče dragi, o dječijoj sudbini
Znojit ćeš se, mučićeš se, dobro oče znaj,
Nit ćeš znati za početak, a niti za kraj.
Kada oči ti zatvoriš i kad umreš ti
Puno ćeš se dobri oče, u kaburu kajati,
Ko li će ti jasin slati, i fatihu učiti,
Kako ću se jadan, neznan tebe, oče, sjeti
Dobro slušaj ove r'ječi dragi oče i mati,
Allah će vas za me pitat, evo oče javljam ti
Šta je fajda od imetka i od svega tvog
Što sam neznan ja ostao, kaznit će te Bog.
Šta tad vrijedi pred Allahom, sve što imaš ti
Bit će bola i uzdaha, ti ćeš gorko plakati.
Tad kajanju nema mjesta, dobro oče znaj!
Pobrini se za nas djecu pa zasluži raj.
Ako želiš našu sreću, dobri oče, ti
Zagrni der te rukave, pođi stalno klanjati!
Pokaži nam, nauči nas, što ne znamo mi,
Zasjaće nam dom sa srećom, bit ćeš sretan ti
Zato sam sirotan i suze mi teku,
Isplako sam dosad suza cijelu rjeku.
Kog' ću jadan, bolan od sad ocem zvati,
Niko mi se neće babom odazvati.
Drugu djecu gledam kako oca ljube,
A otac im tepa: "Dođi mi golube«
219
Mehmed I Mahmutović
I mene je otac nekad milovao. Ja za ocem plačem, pijanac je bio,
»Dođi mili sine«!, tako me je zvao Rakijom je sebi život uništio.
Zato plačem jadan jer sad nemam oca, Čuvajte se, braćo, ko zaluto' nije!
Uništi ga piće, uništi ga boca .. Zalutao je svako ko taj otrov pije.
Idem kroz mahalu ronim grozne suze, Sve dječije suze kunu oca svoga,
Što mi teška sudbina moga oca uze. Grehota je piti, haram je od Boga.
Kukam i proklinjem svakog ko god pije, Čuvajte se, braćo, tog, strašnog harama,
Ko se pićem bavi, bolje da ga nije. Hej vi što točite, teško li je vama!
" Dosta je u svjetu sirotica jadnih, Vi ste za sve krivi što proizvodite;
Jer oca nemaju puno ih je gladnih. Bajrak od nesreće vi uvijek nosite:
Ja kakva je kazna pijnici svakom, Koliko je krvi zbog rakije palo
Ko ostavi djecu iza sebe takvom, Vi volite novac, do tog vam je stalo.
Da sirote, budu, da nemaju oca, Dosta ste života mladih uništili.
Bože, neka je prokleta ta staklena boca! Vi ste svoju jednu, dušu ocrnjeli.
Proklet bio svako ko rakiju pije! Kud' ćete pred Boga teško li je vama!
Bilo bi mu bolje da ni rođen nije! Stidite l' se svjeta, imate li srama?
Zaspala nam savjest pa gledamo u zlo, Ko god piće toči njemu spasa nema,
Puno je života alkohol nam uzo'. Ko se od tog hrani – dno je džehennema.
Stidjeli se ljudi što rakiju toče, Bjež'te od tog' grjeha dok vam kasno nije
Otrov proizvode, a nište nam voće. Pijanstvo je gore od najljuće zmije.
Iz birtije, brate tri staze prolaze. Ja tugujem, plačem nemam oca svoga,
Šejtni te tamo kao brata paze. Pa mu ni za dušu ne smj'em molit Boga,
Il' ćeš u bolnicu il' u zatvor, brate, Ko pod pićem umre njemu spasa nema,
Možda u ludnicu, opet crno za te! Njega čeka kazna strašnog džehannema.
DRAGI NAŠI RODITELJI
Dragi naši roditelji; Hranite, nas iz halala, Koji dječju krvcu pije,
Dobri naši staratelji, Zarađenog svoga mala, Bolje mu je da ga nije.
Bojite l' se dragog Boga, čuvajte se od harama, Zar ne misli on mrijeti.
Stvoritelja pravednoga Jer bi bilo teško vama. Trebao bi se zastidjeti.
Djecu svoju vi imate. Bodrite nas da klanjamo, Da mu djeca gladna budu,
Da li dužnost svoju znate? Da radimo i učimo. Da imaju majku hudu,
Morate nas naučiti, Pitanja će bit' vama teška, Koja suze mora liti,
Kako ćemo dobri biti. Ako bude vaša greška. I dječicu utješiti.
Šaljite nas u mektebe, Vi trebate klanjat prvi, To je zato, zapamtite,
Spasit ćete sami sebe. To vam mora bit' u krvi, Što se Boga ne bojite,
Pa shvatite naše stanje, Pa će djeca to vidjeti, Što redovno ne klanjate,
Nama svima treba znanje. Morat' će se zastidjeti. U Boga se ne uzdate.
Ocem se je časno zvati, Ali šta će djeca jadna, Majko mila, ti zapamti,
A još više biti mati, Šta će jadna, žedna gladna? Vrijeme je, jednom shvati!
Al' pred Bogom nije lahko, Otac pije, otac puši, Kazna nas je neka stigla,
Čuvaj te se bogme jako. Teško takvoj jadnoj duši. Molitva se od nas digla, "
220

Draga moja majko mila,
Zdrava živa ti nam bila!
Molitvi se ti povrati,
Pa će nama Allah dati.
Sve što od Njeg' zaželimo,
Kad se Bogu obratimo;
Kad pođemo mi klanjati,
Svako dobro Bog će dati.
Ne daj nama spavat' dugo,
Da se ne bi ko narugo!
Ne daj nama besposliti,
Pa ćeš s nama sretna biti.
Svakog jutra probudi se,
Sa abdestom osvježi se
I nas djecu ti probudi,
Pa sa nama sretna budi.
Da svi sabah mi klanjamo,
Da od Boga zaištemo,
Iz obilja sreće sebi,
Sebi, ocu a i tebi.
Tad ćeš prava majka biti,
Ispravno nas odgojiti.
Da se Boga mi bojimo,
Da se Bogu mi molimo
Ako majko drukčije bude,
Onda nema sreće tude.
Teško, djeco, nama svima,
Ko god takvu majku ima,
Što na namaz neće stati,
I u mekteb djecu slati.
Da nauče Islam vjeru,
Da od grijeha dušu peru.
Pobožni spjevovi
Porazmisli, mila mati,
Da ti neće kasno biti.
Kad pred Boga budeš stala.
I račune polagala.
Od nas ćeš se okretati,
Ko da nisi nama mati.
Šta će tada djeca reći,
Kad se nema kud uteći?
Želiš li se spasti, mati,
Slušaj dobro, moraš znati,
Pošalji nas u mektebe,
Pred Allahom spasi sebe!
Vesselamu, alejkum
EJJUHEL VALIDEJN!

RODITELJl, RODITELJI!
Dobri moji roditelji, za ljubav vam topla hvala.
Ja vas volim neizmjerno, od kako sam za se znala.
Al' oprostit ja vam neću što ste mene vi rodili,
Što ste mene vi bez znanja i bez vjere ostavili.
Doći ćete vi pred Boga, a vi šalom to držite,
Teški grijeh uradiste, a Boga se ne plašite
Preče ništa nije bilo, nego dijete odgojiti,
Sevabnije ništa nema, neg' ga vjerom okititi.
Abdest uzet, namaz klanjat, to ja majko moram znati;
To je sveta' vjerska dužnost, dobra majko to zapamti
Zanese te život majko, ti zapade u neznanje,
Malo slušaš, malo učiš, svakog dana znadeš manje.
Uzmi mene ti za ruku, u džamiju odvedi me,
Kao čistim svojim mlijekom, ti islamom zadoji me
To je majko dužnost tvoja! Vjeruješ li dragog Boga?
Propustiš li ovo majko, stidit ćeš se roda svoga!
Prođ' se pića i zabave, prođ' se sela i govora.
Smrt je, majko taj musafir, što i tebi doći mora.
Ko odgoji svoju djecu, da korisni ljudi budu,
Neće biti neveseo na strašnome Božjem sudu.
Pogledaj me majko moja! Da li ti je mene žao.
Svemogući dobri Allah veliki je dragulj dao.
221
Mehmed I Mahmutović
Neznanje mi dušu mori, slabo si me odgojila,
Ja klanjati majko ne znam, što me nisi naučila.
Svašta znadem majko radit, al' učiti posve malo.
Šta je tebi dobra majko, zar ti nije do tog stalo?
Zar si i ti bez imana, ne plašiš se za se mati.
Griješnik si težak majko, ovo moraš, moraš znati.
Kad zauči ezan majko, ti poslove svoje radiš,
Stani majko pa poslušaj, nemoj majko da se šališ!
Ti si majko mu’minkinja, u džamiju odmah hajde!
Prolazan je ovaj život, od njeg' slabo ima fajde.
Djeca će ti to vidjeti, pa će tebe zapitati:
"Kuda ćeš to majko naša, trebala bi djeca znati?"
Svu za ruku djecu uzmi, u džamiju njih povedi;
Takva majka među djecom kao pravi pastir vrijedi
Ne govori ružne riječi da te djeca čuju tvoja,
Uradiš li tako majko, onda si ti slabog soja.
Ime Božje majko zbori, jezik čuvaj, ne govori!
Za sve majke što su takve, džennetski su spremni dvori.
Pazi dobro dragi oče, čim ćeš djecu nahraniti!
Ako na to slabo paziš - loša će ti djeca biti.
Trijezan idi kući svojoj, čuvaj ruke od hararna,
Ima puno naše djece rođene sa mahanama
Ti si pastir kuće svoje, to pejgamber dragi veli.
Vrši rode dužnost svoju, bud'te sretni i veseli.
Kad pred Boga budeš stao i dževabit budeš poš'o,
Kajat će se mnogi otac, što je na svijet ovaj doš'o.
Dobri oče, majko moja, čujete li riječi ove?
Razmislite vi o nama, to vas savjest vaša zove.
Za ruku me uzmi majko, u mekteb me ti odvedi,
Pred Allahom tek ćeš znati kol'ko savjet ovaj vrijedi.

PRIJATELJU DRAGI
Prijatelju dragi, ja bih te pitao,
Ako bi mi na to odgovorit znao.
Znaš li šta je otac? Znaš li šta je mati?
Možeš li mi na to ti odgovor dati?
Oba su ti ovo dobra roditelja,
Da ti dobro bude, njihova je želja.
Nikog prečeg nemaš nego što su oni.
Posl'je Boga samo njima se pokloni.
222
Kažeš da ih voliš, al' to nije tako.
Ponekad je tebi preči od njih svako.
Svukud prispjet možeš, al' zakasniš tamo
Kajat ćeš se gorko pa ćeš plakat samo.
Kad izgubiš brate, mile roditelje,
Poslije tog će nastat tvoje vruće želje,
Da posjetiš oca, da majku poljubiš,
Znat ćeš njinu vrijednost kada ih izgubiš.

Od majčina krila ništa ljepše nije,
Iz majčina krila, prava milost bije.
Ruke su joj tople kad miluje tebe
Vesela je, sretna time hrani sebe .
Kad te otac gleda raduje se tebi,
Hrani te i čuva za zamjenu sebi.
A ti kad odrasteš, zaboraviš brate,
Što je dobri otac sve žrtvovao za te ..
Zar te ovaj svijet zanijeti može?
Spasi nas od grijeha, Svemogući Bože!
Uputi nas putem kud se pravo ide,
Roditelji naši nek nas se ne stide.
Bože, uputi nas da namaz klanjamo,
Bože, uputi nas da Te svi slušamo .
To je sviju dobrih roditelja želja,
Bez tog njima nema nikakva veselja.
ZNAŠ LI BRATE MILI
Znaš li brate mili šta je dužnost tvoja?
Pa čovjek si brate i ljudskog si soja.
Stvoren si da živiš i da dobro činiš ..
Šta je dužnost tvoja, treba da promisliš?
A da li to činiš upitaj sam sebe,
Misliš usamljen si melek je kraj tebe.
Ma kud god mako uvjek stražu imaš,
Dobro ovo slušaj, ako savjet primaš .
Mlad si možda sada, puno snage imaš.
Možda ti ne voliš savjete da primaš.
Gorko ćeš se kajat što si takav bio,
U životu grijehe, mnoge si činio.
Znaš da jednog dana, na tabut ćeš leći,
Od smrti se ne može nikuda pobjeći.
Ma ko da si brate, valja ti mrijeti,
Jer nikome ne daju zauvijek živjeti.
Kad dođeš u kabur, tu nikoga nema.
Znaš li šta se tada, svakom od nas sprema
Valja tebi ispit melekima reći,
Iz kabura brate, ne mož' se uteći .
Pitaće te brate, za svaki čas života;
Sve ćeš morat kazat, biće te sramota;
Pobožni spjevovi
Što im vrijedi zlato, što imetak cjeli.
Na sudnjem danu, bit će neveseli.
Stupajuć' pred Boga pitat će ih tada:
»Kako odgojiste ovog svog evlada«?
A tebe će pitat, ti ćeš dževap dati
Tko ti bješe preči neg' otac i mati.
Prijatelji tvoji svi će tad pobjeći,
U odbranu tvoju ništa neće reći.
Kud god ideš brate, ti na umu imaj
Oca, majku voli i dobro ih štimaj;
Od njihove dove ništa bolje nije,
Valjat će ti, brate, sada i poslije.
Zapamtiš li ovo i poslušaš brate,
To je vel'ko dobro ako Bog da za te.
Ako dobro hoćeš na obadva svijeta
Slušaj oca, majku, doć' ćeš do dženneta.
Zla si ti činio, savjet nisi prim'o,
Pa kako si za to ti hrabrosti im'o?
Čuvao se nisi, teških harama,
Stidio se često Božjeg selama.
Sve što te je volja, radio si tako
Zato dobro pamti - nećeš proći lako.
Stidit ćeš se mnogo, šta si sve činio.
A ti dobro znadeš šta sve nisi smio.
Ja kako ćeš tada Bogu dževap dati?
Od tebe će bježat i rođena mati.
Kad ezan zauči, ti ne mariš za to
Već sakupljaš novac i sabiraš zlato
Znaš kakva je kazna ostat od namaza,
Mu’min ne smije ostavi't ni jednog farza.
Kad čuješ nasihat, ti bježiš od njega.
Što ne uzmeš savjet od učevnijega.
Zanese te život a znaš da će proći,
Znaš da će nam svakom,smrtni časak doći.
Sv'j dno ti je bilo, kakav ćeš ti biti,
K'o da smrtnu čašu ti nećeš ispiti.
Kad legneš u kabur, kasno ti je tada.
Tek ćeš tada vidjet šta je Božja pravda.
223
Mehmed I Mahmutović
Povrati se jadan i ne čini grijeha
Bježi od pijanke, i pijana smijeha,
Iskoristi vrijeme da dobro uradiš
Ne znaš kad ćeš umrijeti, ne moj da se šališ.
Čini svakom dobro, pa se dobru nadaj,
Nikog ne vrijeđaj; niti ga napadaj.
Čuvaj dušu svoju od grijeha, brate,
- Pa ćeš vidjet tada - dobro bit će za te.

KUD GLEDAŠ ČOVJEČE

Kud' to gledaš brate, kud' ti pogled zuri?
Stani malo, odmori se, puno ti se žuri;
Ni za odmor ni za selam eto nemaš ti vremena
Kud god išo', šta radio, jednog dana bit' ćeš sjena.
Zaboravljaš, nevoljniče da će ovaj svijet proći,
Kud' hodao, šta radio u crnu ćeš zemlju doći.
Rasporedi ovaj život, da ti lakše bude breme.
Dani idu i promiču, a za smrt se bliži vrijeme.
Pola radi za dun'jaluk, a pola za onaj svijet,
Ovaj svijet proće brate, kud' god' išo' valja mrijet.
Svedi svoje sve račune, ne znaš kad će edžel doći
Šta radio, ko si da si, kroz smrtna ćeš vrata proći
Kao da se i ne plašiš, kao da te nije strah,
Slabašan si, moj junače, jednog dana bit ćeš prah.
Šta ti vrijedi, sve bogatstvo, šta ti vrijedi ovaj svijet.
Bio bogat il' siromah, opet moraš umrijet.
Iskoristi ovaj svijet da što više' zaradiš, .
Ne gomilaj zlato, novac, tu ćeš da se prevariš.
Kupi sebi onaj svijet, to je Božja zapovjed.
Ako budeš škrtario, okusićeš gorki med
Dobro pazi na namaze, i ostale stroge farze,
Prestaneš li ti' klanjati, posrno si s Božje staze
Kad u grlu duša stane i kad tebi edžel dođe,
Tad ćeš gorko zaplakati za životom koji prođe.
Sve što vidiš oko sebe, to je dobri Allah dao,
Sve se kreće i mijenja, to si, brate dobro znao,
Majku, oca imao si, a sada ih više nemaš
Eto to je jasan dokaz, da se i ti njima spremaš.
Pitat će te u kaburu, što si jeo, šta si pio,
Što si jadan, ti činio to što činit nisi simo?
Bit će suza i kajanja, gorkih patnji i stajanja,
Jadno li ćeš, bolan, proći ne bude li opraštanja.
Ako želiš da se spasiš, da u vatru ne stigneš,
Nesuh-tobu ti učini da se od zla sapereš,

224
 Pobožni spjevovi
okreni se dragom Bogu, za oprost Ga ti zamoli.
One koji oprost traže, Dobri Allah puno voli.
Porodicu svoju cjelu, pravim putem ti okreni,
Probudi se iz gafleta, vrijeme ti je de se preni.
Ruke tvoje, duša tvoja, svjedočiće protiv tebe,
Poslušaš li ovaj savjet, sigurno ćeš spasti sebe.

HEJ, ČOVJEČE
Hej čovječe, hej smrtniče Kad te ezan sebi zovne, Za budući svjet se spremaj
ti si zemni prah, odmah pusti sve, hej čovječe griješni,
pa zar tebe dragog Boga, po Božijoj zapovjedi, jer obilja mnoga tebi,
Svemogućeg nije strah. uradi što pre! dade Allah Jedini.
Hej čovječe, hej putniče Nemoj da te uvjek zovu Zdravlje, život i imetak
musafir si ti, da klanjaš namaz darova ti Bog,
na svijetu si u prolazu, nego se ti prvi javljaj Džennet sebi kupi, uzmi
razumiš li ti? na taj Božji farz. iz imetka svog.
Na kratko si doš'o ovdje Ti se jadan uvjek bojiš Tebi jadnom griješniku,
valja tebi ići, siromaštva tog, pitanja će mnogo bit,
sa čime ćeš na Mahšeru osloni se na Allaha, svijet ovaj Bog ti dade,
pred Boga izići. štitit ćete On. da se možeš pripremit.
Trčiš, radiš, uvjek žuriš, Podijeli milostinju,
radenik si ti, djeli zekat ti,
onda dobro znaj i pamti uči, radi, posti, klanjaj
sve po redu radi ti. to smo dužni svi.
Prvo klanjaj, Boga moli, Nek ne drhti tvoja ruka
za grijehe ti, kad od sebe djeliš
pa tek onda svog imetka, pouzdaj se u Allaha,
prisjeti se ti. ne sm'ješ da se ti bojiš.
TI, VJERNIČE, BRATE
Ti vjerniče brate, kažeš – vjernik da si. Ti misliš da ime vjernikom te čini.
Ti to često ne znaš: ni ko si, ni šta si. Ako tako tvrdiš - znaj da si u tmini.
Pravi vjernik biti, valja uslov imat. Od tog ništa nema, pa zapamti sada:
Proučavat vjeru i savjete primat. U šta si se pouzdao – slaba ti je nada.
Čitat puno treba, na vazove ići, Imetak sakupljaš, vazda ti je malo.
Tek ćeš nakon toga, ti do znanja stići. Zato što je tebi sam' do novca stalo;
I tada ćeš vidjet kol'ko nisi znao. Al' jednoga dana sve ćeš ostaviti. .
Šta ti jošte fali i kako si stao. I u vječnu kuću – ti ćeš preseliti.
Kur'an ne poznaješ, a pričaš o njemu. Savjete ne primaš, nit ih želiš čuti,
Zato puno griješiš, varaš se u svemu. Već šejtanu puštaš da ti razum muti.
Ti prouči Kur'an pa ćeš tada znati: Sto puta si čuo, da se čuvaš njega,
Da li možeš sebe, - ti vjernikom zvati. Sve što grijehu vodi, da se čuvaš svega.
225
Mehmed I Mahmutović
Stisneš svoju ruku kada trebaš dati.
To je znak proklestva - ti to moraš znati.
Allahu su najmrži oni što su škrti.
Oni su prokleti sve do svoje smrti.
Često ezan čuješ, al' ne mariš zato.
Novac te zanese i varljiva zlato.
Al' svejedno brate, sve će to ostati.
Jednog dana moraš - pred Allaha stati.
Ne misliš o tome, šta će tada biti.
Bez dobrije djela, - zar ćeš Bogu smiti?
Pa valjda si čuo šta te čeka tamo.
Kad odseliš jednom – nećeš više vamo.
Božje zapovjedi nekad šalom držiš.
Sam se sebi svetiš, vatrom sebe pržiš.
Uhvati se knjige, pa prčitaj sebi:
Najveći je prijatelj - dobra knjiga tebi.
Životom se sladiš, strašno ga koristiš,
Bilo bi ti bolje, da dušu očistiš.
Kakva ti je duša, to se s vana vidi,
Jer velikog grješnika, i majka se stidi.
Kad te opomenu, ti se nasmiješiš.
Mjesto da se kaješ - ti i dalje griješiš.
Zašto gluh ostaješ na poziv Kur'ana?
Kajaćeš se gorko, kijametskog dana.
Sunnet pejagamberov-poznaš slabo brate.
Kako će pejgamber molit Boga za te?
Opomene čuješ al' ti slabo vrijede.
Čovjekove strasti loše pute slijede.
Ne znaš vrlo često šta je halal tebi.
Štogod nije tvoje, ne uzimaj sebi!
Teško je za tuđe Bogu dževap dati.
Čuvaj se harama, vesela ti, mati.
Sve što nije tvoje – ne hvataj se toga.
To je stroga zapovjed - Svemogućeg Boga
Ko od tuđeg haka bilo štogod ima,
Ni molitve njegove, Allah mu ne prima.
Ti s komšijom ponekad, gorko se zavadiš.
Bolje bi ti bilo, da sevab zaradiš.,
Ti pomiri one koji se zavade,
Na bratskoj se slozi prijateljstva grade
226
Svakom lijepu riječ, ti pokloni brate!
Tad će dobri Allah, bit milostiv ne te.
Ti ne budi drzak, budi blage riječi:
Ona kao mehlem, bolnu dušu liječi.
Pozajmi čovjeku kada ti zatraži,
Svakome pomozi, da bijedu ublaži.
Opet će ti Allah svega puno dati.
Ti pomozi svakom, neka se ne pati.
Podaj brate zekat, jer to moraš dati.
To je Bož'ja zapovjed - ti to moraš znati!
Ne varaj se brate, "pa da ne bi dao,
Ako ovo propustiš, ti si čovjek zao –
Težak strašan grijeh – ti uzimaš k sebi,
Ako dužnost ovu izvršio ne bi
Silnici su oni, što vršit neće,
Tonu svakog dana u grijehe veće.
Ti u mekteb rode, šalji djecu tvoju.
Roditeljsku dužnost izvršićeš svoju.
Ko nezan ostane - teško li je njemu,
Neznan vazda griješi, propada u svemu.
O, vjerniče brate, jesi l' čuo ovo?
Naravno da jesi, pa to nije novo,
Svaki čas života - sve će ti mjeriti,
Za svaku sekundu - ti ćeš pitan biti.
Pa pomozi sebi, jer to moraš brate.
Zapovjedi Božje odnose se na te
Primi ovo k srcu, kao opomenu ....
Ovaj savjet mogao bi, pomoć ti u svemu.
Kratko si na svijetu pa to iskoristi
Budi za smrt spreman i dušu očisti!
Ne, znaš brate kad će, vakti sahat doći,
Ja savjetom ovim, želim ti pomoći.
Knjige se prihvati i mnogo je traži.
Svih se grijeha čuvaj - a najviše laži.
Učenih se drži i savjete traži.
A kad nešto naučiš, to i drugom kaži.
Veliki je sevab uputit' svakoga.
Ali prvo brate najbližega svoga.
Svakom misli dobro, ti uvijek brate,
Pa će milost Božja - uv'jek doći na te .

ONIMA KOJI NEĆE DA ČUJU
O, vi neposlušni, ništa ne čujete!
Za Ahiret vi se ništa ne brinete.
Gluhi ste i nijemi na poziv Kur'ana,
Na sramotu svoju i vjere Islama!
Zar imenom svojim vi se predstavljate
Ništa vam ne vrijedi, vi to dobro znate.
Slaba ti je, brate, korist od imena.
Nikud ne prispjeste, nemate vremena.
U džamiji vašoj vas nikada nema.
Nek za ispit teški svak se od vas sprema!
Nemoj samo život trošiti na sebe,
Doći ćeš pred Boga, pa će pitat tebe:
Da l' si uživo Božije blagodati?
Pa sigurno jesi. To ozbiljno shvati!
»Ko ti sve to dade, ko te takvog stvori«,
Prije neg' što umreš de nam odgovori.
Jesil' dragom Bogu zahvalu činio,
Il' si zločast bio, pa se osilio.
Za svaki ćeš njimet morat hisab dati,
Trgni se od grijeha i što prije shvati!
Gledao si sunce što te je grijalo .
I ono je Bogu na sedžadu padalo.
Sa svakim zalaskom stariji si bio,
Zašto o tom, brate, ti nisi mislio.
Svakog jutra opet sunce se rađalo,
i izlaskom svojim sve nas obasjalo.
Hranilo je biljke i sve što god niče,
sve to radi tebe - zato te se tiče!
Zašto nisi brate o tom razmišljao?
Sve što okom vidiš, sve je Allah dao.
Pobožni spjevovi
Zato Allah traži da mu se pokloniš,
Zahvališ se njemu i djelom potvrdiš.
Da Allaha priznaš, da mu zahvaljuješ
Ti od Boga ne smiješ da se udaljuješ!
Slušaj opomene, il'se kazni nadaj,
Posl'je Božje srdžbe nikom se ne jadaj!
Pogledaj u nebo i razmisli malo!
Imal' nešto slično, a da ne bi palo,
Da bez stuba stoji i još će stajati,
Dal' bi neko drugi slično mogo dati?
Voda nas napaja, hrani i umiva,
U tome se , brate, Bož'ja tajna skiva.
Iz zemlje izvire, u more se sliva,
Allah kako hoće – sve tako i biva.
Kada sve to brate osmotriš i vidiš,
Trebaš bit' zahvalan, red je da se stidiš.
Da slaviš Allaha, veličaš mu ime,
Nikog se ne stidi - ponosi se time
Nemoj da ne čuješ kad te opominju!
Nek te bližnji tvoji po dobru spominju!
Ko se nije htio Bogu poklanjati,
Džehennem je mjesto gdje će ispaštati.
Ne sramoti ime što nosiš na sebi,
To pravi musliman dozvolio ne bi!
Da samo imenom mjesto zauzima,
A takav je svako ko savjet ne prima
Nije čovjek samo ko jede i pije,
Već je čovjek onaj ko zalut'o nije.
Zaluto je svako ko savjet ne prima,
Tog se društva čuvaj, ne sjedi sa njima!

PRVA KABURSKA NOĆ

Da l'se plašiš mili brate, te kaburske prve noći,
Bojiš li se ti meleka, što će ti u goste doći?
Sve se rasu sa kabura i odoše tvoji mili.
Osta čovjek sam sa sobom, al' će duša tad da cvili.
Tad nastaje čas kajanja i obračun tvoga rada.
Ako budeš ti griješnik, propala je svaka nada.
C'jela slava ovosvjetska, i bogatstvo što si im'o,
Pred Munkirom malo vrijedi, ako savjet nisi primo .
227
Mehmed I Mahmutović
Kaburska je soba tijesna, u to ćeš se uvjeriti,
A to ne bi tako bilo, da si htjeo dobar biti.
Kad sam budeš pod daskama, u bijelim ćefinima,
Tad ćeš imat prvi susret, sa Božijim melekima.
Mnogi će se počet kajat, šta je dobra propustio,
Ovaj svijet i imetak prilika je svakom bio.
Svi smo mogli dosta dobra, mi za sebe učiniti,
Al', ne htjesmo jadni bili, sve će tada kasno biti.
Zar je preče išta bilo, nego dušu spasti svoju?
Prva noć je ponajteža, kad će čovjek sav u znoju.
Mučan biti i patiti protiv sebe svjedočiti.
Svak će teglit svoje grijehe, a mog'o je sretan biti.
U kaburu šta ti vrijedi, ko' si, da si i čiji si?
Griješit robe nisi smjeo, o tom puno slušao si!
Šta ćeš reći melekima, a sve ćeš im priznat brate;
Jer si čuo bezbroj puta, da te oni svugdje prate .
Na svijetu dok si bio, ništa griješit nisi smio!
Ti si kratko na svijetu, zašto nisi razmislio?
Gledao si dobri, brate, kad komšiju tvog zagrnu,
Eto vidiš da si znao, da ćeš doć u zemlju' crnu.
Znaš li, brate, zašto ti je, ovaj život Allah dao?
Ahiretska čaša, to je, pa i to si znat morao.
A ti stežeš ruku svoju, sa šejtanom zagiliš se!
Prije smrti svatko treba, da imetkom izbavi se!
Od zemlje si robe stvoren, u zemlju ćeš opet leći,
Kud god iš'o šta radio, sve ćeš priznat sve ćeš reći
Zato brate dok si ovdje, od zla svakog sačuvaj se
Čini dobro gdje god možeš – čini dobro i pokaj se!
Hej vi ljudi što živite!Što po zemlji još hodite.
Nek vam ovo savjet bude, vi o njemu razmislite.
Za Ahiret spremite se, svi smo ovo dužni znati,
- Jer u kabur kada stigneš, otud nemoj nikog zvati.
Prva noć je strašna teška -to ste čuli mnogo puta.
Teško svakom griješniku, ko dozvoli da zaluta.
Onom ko je dobar bio, on će džennet nasl'jediti
Ovdje zasij i zaradi - pa ćeš tamo sretan biti
Dok boluješ dobri brate, svi su tvoji zabrinuti.
Al' kad umreš za tvoj miraz, oni će se pobrinuti.
Ništa neće posl'je smrti, tvoje dobro vrijedit tebi,
Zato brate, ti dok živiš džennet kupi samom sebi!

228

O ISLAMSKA VJERO
O islamska vjero, o istino sveta,
prostireš se slavno s kraja na kraj svijeta. međ' vjernike tvoje ja brojim i sebe.
Čista si ko sunce svaki dan što sija
od svega si meni, vjero najmilija.
Od prvog čovjeka, Hazreti Adema,
milije nam ništa od Islama nema.
Kad dođeš pred Boga, ništa tad ne vrijedi
osim čiste vjere što je čovjek slijedi.
Ne mož'š biti vjernik ako samo kažeš
da s propisom vjere ti se uvjek slažeš.
Vjernik biti znači dužnosti vršiti,
ne radiš li tako nećeš vjernik biti.
Ti si u zabludi ako misliš tako
da je mu'min – vjernik nama biti lahko.
Čisto srce imati i slijediti vjeru
sve se brate, piše ne mož' falit zerru.
Čista moja vjero u Jedinoga Boga,
Jedinog, jedinoga – Allaha dragoga!
Volim te od svega što na svijetu vidim,
ponosim se s tobom, nikad se ne stidim.
O islamska vjero, časno ti je ime,
pripadam ti i ja, ponosim se time.
Srce mi zastrepi kad pomislim na te
Divna moja vjero, sve bih dao za te.
Pobožni spjevovi
Sveta vjero moja, ja sam dio tebe
Ja klanjam i postim, žrtvujem se za te,
zato zborim: „Bože! oslanjam se na Te“.
Kad začujem ezan, slušam muezina,
tad u srcu mome nastane milina.
Abdest uzmem, žurim, u džamiju idem,
oni što te neće, treba da se stide.
Želim mu'min biti, ja se vjerom dičim,
jer ću samo tako pred Allaha stići.
Meni nije teško sve za islam dati,
jer je mene tako odgojila mati.
O vjerniče, brate, kažeš vjernik da si.
Ne zbori o tome i ne pričaj masi.
Da bi mu'min bio dosta truda treba:
čuvaj se Iblisa, on te uv'jek vreba.
Poznaješ li islam, dobri brate mio,
onda nemoj griješit, jer to ne bi smio.
Kad dužnosti vjerske pođeš vršit, brate,
tek tada bi moglo dobro biti za te.
Ostavi se grijeha i pobožan budi
za grijehe će Allah ljudima da sudi.
Nemoj vjernik biti samo po imenu,
Allah traži samo da se klanjaš Njemu.

J A l L A H E L A L E M I N E
Koliko li dobri Bože, na svijetu ovom bijelom,
Tih stvorenja raznih ima, što te dušom slave cijelom ?
Izgovara ime Tvoje, sa zanosom ga spominje
Svaki pos'o obavezno, sa Bismillom se počinje.
Kolko ima u životu, tih uzdaha i minuta,
Kol'ko treba od nas svako, sjetiti se Tebe puta'?
Zanese nas svijet ovaj, pa to mnogi propustismo,
Zapadosmo mi u grijehe, puno Bože pogriješismo;
Mi u Tvoju blagu milost, uzdamo se Stvoritelju,
Sa teobom molimo Te: »Uzvišeni spasitelju«,
Iako smo puno griješni, opet Ti se obraćamo,
Da oprostiš naše grijehe, Ti oprostit možeš samo.
Ponekad se prevarimo, u zlato se zaljubimo,
Za bogastvom mi krenemo i na smrt zaboravimo.
229
Mehmed I Mahmutović
U trenutku zaborava, mi u život potonemo,
A život je teška staza, na njoj često posrćemo.
Ako tvoja milost blaga ne bude nam naklonjena,
Tad će mnoga griješna tijela biti hrana Džehennema.
Nad srdžbom je milost Tvoja. Dal' ćemo je zaslužiti?
Ti pomozi svakom od nas, ko pobožan želi biti!
»JA ILAHEL ALEMINE; VE JA HAJREL HAFIZINE!
Jedan si nad svijetovima, Ti nad nama bdiješ svima.
Nosimo Te mi u duši, nosimo Te u mislima.
Podari nam milost Tvoju, Tvog Ti roba Muhammeda!"
Koja duša oprost traži, treba Bogu da se preda.
Pusta dušo, al' si crna, Ja kako ćeš dževap dati?
Krhko tijelo griješno li si, pred Boga ćeš morat' stati.
Džehennem je ljuta vatra, svi smo čuli bezbroj puta,
Nek se lati svak Kur'ana, ko ne želi, da zaluta"
Nije lahko vjernik biti, Božju milost zaslužiti,
Sa šejtanom mejdan vodit i hrabro ga pobijediti.
Ko se sprema za ahiret, ko vjeruje tvrdo Boga,
Nek u vjeri tvrđi bude od kamena granitnoga! .
»JA MUDŽIBES – SAAILINE , VE JA HAJREN – NASIRINE «
»Ti se svakom odazivaš, Ti odgoniš od nas tmine,
Kada nekom Ti pomažeš, tad su blizu sve daljine.
Uputi nas Tvojom stazom, ko god želi njome ići:
Tvojom stazom idu oni, što pred Džennet žele stići
Počinismo puno grijeha, pa i dalje to činimo
Ne možemo oprost dobit' sve dok tako mi griješimo
Vrijeme nam je braćo, sestre, da se Bogu obratimo;
Jer šta reći Bogu dragom, kad se njemu povratimo .
»Ukaži nam milost Tvoju, mi ćemo ti teobe doći!
Pomozi nam, uputi nas, Velike Ti Tvoje moći!
Oprosti nam Ti grijehe, pa da ih se mi prođemo,
Milostiv nam Bože budi, da u džennet mi uđemo.
Robovi smo Bože Tvoji, i od grijeha kajemo se,
Puno smo ih počinili, zato Tebi molimo se.
Uputi nas stazi spasa, da klanjati mi počnemo,
Samo namaz pomoć može, da u Džennet mi uđemo. AMIN!
K U R ' A N
Sveta časna knjigo, svjetlo si od Boga, Sve Božje upute u sebi sadržiš,
Dostavljena nama od tvorca Mudroga, Što je dozvoljeno, toga da se držiš,
Ti si puna svjetla, puna si mudrosti, Sve štogod je haram u Kur'anu piše,
Ja te učim, čitam od rane mladosti. Ti se toga prođi i ne radi više.
230

Kakav trebaš biti tamo jasno stoji,
Tako Allah traži od robova svojih,
To je časna knjiga prepuna mudrosti,
A njena je mudrost u njenoj vječnosti.
Sve što dobru vodi, Kur'an propovjeda!
Kur'an – podjednako na sve ljude gleda,
Svi su ljudi braća - on to jasno kaže,
Pa zar ima netko ko se s tim ne slaže.
Ima l' nešto drugo savremeno tako
Da je kao Kur'an uvjek moćno jako,
Da srca pokrene, da volju zapali
Mudžiza je njegova da ga svatko hvali
Bilo je i takvih koji ga mrziše,
Al' čitajuć' Kur'an svi ga zavoliše,
Božja je mudrost eto tako htjela,
Kur'anska je istina svijet nadvisila.
Što ga više učiš, on ti je sve draži,
Sve se više čuvaš poroka i laži,
Svakog dana postaješ ti duhovno jači,
Tako svoju vrijednost Kur'an nam tumači.
On neznanje ništi, ka znanju nas vodi,
On objasni zakone u Božijoj prirodi,
Sve što će proteći il' je bilo prije
Ništa Bož'jem sveznanju nepoznato nije.
On poziva one što sluha imaju,
Koji se ne dive ovosvjetskom sjaju,
On trijezni ljude, on ih opominje,
Ma kud god se kreneš da se Bog spominje.
On silne ukroti, on slabe zaštiti,
On pokaza odnose što trebaju biti,
Siromah il' bogat kod Boga su isti,
On za mržnju ne zna, on nema zavisti,
On je savršenstvo Božje istine,
On je trajna svijetlost što razgoni tmine,
Časna vjera Islam proizvod je njega,
On Božiju Svemoć stavlja izvan svega.
On zrači i grije, on mudro raspravlja,
On istinu svetu od laži rastavlja,
Svuda gdje god stigne tu znanje likuje,
On nas mudro vodi, put nam pokazuje.
Pobožni spjevovi
On sebičnost ništi, siromaštvo gasi,
On jasno zahtjeva da pokažeš šta si,
On ne zna za klase, on ne zna za boje,
On najvoli one što se Boga boje.
On za međe ne zna, on granice nema,
On svukuda stiže, on nema- bedema,
On trijezni slabe, - u život ih vraća,
Sveto mu je geslo - svi su ljudi braća.
On osvaja snagom duha i razuma,
On ne zna za silu on je bez zuluma,
On nas vodi sreći na obadva svijeta,
On je kao ruža što uvijek cvjeta.
On je izvor sreće on je izvor spasa,
On je časni, tumač Božanskoga glasa,
Sveta nam je dužnost držati se njega,
On je vječni zakon Boga Svevišnjega.
Al' mudrost mu nije samo u učenju,
Već kol'ko si dušom predao se njemu,
Proučit ga može bilo ko od ljudi,
U primjeni njegovoj ti istrajan budi!
Kolika je snaga časnoga Kur'ana,
O tome nam zbori prostranstvo Islama,
S Istoka na Zapad prostire se svuda,
Njemu nisu potrebne ni bajke ni čuda.
Protiv zla se bori, protiv grijeha grmi,
On bogatstvo cijeni, ali ne u srmi,
Već u čistoj duši koja misli pravo,
Da razmišlja mudro, rasuđuje zdravo.
Svak' će sretan biti ko ga je učio,
Živio po njemu i predan mu bio,
Zato, brate mili, i ti sretan budi,
Uči časni Kur'an i srce probudi!
Četrnaest stoljeća već se navršilo
Od kako je Božje svjetlo zasvjetlilo,
Još će svjetlit' jače i svjetlit' će više,
Da zalije duše kao zemlju kiše.
Što ga više učiš, mudrost ti je veća,
Vladati se po njemu, eto to je sreća,
Digni glavu, brate; vedro u svijet gledaj,
Ako učiš Kur'an, to nizašta ne daj.
231
Mehmed I Mahmutović
Teško svakom onom ko je učit znao,
Ostavio Kur'an i u ponor pao,
Božje prokletstvo na njega će pasti,
Umr'jeće bez sreće i najljepše slasti.
Potrudi se brate pa Kur'an nauči,
Živi po Kur'anu i mudrost dokuči,
JA SVE LJUDE VOLIM
Ja sve ljude volim, to su braća moja.
Svi su braća moja, bilo kog su soja.
Da l' su siromašni il' bogati bili. ,
Svi su meni dragi, svi su meni mili.
Sve živo i mrtvo, stvorio je Allah.
Sve je bilo magla, pa poslije prah.
Svima nam je jedna dobra majka mila:
Majka nas je zemlja, sviju odhranila.
Druga nam je majka, hazerti Hava!
Svi smo djeca njena i imamo prava
Svi je ljudi zovu, plemenitom majkom,
Ona će se odzvat, svom djetetu svakom.
Otac nam je jedan, mi smo svjesni toga,
Ademovi sinovi voljom dragog Boga.
Eto to nas čini braćom i sestrama
Jedan nam je otac, jedna nam je mama.
Pa čemu te svađe i ratovi mnogi
Zemlja se pustoši, ostaju ubogi.
Mnoge se je zemlje sa krvlju zalilo,
Da zrelije mislimo, toga ne bi bilo.
Kur'an nas poziva i svakome kaže
Da Božanski, propisi za svakoga važe.
Svi smo braća sestre morali bi znati.
Jedan nam je otac, jedna nam je mati.
Pa vjera te uči da svakoga voliš
Osim Bogu nemoj, nikom da se moliš.
Voli brata, sestru ma ko da su oni,
Ne zavađaj ljude, tog' se uv'jek kloni.
DRUGI ISLAMSKI FARZ – NAMAZ
Drugi farz islama naše časne vjere
sveta je to zapovjed koja dušu pere
Pet puta ćeš dnevno pred Allaha stati
pet puta se robe moraš odazvati.
232
Traži sebi sreću za života svoga,
Uči iz Kur'ana zakona vječnoga.
Preko šest hiljada Kur'anskih ajeta;
Zakoni su ovog i budućeg svijeta,
Allah će nam svima po njima suditi,
Po njemu se vladaj pa ćeš spašen biti!
Od jednog tijela svi smo brate, mili,
Gomila smo zemlje mi nekada bili.
Iz zemlje rastemo i njoj se vraćamo,
Rodit se i umrijeti, svi mora da znamo.
Od tijela jednog svi smo brate mili.
Mnogi smo se rodili, da bi sretni bili.
Ako želiš džennet na obadva svijeta,
Pod nogama majke, takva bašča cvjeta.
Nikog od nas neće vječno ostaviti.
Iz zemlje smo došli, zemlja ćemo biti.
Pa život je ovaj ko' munja trenutan,
Misli malo čovječe i budi razuman.
Opravdaj svoj život što na zemlji živiš,
Svaki čas od njega moraš da koristiš.
Čini svakom dobro, ma što god on bio,
Samo tako čovjek živjeti bi smio.
Satana je prvi, mržnju izmisilio,
Našeg je praoca odmah zamrzio
Od njeg' treba bježat, što je ljudskog roda
On trguje mržnjom, želi da je proda.
U sreći i miru, ljudska sloga cvjeta.
Sve što bratsvu vodi neka ti ne smeta.
Voli svakog čovjeka ko' rođena brata,
Takav dan života' vrijedi suha zlata.
Nek te ljudi pamte ko' dobra čovjeka.
Ne živi se samo od jednoga vijeka.
Nek o tebi, brate, naljepše se zbori
O tebi će tvoje djelo da govori.
Stoga je to zapovijed Svemogućeg Boga
ništa ne smije biti važnije od toga.
Pusti malo život nek bez tebe teče
tebi od namaza ništa nije preče.

