MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 26

5. INTEGRALNE METODE RJEŠAVANJA JEDNODIMENZIJSKIH

PROBLEMA MEHANIKE FLUIDA

Formulacija za jednodimenzijsko strujanje

Pretpostavke:
z 1. Strujanje je stacionarno
A2 G G ∂
v = vn =0
x y ∂t
2. Fluid je nestlačiv ρ = const.
A 3. Masena sila je sila
A1 G G
Sw gravitacije f = − gk
G G 4. Strujanje je izotermičko
v = −vn G G T = const.
ds = ses G G G
5. σ = − pn + σ f
dV=Ads

5.1 Koncept kontrolnog volumena

Svi zakoni mehanike i termodinamike bit će primjenjivi na materijalni volumen (u

mehanici je to materijalno tijelo ili sustav materijalnih točaka, a u termodinamici je to
zatvoreni termodinamički sustav). U mehanici fluida nije interes pratiti što se događa sa
samim fluidom (dakle neće se pratiti gibanje materijalnog volumena, kao što se u mehanici
prati gibanje tijela), nego je potrebno odrediti posljedice strujanje fluida u blizini neke
konstrukcije. U tom smislu će se definirati kontrolni volumen čije se granice poklapaju s
površinom konstrukcije za koju se želi istražiti utjecaj strujanja fluida. Budući da će svi
zakoni mehanike fluida biti formulirani za materijalni volumen potrebno ih je
preformulirati za kontrolni volumen. Kontrolni je volumen u većini slučajeva s mirujućim
G
granicama ( u = 0 ), a u analizi konstrukcija s pomičnim dijelovima koristi se i formulacija
kontrolnog volumena s pomičnim granicama.

5.2 Reynoldsov transportni teorem

Brzina promjene sadržaja fizikalne veličine unutar materijalnog volumena izražena
promjenom u kontrolnom volumenu

U trenutku poklapanja materijalnog i kontrolnog volumena brzina lokalne promjene im je

ista, kao što su isti i površinski integrali, u gornjim izrazima, iz kojih slijedi:

a) slučaj kontrolnog volumena KV koji je ograđen mirujućom kontrolnom površinom KP

D ∂Φ G G ∂Φ G G
∫
Dt VM
Φ dV = ∫
VM
∂t
dV + ∫ Φ v ⋅ ndS = ∫
SM KV
∂t
dV + ∫ Φ v ⋅ ndS
KP
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 27

∂Φ d
uz napomenu da vrijedi:
KV
∫
∂t
dV = ∫ Φ dV
dt V
G
b) slučaj promjenjivog kontrolnog volumena V čija se granica S giba brzinom u
D d G G G
∫ Φ dV = ∫ Φ dV + ∫ Φ ( v − u ) ⋅ ndS
Dt VM dt V S

5.3 Jednadžba kontinuiteta

Zakon održanja mase:

D
Dt V∫M
ρdV = 0

Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema uz Φ = ρ zakon se formulira za kontrolni

volumen
d G G
∫
dt V
ρdV = − ∫ ρ v ⋅ ndS
KP
 

m

Lijeva strana označuje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu površinu. Na dijelu kontrolne površine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine čine kut veći od
G G
90°, te je v ⋅ n < 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da će taj protok povećavati sadržaj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
G G
granici je v ⋅ n > 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. označuje smanjenje sadržaja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, što znači da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m U označi ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa m I maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d
dt V∫
ρdV = m U − m I .

a) Slučaj stacionarnog strujanja. U stacionarnom strujanju fluida se slika strujanja ne

mijenja s vremenom, što znači da se neće mijenjati niti sadržaj mase unutar
kontrolnog volumena pa vrijedi jednakost ulaznog i izlaznog masenog protoka
m U = m I
b) Slučaj nestlačivog (stacionarnog ili nestacionarnog) strujanja homogenog fluida
( ρ = konst. ). S obzirom da je gustoća konstantna u kontrolnom volumenu će se u
svakom trenutku nalaziti jednaka masa fluida, a maseni protok je m = ρQ , te
vrijedi
QU = QI

