1

VELIKA CARSTVA STAROG ISTOKA

Hetiti
Hetiti pripadaju Indo-europskoj jezičnoj skupini naroda (polovica svijeta danas
govori indo-europskim jezicima, npr. engleski, španjolski, francuski, talijanski, njemački, ruski,
hindu….), čiji su korijeni u južnoj Rusiji, između Volge i Dnjepra. Ti Indo-europljani među
kojima su bili i Hetiti, poharali su Babilonsko kraljevstvo uspostavljeno za Hamurabija, a Hetiti
su se smjestili u Anatoliji (današnja Turska), gdje su formirali svoje kraljevstvo sa
prijestolnicom u Hattushi. Bili su sjajni
jahači i ratnici, koji su u vojnim
pohodima prodirali sve do Babilona.
Vrhunac moći Hetitskog kraljevstva bio
je između 1400 – 1200.g.B.C., u tom je
razdoblju vladao i jedan od moćnijih
hetitskih vladara – Šupiluliuma, čije se
vladanje poklopilo sa faraonom
Aknatonom u Egiptu, pa se tada hetitska
vlast proširila na prostor Sirije (Ramses
je to pokušao vratiti, ali nije uspio).
U početku je hetitsko društvo
bilo ratničko, sa slabim
kraljem i moćnim Slika 1: Hetitska bojna kola. Najubojitije oružje Hetita pogotovo u njihovim
plemstvom, i za razliku od osvajačkim pohodima po ravnicama Mezopotamije. Njihovi „inženjeri“ su osovinu
drugih starovjekovnih bojnih kola postavljali po sredini, pa su na taj način na kolima mogla biti trojica
naroda kralj nije bio niti članova
jednog.
posade, što je bilo puno efikasnije od protivnika koji su imali samo po

bog niti njegov

predstavnik na zemlji, nego je više imao ulogu prvog među jednakima. Njega je podržavalo
konjaničko plemstvo, kojima je kralj u zamjenu za vojnu pomoć dodjeljivao zemlju. Zato se
hetitsko društvo često naziva primitivnim feudalnim društvom, jer podsjeća na buduće
srednjovjekovno feudalno društvo. Oko 15.st.B.C. kralj je postajao sve moćniji, njegova titula
postala je nasljedna, a sam kralj sve je više postajao božanstvo, kojeg su podanici oslovljavali
sa " moje Sunce ", a nakon
smrti postajao bi bog
(vjerojatno egipatski utjecaj).

Asirija
Asirci su bili Semiti, a
jezgra njihove države bila je u
gornjem toku rijeke Tigris, oko
gradova Ašur i Niniva.
Asirijski najveći uspjesi
dolaze u 8. i 7.st.B.C., kada su
jedna po jedna padale velike
države pod asirsku vlast –
Babilon, Sirija, Izrael, čak i
Egipat. Asirija je postala
Slika 2: Mapa prikazuje ekspanziju Asirskog Carstva u 7.st.B.C., i prva država koja je vladala
pokoravanje starih centara Zapadne civilizacije. Sama lokacija jezgre asirske dvjema velikim riječnim
civilizacije, koja je u centru tadašnjeg svijeta na neki ih je način predodredila dolinama u
za buduća koncentrična osvajanja.
starovjekovnom Bliskom
 2

Istoku, tj. Egiptom i Mezopotamijom i time su Asirci formirali prvo pravo carstvo u povijesti.
Moćni kraljevi-ratnici kao što su Tiglat-pilasar III ( 8.st.), Sargon II (8.st.) i Asurbanipal
(7.st.), ulijevali su strah gdje god bi se pojavili.

Oslonac na vojnu silu

Ključ asirskog uspjeha bila je njihova vojska, koja je brojila od 100.000 – 200.000 ljudi,
pa nije ni čudno što je njihov glavni bog Ašur bio bog Rata. Spremnost asirske vojske pojačana
je i upotrebom željeznog oružja
koje je bilo puno čvršće, plus
stalne konjaničke jedinice
(redovito uvježbavane) koje su
služile kao glavna jurišna sila.
Koristili su se mnoštvom sprava
koje su im olakšavale osvajanje
utvrđenih gradova.