Kad namasko vrijeme meleki oglase
od svakog namaza pravo vrijeme zna se.
ništa nama nije od namaza preče
tako dobri Allah u Kur'anu reče.
Tu je ispit volje i tvoga islama
to je zorna slika tvojega imana,
Sve ostavi, baci kao vrelo gvožđe
kad namasko vrijeme nastane i dođe.
Prvo se abdestom umij i rashladi,
ovo vjersko pranje po redu se radi.
Iza toga tewbu – istigfar prouči
tako se pred namaz Bogu preporuči.
Smjerno i skrušeno u namaz uniđi
otvorenog srca ti namazu priđi.
Misli a i dove Allahu uputi
kad proučiš dovu, tad malo zašuti.
Razmišljaj o svemu i čitaj prirodu
divi se prirodi i nebeskom svodu.
Tu ćeš jasno otkriti Božje sveumjeće
sve što vidiš sve se oko tebe kreće.
EZAN TE ZOVE
Stani, stani malo, eno ezan uči
Kažeš da si mu'min a slabo te muči
što klanjat ne ideš, muezin te viče –
kako se ne bojiš, hej ti griješniče!
Pričaš da si mu'min, za ezan ne mariš
pa zašto se onda pred drugima praviš.
Ti nikada ne možeš na namaz otići
tako nećeš nikada u Džennet unići.
Pričaš da si mu'min a ezan te zove
svakog dana izmišljaš ti razloge nove.
Svukud prispjet možeš i svukuda prođeš
džamija te zove da i u nju dođeš.
Hajje ales – salah to muezin viče
požuri na namaz, hej ti, prolazniče!
Prolazan je svijet pa i sve na njemu
iz prošlosti, brate, uči se o svemu.
Koliko je Husa i Hasana bilo
isto ko i tebi i njima se htilo
da skupljaju novac da bogati budu
ništa to ne vrijedi na strašnome sudu.
Pobožni spjevovi
Kol'ko dušom budeš u namazu bio
ako o čem drugom ne budeš mislio.
Od takve ćeš molitve postići koristi
samo takva molitva naše grijehe čisti.
Molitvom ćeš reći sve što budeš htio
sakrit od Allaha ništa ne bi smio
Kad pođeš na sedždu tad si Mu najbliži
kroz namaz ćeš ostat Allahu najdraži.
A šta je to tebi od namaza preče
Kur'an strašno prijeti, tako Allah reče
Ko namaz napusti on seli iz vjere
time čini grijeh koji nema mjere.
Ako si klanjao pa si klanjat presto
učini tewbu vrati se na mjesto.
Zamoli Allaha, oprosta zatraži,
tewba u vrijeme možda će da važi.
Ponovo će tebi zasjat sunce sreće
sve se u prirodi po zakonu kreće
jer jednoga dana tebe neće biti
sa molitvom čistom pred Boga ćeš smiti.
Hajje alel – felah to muezin viče
dođi i spasi se ti slabi vjerniče.
Za sve drugo lahko ti vremena nađeš
propuštaš li namaz dublje u grijeh zađeš.
Za šetnju kafanu ti vremena imaš
kockaš i vrijeđaš, grijeh na se primaš.
Ne bojiš se Boga, ne čuješ ezana,
ko to čini, brate, osta bez imana.
Pejgamber je džemat sobom naredio
u emanet strogi to nam ostavio.
Kad čujete ezan, nek svak tamo kreće
ko ne htjedne, šefa'at nikad dobit neće.
Samo će drznici kod kuće ostati
ko je mu'min mora pred Allaha stati.
Na poziv ezana ko se odzvat neće
propao je zauvjek, ostao bez sreće.
Džamije su kuće Allahu najdraže
na sedždi je sreća to ti Hadis kaže.
Ti namazom svojim drugima se kaži,
molitva sa sedžde ponajviše važi.
233
Mehmed I Mahmutović
Slušaj ovaj savjet, dobri brate mio,
nemoj da bi više namaz propustio.
Kad začuješ ezan odmah kreni tamo
muezin te zove hodi, brate, vamo.
Ovaj svijet, brate, i biće i proći
svakom će nam, brate, smrtna čaša doći.
U džamiji svojoj traži sebi spasa
džamija je, brate, naša prava kasa!
ZOV NA RANI SABAH
Ustaj, čovječe, hej ti,
ustaj rode nemoj spavati!
Ostavi šejtana i priđi Bogu!
Vjernik si bolan ustaj klanjati.
Sabah rani viče te, zove,
Raduje se tebi od rujne zore.
Zahvati vode i abdest uzmi,
prestaće briga, prestaće more.
Allah ti dade bezbroj nimeta
Sunce nas grije, a život cvijeta,
Svi sišemo kapljice rosne sreće.
Zemlja nas hrani svakoga ljeta.
Gospodar Allah ne traži mnogo,
Ne ište više neg što si mogo,
Umi se vodom, s čistog vrela,
Slavi Boga zahvali Mu mnogo.
Sabah je rani berićetan dan,
U mrkloj noći, miran je san.
Ustani s postelje ko'soko rani,
Klanjaj Allahu, on je Svemoćan.
DOBRODOŠLICA RAMAZANU
Evo me dolazim hej čovječe
pa dobro nam došao dragi mjeseče
dobro nam stigao u domove naše
uvjek ti se vjernik mnogo radovaše.
Širimo ruke hajde među nas
kud god ti ideš tu ide i spas
Sretno nam dođe Allahu hvala
svi te volimo pa i djeca mala
234
Treba da se bojiš Svemogućeg Boga
boj se i čuvaj se od grijeha toga.
Kad te muezin viče da te Bogu zove
ne zapadaj, brate, u grijehe nove.
Abdest uzmi, kreni u džamiju svoju
idi kuda hoćeš, pa bilo u koju.
Samo nemoj, brate, kod kuće ostati,
teško je za namaz Bogu dževap dati.
On voli one što rano rane,
Koji ne spavaju kad sunce grane,
Koji klanjaju u sabahsko vrijeme,
Allah ih čeka šta da im dadne.
Što god zažele Bog će im dati,
Ne žali čovječe, na sabah ustati!
Išti, moli od Boga traži,
Da živiš ti otac, i mati.
Da ti sreće u domu bude,
Da nam srca molitvi žude.
Ustaj, sokole, ezan te zove!
Ustaj iz postelje, ne čekaj zore.
Iblis hoće da te s' puta svrne,
U vrtlog nevolje da te ogrne,
A ti se trgni iz njegove ruke!
Sreća će stići prestaće muke.
Rani sabah sreća je rana,
Od svanuća sunca, do zalaska dana.
Klanjajmo braćo, naš sabah rani.
Meleki nas zovu, ustajte jarani!
Ko god od nas kaže da vjeruje Boga
Stvoritelja našeg Allaha dragoga
on ti se raduje i puno te voli
taj posti i klanja i Bogu se moli.
On ustaje rano još prije zore
nit se čega plaši nit ga brige more,
nijeti i posti po cijeli dan
on vjeruje tvrdo: Allah je jedan

Ko posti braćo taj slabić nije
ne puši, ne jede niti vodu pije
prkosi šejtanu po cijeli dan
spominje Boga: Allah je jedan
A znaš li čovječe koga Allah voli
onoga ko posti i ko mu se moli.
Onaj ko ne posti slabić je pravi
teško je njemu i njegovoj glavi!
Svaki je iftar veselje pravo
al' posebno, braćo, postiti je zdravo
hiljadu bereketa svakoga iftara
a onom ko mrsi srce se para.
Kad pred iftar blagi sumrak se spušta
u vodu gledaju mnoga žedna usta
raduju se sreći koja dolazi
dan za danom ide, Ramazan prolazi.
Tako jednog dana i Bajram će doći
nek nam Allah bude svima na pomoći
pa ćemo se tada uz Bajram sastati
zadovoljstvo pravo naše će nastati.
A zašto se plašite ramazanskog posta
najboljeg mjeseca, najmilijeg gosta.
Naš se svaki sevap obilato plati
al' za post će Allah ponajviše dati.
Kliknimo radosno:“Dobro došo nama“!
Allah nam reče:“Dobro ljudi vama“
raduj se čovječe najmilijoj sreći
Ramazan je ljudi mjesec ponajveći.
Pun je bereketa i dobra svakoga
za svakog vjernika, mu'mina pravoga.
RAMAZAN – MUBAREK
Znaš li brate mili što je to Ramazan?
Znaš li koliko vrijedi jedan njegov dan?
Znaš li koliko vrijedi jedan danak posta?
Znaš li dočekati tog najvećeg gosta?
Ramazan je ispit zrelosti i časti,
kol'ko imaš čovječe ti nad sobom vlasti.
Sam sebi pokaži kol'ka ti je vjera!
Mjesec ramazanski prava ti je mjera.
Pobožni spjevovi
Gore glavu brate evo ramazana
sad dolazi ispit pravog muslimana.
Kome teško postiti i klanjati bude
takav nema vjere i sreće je hude
pravim mu'minima ništa teško nije
oni su postili i danas i prije.
Odlučimo braćo da ćemo postiti
pomoći će Allah, dobro će nam biti
Ne plašte se posta, pa to strašno nije
posti uz ramazan a mrsi kasnije.
Ako želiš reći da si mu'min pravi
porazmisli malo ti o svojoj glavi.
Ne postiš li brate ni ti vjernik nisi
pa dobro zapamti kukavica ti si.
Znaj da jednog dana moraš umrijeti
ne daju ti uvijek na zemlji živjeti
Kud ćeš pred Allaha bez velikih djela
šta će ti koristit ova zemlja cijela.
Pred Boga se nose samo dobra djela
pokaži se brate ispod svoga vela
Nemoj slabić biti i nemoj mrsiti
kajaćeš se puno, kasno će ti biti
Kako ćeš pred Boga kad nisi postio
kažeš da vjeruješ, postit nisi htio
Kad pred Boga staneš šta ćeš tada reći?
Mrsit uz ramazan grijeh je ponajveći.
Šta će reći oni što postili nisu
neveseli tada, potišteni svi su.
Radosti nemaju, postit nisu htili
pa postite braćo, zdravi, živi bili.
Ti pokaži svakom kol'ko islam voliš
Možeš i šutjeti, ne moraš da zboriš.
A opet ćeš vidjet' da li vjere imaš
po tom kako sebi ti Ramazan primaš.
Ta, postom ćeš vidjet imaš li imana
u tom trećem farzu našega islama.
Ispitaj se, brate, kol'ko štuješ Boga
svakog nas je teško ispitat bez toga.
235
Mehmed I Mahmutović
Slabići će vidjet da su kukavice
jedan drugom tada pokazuju lice
Za post ramazanski jaka volja treba
jer samo slabiće sotona dovreba.
Post nam je pokornost, Bogu – Stvoritelju
velika poniznost Dobročinitelju
Svakog dana živiš Božji svemir gledaš
ako slabo shvataš tad razuma nemaš.
Za nimete Božje zahvala se traži
Post je vel'ka žrtva deder se pokaži!
Uzvrati zahvalnost Stvoritelju postom
sveži se za Džennet sa najjačim mostom.
Kušaj svoju snagu, kušaj svoju volju
al' od posta nemaš ti priliku bolju.
Reci samom sebi i ostalim svima
pripadaš li slabim ili pak hrabrima.
Kad vrijeme od posta ujutro nastane
to je borba čovjeka i strašnog satane
RAMAZAN NAM DOLAZI
O časni mjeseče što dolaziš nama,
Kada god nam stigneš, od nas bježi tama.
Presvjetli poste; milost si od Boga
Dočekajmo braćo tog gosta časnoga
Sad će na sve strane orit se ezani,
Priprem' te se za post, braćo muslimani.
Ramazan je milost od Boga poslata,
Svaki dan od posta vrijedi brda zlata.
Sad dolazi ispit našeg vjerovanja.
Bog nam dragi nudi velika praštanja.,
A mi smo svi griješni, svi to dobro znamo,
Za to mjesec teobe srcem dočekajmo.
Kada sretni dani ramazanski dođu,
Tada Božiji meleki oblazit' nas pođu.
Zijarete zemlju, zikir čine Boga,
Oprost traže za nas, vjernika svakoga.
Onaj ko ne posti, njemu neće doći.
Njemu neće biti Božije pomoći.
Meleki ga proklinju i traže od Boga.
Da, ga Allah kazni radi grijeha toga.
236
Držite se hrabro tad ste pobjedili
s postom ste najbolje iman izmjerili.
Ako razumiješ porazmisli malo
da li ti je opće do islama stalo?
Svemogući Allah na ispit nas stavlja
slabić brzo pada a jaki nastavlja.
Kad nam iftar stigne, kad dan završi
sve jedna po jedna prepreka se ruši.
Trides dana brate ljutitog mejdana
svakog dana ispit tvojega imana.
Ne plaši se posta ako vjere imaš
slušaj ovaj savjet moraš da ga primaš.
Postit moraš brate da bi vjernik bio
ako mrsit pođeš s vjerom si svršio.
Kad se post završi i Bajram nam dođe
kad najveći ispit tvog imana prođe.
Tad meleki Božji sve ti grijehe brišu
pa tek poslije toga vjernikom te pišu.
I šejtani tada svoje društvo traže.
Oni što ne poste, za društvo im važe.
Na Sudnjemu danu, kad pred Boga dođu.
Tad će jedni druge proklinjati da pođu.
Pokaž'te se braćo kome pripadate.
Meleki vas prate to svi dobro znate.
Jedan dan ne postiti - strašna je grehota
A još mrsit javno - teška je sramota.
Sinove gledamo rugaju se nama.
Ne boje se Boga i nemaju srama.
Kijametskog dana, strašno će im biti
bit će nijemi, gluhi od nas će se kriti.
Od svih dobrih djela što ih čovjek radi,
Post je iznad svega, eto brate znadi.
S tog se brate muški, ti posta prihvati,
Tad si iskren mu’min - vesela ti mati.
Budi brate, junak, a ne kukavica."
Pa de da te vidimo, skini masku s lica.
Tvrdiš da si vjernik dok nam post ne dođe.
Ramazan je megdan-nemoj da te prođe.

Da je postit teško, to svi dobro znamo.
Al' mu’minu pravom, to je ponos samo.
Da Svevišnjem Bogu približi se tako,
Jer stići pred Džennet - nije brate lahko.
Pogledajmo one što nikad ne poste.
Njihove su ruke uz Ramazan proste.
Al' na Sudnjem danu, šta će tada biti
Pred paklom će stajat, teške suze liti
MOJ PRVI IFTAR
Spuštao se suton i zalazi sunce,
Radosti sam puna, veselo mi srce,
Zanosno sam prvi iftar dočekala.
Sretna i radosna, Bogu dragom hvala.
Od svoje sam majke ja često slušala,
Da je ona postila, kad je bila mala.
U našoj se kući post redovno prati,
Na to dobro pazi, moja draga mati.
Jošte kao dijete, kad sam mala bila,
Radosti iftara, ja sam se divila.
Čekala sam jedva, neću li porasti,
Da postim Ramazan i osjetim slasti.
Iftar očekujem još od pola dana,
Ja od srca postim časnog mi imana.
Meni ništo ljepše na svijetu nije,
Neg' iftarsko veče, što mi dušu grije.
Čari i ljepote ramazanskog dana,
Svaku, noć doživi duša muslimana.
"Poslednji minuti pred iftar se broje,
To pišem u najljepše, doživljaje svoje.
To ne može svaka duša osjetiti,
Zato smo je dužni prvo očistiti.
Učinit teobu - Bogu se zakleti,
Sa čvrstom se odlukom-Ramazan nijeti.
S majkom svojom milom idem u džamiju.
S njom u safu stojim, klanjam teraviju.
Iz džamije kući, ja se s majkom vraćam,
Pobožno i tiho, ja uz nju koračam
Pobožni spjevovi
Kad kijamet bude, kad se sud oglasi.
Ramazan je svjetlo-nikad se ne gasi.
Tamo će se vidjet šta Ramazan znači,
Kad suđenje pođe kad se sve zamrači.
Tad će svako vidjet, šta je uradio.
Mnogi će se kajat - šta je propustio.
Zato dobri brate – zakuni se Bogu,
"Jer kad drugi poste - zašto ja ne mogu?"
Kad dođemo kući, tad se ručak sprema,
Ramazan se posti, tad odmora nema.
Jer sutra nam opet drugi dan dolazi,
Iftar za iftarom, Ramazan prolazi.
Najljepši su dani ovi meni sada
Ja redovno postim iako sam mlada.
Ponosim se time, to vam kažem svima,
I majka je sretna što me takvu ima.
Muslimanka prava, to je moja mati,
Zato sad ću i ja, evo do nje stati.
Da postim Ramazan i da namaz klanjam,
Pomozi mi Bože! - na Te se oslanjam!
Žao mi je mnogo drugarica mojih,
Jer ko postit neće, Boga se ne boji.
Zahvaljujem tebi, dobra majko mila,
Što si- mene vako l'jepo odgojila.
Da Ramazan postim, da vjerujem Boga,
Da osjetim slasti, posta svijetloga
Jer ću samo tako prikučit se Bogu,
Godine mi kažu, da ja postit mogu.
Još malo će bajram, ako Bog da-doći.
Ja žalim iftare, koji će nam proći
Jedanest mjeseci valja nam čekati
Da nam se Ramazan u domove vrati.
Radosna i sretna Bogu, se zaklinjem:
"Skrušeno Te Bože molim i spominjem.
Učini me Bože dobrom muslimankom,
Da ti mogu postit u vremenu svakom".
237
Mehmed I Mahmutović
DOŠAO NAM JE POST
Stigao nam od Boga jedan vel'ki gost,
Taj veliki gost, to je Božji post.
Ustajte braćo, Ustajte sestre, Dižimo se svi,
Ustaj mladiću, ustaj djevojko, ovog časnog gosta dočekajmo mi!
Oprost, magfiret, sreću nudi post najveću.
Pokori se Bogu dragom i ne guraj sebe u nesreću.
Post je naredio Allah i strogo od nas to traži,
Postiti mora svako, nikakav izgovor ne važi.
A danas mnogi ljudi javno mrse i griješe,
Ne htjedoše posta primit', jedu i nama se smiješe,
Čeka ih kazna teška, Kur'an to mudri veli,
Morat' će kaznu dobit', jer postiti nisu htjeli.
Zar oni nisu spremni u ime dragog Boga
Časno i vedra čela primit se farza toga
Sve što vjernik radi, za sve će nagrada biti
Al' za ovu dužnost, Allah će sobom priznanje dijeliti
Onaj ko sebi kaže: "Ja sam mu’min musliman",
Taj postiti treba, redovno svaki dan,
Tako će moći potvrdit' svoj dini – islam
Jer Allah tako htjede da vidi ko je musliman .
Vjernik il' vjernica biti, to nije samo reći,
Valja svakom dokazat ko ti je najpreči.
Da l' voliš šejtana jadnog, i ono što šejtan nudi,
Il' voliš dragog Boga - ti sam sebi presudi.
Slabići puše, jedu i piju, rugaju se nama, pa se i smiju,
Kazna je teška, ona ih čeka, meleki će takve grdno da biju,
Stani griješniče, prođi se toga, postit' se mora u ime Boga,
Zar si tako zaluto jadan, zar se ne stidiš imena svoga.
Ime ti je Huso, Ahmed, il' Hasan pa budi barem posve jasan!
Ime te ne može vjernikom pravit, ' Boj se pakla, on je užasan .
Djelima svojim dokaži nama, ne čini više strašnog harama,
Očisti svoje srce od grijeha, vidiš da je na njem' velika tama
Stidiš li se reći drugima, ja sam musliman pravi
A ti sva dobra djela u crne grijehe zavi,
Zar se ne stidiš Boga, zar nemaš u sebi vjere,
Hej, trgni se, brate, tvoj grijeh nema mjere
Allah te vidi i čuje i čeka tvoju teobu;
Jednom si nogom uvijek ti u hladnom grobu,
Zar se ne bojiš smrti i bijelih hladnih ćefina,
Okupaj svoju dušu od grijeha, to je najveća ljudska vrlina
238
 Pobožni spjevovi
"Gdje ti je majka, gdje ti je otac? I oni su nekad živi billi,
Mrijeti ljudi opet moraju, makar hiljadu godina živjeli.
Zar ne crpiš pouku prošlosti, koliko bijaše griješnih ljudi,
Sad oni pred Bogom stoje, meleki ih muče i Allah im sudi.
Smrti se ne bojiš - pa ti si brate lud,
Svuda te meleki prate, takav je Božji sud
Pišu te onakvim kakav si sada, u pokajanju brate naša je nada.
Čuo si jadan stotinu puta, od grijeha će mnoga duša da strada:
Evo prilike nama svima, da se nazovemo pravim mu’minima
Prođi se grijeha; zakuni se Bogu i posti brate u ovim danima
Sa časnim postom Boga zamoli, Ramazan posti, u džamiju idi, .
Klanjaj namaze, zekat: podijeli, svoje se vjere rode ne stidi!

BEDROVSKA BITKA
Na užarenom pijesku jednog vrućeg dana Ni Sunce istine neće moć' da sine,
Skupila se mala četa muslimana
Bilo je to tačno jednog lijepog dana
Sedamnaestog dana našeg Ramazana.
Pred njima Muhammed ko' tvrđava stoji, Još malo će strijele ko pčele da zuje, "
pažljivo ih gleda i tiho ih broji
dal' se vi plašite, sokolovi moji"?
Laganim tekbirom on im duše poji.
Hazareti Aliji on rukom pokaza,
Ti ćeš vidjet prvi šta je Božja staza,
Borit ćeš se prvi protivu nakaza
Samo putem borbe bit će nam izlaza",
Svega ih bijaše trista četrnaest,
I tada mu Džbril snese ovu vijest:
"Stani pred vojnike kao gordi brijest
drugog puta nema, to ti kaže svijet.
Nemoj se plašiti, Allah je uz Tebe, .
Nemoj da ti srce radi toga zebe!·
Na pravom si putu, ne štediš ni sebe,
Danas ko' uv'jek i ja sam uz Tebe,
Pod šator je ušao i abdast uzeo
Bogu Svemogućem molbu-uputio,
"Pomozi mi Bože, što sam naumio
Da ostvarim djelo koje sam počeo!
Ako ova četa u boju izgine,
Ponovo će zemlju pritisnuti tmine,
Nevjerstvo će opet biti čedo tmine",
Tada glas Džibrila iznad sebe čuje:,
"Donosim ti vijest, Bog ti poručuje,
Božji poslanik sad će da likuje'
Izađi pred šator i Tekbir prouči,
O pobjedi skoroj vjernike pouči,
Nek se strašno bore, svima im poruči.
Ko pogine danas, u Džennet će ući",
Blago ih pogleda, blistaju mu oči,
"Nek Vam, braćo Allah bude na pomoći"
Ne može se svako Dženneta domoći.
Jao mušricima, gadno li će proći.
"Konjanici naprijed"! pjegamber naredi,
Svoju hrabru vojsku tad on rasporedi.
„Borite se kao jedan, blizu smo pobjedi
Borbom čuvat Islam, to nam Bog naredi".
Tad se začu tekbir, nebo se zaori,
Uz ime Božije svak će da se bori.
Zapali se Bedr ko da zemlja gori.
"Bože, pomozi nam, svaki vjernik zbori."
Oštar boj bijaše ne potraja dugo
Prijetio je Bogu ali ne zadugo
Pade Ebu Džehel koji se je rugo
Pobjegoše mušrici sa bolom i tugom.

239
Mehmed I Mahmutović
VELIKA NOĆ – NOĆ LEJLETUL – KADERSKA
O velika noći, najveća od sviju
naša srca u tebi mnogo jače biju
Ti si puna svjetla što razgoni tminu
u toj noći nama sunce sreće sinu.
Prošlo je od tada četrnaest vjekova
kad Kur'anom Allah čovječanstvo pozva.
Uči Muhammede Bog ti naređuje
Da se Kur'an sluša, da se Allah štuje
Ta velika noć je dvades' šestog dana
dvades' šestog dana, svakog Ramazana
Lejle kader noć se ova blaga zove
mir traje od mraka pa do rane zore.
Ove sjajne noći kada svjetlo gori
i džehennem šuti i ništa ne zbori
Sve griješne duše vesele se tada
Samo u toj noći mir zaista vlada.
Tad i Džibril melek s nebesa silazi
i nebeski odred meleka dolazi
S odobrenjem Boga nude oprost svima
svim mu'minima, pravim vjernicima.
Ko je god postio blago njemu tada
kad na Božjoj zemlji mir duboki vlada
Blago robovima što ramazan poste
jer u ovoj noći svi imaju goste.
TIHA NOĆ – LEJLETUL KADER
Sunce siđe zapadu, noć se tiho javi.
Najljepši dan ramazanski svoje krilo savi.
Nasta draga noć najljepša, najčistija,
Nasta Lejle – kader - noć nam najmilija.
Naša sretna srca blago nam kucaju,
Radost čekajući u najljepšem sjaju.
Ova noć je divna, nama najmilija.
Puna blage sreće, noć je najsretnija.
Puna je radosti i puna je sreće.
Od svih divnih noći - ona čini cvijeće.
Blago li se svakom ko ramazan posti,
Meleki će noćas biti njemu gosti.
Plemenita noći puna si topline,
Puna si radosti, i sjajne miline.
240
Meleki nebeski na čelu s Džibrilom
svi se oni mole Stvoritelju milom
da post od nas primi dragi Allah Sebi
Stvoritelju dragi mi postimo Tebi.
Pa zar ima noći kao što je ova
pokajanje Allah prima od robova
Ramazan je kruna svih dobrijeh djela
jedan iftar vrijedi kao zemlja cijela.
Pa braćo i sestre noćas ne spavajte
slobodno se Bogu svome obraćajte
Obrat' te se Bogu i kažte Mu želje
noćas je najveće Zemaljsko veselje.
I Božija milost noćas je najveća
a za sve postače to je prava sreća
i nebesa noćas sva su nagizdana
ovo je naš praznik, praznik muslimana.
Ramazan je braćo dûg nam svima bio
blago svakom onom ko ga je postio
šta imaju oni što su ga mrsili
kako će pred Boga, jadni oni bili.
Stvoritelju, Bože, milostiv nam budi
kad sud strašni počne ljudima da sudi.
Zlatom nam upiši ovo naše djelo
da stanemo pred Tebe kao ljudi smjelo.
Puna si nam sreće i milosti svake,
za velike, moćne, slabe i nejake.
Dižem ruke svoje i Allaha molim:
Stvoritelju Bože, ja te srcem volim.
Oprosti mi grijehe, sve što ih ja imam,
Noćas milost Tvoja – sve molitve prima.
Postio sam Bože i redovno klanj'o
O najvećoj sreći ja sam vazda sanj'o
Da mi grijehe moje Ti oprostiš Bože,
Tvoja milost ja Rabbi - sve poklonit može
Ova noć je sveta i puna oprosta.
Mada imam Bože ja grijeha dosta.
Al' opet Te molim: Oprosti mi Bože,
Milost, Tvoja, Allahu, sve oprostit može.

Ja postim ramazan i redavno klanjam:
Na milost se Tvoju, Bože, ja oslanjam.
Oprosti me Bože, od grijeha svakoga,
Ja Te molim, Bože, Stvoritelja svoga.
Noćas milost Tvoja sve prima i prašta.
Ja sam puno griješan, ima svega, svašta.
Istigfar od mene uslišaj i primi,
Ti istigfar primaš Allahu jedini.«
Ova noć je blaga, mirisna k'o ruža,
Svakom od nas Allah tu mogućnost pruža:
Da se Bagu dragom sa željom obrati,
Prizna svoje grijehe, u vjeru se vrati.
OSLOBOĐENJE MEKKE
U godini osmoj poslije časne Hidžre
Božijem Poslaniku jedna vijest stiže
Na bunaru Vatir nesreća se zbila
Dvades't glava palo i krvca se lila
Pleme Benu Bekr silu učinilo
I pustinju žarku krvlju je polilo
Na žarkom pijesku pustinje arapske
Adet bješe tada pa je i danaske
Da se neko pleme plemenu pridruži.
Tako može jače, bolje da se drži,
Da sebe zaštiti, od svakog nasilja
Poslanika Božjeg uzeše iz milja ..
Huzaovci pleme, tako odlučiše,
Pod Božju zaštitu tada se staviše,
Pustinju su svoju svi oni voljeli,
Od Ebu Sufijana mirni nisu bili.
Benu-Bekirovci pod zaštitom Meke,
Vazda svađe prave i prevare neke
Tad Benu-Huzaa pleme napadoše,
Dvadeset im ljudi tada posjekoše.
Gordi Ebu Sufjan, vođa Omejada,
Pristalica sile i strašnih parada,
U Medinu stiže štetu da isplati,
Al' se praznih šaka iz Medine vrati.
Božji poslanik primio ga hladno,
Moli Ebu Sufjan i zaklinje jadno.
Tad poslanik Božji vako progovori:
"Čuj Ebu Sufjane što Muhammed zbori.
Pobožni spjevovi
Sestre, braćo, ljudi, noćas ne spavajte!
Svi se Bogu dragom noćas obraćajte!
Postom ramazanskim zamolite Boga,
Noćas Allah neće odbiti nikoga.
Prođe nam ramazan, i bajram nam dođe
Mnoga ljudska duša, bez milosti prođe
Prvo postom, ljudi, zadužite Boga,
Da molitvu primi od roba svakoga.
Blaga, tiha noći, lijepa i vesela,
Čekaju te mnogi, gradovi i sela.
Ko god se je časnim postom okitio,
Noćas postić može sve što bude htio.
Poslanik sam Božji i volim istinu,
Treba kaznit i tvoju družinu:
"Ugovor ste s nama sramno prekršili
Dvades't štićenika Vi ste mi pobili.
Zar se tako smiju ubijati ljudi?
Čekaj pa češ vidjet kako pravda sudi!
Na silu se samo odgovara silom.
Neću s vama više razgovarat milom!"
Nasto je Ramazan, mjesec pokajanja
Nastao je mjesec teobe i praštanja.
Božji poslanik sazva ratno vijeće,
U strogoj tajnosti vojska će da kreće.
Skupila se vojska od deset hiljada,
Tu je bilo svega: i stara i mlada.
Već je bilo prošlo pola Ramazana
Muhammed se kreće s vojskom muslimana
Oprezno se kreće, svoju vojsku vodi,
Danju se odmara, a po noći hodi.
Kad se blizu Meke bješe primakao
Ratni savjet svoj je, on tada sazvao.
„Opkoliti Meku i tad u nju ući,
Neće tada: smjeti sa nama se tući.
Čuvajte se borbe, čuvajte se krvi,
Tako Vam Allaha, ne počnite prvi.
Nemojte kod Kabe krvi proljevati,
To je sveta kuća, to morate znati.
Časno sačuvajte naše dostojanstvo,
Ko što i ja čuvam Božje poslanstvo".
241
Mehmed I Mahmutović
Sa tekbirom vojska pred Meku je došla, Vjernici s tekbirom kumire ništiše,
Sva je u zanosu tekbiriti pošla, I Božju zastavu na Kabu staviše.
Zatutnja dolina od glasnih tekbira, "Bog je samo jedan, to je naše geslo"!
Sveta kućo Kabo, evo tebi mira! TEKBIR: Svi se tad pridružiše veselju s pjesmom.·
Sa mubarek rukom koju je digao Sada novo poglavlje poče da se piše,
Poče govoriti, svak ga je slušao. Bog je samo jedan i nema ih više,
Sa zanosom sreće pred vojnike stao, Kad kumire tako oni uništiše,
I svima je kratku naredbu izdao. I zastavu svetu na Kabu staviše,
"Sa tri strane u Meku neka vojska uđe, S najvećom počasti Tavaf učiniše,
Sa spomenom Bogu neka Kabi priđe. Na čelu s Resulom Kabu obiđoše;"
Halid Ibni Velid, glavninu nek' vodi, Sedam puta Kabu oni, su obišli"
On je hrabar vođa po svojoj prirodi." Mušrici, od straha odatle su otišli."
Ohol Omejada Ebu Sufjan stao. Na jedno se mjesto bjehu sakupili" "
Pa je cijelu vojsku dobro razgledao. Za sudbinu svoju, strašno su strepeli.
U sebi je paklene misli prebirao, Tu, stiže poslanik sa vojskom vjernika,
Da hrabrosti ima al' se je varao. Hrabrih pristalica Božjeg poslanika.
Pomisli u sebi, zmija ga ujela: Tad Muhammed svima govor otpočeo;
"Jada mi je vojska koja bi sad htjela. " I ovako hladno mušrike pitao:
Da ponovo krenem protiv Muhammeda, "Znate li, mušrici, nije davno bilo
Možda bi mi došla sreća i pobjeda". Kad sam moro' ovo ostaviti krilo?
Tad i zadnji odred oklopnika prođe, Istjeraste mene i ashabe moje,
A Resul Muhammed spram Sufjana dođe" Evo ove ovdje što kraj mene stoje.
"Uzalud se mučiš; bolan; jadan bio, Ni sanjali niste o ovome danu,
opet bi Muhammed tebe pobjedio!" Da će sinut sunce časnome Islamu;
Tada Ebu Sufjan iz srca prozbori: Čemu se nadate, teški nesretnici
"Božji poslaniče, moja duša gori, Teško vama, jadni, teški grješnici"!
Sve sam se dosada, jadan, kolebao, Milost Muhammede! život nam poštedi!
Al' sam ovog časa na Islam prešao Stigo si u Meku, u njoj opet sjedi!
Ja samo pomislih, a ti to saznade, Najbolji si od nas, to mi dobro znamo;
Meni ovaj puta ništa ne ostade ... Milost mi od tebe svi ovdje čekamo."
Da li da te priznam Božjim poslanikom, "Svima vam opraštam, to mi vjera kaže,
A do sad se nisam pokorio nikom Sve ranije presude od danas ne važe .
Cjela naša Meka sad ti ruku pruža, Nek' vam Bog oprosti, to vam svima želim,
Ti, si iz nje izrastao ko rumena ruža. S vama ću se i ja sada da veselim
Udjeli nam milost, velikog Ti Boga; Zasja sunce sreće Kaba se zasjala,
Poštedi nas sada, bojimo se toga." Božja se zastava na njoj lepršala.
Bez otpora vojska u Meku je ušla, Mir Mekom zavlada, nestade nasilja,
I pravo pred Kabu uzvišenu došla Opet posta Meka gradom izobilja.
Iz hiljada grla, tekbir se zaori: U dvadesetom danu časnog Ramazana,
"Najveći je Allah", svaki vjernik zbori. Bješe ovo slavlje časnoga Islama.
Iz Kabe su tada kumire iznjeli, Žarko sunce Kabu ponovo grijaše,
Gordi od radosti, sretni i veseli, Jer iz nje zauvjek kumiri nestaše.
242

BOGATIMA ZA SAVJET
O vi obdareni imetkom od Boga
Zar ne znate izvuć pouku iz toga.
Novac i imetak i bude i prođe,
Smrt se svuda prošeta pa i vama doće.
Bogatstvo je dobro u darežljivoga
Ali, ne daj Bože, u ruci škrtoga.
To je čista propast i više od toga,
Jer bogati često zaborave Boga.
Kad Allah ti dadne da bogat postaneš,
Uvijek nastoj, vazda takav da ostaneš.
Umjereno troši umjereno dijeli!
Ne traži ti Allah tvoj imetak cijeli.
Čuvaj se škrtosti kao džehennema
Gorega ti od tog zla, čovječe, nema.
Tvrdica će teško stići do dženneta,
U škrtosti nema, brate, selameta.
Hazreti Muhammed darežljiv je bio,
Al' se nije opet nikad napatio.
Uvijek je zborio:·"Blago darežljivcu,
" Darežljivu čovjeku vidi se na licu".
Allah je darežljiv, darežljive voli,
Čuvaj se škrtosti i Bogu se moli!
SRETNI LJUDI
O vi sretni ljudi, što na Hadž idete,
Što u Svetu Zemlju sretno putujete.
Nek vas sreća prati tamo i ovamo,
Vi ste puni radosti, to svi dobro znamo.
Sad o časnoj Kabi vi vazda mislite,
U mislima svojim vi kraj nje stojite
Grad Božija Mekka, otvara vam vrata,
Tu, zavoliš svakoga ko' rođena brata.
Ti ako si mu’min, moraš 'vjerovati,
Što žrtvuješ Bogu, Bog će više dati.
Ako tako misliš, moraš potvrditi.
Sa odlaskom na hadž tek ćeš potpun biti.
Sve što sada imaš Allah ti je dao.
Da je život prolazan, - to je svako znao.
Pobožni spjevovi
Udijeli mi, Bože, iz obilja Svoga,
Da bi i ja mogo' da pomognem koga.
Od prvog čovjeka do današnjeg dana
Škrtost je čovjeku po najveća mana!
Bježi od škrtosti, moj premili brate,
Rad' svoje škrtosti mnogi će da pate .
Jer ko god je škrtac on slabo vjeruje,
Ko mnogo rasipa, i on pretjeruje.
Ko žrtvuje Bogu, Allah će mu vratit
Na obadva svijeta Bog će njemu platit.
Žrtvovati Bogu, izgubit' se neće.
Ko je škrte ruke, taj ne ima sreće.
Ti proberi sebi kakav ćeš ti biti,
Dobro se pripazi šta ćeš uraditi.
Majka crna zemlja mnoge je pokrila
Darežljive nije i sve kad bi htila.
Ko god je darežljiv propasti mu neće.
Darežljivi ljudi džennetsko su cvijeće.
I meleki hvale darežljive ruke,
Bože! sačuvaj ih svakojake muke.
Darežljivi ljudi, to su ponos svijeta.
Podari im, Bože, sveosam Dženneta.
Al' od tog što imaš, moraš žrtvovati
Deset puta više, - Bog će da ti plati.
Sveta časna Kaba, najdraža je Bogu,
Njojzi ići trebaju, ljudi koji mogu .
Čije srce želi - ono tamo ide,
Njegove će oči - časni hram da vide.
Stani malo brate: Obazri se samo!
Ima puno ljudi - već su bili tamo.
Časno ime nose - na hadždžu su bili
Al' opet bi Kabu svi zijaretili.
Kol'ko ima vjernih svijet je promjenilo
A da dužnost hadždž nije obavilo
Kako će pred Boga i šta će mu reći,
Zar imetak može od farza bit preči.
243
Mehmed I Mahmutović
Tvoj imetak brate, uzrok će ti biti,
Da ćeš od svog, roda, ti se morat kriti.
Allah ti ga dade da se spasiš njime,
Imetka se čuvaj - ne šali se time.
Bogat smiješ biti, al' dobro paziti,
Strogo moraš obaveze svoje ispuniti!
Dijelit sadaku, zekat moraš dati,
Zatim otić na hadž, to sve moraš znati.
Vidjet časnu Kabu, imetak trošiti,
Sve što grijehu vodi, moraš ostaviti.
Ono što žrtvuješ, to smatraj za svoje
Ono što ostaje - više nije tvoje.
Saberi se rode, ispitaj se malo,
Ako ti je doista, do tvog spasa stalo.
NAŠOJ DRAGOJ KABI
O Božja kućo, na sredini svijeta,
Sveta vjera Islam iz tebe procvjeta.
Tebi hrle ljudi sa svih osam strana,
Ti si sveta kuća braće muslimana.
Otkako Muhammed na te bajrak stavi
Ime Allahovo tu se uvjek slavi
Dolaze ti ljudi sa svih strana svijeta:
Sreća i molitva vazda ovdje cvijeta.
Dolaze vjernici da zijaret čine"
Da ostave grijehe, izađu iz tmine,
Da zamole Boga, podignu mu ruke,
"Tu sreća nastaje, a odlaze muke ..
Govore Lebbejke, Kabu obilaze,
Bježe iz grijeha na Božije staze.
Evo me, dolazim, Svemogući Bože,
Tvoja milost grijehe oprostiti može".
Dok skrušeno stojiš pored Kabe, robe,
Očisti srce od svake gnusobe,
Moli dragog Boga da ti tevbu primi.
Smiluj nam se, Bože, veliki, jedini!
Obrati se Bogu i moli ga puno
Ne bi li ti vjetar od milosti puhno!
Ostavi grijehe, odmah ih napusti,
I tu pored Kabe molitvu izusti.
244
Bilo ih je puno: blago imadoše,
Al' s tolikim blagom, grijeh zaradiše.
Odoše pred Boga bez dobrijeh djela,
Prošlost im je prazna, jadna, nevesela.
Život im prohuja, svijet promijeniše,
Vrijeme i bogatstvo u blato baciše.
Za života puno imetka stekoše
U naručje drugom sve to predadoše.
Pitat' će ih Allah, zašto bješe tako,
Za to dok je vrijeme, nek promisli svako.
Iz prošlosti uči i pouke beri,
Iskren mu’min budi ti u svojoj vjeri.
Još kad na hadž odeš' i Bejtullah vidiš,
Tek ćeš posle toga zaželjet da živiš.
Okupaj me, Bože, od teških đunaha
Ja, sam teški griješnik od zemlje i praha
Došo sam Ti ovdje da milost potražim
Da ko' čovjek živim, oprosta zatražim .
Sveta kućo Kabo sred, lijepe Mekke
Sve u tebi zbori Lebbejke, Lebbejke.
Ti otvori srce svim gostima svijeta,
Iz Tebe nam Islam ko ruža procvjeta.
Iz Meke je Islam ko ruža procvao,
Iz tebe Muhammed na Miradž išao.
U tebi keramet Ibrahimov živi,
Sveta kućo Kabo, svako ti se divi.
Allah te uzdiže da ti, ljudi hrle;
Svi se ovdje ljudi kao braća grle.
Ovdje se ne znaju ni rase ni klase.
Kao vodom vatra, tu se grijesi gase.
A, sada Te Bože, svi skupa molimo
Pomozi nam, Bože, da se svi volimo.
Nek nam iznad svega Islam vjera bude
Nek istini Božjoj naša srca žude.
Lijepim životom sviju nas nagradi
Neka svako od nas samo dobro radi.
Nek nam nurli bude naše vedro čelo,
Da pred Tebe dođemo kao ljudi smjelo.

NAŠIM DŽAMIJAMA
Bož'ja kućo na Božjoj straži
Ako čuješ i pričaš de nam svima kaži:
Zašto si prazna i nijemo šutiš
Pa ti nisi griješna i nemoj da trpiš.
Vjernici tvoji kraj tebe prolaze,
Gledaju i vide ali malo paze,
Da i za njih mjesta uvjek dosta ima,
Al' strasti ih vode pravo šejtanima.
Pa kome se uče lijepi ezani?
Govorite ljudi što ste muslimani!
Šta džamije tužne poluprazne šute?
Allah i meleki užasno se ljute.
Džamije dižemo rad ljubavi Boga
Radi sebe, brate, i rad roda svoga
A one nam tužne poluprazne šute,
Allah i meleki užasno se ljute.
Zar strasti i pohlepa vrijede toliko?
Zar od toga preči nama nije niko?
Zar nas ezan sviju ne poziva Bogu?
Zar nas griješne stvari odvratiti mogu?
Zar molitva Bogu nema svoje draži?
Prst na čelo stavi, de nam, svima kaži;
što si se zanio u prolazne stvari
Šejtana se čuvaj, dušmanin je stari.
Pobožni spjevovi
Ti , ujutro slušaš kada ezan uči.
Tjeskoba u duši i strašno to muči
Muezin te zove, u džamiju dođi,
Šejtan tebi šapće, samo kraj nje prođ!
Stani malo, brate, okreni se sebi!
Ovo kažem svima i sebi i tebi.
Zar džamije naše da sirote budu,
Zar ona da sliči na sirotu hudu.
Muhammed poslanik ovako nam reče
Porukom, hadisom ovako doreče
Džamija se ne smije garibom prozvati
U nju treba ići i namaz klanjati"
Zar prolazni život može uzrok biti
da musliman džamiju neće pohoditi,
Zar nas ezan braćo u džamiju zove,
I zar smije neko da se ne od'zove.
To čine silnici i grješnici ljuti,
kome šušanj novca i dukati žuti
Kolaju po srcu kao mrtvi ljuti,
Kad neko griješi neka se ne ljuti.
Što mu neko bratski sad pomoći želi
Svi se ako Bog da u Džennetu sreli,
U džamiju dođi, dragi brate, mili,
Ne bismo li sretni i ja i ti bili.

DŽAMIJO MOJA
Sa vite munare, džamije naše, ezan slušamo. A on nas zove:
"Na namaz dođite, mu’mini, vjernici, čiste vjere Muhammedove!
Ezan je poziv, abdest uzmite! Džemat vas čeka, namaz počinje.
Požurite braćo i dobre sestre. Svako je dužan da Boga spominje.
Ostavi motiku, ostavi ralo, ako ti je do tvog namaza stalo!
Ostavi raskoš, pusti zabavu! Pa to što imaš, zar ti je malo?
Mu’mine brate, rođena sestro, trgni se rode, smrtniče hudi!
Sjeti se onih što dođoše i prođoše. I oni su za bogatstvom bili ludi.
I gdje su sada? Pa zemlja su, brate. Zar nema u tome pouke za te?
Gozbe su pravili, život su voljeli, bijahu oholi, a sada pate.
Ako te pohlepa u srce bode, tad pravi mu’min ti nisi rode.
Umjeren život molitva topla, vijek je kratak - dođe pa ode.
Za Dun'ja radi koliko možeš, Al' za Ahiret više moraš.
Koristan budi svijetu ovom, dok vječnoj kući ti ne kreneš.

245
Mehmed I Mahmutović
Al' ti ne sm'je ništa biti preče nego ono što časni Kur'an reče!
S čistom molitvom dan nek počinje, s molitvom nek se završi veče.
Znaš li za narode iz ranijih vjekova? Oni stradaše zbog svojih grehova
Oholi bijehu; gluhi i silni, sad korov raste iz njinih domova.
Al' kod džamije ne sm'je korov da raste! na to braćo svi dobro pazite!
Neka se klanja, nek ruže cvjetaju! Za vaše je dobro, pa to shvatite!
U džamiju djeca treba da idu, da dušu poje, Kur'an da uče.
Otvori vrata džamije svoje, ovdje te brige neće da muče.
Bogu se predaj, na sedždu pani, Allahu povjeri nevolje svoje.
Meleki tu pred tobom stoje, žele ukloniti brige tvoje.
Vidiš da mnogi ime imaju, a grijeh je veliki ako znaju.
Tonu, posrću, griješe ljuto, klanjati neće, a niti se kaju.
Pa zašto gradimo džamije ove, zašto nas ezan s munare zove?
Čemu taj nemar i čežnja za zlatom? Ići ćeš brate sa grude ove.
Otkud ti snaga nekom da kažeš, da vjeruješ Boga i mu’min da si?
A otkad nisi abdest uzeo? Pa vidiš da ne znaš ni sam šta si?
Zakrećeš glavu kad ezan uči, ko' da se stidiš imena svoga.
Pravi musliman to neće činiti, onaj ko iskreno boji se Boga.
Ako u tebi Islama ima, znaj, da ti ništa preče nema.
Kad ezan čuješ, abdest uzimaj! Mu’min se pravi u džamiju sprema.
Zar ovaj svijet koji će proći, od džamije može odvesti tebe?
Eh, ako si takav brate rođeni, nemoj u vjernike ti brojiti sebe!
Koliko li ima braće naše čija- se duša u grijehu kupa?
A ruku na grudi meće svoje, nama se hvali i šakom se lupa.
Vjerom se kune, a teško laže: "Mu’min sam, pravi", on tako kaže.
Stidjet se treba riječi takvih, jer lažne su one, pa mu ne važe.
Kad uzmeš abdest, ti teobe dođi, u džamiju žuri i namaz klanjaj!
Od jednog do drugog svoga namaza, slobodno ti se na Boga oslanjaj!
Pa budi ponosan rođeni brate! Straže meleka vječno te prate.
Džamija tobom diči se tvoja. Islamska vjera ponosna je na te.
Kad umreš, brate sve ti je kasno. Ako si pametan, sve ti jasno.
Ne znaš kad ćeš pred Boga ići, a nespreman biti to je užasno.
Po svijetu gledaj i prošlost čitaj! cijela zemlja - grobnica to je.
Ovo što sada voliš brate - sutra ne znaš da li je tvoje.
Rođeni brate, sestro rođena, želiš li vidjeti vrata dženneta?
Džamija tvoja vrata su rajska. Odatle počinje staza rahmeta.-
Kad čuješ ezan da muezin uči, u džamiju kreni, Allah te zove!,
Namaz obavi i kući se vrati. Tad si sljedbenik vjere Muhammedove.