Primjer: Strujanje kroz račvastu cijev

 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 28

Q1 Q3 Na slici je uočen kontrolni volumen koji obuhvaća

unutarnjost račvaste cijevi. Kroz dva presjeka nestlačivi
fluid ulazi u kontrolni volumen protocima Q1 i Q2 , a
kroz dva izlazi protocima Q3 i Q4 . Kroz plašt račve
nema protoka fluida.
Prema jednadžbi kontinuiteta vrijedi
Q1 + Q2 = Q3 + Q4 .
Q2 Q4

5.4 Jednadžba količine gibanja

Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijevu stranu zakona očuvanja količine

gibanja za materijalni volumen, koji glasi
D G G G
∫
Dt VM
ρ v dV = ∫
VM
ρ f dV + ∫ σ dS
SM

slijedi jednadžba količine gibanja za kontrolni volumen s mirujućim granicama

d G G G G G G
∫ ρ v d V + ∫ ρ v ( v ⋅ n )d S = ∫ ρ f dV + ∫ σ dS
dt KV
 
 KP
 
 KV
 

KP

brzina promjene protok količine gibanja ukupna masena ukupna površinska

količine gibanja KV -a kroz kontrolnu površinu sila na KV sila na KV

gdje se kontrolna površina može općenito prikazati zbrojem ulaznog dijela S u kontrolne
površine (kroz koji fluid utječe u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid
napušta kontrolni volumen) i površine stijenke S w (koja je dio nekog uređaja, stroja ili
G G
konstrukcije, kroz koju nema strujanja fluida v ⋅ n = 0 )
KP = S u + S i + S w

Uz pretpostavku nestlačivog strujanja, uzimajući da je masena sila jednaka sili težine

G G
( )
f = − gk jednadžba količine gibanja se može napisati i u obliku
d G G G G G G G
∫ ρ v d V = − ρ gk ∫ dV − ∫ ( ρ v ( v ⋅ n ) − σ )dS + ∫ σ dS
dt KV
 
 

G
KV Su +Si Sw


brzina promjene G =težina fluida u KV G

količine gibanja KV -a - F w =sila stijenke
na fluid

Posljednji integral u gornjoj jednadžbi daje ukupnu površinsku silu između stjenke i fluida
i to silu kojom okolina (stjenka) djeluje na fluid. Ta je sila po trećem Newtonovom zakonu
G
jednaka negativnoj vrijednosti sile F w kojom fluid djeluje na stjenku. Vektor površinske
sile se može prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
G G G
σ = − pn + σ f
pri čemu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj površini obično zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obično međusobno poništavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlačne sile), tako da zakon količine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
d G G G G G G Gw
∫
dt KV
ρ v d V = G − ∫ ( ρ v ( v ⋅ n ) + pn )d S − F
 
Su +Si
brzina promjene
količine gibanja KV -a

U uvjetima stacionarnog strujanja (kada se slika strujanja ne mijenja s vremenom) brzina

promjene količine gibanja kontrolnog volumena (lijeva strana jednadžbe) je jednaka nuli,
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 29

te će zakon količine gibanja izražen za kontrolni volumen služiti za određivanje sile kojom
fluid djeluje na stjenku
G G ⎛ G⎛ G G⎞ G⎞
F w = G − ∫ ⎜ ρ v ⎜ vN ⋅ n ⎟ + pn ⎟dS
⎜ ⎟
Su +Si ⎝ ⎝ vn ⎠ ⎠
Očito je da će za određivanje sile kojom fluid djeluje na stjenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne površine.

Primjena jednadžbe količine gibanja za određivanje sile fluida na plašt cijevi

Slika prikazuje jedan

G G kontrolni volumen koji
p1, v1 p3, v3
G G obuhvaća unutrašnjost rač-
f = − gk 1 3 vaste cijevi, a na kontrolnoj
z površini se mogu uočiti dva
ulazna presjeka (presjeci 1 i
4 2) i dva izlazna presjeka (3 i
2 G
O y p4, v4 4). U tim su presjecima
x G strujnice međusobno para-
p2, v2
lelne, a vektori brzine su
okomiti na presjek, pri čemu
vrijedi