Masovne deportacije
Za učvršćivanje vlasti na
osvojenom teritoriju služili su se
i sistemom masovne
deportacije, tj.
Slika 3: Opsadne sprave koje su koristili Asirci. Bili su prvi koji su na takav način
osvajali gradove, pa se njihovoj sili nisu mogli oduprijeti niti najbolje utvrđeni stanovništvo osvojenih
gradovi. Koristili su tornjeve i ljestve za penjanje na zidine. Na slici se vide vojnici gradova ili zemalja
koji potkopavaju temelje gradskih zidina. A vrata su razbijali golemim ovnovima. raselili bi daleko od
Čak su imali i specijalne jedinice ronioca koji su djelovali na onim zidinama koje su
okružene vodom. matične zemlje ili čak u
samu Asiriju, a njihovu bi
zemlju kolonizirali stanovnicima lojalnim Asiriji. Na taj je način nestalo tzv. Deset Izgubljenih
Plemena Izraela kada je Asirija u 8.st. osvojila Izraelsko kraljevstvo, čije je stanovništvo
deportirano u Mezopotamiju gdje su nestali iz povijesti. Istraživanja su pokazala da su Asirci
na taj način deportirali nekoliko milijuna ljudi, i uvijek su pazili da deportiraju cijele obitelji pa
na taj način smanje emocionalne veze deportiranih sa domovinom.

Ostavština Asirije
Jezik je imao
bitnu ulogu u
povezivanju
Asirskog carstva u
kojem je glavni
govorni jezik bio
aramejski, iz
skupine semitskih
jezika, te je postao
zajednički jezik
cijelog Bliskog
Slika 4: Prikaz Ninive, asirske prijestolnice u vrijeme vladara Asurbanipala
Istoka (u Palestini su (7.st.B.C.). Iako je bio prilično brutalan vladar, ipak mu možemo zahvaliti na
na aramejskom utemeljenju knjižnice u Ninivi, s brojnim pločicama klinastog pisma, koje su vrlo
govorili i Židovi pa i dragocjene u proučavanju prošlosti Mezopotamije.
sam Isus)
 3

Posljednji moćni asirski vladar Asurbanipal (7.st.) utemeljio je biblioteku u asirskoj

prijestolnici Ninivi, što nam je danas od najveće pomoći za razotkrivanje povijesti
Mezopotamije, jer je veliki dio tekstova ostao sačuvan.
Invazija Egipta bilo je najveće postignuće Asirije (u 7.st.), ali to je dovelo do
prenapregnutosti snaga što iskorištavaju nezadovoljnici, a najmoćniji među njima – uskrslo
novo Babilonsko kraljevstvo i Medija (otprilike područje današnjeg Irana) sklapaju koaliciju
protiv zajedničkog suparnika, Asirije (sam kraj
7.st.).

Novobabilonsko Kraljevstvo
Spomenuta koalicija Kaldejaca (oni su bili
dominantan narod u uskrslom Novobabilonskom
kraljevstvu) i Medijaca dovela je do osvajanja
Ninive, asirijske prijestolnice, a Asirijsko carstvo
moralo je prepustiti primat na Bliskom Istoku
Novobabilonskom kraljevstvu koje je imalo želje
ponoviti slavne dane iz doba kralja Hamurabija.
Novobabilonski vladar Nabukodonosor II
(6.st.) poznat je po osvajanju Judeje i razaranju
njezinog glavnog grada Jeruzalema. Tada je
deportirano tisuće Judejaca u Babilon, a taj je
događaj u kolektivnom sjećanju kršćana i židova
ostao upamćen do današnjeg dana kao
Babilonsko sužanjstvo. Moć velikog Slika 5: Nabukodonosor, koji je osim po osvajačkim
vladara Nabukodonosor je želio pokazati i pohodima posebno poznat ostao po ambicioznim
izgradnjom mnogih građevina koje su ušle graditeljskim pothvatima, što će doprinijeti percepciji
Babilona kao veličanstvenog grada.
u legendu Babilona. Prije svega to se
odnosi na Viseće vrtove, koji se smatraju jednim od sedam svjetskih čuda, a opisao ih je
Herodot ("otac povijesti"), ali
ništa manje veličanstvena nisu
bila niti Vrata božice Ištar, koja
su bila glavni ulaz u grad, koji je
Nabukodonosor dao opasati i sa
dvostrukim zidinama 20km
dugačkim.
Iako je Novobabilonsko
kraljevstvo bilo moćno i po svojoj
vojnoj snazi, najpoznatije je
ostalo po dostignućima u
umjetnosti i pogotovo
astronomiji.
Slika 6: Viseći vrtovi Babilona i jedno od sedam čuda starog vijeka.
O njima nam je zapise ostavio grčki povjesničar Herodot. Bez obzira
Mogli su u minutu točno
kako vrtovi izgledali, sigurno su bili impozantni, te su dokazivali moć izračunati nastupanje pomrčine
i bogatstvo Babilona. U pozadini je Kula Babilonska, također jedan od Sunca ili Mjeseca, crtali su plan
simbola starovjekovnog Babilona
zvjezdanog neba ili što je možda
najimpresivnije mogli su izračunati trajanje jedne godine matematičkim putem. Njihova otkrića
prelazila su na Grke, pa na Rimljane i utjecala su na srednjovjekovnu pa čak i na modernu
astronomiju.