246
 Pobožni spjevovi
JA U MEKTEB IDEM
Ja u mekteb idem, ponosim se time, Ne vrijedi, ti oče, sve bogatstvo tvoje
U Kur'anu učim - imam bogme s čime. Niti će ti vr'jedit dječje suze moje.
Svakog dana znadem ja o vjeri više, Pred Bogom se, majko, samo vjera cijeni,
Blago ocu, majci! To se njima piše, Zato, dobra majko, ti pomozi meni!
Učim o Islamu, to je vjera moja, Šalji me u mekteb da naučim vjeru,
Trudim se sve više i ne žalim znoja, Jer se vjerom, majko, ljudski gr'jesi peru.
Želim vjernik biti, vjeru naučiti, Najteže će biti tebi, majko mila,
Želim se Islamom časnim okititi. Ako bi te tvoja djeca optužila.
Ako vjeru znadem, ako dužnost vršim, Ostaviš li djecu u neznanju, majko,
Tad sigurno Božje naredbe ne kršim. Biće teško tebi, a i ocu tako,
Blago, majko, tebi, a i ocu mome, Od toga ti, majko, većeg gr'jreha nema
Vidjet ćete mene u safu prvome. Oh, ljuta je vatra, ljutog Džehennema.
Ja klanjati umjem i molit' se znadem, Ne znam da l' se plašiš, bojiš li se Boga,
Svoju l'jepu vjeru ni za što ne dadem. Al ti nema gr'jeha većega od toga:
Nema blaga, majko, da ko' Islam vr'jedi, Ostaviš li djecu u teškom neznanju –
Onda pazi, majko, i ti ovo sl'jedi. Nema mjesta tebi ni tvome kajanju.
Blago tebi, majko, što u mekteb idem. Džamija je, majko, kuća naše sreće,
Ponosi se, majko, ne stidi se nigdje! Iz džamije rastem k'o mirisno cvjeće.
Kad pred Boga staneš ponosna ćeš biti! I ti ćeš uz mene, majko, mirisati,
Ja u mekteb idem, ti ćeš koristiti. Svakoj takvoj majci Bog će Džennet dati.
Ja u mekteb idem, ponosan sam na to, Ja u mekteb idem, učim u Kur'anu,
To ti, oče, vr'jedi više nego zlato. Blago, oče, tebi na Sudnjemu danu!
Kad dođeš pred Boga, što tad zlato vrijedi? Od mog vjerskog znanja ti ćeš sretan biti,
Samo Islam vr'jedi, što ga, oče, slijedim. Moja će te dova od vatre spasiti.
Ja u mekteb idem da Islam naučim Dobri roditelji što djecu imate
Da vas gr'jeha spasim, da Džennet dokučim, Ovo što vam kažem svi treba da znate,
Da pred Bogom lako račun položite. Pošaljite djecu nek učiti znaju,
Zato mene, majko, u mekteb šaljite. Tako ćete najlakše prikučiti se raju!
JA O VJERI UČIM
Ja se dragom Bogu svakog dana molim. Ko redovno klanja, mu’min pravi on je,
da se, dragom Bogu svakog dana molim. A ko to napusti - bezvjernik posto je.
I pet puta dnevno svoj namaz obavljam, Šehadet - kelimu ja učim redovno,
Pet puta se dnevno Dragom Bogu javljam. Na svakom namazu istigfar ponovno
To mi je od Boga strogo naređeno, Teobu ja činim i sve molim Boga,
To je nama svima vjerom određeno, Sve što god je grijeh, nek me spasi toga.
To je uslov meni, a i tebi, brate, Za svog oca, majku, ja sve dovu učim,
Božija je zapovijed, neka, braćo, znate! Da se Bož'joj milosti ja tako prikučim,
Kad mi namaz prođe, posl'je ga,naklanjam Jer ja svoje dobre roditelje volim,
Na Boga se smjerno ja uvijek oslanjam. Zato dragom Bogu ja se za njih molim.
247
Mehmed I Mahmutović
U Kur'anu piše kakav treba biti,
Samo braćo, sestre moramo učiti,
Poznavati vjeru i puno čitati.
Tek tada ćeš, brate, nešto više znati.
Ko u mekteb ide, on će naučiti,
On će majci, ocu, uvijek dobar biti,
Zato djecu svoju u mekteb šaljite,
Nemojte tu dužnost vi da propustitel
Mene vjera uči, šta sam, a i ko sam
Običan sam smrtnik, eto, brate, to sam,
Al' za moju vječnost ja se ovdje spremam,
Bogu ću se vratit', drugog puta nemam.
Niko ostat neće, svak' će umrijeti,
Ko to ne vjeruje, sam se sebi sveti.
Prolazan je život, to već i sam vidiš
Pa zaradi ovdje - da se tam' ne stidiš.
Za vječnost se malo il' slabo spremamo,
Ovo je prolazno, to svi dobro znamo
PRVA HATMA
Ja danas kročih u život,
dočekah najveći dan,
kad pred imamom svojim
prvi put proučih Kur'an.
I prvu hatmu moju,
danas proučih ja.
A ocu mome od sreće,
lice se blista – sja.
I prvu hatmu moju,
ugledah oca on nešto piše
Ja se natkučih da vidim šta je
al' vidjeh poruka meni da je;
Kad pogledah bolje mogoh vidjeti,
očevo pismo sliči posveti.
Kur'an evo poklanjam tebi
i drago dijete čuvaj ga sebi.
Otac mi posvetu u knjigu meće,
pero mu škripi i drhti od sreće.
Ovo za dobru dječicu moju,
da dužnost roditeljsku izvršim svoju.
248
Uvijek budi spreman da putuješ tamo,
Ti si kratko ovdje, jedan časak samo .
Sa prkosom često na vjeru gledamo,
To je, braćo, zato što je slabo znamo.
Da smo bolje znani, ne bi tako bilo,
Ne bi se u nama to nevjerstvo krilo.
Ko vjeru zavoli, on u njoj ostaje,
Svakog dana bolji i čvršći postaje,
Privržen Allahu i časnom Kur'anu
Neće imat straha na Sudnjemu danu .
Ponosan sam na se jer vjerujem Boga,
Osjećam se sinom ja Islama moga.
Blago majko, tebi kad, me takvog imaš,
Uvijek ćeš od mene nagrade da primaš.
A od Boga sevap, u Kur'anu piše.
Šta ti, majko, treba od djeteta više?
Ponosi se, majko, što si me rodila,
Što si moje srce vjerom okitila.
Tad mlado zadrhta srce,
u grlu tada nešto me steže
Sjetih se dobroga djeda moga
jer me ljubav za njega veže.
Obećah ocu i rekoh ovako,
da li si oče od sreće plako
Suze su tvoje emanet meni,
Ah, bit ću dobar tebi i meni.
Biću dobar, nećeš se stidjeti
Kad završim hatmu ti ćeš vidjeti.
I Kur'an polahko učiti umijem,
harfom pišem i sve razumijem.
I evo i mene danas ovdje
sa dosta mladih drugova mojih.
Ja sa Božijeg izvora vječnog,
Dušu mladu svoju napojih.
Časni Kur'an ja sam naučio
i danas me eto slušate svi.
Moja majka plače od sreće;
iz njegovog oka suza vri.

Otac zadovoljan i sve se smješka
od sreće sija i blista.
Ja njegov voljeni ljubimac,
proučih evo tristo lista.
Sin mu savlado ilmihal,
klanjati lijepo zna.
Glasom slavuja on ezan uči,
ori se mahala sva.
U toplu divnu ruku,
ja poljubih oca svog.
A zatim zagrlih čvrsto
dobrog muallima mog.
Niz bradu dječiju moju,
sve više suze mi lete.
A moja nena kliknu od radosti,
Oh! divno moje dijete.
Božiji blagoslov sine,
vazda neka te prati.
Majci svojoj zahvali sine
divna ti je tvoja mati.
Majka je tebe tvoja,
vazda u mekteb slala,
od mekteba ostati tebi,
nikada mati nije dala.
Zato danas učeći Kur'an,
svojoj si neni orosio oko.
Ponos postade ti kuće naše,
divan si sine ko sivi soko.
Nastavi dalje i samo uči,
korisnim znanjem kiti se sine,
vjera i znanje više ti vrijedi,
nego da imaš zlatne planine
MOME MUALLIMU
O čovječe dobri, zlatna su ti usta,
Malo sam te sluš'o, moja narav pusta.
Odrastao sam velik, razumijem sada,
Stani malo, odmori se, dosta ti je rada. Opet pravim putem mnogi ne idemo
Ti odgajaš ljude da budu pošteni,
Pričao si nam svima: Ahmi, Husi, meni,
Učio nas vjeri, učio istini.
»Učite djeco moja ne bud'te u tmini
Pobožni spjevovi
Dok riječi slušam ove,
od sreće blistam ja:
Na licu dječijem mom,
sunce radosti sja.
Tada tvrdo obećah sebi,
učiću bolje i više,
za Islam srce će moje,
uvijek samo da diše.
U ruci poklon držim; .
što mi ga majka dade.
Tad mi posveta očeva,
na um dođe i pade.
Otvornih časni Kur'an,
jer čist sam i abdest imam
pa djedu Jasin proučih,
nek djedo zna da unuka ima.
I prođe hatma mi prva
ja drugu učiti poče.
Od sreće radostan kliknu,
Hvala ti dobri oče.
Hvala ti majko mila,
hvala ti kućo moja.
Učit ću više i bolje
i neću žaliti znoja.
U školi učit ću dobro,
u mektebu isto tako.
Dobro dijete i marljiva đaka
znam da uvijek voli svako.
Uči čovječe Allah te zove,
Božija poruka svima je nama.
Za naukom treba poskočiti brate
ona nikom ne dolazi sama.
Znoj si lio puno učio nas svašta,
Prič'o o džennetu, da je džennet, bašta.
Trudio se puno; da ljudi budemo
Puno li si tužan radi naših grijeha,
često budeš žrtva; ti našeg smjeha.
I uvrede primaš, ali praštaš svima ..
Učiš nas i bdiješ, satima, satima.
249
Mehmed I Mahmutović
Tvoje rječi zvone, ja ih slušam slušam,
Bismillu ponavljam mirna mi je duša.
To što znam da učim zahvaljujem tebi
Dušu svoju pojim, džennet tražim sebi.
Imetak i djeca, bit će pa i proći
A smrtni napitak, svakome će doći.
Al, u pravdi živjet, to trebamo brate,
Slušao sam od tebe, duge, duge, sate.
Priča nam Muallim i u djecu gleda,
Pazi da l' nasihat nama dobro sjeda.
Ponekad se mršti i malo se ljuti,
Ljut je naročito, kad razred ne šuti
Iz knjige nas uči, da budemo ljudi,
Prijeti i kaže, Bog će da nam sudi.
Biće teško tebi, i nama će biti,
Tek ćeš pravu nagradu pred Bogom dobiti
Stojeć pred Allahom, odgovarat treba,
Sa svih strana djeco, tamo vatra vreba.
Past ćete mi na um, ali kasno tada
Blago onom ko se po Kur'anu vlada.
Id'te svi u mekteb, slušajte imama,
Ko god sluša njega, blago djeco vama.
Volite imame ko' najbliže svoje,
čuvaju vas vatre i na straži stoje.
Dobri muallime, velika ti hvala!
Svaka druga nagrada, bila bi ti mala.
Ja sam neuk, nejak, da ti trud tvoj platim.
Možda kad odrastem, tad' ću tek da shvatim.
Tvoju svetu dužnost, mnogi malo cjene,
Ja te uvjek volim, učio si mene.
Blagosov ti želim da te Bog nagradi,
Jednog dana, primićeš nagradu po pravdi

NA MEZARU DJEDA MOGA

Stojim kraj mezara dobrog djeda moga
Šapćem tihu molitvu, molim dragog Boga:
Svemogući Bože Ti se smiluj njemu.
On bijaše mu’min i dobar u svemu.
On odgoji oca moga u dinu časnome,
Da se kalanja dragom Bogu – Jednom Jedinome.
Zato i ja stojim ovdje i fatihu tebi učim.
Ja sam prožet istim duhom. Tvojim djede onim vrućim.
I moj dobri otac djede u mekteb je mene slao
Da ja nisam iš'o tamo ja sad učit ne bi znao
A ima ih puno djede o islamu malo znaju
Kad pred Boga budu došli tad će mnogi da se kaju.
Zar se može mu’min zvati, a o vjeri slabo znati.
Puno ih je danas takvih što su otac, što su mati.
Nikoga se ne sjećaju, nit učiti išta znaju.
Nema više onih ljudi što učenu traže snahu.
Ja vršnjaka puno imam, što u mene samo glede,
Kada tebi rahmet predam, kad se sjetim svoga djede.
Kad fatihu tebi učim, kad za tebe Boga molim,
Tada oni meni kažu, - nit ga znadem nit ga volim.
Nema više te ljubavi, što je nekad djede bila
Kad si mene ti milovo, ti i moja nena mila.

250
 Pobožni spjevovi
Milov'o si mladog mene i očima gledo svojim
Kako ja uz svoju nenu, u namazu vazda stojim.
Moj otac je dobar mu’min, budi sretan djede mili,
Da i drugi ono znaju i oni bi sretni bili.
On redovno namaz klanja, ostavio on to ne bi,
Uz ovakvog dobrog sina, dragi djede blago tebi.
Moja majka mene šalje, u mektebu da ja učim
Pa kad dođem ona hoće i njoj štogod da proučim.
Tad obriše majka suze, tople suze radosnice,
Vesela je što me ima, od sreće joj gori lice.
Nema više onih majki, što u mekteb djecu vode,
One djede samo žele, - da dijete jedno rode.
Malo ih je posve danas, što ga mlijekom svojim doje,
Zato ima puno onih – što se pićem strašnim poje.
Ja, tvoj unuk jošte nejak, al' opet ti riječ dajem.
Na putu ću oca svoga i ja čvrsto da ustrajem.
Ići ćemo onim putem, kojeg si nam ostavio,
Još ću biti bolji mu’min - neg' što mi je otac bio.
U našem se domu djede, ime Božje vazda slavi
Dok živ bješe ti si bio uvjek djede vjernik pravi
Zato i mi što ostasmo dobri djede posl'je tebe
Potomstvo se tvoje trudi da vrijedi svako sebe
Iz očiju mojih vlažnih, dv'je se suze otrgoše,
Na fatihi držeć ruke - po krilu- mi popadaše.
Još se jednom sjetih djeda i godina što prođoše
I vršnjake svoje žalim, što na mezar svoga djeda, oni nikad ne dođoše.
Uze šaku hladne zemlje pa se u nju ja zagledah
iz grudih mi mojih mladih tad se ote jedan uzdah
Slava Tebi Vječni Bože, čovjeka si Ti stvorio
Sve što vidim prolazno je, Ti si uvjek Vječan bio

MUHAMMED ALEJHISSELAM
Iz pustinje gorde, Arabije žarke.
Zasja sunce sreće, prosu svoje zrake.
Rodi se poslanik od časnog roda.
Zasja sunce sreće, javi se sloboda.
Bilo je proljeće, ruže, su cvijetale,
Hurme su beharom svojim mirisale;
Jedna mlada majka, kraj mindera stoji,
Zoru očekuje, sjajne zvijezde broji.
To bješe Amina, ljepotica bajna,
Pod njenim pojasom jedna zvijezda sjajna.
Čeka na rođenje da na svijet dođe.
Da zasja istina i da tama prođe.
U zlu i poroku Arabija bješe.
Ko teški bolesnik što na smrt izdiše,
Zaori se himna Božije istine,
Rodi se Muhammed! - Nestadoše tmine.

251
Mehmed I Mahmutović
Rumenilo zore i svitanje dana,
Najavi nam dolazak jednog velikana.
Arapskoga soja i časnoga roda,
Parola mu bješe: mir, pravda, sloboda!
Djed Abdul Muttalib- radostan bijaše,
Kad mu na muštuluk jutrom doletješe.
Rodi ti se unuk baš ko' alem kamen,
Na njegovom licu sja božanski plamen.
Radostan od srće, dobri djed ustade,
Ode do Amine i odmah poznade:
Na unuku svome znakove poslanstva.
Kliknu Maša-Allah- to je dar božanstva!
Zarosiše oči u dobroga djeda.
Kad u svoje ruke uze Muhammeda.
Tad dirljivim glasom on zamoli Boga:
»Sačuvaj ga Bože od zla svakakvoga!«
Predade ga majci i reče joj tada.:
»Čuvaj dobro sina on je naša nada«.
Na njegovom licu rumenilo cvjeta,
Njega čeka slava velikana svijeta«.
Sa ponosom majka Amina ga uze.
Od dobroga djeda, koji proli suze.
Dugo je unuka svoga zagledao
I molitve blage njemu šaputao.
Srce mu zaigra, obuze ga nada:
»Svemogući Bože! Šta je ovo sada?
Imao sam djece unuka sam im'o
Al' nikoga nisam tako srcu primo.
Da l' će ovo djete, roda Kurejšija,
Postat ona ličnost Bogu najmilija.
Da upali svjetlo, da rastjera tmine,
Da bude poslanik Božije istine« .
Pri pomisli takvoj strah ga obuzeo.
O tom nije nikom, ništa kazivao
Već zamoli majku, da nad njime bdije:
»Sa njegova lica neko svjetlo grije«.
Rastao Muhamed kod žene Halime,
A ona postade zapažena time.
S posestrom Šejmom nerazdvojen bješe..
Ko rođena brata ona ga volješe.
252
U godini šestoj bez majke ostade,
Časna dobra majka Bogu dušu dade.
On preseli djedu i kod njeg ostade.
Da se djed nagleda svoje ruže mlade.
Posle smrti djeda amidža ga uze.
Ožališe djeda i proliše suze.
»U mom domu sine ti ćeš uvjek biti.
Kao dijete svoje ja ću te voliti«.
Rastao Muhamed –Bog mu odgoj dao
Ma kud god je iš'o Džibril ga čuvao.
Četrdeset ljeta kad je navršio,
Tad mu Džibril više nije sjena bio.
Na prvom susretu, u pećini Hira,
Osjeti Muhammed – nestaje mu mira.
Nečije prisustvo iza sna ga diže
Najavi se Kur'an – Božja vijest stiže.
‫ﺒﺮ‬‫ﷲ ﹶﺃ ﹾﻛ‬
ُ ‫ﻭ ﺍ‬ ‫ﷲ‬ُ ‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍ‬ ‫ﺒﺮ ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬‫ﷲ ﹶﺃ ﹾﻛ‬ ُ ‫ﺮ ﺍ‬ ‫ﺒ‬‫ﷲ ﹶﺃ ﹾﻛ‬
ُ ‫ﹶﺍ‬
‫ﺪ‬ ‫ﻤ‬ ‫ﺤ‬
 ‫ﷲ ﺍﹾﻟ‬
ِ ِ ‫ﻭ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﺒ‬‫ﷲ ﹶﺃ ﹾﻛ‬
ُ ‫ﹶﺍ‬
On otvori oči - na noge ustade.
Tad Božiju poruku - Džibril mu predade:
»Donosim ti Kur'an, - Objavu od Boga:
Uči u ime Boga, - Tvorca Jedinoga!«
Zastrepa mu tijelo. Zastade mu dah.
Tad se malo pribra - da rastjera strah.
Džibril pred njim stoji, u oči ga gleda:
»Od danas će Kur'an da se propovjeda.
S Božjom istinom ti na noge stani.
Ono što će doći biće teški dani.
Al' istina Božja sve će nadživjeti,
Kad ti bude teško ti se ovog sjeti.
Sa časnim Kur'anom sve ćeš zasjeniti,
Cijelu ćeš zemlju s njime oživjeti,
Mir, sloga i bratstvo to je geslo tvoje,
Tvoja vjera ne zna za klase i boje.
Tvoje će se ime, svugdje spominjati,
A na Sudnjem danu svak će tebe zvati.
Ti si milost Božja - Bog ti poručuje,
Sve ovo što čuješ, Džibril ti kazuje«.

Dvades' i tri ljeta poslaničkog rada
Stoljeća su mnoga protekla od tada.
Islam širi grane i svukuda stiže, '
Krči sebi staze i uspjehe niže
Gdje god Kur'an stiže tu korov nestaje,
Gdje god znanje dođe, tu sreća nastaje.
Pravilo je zlatno ove Mudre knjige:
»Uči, čitaj, radi - pa ćeš bit bez brige,
OVU PJESMU PJEVAM TEBI ARABIJO!
Žarka Arabijo, tvoje toplo krilo
Koje ti je čedo najmilije bilo?
Dal' je to Muhammed od majke Amine
Što donese svjetlo i rastjera. tmine
To je on bez sumnje, to mi dobro znamo
Preko njega Islam dođe i ovamo.
Čista sveta vjera u jednoga Boga
Jedan je jedini, viš' nema nikoga ..
Dvanaestog Rebi-a rodila se sreća
koja bješe ujedno najava proljeća
Ljudima za milost genije se rodi
Da sreću donese i da Islam vodi .
Od Emine majke pjesnikinje mlade;
Koju cjela žarka Arabija znade,
Procvjetao cvijet, ko rumena ruža,
Njen miris je divan i do nas se pruža
Ahmed il' Muhamed ime mu je tako,
Svako naše srce njega , voli jako.
Najlepše stvorenje Bogu najmilije.
Takav se ne rodi prije ni kasnije.
On je ponos svakom, mu’minu vjerniku
On nam svima služi na čast i na diku.
S časnim poštovanjem mi ga se sjećamo,
I njegov šefa'at svi braćo trebamo.
Selam i salavat tebi, milosniče,
Mir s tobom nek bude, Božji poslaniče!
Duša nam je puna. spomena o tebi
Ni za što te drugo zamjenili ne bi.
Sve dok o rođenju mi pjevamo tvome,
O tebi mislimo ni o čem' drugome.
Pobožni spjevovi
Poslanik Muhammed svijet je mjenio,
Al' duhom i djelom sve je nadživio.
U srcima našim uvjek će živjeti.
To nas vjera uči, - tako ćemo mrijeti.
Širom cijelog svijeta salavati bruje,
Našem poslaniku ummet poručuje:
Od sveg stvorenoga tebe najvolimo,
Sljedbenici tvoji tim se ponosimo«.
Nek mir s tobom, Božji poslaniče vlada,
To je naša poruka i uvjek i sada .
Ponosni smo na te, na tvoje rođenje,
Tvoje časno ime naše je znamenje.
Kad se ime tvoje bilo gdje govori,
Ja tešehhud učim i salavat zborim.
Kad se uči Mevluud, kad salavatimo,
Kao da te živa kod sebe vidimo.
Primi od nas selam, vjernici smo tvoji,
Odvrati nam selam pa gdje god smo koji.
Kad Rebi-ul-evvel dvanaesti dođe,
Kad Kur'an i Mevlud učiti se pođe;
Veliki je Allah – svi mu’mini zbore,
tad se svi sjećamo one časne zore.
Kad si se rodio i na svijet došo.
Od tada je mnogo i stoljeća prošlo;
Al spomen na tebe među nama živi,
Božji poslaniče! Svako ti – se divi.
Učeć salavate naše oči rose,
To su naše poruke, meleki ih nose.
Mi na tome putu nekad posrnemo,
Al' uvjek smo tvoji, to ti svi kažemo.
Slaveć tvoje ime učimo Mevlude,
Svako od nas treba da žrvuje tude.
Kome god je žao pa mu srce ne da
lmal' i on pravo štogod da pogleda.
Šafaat se ne može lahko dokučiti
Zato trebaš, brate požrtovan biti ..
Ko imetak žali ništa postić neće,
Bez pružene ruke, nema brate, sreće.
253
Mehmed I Mahmutović
Salavati, brate, na Resulu svoga,
Žrtvuj i potroši, moli dragog Boga,
Pokreni se malo i ruku otvori,
Nek ti cjela kuća salavate zbori.
Svoju milu braću na zijaret zovi,
Zaučite mevlud nek' se sve zaori!
Nećeš radi toga siromah postati,
Žrtvuj za Resula, Bog će tebi dati!
Prijatelju dragi, nemoj puno zborit!
Nije ti potrebno ni usta otvorit!
Sam ćeš se vidjeti i sebe ispitat,
Ne moraš se nikom ni nudit ni čitat.
Onaj koji od nas Muhameda voli
Taj namaze klanja i Bogu se moli.
I naš je poslanik musalija bio
Namaz nije nikad propustiti htio.
A šta je to nama pa slabo klanjamo,
Zar u tuđa djela da mi se uzdamo?
POZIV NA MEVLUD
Mevlud je rođenje Bož'jeg poslanika
i dolazak na svijet Bož'jeg miljenika,
Ko na mevlud ide, taj Resula cijeni,
Tu se mnogo srce vjerom oplemeni.
Kada saznaš, rode, da će mevlud biti,
Trebaš ustat rano, pa se opremiti,
Idi brate često mevlude slušati,
Štogod više čuješ, sve ćeš više znati ..
I u svojoj kući ti mevlud prouči,
Učeć salevate, Bogu se prikuči,
Nek se ori tekbir, neg se Bog spominje,
Smrt je gorka čaša pa te opominje.
Siromah il' bogat, bilo ko si, šta si,
Klanjaj, uči, posti i vjeruj sretan – si!
Zar veće bogatstvo ima i postoji,
Nego čista vjera što u nama stoji.'
Kad se uči mevlud svi se mi sjećamo,
Bož'jeg poslanika o njemu slušamo,
Od časnog rođenja do prve objave,
Četerest ljeta prođe do svjetle najave
254
Za namaski propust izgovora nema;
Pa čuvaj se brate ljutog džehannema .
Hadisom je Resul kazo mu’minima:
Slušajte me dobro govorim vam svima.
Ako me volite, držte se sunneta,
Bez toga vama nema Božjeg selameta.
Čujem salavate što učite meni
Među vama živim u duhovnoj sjeni.
Vol'te jedan drugog, bit ću zadovoljan,
Bude li drukčije, tad ću biti zlovoljan ..
Salavat i selam i ja vama želim,
Čuvao Vas Alah, to vam uvjek velim.
Moj šefa'at na vas i mir s vama svima!
Podaj, Bože, džennet svim dobrim ljudima!
Tebi ova pjesma od mene nejaka,
Tebi, sretna zemljo, Arabijo žarka!
Tebi ova pjesma i puno ti hvala,
Dosta si nam Božjih poslanika dala.
Kada mudrost Bož'ja posta milost nama
Kad otpoče časna objava Kur'ana
Tad Resul Muhammed svijetu objavi
Da od tog trenutka jedan Bog se slavi.
Bog je samo jedan i nema ih više,
Sva božanstva druga mudri Kur'an briše
To je prva dužnost bila poslaniku,
Objasnit jedinstvo svakom nam vjerniku.
U časnom zadatku što ga je primio,
Bez sumnje do kraja sve je ispunio;
Zato ga je dobri Allah nagradio,
Nad vratima raja ime mu stavio:
U mudrom Kur'anu Bog nas opominje,
Čin'te Boga zikir, nek se Bog spominje,
A odmah nas zatim Mudri Allah zove,
Slijedite poslanstvo časne vjere ove.
Slavte Muhammeda uč'te salavate,
On je moj poslanik, to svi neka znate,
I moj svaki melek Muhammeda slavi,
I vi to činite ko je vjernik pravi.

Zato, mili brate, i ti mevlud slavi,
I dokaži svakom da si vjernik pravi,
U ime Allaha ti mevlud prouči,
Pa se za šefa'at tako preporuči.
Ti jezikom zbori i Allaha slavi,
žrtvuj se za mevlud, na ispit se stavi,
Ako budeš mog'o za to žrtvovati,
Tad u svoju vjeru ne trebaš sumnjati.
Iz ljubavi čiste za svog pejgambera
Sretan i radostan što to hoće vjera.
Ko u ime Boga sve ovo učini,
Kur'an će ga voditi, neće bit' u tmini.
Blagoslovi Bože ruke darežljive,
Neka im se ljudi i meleki dive,
Otvori im Bože sva dženetska vrata,
Neka vide korist od svojih hajrata. AMIN!
A ima ih puno, novcem se razmeću,
Ludo novac troše, traže sebi sreću,
Al' kad Bogu dragom treba žrtvovati,
Bježe od hajrata žalosna im mati.
Bože, blagoslovi i domove naše.
Koji za mevlude uv'jek žrtvovaše,
Njima nije ništa žao žrtvovati,
Sve su oni spremni za Resula dati.
Kada se salavat iz kuće začuje;
Kad iz mnogo grla tekbire zabruje,
Tad Muhammed Resul diči se sa nama
Sretan što je vođa časnoga islama
MIRADŽ
Noć je bila tiha, svjetla i zvjezdana.
O tom zbori predaja s vrela pouzdana.
U mislima velikim Muhamed je bio.
Čeznuo za ciljem, Bogu se molio.
Prijetnje od mušrika svaki dan su veće,
Ebu Džehel vrijeđa gordo se razmeće,
Zlostavlja, napada, mu'minima prijeti.
Svakom ko je vjernik - prkosno se sveti.
Pouzdan u Boga i u svoje djelo,
On ustade na noge, diže ruke smjelo:
Pobožni spjevovi
Uslišaj nam Bože, ovu skromnu dovu,
Kabul nam učini našu molbu ovu,
Svako dobro djelo zlatom nam upiši,
A grijehe nam Bože, oprosti – izbriši.AMIN!!
Nek u svakom domu uče se mevludi,
Nek u svakoj duši Islam se probudi,
Pozovite braću, proučite s njima,
Poklonite mevlud svima mu'minima.
Kur'an proučite, hadis saslušajte,
Vi o svojoj vjeri svi mora da znate,
Osvježite duše braće i sestara,
I ne dajte životu da vas gorko vara.
Nek iza mevluda i vazova bude.
Jer na vazu treba obučavat ljude.
Božji poslanik Muhammed je rek'o
Ko na vaz ne ide, od njeg je daleko.
Na vazu nasihat svako treba doći;
Kroz vazove treba svaki mu’min proći.
Ko ne ide tamo ništa neće znati
Zato uz neznana nemoj nikad stati.
Nakon svega ovog porazmisli brate,
U spjevu ovome ima l' štogod za te,
Da l' se iz tvog doma salavati čuju,
Il' griješne duše u njemu planduju?
Kad je u tvom domu mevlud se učio?
Ako nije nikad, da l' si bolji bio?
Mevludska je gozba Bogu najmilija,
Zato uči mevlud, nek se dom zasija!
»Uzvišeni Bože, Ti me razveseii,
Il' poslanik Tebi zavjek nek preseli!
Zulum i nevolje trpim svakog dana, .
A moji ashabi plaču sa svih strana ..
Ojačaj nas Bože! I Ti nas pomozi!
Srca nam utvrdi u vjeri i slozi«.
Bogu se molio i učio dovu,
Kako poslanici u nevolji zovu:
»Tvoj je rob Muhammed u mislima sada,
Za njega si, Allahu, Ti jedina nada .
255
Mehmed I Mahmutović
Kratko posl'je toga začuo je riječi,
Džibril nazva selam, k'o da gora ječi.
Iz misli se trže na noge ustade
Veselu mu poruku, tad Džibiril predade.
»Esselamu alejk Božji poslaniče!
Nek je spas na tebe Božji miljeniče!
Na nebesa sa mnom ti ćeš noćas ići,
Vidjet sve što trebaš i na zemlju sići!«
U zanosu sreće on poruku primi:
»Ti na ovom putu, Bože pomozi mi!
Srce mi ojačaj, da uzmognem tako .
Tebi se približit - nije mogo svako.«
TEKBlR:
Duhovno se vinu pod plave visine,
Za tren oka pređe ogromne daljine.
U Mesdžidul aksa tad je navratio
I mnogim dušama tu je imam bio.
Klanjao sa njima i na put je pošo,
Kratko posl'je toga na nebesa došo.
Na velike počasti tu je naišao,
U tajne ga mnoge Džibril upoznao,
U svijetle Džennete on je navratio,
Sve je obišao i sve je vidio.
Divio se svemu i Božjoj moći.
Radovo se susretu u toj časnoj noći.
Kad će sa Allahom zborit i vidjeti,
Šta će dalje biti, šta će doživjeti?
Da li će mu biti ispunjene želje,
Dal' će mu taj susret donijet veselje?
I Džehennem strašni on je obišao,
Za griješne molio i na sedždu pao.
Za ummet molio i dovu činio,
Da bi nas od vatre Allah zaklonio.
Zastor Kabi - kavsejn tad je posjetio.
Tu pade na sadždu, Bogu se molio.
»Dozvoli mi Bože da Ti se približim
S Tobom zborit želim, dal' ću da izdržim?«
Hazreti Džebrail posrednik je bio:
Sve je molbe tvoje Allah ti primio
Časno obećanje Allah ti je dao,
Ovdje prije tebe niko nije stao.
256
Sve što si želio, to je Allah znao
I posebnu počast Allah ti je dao.
Ti si sad poslanik svima svjetovima,
Od Boga si milost svima narodima.
Do ovoga mjesta niko dopro nije,
Što je iza zastora i što se sve krije,
Tebi je rečeno i nikome do tebe.
Ime ti je Allah upis'o uz Sebe«
Koliko je ovaj razgovor tekao,
Samo Allah znade, koji ga je zvao.
Al' je resul sretan ka zemlji jezdio,
Zanosan od sreće tekbire učio.
TEKBIR:
Iza sna se prenu i oči otvori.
Džibril pred njim stoji i zasnosno zbori,
»Po Božijoj volji ja sam te uzeo,
Svuda te pronio i na zemlju sveo.
Cijela nebesa noćas su blistala,
Što su takvog časnog gosta dočekala.
Dženneti su noćas bili okićeni,
Sve je Allah dobri naredio meni.
Da sjajne počasti ukažemo tebi,
Najposlije Allah primio te Sebi.
Uslišo ti molbe, uslišo ti želje ..
Reci ashabima - sad nam je veselje!
Uskoro ćeš Meku morat napustiti
i u drugo mjesto ti ćeš preseliti. .
Kur'an će se svuda po zemlji učiti,
To je volja Božja - tako mora biti.
Nek je sretan Miradž i radostan budi!
Ove časne noći Allah svakom nudi,
Da se do nebesa vine i podigne.
To se sa namazom može da postigne
Božji poslanik Muhammed je rek'o;
Da nebesa od nas i nisu daleko.
Sa svakim namazom možeš se uspeti,
Na molitvi duša može da uzleti.
»Essalatu miradžul mu’minine«,
To dobro zapamati, hej brate mu’mine!
Sa čistim namazom, kao na krilima,
Dušom možeš vršit susret s nebesima.

Možda mnogi od nas do sad nije znao;
Koliku je namazu Allah počast dao.
Allah je resula na nebesa zvao,
Džennet je vidio i namaz klanjao.
HIDŽRA
O ti poslaniče. Bog ti poručuje,
Skloni se iz Meke, Allah naređuje.
Trpio si zulum i teške uvrede,
Izvedi vjernike iz ove bijede.
Skloni se u Jesrib, gdje je Islam tvrđi
A ostavi Meku, bijedi i hrđi.
Allah će te vratit kao pobjednika,
Tada će te priznat kao poslanika.
Bijes od mušrika ne poznaje mjeru,
Mrze te i Islam svetu Božju vjeru.
Ti se hrabro strpi, sve to Allah vidi,
Mnogi će se mušrik gorko da zastidi.
Pozovi, ashabe nek' i oni odu,
Opet ćete imat i kruha i vodu ..
Allah će se za vas sviju pobrinuti,
Neće se od gladi tamo umrijeti.
Sačuvajte vjeru u jednoga Boga,
Ne postoji ništa važnije od toga.
Strpljive će Allah dobro nagraditi,
U Kur'anu piše šta trebaš raditi ..
Mušrici ti kuju veliku zavjeru,
A Bog ti otkriva njihovu namjeru ..
Ne brini za društvo, ne brini za sebe.
Božji poslaniče, Allah je uz tebe.
Kad se spusti suton, kad nestane dana,
Pod okriljem noći bježi od pogana.
Bijesni će biti pa te progoniti;
Allah će im dušu i srce slomiti.
LEJLETU-L-BERAT
Četrnestog dana meseca Ša'bana
kad se sutom spušta i nestaje dana
Dolaze nam gosti vrlo iz daleka
Sa nebesa stižu skupine Meleka.
Pobožni spjevovi
Tad je Allah namaz farzom učinio
I nama je namaz strogo naredio.
Kroz vrata namaza pred Džennet se ide,
Samo će ti tako oči raj da vide.
Bogu se pomoli za sve i za svoje,
Što na Božjoj straži ko' lavovi stoje.
Pomozi nam, Bože, da se preselimo,
I zavičaj novi svi da zavolimo.
Mus'ab bin Umejir u Jesribu sada,
Ko Resulov vezir on Jesribom vlada ..
Tu je Islam svoje raširio grane
Tu se može malo, malo da predahne.
Zasijao Jesrib sa svijetlom od Boga,
Prigrlio vjeru u Boga Jednoga ...
Tvrđava Islama Jesrib će da bude, ..
A muštrici bijesni pa ga strašno kude.
"Zar mi s čobanima skupa da živimo?
Mi smo od njih bolji pa ih ne volimo"
To zbore mušrici, bijednici kleti,
Ko' da neće jadni nikad umrijeti.
Allah poručuje poslaniku svome:
"Idi putem svojim, ne brini o tome.
Mušrike će Allah gadno zabaviti,
Njihovi grijesi, njih će uništiti"!
Iz Meke je noću naš poslanik pošo',
U islaniski Jesrib on je tada došo',
Zaori se pjesma, uče se tekbiri,
Tad veselje nasta brat se s bratom miri.
Od tog dana Jesrib Medinom se zvao.
Iz njega je Islam rastao i cvao,
Tad se sve pokrenu, zasja sunce sreće,
Zamirisa Islam ko' cvijet u proljeće.
Tiho i nečujno prema zemlji jezde,
Ali vrlo brzo ko' nebeske zvijezde.
Svi žure ka zemlji puni su milosti,
da Allaha mole da nam sve oprosti.
257
Mehmed I Mahmutović
Džibriil alejhisselam pred njima silazi
s ovlašćenjem velikim na zemlju dolazi.
Glasno nas poziva, noćas ne spavajte!
Milost Allahovu noćas dozivajte.
Vi ste griješni ljudi, zar se ne bojite.
Zašto od Alaha milost ne tražite?
Ko oprost ne traži Allah ga ne voli,
Ustaj griješniče! Bogu se pomoli.
Ustaj! moli, traži što si silan tako?
Ko je Boga svjestan taj bi noćas plako.
Ustaj! Boga moli da ti grijehe zbriše,
nek' te Allah noćas u sretne upiše.
Koliko si do sad grijeha uradio?
Svoj griješni život, grijehom si sladio.
Allahova straža svud je oko tebe.
Zašto barem noćas ne spasavaš sebe.
Ako se pokaješ i grijeha se prođeš.
Svemogućem Bogu ti na sedžu dođeš.
Možda ćeš se noćas obradovat sreći
nemoj noćas brate u postelju leći.
Ne postoji neko ko grijeh ne radi
Halal je s haramom uvijek u zavadi.
Kao bojno polje tu je čovjek stao,
u njemu se sukob uv'jek odvijao ..
Zato nam je Allah preko pejgambera,
objavio Islam to je naša vjera.:
Sve je u Kur'anu potanko rečeno,
što je nama halal a što, zabranjeo
Ne tražit oprosta to je grijeh ljuti.
Zar se nećeš noćas spasu okrenuti?
Sudbina i sreća kakva će ti biti,
večeras se svašta može izmijeniti;
Sreća il' nesreća od tebe zavisi.
U svakom. slučaju odgovoran, ti si.
Za dobro se dobrim kod Allaha prima,
sve se pokorava Božjim zakonima.
I riba u vodi i ptica u gori.
Svemir i svjetove, svemogući stvori.
Sve se uzvišenom pokoravat treba,
tvorcu Milostivom Gospodaru neba.
Shvati da si malen i nejačak da si.
Smrtnik i prolaznik eto brate šta si.
Pohrli na sedždu nemoj propustiti,
pokaj se Allahu oprošten ćeš biti.
I nemoj i dalje da u grijehe toneš.
Lošeg društva brate, moraš da se kloneš.
Ima jedna zasjeda na koju ćeš doći,
to su vrata smrti kroz koja ćeš proći.

NAD ČAŠOM LJUTOG PIĆA

Pijanac jedan, u polusvijesti klati se nad čašom ljutog pića.
A jezi se svako, kad vidi užasno stradanje ljudskog bića;
U ljutoj čaši otrova punoj, zalutali bijednik traži sreću.
Ne zna jadan, kukavan, bijedan, da ga to gura u propast veću.
U gustoj tami krčmarskog mraka, jedva prepozna svoga- dječaka.
Za ruku drži sestricu svoju i još dva djeteta posve nejaka.
Bojažljiva majka stoji kraj vrata, čeka ga puna četiri sata.
Djeca ga viču, mole i plaču: "Pođi s nama naš dragi tata"
Bijedan, tužan, žedan i gladan, na piće miriše' i takav gadan,
On urliče, psuje, ponovo gucnu, izgubi svijest skljoka se jadan.
Tjelom, tresnu, glava mu klonu, u ambis besvijesti sav utonu.
Pogled pun magle, krvavim očima, ne ču vapaj djeteta svoga, kada ga ono ponovo zovnu.
Grca, muca jezikom zapliće, i tako propada ljudsko biće.
Očima gledamo, a čovjek strada, dok drugi mirno prodaju piće.

258
 Pobožni spjevovi
Novac je važan, i osmjeh lažan, što iza šanka onaj nudi.
Pametan svako zgraža se toga, gorko ga žali i strašno se čudi.
Rakijo, nesrećo, bijedo ljuta, trofeji tvoji leže kraj puta.
Mnogo siroče za ocem plače, bez doma je svoga, po svijetu luta;
Rakijo, otrove, pa avet ti si, nikada nikome pomogla nisi
Koliko pijanih čudo napravi, konopom jadnik sebe zadavi, zato rakijo kriva ti si.
Kad pred tebe, jadniče čaša se stavi, tada ti đavo radi o glavi
Prospi to piće, bježi od čaše, eh tada si brate junak pravi!
Pogledaj drugoga kad, pijan ide! Oči mu gledaju al' slabo vide.
Sisavci krvi dječice svoje, zašto se barem toga ne stide.
Vijenci kraj puta svjedoci to su mnogo se krvi bez nužde prosu.
Ostade mnogo siroče jadno, - vidjesmo mnogu dječicu bosu.
Pa zar se oče ne stidiš toga ?! Zar se jadan ne bojiš Boga?
Zar dječicu jadan ne žališ svoju? Pa prođi se jadan, otrova toga!
A teško je brate čovjek biti. Pogotovu nekom ko voli piti.
Zar novcem onim koga stekneš brate, ti drugom daješ da se kiti?
Ašta si to lijepo u birtiji našo – Bogami brate loše si zašo
Pjevaćeš sigurno pjesmu tuge: »Ti me uništi nesretna čašo«
I zdravlje tvoje Bog ti je dao. Ako ga ne čuvaš, bit će ti žao.
Mnogi pijanac uništi zdravlje. U ranoj mladosti u zemlju je pao.
Eh divan je život kad sreće ima, - al one prave bez rujnog vina,
Ko sobom vlada i razum ima – treba se družiti sa trijeznima
Kad čovjeku u glavu piće svrati, u rođena braće nije ista mati.
Ko razumom vlada, treba da shvati, od pića strašno život se krati.
Zato ti kažem ko', bratu svome, : »Hoćeš li sreću u domu tvome
Trijezan budi i kući žuri - a truda svoga nedaj nikome.«
Obskrbi brate dječicu svoju. Jer ti si novac stekao u znoju .
Neka ti sreća u domu sija, nek djeca ti pjesmu radosti poju.
Trijeznog te svako želi vidjeti, a pijanca se mora i majka stidjeti ...
Mažda kada ne budeš noge imao, savjet će ovaj dobro ti sjesti.
Ne čekaj brate bogalj da budeš, pa da se tada pića prođeš .
Zar u nesreći sreću si našo, moraš odmah teobe da dođeš
Zamoli Boga neka te spasi! Pa vidiš brate propao da si!
Zar misliš teobu Bog će ti primit, kad budeš imao sijede vlasi?
TREZVENJAK
Okusio nikad alkohola nijesam Gledao sam ljude strmoglavo lete
gledao sam pijanca kao da je bijesan taj nema obzira ni na svoje dijete
Čudio se svakom ko sam sebe ništi Napije se jadan da se briga riješi
zar savjesti nema i zar ga ne tišti. teško svakom onom ko se time tješi.
259
Mehmed I Mahmutović
Čudio se svakom koji se opija
u očima trezvenih on je ništarija
Opija se čovjek da radostan bude
Al' taj otrov ljuti uništava ljude.
Mučki ga ubija i mozak razara
i stotine umnih u kretene stvara
hoćeš li da vidiš da l' je dobro piti
stani kraj birtije i sve ćeš vidjeti.
Iza svake čaše nesreća se krije
pijan kavgu traži, želi da se bije
Ni rođena brata pijanac ne žali
jer pijani čovjek ne zna da se šali.
Pijanci se šakom u grudi busaju,
hvale se junaštvom sebi se rugaju.
Rasipaju novac ludo se razmeću,
u crnoj nesreći, jadni traže sreću.
Ko se time hvali on sam sebe vara
vrata crnoj bijed na kući otvara.
Radi toga jadna porodica pati,
pijan otac često, sebi život skrati.
Stani pijanico! kud si nasrnuo?
hodaš nad bezdanom, da bi se gurnuo.
Sramota je tako život završiti,
ostavi se čaše pa ćeš sretan biti.
Drugom svoje novce u džepove mećeš,
zar ništa za djecu ostaviti nećeš?
Vidiš li ti ko'lko porodica pati?
pravo u smrt juriš ne umiješ stati.
Pijanac se uv'jek sa nesrećom grli,
on crnoj sudbini u zagrljaj hrli.
Koliko li puta zdrav ujutro pođe,
a bez glave kući u sanduku dođe.
Gdje se peče kazan tu se pjesma čuje,
odmah posl'je toga pođe da se psuje.
Posle ove gozbe đavo se raduje,
mnoga majka takvo sijelo oplakuje.
260
Samo trijezan može ovo sagledati,
nepomućen razum sve može da shvati.
sretnik je trezvenjak jer pameti ima
niti pije niti sjedi s pijanima.
Iza svake čaše nesreća se krije
trijezan se s pijancem družiti ne smije,
Krv rođene djece pijanac popije,
svoju kuću ništi, jadnu ženu bije.
Svaki dinar truda naša kuća treba,
svakom domu treba i sreće i hljeba.
Dobar otac svaki porodicu pazi,
gostione mrzi u njih ne ulazi.
Kad bi mnoga krčma progovorit znala,
šta je pijanica u propast poslala.
Koliko je djece ostalo bez oca,
da bi krčmar lako došao do novca.
Kol'ko mališana za ocem tuguju,
idu za kovčegom oca oplakuju.
Na čiju će dušu te suze da padnu,
što ostavi otac porodicu jadnu?!
Drumovima našim, tužno vijenci zbore
svakog časa nesreća i kola izgore.
I na kraju tužno porodica vrišti,
Alkohol je krivac, oca nam uništi!
Ja sam eto trezvenjak i nikad ne pijem,
od pijanih nekad moram da se krijem:
Luda i pijanac to su dva jednaka,
zato mnoga hoda u žalosti majka.
Ko stihove ove bude pročitao.
Ako čovjek bude odgovor bi znao.
Da je ljudski život šteta ugasiti,
zato primi savjet: Nemoj nikad piti!
Ko razuma ima može promisliti,
trezvenjak će dugi vijek proživjeti.
Jer on zdravlje čuva i na život pazi,
djeci, domu svome, trijezan dolazi.