Za ulazni presjek Za izlazni presjek

G G
n v G
n G
v
Su Si
G G G G
v = −vn v = vn
G G G G
v ⋅ n = −v v ⋅n = v
⎛ G⎛ G G⎞ G⎞ G ⎛ G⎛ G G⎞ G⎞ G
⋅ n ⎟ + pn ⎟dS = −n ∫ ( ρ v 2 + p )dS
− ∫ ⎜ ρ v ⎜ vN ⋅ n ⎟ + pn ⎟dS = −n ∫ ( ρ v 2 + p )dS
− ∫ ⎜ ρ v ⎜ vN
⎜ ⎟ ⎜ ⎟
Su ⎝ ⎝ vn ⎠ ⎠ Su Si ⎝ ⎝ vn ⎠ ⎠ Si

Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprečnom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku može prikazati pomoću kvadrata srednje brzine i
koeficijenta ispravka količine gibanja u obliku ∫ v 2dS = β vsr2 S gdje je koeficijent ispravka
S

1
količine gibanja definiran izrazom β = 2 ∫
v SS
sr
v 2dS . Vrijednosti faktora β su:

Strujanje idealnog fluida – jednoliki profil brzine po presjeku: β =1

Laminarno strujanje u okruglim cijevima polumjera R – postoji
⎛ r2 ⎞ β = 1,33
analitičko rješenje za profil brzine v = vmax ⎜⎜1− 2 ⎟⎟⎟ :
⎜⎝ R ⎠⎟
Turbulentno strujanje u okruglim cijevima – profil brzine zavisi od
ρvD
Reynoldsova broja Re = , a koeficijent β se kreće u rasponu β = 1,01−1,03
µ
β = 1,01 (pri višim vrijednostima Re>106) do β = 1,03 (pri nižim
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 30

vrijednostima Re)
U praksi je strujanje najčešće turbulentno pa se uzima da je β = 1 (bez da se bitno naruši
točnost rezultata)

U strujanju fluida kroz cijevi strujnice su paralelne, pa će promjena tlaka po presjeku biti
ista kao u fluidu u mirovanju, tj. bit će linearna. Ako se promatra strujnica koja prolazi
težištem poprečnog presjeka cijevi, tada je integral tlaka po površini poprečnog presjeka
jednak umnošku tlaka na strujnici i površini poprečnog presjeka ∫ pdS = pS .
S

Konačan izraz za izračunavanje sile kojom fluid djeluje na plašt cijevi jest
G G G (k ) G Gk G G G
F w = G + ∑ ⎡⎣ − n ( βρ v 2 + p ) S ⎤⎦ = G + ∑ I ( ) ili F w = G + ∑ I ( k )
k   
k k
( k ) = imulsna funkcija
Ii

gdje je k broj ulaznih i izlaznih dijelova kontrolne površine.

Impulsna funkcija je vektor, koji je po veličini jednak I = ( βρ v 2 + p ) S , okomit je na

površinu S i gleda suprotno od vanjske normale (uvijek gleda u kontrolni volumen bez
obzira radi li se o ulaznom ili izlaznom dijelu kontrolne površine), kao na sljedećoj slici.
Ako se impulsne funkcije
G G shvate kao sile, tada se
I1 I2
G G problem određivanja sile
f = − gk kojom fluid djeluje na plašt
z cijevi svodi na problem statike
tj. određivanje suma sila.
G Zakonom količine gibanja
I3
O y G G definirana je veličina i smjer
x I 4
G 1 sile fluida na plašt, a hvatište
je definirano zakonom
momenta količine gibanja.
Postupak izračuna sile:
• Primjenom jednadžbe kontinuiteta i Bernoullijeve jednadžbe odrede se brzine i
tlakovi na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne površine.
• Iz izračunatih brzina i tlakova računaju se vrijednosti impulsnih funkcija na
ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne površine.
• Vektorskim zbrajanjem (u analitičkom postupku sumiranjem komponenti sila u
smjerovima osi) impulsnih funkcija i sile težine se dobije sila kojom fluid djeluje
na plašt cijevi.

Treba naglasiti da gornja formula vrijedi za bilo kakav oblik kontrolnog volumena, jedino
je važno da na ulaznim i izlaznim presjecima strujnice budu međusobno paralelne i da su
vektori brzine okomiti na pripadajuće presjeke.