POSLJEDNJA STANICA
Smrt je kraj života- zemaljskog poglavlja
Bog te sebi zove pitanje postavlja:
"Da l' si vjerovao da ćeš umrijeti,
i sa moje zemlje spise donijeti.
Svi detalji rada i života tvoga,
Uvjek su pod pažnjom Svemogućeg Boga.
Ništa ti se neće na dušu staviti,
nego tvoja djela koja ćeš vidjeti."
Čovjek ne bi htjeo nikad umrijeti,
al' pred sabljom smrti svak će se pogeti.
To pravilo važi od postanka svijeta,
smrt je hitra strijela, a čovjek je meta.
Znaš li ime zadnjoj stanici života,
ako ne znaš to je golema grehota.
Kabur ili mezar zovi kako hoćeš,
tu je prvi ispit i na njega doćeš.
Griješnik će teško ovdje ispit dati.
Film života svoga tu ćeš upoznati.
Ma kuda da kreneš nikud pobjeć nećeš,
Životnom se stazom prema grobu krećeš.
Ko zna koliko si ljudi uvrijedio?
jesi l' se sa svakim za dug naredio?
Koliko si puta hotimično slago,?
tuđi hak uzeo kao svoje blago.
Koliko si puta druge vrijeđao?
koliko si se puta s drugim posvađao?
Na druge slagao i krivo se kleo
eto zar se nisi u haram zapleo.
Niko neće svoje pravo oprostiti,
nemoj tuđeg haka pred Boga nositi.
Pobožni spjevovi
Prije nego umreš sa svakim se sredi,
jer kad tamo dođeš pogodba ne vrijedi.
Ako si na vagi zakido' varao,
tada u ahiret nisi vjerovao.
Kako će ti biti halal zatražiti?
zar ćeš se pred cjelim svijetom poniziti?
Ni jeziku često sudit nisi znao,
kajat ćeš se gorko što si mu se dao.
Kad otvoriš usta rađe ih zatvori,
il' ko čovjek šuti, il' pametno zbori.
Svako od nas znade kome je skrivio,
zašto ne bi lijepo oprost zatražio?
Bolje ti je ovdje halal zatražiti,
nego na mahšeru osramoćen biti .
Iftire ti Allah neće oprostiti,
svako svoje pravo ima zatražiti.
Šta će u džamiji ko iftire zbori?
šta se nada onaj ko laži govori?
Naklanjaj namaze što si propustio,
možda si i zekat ti zaboravio.
Šta ti je sa djecom, da l' klanjati znaju?
možda kao i ti za Boga ne haju.
Uv'jek spreman budi kad će te pozvati.
niko ne zna kad će poziv mu poslati.
Nije niko mogo taj poziv odbiti,
Azrail će svakom vrata otvoriti.
Svak se spremit mora i svak tamo ide,
pripremi potomke da te se ne stide.
Lijepo ih odgoj, da se Boga boje,
Allah će ti oprostit, mnoge grijehe tvoje.
261
Mehmed I Mahmutović
OD DUNJALUKA DO AHIRETA
Smrt je gorka čaša, ispit će je svako, Zlo il' dobro tvoje tebe će čekati.
ko se ne pripremi, kajat će se jako. zato dobro pazi šta ćeš tamo slati.
Svaka druga čaša može se odbiti, Jezik strogo čuvaj, možeš se posjeći,
al' smrtna se ne dā ni s čim zamjeniti. oštri je od sablje, to ti mogu reći.
Da l' si ikad o tom' brate razmišljao Za nekog je kabur užasna tamnica,
je l' ti hladni kabur ikad na um pao. a za nekog bašta kićenih ružica.
Tvrde daske jorgan, zemlja dušek hladni, Sam je sebi praviš i sebi pripremaš,
eto šta nas čeka, prijatelju, jadni! tu se mora doći, drugog puta nemaš.
Težak ispit slijedi, zar ne imaš straha? Tamo kud se ide ne ima povratka,
to je obećanje, Velikog Allaha. niti ima sunca, a niti izlaska.
Zlo il' dobro tvoje, uz tebe će ići, Nema bjela dana, nema mjesečine,
i dva pratioca u kabur će stići. tamo vlada zakon kaburske tišine.
Tvoj tefter života, sav uz tebe ide, Neko će se divno u san utopiti,
da ga sualdžije pretresu i vide. džennetska se vrata njemu otvoriti.
I najveću tajnu oni će otkriti, Rajski perivoji gdje rijeke žubore,
mnogo će te pitat, teško će ti biti. hurije čekaju da vjernike dvore.
Prijatelji tvoji, plaču i cvijele, Čuj rođeni brate, pripremi se za to,
mrijeti se mora tako oni vele. ne sakupljaj novac i varljivo zlato.
Teške suze liju, al' te ostavljaju, Odavde ćeš samo ponijeti ćefine,
i strogom Munkiru, tada te predaju. da l' misliš o tome, da li te to brine?
Jedni te teslime, a drugi te prime, Pa zašto je čovjek takav u životu?
to je Bož'ji Zakon, mili pobratime. mnogi sobom u mezar,vučemo sramotu.
I kad se probudiš vidjet ćeš očima, Za tuđi imetak u vatru se ide,
kako se je tebi sresti s melekima. pred Bogom će ljudi morat da se stide.
Nekog će pozdravit i blago mu reći: Pred djela će svoja, svako morat’ stati,
"Živi prijatelju u vječitoj sreći! tvoji pratioci spise će predati.
Nek te milost Božja do dženneta prati, Da li ćeš se stidjet, il' ponosan biti,
džennetske saraje Allah će ti dati«. neko će se radovat, neko suze liti.
Nekoga će mrko imenom pozvati: Džennetska su vrata vazda otvorena,
"Znaš li gdje si doš’o žalosna ti mati? al' bez rajskog ključa tu ulaska nema.
Ti si čuo za nas da ćemo ti doći, Spremi ga što prije, možeš umrijeti,
ko nam tako dođe, žalosno će proći«. trebaš ga sa sobom u mezar ponijeti.
Kako li će čovjek ovaj ispit dati? Prije nego stigneš pred kabur studeni.
da li se za grijeh može opravdati? pobrini se za sē moj brate rođeni.
Stroge sualdžije sve o nama znaju, Nemoj da ti život uzalud proleti,
dun’jalučke knjige za svakog imaju. smrtna čaša hoda, svak' će umrijeti.
262

MOLITVA ZA RODITELJE
Svemogući Bože Tvojih Ti sifata
Sa molitvom stajem pred oprosna vrata
Molim Te za milost da mi grijehe brišeš
I da me u dobre robove upišeš.
Molim Te za oca i za majku svoju
Ti uslišaj Bože ovu dovu moju.
Oprosti im grijehe rahmeta Ti Tvoga
Neka prime dovu od evlada svoga.
Smjesti ih u Džennet kraj Tvog poslanika
To bi njima bila radost prevelika
Da pored Resula u Džennet uniđu
Havdi kewser piju, poslaniku priđu.
Da Tvog poslanika selamom pozdrave
I Tebe Allaha u Džennetu slave.
Nemoj radi djece u azab da panu
Oprosti im Bože Ti na Sudnjem danu.
Daj im prostran kabur bez Tvoga azaba
Spasi ih suala i teškog hisaba
Pokloni im grijehe da u miru leže
Da ih bukagija ne muči i steže.
Rad' griješnih evlada biće puno jada
Bez oprosta Tvoga slaba nam je nada.
Zato ja Te molim i oproste tražim
Roditelju mome jade da ublažim.
Pobožni spjevovi
Ruke svoje pružam milosti Ti Tvoje
Oslušni molitve ove skromne moje
Uputi mi srce da Te uvijek slavi
I da budem mu'min u islamu pravi.
Da se sa Kur'anom u životu družim
Tebi Svemogućem da uvijek služim.
Da za oca majku tražim magfireta
Da im nesib budu ključevi dženenta.
Obećanje Tvoje Ti ćeš ispuniti
Ko oprosta traži on će ga dobiti.
Zato Ti na sedždu evo griješan padam
Svemogući Bože oprostu se nadam.
Moji mrtvi preci što su preselili
Meni u emanet svi su ostavili,
Da pazim na evlad i namaze svoje
Rad' toga se najviše roditelji boje.
Zato sa namaza ja im dovu učim
Želim da se dovom Svevišnjem prikučim
Milost našim mrtvim rahmeta Ti Tvoga
Da ne trpe kaznu rad poroda svoga.
Fatiha je dova sa sedam ajeta
To je svjetla staza do vrata Dženneta.
Ko je često uči on će sretan biti
Allah će mu svaku želju ispuniti.
263
Mustafa Čajlaković
HIKAJA-HIĆA O ISMAILU A.S.
Priredio: Mustafa Čajlaković
Dragi Bože započesmo pisati,
na naš jezik mi hikaju kazati.
Ibrahim se moli dragom Haliku,
on se moli radi sina Maliku.
Ti mi Bože jednog sina darivaj,
ti na moju Bože starost pogledaj.
Ako meni jendog sina dadneš ti,
najmiliji ja ću kurban zaklati.
Njemu dova bješe makbul kod Boga,
potom rodi Ismaila Hadžera.
I zato ga u snu vidi Ibrahim,
da zakolje Ismaila Ja Rahim.
Najbolje je devu zato zaklati,
Ibrahim se moli Bogu Ja Rabbi.
Pokloni mi Ismaila Ja Rabbi,
da mu deva bedel bude Ja Rabbi.
Iza toga u snu vidi iznova,
Ismaila valja klati ponova.
Da ja kažem ovaj sanak materi,
valja da joj duša vatrom izgori.
Da povedem Ismaila u drva,
nek ponese sobom konop u drva.
Kad Ibrahim stade zborit Hadžeri,
Ismaila opremi mi lijepo ti.
Uzme mati njemu kosu očešlja,
obukla ga lijepo ruke naknila.
Ali njemu mati ne zna kud ide,
da ga otac vodi da ga zakolje.
264
Ismaila uze mati za ruku,
povede ga Ibrahimu u ruku.
Poljubi ga među oči Hadžera,
izmirisa grlo obraz od reda.
Ti se sine ne rastavljaj od oca,
hajde putem da te otac ne čeka.
Alaj tebe moje oči gledaju,
sa tvog lica okrenut se ne daju.
Tad mu bilo sedam ljeta ne više,
Ibrahimu Božiju riječ objaviše.
Ispred vrata kad se vrati Hadžera,
kad pred sobom vidi starca mamena.
To je Iblis na njeg lanet od Boga,
danas će ti muž zaklat Ismaila.
Idi starče što ne valja ne zbori,
gdje će otac svoga sina zaklati.
Odvede ga otac sobom u drva,
Iblis veli umi ruke od njega.
Hadžera mu reče hajde ne laži,
neće otac svog sina zaklati.
Iblis veli na zijanet ko ide,
kanap i nož na zijafet ne nose.
Pa on misli da je ru'ja od Boga,
ali njemu nije ru'ja rad toga.
Ona veli Pejgamberska ru'ja Hakk,
Pejgamberi sve što vide to je Hakk.
Hej Iblisu bjež' od mene odlazi,
Iblis ode ali pos'o ne svidi.

Ismaila vidi prvog gdje ide,
od oca mu fitnu stavit ne može.
Ibrahimu Iblis stade zboriti,
gdje će otac svoga sina zaklati.
Ti pogledaj oči obraz u njega,
rast mu vidi i ljepotu kod njega.
U starosti tebi njega dao Bog,
pa ga zaklat sada hoćeš ne d'o Bog.
Iblis hvali Ismaila sve više,
da ražali Ibrahima od više.
Ibrahim mu odgovara kak' treba,
znade da mu Iblis fitnu priprema.
U starosti meni njega dao Bog,
svoj amanet neka uzme dragi Bog.
Ali ja znadem šta je emer od Boga,
meni nema ništa slađeg od toga.
Sve ja slušam što mi dođe od Boga,
Iblis ode ni tu posla ne svida
Iblis ode Ismailu zboriti,
jera tebe danas otac prevari.
Poznala je tvoja mati i vidi,
da će tebe danas otac zaklati.
Ismail mu odgovara što treba,
neće mene danas otac zaklati.
Iblis veli emer mu je od Boga,
on je reko tebe zaklat rad toga.
Ismail ga jednim tašem udari,
lijevo oko ćoravim mu učini.
Kurban kolju hadže taše, podmeću
te na Mini na Iblisa pucaju.
Otac uze Ismaila za ruku,
pa odoše gdje je emer da kolju.
Kad Ibrahim gleda sinu u oči,
počeše mu kapat suze niz oči.
Bože dragi džigerice moje su,
Ismailom moje oči gledaju.
Hikaja o Ismailu a.s.
Ko će njega sada zaklati, al valja
ko će sabur učiniti ko valja.
Njemu ko će sada krvcu proliti,
i njegovoj majci ko će kazati.
Šale nije valja njega zaklati,
sa Ismailom se valja sada rastati.
Ismail mu viče babo ne plači,
po emeru Božijem postupi.
Ja sam ovo u snu sinoć vidio,
radi babo kao što sam rekao.
Ja imadem sine dušu i tebe
Al' mi Božiji emer krupniji od tebe
Ismail se svome ocu zamoli,
košulji mi nemoj da krv pokvari.
Ponijećeši tu košulju materi,
nek se s njome razgovara kad vidi.
Nemoj da joj sitna djeca ulaze,
nemoj da joj prve dane ražale.
Od matere ti mi mezar sakri moj,
da joj rane ne povraća mezar moj.
I po ocu selam spremi materi,
nek saburi valja sabur činiti.
Nek joj dadne dragi Allah što hoće,
Ismail je razi Allah što hoće.
Ismail se Ibrahimu zamoli,
da nožić kako treba naoštri.
Sveži meni ruke noge babo ti,
ja se bojim jer je gorko umrijeti.
U neznanju mogu nogom maknuti,
nehotice mogu tebe udarit.
Da ne budem Bogu asi rad tebe,
od sevapa da noksa ne postane.
Neka znada da je srećan Ismail,
na belaju da je sabur Ismail.
Okreni mi zemlji obraz babo ti,
nije lasno tebi mene gledati.
265
Mustafa Čajlaković
Kad ti vidiš oči obraz u mene,
da ti ne bi tvoje ruke klonule.
Božji emer terhil činit ne valja,
Božji emer ti donosi to valja.
Po vratu me ozgor nožem udri ti,
ti me čuvaj da me krv ne dohvati.
Pošto sveza ruke sinu Ibrahim,
dragom Bogu čini dovu Ibrahim.
Dragi Bože na starost mi pogledaj,
bez đunaha moga sina ugledaj.
Hoće Allah da se vidi ko je dost,
kako svoga sina kolje Božiji dost.
Kad na sedždu popadoše meleci,
dovu čine radi njega moleci.
Nebo plače zvijezde tužne viš njega,
hava plača napuni se rad njega.
Ibrahim ga ozgor nožem udari,
Bog nožicu gore oštro okrenu.
Pa Ibrahim opet nožicu naoštri,
svoga sina po đerdanu udari.
Kuvvet ruci treba dati kad treba,
Ibrahima neće nožić da sluša.
Ismaila neće nožić da sječe,
zabadava dolje kamen podmeće.
Ismaila neće nožić zaklati,
jer mu Allah naređuje Milosni.
Ismail mu veli babo oštri,
po đerdanu mene nožić udari.
Da Bismillu sada donesemo mi,
ja se uzdam nožić će te slušati.
Treći puta kada nožić naoštri,
Ismaila opet pođe zaklati.
266
Ismaila pošto nožić ne reže,
Ibrahimu dođe nešto od više.
Rasrdi se u kamen ga udari,
na dvoje se odmah kamen rastvori.
Jer nož asi jer mu ruku ne sluša,
Ne daš meni da zakoljem sinčića.
Allah dade poče nožić zboriti,
Ja, Ibrahim kako ću ga zaklati.
Kast učinim da zakoljem Ja Halil,
al mi ne da dragi Allah Ja Dželil.
Tada njemu dođe emer ne kolji,
brzo digni ispod noža Ismaila.
Ti nijesi kadur dlake zaklati,
pa bedela valja za Ismaila zaklati.
Haber došo Džebrailu od Boga,
Ismaila pod nožićem nalazi.
Iz Dženneta pohiti mu polazi,
Ismaila pod nožićem nalazi.
Brzo Džebrail po emeru salazi,
što je bedel Ismailu dolazi.
Tad Ibrahim Ismaila pogleda,
kad na njemu režnja nema ugleda.
Ko odriješi ruke noge pita ga,
onaj babo što mi dušu poklanja.
Džebrail mu Božiji selam donosi,
Bog ti dragi ismaila pokloni.
Ti si nožem uderao kud treba,
Božiji emer što te nožić ne sluša.
Rana nema Božiji emer donio,
svoga sina po mjestu si uderao.
Vama Allah ukabuli po tamam,
mi hikaju ispičasmo po tamam.
 Rešad Kadić
DOVA POSLIJE MEVLUDA – I
 َْ   َ ْ  َ ُ ُ َ
‫ﻴﻢ‬
ِ ‫ﻴﻢ ِۢ اﷲِ اﻟﺮﻤﺣ ِﻦ اﻟﺮ ِﺣ‬
ِ ‫أﻋﻮذ ﺑﺎِﷲِ ِﻣﻦ اﻟﺸﻴﻄﺎ ِن اﻟﺮ ِﺟ‬
"Uzvišeni i premilostivi Bože! Stvaraoče svih svjetova, Izvore i Utoku
života, Gospodaru znanog i neznanog, dokučivog i nedokučivog, neka Ti ja
hvala!
Okupljeni u svjetlu vječne kur'anske istine koju si uputio ljudima preko
Svog posljednjeg poslanika Muhammada a.s. skrušeno Ti se zahvaljujemo i
smjerno Te molimo: „O Svemogući Bože učini nas dostojnim Tvoje neizmjerne milosti
pa i ovaj naš mevlud ubroji u naša dobra djela (Amin!)
Premilostivi Bože! Neka uzvišene Kur'anske ljepote obasjaju naše duše,
oplemene naša srca osvijetle naše životne staze (Amin!)
Pomozi nam, Svemogući Bože, da budemo onakvi kakvi pravi muslimani
trebaju biti: vjerni, pravedni, milostivi, kreposni, učeni i radini (Amin!).
Neka među nama vlada jednakost i bratstvo, bez obzira na rasu,
porijeklo, pleme i rod, onako kako si Ti rekao i odredio (Amin!).
Sačuvaj nas vlastitog i tuđeg zla, licemjerja i zlih djela licemjernih ljudi
(Amin!)
"Svemogući Bože! S koliko si nas darova obdario! Pomozi nam da se
Tvojim darovima koristimo onako kako Ti želiš i voliš (Amin!)
Neka nam srca kucaju u bratskoj ljubavi; neka nam duše nikome zla ne
snuju; neka nam misli budu čiste, stvaralačke i poletne; neka nam ruke
časno rade i grade; neka nam oči otvoreno i pošteno gledaju; neka nam riječi
budu jasne, istinoljubive i pravedne (Amin!).
- Bože, Jedini i Svemogući! Ne dopusti da se zavaramo i zaboravimo ko
smo i šta smo (Amin!)
Neka nam je uvijek na pameti da smo samo smrtni ijudi koje si Ti stvorio i
u koje si Ti život udahnuo (Amin!).
Ne daj da zaboravimo da je ovaj svijet prolazan i da nas čeka drugi,
vječni život (Amin!)
Molimo Te, o Bože naš, pomozi nam i ne dopusti da pod tegobama
posrnemo, da iskušenjima podlegnemo i da se u dobru zaboravimo i osilimo
(Amin!)
Bože, neka nam je uvijek na umu da nas čeka neznani dan smrti u kojem
se ostavlja ova zemlja i sve što je na njoj: i rodbina, i blago, i vlast, i moć, i
ugled (Amin!). Neka nam je uvijek na umu da se preda Te nose samo dobra
djela koja nagrađuješ i po kojima će nas znati i spominjati oni što ostaju i
dolaze poslije nas (Amin!)
Pomozi nam, Premilostivi Bože, da svoj ovozemaljski život uskladimo s
uzvišenim kur'anskim istinama i časnim sunnetom našeg Pejgambera
(Amin!).
267
Dova od mevluda
" Pomozi nam, predobri Bože, da na ovoj svojoj rodnoj grudi čuvamo i
očuvamo svoju uzvišenu vjeru i tu pomoć pruži i svim ostalim sljedbenicima
našeg časnog Pejgambera, ma gdje oni bili i živjeli (Amin!)
Svemogući Bože! Pomozi nam da svoju djecu izvedemo na pravi put i da
ih u islamskim istinama odgojimo, jer smo pred Tobom odgovorni za njih
(Amin!). Bože, daj da ih se ne zastidimo i da se oni nas ne zastide (Amin!).
Premilostivi Bože! Pomozi nam da svoj smrtni čas smireno dočekamo,
kako ga dočekuju oni koji vjeruju u Tebe i koji su Tvoje zakone u srcu nosili i
po njima se ravnali i živjeli, i za koje si Ti u Kur'anu rekao: "Za njih nema
straha i oni ne treba da se žaloste (Amin!) ..
Bože, učini nam život korisnim i plodnim, a smrtni čas i rastanak s ovim
svijetom lahkim (Amin!)
Neka nam posljednja misao i posljednje riječi budu da je jedan Bog -
Allah, i da je Muhammed Božji rob i Poslanik (Amin!).
Bože, blago nas uvedi u drugi, obećani život, u koji vjerujemo i koji
očekujemo, i budi nam milostiv na Obećanom danu (Amin!) .
Premilostivi Bože! Skrušeno Te molimo, ukabuli i u sevab nam upiši i ovaj
naš mevludi – šerif koji proučismo u spomen Tvoga Miljenika i Poslanika
Muhammeda, a. s. , a u povodu ....................... (Amin!)
Bože, obaspi Svojom neizmjernom milošću onoga ko je bio uzrokom
ovog našeg lijepog okupljanja kao i one koji su učili i slušali ovo učenje.
(Amin!)
ْ ْ ْ ْ ْ ‫ﺳ ْﺒﺤﺎن رﺑﻚ رب اﻟْ ﻌﺰ ة ﻋﻤﺎ ﻳ ﺼﻔﻮن و ﺳﻼمٌ ﻋ اﻟْﻤ‬
( ‫ب اﻟﻌﺎﻟ ﻤﲔ )اﻟ ﻔﺎ ﺗﺤﺔ‬
 ‫ر‬  ‫ﷲ‬
  ‫ﺪ‬‫ﻤ‬ ‫ﺤ‬ ‫اﻟ‬ ‫و‬ ‫ﲔ‬ ‫ﻠ‬
 ‫ﺳ‬‫ﺮ‬        
                   
(Kadić)

268
 DOVA POSLIJE MEVLUDA – II
 َ ْ   َ ْ  َ ُ ُ َ
‫ﻴﻢ‬
ِ ‫ﻴﻢ ِۢ اﷲِ اﻟﺮﻤﺣ ِﻦ اﻟﺮ ِﺣ‬ ِ ‫أﻋﻮذ ﺑﺎِﷲِ ِﻣﻦ اﻟﺸﻴﻄﺎ ِن اﻟﺮ ِﺟ‬
َُ َ َ ‫ﺮﺷف اﻟ ْ ُﻤ ْﺮ َﺳﻠ‬ َ َ َ ُ َ  َ ُ َ  َ َ َ َ ْ ّ َ  ُ ْ َْ َ
َِ ْ ‫ﺒﻟ أ‬
‫ﻦﻴ َﺳ ِّﻴ ِﺪﻧﺎ ﺤﻣ ﻤ ٍﺪ‬ ِ ‫ و اﻟﺼﻼة و اﻟﺴﻼم‬, ‫ﺑ ر ِب اﻟﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ‬ ِ ِ ‫اﺤﻟﻤﺪ‬
َ ‫اﺤﻟَﺎﺮﺿ‬ ْ َ ََ ْ َ ُ َ َ َ َ َْ َ ْ َ َ ََ
.‫ﻳﻦ‬ ِ ِ ‫ اﺑ ﻗﻦ ﻤﺟﺎﻋ ِﺔ‬nِ ‫ و ر‬,‫آ' و ﺻﺤ ِﺒ ِﻪ أﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬ ِ ِ ‫َو ﺒﻟ‬
‫ﻦﻴ‬َ ‫اﻟﺼﺎﺤﻟ‬  ‫ﺖ ﻣ ْﻦ ﻋﺒَﺎد َك‬ َ ََْ َ َ  ََْ ََ
ِِ ِ ِ ِ ‫رﺑﻨﺎ ﻳﻘﺒﻞ ِﻣﻨﺎ ﻛﻤﺎ ﻳﻘﺒﻠ‬
Dragi Bože! Mi smo se sastali na ovom časnom mjestu sa najljepšom i
najuzvišenijom namjerom, da se sjetimo Tvoga miljenika i našeg dragog
Pejgambera hazreti Muhammeda - sallal-lahu alejhi ve sellem, koji nam je Tvoj
Kur’an azimuš-še’n donio, koji nas je na pravi put izveo, koji je cijelom svijetu
put Istine pokazao, koji je svima nama Tvoj najveći rahmet i Tvoja najveća
milost bio. Iz velike naše ljubavi prema njemu mi smo mu mevludi – šerif
proučili.
Bože Dragi! Ti to od nas primi, Ti nam kabul učini i u sevap upiši i velikoj
duši našeg dragog pejgambera Ti naš selam dostavi i našeg dragog
Pejgambera hazreti Muhameda - alejhis-salatu ves – selam, našim sastankom
i učenjem obraduj! Učini nas dostojnim njegovog visokog šefa'ata.
Mi se ovdje sjećamo i njegova časnog roda i njegovih vrijednih ashaba i
drugova, koji su mu pomagali Tvoju pravu vjeru Islam širiti, koji su se s njim
borili protiv Tvojih i njihovih dušmana, i u toj borbi nisu žalili ni sebe ni svoj
imetak.
Dragi Bože! Ti svima njima svoje veliko zadovoljstvo pokloni a nama olakšaj
i uputi nas da se u njih ugledamo!
Dragi Bože, mi priznajemo da smo griješni. Stidimo se sami sebe i mnogo se
kajemo. Od grijeha tewbu činimo. Dragi Bože! Ti našu tewbu primi i grijehe
nam oprosti da crna obraza na Sudnjem danu pred našeg dragog pejgambera
ne izlazimo. Mi se i sad njega stidimo!
Oprosti i svim našim milima koji su prije nas umrli. Obraduj ih ovim našim
sastankom i našim dobrim djelima. Kada i nama čas smrti dođe olakšaj nam da
izgovarajući rječi: » ‫« إ إ ا  ر
ل ا‬, svoja usta zatvorimo. Prije toga,
pomozi nam da se grijeha prođemo i tewbu učinimo.
Mili Bože onoga koje bio uzrok ovom našem lijepom sastanku obilno
sevapima nagradi, kao i one koji su učili i slušali ovo učenje. Učini da se i drugi
u našeg domaćina ugledaju.
,‫ﺎر‬  ‫اب‬
‫اﺠ‬ َ ‫ا ْﻏﻴَﺎ َﺣ َﺴﻨَ ًﺔ َو ﻰﻓ ْاﻵﺧ َﺮة َﺣ َﺴﻨَ ًﺔ َو ﻗﻨَﺎ َﻋ َﺬ‬
ُّ ‫َر ﺑﻨَﺎ آﺗﻨَﺎ ﻰﻓ‬
ِ ِ ِ ِ ِ ِ ِ
ُ ‫ﺖ اﻟ ْ َﻮ ﻫ‬ َ َ  ً َ ْ َ َ ْ َُ ْ ََ ْ َ َ ََْ َ َ ْ َ ْ َ َ َ ُ ُ ْ ُ َ َ  َ
َ ْ ‫ﻚ أﻧ‬
‫ﺎب‬ ‫رﺑﻨﺎ ﻻ ﺗ ِﺰغ ﻗﻠﻮﺑﻨﺎ ﻧﻌﺪ إِذ ﻫﺪﻳﺘﻨﺎ و ﻫﺐ ﺠﺎ ِﻣﻦ ﻧﻚ رﻤﺣﺔ إِﻧ‬
269
Dova od mevluda
َ ‫اﺨﻟَﺎﺮﺳ‬ ْ َ  َ ُ ََ ََْ َْ َ ََ ْ ْ َ َْ ْ َ َ َ َُْ َْ َ َ ََ
‫ﻳﻦ‬ ِ ِ ‫رﺑﻨﺎ ﻇﻠﻤﻨﺎ أﻏﻔﺴﻨﺎ و إِن ﻟﻢ ﻳﻐ ِﻔﺮ ﺠﺎ و ﺗﺮﻤﺣﻨﺎ ﺠﻜﻮﻏﻦ ِﻣﻦ‬
َ ‫ﻚ ِﻣ َﻦ اﻟْ َﻘ ْﻮمِ اﻟْ َﺎﻜ ِﻓﺮ‬َ َْ َ ََّ َ َ  ْ َْ ًَْ َْ ََْ َ ََ
‫ﻳﻦ‬ ِ ‫ﺘ‬
ِ ‫ﻤﺣ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﺑ‬
ِ ِ‫ﺎ‬‫ﻨ‬ ‫ﺠﻧ‬ ‫و‬ ‫ﻦﻴ‬ ‫ﻤ‬
ِ ِ ‫ﻟ‬‫ﺎ‬‫اﻟﻈ‬ ِ‫رﺑﻨﺎ ﻻﺠﺗﻌﻠﻨﺎ ﻓِﺘﻨﺔ ﻟِﻠﻘﻮم‬
ُ ‫ﻚ اﻟ ْ َﻤﺼ‬ َ
َ َْ َ ََْ َ َْ َ َْ ََ َ َْ َ ََ
‫ﺮﻴ‬ ِ ِ‫رﺑﻨﺎ ﻋﻠﻴﻚ ﺗﻮŽﻨﺎ و ِإﻚ أﻧﺒﻨﺎ و إ‬
ُ ْ ََ َ ُ َ  َ ُ َْ ْ ّ َ
‫ َر ﺑﻨﺎ َو ﻳﻘ ﺒﻞ د َﺨ ِء‬kِ ‫اﻟﺼﻼ ِة َو ِﻣ ْﻦ ذ ِّر ﻳ‬ ‫ر ِب اﺟﻌﻠ ِﻰﻨ ﻣ ِﻘﻴﻢ‬
ُ ‫اﺤﻟ َﺴ‬ْ ُ َُ َ َ ُْْ ْ ََ
‫ﺎب‬ ِ ‫ا ى َو ﻟِﻠﻤﺆ ِﻣ ِﻨﻦﻴ ﻳَ ْﻮم ﻓﻘﻮم‬ َ ‫اﻏﻔ ْﺮ ﻰﻟ َو ﻟ َﻮ‬
ِ ِ ِ ِ ‫رﺑﻨﺎ‬
ّ  ُ ْ َْ َ َ ْ ُ ْ َ َ ‫ﻚ َر ّب اﻟْﻌ ﺰة َﻗ ﻤﺎ ﻳَﺼ ُﻔﻮن َو َﺳ َﻼ ٌم‬ َ َّ َ َ ْ ُ
‫ﺑ َر ِب‬
ِ ِ ‫ﺒﻟ اﻟﻤﺮﺳ ِﻠﻦﻴ و اﺤﻟﻤﺪ‬ ِ ِ ِ ِ ِ‫ﺳﺒﺤﺎن رﺑ‬
ُ ََْ َ َْ
(‫ﺎﺤﺗَﺔ‬
ِ ‫اﻟﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ )اﻟﻔ‬
(Gašević)

DOVA
Hvala Tebi! Vječnom Bogu! Stvoritelju svih svjetova,
Svemilosnom i Svemogućem! Gospodaru Sudnjeg dana!
Samo Tebe mi slavimo i molimo s bezbroj dova:
Uputi nas pravim putem, putem kojim sa svih strana,
Sipaš svoje blagodati, koje znamo i ne znamo!
Sačuvaj nas Svoga gnjeva i ne daj da zalutamo!
Budi slavljen, Gospodaru, u srcima sviju ljudi
Od Mašrika do Magriba, dok Prostor i Vrijeme živi!
Svemoć Tvoja u svakome neka strah i nadu budi
I neka se sve stvoreno Sveumjeću Tvome divi!
Rahmetom nam Svojim, Bože, vječnoj sreći put pokaži!
Bratsku ljubav, o Svemoćni, bratsku ljubav nam osnaži!
Bože, daj da svi k'o jedan držimo se svjesno svega
Što nam posla u Kur'anu, kao Rahmet Svoj najveći,
Preko milog Muhammeda - Svog Resula Posljednjega
Jer to vodi pravim putem i istinskoj, vječnoj sreći!
Samo Ti si Svemogući, Koji sve što hoće može
Pa i ovu našu dovu uslišaj nam, dragi Bože!
(Ešref Kovačević)

270
 MEVLUDSKA DOVA – III
 َ ْ   َ ْ  َ ُ ُ َ
‫ﻴﻢ‬
ِ ِ‫ﺣ‬‫اﻟﺮ‬ ‫ﻦ‬
ِ ‫ﻤﺣ‬ ‫اﻟﺮ‬ ‫ﷲ‬
ِ ‫ا‬ ِۢ ‫ﻴﻢ‬‫ﺟ‬
ِ ِ ‫اﻟﺮ‬ ‫ن‬
ِ ‫ﻄﺎ‬ ‫ﻴ‬‫اﻟﺸ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻣ‬
ِ ِ ‫أﻋ‬
‫ﷲ‬
ِ ‫ﺎ‬‫ﺑ‬ ‫ﻮذ‬
َ َُ َُ ََ ُ َ  ُ َ   ُ ْ ُ َ َ ْ َ َ َ ْ ّ َ  ُ ْ َْ َ
‫ﻮﺠَﺎ ﺤﻣ ﻤ ٍﺪ َو َﺒﻟ‬
ِ ‫ َو اﻟﺼﻼة َو اﻟﺴﻼم ﺒﻟ رﺳ‬,‫ﺑ ر ِب اﻟﻌﺎﻟ ِﻤﻦﻴ َواﻟﻌﺎﻗِﺒﺔ ﻟِﻠﻤﺘ ِﻘﻦﻴ‬
ِ ِ ‫اﺤﻟﻤﺪ‬
َ ‫اﺤﻟَﺎﺮﺿ‬ ْ َ ََ ْ َ ُ َ َ َ َ َْ َ ْ َ َ
.‫ﻳﻦ‬ ِ ِ ‫ اﺑ ﻗﻦ ﻤﺟﺎﻋ ِﺔ‬nِ ‫ و ر‬,‫آ' و ﺻﺤ ِﺒ ِﻪ أﻤﺟ ِﻌﻦﻴ‬
ِِ
َ ‫اﻟﺼﺎﺤﻟ‬
‫ﻦﻴ‬ َ ََْ َ َ  ََْ ََ
 ‫ﺖ ﻣ ْﻦ ﻋﺒَﺎد َك‬
ِِ ِ ِ ِ ‫رﺑﻨﺎ ﻳﻘﺒﻞ ِﻣﻨﺎ ﻛﻤﺎ ﻳﻘﺒﻠ‬
Uzvišeni i plemeniti Stvoritelju. Tvoja milost i blagoslov neka bude spuštena
na sve nas! Amin!
Mi smo se ovdje sakupili iz ljubavi prema Tebi da obilježimo rođenje našeg
pejgambera. Bože, Ti nam pokloni svoju ljubav i oprost, a našem dragom
pejgamberu neka meleki prenesu naše selame da, sa Tvojom dozvolom
zaslužimo šefa'at, kojem se nadamo iako smo veliki griješnici. Oprosti nam
Gospodaru, pomozi nam da napustimo grijehe i griješne staze. Amin!
Uzvišeni i plemeniti Allahu. Mi Tvoju veličinu i snagu priznajemo. Svakog
dana Tvoju milost osjećamo; mi griješimo, a Ti nas hraniš, Ti nas pojiš, griješ,
uzdržavaš. Mi Ti nismo zahvalni za sve Tvoje dobrote. Oprosti nam našu
neskromnost i učini nas Tebi zahvalnim i pokornim. Amin!
Neka nas krasi iskrenost, dobročinstvo, čvrst iman i snažan karakter
vjernika. Sačuvaj nas ružnih osobina kao što su: škrtost, ljenost, razvrat,
oholost, zavidnost i podlost. Bože Ti znaš da su to velike ljudske mahane, pa
nas od njih sačuvaj, jer one vode u džehennem. Amin!
Plemeniti naš Dobročinitelju. Nemoj nas poniziti siromaštvom, bijedom i
niskim požudama. Učini da se družimo sa pobožnim i iskrenim tvojim
robovima. Opskrbi nas iz halal izvora. Učini nas darežljivim i otvori nam ruke
da žrtvujemo na Tvom putu. Otvori nam oči da idemo Tvojom stazom! Otvori
nam sluh da čujemo poziv Kur'ana! Urazumi nam srce da shvaća Tvoje
opomene i tvoj Kur'an. Amin!
Uzvišeni Allahu! Poduči nas našoj vjeri preko sigurnih usta naših
predvodnika, a njih ukrasi istinom, čvrstim Imanom, pravdom i potpunoj
predanosti Tebi i Tvojoj Vjeri. Allahu učini nas sposobnim i razumnim da
shvatimo razliku dobra i zla. Amin!
Bože učini nas poslušnim našim roditeljima, našem pejgamberu i podaj da
se natječemo u pobožnosti kao najvećoj ljudskoj vrlini. Amin!
Sveznajući Stvoritelju! Duše su nam griješne, srca su nam često puta
požudna za haramom. To je nagovor šejtana. Gospodaru naš, daj nam snage
da se odupremo svakom nasrtaju zla na našu čast i poštenje. Neka nas
vjerovanje čuva od grijeha i puta zla. Amin!

271
Dova od mevluda
Plemeniti naš Gospodaru! Neka svaki naš sastanak bude nova snaga našeg
vjerovanja i potvrda naše ljubavi prema Tebi, Tvom Miljeniku i našim
islamskim obavezama. Omili nam vjersko druženje i ovakve skupove. Amin!
Uzvišeni Bože! Omogući nam da upoznamo život Poslanika i da budemo
njegovi istinski sljedbenici, da takvi umremo i pred Tebe dođemo, Amin!
Milostivi Gospodaru! Blagoslovi nas mirom i mirnim životom. Mir u
porodici, mir u zajednici. Neka mir Božiji svud zavlada, Tvoje Ti Milosti! Amin!
Učini nas snažnim pred licemjerstvom, a poniznim pred istinom i podaj
nam snage da činimo samo dobra djela koja ti najviše voliš i cijeniš, Amin!
Pomozi nam da opravdamo, svoj dolazak na ovaj svijet. Neka budemo
korisni ljudi, sebi, drugima, svojoj zajednici i čovječanstvu, Amin!
Učini nas od onih što klanjaju namaz i padaju Ti na sedždu. Ti najbolje znaš
šta čeka one koji ne čine ruku, sedždu i koji ti se ne približavaju. Bože primi i
uslišaj naše namaze i naše dove. Amin!
Uzvišeni Allahu, uputi neuke, da dođu do znanja, jer znanje vodi na stazu
spasa, a to je Tvoja staza.
Našem hajir sahibiji koji je ovaj Mevlud organizovao, pomozi da nas ovako
često sakupi. Nagradi ga onako kako si obećao. Neka njegovi mrtvi prime
hediju, a živima podaj lijep život i to onakav kakvim si Ti zadovoljan, Amin!
Neka u ovoj kući osjeti Tvoj veliki bereket, rahatluk i Tvoju Milost. Amin!
Neka naše nene, majke, djedovi, očevi, braća, komšije, prijatelji, rođaci, i svi
pripadnici Islama dobiju počast i poklon od ovog učenja. Amin!
Molimo Te za oprost, za milost, za džennet, za ahiretski hlad i za zaklon od
šejtanskih vesvesa.
Molimo Te, daj nam snage da sačuvamo jezik radi koga će mnoge vatra
pržiti. Daj nam snage da govorimo istinu ili da šutimo, da stičemo i dijelimo i
da Te vazda za oprost molimo! Amin!
Gospodaru naš, mi priznajemo svoje grijehe. Ti ih možeš oprostiti, Ti ih
možeš pokloniti, izbrisati. Od danas pa sve do svoje smrti svim svojim bićem
trudit ćemo se da Ti budemo dobri robovi; da klanjamo, da postimo, da
sadaku dijelimo, da dobra činimo, da jezik čuvamo,da djecu na pravi put
upućujemo, da džamije posjećujemo, da bolesne obilazimo, da mrtve pratimo
i na kraju želimo da samo kao pravi mu'mini i mu'minkinje umremo i pred
Tebe dođemo! Amin!

ْ ْ ْ ْ ْ ‫ﺳ ْﺒﺤﺎن رﺑﻚ رب اﻟْ ﻌﺰ ة ﻋﻤﺎ ﻳ ﺼﻔﻮن و ﺳﻼ ٌم ﻋ اﻟْﻤ‬

( ‫ب اﻟﻌﺎﻟ ﻤﲔ )اﻟ ﻔﺎ ﺗﺤﺔ‬ ‫ر‬  ‫ﷲ‬  ‫ﺪ‬ ‫ﻤ‬ ‫ﺤ‬ ‫اﻟ‬ ‫و‬ ‫ﲔ‬ ‫ﻠ‬
 ‫ﺳ‬ ‫ﺮ‬
 
                           

Mehmed I Mahmutović

272
 Okolina Brčkog
GIDEN HADŽILAR IČIN OKUNADŽAK DUASI (Okolina Brčkog)

1. Ja Ilahi ejle mensur gazi vu hadžileri

Amin, amin, elfe amin Ja Ilahel alemin
2. Čun azimet ide bunlar saliminu ganimin
Amin, amin..........
3. Mekke, Mine, Muzdelife hem džebeli Arefat
Amin, amin..........
4. Vasil Hakka mazher ejle šu giden hadžileri
Amin, amin..........
5. Mekkeje hem, Revdaje hem gazi vu hadžileri
Amin, amin..........
6. Her murada vasil ejle šu giden hadžileri
Amin, amin..........
7. Ejle mesrur ahiretde giden hadžileri
Amin, amin..........
8. Vakfe sunde ber murad kil daima hadžileri
Amin, amin..........
9. Mekkemize ejle teblig giden hadžileri
Amin, amin..........
10. Hem mufeddal hem mukerrem eve gelmek kil nasib
11. AMIN, AMIN, ELFE AMIN JA ILAHEL ALEMIN

Prijevod
DOVA KOJA SE UČI PRI ODLASKU HADŽIJA
1. Moj Bože, pomozi namjernike i hodočasnike
2. Kada oni odluče (da obave hadždž) da zdravi i uspješni
3. (Stignu) u Mekku, na Minu, Muzdelifu i na brdo Arefat
4. Omogući ovim hodočasnicima, koji odlaze, da stignu do Istine ( mjesta
gdje se istina otkriva)
5. (tj.) Do Mekke i Revdai – mutahhere (Harema i i džamije
Alejhisselamove u Medini) kao namjernici i hodočasnici
6. Ispuni ovim hodočasnicima, koji odlaze, sve (njihove dobre) želje!
7. Učini hodočasnike koji odlaze sretnim i blaženim na onom drugom
svijetu (poslije smrti)
8. Uvijek ispunjavaj hodočasnicima njihove želje na (svakom) stajanju
9. Hodočasnike koji odlaze dovedi do naše Mekke
10. I olakšaj im da se kao odabrani i počastvovani vrate svojim kućama
11. Uslišaj, uslišaj, hiljadu puta uslišaj o Gospodaru (svih) svjetova

273
Dove za ispraćaj hadžija
GIDEN HADŽILAR IČIN OKUNADŽAK DUASI – verzija II

1. Bagi Džennet ola me'va bunlari sevenleri

Amin, amin, elfe amin Ja Ilahel alemin
2. Din jolunda, idi kurban gazi vu hadžileri
Amin, amin..........
3. Hifz ide Bari Te'ala gazi vu hadžileri
Amin, amin..........
4. Vakfesunde, her murada gazi vu hadžileri
Amin, amin..........
5. Mu'minine, ejle ihsan rahmet ejle ja Rahim
Amin, amin..........
6. Muznibine, ejle ikram magfur ejle ja Kerim

Prijevod
DOVA KOJA SE UČI PRI ODLASKU HADŽIJA – verzija II
1. Ovim (namjernicima i hodočasnicima) i onima koji njih vole neka vrtovi
Dženneta budu prebivalište (vječno)
2. Na putu vjere oni su žrtvovali svoje živote i svoje glave
3. Neka Uzvišeni Stvoritelj čuva (ove) namjernike i hodočasnike
4. Namjernicima i hodočasnicima (ispunjavaj) svaku želju na svakom
njihovom stajanju
5. Pravovjernima ukaži dobročinstvo, smiluj im se, o Milostivi
6. Prema griješnicima učini plemenitost pa ih pomiluj (oprosti im), o
Plemeniti

274
Ilahije i kaside

275
Ilahije i kaside
Z V A O B I H T E G O S P O D A R U
Sa st’jenama s planinama Sa Isaom gor’, na nebu Sa Ejjubom na mukama
zvao bih Te Gospodaru, sa Musaom na Sinaju, Sa Ja'kubom u suzama,
sa pticama u svitanja sa štapom u rukama mu s Muhamedom Miljenikom
zvao bih Te Gospodaru. zvao bih Te Gospodaru. zvao bih Te Gospodaru
Z O V E M O T E NEK POTEKNU
Zovemo Te suznim okom Zovemo Te časnim društvom
RIJEKE VJERE
Zovemo Te čežnjom naja, Ahmedovim ashabima,
Zovemo Te dertom duše zovemo Te mošus krvi Moj Allahu, Gospodaru
ostale bez zavičaja. za din palim šehidima. U Tebi je radost svaka
Zovemo Te iz daljine Zovemo Te u sabahe Nek poteknu rijeke vjere
noći duge i besane, u akšame, u jacije, Širom Bosne i Sandžaka.
iz papuča zaprašenih zovemo Te svakog časa Tvoju milost Stvoritelju
vrelim prahom iz pustinje. da nas Tvoja ljubav zgrije. nek osjeti duša svaka,
Zovemo Te dlanovima Lice Tvoje svi tražimo, šehadetom nek se spoje
ispruženim u dovama, u blizini Tvog Džemala, vjerna srca u Bošnjaka.
zovemo Te namazima svi ovisnost osjećamo
Ya Rahmanu, Ya Rahim
i mu'minskim safovima. beskrajna Ti, Bože, hvala.
Ya Semiu, Ya Alim
P U T N I K Ya Latifu, Ya Azim
Šta bi sunce bez svjetlosti, Ptica leti u visine, Ya Allahu, Ya Habib
Nebo bez azura? Cvijet se smiješi maju, Da se opet kao jedan
Šta bi moja duša, Bože, moja duša hrli Tebi, Tvog užeta uhvatimo
Bez Tvojega nura? I Tvome beskraju Da Kur’anom i sunetom
Allah, Allah, Rahim Allah Allah, Allah, Rahim Allah
Svoju vjeru osnažimo.
Putnik sebi konak traži, Raduje se slavuj zori,
Da žednoga napojimo
Čedo toplo krilo, Suh vrt oblacima,
Da mi nije Tvog rahmeta Moja duša raduje se I gladnoga nahranimo,
gdje bih se stoplio? Tvojim džennetima .. Sirotoga zaštitimo,
Allah, Allah, Rahim Allah Allah, Allah, Rahim Allah Da oprosta zaslužimo.
Ya Rahmanu, Ya Rahim...
T E B E T R E B A M
Pomozi nam Milostivi
Za Te ljubav obuze me, Ljubav za Te uništi me,
Rad’ Islama da živimo
Tebe trebam, samo Tebe. Aška more proguta me,
I svim srcem moj Allahu
Danju, noću, samo gorim Moći Svojom ispuni me
Poslanika da volimo.
Tebe trebam, samo Tebe. Tebe trebam, samo Tebe.
Moj Ahmede Muhamede
Nit 'bogatstvu radujem se, Potrgat ću sve okove,
Šefadžijo svog ummeta
Nit' nejmanjem teretim se, Prohodiću lud planine,
Povedi nas naš Resule
Tvojim aškom utješim se Na Te mis'o obuze me
Do kevsera, do Dženneta.
Tebe trebam, samo Tebe. Tebe trebam, samo Tebe.
Ya Rahmanu, Ya Rahim
Kada bi me i ubili, Džennet,dženet neko veli
Ya Semiu, Ya Alim
Moj pepeo rasuli, hurije i dvorac b'jeli,
Ya Latifu, Ya Azim
Krik pepela bi začuli to daj onom ko Te želi
Ya Allahu, Ya Habib
Tebe trebam, samo Tebe. Tebe trebam, samo Tebe.
276

MOJ ALLAHU
Sinoć dušu isplakah Suze teć' ne prestaju
skrušeno Te dozivah same kipte - ne staju
daj mi zehru Milosti kad bih krila imao
grijehe mi oprosti. Tebi bih poletio.
Moja duša Ti muhtadž Moja duša Ti muhtadž
Ti joj derman i iladž Ti joj derman i iladž
rahmetom me obaspi rahmetom me obaspi
smiluj mi se ja Rabbi. smiluj mi se ja Rabbi.
Otkloni mi ovaj strah Pa da miris Dženneta
Ti si vječan a ja prah Tvojega magfireta
Tvoga nura da mi je makar jednom udahnem
da mi dušu ugrije. i na sedždu Ti padnem.
Moja duša Ti muhtadž... Moja duša Ti muhtadž...
LJUBAV BOGA
Ljubav Boga Milostivog Ko to vidje, okreće mu
ne imade kraja lice, daje srce,
vječno puni, vječno krasi a leđa je okrenuo
prostore beskraja – Allah grijehu i sramu – Allah
Za onoga ko je prosi Tvorac reče nek sve teče
i u vječnost nosi nek se kreće ne zastaje
od beskraja do beskraja nek nastaje i nestaje
granice su raja – Allah al’ neka ne prestaje-Allah
Svevišnji je darovao Nek izvire i uvire
sve dobro islamu nek se rađa i umire
dao mu je svjetlo duha samo svjetlo mog Allaha
da razgoni tamu – Allah vječno traje i ostaje-Allah
HVALA TEBI, GOSPODARU
Hvala Tebi, Gospodaru Kad bi cijeli život svoj
što mi dade ruke dvije ja na sedždi Tebi bio
i što imam ovo srce ni tad ne bih Gospodaru
u grudima što se krije dovoljno Ti zahvalio
Kad bi cijeli život svoj
Hvala Tebi, Gospodaru
ja na sedždi Tebi bio
što me tako lijepog stvori
ni tad ne bih Gospodaru i dade mi jezik ovaj
dovoljno Ti zahvalio
koji Tebi hvalu zbori
Hvala Tebi, Gospodaru Kad bi cijeli život svoj
što mi razum podari ja na sedždi Tebi bio
koji samo Tvojom Moći ni tad ne bih Gospodaru
zlo od dobrog odvoji dovoljno Ti zahvalio
Ilahije i kaside
Ne daj sam da ostanem
da garibom postanem
sam bez Tvoje milosti
u mraku bez Svjetlosti.
Moja duša Ti muhtadž
Ti joj derman i iladž
rahmetom me obaspi
smiluj mi se ja Rabbi.
Pružam ruke drhtave
srce dertom zove Te
moj Allahu Jedini
Ti si Rahman Milosni.
Moja duša Ti muhtadž...
IMANSKI ŠARTI
Ja vjerujem jednog Boga,
koji vječno stalno živi,
koji stvara i rastvara,
i kome se čovjek divi.
Ja vjerujem sve meleke,
za čovjeka nevidljive,
koji Bogu vječno služe,
vječno mole, vječno slave
I vjerujem Božije knjige,
u njima su mudre riječi,
i istine jednog Boga,
što nas vodi vječnoj sreći.
I vjerujem, poslanike
koje posla Svemogući,
cijelome čovječanstvu,
da se pravoj vjeri uči.
I vjerujem Dan suđenja,
kad će griješni čovjek stati
pred Svevišnjeg Suca Boga
koji će mu sudbu dati.
I vjerujem isto tako,
da sve što se zbiva, kreće,
biva s voljom Svemogućeg
Boga Koga nestat neće.
277
Ilahije i kaside
D O S T A
Kad u jami osvanu
I tamnice dopa'nu
Jusuf lijepi uzdahnu.
Dosta mi je Allah moj!
Kiridžije žeđ nose,
Kofu praznu donose
Nad jamu se nadnose.
Dosta mi je Allah moj!
M I J E A L L A H M O J
Dok Aziz ne usnije, Svaka noćca dan rodi
Prođu teške godine Allah muku providi,
Do teobe njezine. Svemu kraj se nahodi.
Dosta mi je Allah moj! Dosta mi je Allah moj!
Eto dana radosnog Hasta traži dermana,
I mog babe kaharnog Asker svoga sultana,
I devleta rahatnog. Ašik dragog insana.
Dosta mi je Allah moj! Dosta mi je Allah moj!