Impulsne funkcije računate s apsolutnim tlakom definiraju silu fluida na stijenku (dakle
silu na plašt samo s unutrašnje strane). Ako s vanjske strane plašta djeluje atmosferski tlak,
onda bi rezultantna sila na plašt bila jednaka zbroju unutarnje sile i vanjske sile
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 31

atmosferskog tlaka. Do rezultantne sile se dolazi tako da se u impulsnu funkciju umjesto

apsolutnog tlaka uvrštava manometarski tlak, dakle vrijedi
G G G
F = G + ∑ −n ( βρ v 2 + pM ) S
G
gdje je F rezultantna sila na plašt cijevi.

Primjena jednadžbe količine gibanja za određivanje sile mlaza fluida na lopatice

Slika prikazuje mlaz fluida površine poprečnog

presjeka A1 , koji brzinom v1 i protokom Q1 = v1 A1 ,
nailazi na ravnu lopaticu (ploču jedinične širine)
koja na sebi ima razdjelnik strujanja (nosić) kojim
se mlaz dijeli na dvije grane označene indeksima 2
i 3. Ako je površina mlaza mala u odnosu na
površinu lopatice mlaz će tangencijalno napuštati
lopaticu. Mlaz struji u atmosferi, a s druge strane
lopatice vlada atmosferski tlak. Na slici je ucrtan
odabrani kontrolni volumen (crta-točka linija) na
čijoj se kontrolnoj površini može uočiti ulazni
presjek mlaza, dva izlazna presjeka, rub mlaza i površina lopatice. Ako se pretpostave
jednoliki profili brzine po presjecima i linearnu promjenu tlaka, tada će se impulsne
funkcije računati po istim formulama kao i pri određivanju sile fluida na plašt cijevi. Ako
se traži rezultantna sila na lopaticu (uzimajući u obzir i silu atmosferskog tlaka s vanjske
strane, impulsne funkcije se računaju s manometarskim tlakom, koji je u svim presjecima
jednak nuli, te za veličinu impulsne funkcije vrijedi
I = ρv 2 A = ρQv

Na ulaznim i na izlaznim dijelovima

kontrolne površine impulsne funkcije
gledaju u kontrolni volumen, a okomite su
na površine. Po rubu mlaza također treba
izračunati impulsnu funkciju, jer ta površina
nije dio površine lopatice na kojoj se želi
odrediti silu. Međutim budući da kroz tu
površinu nema strujanja, a na njoj je pretlak
jednak nuli, zaključuje se da je i impulsna
funkcija jednaka nuli, te preostaju samo
impulsne funkcije kao prema slici. Tražena
sila jednaka je vektorskom zbroju impulsnih
funkcija i sile težine.

Ako bi strujanje bilo neviskozno (nema smičnih naprezanja), a ploča bila ravna (nema
razdjelnika strujanja) sila fluida bi bila okomita na ploču (jer postoje samo sile tlaka), a
protoci Q2 i Q3 bi bili upravo takvi da nema tangencijalne komponente sile na ploču.

5.5 Jednadžba momenta količine gibanja

 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 32

Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijevu stranu jednadžbe momenta

količine gibanja za materijalni volumen, slijedi jednadžba momenta količine gibanja za
kontrolni volumen s mirujućim granicama
d G G G G G G G G G G
∫ r × ρ v dV + ∫ r × ρ v ( v ⋅ n )dS = ∫ r × ρ f dV + ∫ r × σ dS
dt KV
  
KP
 
 

KV

KP
 

Brzina promjene momenta Protok momenta količine ukupni moment masenih ukupni moment površinskih
količine gibanja KV gibanja kroz KP sila na KV sila na KP

Uz sljedeće pretpostavke:
1. strujanje je nestlačivo i stacionarno
2. masena sila je sila težine
3. kontrolna površina se sastoji od ulaznog, izlaznog dijela i površine plašta,
KP = S u + S i + S w
G G G
4. vektor naprezanja σ = − pn + σ f

jednadžba momenta količine gibanja primjenjena na kontrolni volumen, služi za

određivanje momenta sile kojom fluid djeluje na plašt

G G G G G ⎛ G⎛ G G⎞ ⎞

 
( ) ⎜ ( )
M F w = M G − ∫ r × ⎜ ρ v ⎜ vN


S u + S i ⎝ ⎝ vn ⎠
G G
⋅ n ⎟ + pn − σ f ⎟⎟dS
moment sile moment sile
⎠
fluida na plašt težine