U DERGJAHU MOG SRCA SAMO TEBI SEDŽDU ČINE

U dergjahu mog srca Niko vidjeti neće
U dergjahu mog srca Niko vidjeti neće
Jedna r'ječ iman kuca Sedef kako se meće
La ilahe illa llah La ilahe illa llah
Što je više govorim Niko saznao nije
Što je više govorim Niko saznao nije
Za njom više ožednim Grubi oklop šta krije
La ilahe illa llah La ilahe illa llah
Vali mora zelenog Junuz Džemal govori
Vali mora zelenog Ašik Džemal govori
Kriju školjku srca mog Dok u njemu krvca vri
La ilahe illa llah La ilahe illa llah
Nikom ne dam horove Jedan Allah Jedan je
Nikom ne dam horove Jedan Allah Jedan je
Što 'no prave grozdove Nema veće istine
La ilahe illa llah La ilahe illa llah
JECAJ NAJA
Otkako se uplakani Gdje ste sada o ašici
S Tobom rastasmo Žara vatrenog
Zbog rastanka što nas rani Čujete li jecaj naja
K'o garibi smo Srca slomljenog
Zovemo Te u dovama Kud nestaše hairlije
Gospodaru naš Ati hitreni
Da nam tugu u grudima Što utihnu zov Džennetu
Malko olakšaš Tekbir iskreni
Da kuvveta smognemo A sabije umiru
Da Islam očuvamo U jadu i čemeru
Rodnu grudu gdje nikosmo Ispruženim ručicama
Silno volimo! Vas dozivaju!
Bor visoki što se vije
nebu plavom u visini
samo Tebe slavi Bože
samo Tebi sedždu čini.
Šumski potok što se blista
tankom niti mjesečine
kaplje rose svud po travi
samo Tebi sedždu čini.
Vjetar silni što sad puše
negdje tamo u daljini
samo Tebe slavi Bože
samo Tebi sedždu čini.
Sa kamena, sa drveta
ptica mala kad se vide
i sve stvari ovog svijeta
Bože, Tebi sedždu čine
Dok smo živi mi zabludi
Dina ne damo
Samo Džan-dost Ti nam budi
Da ne klonemo
Učvrsti nas sa imanom
Sabur podari
Neka sloga među nama
Zagospodari
Hrabro napr'jed muslimi
Koračajte ponosno
Zelen bajrak uzdignite
Nebu ponosno!

278
 Ilahije i kaside
B I S E R N A S U Z A
Biserna je suza svaka Nepresušan On je izvor , Veliko je ime „Allah“
Koja kane rad Allaha: Što nam žedne duše poji. Što otvara vrata svaka.
Požar mržnje ona gasi, Zovi svakog ko je žedan, Oživljava srca kruta-
Ljubav stvori, dušu spasi. Žednu dusu da napoji. Smjer nam daje pravog puta.
Sve ljubavi što si imo Miris ima voda bistra Na tom putu ljubav širi
U jednu se rijeku sliše. Sa izvora što se kuša. Nek iz daha miris miri.
Bistrom vodom rijeke duge Kad je jednom probaš brate Širi ljubav sad bez straha
Pojiš sebe pojiš druge. Miriše ti cijela duša. „Voli ljude rad Allaha“.
E B U B E K R O V A I L A H I J A
Moj Allahu podaj dosta Kakav je moj hal Allahu Rabbi podaj svako dobro
onom kom' je skraćen mal malo dobra pri meni davalac si plemenit.
Siromahu koji dođe puno lošeg a ita'at slab Daj mi što mi duša žudi
s istinom na dželil prag. ko konac svileni. na put me uputi Ti.
Grijeh je njegov grijeh veliki Zaštiti me od bolova Daj nam snage, Ti nas spasi
oprosti mu, ja Rabbi i želju ispuni mi od čeg' strahujemo mi.
on je jadan i griješan bolesno je srce moje Gospodaru, kad si Sudac
rob ponizni rob Tebi. a bolesnom liječnik si. Tvoj pozivač je DžibriI.
On griješi, zaboravlja Rabbi mojoj vatri reci: Gdje je Musa, gdje je Isa
u gafletu podosta budi hladna kad spržiš. gdje je Jahja, gdje je Nuh
a Ti daješ vel'ko dobro K'o što s' rek'o budi hladna Ebu Bekre griješniče
i poslije oprosta. Ibrahima ne prži. tevbu čini Allahu!
Gospodaru,grijesi moji Ti si Šafi, Ti si Kjafi DOĐOH TI
nakupljeni kao prah dovoljan svim prilikam(a) SA ZEBNJE PUNO
oprosti ih Svemogući Ti si Tvorac i Gospodar Milostivi Gospodaru
još povećaj oproštaj. I'jepog li zaštitnika. Ej Rahmeta sv'jetla Kruno
Ja učinih silni đunah
Dođoh Ti sa zebnje puno.
KUD GOD SE OKRENEM
Subhanallah, rahmanallah
Kud god da se okrenem, Svugdje jedan glas čujem Svemu l'jek si derman Allah
Tvoj me znak, opomene: k'o kad kiša dobuje, Ja učinih silni đunah
valja, bogme, broditi, i on mene svjetuje Dođoh Ti sa zebnje puno.
gole ruke sklopiti, da su prošle jengije, Čim Te vidjeh-zastidih se
iz praha se roditi. . . da poredim aviije. Gr'ješih javno i potajno
Srce jadno je beskrajno
Vela havle, šta mi je? Vela havle, šta mi je?
Dođoh Ti sa zebnje puno.
Niša nije k'o prije: Ko dun’ja kad sazrije,
Gorkne voda, tamni dan, samo što ne opane, Oprosti mi – Gaffar Ti si
Skrij sramote-Settar Ti si
pod nebesim ja sam sâm, sa čardaka, sa grane,
Kom da idem, kad Ti tu si
gdje li je moj vječni stan? u vrtove prostrane. .
Dođoh Ti sa zebnje puno.
279
Ilahije i kaside
Sve živo i mrtvo,
sve vode i gore,
sve ptice i zv'jezde
tespih Ti svoj zbore.
Svako Ti, Milosni,
hamdelu izriče.
I srce mu'minsko
žamori i viče:
Allah, ja, Allah....8x
U srcu mi Dun'ja nije...
Bolno Lijeka našlo li je?
Spominjanjem Gospodara...
u srcu se rahmet stvara!
Gdje god da sam, tu Si Bože
s Tobom uvijek ,bit se može!
U srcu si , i u dahu...
Nema mjesta više strahu!
POGLEDAJ NAS,
JA RABBI
Pogledaj nas, ja Rabbi,
odani smo mi Tebi,
Tvojoj l'jepoj Riječi;
mi smo njeni bulbuli!
Allahumme, Rabbi, illellah
Allahumme, Hak si, illellah!
Tvoje lice - baki, illellah,
a sve drugo -fani, illellah!
Naš je turban zeleni,
a ogrtač maveni
i bensillah crveni,
bojen na Qaf planini!
Tur-i Sina kad čuje
ezelske ilahije,
semmu čini, robuje,
ne zna Musa šta mu je!
Hej, Grnčaru, stavider
ruku na vrh pećnice!
"Sva ti gori, Halise,
a plamen ne vidi se!"
280
U VJERI JEDINOJ
"I da sam miskin ja, Nikad ti neću moć
od kuge bolestan, izreći šućur svoj
il' da sam zatvoren što Si me stvorio
u ledeni zindan, u vjeri jedinoj!
Samo da jezikom Od Bezmi Elesta
uzmognem micati, pa sve za ebeda
opet bih učio: što nosim svijetlo
"Ismi Pak, hvala Ti!" Nuri Muhammeda!
Allah, ja Allah... Allah, ja Allah...
MISIJA DUŠE
Radujem se i veselim.. Osaburim radi Tebe...
i Ljepotu dalje dijelim! Jer ne vidim više sebe!
Imenom se Tvojim hranim, Šta god da je,nek se desi...
od zuluma svakog branim! Moj ALLAHU ,uz mene Si!!!
Iskušenja stižu mnoga, Sjećam Te se, i spominjem...
kad zavoliš Svoga roba.. Zikrom dušu,opominjem:
Zato nek se kušnje nižu... -Zanemari "Igru Kratku"...
Počašćenja Tvoja stižu! ti si ovdje,na "zadatku"....
EJ ALLAHU POGLEDAJ ME KAŽI, KAŽI
Ej, Allahu, Svjetlo duše SRCE MOJE
i plavog neba Vlasniče, Gospodaru svih svjetova
kud god lice ja okrenem nek me budi pjesma ova,
Tvoj pogled me se dotiče! pjesma srca puna zova
U suzama kad se gušim, dok, ne trgnem se iz snova.
kada srce tuži, ječi, Kaži, kaži srce moje
dozivam Te, oči sušim ne čujem treptaje tvoje.
čujem Tvoje Svete Riječi. Zar Allaha ne spominješ
Ej, Allahu, pogledaj me, kaži meni srce moje.
dno duše moje Ti vidiš, Kaži, kaži srce moje
koliko Te ona voli Zar ne vidiš grijehe svoje,
i kol’ko se Tebe stidi! Da Allahu ne robuješ.
Ej, Allahu, ej Radosti Kaži meni srce moje.
nada svima radostima,
Kaži, kaži srce moje
ja iskusih sve ljubavi, zar ne vidiš pute svoje,
ali ko Tvoje ne ima! ovaj svijet ostavit' ćeš,
Ti me nemoj ostaviti, kaži meni srce moje.
tako Ti vel' kog Subhana,
Kaži, kaži srce moje
ja ću Tebi tobu činit,
bit' nevjerno zar je bolje,
griješan, al džana odana.
Gospodaru svih svjetova
Ej, Allahu, pogledaj me… kaži meni srce moje.

BOLU MOM JE LIJEK ALLAH
Kada zora osvane,
slavuje poj spopane,
cvijetovi se rasane
zikir skupa svi čine!
Aman Allah illallah
bolu mom je lijek Allah!
Svemu On je Liječnik plah!
La ilahe illallah!
Vjero dina i imana,
nek u tebi vlada sloga,
Pomoć je za muslimana,
od Allaha Velikoga.
Allahu se molimo,
svoju vjeru volimo,
Jedni drugom ruku dajmo
vjeru Bosni sačuvajmo.
Čim akšami pomave,
cvijeće poginje glave
ko zna šta tad sanjare
bulbuli što bol jave.
Aman Allah illallah
bolu mom je lijek Allah!
Svemu On je Liječnik plah!
La ilahe illallah!
ALLAHU SE MOLIMO
Nek se širi duh Islama,
neka ljubav slogu zida,
Temelj nek je svima nama
od džamija i mesdžida.
Allahu se molimo,
svoju vjeru volimo,
Jedni drugom ruku dajmo,
vjeru Bosni sačuvajmo.
Ilahije i kaside
Oni bole duraju,
a srcem šućuraju
salat - selam sve šalju,
dok ne zaspu u raju.
Aman Allah illallah
bolu mom je lijek Allah!
Svemu On je Liječnik plah!
La ilahe illallah!
Od bešike do Dženneta,
mu’mini smo dužni biti,
Od nemoći do hizmeta,
jedni druge zagrliti.
Allahu se molimo,
svoju vjeru volimo,
Jedni drugom ruku dajmo,
vjeru Bosni sačuvajmo.

ALLAH, ALLAH DRAGI BOŽE VELIKI ALLAH RECIMO

MI ZBORIMO
Uputi nas Bože dragi
Tvojim putem da hodimo
Samo jedan Ti si Bože
samo Tebe vjerujemo
Allah, Allah mi zborimo!
Samo jedan Bože Ti si!
U svemu si najmoćniji
i od svega najveći si!
Allah, Allah mi zborimo!
Allah, Allah mi zborimo!
Sve mu'mine Ti sjedini
zalutale Bože spasi.
Tvoga puta mi smo svjesni
jer nas svjetlost dina prati.
Daj nam snage Bože dragi,
ovom stazom Ti nas brani.
Mudrom riječi iz Kur'ana
gladnog znanja, Ti nahrani.
Allahu Allah, Naređeno slušajmo
Allahu Allah i milosti hitajmo,
Allahu Allah Hu Allah k'o bulbuli pjevajmo.
Hu Allah Hu Allah. "Allah, Allah!"-recimo.
Ime Allah vel'ko je,
Dragi Bože Veliki
ko Ga sluša rob Mu je,
Stvoritelju Jedini
a mu'mina put to je.
u samoći drug Si moj
"Allah, Allah!"-recimo.
iskreni rob ja sam Tvoj.
"Allah" - mi govorimo,
Samo Tebe ja volim
iz srca Ga volimo,
Tebe jednog ja molim.
dok u tmini živimo.
Oprosti mi Bože moj
"Allah, Allah!"-recimo.
iskreni rob ja sam Tvoj.
Kad u kabur stignemo
Samo Tebi robujem i pitani budemo:
i zbog Tebe bolujem tvoj Gospodar ko je to.
Uzvišeni Bože moj "Allah, Allah!"-recimo.
iskreni rob ja sam Tvoj.
Junus reče stihove,
Samo na Te ja mislim Allah su mu sve želje,
u snovima Tebe snim. ugledati Mu Lice.
U mislima Bože moj "Allah, Allah!" – recimo
iskreni rob ja sam Tvoj.
281
Ilahije i kaside
ALLAH, ALLAH NOĆ PROLAZI LA ILLAHE ILLALLAH
U proljeće kada trave
Allah, Allah, noć prolazi, Srce, broši i đerdani,
Tebe dragi Bože slave
a san oku ne dolazi. nisu za te salivani,
Razgali se moja duša
Nigdje glasa, žive duše, niz tvoj krš se staze steru
Kada njihov zikir sluša
niti s grana da zapuše. utabane u čemeru.
O Allahu Svemogući
Dlanom o dlan,već rastanak, Kofu žući srce nosiš, Šehadet mi srce uči
na dun’jaluk pao sanak, za Ahiret stvoreno si, La illahe illallah
U prozoru zvijezda, dvori, kad potone mjesec mladi Muhammedu Resullallah
dunjalučko ruho gori. izlit ću je na serdžadi. 4x
I u ljeto kad najviše
TEWBA OPROSTI JA RABB žarko sunce levhe piše
Oprosti, ja Rabb, grijehe i mane Moje srce tekbir uči
O moj Bože Veliki
i pravim putem okreni mene. O Allahu Svemogući
Gospodaru Jedini,
Tvoja milost na Tvog roba
samo Tebe molimo Allahu, Allah Allahu, Allah nek nas prati sve do groba
i u dertu zovemo. Allahu, Allah Tebarekellah
La illahe illallah…
Oprosti nam ja Rabbi Allahu, Allah El - hamdulillah.
I s jeseni kad priroda
Ti si Allah Jedini Tebe vjerujem Tebi robujem,
Sva uzrela puna roda
duše naše očisti u Te se uzdam na danu Sudnjem
Zahvaljuje Gospodaru
ja Rahmanu, ja Rahim
Riječ i djelo nek' su mi jedno Moja duša sva u žaru
Magfiret mi molimo i Tvoje ime slavim vjerno. Dovu Ti i tevbu čini
samo Tebe zovemo Crn od grijeha iako sam ja Gospodaru moj jedini..
oprosti što griješimo veća od srdžbe milost je Tvoja. La illahe illallah…
Tebi tevbu činimo.
Ljubav za tobom grije mi srce, A kad dodje bijela zima
O Allahu najveći misli o tebi veseli lice. Bijeli ćefin tijelo ima
od aška ću umrijeti Na vječnost se mora ići
Najveća sreća jeste za mene
Havdom žeđu taziti I na dan sudjenja stići
Ti zadovoljan da Si od mene.
jer sam rob Tvoj ponizni Nagrada za dobra djela
Od grijeha pobjeći I Selim Sami žudi i želi Doći će od Stvoritelja
u hlad Tvoje milosti. taj sretni časak Tebe da vidi. La illahe illallah…

Gospodaru, Ti nas čuvaj
Pod ovim nebeskim krovom
Pomagalac vazda budi
Molimo Te halis dovom.
Malo jato na buri smo
Čas padamo, čas letimo
Ne zaboravi nas Bože
Ako Te zaboravimo
NE DAJ BOŽE...
Ne daj Bože samar duši
Iskušenja preko mjere
Insan more izdurati
Što kamen ne mere
Daleko od dragog Dosta
Trn u oku dušmanima
Brodolomci na pučini
Lahak plijen hasumima.
Gospodaru, Ti nas čuvaj
I kada ne zaslužimo
Brez Milosti Tvoje Bože
bolje da i ne živimo.
Ne daj Bože samar duši
Iskušenja preko mjere
Insan more izdurati
Što kamen ne mere

282

Daleko od zavičaja
prolaze mi dani noći,
vr'jeme teče kao vihor
starost će mi brzo doći.
Danas jesi sutra nisi
hajd' insanu sebi kaži
kako živiš i šta radiš
odgovor ti Allah traži.
Ilahije i kaside
DALEKO OD ZAVIČAJA
Dun'jaluk me pokatkada C'jelim bićem tevbu činim
ponese do zaborava "Gospodaru Svemogući,
zavara me svojim sjajem oprosti mi moje gr'jehe
i budnoga me uspava pred polazak Vječnoj kući.
Danas jesi sutra nisi Danas jesi sutra nisi
hajd' insanu sebi kaži hajd' insanu sebi kaži
kako živiš i šta radiš kako živiš i šta radiš
odgovor ti Allah traži. odgovor ti Allah traži.

HEJ AŠIČE, KAD ZABOLI MILOSTIVI

Allah, Allah, ime Tvoje, Allah, Allah, ime Tvoje GOSPODARU
liječi boli duše moje, liječi boli duše moje,
Milostivi Gospodaru,
I samoća tužna nije, I samoća tužna nije,
Rizničaru duše moje,
kada Tebe ja spominjem. kada Tebe ja spominjem
Teški grijesi kad se zbroje,
Kog bi Jusuf dozivao, Gdje bi Ejjub lijeka naš’o, jedino što ostalo je.
u jami gdje nikog nema, da za Tebe znao nije? Lailahe illallah,
Da za Tebe nije znao, I u kušnji i u boli, Lailahe illallah
gdje bi spasa on našao? pouka se za nas krije. Allah Allah,hu Allah,
Ko na Tebe osloni se, On iz mrtva život daje, Lailahe illallah.
sretan biće, spašen biće, iz ničega On sve stvori Ovaj dun’ja kad pogledam,
Za Te suza kada kane, Hej ašiče kad zaboli, dokazi su moći Tvoje,
ona bolu mom derman je. Allah, Allah, samo zbori. Grješno gazim pute svoje,
HEJ, VATAN jedino što ostalo je.
Onog časa kad nam oči Čežnja su nam, java, san: Lailahe illallah, ............
ovaj svijet ugledaše Hej, Vatan! Hej, Vatan! U obzorja i sutone,
zbog rastanka sa izvorom kada šapću usne moje,
Domovina naša nije
bolnom suzom proplakaše. I milosti traže Tvoje,
Dun’jaluka ovog jad.
Taj plač d'ječ'ji što se čuje jedino što ostalo je.
Putnici smo u prolazu,
glas je naja što kazuje
Pod vječite sreće hlad. Lailahe illallah, .......
tužnu pjesmu svaki dan:
Mi plačemo kad volimo, U srce ga moje smjesti,
Hej, Vatan! Hej, Vatan!
i u dovi dok molimo
ko dun’jaluk veliko je,
Gdje ostaše oni časi dušom zbori svaki dan,
Jer sve tako prolazno je
kad nas ovdje nije bilo Hej, Vatan! Hej, Vatan!
meni samo ostalo je.
Da ne boli taj rastanak
Pod kopita naših konja Lailahe illallah, ....
ne bi srce krvarilo
Džennet svoje rijeke lije.
ko glas naja noć i dan: Kad osjeti duša kraj
Žedni jure konjanici
Hej, Vatan! Hej, Vatan!
mjestu gdje se i smrt pije. i shvati sve prolazno je,
Šta nam budi uspomene, Ovo nije brate san, Valja mrijet gotovo je,
šta nas zove u sjećanja, Hej, Vatan! Hej Vatan! jedino što ostalo je.
pa nam ovdje stanka nema, Budno čuvaj svoj iman, Lailahe illallah, .......
i to znamo bez učenja. Hej, Vatan! Hej, Vatan!
283
Ilahije i kaside
OD RASTANKA KAD BIH ZNAO
GDJE SU ONE
Od kad se rastasmo DUGE SEDŽDE Kad bih znao Gospodaru Svjetova
srce je žalosno Koja dova od nas ti je najdraža
tugujem, samujem Gdje su one duge sedžde,
Svakim trenom ja bih Ti je učio
na srcu bolujem Gdje su one suze vrele?
Svakim dahom njome bih Te slavio
Ja, Allah Ja, Allah Moje grijehe kao brda,
Allah Allah Allah Gospodaru Ti oprosti. Kad bih mog’o svijet bih probudio
Poš'o sam kuda ću Kako bi Te volio i Tebi pokorio
Grijesi, grijesi prljavi, Ali i ja griješnik sam postao
bez Tebe stradaću. srce, srce ne daj im.
Sa vrata ezela Tvom rahmetu život svoj sam predao
Dva rekata klanjati,
duša Te doziva. Sam sam sebi štetu nanosio
srce svoje očisti.
Ja, Allah…
Moje grijehe kao brda, Grijehe griješnim rukama sam grlio
Dani su nemirni Gospodaru Ti oprosti. I sad grlim al' ne hrlim za njima
a noći sindžiri. Jer bezgrješnih od insana ne ima
Ima li izlaza Ja Te molim Svemilosni,
iz ovog kafeza? moje grijehe Ti oprosti. Da sam samo liska u Tvom Džennetu
Ja, Allah… Smiluj nam se Ya Rahman, Što će vječno da boravi u Njemu
Svuda su perdeta Oprosti nam Ya Gaffar. I da vidim Tvoje sve džennetlije
od našeg gafleta. Moje grijehe kao brda, Što iskreno vjerovaše u Tebe
Srce kad zasvijetli Gospodaru Ti oprosti. Da sam gnjezdo ptica Tvojih zelenih
tada će svanuti. Srce moje zar da lutaš? Što živote svoje nisu žalili
Ja, Allah… zbog pedeset il šezdeset, I što rane njihovi su ukrasi
Za grijehe pokaj se, Tih godina dunjalučkih, U džihadu što postaše šehidi
sa dušom digni se, tih godina bezvrijednih.
sa dušom poleti, Da sam grana koja će im pravit hlad
Moje grijehe kao brda, Ili trava koja će ih milovat
tvoji su Dženneti Gospodaru Ti oprosti.
Ja, Allah… Kaplja rose s kojom će se umivat
Ili kamen pokraj vječnih izvora
KAD SE NEBO TVORI Da sam nitna odijelu Džennetskom
Kad se nebo otvori, U našim se srcima, Ili treptaj na pogledu mu’minskom
I kad glas progovori, tmina strašna sakrila, Osjet kojim osjetiće mirise
Islamom nas poziva Poslanice veliki, Što pronose tvoje časne hurije
i u Džennet doziva. srca naša prosvjetli.
Ja Te molim o ljepoto vječita
Allah, Allah Jedini, Allah, Allah Jedini, Otvori i nama vrata Dženneta
Rahmetom nas obaspi Rahmetom nas obaspi I s mirisom da nam duša pohita
Srca nasa prosvjetli, Srca nasa prosvjetli, Kad pozoveš i nas s ovog svijeta
u hlad Arša dovedi. u hlad Arša dovedi.
SEM ALLAHA, BOGA NEMA
Gdje prestaje uzda svaka, Stvoritelju svih svjetova, Od postanka znaju ljudi,
Kad ne znate kud ni, kamo? sve prolazi, sve se mjenja, da slučajno ništa nije,
Dovoljno je Allahu ekber, Samo jedno istina je: Sve je Allah odredio
Allaha se sjeti samo. „Sem Allaha Boga nema.“ i rođenja našeg prije

284
 Ilahije i kaside
P U T M I K A Ž I
Danju, noću, gorim, gorim, Pusti iskru da nestane, Sejjid Nizam ide, ide.
za istinom čeznem ja. s nebesima ponesi me, Pogledaj ga, nađi lijek.
Allah, Allah srce zbori put mi kaži, valu tajni Srce sindžire raskide
nit' sam budan,niti spavam. dok ja zovem Tvoje ime. ja za Tobom suze lijem.
BISMILLAH TEKU RAJSKI POTOCI
Hvala Ti Rabbi što srca naša Ja Allah, ja Rabbi, subhanek! Teku rajski potoci
odjenu ruhom jekin imana Ja Muhammed mubarek! Allah, Allah zboreći;
mi tako sretno hodimo sv’jetom la ilahe illallah- Din Bulbuli izašli
noseći časno bajrak Islama! Muhammedun resulullah - Allah -
Hvala Ti Rabbi što nam Resula Hvala ti Rabbi što svakim dahom Allah, Allah pojeći.
Muhammeda posla za Imama tespihom duše zikr činimo Tube s grane svijaju,
Umetom Tvojim s bezbroj munara mi ponosno u dini Islamu Kur’an uče ne staju.
Tekbir se za Tekbirom prolama! život živimo i smrt grlimo! A ružice džennetske
RAHIM ALLAH TESNIMSKO VRELO - Allah -
Tesnimsko vrelo kada zahuči, Allah, Allah mirišu.
Kerim Allah, Rahim Allah
o pravovjerni, ti se prikuči! Lica sjajnog k'o mjesec,
Aman Allah ilallah.
Mošusnom vodom dušu razgali riječi slatke k'o šećer;
Lewhi-mahfuz stvori Ti i presretan se Tvorcu zahvali. u Džennetu hurije-
i halove odredi
Nagrada tebi za tvoja djela - Allah -
kad bi mogli znati mi
jesu slapovi s tesnimskog vrela. Allah, Allah šeću se.
ispod perda šta sakri.
Kerim Allah, Rahim Allah Za tebe Allah stvori nagradu Sve od svjetla direci,
Aman Allah ilallah. o pravovjerni, raduj se, raduj! od nura im listovi;
A Dženneta osam Ti Kad bješe tužan na prašnom svjetu Čim mladica izmili
veseo budi u Mom Džennetu! - Allah -
evlijama otvori,
Allah, Allah prozbori.
kjafir sve ih izgubi, Dun’jaluk za te bješe tamnica,
radujte se mu mini. Ahiret živi radosna lica! Ašiku u Hakka svog,
Kerim Allah, Rahim Allah Tesnimsko vrelo opet zahuči! suze teku potokom,
Aman Allah ilallah. Buljuče vjernih ti se priključi! ispunjah se sav nurom
- Allah -
I zindana sedam Ti Tesnimskog vrela vali žubore
Allah, Allah govorom.
za ćafire sagradi, i sred Dženneta ezani hore:
tamo, brate, ne idi Kapija se otvara,
Maštrafu sjajnu stavi u ruku,
od grijeha se okreni. zaboravi je u rahatluku! rahmet sve nas opija,
Kerim Allah, Rahim Allah svih se osam kapija -
Tesnimsko vrelo sa svojim slapom! Allah -
Aman Allah ilallah. Vlasniče bašče, s njega nas napoj!
Allah, Allah otvara.
Lice mi je ko duvar Blago li nama, nama vjernima!
a u srcu gori žar, Ridvan čuvar kapije,
Napoj nas Bože, s vrela Tesnima!
da nas spasi Gospodar raj odjeću što šije,
Allahu Allah, Allahu Allah, Kevser vrelo k'o pije
Junus Džemal govori.
Allahu Allah, Allahu Allah - Allah -
Kerim Allah, Rahim Allah
Allahu Allah, Allahu Allah Allah, Allah sretan je.
Aman Allah ilallah. Allahu Allah EI-Hamdulillah
285
Ilahije i kaside
HEJ, ALLAHU KO TE SPOZNA HVALA TI NA TRENU,DAHU
Hej Allahu, hej Rahman ON SVE IMA Gledam sebe pa se stidim
nesta noći, bljesnu dan Svemoć Tvoja najveća je, kol'ko grijeha svojih vidim,
Sunce uđe u moj džan i ljepota neprestižna, sve mahana do mahane,
vas sam Tobom obasjan ispunila sve mi dane.
što od mnogih skrivena je,
Svjetlost Tvoga Resula ko Te spozna on sve ima. I da nije Tvog rahmeta
po zemlji se prosula šta bi rob od ovog svijeta,
Tvoja milost golema je, u prolaznom čim se tješit'
Pa sad ovaj zemljin prah i dobrota s kojom praštaš, od prolaznog čim se liječit'.
živi s nadom ja Allah za Te suza kada kane,
Gdje on sjeme posije Opet Tvoja milost grane
ona stiže do Tvoga Arša. baš ko' zora kada svane,
Zemzem tu tad provrije
Pusti suzu sestro, brate, svjetlom tminu što prekriva,
Pustinju svu prekrije i ljepoti što poziva.
život da´wom pokrije o Allahu kada slušaš,
jer te suze dušu krase, Blago duši koja čuje
Sad se blista, zeleni pa se tome obraduje,
džehenemsku vatru gase.
sedef stablo u meni i insanu što se kori,
Šta su rijeke, izvori,
Svaki plod mu biserni i nastoji biti bolji.
i sva brda i doline,
ime Tvoje voljeni Hvala Tebi rad' oprosta,
sve ljepote ovog svijeta,
U ovom krugu proljeća Tvom beskraju nisu slične. grijeha naših ima dosta,
miris svjetla podsjeća hvala Ti na trenu, dahu,
Ja Te zovem svaki čas Iznad svega samo Ti si, kad si sa mnom, o Allahu.
zikrom koji nema glas Tvojom voljom sve se zbiva,
Sva tišina zove Te ko bardaci stvoreni smo, LA ILAHE ILLALLAH
što odrediš u njih slivaš. Kad te nemir savlada,
zikrom ovim moli Te
kad u srce uđe strah,
Ti nas vrati krilu svom Vrijeme ovdje brzo leti, iz dna duše zauči
Licu tvome u naš dom svaki dah se odbrojava, La ilahe illallah.
Oprosti nam ja Rabbi zašto onda mirno stojiš ? Allah, Allah,ja, Allah
kad se srce izgubi svaki dan je možda krajna. Hak la iIahe illallah.
Od Rahmeta golema Pusti suzu sestro, brate…... Kad te snaga izdaje,
Tvog velikog imena kad pomisliš da je kraj
I HILJADU GODINA reci glasno, zanosno
La ilahe illallah.
I hiljadu godina Ja Kerim, Ja Allah... Kad ti dođe Azrail,
rahatluka malo je, kad pozove te Allah,
Ako pitaš za mene,
Da l' u sreći il' u tuzi odgovori srčano
ja sam tugu sakrio,
ovaj život proći će. La ilahe illallah.
I sve ove godine,
Ja Kerim, Ja Allah, ja sam Rabba molio. Kad u kabur preseliš,
samo Tebe molim ja, kad ugledaš da si prah
Za čim moja duša žudi Ja Kerim, Ja Allah...
tvoja dova, tvoj je spas
u Džennetu Tvom ima. Ja Vedud, Ja Rahman, La ilahe illallah.
Ovaj život kratak je, Ja Kerimu, Ja Gaffar, Na Mahšeru strašnome
mladost prođe nestaje, Učini da Džennet bude kad zavlada teški strah
Kao list kad uvehne, moja zadnja stanica. tvoj selamet bit će tad
poslije boje zelene. La ilahe illallah.
286
 Ilahije i kaside
SALLI, JA RABBI VE SELLIM JA RESULELLAH
Salli, ja rabbi ve sellim, Allah Ne daj svoga salavata
Ale-n-nebijji hajri-l-berrijeh jer otvara svaka vrata Kada tvoje ime čujem,
Salli, ja rabbi ve sellim, Allah Radosti i sreće ima ja se srcem obradujem
Ale-n-nebijji hajri-l-berrijeh rad' voljenog Muhammeda Ja Resulellah
Salli, ja rabbi.....
Salavat i selam Rabbi Kad se uče salavati,
Kad salavat vi učite, iz oka nam suza kapti
na pejgambera Tvojega
zaljubljeni opijeni Ja Resulellah
Najboljega od stvorenja,
Što želite dobićete
putovođu Muhammeda
rad' voljenog Muhammeda Naše misli tebi žude,
Salli, ja rabbi.....
Salli, ja rabbi..... salavatom nek se bude
Ko obiđe Muhammeda Ja Resulellah
Salavatun tajjibatun
njemu lice nurom sija
zekijatun namijatun
Gospodar mu sve oprašta Za nas gr'ješne ti se moli,
Galijatun daimatun
rad' voljenog Muhammeda jer te naše srce voli
lil-habib mevlana Muhammed
Salli, ja rabbi..... Ja Resulellah
Salli, ja rabbi.....
Ti si milost cijelom svijetu
TI SI RUŽA DŽENNETSKA
Ti si dika svom ummetu
Allah,Allah Allah,Allah Ti si milost nam i dar Ja Resulellah
žarko sunce islama
Ti si ruža džennetska
da sam Bogdo bio bar Salavat nam duša zbori,
najljepšega mirisa
prah pod tvojim nogama. 2x od aška nam srce gori
ti si čežnja mu'minska
Zbog tebe....... Ja Resulellah
uzdah aška iz prsa. 2x
Ah što nisam lahor blag
Zbog tebe, zbog tebe nad Medinom razdragan Kad pružimo tebi ruke,
Ahmede Muhammede da milujem revde prah izbavi nas teške muke
moja duša tuguje dok ne klonem uplakan. 2x Ja Resulellah
da te grli sanuje.2x
Zbog tebe.......

BILALOVA TUGA ZA RESULOM

Ja Resule naš imame
Gdje si danas vidiš ti
Od kad s ovog svjeta ode
Bilal ezan ne uči
Kad ustanem da ezanim
Žal duboki svlada me
Bez Resula ovaj sv'jet mi
Kao bezdan taman je
Ja Resulellah ja habibellah
Ja Resulellah ja nebijellah
Dođe Omer i Ubejda
Svaki želju kazuje
De zauči o Bilale
Nek' se Resul raduje
Allah nas je počastio
Kudsi – šerif dao nam
Zemlju Isre i Miradža
Danas prima din islam
Ja Resulellah ja habibellah
Ja Resulellah ja nebijellah
I kad Bilal nad Kudusom
Pusti glas svoj žalosni
Ashabima uspomena
Očne kapke orosi
Nek ti Allah Vel'ki dadne
Najdraži mujezine
Da zaučiš kad se tuba
Nad Kewserom savine
Ja Resulellah ja habibellah
Ja Resulellah ja nebijellah

287
Ilahije i kaside
Kad bi doš'o Resule
da mi srce otvore
vidio bi Resule
da u njemu rana je.
Moja duša voli te
garibom je bez tebe.
Kad bi doš’o Resule
da mi dušu otvore.
KAD BI DOŠ’O RESULE
Misli moje tužne su
kao Jakub plačne su
Kad bi doš'o Resule
misli da mi razvedre.
Nemoj da me napuštaš
siročetom ostavljaš.
Kad bi doš'o Resule
rane da mi zacjele.
Dragi moj Gospodaru
srce moje očisti
mom Resulu pripremi
njemu da ga poklonim.
Uvedi me u Džennet
mom Resulu u susret
daruj robu magrifet
uvedi me u Džennet!

D O Đ I N A J D R A Ž I
Dođi Najdraži, siđi sa brda svjetlosti! Ti nam kazuješ:Ja sam sa vama podjednak!
Čudan,usamljen,mi nismo znali zašto si! Ali, Najdraži, dragulj je kamen i prvak.
Siđi, Najdraži, snaga je s tobom velika! Kad stigneš gore, gdje slušaš škripu od pera,
Mi smo korito, a ti si bujna rijeka. kada, Najdraži, ugledaš Lotos Munteha,
Dođi, dođi i rijeku poljem navrati, Siđi, siđi, vrati se, budi sve uz nas,
dođi, dođi, potoci njoj će trčati! jera, bez tebe, mi ćemo lutat', tražit' spas!
Dolje, Najdraži, tmina je pala pregusta! Siđi, siđi,... Siđi, siđi,...
Ovdje - laž je, iskrivila im je usta!
KAD TI DOĐOH DO MEZARA
Kad ti dođoh do mezara, ja Resulellah Dvorce, hazne, zijamete, ja Resulellah,
Kad ti duša selam nazva, ja Habibellah, Kralj i sultan ostavljaju, ja Habibellah,
K’o Sulejman uz štap stajah, ja Nebijjellah Zeman ruka sve zamete, ja Nebijjellah,
Obveseljen i kaharan, ja Šefiallah! Vjetar na njih praha metne, ja Šefiallah.
Sve do svoda nebeskoga Ti ostavi samo r’ječi, ja Resulellah,
Zavoljeh te, Muhammede, K’o svoj miraz od Rahmana,ja Habibellah
Više nego ikog svoga, Da nam srce se izl’ječi, ja Nebijjellah,
Šefadžijo srca moga! Kad od straha grješno ječi, ja Šefiallah!

VEJSIL KARANI
Za Resula sazna srcem zavoli, On ne nađe svoga dragoga Resula,
Iz Jemena ašik Vejsil Karani. Od žalosti kanu iz oka mu suza.
O Resulu on je stalno mislio, Ako želiš brate ti mu'min biti
Pejgambersku ruku ljubit želio. Resula ti trebaš ko on voliti
Od majke je izun on zatražio, U Džennetu Vejsil sad se raduje,
Pa se na put Resulu spremio. Sa Resulom svojim tamo stalno je.
Salavate putem on je učio, Ako želiš brate sa Resulom biti,
Pejgambera vidjet on je želio. Salavate trebaš stalno učiti.

288
 Ilahije i kaside
MOJA DUŠA KURBAN
Ja Resulellah, Ja Habibellah, Ja Šefiallah Sallallahu ala Muhammed,
Sallallahu ala Muhammed, Sallallahu alejhi ve sellem
Sallallahu alejhi ve sellem Što sedam nebesa sejran učini,
Moja duša kurban za Tvoj put nek je, Što nad prijestoljem dževlan učini,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed, Što no na mi’radžu za ummet moli,
Šefaat učini robove jadne, Ime lijepo i sam lijep je Muhammed
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed Sallallahu ala Muhammed,
Sallallahu ala Muhammed, Sallallahu alejhi ve sellem
Sallallahu alejhi ve sellem Šta bi Junus s oba svijeta bez tebe,
Koje mu’min ima patnje goleme, Hak Pejgamber ti si bez premca, mane,
Na Ahiretu će blistat od sreće, Ko te ne poštuje bez imana je,
Duša svih svjetova viče Mustafa, Ime lijepo i sam lijep je Muhammed
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed Sallallahu ala Muhammed.......
AHMEDE, MUHAMMEDE MUHAMED JE PUNI MJESEC
Moje srce tužno je KRUNA NEBA Puni mjesec nas obasja
što neimade sreće te Muhamed je kruna neba, od Senijjetul - veda'
da druguje uz tebe Kur'ana, Ummeta, Kevserom pojimo duše
Ahmede Muhammede. svih sv'jetova i ljudi dok čekamo Ahmeda.
Kao naj kad zaplače s kraja na kraj svijeta. Ti koji si od Allaha
moje oči zarose Mevlaje salli ve sellim cijelom svijetu poslan,
željne tvoje blizine daimen ebeda ala habibike doš’o si da ružičnjakom
Ahmede Muhammede hajri-l-halki kullihim. namirišeš ovaj dan.
Ti si milost Milosnog Vjerovjesnik bistru vodu Doš'o si da grad medinski
ti si radost srca mog od mutne razluči osvijetliš ko vir luna.
ti si lijek za rane dobroti i ljepoti, Amberom ti cvali puti
Ahmede Muhammede brojni ummet poduči. zbore ti srca puna.
Aškom srce mi gori Gospodaru on zove Doš'o si da mirom siješ
željno tebe da vidi držimo se te r'ječi. naše duše zaspale,
naš dragi Pejgambere Uže od vjere naše, grudi kojim zemlju griješ
Ahmede Muhammede. niko neće presjeći. baščama ti listale.
Mojoj duši mehlem je Naše želje, Bože naš, Doš'o si da ljubav bratska
kad salavat donese dragom biću prenesi, iz zlobe nas izvede,
kad ti ime spomene a gr'jehe Ti oprosti, ruke ti se pozlatile
Ahmede Muhammede. Ravnatelju nebeski. Ahmede, Muhammede.
KRUNO SVEGA STVORENOGA
Kruno svega stvorenoga Daleko od grada tvoga U mukama ne plačemo,
šefadžijo srca moga od kabura mirisnoga već se fethu radujemo.
spasu ummeta bolnoga na kraj svijeta islamskoga Na Mahšeru kad budemo
Ahmed, Muhamed-Mustafa. pogledaj de šta nam čine. pogledaj nas Pjegambere
Ehlen ve sehlen merhaba. Ehlen ve sehlen merhaba. Ehlen ve sehlen merhaba
289
Ilahije i kaside
RESULALLAHOVO PRESELJENJE
Sada kad nam ti odlaziš "Džehenem se razgorio, Još jedanput nasmij'o se,
s ovog sv'jeta, diko naša, moj Ummete, moj Ummete pa stužio licem bijelim...
dok te Džibril obilazi a ko noćni crni vihor Tužan zbog nas,sretan što se
i skup plače oko Arša, teške smutnje na vas lete! Gospodaru svome seli!
Pošalji nam zadnje r'ječi, U Džennetu spominjaše Vazda lijep, l'jep je i sad,
putovođo, devletlijo, skupinu kraj Kevser-vrela... kao cvijet kad se budi
koje ća nam dušu l'ječit, Iz naručja majke naše dok se zora najtužnija
kojima si Ummet grij'o. miris'o je znoj sa čela! tek pomalja, kroz plač rudi.
Salatullah, selamullah, Salatullah, selamullah, Salatullah, selamullah...
alejke, ya, Resulallah! alejke, ya, Resulallah! alejke, ya, Resulallah!
Salatullah, selamullah, Salatullah, selamullah, Salatullah, selamullah,
alejke, ya, Habiballah! alejke, ya, Habiballah! alejke, ya, Habiballah!

O, ZEFIRE ILHAMOM SAM SINOĆ JA

Ti si Sunce koje blista
s nebeskih visina
drugi resuli su zvijezde
što sjaje iz tmina
O Zefire kad poletiš
do medinskih strana
poselami onog što ga
moja duša sanja
Ti si kao cv'jet nježan
kao mjesec ponosan
ti si more od ićrama
najljepši ti si san
O Zefire kad poletiš
do medinskih strana
poselami onog što ga
moja duša sanja
Kao sedef sjajnih školjki Ilhamom sam sinoć ja
kada se rastvori Sejrio Muhammeda-Allah
takav je tvoj osmjeh blagi U dergjahu mog srca-Allah
kada progovoriš Ja sejrih Muhammeda.
O Zefire kad poletiš Na glavi mu amame
do medinskih strana Zelen džuba o rame-Allah
poselami onog što ga Jalum daje na sve strane-Allah
moja duša sanja Ja sejrih Muhammeda.
Takav miris ne imadu Iz pregršta Muhammed
ni šafran ni mošus Napio bi sav svijet-Allah
Ko zemljica što pokriva Od Hakka je hidajet-Allah
tvoje tjelo i kosu Ja sejrih Muhammeda.
O Zefire kad poletiš U Safov'ma meleki
do medinskih strana Sejriše Muhammeda-Allah
poselami onog što ga I ja s njima tu bijah-Allah
moja duša sanja Ja sejrih Muhammeda.

MAHSUS SELAM
Hej hazreti Pejgambere Hej hazreti Pejgambere Hej hazreti Pejgambere
Muslimana sv'jetom što je Ti si svjetlo nad svjetlima Mi «temenna» Ti činimo
U srcima Tebe nose Đuljagom Ti miri džubbe Oči suzama zarose
I ashabe časne Tvoje U sedmeram' nebesima! Kad salavat donosimo!
Moj Allahu,obraduj ih Bajraktaru svih šehida Hulefairrašiddini
Izvorima Selsebila Tvoju čalmu Džennet krije Mahsus selam vam šaljemo
Mahsus selam Ebu Bekre Mahsus selam hrabri Hamza Bekir,Omer, Osman, Ali
Nagrada ti vječna bila! Od Uhuda još veći je! Naš su ponos-ne krijemo!
290
 Ilahije i kaside
MOJ RESULE
Kada miris od behara Bar da mi je, dovu činim Zovemo te Pejgambere
Đulistanom zamiriše Kada Rabbu preselim U dovama, u mislima
Aškom srce mi izgara Da ti nurli lice vidim Milosniče, Šefadžijo
Duša čezne i uzdiše Moj Resule-to želim! Nosimo Te u srcima!
Bejtullahu bi' hodio Kol'ko bola u prsima CRNA NOĆCA PROLAZI
Kad sabahom se probudim Insanu je saburiti Crna noćca prolazi
Harem-Šerif gdje si bio Neb' se mogle vjekovima Žarko sunce izlazi
Svako ćoše da poljubim Oči suzom isplakati Na dun’jaluk dolazi
RUŽIN PUPOLJAK Bož’ji Resul - merhaba
Merhaba, ja merhaba
Svaki resul svoj ben ima Za njega je odabrana
Poslaniče merhaba
na ruci il' na prstima; kao simbol din islama;
uvijek sa desne strane; Ko pupoljak kad zarudi Svud veselje zavlada
- to je znak za odabrane! kad proljeće ga razbudi! Strah i briga otpada
Selamet je od sada
Al' naš "Resul od pečata", Pa miriše na sve strane
Jer imamo Ahmeda
od Zebura i Tevrata iz dna duše rascvjetane,
Merhaba, ja merhaba
i Indžila do Kur'ana, - iz bostana iz kog klija
hurma, nar i šeftelija: Vel’ki dostu merhaba
izmeđ' pleća, na leđima,
slatki rod grane svija! Raduju se meleki
divnu ružu - biljeg ima!
hurma, nar i šeftelija Muhammeda hvaleći
Od radosti seleći
RISALA - PORUKA
Igrali su meleći
Doš'o si da c'jeli svijet Salat, selam pejgambere
Merhaba, ja merhaba
Izvedeš iz mraka,tmine Kur'an Časni što donese
Vel’ki care merhaba
Donio si ljudskom rodu Pred svjetlosti tvoga lica
Nur Risale i Istine Sunce, mjesec zastide se I ptice se nudiše
Pitati ga htjedoše
Volimo te El-Emine Volimo te El-Emine Meleki ga iskaše
Od sveg srca mašaAllah Od sveg srca mašaAllah Da ga hrane moliše
Naš si ponos, naša dika Naš ponosu, naša diko Merhaba, ja merhaba
Ja Muhammed resulellah Ja Muhammed resulellah Milosniče merhaba
SALLALLAHU ALA TAHA Ne da Allah drugome
Sallallahu 'ala Taha, Ko god islam uzdigne Svog Habiba nikome
hajri-l-halqi we ehleha! svako dobro postigne. Osim sretne Halime
Dragi Taha, Mustafa, On je lijek za silne Njene sreće goleme
kad polaziš ti nama rane, ja Resulellah! Miljeniče merhaba
stojimo na nogama – Junus-Džemal govori: On je izvor hikmeta
ta'zim, ja Resulellah! tebe štimam i volim. Dika svega svijeta
Tvoje srce plačno je, Svaku muku prebolim Zagovornik ummeta
šta nas čeka – znano je. aškom, ja Resulellah. Sejjid sviju milleta
Mu'min-muslim ko 'no je Sallallahu 'ala Taha, Merhaba, ja merhaba
– šućur, ja Resulellah! hajri-l-halqi we ehleha! Djed Husejnov merhaba

291
Ilahije i kaside
NAD KEWSEROM
Merhaba, ja Sunce vjere, merhaba,
merhaba, ja Pejgambere, merhaba!
Merhaba, mošus Fatimin, merhaba,
Ehlen ve sehlen merhaba, merhaba!
Svih nebija i evlija, merhaba,
ti si behar – ahmedija, merhaba!
Ehlen ve sehlen merhaba, merhaba!
Merhaba, ja naš sultane, merhaba,
ej, mehleme i dermane, merhaba!
Merhaba, ja surmo svjeta, merhaba
Ehlen ve sehlen, merhaba, merhaba!
Džibril bardak je izlio, merhaba,
a leđen je prazan bio, merhaba!
Ehlen ve sehlen, merhaba, merhaba!
Ašik - Junus obolio, merhaba,
što ti nije ashab bio, merhaba!
Nad Kevserom-tuba lišće, merhaba!
Približit se duša išće merhaba

ODABRAN SI MUHAMMEDE ZAŠTO PLAČE MOŠUS?

Odabran si Muhammede, Ashabe si Muhammede, Eh, zašto plače mošus moj
da pomogneš svima nama, podučio davno svoje, najljepša ruža bašča svih?
Da istinu mi spoznamo, Da se laži i nepravde, Svako će biće zemaljsko
kroz upute iz Kur'ana. pred Allahom vječno boje. ispiti gutljaj edželski,
Tvoje riječi tvoja djela, Tvoje riječi tvoja djela, Svaka je ljubav prolazna,
za nas ona vječno vrijede, za nas ona vječno vrijede, svaku je gorka kap srela.
Pravim putem Allahovim, Pravim putem Allahovim, Samo je jedna beskrajna
slijedimo te Muhammede. slijedimo te Muhammede. što teče s vrela Ezela,
SRETNA MAJKA AMINA Dok dva mlađaka smjene se
Jedne tamne noći u pustoj pećini, na plavom svodu nebeskom
Naš Pejgamber Muhammed Božiju riječ primi. u dvore, mirne, berzehske
doći ćeš, šćeri, babi svom.
Za dobro se borio, skrušen Rabbu bio,
Allah ga obdario, Kur’an mu objavio. Ja ću ti, moja Zehrice,
laktove svoje pružiti.
Pred Allahom Milosnim prvi on će stati,
Razgali oči i lice,
Za mu’mine moliti i šefa’at tražiti,
nemoj me više tužiti,
Za mu’mine moliti i oprosta tražiti.
Ko tebe voli halisi –
Sallallah Rabbuna, sretna majka Amina,
voli Resula islamskog!
Sallallah Rabbuna, kada ga je rodila,
U mojoj bašči nikla si,
Sallallah Rabbuna, blago nama svima,
mladica ti si stabla mog.
Sallallah Rabbuna, što slijedimo Ahmeda
AŠIKANE SRCA MOGA
Šta bi bio ovaj svijet Šta bi bio ovaj svijet Šta bi bio ovaj svijet
bez tebe Pejgambere bez Islama časnoga bez muslima iskrenih
bez mirisa - šta je cvijet samo kufur - džahilijjet ko bi žedan ruhanijjet
kome da se ubere ničeg duši dragoga pio s vrela džennetskih
Ašikane srca moga Stvoritelju, tespih Ti je Nema boga osim Tebe
u tebe sam zaljubljen svaki damar bića mog naš si Mewla Zaštitnik
zbog tvog lica prel'jepoga šta bih da mi Tebe nije a Muhammed plemeniti
u ašku sam izgubljen! mog Rahmana Milosnog! Tvoj posljednji Poslanik!
292

MIRIS TVOG RESULA
Nek' se naša ljubav širi,
kao miris tvog Resula
Srce nek' nam aškom gori,
svakim dahom-Allah zbori
Nahrani nam srca gladna,
hranom koja dušu gali,
Iz okova oslobodi,
ljubav među ljude rodi
Misli žele nek' se spoje,
biser niskom zikra Tvoga
Sa izvora Tvog napoji,
dušom jednom Ti nas spoji
Perdu sa mog srca skini,
Ime Tvoje nek udiše
Sunnet tvog Resula prati,
drugom želi mnogo više
HANNANE
Hej, kad ono zajeca
panj milosni Hannane:
»Jera me ti ostavljaš,
tužim noći i dane!«
Džan Allah, Kadur Allah!
Srce mi je probo handžar
pa ječi zikrullah La ilahe illallah
Muhammedur-Resulullah!
»Ah, dragi moj Hannane,
budi hurma najslađa
il' sevlija zelena,
vazda ljepša i mlađa.«
Kao pčela koja zuji,
s' cvjeta na cvjet plodom juri
Sjeme Tvoje nek' se širi,
plod mu ljubav k'o med slatki
Zar da sreću ovu krijem,
ljubav kojom dušu mijem
Bujrum braćo ko god želi,
ljubav s nama da podjeli
Raširi nam grudi Rabbe,
nek' u njima ljubav cvjeta
Nek' se sije sjeme Tvoje,
tragom želje roba Svoga
Ponizno te dovom molim
uveži nas Ti Jedini
U saffove nepregledne,
da nas niko ne razdvoji
Džan Allah, Kadur Allah!
»Ah, Sultanov sultane,
ovog svijeta merdžane,
neću ono po čemu
jednog dana prah padne!«
Džan Allah, Kadur Allah!
»Ah, dragi si moj Hannan,
ti ćeš ustat' k'o insan,
pa u Bašče ući ćeš
zbog svog derta nasmijan!«
Džan Allah, Kadur Allah!
Ilahije i kaside
JA, MUHAMMED
Još mirišu tragovi
od tabana basavi'
kuda god si prošao
ti i tvoji drugovi.
Ti bi poput leptira
a veći od svemira!
Gdje edželi su skrojeni,
ezel i ebed spojeni...
Bože, iz hazne nam daj
Tvoj rahmet i oproštaj,
ljubav prema Ahmedu
neizmjerno povećaj.
Jer bi poput leptira
a veći od svemira
uswetul-haseneh svima,
najčasniji međ' ljudima!
Kada mi snage nestaje
kada me hrabrost izdaje
oči sklopim - tebe vidim,
tvoga nura se zastidim.
Ja, Muhammed
Resulallah!
Ja, Muhammed
Habiballah!
Ja, Muhammed
alejkes-selam
donesem salat
pa progledam.

MOJ UMMETE
Moj Ummete, prekini gaflet:
na tvoju riječ čeka sav svijet!
Allah,Allah!Ummet časnog Kur'ana
podići mora bajrak islama!
Moj Ummete, tufan se sprema!
Grom puca! Zar spasa nam nema?
Allah,Allah znade:od našeg grijeha
stidi se čista nebeska streha!
Moj Ummete, okan' se straha:
ti imaš silnog svog Allaha!
Allah, Allah slama silu dušmana
prsima našim punim imana!
Moj Ummete, podigni čelo,
u srcu svom otkopaj vrelo!
Allah, Allah! - Iz tog Harfa čistoga
huknuće huk izvora bistroga!

293
Ilahije i kaside
PRVI SABAH NA ZEMLJI
Kada Adem zemlji panu, Tad se sjeti otac Adem I tad, potlje tog sabaha,
brez Dženneta svog ostanu, pa na sedždu Rabbu pade, potlje tobe, tog uzdaha,
mrak bijaše sve do kraja, diže podlaktice mlade pomoli se sa istoka
nigdje sunčevog treptaja! pa kroz suze zborit stade: Sunce nježnog lica, oka.
Sa sto tuga i uzdaha "Rabbi, ja sam gr'ješan sade I na brdu Arefatu,
pita: "Gdje je moja Hava?" sihirbaz mi se prikrade; povijenu na rekjatu,
Vesvesa ga prevarila, ako milost mi ne dadeš, svoju milu Havu vidje
Havu crna noć sakrila, ' vako ostaću bez nade!" pa do njenih stopa priđe.

NAŠA MATI HADŽERA

S br'jega na br'jeg hitila,
kano lasta zivkala,
povojče pogledala,
naša mati Hadžera.
Vidje l' iko muka tih,
i halova majčinih,
i damara dušinih,
gdjeno nikog ne ima?!
Allah, Allah, ja Allah,
na Te se ja oslanjam!
»Ibrahimov Rahmane,
Koji slušaš uzdahe,
ko god muka dopane,
spasi moje dijete!«
Bož'ji rob kad smalaksa,
tiho voda zatapka,
a Ismail proplaka –
Allah joj se odazva!
Allah, Allah, ja Allah,
na Te se ja oslanjam!
Ko Allaha zavoli,
šta mu rekne učini,
kapije mu otvori
odakle se ne nada.
Junus Džemal rek'o je:
spasio se svako je
svom Rabbu ko hit'o je.
Mesela k'o Hadžera.
Allah, Allah, ja Allah,
na Te se ja oslanjam!

Uzmi svoga Ismaila,
tužna srca kreni s njim
Rad Allaha odriči se,
i ti budi Ibrahim.
Allahu ekber,
Allahu ekber
Allahu ekber,
we lillahi-lhamd
I TI BUDI IBRAHIM
Okreni se cjelim džanom,
tijelom, dušom, srcem svim.
Prema Jednom Jedinome,
i ti budi Ibrahim.
Allahu ekber,
Allahu ekber,
Allahu ekber,
we lillahi-l-hamd.
Sad okreni svog kurbana,
s rogovima od merdžana,
Ćupriju da pređeš s njim,
i ti budi Ibrahim.
Allahu ekber,
Allahu ekber,
Allahu ekber,
we lillahi-l-hamd

U svijetu poročnome
Među braćom ljubomornom
Pred Zulejhom ljepoticom
On tamnicu odabro' je
Sve ljepote ovog svijeta
Pred njim su se otvorile
Al čistoću svog fitreta
Jusuf lijepi sačuvo je
JUSUF
O Jusufe pejgambere
Ljepota te ne izdade
Zavjet svoj si sačuvao
Rabbu dragom što ga dade
O Jusufe pejgambere
Ljepota te ne izdade
U ezelu praiskonu
Kući čežnje Ademove.
Srce koje zikrom kuca
Svih pet čula čuvarom je
Ni pred jednim iskušenjem
Jusuf lijepi ne posusta
Sve ljepote ovog svijeta
Pred njim su se otvorile
Al čistoću svog fitreta
Jusuf lijepi sačuvo je

294
 Ilahije i kaside
JUSUF ŽRTVA BIO JE
Jusuf žrtva bio je , Ljubav Rabbu pokloni, Brate,sestro zapamti,
te ljubavi goleme, On je najzaslužniji, da sve brzo prolazi,
u tome su pouke, zar da djeliš na dvoje, ovaj svijet ne vrijedi,
za nas griješne robove. kada srce jedno je. za tren jedan džennetski.
Srce svoje ne veži, Sad je vrijeme razmisli,
za 'vi svijet bezvrijedni, tobe dođi odmah ti , JUNUS IZ NEJNEVE
jer on dušu uništi, uže Rabba uhvati, Kada puna lađa stane
zbog njeg ćeš se kajati. prazne priče napusti. nasred mora i holuje ...
EBU BEKR DŽIBRILOV IBRIK Kad udare sa svih strana
ES-SIDDIK Nemam ti se kome tužit’ mog života hladne struje .
Tvom imanu ne bi kraja kada nebo svo potamni Jedno ime ja spomenem,
Ti halifo zlatnog sjaja Tek mi jednu zraku pruži zakovanu je pokrene!
Volio te Poslanik! Neko u gluhoj osami.
Kad upadnem u dubine,
Ebu Bekr Es-siddik… Otišli su svi akrani,
Ti mi šalješ Svoga huta,
Baška selam Allah ti je nema nikog da mi svrati.
kad pomislim da se gubim,.
Što 'no džan ti iman krije, Crne noći, crni dani
da sam samac,bačen,sputan
Džennet-ruho tvoj je lik! svehli Ejjub gorko pati!
Ebu Bekr Es-siddik... AI’ ti sada ves'o postah Zovem Tebe u samoći:
jer sam u devrima sreo o, Svjetlosti, dođi, dođi!
Pejgamberu za hidžreta
Liječnika Najboljeg Dosta, Na obali, pred Nejnevom,
sam si bio od hizmeta
u dvor što me je doveo. u hladu, pokriven lišćem,
Iskren ashab i vjernik
Ebu Bekr Es-siddik... Allah, Allah, Allah, Allah, glavu dižem, Sunce gledam
ja Rabb, Ja Rabbena, i od Vječno živog išćem:
Saruk tvoj se prepoznaje
nije za mene skrojen dun'ja!
Kvasan kraj mu od suza je (Mene i lijepu Nejnevu
Fagfirlena zunubena,
Kad preseli Poslanik! ne izručuj Svome gnjevu! )
ovdje sam bahno, zalutao ja!
Ebu Bekr Es-siddik…
Allah, Allah, ja Rab, ja Rabb Da te nisam zamolio,
Srca su nam tebe puna ja Rabbena, ja Rabbena, u tmini bi vječno bio ...
Svih ashaba ti bi kruna Džihrilov mi dajte ibrik! Da te nisam zamolio,
Naših duša uzdanik! Fagfirlena zunubena, svoj grad ne bih ni vidio!
Ebu Bekr Es-siddik… tim ću lijekom srce izmit"!
HASAN I RABIJA
Nakon duga vakta slažući selame,
»Šta činiš, Rabija, ako Boga znadeš?«
u Basri se sretoše dvoje sufijane.
upita je ašik uzdrhtale brade.
I čim ga ugleda za čepenkom jednim,
ona otkri lice pred mladićem čednim. »Kad bi Basrom divnom šetali Hasani,
kakvi bi bili, man jarabi, inasani!
Bljesnu memla čehra, oči joj uvehle,
Kad bi takva bića prohodila džadom,
pod jašmakom crnim, ispod čipke bjele.
nikada se ne bih pokrila hidžabom.«
Hasan pognu glavu uzdahnuvši blago
te otprimi selam musafira dragog.
295
Ilahije i kaside
BITI ŠEHID INŠALLAH
Nek' te vazda zijarete Hulefair-rašidini, Tespih Tebi Svemogući,
Salavati Muhammede Ashabi i tabi'ini, Što Din Islam nam podari
A ashabe vjerne tvoje Živote su svoje dali Šehidska će krvca teći,
Nek' dženetska vrela poje Da bi naš Din mi imali: Mi smo Tvoji askeri!
Nek' u Džennetu se dvori Ebu Bekir, Omer, Osman, Svaki pogled pun je dove;
Nurom tvojim ispune, Bir hazreti Alija, Biti šehid inšallah!
Kud su tvoje r'jeke prošle Gdje zaiskri sablja tvoja, Svaki damar aškom zove:
Ruhom tvojim miriše. Posta bejan Istina! La ilahe illallah!
FATIHOV SAN JA, MUSTAFA
Probudi se Sultan Fatih Stopama će Ehli-bejta Ako mogu ubit’ tebe,
Terdžumana sebi zove I Alija Bosna ići tvoje knjige neće moć’,
Dođi, dođi terdžumane Ali pravda Omerova Ja Mustafa!
Protumači moje snove. U Bosnu ti neće stići. Rana zvijezdo duge noći!
Kad Padišah snove kaza Ni sad pravde ovdje nema Sarajevo nijemo strijepi
Terdžuman mu ovo reče: Ihvan kaza riječi ove Crni dan?
“Prihvatit ćeš Saraj Bosnu I prepjeva u stihove Odvedoše nam Mustafu
Ali pravde biti neće”. Padišaha našeg snove U zindan!
Sidika će Saraj Bosna Od Stambola pa do Bosne Kopa mezar, briše čelo
Carevini mnogo dati Rijeke Drine i Bobovca Ledeno!
Ali pravda Omerova Prošao je Sultan Fatih Šta će biti sa islama
Saraj Bosnom neće sjati. I islamom obasjo nas Voljenog!?
Ako mogu ubit ……........
Arli ljudi mnogo biće
Ko hazreti Osman što je Još jedanput grad pogleda
Ali pravde neće biti Bijeli!
Istina o Bosni to je. Bistrim okom sve munare
Izgrli!
OMER, DJEČAK ISLAMSKI Pucali su preko prsa
Svom Allahu predala sam Kad mu majka na namazu Ćafiri!
kletve svoje i moj bol... šapnu tekbir sabbahski, Rujni sabah sarajevski
Srce samo saznalo je u ćeliji nasm'ješi se Zamiri!
kad preseli dječak moj! njezin dječak islamski! Ako mogu ubit …….......
Noć je prošla, propali su
Obješen i krvav bješe, Kraj rešetki šutjele su
Zlotvori!
s polomljenim rukama, sjenice i leptiri...
Pocrkali manji neg' se
a šehadet uzdisaše Od Omera umrloga
Rodili!
u posljednjim mukama! bježali su ćafiri!
Svako pita gdje je mezar
"Moj Allahu, svoju krvcu "Allah će vam silu slomit, Mustafin!
prol'jevam za Islam Tvoj! a Islam će pomoći! Nad Saraj'vom šehid bdije
Nejma većeg zadovoljstva Kad ja umrem, brojna braća Učeni.
mojoj duši mu'minskoj!" mojim putem će poći!" Ako mogu ubit .............

296
 Ilahije i kaside
B E J T U L L A H O V C R N O G R T A Č
Bejtullahov crn ogrtač: Od konaka do konaka, Hej, ašici, srca bolna,
Čežnju u mom srcu stvara. Sve hadžija do hadžije, Poslaniku što hrlite,
Ja Resulallah ti zatraži, Ja Resulallah ti zatraži Ja Resulallah ti zatraži
Ummet aškom da izgara. Da se Ummet aškom grije. Srca Kjabom ispunite.
KRAJ KABE SAM JA STAJAO MEDINA ME SEBI ZOVE
Kraj Kabe sam ja stajao Pokraj vrela Zemzemova Medina me sebi zove
hej, aman, aman ja stajao hej aman,aman Zemzemova Džan Muhamed gdje počiva
crne grijehe sapirao slet'la jata labudova Toliko ga volim Bože
hej, aman, aman sapirao hej, aman, aman labudova Ali srce tajnu čuva
Svom se Rabbu odzivao Žamor želja i glasova
Lebbejkellahumme lebbejke Lebbejkellahumme lebbejke Zelen kube kad ugledam
Lebbejkellahu Lebbejkellahu zaplakat će kradom oči
od radosti i žalosti
U tavafu hodao sam Iz srdašca ašikane srce iz grudi iskočit´
hej,aman,aman hodao sam hej, aman, aman ašikane
kano zvijezda drhtao sam te rijeke neprestane Lebbejkellahumme lebejk,
hej,aman,aman drhtao sam hej,aman, aman neprestane svaki damar se odziva
Ko Ibrahim vikao sam teče islam na sve strane od Bosne se sve do Mekke
Lebbejkellahumme lebbejke Lebbejkellahumme lebbejke žubor telbije preliva
Lebbejkellahu Lebbejkellahu Na bakijskom ću mezarju
DAJ DA VIDIM BEJTULLAH predat rahmet ashabima
Sva bogatstva ovog svijeta Na Arefat kad bih stao i proučit dovu tiho
u jednom bi času dao u dovu bih stvorio se. svim bosanskim šehidima
Kad bih Mekku ugledao U zanosu do vječnosti Napojit ću Zemzem vodom
pored Kjabe kad bih stao svome Rabbu molio se ovu žednu dušu svoju
- Allah,Allah, Allah ja Allah - Allah,Allah, Allah ja Allah daj nam Bože s Kevser vrela
daj da vidim Bejtullah daj da vidim Bejtullah
da talimo žeđu svoju
U Bejtullah kad bih uš’o Kad bi Zemzem vode pihno
Lebbejkellahumme ......
na sedždu bih Rabbu pao. teret s duše ja bih skino.
Sa suzama u zikiru Lebbejkellah srce zbori Resulullah tu je bio
vječito bih tu ostao hvala Rabbu što me stvori oko Kabe tavafio
- Allah,Allah, Allah ja Allah – Allah,Allah, Allah ja Allah k'o da korake mu čujem
daj da vidim Bejtullah daj da vidim Bejtullah pa tekbire osluhujem
ILAHIJA BAJRAMSKA Kada na sred Arefata
Ilahija bajramska Kad zekate dijelimo oborene glave stanem
Miris duše odaje Svak od srca halali prospi na me Svoj magfiret
Naša sreće bosanska I sebi zaželimo prije neg' bjel ihram skinem
Nijom se ne prodaje. Do vijeka davali.
Lebbejkellahumme lebejk,
Mi u goste primamo Ilahija bajramska svaki damar se odziva
Da niko ne uzdahne Sve kapije otvara odMedine do Mekke se
Damo sve što imamo Sestre, braćo bosanska žubor telbije preliva
Da želja ne usahne. Nek nam Allah Džennet da.
297
Ilahije i kaside
BAJRAM DOĐE
BAJRAM DOLAZI
Bajram dođe mirišu avlije, Dženetlije putuju,
Behar pada s grane šeftelije. svom se dostu raduju, Kad mjesec zagrli zvijezdu
Ptica, insan, svako se raduje, U bajramskom odjelu, tamo negdje iznad Medine
a ja nemam s kim da bajramujem u dženetskom veselju. majka mu košulju sprema
i kaže:“Raduj se sine.“
Dženetlije putuju, Koga jutros dočekat veselo
svom se dostu raduju, uz ruku mu pritisnuti čelo Poljubi oca u ruku
U bajramskom odjelu, pusta kuća, srce se stužilo i svima mira poželi
u dženetskom veselju. opustilo što se zelenilo sjeti se i siromaha
neka se i on veseli.
Sa vratnica džamijskog harema Dženetlije putuju,
džemat ide, ahmedije nema, svom se dostu raduju, Bajram dolazi
preslagana uoči Bajrama U bajramskom odjelu, u naše mahale stare
i mošusom divnim mirisana. u dženetskom veselju Bajram dolazi
A kandilji se
KAD TEKBIRI ZAŽUBORE smjenom pale
Kad tekbiri zažubore, Zaučimo svi tekbire, A kandilji se
jedne noći prije zore otklonimo sve nemire smjenom pale
Svi Bošnjaci ustaju, Ustaj Bosno, tekbir uči,
bajram namaz klanjaju pa se Rabbu ti prikuči Obiđi najdraže svoje
i svima selam ponesi
Allah, Allah srca uče, Allah, Allah srca uče, s ponosom ponizan budi
od tekbira brda huče od tekbira brda huče i ostani to što jesi
Cjela Bosna ponosna, Cjela Bosna ponosna,
bajram došo radosna bajram došo radosna Bajram dolazi
Ne tekbiri zažubore, u naše mahale stare
Vesele se oni sada,
u svitanje ove zore Bajram dolazi
stara srca tad su mlada
Nek se svuda tekbir čuje A kandilji se
Sa svih strana glas se čuje
naša Bosna poručuje smjenom pale
Allah, Allah odjekuje
A kandilji se
Allah, Allah srca uče, Allah, Allah srca uče, smjenom pale
od tekbira brda huče od tekbira brda huče
Cjela Bosna ponosna, Cjela Bosna ponosna,
bajram došo radosna bajram došo radosna
HADŽDŽ (Lebbejk, lebbejk, lebbejke Ja Rahman)
Da je meni, da je meni Mekku da vidim Da je meni, s Muzdelife snage pon'jeti
Pa da, sretan, oko Kabe tavaf učinim- Da, na Mini, svoga nefsa strasti ukrotim-
Allah, Allah – tavaf učinim Allah, Allah – strasti ukrotim
Da je meni, da je meni da obavim sa'j Da je meni, u Medini, ja da boravim
Saffi, Mervi da požurim, kao Hadžera- Tu, da klanjam, kraj Resula da ga selamim-
Allah, Allah – kao Hadžera Allah, Allah – da ga selamim
Da je meni, u ihramu, na Arefat stić Da je meni, da je meni, hadž da obavim
Tu da stanem pa da Rabbu dovu uputim- Pa da umrem,pa da umrem, a da ne žalim-
Allah, Allah – dovu uputim Allah, Allah – a da ne žalim

298

UZMI ABDEST, KLANJAJ NAMAZ
Dragi brate, što tuguješ, La ilahe illellah,
Srce svoje bolom truješ, La ilahe illellah,
Šejtan te je saletio, La ilahe illellah.
Pa si nadu izgubio, La ilahe illellah,
Božji rahmet – velik' je, La ilahe illellah,
Veći nego ovaj svijet, La ilahe illellah,
Uzmi abdest klanjaj namaz, La ilahe illellah
Pridruži se mu'minima. La ilahe illellah,
La ilahe illellah, La ilahe illellah,
MuhammeduResulallah, La ilahe illellah,
La ilahe illellah, MuhammeduResulallah
Zbac' sa sebe otu moru, La ilahe illellah,
I predaj se razgovoru. La ilahe illellah.
Ilahije i kaside
Sa Allahom, zikrullahom, La ilahe illellah.
Na divanu razdraganu, La ilahe illellah.
Da ti srce izliječi, La ilahe illellah,
Onom Svojom derman riječi La ilahe illellah
Doć' će vakat umirati, La ilahe illellah.
Pa Dvojici dževap dati, La ilahe illellah.
Gje je otac, dje je mati. La ilahe illellah,
Kad te počnu pretresati. La ilahe illellah.
Junus-Džemal govori ti. La ilahe illellah.
Din-imanom se okiti, La ilahe illellah,
Pa će ishod sretan biti. La ilahe illellah,
Moj akrane plemeniti, La ilahe illelllah.

NEK SE ALLAH SMILUJE NA NAS

Zora rana kad otkrije ljubičastu vlas Nek se Allah, Allah smiluje na nas
Sa munare začuje se mujezinov glas Da pođemo na namaz da tražimo spas
U zenitu kada sunčev razvije se klas
Kroz pendžere kada mjesec selami sve nas
Sa munare začuje se mujezinov glas
Sa munare začuje se mujezinov glas
Nek se Allah, Allah smiluje na nas Kroz pendžere kada mjesec selami sve nas
Da pođemo na namaz da tražimo spas Sa munare začuje se mujezinov glas
Ka zapadu kad se nagne sunčev blagi stas Nek se Allah, Allah smiluje na nas
Sa munare začuje se mujezinov glas Da pođemo na namaz da tražimo spas
Blago veče kad se spušta na naš rodni kras
Sa munare začuje se mujezinov glas
HEJ, MUBAREK RAMAZAN
Tvojim sajajem obasjan Svih mjeseci car si ti Za šejtane muka si,
c'jeli svemir razdragan utočište griješnih postačima pomoć si
ko ružičnjak nasmijan od Dženneta ključ si ti radost ti si velika
hej, mubarek ramazan. hej, mubarek ramazan. hej, mubarek ramazan.
Svjetovima rahmet si Rahmet prva trećina, Kur' an uče hafizi
poklon Rabba Svevišnjeg a druga je magfiret vaz kazuju vaizi
Ummetu si nagrada treća vatri selamet to su tvoji bulbuli
hej, mubarek ramazan. hej mubarek ramazan. hej, mubarek ramazan
Među dvan'est mjeseci U dušama tvoj je mir Oprošten od grijeha
kao sunce sijaš ti u kucama tvoj miris ko u tebi ne bude
Kur'an sađe u tebi veselje si i radost uvijek mahrum ostaće
hej, mubarek ramazan. hej mubarek ramazan. hej, mubarek ramazan.

299
Ilahije i kaside
HVALA TEBI GOSPODARU
Tespih uči cjeli svemir
U duši mi slatki nemir
Željno čekam dragog gosta
Mjesec Kur’ana i posta
Mukabele, teravije
Namirisane džamije
Duša miriše imanom
Ispunjena ramazanom
Hvala Tebi Gospodaru
Na ovome vel’kom daru
Hvala Ti u svakom danu
Na mjesecu ramazanu
Vječni šućur neka Ti je
Na sehuru, na iftaru.
Postaču koji ustaraje
Uzvišeni Allah daje
Rahmet, magfiret, selamet
Sabur, kuvvet i merhamet
Sjaj zvijezda treperavi
Što ‘no s neba gordo sjaje
Zasjenjuje nur kandilja
Kad postaču haber daje
Hvala Tebi Gospodaru
Na ovome vel’kom daru
Hvala Ti u svakom danu
Na mjesecu ramazanu
Vječni šućur neka Ti je
Na sehuru, na iftaru.
Gospodaru podari mi
Rječi kojima ću moći
Iskazati svu zahvalnost
Kod dvadeset sedme noći
U ovom mubarek šehru
Postačima baška čehru
A i radost baška mu je
Kad isposti bajramuje
Hvala Tebi Gospodaru
Na ovome vel’kom daru
Hvala Ti u svakom danu
Na mjesecu ramazanu
Vječni šućur neka Ti je
Na sehuru, na iftaru

Lejli Kadr je noć milosti
Kad u vreloj Arabiji
Nur u tamu mračnu kroči
Ikre ču se zov istini
Zažubori Nur Milosnog
Zamirisa zemlja cijela
Ikre dirnu ljudska srca
I postaše sevdah vrela
LEJLI KADR
Te je noći dokaz doš'o
Da razmisli ljudska tmina
Džahil što je krivo poš'o
Da ne bježi od istina
Zažubori Nur Milosnog
Zamirisa zemlja cijela
Ikre dirnu ljudska srca
I postaše sevdah vrela
Samo jedno ti ne smetni
Kad nauku neku tražiš
Imaj dušu prijatelju
Srcem kaži Bismillahi
Zažubori Nur Milosnog
Zamirisa zemlja cijela
Ikre dirnu ljudska srca
I postaše sevdah vrela

ILAHIJA O ISPRAĆAJU RAMAZANA

Ja osjećam da tugujem,
da li smijem da bolujem,
jer u srcu, tuga neka,
još koji se sehur čeka.
Dragi mili, Ramazanu,
hej milosti svaki danu,
kako da se ja veselim,
da ostaneš ovdje želim.
Ti si radost, ti si snaga,
s tobom sva su srca draga,
Allah rahmet svuda širi, Poselami miljenika,
ibadetom dun'ja miri. ostah željna njemu lika.
Sa selamom suzu jednu,
Ali ti si tu još malo,
da osjeti dušu žednu.
par je dana tek ostalo.
Pa te nema dogodine, Svud se hore salavati,
dal ćeš više, vidjeti me. s tekbirima neće stati.
Kad Ramazan dragi prođe,
Zato hvala, dragi gostu,
hej mubarek Bajram dođe.
na rahmetu i na postu.
Dovi u noć silnih želja,
za spas naših prijatelja.

300

HIDŽRA
Od postanka din Islama, Svjetlost ovih svetih mjesta
sve od prvih muslimana, svako u svom srcu ima,
Manje-više znano svima, Nemjerljiv je značaj što su
šta su Mekka i Medina.. dale Mekka i Medina...
Kad je došlo da se mora, Kad je došlo da se mora,
napustiti rodna Mekka, napustiti rodna Mekka,
Kad se nije znalo šta ga Kad se nije znalo šta ga
u Medini dalje čeka. u Medini dalje čeka.
Taj prelazak Poslanikov, Taj prelazak Poslanikov,
kao hidžra poznat svima. kao hidžra poznat svima.
Gdje su bratski povezani Gdje su bratski povezani
vječno Mekka i Medina. vječno Mekka i Medina.
MESDŽID-UL-AKSA
Probudi se iz gafleta Probudi se iz gafleta
Sindžire zablude skini O ummete Muhammeda
Sa Izvora Magfireta Okani se dalaleta
Napoj dušu-san prekini Što progledat' srcu ne da
Šehadetom l'ječi rane Zar ne čuješ zov gariba
Derman,iladž u Dinu je Što jecaju u dovama
Nek' na sedždi suza kane Od mašrika do magriba
Iman srcem zacaruje Dok umiru u mukama
Dušo moja, podigni se Probudi se iz gafleta
Mesdžid-ul-Aksa pohrli Otrgni srce iz mraka
Pred mihrabom isplači se Traži Dosta i dewleta
Palestinu mi zagrli Musafire bez konaka
Der poleti Bejtullahu Za ahiret miraz spremaj
Na rewdu Ahmeda svrati Ovaj svijet prolazan je
Daj selam Resulullahu Din-Islamu sav se predaj
Pa mi se u sabah vrati Bog Jedan je i Vječan je!
PALESTINO, PALESTINO
Halali mi brate dragi Palestino, Palestino
što daleko sad sam ja Tvoj plač s vjetrom leti
dok ti tražiš Božju pomoć I potresa bratska srca
I podršku sviju nas. Kad se tvoje boli sjeti.
Halali mi malo dijete Palestino, Palestino
Što daleko sad sam ja Tvoje boli more krije
Dok ti tražiš kao jetim Da ne puknu tužna srca
Svoje majke zagrljaj. Dok krv naša zemljom lije.
Ilahije i kaside
KUDDUSE
Plače zemlja naša sveta,
cvile čempres i kubbeta:
"Ima l' igdje selameta?"
Ja Habibellah...
Kudduse, Kudduse ,
Ja, Habibellah - Kudduse!
Dva se hrama ovdje sreću.
On i Burak dalje lijeću
sa Stijene sve do Sidre,
na katu sedmom...
Kudduse, Kudduse ....
Na katu sedmom-Kukduse!
I od Sidre do Kuddusa,
do Dva Luka, il još bliže.
Gdje se čisti Džemal niže.
Ja, Habibellah...
Kudduse, Kudduse ...
Ja, Habiballah, Kudduse!
Ispod St'jene - hurma slatka
ispod hurme -r'jeka jedna
koja teče iz Dženneta,
slađa od meda...
Kudduse, Kudduse...
Slađa od meda - Kudduse!
Pokraj r'jeke su Merjema
i Asija, u suzama.
One biser bijel nižu
Džennetlijama...
Kudduse, Kudduse...
Džennetlijama - Kudduse!
Palestino, Palestino
Tvoju djecu mezar pazi
Busenje ih zašuškava
Tišina ih ljubi, mazi.
301
Ilahije i kaside
SUZE, SUZE TECITE
Suze, suze tecite Tužne suze tecite!
mojoj duši recite: Okove raznesite
Nemoj tako tužna bit' Moja duša zaspat' će
Allah će ti oprostit' i u njima ostat' će.
Allah, Allah ja Rahman Allah, Allah….
Dragi Bože, Veliki! Bolne suze, tecite!
Allah, Allah ja Rahman Dušu mi veselite!
Dragi Bože Milosni Sreća mi je u Tebi
Ti grijehe oprosti! dragi moj Gospodaru!
KAD POGLEDAM U SEBE
Kad pogledam u sebe Kad pogledam u sebe
samo vidim mahane strah me tada obuzme
grijeha vel'ke planine al' i nada rađa se
u meni se uzdigle jer Si uvijek uz mene
Tad se sjetim Ja Rabbi Sve što dadneš hvala Ti,
Tvoje velike milosti Gospodaru najdraži
i dobrote prosute sve je slatko od Tebe
na robove griješne pa i kušnje goleme
SRCE MOJE TUŽNO SI
Srce moje šta ti je, Srce moje tužno si,
od čega to pocrnje? šta te takvim učini?
Grijesi tvoji teški su, Griješnik robe bio si,
od njiha ja uvehnuh! to ti srce rastuži!
O Allahu Jedini O Allahu Jedini
moje grijehe oprosti, moje grijehe oprosti,
Srce moje umiri Srce moje umiri
i čistim ga učini. i čistim ga učini.
Zašto srce brineš se, Zašto srce boluješ,
šta to tebe pritišće? od čeg takvo postaješ?
Pred Allaha moraš stati, Dun'jaluku hrliš ti,
i svoj račun polagati! zato srce oboli!
O Allahu Jedini…. O Allahu Jedini….
DUŠO MOJA, DA LI ŠUMIŠ?
Dušo moja, da li šumiš? Da l' u srcu ključe nosiš?
Da l' islamu rahmet imaš? Tiha radost k'o planina,
Jel' poruku čistu primaš, u grudima od imana,
Gospodaru da l' se diviš? da l' kucaje toplo nosiš?
302
Allah, Allah….
O Allahu Svemoćni
pomoć svoju pokloni
sada kad je potrebna
muslimima u Bosni.
Allah, Allah….
Kad bi znali robovi
da su milost belaji
ne bi zalud kukali
nit se kome žalili
Allah želi čiste nas,
u tome nam leži spas
očistimo duše svi
jer to Allah najvoli.
Srce moje kruto si,
šta te krutim učini?
Zavist u teb' oživi,
od nje srce okori!
O Allahu Jedini
moje grijehe oprosti,
Srce moje umiri
i čistim ga učini.
Zašto srce plačno si,
zbog čega ti jecaji?
Od Allaha strahuje
i tewbi se raduje!
O Allahu Jedini….
Dušo moja da li šumiš?
Kaješ li se, sebe rušiš,
da l' istinu samo zboriš,
Gospodaru, da l' se diviš?
 Ilahije i kaside
NISI SRCE KAMEN
Nisi srce kamen, da ne zaplačeš,
I nebo i zvijezde, Rabbu Sedždu čine,
nisi dušo nevjernička da se ne kaješ.
dušo moja praška si, ne leti u visine.
Dušo moja, dušo, budi ponizna,
Znaš da nećeš ovdje vječno ostati,
pa zar ne znaš od Koga si stvorena?
i na kraju kome ćeš se vratiti,
I nebo i zvijezde, Rabbu Sedždu čine, i na kraju svom Rabbu ćeš se vratiti.!
dušo moja praška si, ne leti u visine.
I nebo i zvijezde, Rabbu Sedždu čine,
Svakome insanu osmijeh podari, dušo moja praška si, ne leti u visine.
a kad te uvrijede za to ne mari,
a kad te uvrijede ti im halali.. ŠTA JE LJUBAV
NEGO ALLAH
ŠTA TO SRCA OSVAJA Pita srce ljubav šta je ,
odgovor mu duša daje.
Šta to srca osvaja, I da grijeha imaš ti,
U riječima ona nije ,
od kufra ga spašava? poput brda Uhuda,
u tebi se ona krije.
Islam to je dobro znaj, Samo dovu uputi,
hajd požuri, ne čekaj. Allah grijehe prašta ti, Ako želiš da je znaš ,
moraš sebe ti da daš.
Nemoj čekat sutra ti, Sada brat si najdraži, Ti odagnaj sumnje svoje
možda melek dolazi, sedždu Rabbu ti činiš. i ne reci to je moje.
Da te s dušom rastavi, Ruke za te dajem ja,
na Ahiret preseli. krv nam je muslimanska. Srce svoje ti ne djeli,
što i sebi drugom želi.
Hajde brate zaplači, La ilahe illallah, Osjetit ćeš drugi zrak ,
uvis ruke podigni, srce tvoje otvara, zaljubljenog to je znak.
Dovu Rabbu uputi, Sada kaži glasno ti,
Nemoj ništa svojim zvati,
da ti grjehe oprosti. Muhamed resul je posljednji
brzo rob ćeš tog postati.
DOBRA DJELA Nek ti riječi djelo prati,
šta je ljubav tad ćeš znati.
Gdje god bio dobro znaj, Čini dobra djela,
Allahu se obraćaj, prolaznik si ti, Ljubav pravu kada spoznaš,
Dobra djela čini svud, Sve ostaje dobro djelo tad i sebe ti upoznaš.
Allah ti je dao. s tobom odlazi. Onoliko brate vrijediš,
koliko drugom sreću zeliš.
Čini dobra djela, Zadnji dan će svakom doći,
prolaznik si ti, Šta je ljubav nego Allah,
Božija je naredba,
Sve ostaje dobro djelo pokloni Mu svaki dah.
Zato dobra djela čini,
s tobom odlazi. Sve granice tada dižeš ,
za taj dan se pripremaj.
dahom svakim Allah dišeš.
Dunjaluk je kratka vjeka, Čini dobra djela,
Sve što volim nije moje,
sve će bit a i proć, prolaznik si ti,
Tebi Rabbe pripalo je .
Azrail će, prolazniče, Sve ostaje dobro djelo
O Jedini Tebe molim ,
jedne zore tebi doć. s tobom odlazi.
daj mi s Tobom sve da volim.

303
Ilahije i kaside
Nek je na vas mir i spas
o skupino vjernika
što Allaha slavite
što džamije gradite.
O Allahu Jedini
naša srca sjedini
i sve što izgradimo
blagoslovi Ja Rabbi.
Ah ihvani merhaba
najljepše je kod Rabba-Allah
ašiku se dopada
La ilahe illallah - Allah
Kad se srce razgrije
duša okov razbije - Allah
tad se Rabbu putuje
La ilahe illallah - Allah
EJ, AŠICI
Ej, ašici, hod'te amo
da čujemo, pogledamo
kakvo nam je naše stanje
kud idemo, grdne rane?
Dun’jaluk će brzo proći,
valja vječnoj kući doći
Sutra sunce će izaći
Naske ovdje neće naći
Valja saprat grijeha dosta
i dočekat smrtnog gosta!
A, tvoj Ummet je žalostan:
šta ja činim,gdje sam,ko sam? sluša pčela zujanje
Ehli – iman ima l’ koga
osim Boga Jedinoga
da ga štiti nedužnoga
od fursata dušmanskoga?
Gdje je vjere naše uže,
pa da nam se srca združe,
pa da jednom odahnemo,
rahat živ'mo i mrijemo!
304
GRADIMO DŽAMIJE
Dobro došli mu'mini
na dan naše radosti
da Allaha slavimo
da džamije gradimo.
O Allahu Jedini
naša srca sjedini
i sve što izgradimo
blagoslovi Ja Rabbi.
AH IHVANI MERHABA
Srcem Rabba voliti
sa Resulom moli ti-Allah
on će ti kazivati
La ilahe illallah-Allah
Ovaj dun’ja prolazi
za čas jedan sve to bi-Allah
srce moje ti budi
La ilahe illallah-Allah
MOM EFENDIJI
Još je jednom procvala
u bašči šeftelija,
pod njom sam i zamišljen
moj stari efendija.
Nek te Allah nagradi
moj dragi efendija,
što me dinu nauči
što mi pute obasja.
Rukom stablo miluje
uspomene priziva,
ko mektebski sabijan.
Nek te Allah nagradi…
Gleda džemat nišanski
poredan u safove
smiren čeka edžela
zemlji da ga pozove
Nek te Allah nagradi…
Pod zastavom vjernika
gradimo iz temelja
bajrak vjere nosimo
za Islam se borimo.
O Allahu Jedini
naša srca sjedini
i sve što izgradimo
blagoslovi Ja Rabbi.
Ovaj dun’ja varka je
niko ne zna kakav je-Allah
ašik budi saznat ćeš
La ilahe illallah-Allah
HVALJENOJ UPUTI VJERNI
Hvaljenoj uputi vjerni
ko vojska ponosno stoj’te
Islamsko čuvajte svjetlo
samo se Allaha bojte.
Bez slabost, vjerolomstva
raspirujte zoru mira.
Nek' svijet čuje vaše glase
što potaču žar svemira.
Srce nek se žarom kuje
nek' propadnu kufra vrata.
Nek istina zacaruje
nek' din bude bijela vatra.
Hvaljenoj uputi vjerni ..
Ponosno joj šir'te krila
srčanost se danas budi
nos'te baklju njenu tamo
gdje se živi u zabludi.
Nek' istina zacaruje
nek' din bude bijela vatra.
Hvaljenoj uputi vjerni ..
Ne klonite, ne tugujte
ne plaš' te se, i ne strepte
duše nek vam svjetlom trepte
srećom sebe obradujete.
Prosuće se tama u prah
u zovu: najveći Allah.
Hvaljenoj uputi vjerni .

Rabba traži i uči
zikrullah ti sve viči
dolazit ćeš sve jači
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
‫ﺎ‬‫ﺑﻨ‬‫ﺭ‬ ‫ﻮ‬ ‫ﻫ‬ ‫ﺍﹶﷲ‬, ‫ﺍﹶﷲ‬
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
Allah jedan on je Hakk
to priznati mora svak
od zuluma On je pak
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
SJETI SE OČE,
SJETI SE MAJKO
Sjeti se oče, sjeti se majko
Da život traje veoma kratko
Allah je Jedan Allah je Hakk
Od Njeg je svako, Njemu će svak
Prolaze dani ko mutna voda
Zavara život, zavara zgoda
Allah je Jedan ..........
Zapamti oče, zapamti majko
Da će se Bogu vratiti svako
Allah je Jedan ..........
Njemu se račun mora polagat
Ko Ga vjeruje neće nastradat
Allah je Jedan ..........
D U N ' J
Gospodaru Zemlje Neba
ovim gradom nemir vlada
Gospodaru Zemlje Neba
malo nas na sedždu pada
Dun'jaluk je ostario
ali nije zapamtio
da je Insan sretan bio
kad je Islam ostavio.
Ilahije i kaside
R A B B A T R A Ž I
Ti namaza ne puštaj S naukom se upoznaj
dinski direk sačuvaj Širom svijeta pogledaj
dobru i zlu ima kraj Zatim reci Allah hajj
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬ ‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
‫ﺎ‬‫ﺑﻨ‬‫ﺭ‬ ‫ﻮ‬ ‫ﻫ‬ ‫ﺍﹶﷲ‬, ‫ﺍﹶﷲ‬ ‫ﺎ‬‫ﺑﻨ‬‫ﺭ‬ ‫ﻮ‬ ‫ﻫ‬ ‫ﺍﹶﷲ‬, ‫ﺍﹶﷲ‬
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬ ‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
O muslime ne spavaj Kada dođe zadnji čas
uči Kur'an i slušaj uzalud je tražit spas
svog sabaha ne puštaj nek sačuva Allah nas
‫ﻪ ﹺﺇ ﱠﻻ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬ ‫ﻪ ﹺﺇﻻﱠ ﺍﷲ‬ ‫ﹶﻻ ﹺﺇﹶﻟ‬
TOBE DOĐIMO ZAR NE ČUJEŠ EZAN
Tobe dođimo, suze prolijmo, Svud po Bosni čuju se
brate ne stojmo, Allah recimo. glas ezana ori se.
Zar ne čujes brate ti,
Riba u vodi, ptica u gori, glas ezana lijepi.
Allah sve zbori, Allah recimo.
Svaki ezan svjedok je,
Sve životinje, bilje, kamenje, protiv duše ohole,
Njega spominje, Allah recimo. Protiv duše ohole ,
Mu'min koji Boga vjeruje, što ne čuje pozive.
nek' mu robuje, Allah recimo. Bio nisi ništa ti,
Boga ko voli, Njega sve moli, pa te Allah oživi,
on Ga zavoli, Allah recimo. A sada se oholiš,
Za din prihvati, srce očisti, za Allaha ne mariš.
prođ' se ludosti, Allah recimo. Boj se brate Sudnjega
Za put se spremaj, zadnji ne ostaj dana za te strašnoga,
bud ‘se ne spavaj, Allah recimo. Kad će Allah pitati,
gdje su oni nemarni?
A L U K J E O S T A R I O
Tužna lica, plačne oči, Ulice su rijeke grijeha,
ruke prema Nebu dižu, svakog dana samo veće.
dobri ljudi ovog grada Sa izloga šejtan nudi
znaju da je kazna blizu, svakom komad lažne sreće.
Dun'jaluk je ostario Dun'jaluk je ostario
ali nije zapamtio ali nije zapamtio
da je Insan sretan bio da je Insan sretan bio
kad je Islam ostavio. kad je Islam ostavio
305
Ilahije i kaside
D R U G O G M A N E N E G L E D A J
Hej čovječe ne lutaj Istina je u tebi, Bit ćeš rahat, sretan ti,
Rabbu život ti predaj, saznaj bit ćeš spašeni, svakom dobro pomisli,
Drugog mane ne gledaj srce aškom otvori ni života ne žali
već u sebe pogledaj. tajnu svoju pronađi. za napredak mu´minski.
Kad u sebe pogledaš Brate sestro ne srljaj, Očistimo duše svi,
od sebe se rastavljaš, ni u čemu ne lutaj, halalimo istinski,
vidiš brate kakav si duši svojoj mir podaj da nam Islam oživi
samo praška jedna si. nek ti bude sretan kraj. u mu´minskoj ljubavi.
NE STIDI SE VJERE SVOJE O MUSLIME PROBUDI SE
Ne stidi se vjere svoje Ne stidi se vjere svoje O muslime probudi se
od nje nemaš ništa bolje vidiš da se oni boje Gospodaru svom vrati se.
sve što vjera tebi nudi istina je oni znaju Dok, na javi duša drijema
za tim tvoja duša žudi ali neće da priznaju bez Istine spasa nema.
Ne stidi se vjere svoje Ne stidi se vjere svoje Duša sada mira traži
to je put do sreće tvoje to je put do sreće tvoje vjera teške bole liječi,
sreću koju Allah nudi sreću koju Allah nudi srce puno lijepih želja
svakom ko za srećom žudi svakom ko za srećom žudi čeka samo kap veselja.
Ne stidi se vjere svoje Ne stidi se vjere svoje Nek' u sabah sa svih strana
bogastvo je ona tvoja pa će sutra biti bolje ezan uči sa munara.
i u srcu i u duši blagostanje islam nudi Nek za oprost duše mole
bez vjere se život ruši da u miru žive ljudi samo jednog Gospodara.
Ne stidi se vjere svoje Ne stidi se vjere svoje Neka svjetlom duša sine
to je put do sreće tvoje to je put do sreće tvoje nurom vjere i istine
sreću koju Allah nudi sreću koju Allah nudi srce nek se hrabro bori
svakom ko za srećom žudi svakom ko za srećom žudi u strahu nek dušman gori.

SA SABUROM
Sa saburom do uspjeha Budi strpljiv brate moj
Tako nas uči vjera Pa ćeš imat rahat svoj
Vjera naša tako uči A ko nema sabura
Ko to želi nek dokuči Tome sreća izgara
Budi strpljiv brate moj I Jusuf je svojim sabrom
Pa ćeš imat rahat svoj Nakon spletki zenskog šerra
A ko nema sabura Iz tamnice na dvor stigo'
Tome sreća izgara Roditelje na tron digo'
U Ejjubu primjer imaš Budi strpljiv brate moj
Primjer imaš šta je sabur Pa ćeš imat rahat svoj
Sa saburom sve je steko' A ko nema sabura
Kur'an nam je tako reko' Tome sreća izgara
Stpljen-spašen mudri kažu
S Kur'anom se u tom slažu
A za sabur šta te čeka
Niko ne zna dok je vjeka
Samo Allah znade dragi
Kako sabur da nagradi
Nagrada je bez računa
Na dan teškog obračuna
Budi strpljiv brate moj
Pa ćeš imat rahat svoj
A ko nema sabura
Tome sreća izgara

306
 Ilahije i kaside
DUN'JALUK ZELENI BAJRAK
Dun'jaluk je kratka vjeka, Gledaj brate mu'mine Hu Allah Allah hu Allah
dobro gledaj šta te čeka, u koje ćeš skupine, Allah hu Allah, ja Kerimallah
Na Ahiret valja ići, Nikog posl’je ti ne karaj, Hu Allah Allah hu Allah
kud će tvoja duša stići? sam se u se pouzdaj. Allah hu Allah, ja Rahimallah
Život će ti brzo proći, Tad će svako imat brigu, Ne vihori zelenog bajraka,
na Ahiret treba poći. kada bude čit'o knjigu, jer sa njega polumjesec blista,
Tamo neće biti bune, Ako dođe s desne strane, ti, kod kojeg vjera nije jaka,
svak će za sê svest račune. tebi će da blago svane, ti, kod kojeg duša nije čista.
Gledaj brate mu'mine Primiš li je lijevom rukom, Hu Allah Allah hu Allah.....
u koje ćeš skupine, ti ćeš patit velikom mukom.
Nikog posl’je ti ne karaj, Ako Allah milost ne dê , Ne kuni se dinom i imanom,
sam se u se pouzdaj. jer to nisu tek obične riječi
ti ćeš biti vječna bijeda.
od kojih ćeš postat' muslimanom
Neka znaju griješni ljudi, Gledaj brate mu'mine iz nevjere ti u vjeru preći.
tamo će da pravda sudi, u koje ćeš skupine, Hu Allah Allah hu Allah.....
Presuda će prava biti, Nikog posl’je ti ne karaj,
niko ništa neće skriti. sam se u se pouzdaj Ne pominji ime Gospodara
bez topline iz dubine grudi,
DUN'JALUK SE POKVARIO jer tvoj pomen samo dušu para
Dun'jaluk se pokvario, Zašto braćo u Džehennem, tvoja varka samo prezir budi.
zlo nad dobrim vlada svuda kad je Džennet blizak vama? Hu Allah Allah hu Allah.....
Kada dobro svud nestane, Uzvišenog treba molit Ne skrivaj se iza silne moći
onda braćo nema kuda. da oprosti svima nama.. i svjetlosti plamena islama,
Požurimo muslimani Požurimo muslimani vrag po svoje sigurno će doći,
Allahu se pomoliti. Allahu se pomoliti. stići će te, znaj, vječita tama.
Allah će nam Milostivi Allah će nam Milostivi Hu Allah Allah hu Allah.....
naše grijehe oprostiti... naše grijehe oprostiti...

ZAŠTO SUZA U MOM OKU

Zašto suza u mom oku pitaš brate moj, Jesmo l' djeci svojoj dali islamski ahlak,
Poslušaj me pa ispitaj i ti život svoj! jer će zato biti pitan dragi brate svak.
Jesmo l' brate baš onakvi k'o što treba bit', Je l' nam srce od kamena ko šejtanski dom,
Allah nam je Višnji Sudac džaba nam je krit. il' smo spremni pomoć drugom i komšiji svom
Sl'jedimo li Kur'an časni u životu svom, Kad čujemo s minareta mujezinov glas,
il' je samo na jeziku i mome i tvom. šapne l' srce „Allah ekber“ u njemu je spas.
Jesmo l' ljudi jesmo l' braća sa ljudima svim, Dun'jaluk je kratka vjeka sve će bit' i proć'
il' nas ružne misli vode putevima zlim. Azrail će dragi brate jedne zore doć'.
Volimo li dragi brate nauku i rad, Zato suza mili brate u oku je mom,
jer bez toga život biće gorčina i jad. neka mi se Bog smiluje meni robu svom.

307
Ilahije i kaside

NE PITAJ ME ŠTO SAM TUŽAN

Ne pitaj me što sam tužan, mili brate moj, Kol'ko imaš tuđeg hakka na duši svojoj,
Već se i ti malo smisli pogledaj hal svoj. A tuđeg se hakka gore, nego vatre boj.
Ne pitaj me što je suza, na oku mi sad, Kad si dao siromahu, a kada zekat,
Već pogledaj na svoj život kad si dobru rad Svakog dana trpaš grijehe na svoj jadni vrat.
Ne pitaj me zašto uzdah, zašto bol i strah, Čuvaš ne daš tuđe grabiš nad imetkom mreš
Već pogledaj na svoj život duži te Allah. Za ahiret ne spremaš se niti se brineš.
Svoj preda se život uzmi pa pogledaj, A sve će ti to ostati jadni brate moj
Pa ćeš i ti biti tužan mili brate znaj. Na ahiret nosiš samo, samo amel svoj.
Koliko si brate dužan samih namaza, Život, zdravlje, evlad, zlato, sve će brate proć
A koliko drugih Božijih pustio farza. Sve će ostat iza tebe Azrail će doć.
Koliko si puta slag'o za života svog, Pa ćeš Hakku odgovarat za svaki korak
A teški je grijeh lagat' veli dragi Bog. I za riječ i za djela daće dževab svak.
Koliko si puta brate dao jemin kriv, Blago onom ko preseli kao musliman
A musliman to ne smije mili brate živ. Rozi mahšer biće njemu pravi Bajram dan.

KOME SEDŽDU DRAGA MAJKO ALLAH DAJE,

ČINIŠ BRATE?
Kome sedždu činiš brate ?
Kaži bratu svom.
Gospodaru svih svjetova,
Rabbu Jedinom.
Gdje je brate tvoj Gospodar?
Gdje je njegov dom?
Okreni se dragi brate,
Svuda bdije On.
Da l' On čuje, da I' On vidi,
kad je dan il’ noć?
On sve čuje, On sve vidi,
Ima nad svim moć.
Ima I' brate još bogova,
osim Rabba tvog?
Nema Boga sem Allaha,
Jednog Jedinog!
On pretvara kamen, drvo
u najmanji prah.
Zato, brate, srcem kaži:
Allah Hak Allah
POSLUŠAJ ME
Draga majko kuda žuriš,
za čim tako žarko žudiš?
Život ovaj varka nam je,
majko draga, poslušaj me.
Dun’jaluk će brzo proći,
u kabur nam valja doći,
pitaće te tamo za me,
majko moja, poslušaj me.
Pitaće te nije šala:
šta si svome sinu dala?
Jesi l' sina odgojila?
pitaće te, majko mila.
Neće pitat' za imanje,
al' će pitati za znanje,
za primjenu naše vjere
pitati će sve matere ...
Dragi Bože, Premilosni
smiluj nam se i oprosti,
kaži put u crnoj noći
u kabur nam valja doći.
ALLAH UZIMA
O razumom obdareni
Sedždu čini Tvorcu svome
Gospodaru se okreni
Bogu Jednom, Jedinome
Allah daje, Allah uzima
Sa Njegovim emrom
sve biva
Putnici smo,
na dun'ja samo svraćamo
Allahovi mi smo,
Njemu se vraćamo
Kada smrtni sahat dođe
Sa životom se rastaje
Sve što bude - to i prođe
Samo Allah – On ostaje
O čovječe, jednom shvati
Valja tebi umrijeti
I tebe će tužni svati
Na tabutu pronijeti.

308

POZIVAM TE INSANE
Pozivam te insane Tvoje tijelo prkosi
gdje god da si, ma ko si grumen će ga pokriti
posvjedoči Onome, zar za njime da žališ
Onome što sve može. kada Rabbu odlaziš.
Znadeš ti da ranjen si Ja te budim, ne kudim
znadeš ti da zaboli i za tebe sad molim
lijek oko tebe bdi veo sumnje što nosiš
dušom ti ga pronađi. pa Istinu ne vidiš.
Zar da budeš vjerni rob Sad pod noge baci sve
ovog svijeta, prolaznog okove što odvode
šta ćeš onda ponijeti od Izvora žednoga
kad pozove Jedini. od Allaha Jednoga.
O INSANU NEMOĆNI
O insanu nemoćni, Ni Poslanik ohol ne bi
oholost te osvoji nit' ashabi njegovi
Pa nadmeno hodiš ti, Zar ti da se oholiš
teško tebi oholi kao šejtan, prokleti
Mi smo samo praška mala Mi smo samo praška mala
što j' na ovu Zemlju pala što j' na ovu Zemlju pala
Pa zar misliš, bolji si Pa zar tako sićušni
nego kamen pokorni čovjek da se oholi
Pred dragom se ponizi O insanu nemoćni
svoga brata ne cvili tewbu Rabbu učini
Uvijek misli, manji si Svoga brata zagrli
nego drugi robovi i halala zatraži
Mi smo samo praška mala Mi smo samo praška mala
što j' na ovu Zemlju pala što j' na ovu Zemlju pala
A džennet je zabranjen A džennet je zabranjen
za sve one ohole za sve one ohole
VIDI, KAKAV SI
Vidi bolan kakav si Spusti pogled promisli
Pogledaj se od šta si Ne ljuti se zemlja si
U eflaku ti si prah Tvoj je život Bož’ji dar
La ilahe illellah. La ilahe illellah.
Rijeke čudom protiču Nebo sjaji zvijezdama
Ptice zikrom cvrkuću Tvoje grudi esmama
Sve šapuće ja Allah Ne ostavljaj zikrullah
La ilahe illellah. La ilahe illellah.
Ilahije i kaside
Sebi dušman ne budi
za imetkom ne ludi
dušu svoju probudi
promijeni te svoje ćudi.
OVAJ SVIJET VARKA JE
Ovaj svijet varka je
Malo ko zna kakav je
Oslobodi dušu ti
Perdu sa nje ukloni
Duša čista ne biva
Ako sumnje trun ima
Sumnje niti prekini
Pa nek duša ozdravi
Dušom svojom poželi
Svakom više neg sebi
Allah će ti vratiti
I Džennetom voditi
O mu'mine brate moj
Tvoj imetak nije tvoj
Ne veži ga za dušu
Već ga nosi u džepu
Kol'ko tjelo ti paziš
A za dušu ne mariš
Tjelo će ti pokriti
A duša će živjeti
Dušu svoju očisti
Pa ćeš spašen tad biti
Mirisom zamiriti
Svom se Rabbu vratiti
Ti si kruna stvaranja
I čudo si rađanja
Nek ti bude zadnji dah
La ilahe illellah.
Čuvaj dušu ne prljaj
Za svaki se grijeh pokaj
Iz dna srca pusti ah
La ilahe illellah.
309
Ilahije i kaside
O TI SESTRO NEMARNA
Nekad žena bješe biser O ti sestro nemarna, Nekad žena bješe majka,
što ga čvrsta školjka krije, zbog čega si stvorena, što islamu djecu uči,
pa ga zato zbog čistoće Islam čvrsto prihvati, a sad posta brate problem,
niko taknut mogo nije. svoju vrijednost povrati. koji ovaj ummet muči.
O ti sestro nemarna, Žena bješe vrijedno blago, OKOti sestro
UPITA nemarna,
SELAMIMO
zbog čega si stvorena, i u mašti mladih ljudi, zbog čega si stvorena,
S' dun’jaluka ić’ počesmo
Islam čvrsto prihvati, a sad posta trošna roba, Islam čvrsto prihvati,
ko ostaje selamimo.
svoju vrijednost povrati. koja tijelo svakom nudi. svoju vrijednost povrati.
Ko nam hajir dovu čini
Ona bješe sjajni dragulj, O ti sestro nemarna, od srca ga selamimo.
kojeg vlasnik dobro pazi, zbog čega si stvorena,
Edžel nas je oslabio
al' postade prašnjav kamen, Islam čvrsto prihvati,
usta nam je otvorio.
kojeg svaka noga gazi.. svoju vrijednost povrati.
Za nas bolne dok ležimo
O MU’MINE BRATE MOJ ko upita selamimo.
O mu'mine brate moj Fard što ti je, dobro znaj Ko nas bude otkrio
govorim ti dobro čuj uči Kur'an i slušaj ćefine nam sašio.
dragom Rabbu ti robuj abdest uzmi i klanjaj Ko nas bude gasulio
La ilahe illallah. La ilahe illallah. od srca ga selamimo.
Ćefin će te čekati Od grijeha bjež' u kraj Griješnim sallu mi učimo
u kabur te spustiti u dun’ja se ne uzdaj našem dostu polazimo.
zatim će te pitati u Rabba se pouzdaj A dženaze klanjačima
La ilahe illallah. La ilahe illallah. selam miraz ostavimo.
U kaburu mračna noć Klanjaj brate beš-vakat Derviš Junuz govorio
Munkir, Nekir tebi doć Rabb će tebi dragi dat potokom je suze lio.
od'kle će ti pomoć doć u Džennetu lijepi hajat A sve znane i neznane
La ilahe illallah. La ilahe illallah. što ostaju selamimo

POKAJMO SE SVI ALLAHU!

Pokajmo se svi Allahu!
Prije nego smrt nam dođe!
Slijed'mo svoga Poslanika!
Ne id'mo putem nesretnika!
Živio si kratko vrijeme;
Dun'jaluk te obuzeo;
I kad bješe u zanosu;
Edžel ti je zakucao;
Stekao si mnogo blaga;
Izdržao teške muke;
Sad niz tijelo spustio si;
Ostarjele mrtve ruke;
Žena ti je uplakana; Zemlja te je zatrpala;
Jetime si ostavio; Ugasila spomen tvoj;
Maločas si s njima bio; Sa mezarja ljudi idu;
A sad oči zatvorio; Ubrzaju korak svoj;
U kefine zamotan si; Gdje idete, gdje idete?
Odjeća je odložena; Ne čuje se vapaj tvoj;
Svi te tužno ispraćaju; Svako živ zauzet je;
Kuća ti je promjenjena; Sam polažeš račun svoj.
Svi gledaju mokru zemlju; Pokajmo se svi Allahu!
Džahil tebi nosi cvijeće; Prije nego smrt nam dođe!
Ali niko s tobom brate; Slijed'mo svoga Poslanika!
U kabur leći neće; Ne id'mo putem nesretnika!

310
 Ilahije i kaside
IBRET UZMI MUSLIME
Kud god okom pogledaš Serbez hodiš, rahat si, Na Mahšeru staćemo,
Mašrikom i magribom, Dunjajluk ti potaman, K'o garibi skupljeni,
Ti mezarja ugledaš, Lice suzom orosi, Šefadžijo, zvaćemo,
Sve kabur za kaburom. Budi Tvorcu zahvalan! Kod Rabba nas spomeni!
Deder zehru zastani, Sve stvoreno prolazi, Behar čim se okruni,
Ibret uzmi Muslime! Dever-dun'ja ima kraj, Mrven srca otkine,
To te zovu nišani, Sve iščezne, odlazi Rabbu sedždu učini,
Iz gafleta trgni se! Vječnome u zagrljaj! Zemni prah kad dotakne!
ŠERBE SMRTI
Jednog dana sve će ovo Dunjaluk nam kratko traje Zato sestro moja mila
Biti samo sjetno jučer Šerbe smrti svakog čeka I ti dragi brate moj
Na prolaznost podsjećanje Ahiret je naša vječnost Čvrstom vjerom u Allaha
Za sve ljude ubuduće Vječna pravda za čovjeka Ispunimo život svoj
O Allahu Svemogući O Allahu Svemogući O Allahu Svemogući
Molimo za milost Tvoju Molimo za milost Tvoju Molimo za milost Tvoju
Daj nam mjesto u vječnosti Daj nam mjesto u vječnosti Daj nam mjesto u vječnosti
U Džennetskom perivoju U Džennetskom perivoju U Džennetskom perivoju
KADA SMRT NAM PRIBLIŽI SE
Kada smrt nam približi se, Oprosti nam naše grjehe, Kad iz zemlje ustanemo,
i u susret Tebi krenemo, i sačuvaj nas sramote, Ti nas straha tad poštedi,
Olakšaj nam, o Allahu, Podari nam o Allahu, Da u Džennet Ja Rabbi,
da šehadet izreknemo. u Džennetu sve ljepote. uvedu nas meleki.
Kad u kabur spuste nas, Kad iz zemlje ustanemo, NEMOJ ŽALIT SUZAMA
i meleki pitat’ stanu, Ti nas straha tad poštedi, Nemoj žalit suzama
azaba nas Ti sačuvaj, Da u Džennet nas uvedu, Već se sjeti dovama
i otkloni od nas tamu. melekima Ti naredi. Nemoj da ti suza krene
Kad probudiš uspomene
DUŠO DRAGA, HALALOSUN
Nemoj žalit oče moj
Dušo draga, zar odlaziš, Gorka mi je svaka zora... Kad ugledaš mezar moj
Svome Dostu zar polaziš. Gdje da nađem razgovora? Nemoj da ti suza krene
Ko musafir, na tabutu? Kad poteknu svi ezani, Kad se sjetiš oče mene
Ostavljaš me u behutu i zapljušte šadrvani...?
na 'vom sv'jetu, uplakana. Baš ko da me zovne neko Nemoj žalit suzama
Bez ijednog b'jela dana... iz sobice a daleko... Već se sjeti dovama
Nemoj da ti suza krene
Dušo draga, halalosun, Junus-Džemal suze lije: Kad probudiš uspomene
evlijama-selam osun. Na'vom sv'jetu pusto mi je.
Nefsu tvome sad Bajram je. Jednog dosta još imadem K'o da duša poleti
Teško onom ko ostaje... kome mogu kazat jade. Sva u nuru izgori
Zar dunjaluk tolko traje: Ko razgoni srcu tugu. Zastane kraj kapije
Bio-prošo..b'jel behar je? I razdani noć dugu... Ridvan čuvar avlije

311
Ilahije i kaside
K'o da je juče bilo
Srce se isto steže
od kad te s nama nema
sve mi je mnogo teže
Plače mi se za tobom
volim te k'o brata svoga
da ti rahmet duši bude
molim Uzvišenog Boga
Svakom živom to se sprema
da ga jednog dana nema
svi mi koji znamo to
i za te se molimo.
Kad se mora sastave,
kad se brda rastave,
kada čuješ strašan glas
od koga ćeš tražit spas !!!
O Allahu Jedini
Sudnji dan kad nastupi
Ti nas straha poštedi
O Allahu milosni
Ti nas straha poštedi
Sudnji dan kad nastupi
Kada zvijezda nestane
i kad sunce potamni,
Džehennem se raspali.
Teško vama kjafiri
Sudnji dan kad nastupi.
Kad se nebo rascijepi
i planine pokrenu,
kada mrtvi ustanu,
ko će vama pomoći,
Sudnji dan kad nastupi.
312
KASIDA PRIJATELJU
Prolazi dan za danom Svi te po dobru pamte
nisi ti s nama više za tobom duša boli
život nam dalje teče sa svakim novim danom
bez tebe mnogo tiše za te se Bogu molim
Plače mi se za tobom Plače mi se za tobom
volim te k'o brata svoga volim te k'o brata svoga
da ti rahmet duši bude da ti rahmet duši bude
molim Uzvišenog Boga molim Uzvišenog Boga
Svakom živom to se sprema Svakom živom to se sprema
da ga jednog dana nema da ga jednog dana nema
svi mi koji znamo to svi mi koji znamo to
i za te se molimo. i za te se molimo.
SUDNJI DAN KAD NASTUPI
Kada zemlja zadrhti Kad izgubi sunce sjaj
kad te majka ostavi kada svemu dođe kraj
kome li ćeš onda poć kada čuješ strašan glas
kog ćeš zvati upomoć !!! gdje ćeš onda tražit spas!
O Allahu ....... O Allahu .......
Kada nebo propadne Kada dođe zadnji dan
zvijzde sedždu učine kad ostaneš robe sam
kuda li ćeš onda poć kuda li ćeš onda poć
kog ćeš zvat upomoć !!! kog ćeš zvat upomoć !!!
O Allahu ....... O Allahu .......
TEŠKO VAMA KAFIRI
Zbog nevjere Boga, A ti dušo smirena,
zbog grijeha teškoga, Rabbu svome vrati se.
gorjećete u vatri. Zadovoljna i sretna,
Teško vama kjafiri, u Džennetu smjesti se.
Sudnji dan kad nastupi. Rabbu svome vrati se.
Nijekali ste Sudnji dan. Allah, Allah …
Zekkum ćete jesti vi.
Njim utrobe puniti.
Ko će vama pomoći,
Sudnji dan kad nastupi.
 Ilahije i kaside
MOLITVA
Velik, Ti si, Bože silni, Veličinu Tvoju, Bože, Sveta vjera muslimanska
Veličinu sve ti priča! Vasiona slavi cjela, Nek, nam vječno srce grije!
Moćan Ti si! Sve govori I ja, sitan sedždu činim. Ne daj Bože, gusta tmina
O moćnosti Tvoga Bića! Gledajući tvoja djela. Svijetlost sunca da sakrije.
Velik, Ti si! Moćan Ti si! Sedžde čineć Tvojoj Sili,
O, Ti koji Svemir stvori! Molim Ti se, Bože, Sveti DA JE BOSNA
Nebo,zemlju,sunce,mjesec Blagoslovi moj zavičaj OD DŽENETA DIO
I na nebu zv’jezde gori. Ovo stijenje i vrleti! Da je Bosna od Dženneta dio:
Sve su djela Tvoje moći! Blagoslovi stjenje ovo, Mostar grad bi Džennet bašča bio
Sve svjedoči Tebe Boga Allah, Allah, Bože, Silni, Sarajevo Džennetska kapija
Čovjek, zvijer, drvo, voda Nek se vječno ovdje hori Banja Luka Džennetska avlija.
Kamen srca studenoga! Mujezina glas umilni. Moj Allahu, hvala Tebi sada,
c`jela Bosna,c`jela Bosna
PJESMA O BOSNI na sedždu Ti pada
Tamo je nebo plavetno, Do nje bi s vjetrom letjela Kevser vrelo na Buni bi bilo
sjajem se preljeva samo da umijem u Bihaću podne bi učilo.
behar i cv'jeće proljetno, i sabah zorom budila U Travniku sabah se klanjao,
zlatom se zaljeva da srce ugrijem Ajvaz vodom abdest uzimao.
trava je mehka, mirisna, noću od čežnje goleme Moj Allahu, hvala Tebi sada…
bistri su izvori pjesmu joj zapjevam
tamo je zemlja iz mog sna ove daljine bole me Akšam namaz u Tuzli bi bio,
srce mi govori srcem je dozivam Kur`an bi se u Pruscu učio:
Hej ljubav žari se Hej ljubav žari se U Vakufu kurban bi se klao,
u oku mom u oku mom u Zenici mevlud proučio.
što više stari se, što više stari se, Moj Allahu, hvala Tebi sada….
više sam sa njom više sam sa njom U Goraždu jacija bi bila
hej ljubav žari se hej ljubav žari se sedžda bi se u Foči činila
gori kao plam gori kao plam Višegradom Džennet-put bi sjao
u mom srcu kad o njoj u mom srcu kad o njoj a u Žepi Allah veličao.
pjesmu zapjevam pjesmu zapjevam
Moj Allahu, hvala Tebi sada..
pjesmu zapjevam pjesmu zapjevam

RIJEKA SPREČA
Sve rijeke dovu uče Rijeka Spreča Bogu klanja Voda nama život znači
Dovu uče tiho huče I u ušće kad uranja A njen govor mirom zrači
Pa i naša rijeka Spreča Hej čovječe deder uči Slušaj zato dovu vode
I s jeseni i s proljeća Zašto Spreča tako huči Kuda god ti noge hode
Tokom zime preko ljeta Što niz polja i ravnine I obraze vodom kvasi
Uči glasom šehadeta Huk svoj stapa u tišine Nek se znade mu'min da si

313
Ilahije i kaside
JA SIN SAM TVOJ
U plavo Božje prestolje Tamo na Uni - zlatno zrnce Krene li dušman ti na zide,
kliču zvuci s bogomolja. a na Drini zora plava. u san starih mezarova
To su pjesme zemlje moje, U Neretvi spava sunce udariće na šehide
gdje huče gore i šume polja. niz ravnine se razliva Sava. što krv će liti za brda ova!
Mila sura i žestoka Mila sura i žestoka Mila sura i žestoka
Bosna na zemlji krvavoj. Bosna na zemlji krvavoj. Bosna na zemlji krvavoj.
Čuvam te kao i dva oka! Čuvam te kao i dva oka! Čuvam te kao i dva oka!
Ja sin sam tvoj zemljo. Ja sin sam tvoj zemljo. Ja sin sam tvoj zemljo.
Ja sin sam tvoj! Ja sin sam tvoj! Ja sin sam tvoj!
RIJEKA ISTINE
Ko god traži šta treba Allah, Allah Hu .... Žubor dajem mu'minu
Neka slijedi Ahmeda Brzo teče žubori A prkosim dušmanu
I nek uči salavat S planinama govori Što me brane mu'mini
Ummetu je našem dat Mene brane mu'mini Koje Allah sjedini
Allah, Allah Hu Allah Koje Allah sjedini Allah, Allah Hu ....
Allah, Allah Hu Allah
Allah, Allah Hu Allah Allah, Allah Hu .... Essalatu ja Resul
Sultan Allah Hakk Allah Ja sam r'jeka istine Vesselamu ja makbul
Ispod Igman planine Šehidima merhaba
Bosna nama ne daje
Koja spaja mu'mine Od žubora svakada
Ima svoje gazije
Borite se mu'mini Naše Bosne jedine Allah, Allah Hu ....
Kad vas Allah sjedini Allah, Allah Hu ....
PUHNUĆE BEHAR
Iz blizine srce sluti Iz blizine srce sluti Iz blizine srce sluti
puhnuće behar puhnuće behar, puhnuće behar,
izhudit će cvijeće džemre okitiće polja naša odnijeće dušu u dom
čim zemlji padne. rahmet zeleni. smireni, topli,
Kiše će umivati, Našoj djeci pružiće, pod moju strehu tek tad
Bosnu, šaren đulistan stručak Ijubice na dar neka slegne miran san,
I cvjetaće ljiljani a uzdahe slobode minuće bol oči
u zore rane. i mira meni. kad lagahno sklopim.
NAŠA BOSNA BEDR NAŠ JE
Islamskog smo žita klasje Nur imana na čelima Sakup’te se din dušmani
svog dina mi ne damo, sred nam boja kuvet daje. na svijetu što vas ima.
Naša Bosna, Bedr naš je Ćafirima u grudima Sati su vam odbrojani
pobjediti mi moramo. pred tekbirom dah zastaje. Bosna će vam bit' smrt svima
Gospodaru dobro znaš Ti, Džihad nam je u venama Nasrun minellah
Bosni dušman svjet je cijeli. zemljo za te krv se lije ve fethun karib
Gdje su mejti mira našli, Rabb i Resul u srcima ve bešširil- mu'minin.
i živi bi tamo htjeli. Mi smo iman sahibije.

314
 Ilahije i kaside
GDJE SU MEKKA I MEDINA DO ARŠA SE EZAN ČUJE
Od bedranskog, sinko, polja Drage naše devletIije,
Mi stojimo k'o bedemi
od pustinje pjeskovite, vid'te u kom smo azabu:
Na granici Tvoga Dina
pa do Bosne šumovite, mnogi evlad nema babu,
Vatan nam je ummet c'jeli
preko brda, sinjih mora, poklaše nas haramije!
A Bosna nam domovina
neko je krv svoju lio U mukama nejač stenje,
da bi ti musliman bio! sela su nam pod busenjem S ovih brda, rodnih dola
Do Arša se ezan čuje
Zovnuh Rabbu'l- alemina: Zovnuh Rabbu'l- alemina:
InšaAllah i čuće se
Gdje su Mekka i Medina?! Gdje su Mekka i Medina?!
Bosna uglas poručuje
Sa Arša se dževab prosu: Sa Arša se dževab prosu:
Daleko su, daleko su ... Daleko su, daleko su ... Gospodaru Tebi hvala
Na ni'metu islamskome
Dragi naš Resulullahu, Gdje su Mekka i Medina?
Od bešike do mezara
dragi Hamza, dragi Ali, Gdje su borci, ensarije?
Na'vom srcu gazijskome
Bošnjaci vam selam šalju, U Bosni se krv sad lije
ovaj život su prodali! za spas našeg časnog dina Ti si kadar kuwet daj nam
Što očima gleda svojim Ovdje tekbir se prolama Da emanet očuvamo
tog se ummet vaš ne boji! Bosna to je Bedr islama. Vedra čela Pejgamberu
Zovnuh Rabbu'l- alemina: Zovnuh Rabbu'l- alemina: Da u oči pogledamo
Gdje su Mekka i Medina?! Gdje su Mekka i Medina?! Šta je ilum-sahibija
Sa Arša se dževab prosu: Sa Arša se dževab prosu: Ova zemlja zadojila
Daleko su, daleko su ... Daleko su, daleko su ... Kol'ko časnih je šehida
Sve bez suze zagrlila
ŠEHIDI IL' GAZIJE
Gorde su tvoje planine, Ti rađaš sebi sinove, Jemin čvrsto Ti dajemo
Dušmanima prkose, Postojane bedeme, Svoga Dina ne gubimo
R'jeke su tvoje džennetske, Daćemo svoje živote: Bosno i Hercegovino
Krvcu šehida pronose. Za Rabba, Resula i tebe! Svaku stopu ti ljubimo
Vatan si naš, jedini dom, Dolima tvojim stražare S ovih brda rodnih dola
U tebi mi smo svoji na svom! B'jele čalme nišanske, Do arša se ezan čuje
Borićemo se za tebe, Časne su Bosno šamije, InšaAllah i čuće se
Pa bili šehidi il' gazije! Što bolne ti suze skrivaše! Kunemo se dok nas bude!
DUN’JALUKA OVOG DOSTA
Dun’jaluka ovog dosta Afganistan ljuta rana A murad je svih šehida
moja duša s tobom osta žubor krvi u žilama dinski bajrak uzdignuti
srce žudi, bolom huči Kašmir, Bosna, Palestina svaki aršin Bosne naše
ovaj svijet je čaša žuči. sve je naša domovina. krvlju svojom odbraniti.
Gdje ostade, gdje se skrilo Mezar svaki poruka je Zikir uče evlijai
ono vrijeme iz prošlosti za islam se život daje. mejte bude ti jecaji
kad šehid je za šehidom džihad naša zastava je muhtadž mi smo Rabba moći
gin’o za din i zbog časti. Inša – Allahi pobjeda je. milost tvoja kad će doći.

315
Ilahije i kaside
MLAD MJESEČE
Kad zaploviš mlad mjeseče Kad zaploviš mlad mjeseče Kad zaploviš mlad mjeseče
Nad dewletom čečenskim Palestinu obasjaj Nad pustinjom arapskom
Stani k'o što stade Musa Izgubićeš kao Jakub Namiriši altun zrake
Nad džebelom sinajskim Zbog Jusufa oka sjaj Mošus krvi šehidskom
Rano moja, džanu duše Palestino, domovino Mjesečinom sv'jetli pute
Ko te bolnu ostavi Ti garibom postade Mog usnulog Ummeta
Zbog tvog hala i meni se Od Jusufa u tamnici Nek' progleda i trgne se
Duša s t'jelom rastavi Mnogo duže ostade Probudi iz gafleta!
BAJRAK ISLAMA NOĆAS BRATE
Čvrst jemin Rabbu dajemo Tevekkulom,sabrom se branimo JEMIN DAJ
da naše vjere ne damo. Allahovog užeta držimo Noćas brate jemin daj,
Bajrak islama nosimo Bajrak islama nosimo tražeć' sebi oproštaj, Allah
Tvoji smo,Tebi se vraćamo! Tvoji smo,Tebi se vraćamo! Da za islam bit ćeš ti
Šehidima Tvojim bićemo Sretni Ti sedždu činimo spreman život svoj dati.
straha od smrti nemamo. U dovi smjerno molimo Da u dobru nećeš ti
Srcem šehadet učimo U hladu Arša da sjedimo za šehadet klonuti, Allah,
Tvoji smo,Tebi se vraćamo Tvoji smo,Tebi se vraćamo! riječ Božju, Njegov din
Džihad je naša sudbina I kad se nebo otvori za dun’jaluk ostavit.
želja je naša jedina, Najveća želja ispuni Na rođendan Ahmeda
Svjetlom tamu da satremo Bajrak islama nosimo srce hal nek pogleda, Allah
Tvoji smo,Tebi se vraćamo! Tvoji smo,Tebi se vraćamo! Nek' teobu učini
KAD EZANI ZAUČE grijeha se okani.
Kada mjesec ugasne, Kad u Džihad nijjete Sjećajuć se Resula
Sunce jalum razaspe, Muslimani iz Bosne, Ebu Bekra, Omera, Allah
Ljiljani ispupolje, Kur'an čelom poljube, Osmana i Alije,
Salavate donose. Salavate donose. Hasana i Husejna.
Kad Ezani zauče, Kada dun'ja uvehne Svih mu' mina poslije njih
Saraj-bosnu probude, I pred Hakka stane se, učiće im ovaj stih, Allah,
Mu'mini se abdeste, Džennetlija biti će kao poklon mu'minski
Salavate donose. Ko salavat donese. sa mirisom džennetskim
MI SMO VOJSKA ALLAHOVA
Mi smo vojska Allahova Kada krenemo u borbu Volimo te, Bosno naša
za Islam se borimo tevekkulom se branimo domovino jedina.
dati život za slobodu svud tekbire mi učimo Mi ćemo te odbraniti
nikog se ne bojimo. od Njeg pomoć tražimo. od dušmana tvojega.
Borimo se sve do zadnjeg Poginuti čista srca Mi svog Rabba volimo
smrti se ne bojimo bez grijeha jednoga od njeg snagu molimo
ako treba život dati to je želja mudžahida krenimo na dušmane
za šehadet poginuti vojnika Allahova. uzviknimo Allahu ekber
smrti se ne bojimo.
316
 Ilahije i kaside
OD MAŠRIKA DO MAGRIBA (I) SEDMA MUSLIMANSKA
Od Mašrika do Magriba, Neka svaki rob Allahov Iz jednog zrna, zrna tewhida
svuda gdje se ezan čuje, ima pedalj svoga neba, klasova sedam izbaci stas
gdje se Allah Svemogući pjesmu svoju,zemlju svoju na svakom klasu stotinu zrna
i Muhammed resul štuje. i zalogaj svoga hljeba. u svakom zrnu istine glas.
Hvala Rabbu jedinome Pošten budi dobro čini Allahu ekber Allahu ekber
sve na sedždu njemu pada. po Rabbovom putu hodi, salli Muhammed Resulellah
Nek' prestane zulum svaki pa će Allah Svemogući Alahu ekber Allahu ekber
nek' na zemlji mir zavlada. vječnoj sreći da te vodi. dušmanu nek se zaledi dah.

Pred Rabom smo svi jednaki
tako časni Kur'an veli,
bili crni ili žuti
il' crveni ili bijeli.
OD MAŠRIKA
DO MAGRIBA (II)
Od Mašrika do magriba,
svuda gdje se ezan čuje,
ubijaju jata tvoja,
tvoje ševe i slavuje!
Naše selo umuklo je
pa nebesa tužno stoje .
Al' što više krvarimo
sve više te mi volimo!
Sve glasnije mi kličemo
i u zori osvićemo!
Ovog časa - dok ti spavaš
kolju grlo jedne ptice!
Ubijaju - ni zbog čega!
nježnu braću i sestrice!
Ovog časa - dok ti spavaš
na odžaku gnijezda pale!
Noćas mrznu,ni zbog čega
mrtve oči ptič’je male ...
Ovog časa - dok ti spavaš
novo jato na put kreće.
Grlimo se i gledamo:
koga sutra biti neće?
Prolazan je ovaj svijet Cjela je Bosna jedna serdžada
vjeruj vječno ništa nije. a svaki grad joj mesdžid je plah
tespih je njezin Sedma brigada
Sve što biva, sve što diše
dušmanu od nje ledi se dah.
suđenu je da i mrije.
Iz srca Bosne na sedam strana
AKO PITAŠ ME stablo imana raširi grane,
O BEDRU zelenim hladom bajraka dina
Ako pitaš me o Bedru prekri svu Bosnu i muslimane.
dragi brate el-Bosnawi U sabah rosni vjetrovi pušu
Istinu ispričaće ti Šapti bulova baščom se čuju,
s neba što su dolijetali i svijetlom nadom prsa se šire
Odgovora ako nema, topovi Sedme to nam kazuju.
od zikra su posustali Kad sedma krene to je ko voda
Pravu priču će donijeti bujicom krupnom kada poteče,
Zulfikar i Hazret-Ali na mjesec dana pješačkog hoda
dušmani pred njom u strahu kleče
Otac sina ne poznaje,
brat na brata udario Tamo gdje nema svijetla imana
Vrela usta vode traže, tamo gdje vlada kufura noć
zatrpan je bunar bio svijetlom tekbira svojih mladića
Sedma će doći Sedma će proć.
Pustinjsko je sunce žarko,
a mušrika sve je više Gdje Sedma dođe tamo su ruže
Ahmedove kabul dove, sve đul do đula, sve tulipani.
Na bojnom polju njeni šehidi
naše noge učvrstiše
ostaju vječno namirisani.
Ako ne znaš brate ko sam
Zuluma kufra, zuluma džehla,
na Uhudu me potraži
sablje imana presjeće vrat,
Ja sam Hamza pero nosam, na bedem safu ko život njen je,
Allahov sam rob odani
s tekbirom gazi uz brata brat.

317
Ilahije i kaside
SJEĆANJA
Kada te u kasne sate
uzdasima takne stih
Šehidi su vječno živi
prisjeti se tada njih
U bašluku svakome se
istina o nama krije
Aladžu i Ferhadiju
porušio vjetar nije
Sjećanja njihova su
djela vrijedna
Istina, istina je
samo jedna
Mi smo tu,
više nemamo dilema
Allah je, Jedan –
Njemu ravnog nema
Sakri suze u svitanja Na beharu kapi rose
dok kazaljke tamu slute Uzvišenom sedždu čine
Gazije su pored tebe Bosna dovom sunce zove
svoju tugu oni šute da na putu mraka sine
U njihovim dušama se U svjetlosti njegovoj se
istina o nama krije istina o nama krije
Aladžu i Ferhadiju Aladžu i Ferhadiju
porušio vjetar nije porušio vjetar nije
Sjećanja njihova su Sjećanja njihova su
djela vrijedna djela vrijedna
Istina, istina je Istina, istina je
samo jedna samo jedna
Mi smo tu, Mi smo tu,
više nemamo dilema više nemamo dilema
Allah je, Jedan – Allah je, Jedan –
Njemu ravnog nema Njemu ravnog nema

B'JELI DLANI
Zašto plaču tvoje oči, Donosio zeman sobom Svud nišani šehidski se
Zar težak ti tako hal je; I dostove i dušmane, Tužnom nebu pružaju,
Tužno čamiš u samoći, Nisu tvoje,brate,suze Milostivom klanjajuć' se,
Toneš dušom u sjećanje! Nit' jedine, niti same! O tvom halu kazuju!
Rabbu pružaš b'jele dlane: Rabbu pružaš b'jele dlane: Rabbu pružaš b'jele dlane:
Rabbinsurna! Dozivaš, Rabbinsurna! Dozivaš, Rabbinsurna! Dozivaš,
Moj Ummete, bolne rane Moj Ummete, bolne rane Moj Ummete, bolne rane
U srcu mi otvaraš. U srcu mi otvaraš. U srcu mi otvaraš.
BRAĆI ŠEHIDIMA
Večeras ponosno, sjećaju se mudžahidi, Ibrahima čvrstog k’o uhudska planina,
Braće što su za Bosnu pali k’o šehidi. Dženet nek mu Rab dadne da u njemu uživa
Muhameda k’o emira,jednog od devletlija Ramiza veselog, skromnog k’o Hurejre,
Allah nek mu podari tadž od Džennetlija. U Džennetu neka ga vječno dvore hurije.
Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha, Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha. Učeći tekbire, ostajući bez daha.
Osmana hrabroga, u liku šejh Hamze, I mi smo svi uz njih, i mi smo mudžahidi.
Allah nek mu podari sve deredže dženetske Kufur ćemo slomiti, padajuć k’o šehidi.
Redže mudžahida i njegovih tekbira, Allah nek se smiluje, i njima i nama,
Allah nek ga poživi u društvu hajirlija. Ostaćemo k’o kamen na bedemu Islama.
Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha, Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha. Učeći tekbire, ostajući bez daha.

318
 Ilahije i kaside
ŠEHIDI
Šehidi, hej, miljenici, gdje ste vi? Šehidi, hej mirišljavi, gdje ste vi?
Kraj česme, hej, stoji peškir vezeni Kraj sela, hej, dvorci vaši po Bosni.
I bardak, hej, od kojeg smo stvoreni U bašči, hej, pokošeni cvjetovi.
Šehidi, hej, miljenici, gdje ste vi" ? Šehidi, hej, mirišljavi, gdje ste vi?
Šehidi, hej, evlijade, gdje ste vi? Šehidi, hej, ptice bjele, gdje ste vi?
U prahu, hej, trag tabana bosenih! Ko laste, hej, selice ste veseli.
Ko klanja, hej, na sofama zelenim? Skup zvijezda, hej, u tespihu treptavih.
Šehidi, hej, evlijade, gdje ste vi? Šehidi, hej, ptice bijele, gdje ste vi?
ŠEHID
Od lutanja umorna je Dok je bio još pri sebi Idi majci, babe nema
Od Allaha pomoć moli Progovara šehid seki: Žalost njenu ti ublaži
Da još jednom brata vidi “Moj je život kratko traj’o Poljubi je ti u ruku
Da l' je šehid ili živi. Za islam ga, seko dadoh I za mene halal traži.
Našla ga je ranjenoga Ne lij’ suze, seko mila, Neka pusti jednu suzu
Na zelenoj rosnoj travi Ne zatvaraj bratu oči Da joj srce ne uvehne
Jedna rana oko srca Hoću dušu vidjet svoju Nek ne ljubi sinu mezar
Otežani uzdisaji. Da l’ odlazi putem pravim, Da joj srce ne uvehne,
Allah Allah Bosna gori Allah Allah Bosna gori Allah Allah Bosna gori
Allah Allah šehid moli Allah Allah šehid moli Allah Allah šehid moli
Allah Allah Bosna gori Allah Allah Bosna gori Allah Allah Bosna gori
Šehid Tvoju pomoć moli. Šehid Tvoju pomoć moli. Šehid Tvoju pomoć moli.

KRAJ MEZARA SA TABUTA

Kraj mezara majka stade Nisam te se nagledala Sa tabuta šehid zbori
selam nazva sinu dok si sa mnom bio Dok mu duša nurom gori
što joj mladi život dade jer si često s 'akranima Ostavljam vam u amanet
braneć’ domovinu. kasno dolazio. Zemlju Bosnu na selamet.
Dovu uči, Boga moli Od mene ti prosto bilo Bosne ima i biće je
i rahmet predaje i sve halal bilo Do Sudnjeg dana
suze roni, duša gori molim Raba da te primi Obećava krv šehidska
al' sabur odaje. u dženetsko krilo Tekuć’ sa svih strana.
Tiho šapće i govori U vrtove i hladove Neka selam mir zavlada
sjećanja naviru gdje ljepota sija Neka dušman vječno strada
Dragi sine sad počivaj gdje je hizmet šehidima Gdje se čuje glas ezana
u vječnome miru. zanosnih hurija. Do kabura sa svih strana.
Dugo si mi vojevao Kraj izvora Kevser-vrela Volite se pazite se
borio se slavno pod Aršir – Rahmanom Dini – islam sačuvajte
kad si kući dolazio gdje se duše odmaraju Na Rabbovom pravom putu
to je bilo davno. što su sa imanom. Ni živote ne žalite.

319
Ilahije i kaside
O MOJ BRATE ROĐENI
O moj brate rođeni
ne mogu te poznati
sudbina nas rastavi
po Božijoj odredbi.
Moje srce, brate moj,
ne osjeća život svoj.
Sluti da će blizu kraj
u Džennetu nać smiraj.
Snage nemam brate moj
pitat' kako babo moj.
Stalno u snovima snim
predosjećam šta je s njim.
Sa pendžera kad pogledam
Čini mi se ti dolaziš,
Korake ti osluškujem,
U avliju kad ulaziš...
S čardaka bih pohitio,
Nurli čelo ti ljubio,
Samo mezar sred harema
Podsjeti me da te nema!
VATAN
Zar šehide mezarima
U emanet mi činimo
Samo da nad nišanima
Po Fatihu proučimo?
Uzdignimo se imanom,
Zelen bajrak nebesima,
Ispuniće se sa strahom
Kufur-srca dušmanima.
SANJAO SAM
Sanjao sam jedne noći
da sam majko šehid bio.
Ja Resulallah, ti zatraži
da šehadet bude mio.
Kraj mezara majka stoji,
i fatihu sinu uči.
Ja Resulallah, ti zatraži
Dženet srce da dokuči.
320
O moj brate jedini Naša Bosna, brate moj,
prvo sebe smiri ti. stoji li još ponosna,
Fatihu mu prouči prkosi li svijetu
babo naš je rahmetli. ranjena i bolesna?
Naša majka brate moj Bosna naša ponosna
ako znadeš šta je s njom sretna je i radosna,
mnogo sam poželio šehidi je čuvaju,
čuti rječi: “sine moj” ne brini se brate moj.
O moj brate jedini Tebi hvala Bože moj
majku nećeš vidjeti čuvao si brata mog.
od tuge za tobom Mojoj Bosni pomozi
preseli na bolji svjet. dušmane joj uništi.
RASTANAK
Sinoć sam te snovidio Od Bajrama do Bajrama
S šehidima, gazijama, Bajramluke tužno spremam
Plaho sam te poželio, Dovu činim u suzama,
Rastasmo se u suzama... Drugo brate ništa nemam.
Godinama na tespihu Bistri izvor presušio,
Drhte ruke uz Fatihu, Gdje si lice abdestio,
Očinji vid ugasi se Al' još rumen đul miriše
Srce tebe kad sjeti se. Kao sa mnom da uzdiše!
Gdje je dova Pir-Sultana, U srcima ašk nek' bije,
Što Stambolu car postade? Lica sv'jetli nur imana
Gdje je jalum sa mejdana, Želja nam je – tajna nije
Što iz duše jecaj krade? Sveti Vatan Muslimana!
Pojašimo ate vrane Nek' se čuje glas ezana,
U Džennetu potkovane, Uče sure iz Kur'ana,
Tamo gdje se za Din gine Držimo se Hablullaha,
Na braniku Domovine! To je farz nam od Allaha!
Klanjala je, plakala je, Moj Allahu ti podari
da joj Allah sina čuva. Tvome šehidu zemlju lahku.
Ja ResuIallah, ti zatraži Ja Resulallah, ti zatraži
Ummet Allah da sačuva. svom ummetu sreću svaku.
Moj se život ne svršava
ja sam šehid kod Allaha.
Ja Resulallah, ti zatraži
od Allaha oprost grijeha.
 Ilahije i kaside
KASIDA MAJCI
Poranila stara majka Raskrilila postekiju Prije zora neg' zarudi
Prije sabaha B'jelu kurbansku Ezan začu se
Studen vodom abdesti se Tespih nađe i šamiju Istigfare prošaputa
Moleć' Allaha Svoju ćabensku Nijjet donese
Rabbi,kad na namaz stanem Odvedoše joj sinove Skrušeno je namazila
Nek' na sedždi mrtva pa'nem Zavezane u okove Drhtavim glasom dovila
Tiho izusti Tolke godine Uzdah ote se
Svog evlada ne imadem Da su barem za Din pali Pa prouči još Fatihu
I ispusti dušu tihu
A preboljeti ne znadem Na mejdanu nastradali
Tespih prosu se
Ti mi oprosti! Aman sudbine! Aman sudbine!
PROSTRANA JE TVOJA ZAHVALA
MAJKA HAVA KUĆICA
Majka Hava usnila je sina
RODITELJIMA
Gazio je nizom pute
Svog jedinca šehid Hajrudina Skrušen tebi ja se molim,
krio se od munje ljute.
Usnila je da joj pismo piše za tvoj halal majko mila.
Bježao je od gromova,
Iz Firdewsa gdje ruža miriše Osjećam se dužnim tebi,
sam bez lampe i drugova.
za sve što si učinila.
Draga majko pitanje me prati Lutao je kroz planine
Ko će tebi Bajram čestitati i sišao u nizine. Ja sam jeo, a ti gladna,
Ko će majko otvorit' ti vrata ja sam pio , a ti žedna.
Našao je draga vrata
Kad ja nemam ni sestre ni brata Ja spavao, a ti budna,
od drveta, a od zlata.
U tom trenu prenula se Hava ja zaplačem , a ti tužna.
Prostrana je Tvoja tiha kućica
Njenom tjelu više se ne spava Za svu milost u životu,
a njega je obuzela groznica.
Sjećanje je obuzelo sjetno neizmjerno tebi hvala,
Na vrijeme tegobno al' sretno Primi ovog namjemika
pod krov tvojih miljenika znam da ključ od Dženeta je
Draga majko pitanje me prati.. samo u tvojim rukama.
da osuši kabanice
Majka Hava ne može da spava i ogrije blijedo lice.
Tebi skrušen ja se molim,
Posvud miri ružica, baklava
Drži halku od zekira za tvoj halal oče dragi.
Sabah zora uskoro će doći
čeka izun domaćina Što ti bješe drugačiji,
Majci Havi san neće na oči nego što je otac svaki.
ispred praga sklupčan stoji
Draga majko pitanje me prati.. i minute zadnje broji. Ja zaplačem ti tuguješ,
Prostrana je Tvoja …. ja poželim ti doneseš.
Blagim glasom ti govoriš,
SREBRENIČKA TUGOVNAKA
ja pogrješim ti oprostiš.
Ovo polje, crno polje Ovo polje, crno polje
nije njiva uzorana majka, sestra kraj mezara Za svu milost u životu…
ovo nisu kukuruzi I nevjesta sa prstenom Nek je Allah zadovoljan,
to je nišan do nišana kroz plač suhi razgovara tobom majko, oče dragi,
Nek vam grijehe sve oprosti
Ne čuje se talas žita Ovo polje, crno polje nek vam Džennet On podari
nit' se čuju vodonoše sirotani ko pilići
niti stada b'jela sita polegli uz mezar njemi
smrt sa sobom razgovara ne mogu se od njeg' dići

321
Ilahije i kaside
OD AŠKA SI BOLESTAN
Od aška si bolestan Šah Edhem je car bio Za halal će pitati,
lijek ti je potreban i kap aška popio za haram će kazniti
dođi, uđi u ovaj muršida je našao bol i patnja golema
dragog Rabba đulistan. i carstvo ostavio. u vatri je gorijeti.
Mudri Lukman ovdje je Ne zarađuj harama, Zar Selime ti misliš
Ebu Hajat ovdje je, ostavit ćeš i halal, da se može bit derviš
kao Hidr živjet će da si bogat ko Karun samo ime da nosiš
jednu kap ko popije. smrt će doći od sama ako dobro ne činiš.
ZVIJEZDE SEDŽDU ČINE KAD PROCVATU
Zrenje noćno i huk rijeke U sredini Semahane BEHARI
ispod mlina, do tekije, rasut tespih treperavi. Kad procvatu behari
pozvaše me do demira, Igrali smo i plesali Kad dun’jaluk zamiri,
da osejrim,da usnijem: držeći se za svod plavi! duša čežnjom procvili
Allah, Allah, Allah, Allah, davno smo se rastali.
Allah, Allah, mevlahu ... Allah, Allah, mevlahu ...
Allah, Allah Hakk Allah
Zvijezde tiho sedždu čine, Gdje je imam od tespiha? Allah, Allah džellallah
svaka u svome budžaku . Gdje su bobci navinuti? Allah, Allah Hu Allah
Sve najednoj su kanafi, Sto godina se zanjiha La ilahe illallah
užežene na sadžaku. Sve u jednoj bi minuti!
Ovo nebo nad nama
Allah, Allah, Allah, Allah, sjena je od zastora
Allah, Allah, mevlahu ... Allah, Allah, mevlahu ... sedam kata nebesa
u sred naših je Prsa.
SRCE IMA VRELA DVA
Srce ima vrela dva: Kako da ne plačem ja, Proljeće je u nama
veselja i kahara, zbog svojijeh halova? kad se topi suzama,
Pa kad jedno provrije Kako plakat, Zuhdijo, i pustinja procvjeta
drugog ko da i nije, . . u nimetu bezbrojnom? nudeć’ sliku Dženneta.
Allah, Allah, Allah, ja Allah Allah, Allah, Allah, ja Allah, Cvijeće ranog proljeća
Tvoje tajne ko da zna? Tvoje tajne ko da zna? kratku sreću obeća
Allah, Allah, ja Allah, Allah, Allah, ja Allah, pa ne prođe još ni maj
kod Tebe je svaki kraj, kod Tebe je svaki kraj, a nestade sav taj raj.
Ispod vrela šerbeta Čim se lice nasmije Ko pogleda u sebe
nađem gorkog lezzeta, u zelenog sufije rastat će se od sebe
a vrelo od čemera o kaburu se javi Ispod toga čadora
sva veselja otjera, mis'o s koje pomavi. duša dertom izgara.
Allah, Allah, Allah, ja Allah Allah, Allah, Allah, ja Allah, Ove ruže crvene
Tvoje tajne ko da zna? Tvoje tajne ko da zna? od krvi su rumene
Allah, Allah, ja Allah, Allah, Allah, ja Allah, krv i suze ostaju
kod Tebe je svaki kraj, kod Tebe je svaki kraj, srcu koje razbiju.
322

HORI, HORI VASIONA
Hori, hori vasiona
oblak bijeli putuje!
On putuje, dušo moja
tamo gdje smo sreli se.
Kapije su gore otvorene,
umiljate kajde gore bruje.
- Nemoj nikad reći da je tiho.
nego reci:“ Ja ništa ne čujem!“
Hori, hori vasiona...
HEJ, JABLANE
Hej jablane dušo moja,
ne vidje li ti Ahmeda?
Sada dođe, ov'da prođe,
deder pitaj ove česme.
Česmo,česmo,dušo moja,
ne vidjeli ti Ahmeda?
Sada dođe abdest uze,
deder pitaj te džamije.
Hej džamijo uzvišena,
ne vidje li ti Ahmeda?
Sada dođe, namaz klanja,
deder pitaj to mezarje.
Hej mezarje, dušo moja,
ne vidje li Muhammeda?
Do sada je s vama bio,
a sada je nama doš’o.
Mezar-taš mu postelja je
a jorgan mu zelen pokrov.
Ja Hu Ja Hu Illallahu…
Planuo nam aškom džan,
Pa noć posta bijeli dan.
Bistar pogled, nesta san,
Na sve strane nur je sam.
Dert je naš tog nura žar
A to gasnut može l' zar?!
Onaj govor najdalje dopire
koji dušu iz gafleta uvijek budi
ako oči nisu zatrpane
onim čega su se nakrali ljudi.
Hori, hori vasiona...
Spavalice, de otvori srce
pa pogledaj u one sahate
đe se čekrk okreće bez stanka!
Zar ne čuješ zikr i salavate?!
Hori, hori vasiona...
KO NE MIRI AŠKA CVIJEĆE
Sabah stiže, puklo džemre,
obuzelo ono mene.
Sjetim Te se i spomenem,
oko duše iz sna prenem...
Ovaj uzdah drobi st'jene,
nosi tugu, l'ječi verem...
Novi dan ti poklonjen je,
kažu ptice rasanjene...
Dok me grane zovu, mašu,
da napunim srca čašu,
rosom aška, zorom sašlu,
u beskrajnu bašču našu.
Bulbul mi u jednom dašku
kaže: Gledaj cv'jetnu čašku.
Ko ne miri aška cv'jeće,
nikad se probudit neće.
Moje srce svanulo,
u njem' sunce granulo!
Širim ruke, Nebo grlim,
moj Sultane, Tebi žurim!
JA HU
K'o što traži putnik han,
Rabbi-Vedud maksud nam
Ja Hu Ja Hu Illallahu…
Svaki treptaj hvala je,
Nefes tespih postaje.
Tude dun'ja prestaje,
Od ezela 'vako je.
Ilahije i kaside
JA UPITAH
ŽUTI CVIJET
Ja upitah žuti cvijet
oca, majku, imaš li?
Cvijet mi reče: dervišu,
otac, majka zemlja su.
Ja upitah žuti cvijet
braću, sestre imaš li?
Cvijet mi reče: dervišu,
braća, sestre lišće su.
Ja upitah žuti cvijet
što si tako iskrivljen?
Cvijet mi reče: dervišu
ja bit imam ispravnu.
Ja upitah žuti cvijet
što si lica žutoga?
Cvijet mi reče: dervišu
smrt je meni preblizu.
Ja upitah žuti cvijet
pa zar i ti umireš?
Cvijet mi reče: dervišu,
gdje bića ne umiru.
Ja upitah žuti cvijet
pripadaš li Ummetu?
Cvijet mi reče: dervišu
Muhammeda ummetu
Ja upitah žuti cvijet
Znaš li mene ko sam ja
Cvijet mi reče: dervišu
Ja govorim Junusu.
Eno naj zatreperi!
Tišina se zaori.
Pervan žarom izgori
Kada srce otvori
Pervan žarom sagori
Srce zevkom otvori.
Ja Hu Ja Hu Illallah…
323
Ilahije i kaside
SALLA ALEJKELLAHU JA, ADNANI
SALLA ALEJKELLAHU JA, ADNANI AHMEDU MEKTUBUN ALEL DŽINANI
JA, MUSTAFA JA, SAFVETE-R-RAHMANI SALLA ALEJKELLAHU FIL EJANI
ELHAMDU LILLAHI-L-LEZI EA'TANI AHMEDUHU FI-S-SIRRI VEL BURHANI
HAZEL GULAME-T-TAJJIBEL ERDANI HAKKAN ALEL ISLAMI VEL IMANI
HAZEL GULAME-T-TAJJIBEL ERDANI HAKKAN ALEL ISLAMI VEL IMANI
KAD SADE FIL MEHDI ALEL VILDANI SALLA ALEJKELLAHU JA, ADNANI
U'IZUHU BIL BEJTI LIL ERKANI JA, MUSTAFA JA, SAFVETE-R-RAHMANI
HATTA ERAHU BALIGUL BUN'JANI ELHAMDU LILLAHI-L-LEZI EA'TANI
ENTE-L-LEZI SUMMITE FIL KUR'ANI HAZEL GULAME-T-TAJJIBEL ERDANI
ENTE-L-LEZI SUMMITE FIL KUR'ANI HAZEL GULAME-T-TAJJIBEL ERDANI
HAKKIN HABIBININ
Hakkın Habibinin sevgili dostu Elinde asası hurma dalından
Yemen illerinde Veysel Karani Eğninde hırkası deve yününden
Söylemez yalanı, yemez haramı Asla hata gelmez onun dilinden
Yemen ilerinde Veysel Karani Yemen ilerinde Veysel Karani
Seherde kalkuben yola giderdi Aşık Yunus ey dür ben de varaydım
Hakkın binbir ismin zikir ederdi Ol mübarek hub cemalin göreydim
Allah Allah deyu deve güderdi Ayağın tozuna yüzler süreydim
Yemen ilerinde Veysel Karani Yemen ilerinde Veysel Karani
SEYRANA GEL SEYRANA
Ver gönlünü Mevlaya Dinle murşid sözünü Suri haktan dinle sen
Duş ateş-i sevdaya Hakka kökle yüzünü Hakk dil-ile söyle sen
Uçup yerden balaya Anlasın da özünü Biri iki görme sen
Seyrana gel seyrana Seyrana gel seyrana Seyrana gel seyrana
Aşk şarabını durma iç Berdar ol zülf-i yara Sen gölünden sinayı
Erken diye kalma iç Derdlerine bul çara Dostundan bul tenhayı
Bu tacı hırkadan geç Bihude yanma nara Baş durma ey Sezayı
Seyrana gel seyrana Seyrana gel seyrana Seyrana gel seyrana

ALLAH YOLU YEKTİR YEK

Allah yolu yektir yek,
La ilahe illallah
O birdir bir tektir tek
La ilahe illallah
Gelin gönül diliyle
Diyelim hep ya Allah
Rahimde o Rahmanda
La ilahe illallah
Hu Hu Hu Allah Eger iki cihanin
Hu Hu Hu Allah Aydin olsun istersin
Hu Hu Hu Allah Onainanvesigin
La İlahe İllallah La ilahe illallah
Allah yolu nurludur Hu Hu Hu Allah
La ilahe illallah Hu Hu Hu Allah
Hep o yolda yürü dur Hu Hu Hu Allah
La ilahe illallah La İlahe İllallah

324
 Sadržaj
1. MEVLUD OD GAŠEVIĆA ........................................................................ 1
1.1. KORISTI MEVLUDI ŠERIFA ................................................... 2
1.2. ROĐENJE PEJGAMBEROVO................................................. 4
1.3. MIRADŽ .............................................................................. 8
2. MEVLUD OD BAŠAGIĆA ....................................................................... 13
2.1. PREDGOVOR ..................................................................... 14
2.2. TEWHID ............................................................................ 14
2.3. BOŽE KOJI POSTO NISI ........................................................ 14
2.4. MEVLUD ............................................................................ 15
2.5. TESMIJE ............................................................................ 19
2.6. MIRADŽ ............................................................................. 20
2.7. NATI – ŠERIF ....................................................................... 22
2.8. HASBIHAL ........................................................................... 22
2.9. MUNADŽATI ..................................................................... 23
2.10. NOĆ JE TIHA .............................................................. 24
3. MEVLUD I SMRT PEJGAMBERA OD ZENUNOVIĆA .......................... 25
3.1. ROĐENJE MUHAMMEDA A.S. ............................................ 26
3.2. DODATAK MEVLUDU ........................................................ 28
3.3. SMRT PEJGAMBERA A.S. ................................................ 30
3.4. POSLANIKOV POSLJEDNJI VAZ U MESDŽIDU .................... 31
3.5. POSLANIKOV RASTANAK SA ASHABIMA ............................ 32
3.6. POSLANIKOVA OPORUKA ................................................. 33
3.7. DOLAZAK DŽIBRILA I AZRAILA ........................................... 33
3.8. ODLAZAK DŽIBRILA A ULAZAK AZRAILA ............................ 35
4. MEVLUD OD KADIĆA ........................................................................... 37
4.1. PROLOG ............................................................................ 38
4.2. ARABIJA PRIJE ISLAMA ...................................................... 39
4.3. ROĐENJE ........................................................................... 39
4.4. DJETINJSTVO ..................................................................... 41
4.5. MUŽEVNO DOBA ................................................................ 42
4.6. RAZMIŠLJANJE .................................................................. 43
4.7. PRVA OBJAVA ..................................................................... 44
4.8. ŠIRENJE ISLAMA ................................................................ 45
4.9. MIRADŽ ............................................................................. 46
4.10. HIDŽRA ...................................................................... 47
4.11. OPROSNI HADŽDŽ ..................................................... 49
4.12. ISLAM ......................................................................... 50
4.13. AKO PITAŠ ................................................................. 50
4.14. SMRT … ....................................................................... 50
5. MEVLUD OD SELIMOVIĆA .................................................................... 53
5.1. UVOD U MEVLUD .............................................................. 54
5.2. KORISTI MEVLUDA ........................................................... 54
5.3. ARAPI PRIJE POSLANIKA ................................................... 54
5.4. PRISTUP ........................................................................... 55
325
Sadržaj
5.5. LOZA ALEJHIS – SELAMOVA .............................................. 55
5.6. ZAČEĆE ALEJHIS – SELAMOVO ......................................... 56
5.7. ROĐENJE ALEJHISSELAMOVO ........................................... 56
5.8. DOBRODOŠLICA ALEJHIS – SELAMU .................................. 57
5.9. AS-OVOM ROĐENJU SVE SE VESELILO .............................. 57
5.10. DOGAĐAJI ZA VRIJEME ROĐENJA A.S. ...................... 58
5.11. MUHAMMED A.S. DO OBJAVE ................................... 58
5.12. VAHJ – OBJAVA ......................................................... 59
5.13. MIRADŽ ..................................................................... 60
5.14. HIDŽRA ..................................................................... 61
5.15. PRESELJENJE .............................................................. 62
5.16. DOVA POSLIJE MEVLUDA............................................ 64
6. MEVLUD OD SARAJLIĆA ...................................................................... 65
6.1. PRISTUP .............................................................................. 66
6.2. SVE S BISMILLOM ............................................................... 66
6.3. HISTORIJAT ROĐENJA ......................................................... 66
6.4. ROĐENJE PEJGAMBEROVO ................................................ 67
6.5. POJAVE PO ROĐENJU ......................................................... 68
6.6. ŽIVOT MUHAMMEDA A.S. .................................................. 69
6.7. PRENOŠENJE BOŽIJIH ZAPOVJEDI ....................................... 70
6.8. PEJGAMBEROV MIRADŽ ..................................................... 73
6.9. NAUČAVANJE HADISOM .................................................... 74
6.10. ZAVRŠNO .................................................................... 75
7. MEVLUD OD HODŽIĆA ......................................................................... 77
7.1. UVOD .................................................................................. 78
7.2. POČETAK LJUDSKOG RODA ................................................ 78
7.3. ODSTUPANJE OD BOŽIJE UPUTE ........................................ 80
7.4. STANJE HRIŠĆANA POSLIJE ISA A.S. .................................... 81
7.5. OSTALI PAGANSKI SVIJET.................................................... 81
7.6. STANJE U PREDISLAMSKOJ ARABIJI .................................... 82
7.7. NUŽNOST DOLASKA OBJAVE .............................................. 82
7.8. MEVLUD ............................................................................. 83
7.9. GODINA SLONA .................................................................. 83
7.10. ROĐENJE .................................................................... 84
7.11. MUHAMMED A.S. NA SELU ........................................ 85
7.12. ABDULMUTTALIBOVA OPORUKA ............................... 86
7.13. DJEČAČKI ŽIVOT U GRADU .......................................... 86
7.14. MUHAMMED A.S. KAO ZREO MLADIĆ ........................ 87
7.15. UČEŠĆE NA OPRAVCI KABE ......................................... 87
7.16. MUHAMMEDOVA A.S. ŽENIDBA................................. 88
7.17. RAZMIŠLJANJE ............................................................ 88
7.18. BORAVAK NA HIRI ....................................................... 88
7.19. PRVA OBJAVA ............................................................. 89
7.20. PREKID OBJAVE ........................................................... 90
326
 Sadržaj
7.21. POZIVANJE U VJERU ................................................... 90
7.22. UTBE IZASLANIK MUŠRIKA.......................................... 91
7.23. VELID IBN MUGIRE IDE POSLANIKU............................ 92
7.24. EBU DŽEHL IDE VELIDU ............................................... 93
7.25. INTERESOVANJE HODOČASNIKA ................................ 94
7.26. PROGANJANJA MUSLIMANA ...................................... 94
7.27. OMEROV PRELAZAK NA ISLAM................................... 95
7.28. LIČNI NAPADI NA MUHAMMEDA A.S. ........................ 97
7.29. BOJKOT MUSLIMANA ................................................. 97
7.30. PREKID BOJKOTA ........................................................ 97
7.31. HAMZIN PRELAZAK NA ISLAM .................................... 97
7.32. MIRADŽ I DRUGE MUDŽIZE ........................................ 98
7.33. HIDŽRET ...................................................................... 99
7.34. EPIZODA PAUK ............................................................ 100
7.35. EPIZODA SURAKA........................................................ 100
7.36. DOLAZAK U MEDINU .................................................. 100
7.37. VOJNI NAPADI NA ISLAM............................................ 101
7.38. MUHAMMEDOV A.S. OPROSNI HADŽ ........................ 102
7.39. MUHAMMEDOVA A.S. BOLEST I SMRT ...................... 103
7.40. UKAŠ ........................................................................... 104
7.41. MUHAMMEDOVA A.S. LIČNOST ................................. 105
7.42. GAVRES ....................................................................... 106
7.43. PORODIČNI ŽIVOT MUHAMMEDA A.S. ...................... 106
7.44. POSLANIKOV A.S. AHLAK ............................................ 106
7.45. ŠIRENJE ISLAMA ......................................................... 107
7.46. DUHOVNA OSTVARENJA ............................................ 108
7.47. NAZADOVANJE ........................................................... 108
7.48. PRINCIP MORALA........................................................ 109
7.49. DOVA ......................................................................... 110
8. MEVLUD OD ĆATIĆA ............................................................................ 111
8.1. LEJLEl - MEVLUD ............................................................... 112
8.2. LEJLEI - KADER .................................................................. 114
8.3. NAT ................................................................................... 114
8.4. MUBAREK ŠPILJA .............................................................. 116
8.5. BEDR ................................................................................. 116
8.6. ISLAM ................................................................................ 116
8.7. KUR 'AN (A.Š.) .................................................................. 116
8.8. HIDŽRET ............................................................................ 117
8.9. MUHAMMED A S ........................................................... 117
8.10. ISLAMU ............................................................................... 117
8.11. TEVBE-I NESUH ................................................................... 118
9. MEVLUD OD KOVAČEVIĆA ................................................................ 119
9.1. PROLOG ............................................................................ 120
9.2. RODOSLOV ........................................................................ 120
327
Sadržaj
9.3. ROĐENJE ........................................................................... 120
9.4. PRVO DJETINJSTVO ........................................................... 122
9.5. KARAVAN ......................................................................... 122
9.6. PRVI VAHJ ........................................................................ 124
9.7. ŠIRENJE ISLAMA ............................................................... 126
9.8. POKUŠAJ ODVRAĆANJA MILOM ....................................... 127
9.9. POKUŠAJ ODVRAĆANJA SILOM ........................................ 128
9.10. MlRADŽ ............................................................................ 129
9.11. OD MlRADŽA DO HIDŽRETA … ........................................... 133
9.12. DOLAZAK I ŽIVOT U MEDINI ............................................. 134
9.13. OPROSNI HADŽ ................................................................. 134
9.14. MUHAMMED RESULULLAH ................................................ 135
9.15. SPOZNAJE ......................................................................... 136
10. MUHAMMED AS – SIROČE ................................................................... 137
11. MIRADŽIJJA OD HADŽIBAJRIĆA ...................................................................... 139
12. PRESELJENJE HAZRETI FATIME OD S PROHE ............................... 145
12.1. MUNADŽAT PISCA .............................................................. 150
13. POBOŽNI SPJEVOVI OD MEHMED I MAHMUTOVIĆA ..................... 151
13.1. NOVI MEVLUD .................................................................... 152
13.2. MEVLUDSKI FADILETI ......................................................... 153
13.3. ROĐENJE POSLANIKA ......................................................... 155
13.4. MERHABIJA ......................................................................... 159
13.5. PRVA OBJAVA ..................................................................... 160
13.6. AHMEDE – MUHAMMEDE ................................................. 162
13.7. MIRADŽ............................................................................... 162
13.8. HIDŽRA ............................................................................... 165
13.9. NEKOLIKO PORUKA MOM PRIJATELJU ............................... 169
13.10. PORUKE I POUKE .............................................................. 170
13.11. NASIHATI .......................................................................... 175
13.12. MUNZIRA .......................................................................... 177
13.13. MOM PRIJATELJU ............................................................. 188
13.14. UGAŠENA SJEĆANJA .......................................................... 192
13.15. KIJAMETSKI DAN ................................................................ 197
13.16. NAMAZ I MI'RADŽ .............................................................. 199
13.17. MIZAN ......................................................................... 208
13.18. RAMAZANI – MUBAREK .................................................... 212
13.19. MAJKO ................................................................................ 214
13.20. PORUKA MAJCI ................................................................. 216
13.21. MAJKO, MAJKO, MAJKO ................................................... 216
13.22. MATI .................................................................................. 217
13.23. DOBRA MAJKO ................................................................... 218
13.24. POSLUŠAJ ME OČE MOJ ..................................................... 219
13.25. JA PLAČEM, PLAČEM SIROTAN SAM MALI ........................ 219
13.26. DRAGI NAŠI RODITELJI ....................................................... 220
328
 Sadržaj
13.27. RODITELJl, RODITELJI! ...................................................... 221
13.28. PRIJATELJU DRAGI ............................................................ 222
13.29. ZNAŠ LI BRATE MILI .......................................................... 223
13.30. KUD GLEDAŠ ČOVJEČE ...................................................... 224
13.31. HEJ, ČOVJEČE ..................................................................... 225
13.32. TI, VJERNIČE, BRATE ........................................................... 225
13.33. ONIMA KOJI NEĆE DA ČUJU ............................................... 227
13.34. PRVA KABURSKA NOĆ ....................................................... 227
13.35. ISLAMSKA VJERO .............................................................. 229
13.36. JA lLAHEL ALEMINE ......................................................... 229
13.37. KUR'AN ............................................................................. 230
13.38. JA SVE LJUDE VOLIM ....................................................... 232
13.39. DRUGI ISLAMSKI FARZ – NAMAZ........................................ 232
13.40. EZAN TE ZOVE .................................................................... 233
13.41. ZOV NA RANI SABAH ........................................................ 234
13.42. DOBRODOŠLICA RAMAZANU ........................................... 234
13.43. RAMAZAN – MUBAREK ..................................................... 235
13.44. RAMAZAN NAM DOLAZI .................................................... 236
13.45. MOJ PRVI IFTAR ................................................................. 237
13.46. DOŠAO NAM JE POST ........................................................ 238
13.47. BEDROVSKA BITKA ............................................................ 239
13.48. VELIKA NOĆ – NOĆ LEJLETUL – KADERSKA ........................ 240
13.49. TIHA NOĆ – LEJLETUL KADER ............................................ 240
13.50. OSLOBOĐENJE MEKKE ....................................................... 241
13.51. BOGATIMA ZA SAVJET ...................................................... 243
13.52. SRETNI LJUDI ( ZA HADŽIJE) .............................................. 243
13.53. NAŠOJ DRAGOJ KABI ........................................................ 244
13.54. NAŠIM DŽAMIJAMA ........................................................... 245
13.55. DŽAMIJO MOJA ................................................................ 245
13.56. JA U MEKTEB IDEM ............................................................ 247
13.57. JA O VJERI UČIM ................................................................ 247
13.58. PRVA HATMA ..................................................................... 248
13.59. MOME MUALLIMU ........................................................... 249
13.60. NA MEZARU DJEDA MOGA ............................................... 250
13.61. MUHAMMED ALEJHISSELAM .......................................... 251
13.62. OVU PJESMU PJEVAM TEBI ARABIJO! ............................. 253
13.63. POZIV NA MEVLUD ............................................................. 254
13.64. MIRADŽ ............................................................................ 255
13.65. HIDŽRA .............................................................................. 257
13.66. LEJLETUL BERAT ................................................................ 257
13.67. NAD ČAŠOM LJUTOG PIĆA .............................................. 258
13.68. TREZVENJAK ..................................................................... 259
13.69. POSLJEDNJA STANICA ...................................................... 261

329
Sadržaj
13.70. OD DUNJALUKA DO AHIRETA ........................................... 262
13.71. MOLITVA ZA RODITELJE ..................................................... 263
14. HIKAJA – HIĆA O ISMAILU A.S. ............................................................. 264
15. DOVE OD MEVLUDA............................................................................... 267
15.1. DOVA OD KADIĆA .................................................. 267
15.2. DOVA OD GAŠEVIĆA ............................................... 269
15.3. DOVA OD KOVAČEVIĆA ......................................... 270
15.4. DOVA OD MAHMUTOVIĆA ...................................... 271
16. DOVE PRILIKOM ISPRAĆAJA HADŽIJA ............................................. 273
17. ILAHIJE I KASIDE ................................................................................... 275
17.1. ZVAO BIH TE GOSPODARU ................................................. 276
17.2. ZOVEMO TE ........................................................................ 276
17.3. PUTNIK................................................................................ 276
17.4. TEBE TREBAM ..................................................................... 276
17.5. NEK POTEKNU RJEKE VJERE (ILAHIJA IZ SANDŽAKA) .......... 276
17.6. MOJ ALLAHU....................................................................... 277
17.7. LJUBAV BOGA ..................................................................... 277
17.8. HVALA TEBI GOSPODARU ................................................... 277
17.9. IMANSKI ŠARTI ................................................................... 277
17.10. DOSTA MI JE ALLAH MOJ ............................................ 278
17.11. U DERGJAHU MOG SRCA ............................................ 278
17.12. SAMO TEBI SEDŽDU ČINE ........................................... 278
17.13. JECAJ NAJA .................................................................. 278
17.14. BISERNA SUZA............................................................. 279
17.15. EBU BEKROVA ILAHIJA ................................................ 279
17.16. KUD GOD DA SE OKRENEM ........................................ 279
17.17. DOĐOH TI SA ZEBNJE PUNO ....................................... 279
17.18. U VJERI JEDINOJ .......................................................... 280
17.19. MISIJA DUŠE................................................................ 280
17.20. POGLEDAJ NAS JA RABBI ............................................ 280
17.21. EJ, ALLAHU POGLEDAJ ME .......................................... 280
17.22. KAŽI, KAŽI SRCE MOJE................................................. 280
17.23. BOLU MOM JE LIJEK ALLAH ........................................ 281
17.24. ALLAHU SE MOLIMO ................................................... 281
17.25. ALLAH, ALLAH MI ZBORIMO ....................................... 281
17.26. DRAGI BOŽE VELIKI ..................................................... 281
17.27. ALLAH RECIMO ........................................................... 281
17.28. ALLAH, ALLAH NOĆ PROLAZI ...................................... 282
17.29. TEWBA ........................................................................ 282
17.30. OPROSTI JA RABB........................................................ 282
17.31. LA ILAHE ILLELLAH ...................................................... 282
17.32. NE DAJ BOŽE... ............................................................ 282
17.33. DALEKO OD ZAVIČAJA................................................. 283
17.34. HEJ, AŠIČE – KAD ZABOLI ............................................ 283
330
 Sadržaj
17.35. HEJ, VATAN ................................................................. 283
17.36. MILOSTIVI GOSPODARU ............................................. 283
17.37. OD KAD SE RASTASMO ............................................... 284
17.38. GDJE SU ONE DUGE SEDŽDE....................................... 284
17.39. KAD SE NEBO OTVORI................................................. 284
17.40. KAD BIH ZNA0 ............................................................. 284
17.41. SEM ALLAHA, BOGA NEMA ........................................ 284
17.42. PUT MI KAŽI ................................................................ 285
17.43. BISMILLAH .................................................................. 285
17.44. RAHIM ALLAH ............................................................. 285
17.45. TESNIMSKO VRELO ..................................................... 285
17.46. TEKU RAJSKI POTOCI................................................... 285
17.47. HEJ ALLAHU HEJ RAHMANU ....................................... 286
17.48. KO TE SPOZNA ON SVE IMA........................................ 286
17.49. HVALA TI NA TRENU, DAHU ....................................... 286
17.50. I HILJADU GODINA ...................................................... 286
17.51. KAD TE NEMIR SAVLADA ............................................ 286
17.52. SALLI JA RABBI VE SELLIM ........................................... 287
17.53. TI SI RUŽA DŽENNETSKA ............................................. 287
17.54. JA RESULELLAH (KADA TVOJE IME ČUJEM) ................ 287
17.55. BILALOVA TUGA ZA RESULOM ................................... 287
17.56. KAD BI DOŠ’O RESULE................................................. 288
17.57. DOĐI NAJDRAŽI .......................................................... 288
17.58. KAD TI DOĐOH DO MEZARA ....................................... 288
17.59. VEJSIL KARANI............................................................. 288
17.60. MOJA DUŠA KURBAN.................................................. 289
17.61. AHMEDE, MUHAMMEDE............................................ 289
17.62. MUHAMMED JE KRUNA ............................................. 289
17.63. PUNI MJESEC .............................................................. 289
17.64. KRUNO SVEGA STVORENOGA .................................... 289
17.65. RESULULLAHOVO PRESELJENJE .................................. 290
17.66. O, ZEFIRE..................................................................... 290
17.67. ILHAMOM SAM SINOĆ JA ........................................... 290
17.68. MAHSUS SELAM ......................................................... 290
17.69. MOJ RESULE................................................................ 291
17.70. RUŽIN PUPOLJAK ........................................................ 291
17.71. RISALA – PORUKA ....................................................... 291
17.72. SALLALLAHU ALA TAHA .............................................. 291
17.73. CRNA NOĆCA PROLAZI ............................................... 291
17.74. NAD KEWSEROM ........................................................ 292
17.75. ODABRAN SU MUHAMMEDE ..................................... 292
17.76. SRETNA MAJKA AMINA .............................................. 292
17.77. ZAŠTO PLAČE MOŠUS MOJ? ....................................... 292
17.78. AŠIKANE SRCA MOG ................................................... 292
331
Sadržaj
17.79. MIRIS RESULA ............................................................. 293
17.80. HANNANE ................................................................... 293
17.81. JA, MUHAMMED......................................................... 293
17.82. MOJ UMMETE............................................................. 293
17.83. PRVI SABAH NA ZEMLJI ............................................... 294
17.84. NAŠA MATI, HADŽERA ................................................ 294
17.85. I TI BUDI IBRAHIM....................................................... 294
17.86. JUSUF (A.S.)................................................................. 294
17.87. JUSUF ŽRTVA BIO JE .................................................... 295
17.88. EBU BEKR ES – SIDDIK ................................................. 295
17.89. DŽIBRILOV MI DODAJTE IBRIK .................................... 295
17.90. JUNUS IZ NEJNEVE ...................................................... 295
17.91. HASAN I RABIJA........................................................... 295
17.92. BITI ŠEHID INŠALLAH................................................... 296
17.93. FATIHOV SAN .............................................................. 296
17.94. OMER, DJEČAK ISLAMSKI ............................................ 296
17.95. JA, MUSTAFA .............................................................. 296
17.96. BEJTULLAHOV CRN OGRTAČ… .................................... 297
17.97. DAJ DA VIDIM BEJTULLAH .......................................... 297
17.98. KRAJ KABE SAM JA STAJAO … ..................................... 297
17.99. ILAHIJA BAJRAMSKA ................................................... 297
17.100. MEDINA ME SEBI ZOVE............................................... 297
17.101. BAJRAM DOĐE ............................................................ 298
17.102. KAD TEKBIRI ZAŽUBORE.............................................. 298
17.103. BAJRAM DOLAZI.......................................................... 298
17.104. HADŽDŽ....................................................................... 298
17.105. UZMI ABDEST, KLANJAJ NAMAZ ................................. 299
17.106. NEK SE ALLAH SMILUJE NA NAS ................................. 299
17.107. HEJ, MUBAREK RAMAZAN .......................................... 299
17.108. HVALA TEBI GOSPODARU ........................................... 300
17.109. LEJLI KADRI.................................................................. 300
17.110. ILAHIJA O ISPRAĆAJU RAMAZANA .............................. 300
17.111. HIDŽRA ........................................................................ 301
17.112. MESDŽIDUL – AKSA..................................................... 301
17.113. KUDDUSE .................................................................... 301
17.114. PALESTINO, PALESTINO .............................................. 301
17.115. SUZE, SUZE TECITE ...................................................... 302
17.116. KAD POGLEDAM U SEBE ............................................. 302
17.117. SRCE MOJE TUŽNO SI.................................................. 302
17.118. DUŠO MOJA DA LI ŠUMIŠ ........................................... 302
17.119. NISI SRCE KAMEN ....................................................... 303
17.120. DOBRA DJELA .............................................................. 303
17.121. ŠTA TO SRCA OSVAJA.................................................. 303
17.122. ŠTA JE LJUBAV NEGO ALLAH ....................................... 303
332
 Sadržaj
17.123. GRADIMO DŽAMIJE .................................................... 304
17.124. AH, IHVANI.................................................................. 304
17.125. EJ, AŠICI....................................................................... 304
17.126. MOM EFENDIJI............................................................ 304
17.127. HVALJENOJ UPUTI VJERNI .......................................... 304
17.128. RABBA TRAŽI............................................................... 305
17.129. SJETI SE OČE, SJETI SE MAJKO .................................... 305
17.130. TOBE DOĐIMO ............................................................ 305
17.131. ZAR NE ČUJEŠ EZAN .................................................... 305
17.132. DUN’JALUK JE OSTARIO .............................................. 305
17.133. DRUGOG MANE NE GLEDAJ ....................................... 306
17.134. NE STIDI SE VJERE SVOJE ............................................ 306
17.135. O MUSLIME PROBUDI SE ............................................ 306
17.136. SA SABUROM .............................................................. 306
17.137. DUN'JALUK JE KRATKA VJEKA ..................................... 307
17.138. DUN'JALUK SE POKVARIO ........................................... 307
17.139. ZELENI BAJRAK ............................................................ 307
17.140. ZAŠTO SUZA U MOM OKU? ........................................ 307
17.141. NE PITAJ ME ŠTO SAM TUŽAN .................................... 308
17.142. KOME SEDŽDU ČINIŠ BRATE? ..................................... 308
17.143. DRAGA MAJKO POSLUŠAJ ME .................................... 308
17.144. ALLAH DAJE, ALLAH UZIMA ........................................ 308
17.145. POZIVAM TE INSANE .................................................. 309
17.146. O, INSANU NEMOĆNI ................................................. 309
17.147. OVAJ SVIJET VARKA JE ................................................ 309
17.148. VIDI BOLAN KAKAV SI ................................................. 309
17.149. O, TI SESTRO NEMARNA ............................................. 310
17.150. O MU’MINE BRATE MOJ ............................................. 310
17.151. KO UPITA SELAMIMO ................................................. 310
17.152. POKAJMO SE SVI ALLAHU ........................................... 310
17.153. IBRET UZMI MUSLIME ................................................ 311
17.154. ŠERBE SMRTI............................................................... 311
17.155. KADA SMRT NAM PRIBLIŽI SE ..................................... 311
17.156. DUŠO DRAGA, HALAL OLSUN ..................................... 311
17.157. NEMOJ ŽALIT SUZAMA ............................................... 311
17.158. KASIDA PRIJATELJU ..................................................... 312
17.159. SUDNJI DAN KAD NASTUPI ......................................... 312
17.160. TEŠKO VAMA KAFIRI ................................................... 312
17.161. MOLITVA ..................................................................... 313
17.162. PJESMA O BOSNI ........................................................ 313
17.163. DA JE BOSNA OD DŽENNETA DIO ............................... 313
17.164. RIJEKA SPREČA ............................................................ 313
17.165. JA SIN SAM TVOJ......................................................... 314
17.166. RIJEKA ISTINE .............................................................. 314
333
Sadržaj
17.167. PUHNUĆE BEHAR ........................................................ 314
17.168. NAŠA BOSNA BEDR NAŠ JE ......................................... 314
17.169. GDJE SU MEKKA I MEDINA ......................................... 315
17.170. ŠEHIDI IL' GAZIJE ......................................................... 315
17.171. DO ARŠA SE EZAN ČUJE .............................................. 315
17.172. DUN’JALUKA OVOG DOSTA ........................................ 315
17.173. MI SMO VOJSKA ALLAHOVA ....................................... 316
17.174. BAJRAK ISLAMA …....................................................... 316
17.175. KAD EZANI ZAUČE ....................................................... 316
17.176. NOĆAS BRATE JEMIN DAJ ........................................... 316
17.177. MLAD MJESEČE ........................................................... 316
17.178. OD MAŠRIKA DO MAGRIBA (I) .................................... 317
17.179. OD MAŠRIKA DO MAGRIBA (II) ................................... 317
17.180. AKO PITAŠ ME O BEDRU ............................................. 317
17.181. SEDMA MUSLIMANSKA .............................................. 317
17.182. SJEĆANJA .................................................................... 318
17.183. BRAĆI ŠEHIDIMA ......................................................... 318
17.184. B'JELI DLANI ................................................................ 318
17.185. ŠEHIDI ......................................................................... 319
17.186. ŠEHID .......................................................................... 319
17.187. KRAJ MEZARA ............................................................. 319
17.188. SA TABUTA .................................................................. 319
17.189. O MOJ BRATE ROĐENI ................................................ 320
17.190. RASTANAK................................................................... 320
17.191. VATAN......................................................................... 320
17.192. SANJAO SAM JEDNE NOĆI .......................................... 320
17.193. KASIDA MAJCI ............................................................. 321
17.194. MAJKA HAVA .............................................................. 321
17.195. PROSTRANA JE TVOJA TIHA KUĆICA ........................... 321
17.196. ZAHVALA RODITELJIMA .............................................. 321
17.197. SREBRENIČKA TUGOVANKA ........................................ 321
17.198. OD AŠKA SI BOLESTAN ................................................ 322
17.199. ZVIJEZDE TIHO ČINE SEDŽDU ...................................... 322
17.200. SRCE IMA VRELA DVA ................................................. 322
17.201. KAD PROCVATU BEHARI ............................................. 322
17.202. HORI VASIONA ............................................................ 323
17.203. HEJ, JABLANE .............................................................. 323
17.204. KO NE MIRI AŠKA CVIJEĆE .......................................... 323
17.205. JA UPITAH ŽUTI CVIJET ............................................... 323
17.206. JA HU........................................................................... 323
17.207. SALLA ALEJKELLAHU JA ADNANI ................................. 324
17.208. HAKKIN HABIBININ ..................................................... 324
17.209. SEYRANA GEL, SEYRANA ............................................. 324
17.210. ALLAH YOLU YEKTIR YEK ............................................. 324
334