Primjena jednadžbe momenta količine gibanja za određivanje momenta sile fluida na plašt
cijevi

Slika prikazuje jedan

kontrolni volumen koji
G G obuhvaća unutrašnjost rač-
p1, v1 p3, v3 vaste cijevi, a na kontrolnoj
G G površini se mogu uočiti dva
f = − gk 1 3
r1 ulazna presjeka (presjeci 1 i
z
2) i dva izlazna presjeka (3 i
4 4). U tim su presjecima
2 G strujnice međusobno para-
O y p4, v4
x G lelne, a vektori brzine su
p2, v2
okomiti na presjek.

Na gornjoj slici je također ucrtan radijus vektor do težišta prvog presjeka. Ako se
zanemare momenti viskoznih sila na ulaznim i izlaznim presjecima, tada bi jednadžba
momenta količine gibanja za prikazani kontrolni volumen (uzimajući u obzir da je na
ulaznom presjeku vektor brzine orijentiran suprotno od vanjske normale, a na izlaznom u
smjeru normale) glasila
G G G G
( ) G G
( )
M F w = M G − ∑ ∫ r × n ( ρ v 2 + p )dS

 

A( )
k k
moment sile moment sile
fluida na plašt težine
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 33

Ako su površine poprečnih presjeka male u odnosu na veličinu radijus vektora, tada se
mogu zanemariti promjene radijus vektora po površini poprečnog presjeka i zamijeniti ga u
gornjem integralu s konstantnim radijus vektorom do težišta presjeka. U tom se slučaju
G G
umnožak r × n može izlučiti ispred integrala, pa integral označuje impulsnu funkciju
definiranu u zakonu količine gibanja, te vrijedi
G G G G Gk
( ) G
( )
M Fw = M G + ∑r(k ) × I ( )
k

Dakle za slučaj strujanja kroz cijevi, na svakom ulazno/izlaznom presjeku se postavlja

impulsna funkcija, koja se za potrebe proračuna sile fluida na plašt cijevi i momenta te sile
u odnosu na odabranu točku (obično je to ishodište koordinatnog sustava), tretira kao
vanjska sila. Prema jednadžbi količine gibanja sila fluida na plašt jednaka je sumi vanjskih
sila koje djeluju na kontrolni volumen (impulsne funkcije i sila težine), a moment sile
kojom fluid djeluje na plašt cijevi je jednak sumi momenata vanjskih sila na kontrolni
volumen (sumi momenata impulsnih funkcija i momentu sile težine). Problem se dakle
svodi na primjenu uvjeta ravnoteže sila i momenata, kao u klasičnoj mehanici, odnosno
statici fluida.

5.6 Bernoullijeva jednadžba

Matematički zapis zakona očuvanju energije:

D D ⎛ v2 ⎞ G G G G G G
∫
Dt VM
ρ edV = ∫ ρ
Dt VM ⎝
⎜ u +
2⎠
⎟dV = ∫
VM
ρ f ⋅ vdV + ∫ σ ⋅ vdS − ∫ q ⋅ ndS
SM SM
 
 
  
  

Brzina promjene energije VM snaga masenih snaga vanjskih brzina dovođenja

sila na VM površinskih topline na VM
sila na VM

U nestlačivom strujanju je snaga sila tlaka jednaka nuli (jer nema promjene obujma čestica
fluida), te snagu unutarnjih sila definiraju samo viskozne sile. Viskozne sile uvijek
pretvaraju mehaničku energiju u unutrašnju, te će uvijek voditi smanjivanju mehaničke
energije. Ako se snaga unutarnjih sila označi s PF i definira kao pozitivna veličina, tada će
se u jednadžbi kinetičke energije ona pojavljivati s negativnim predznakom, jer smanjuje
kinetičku energiju materijalnog volumena. U snagu unutarnjih sila PF obračunati će se i
snaga vanjskih površinskih sila trenja. Zakon prelazi u oblik:

D v2 G G G G
∫ ρ
Dt VM 2
dV = ∫
VM
ρ f ⋅ vdV + ∫ − pn ⋅ vdS − N
SM
PF
  
 
 
snaga unutrašnjih
Brzina promjene snaga masenih snaga vanjskih sila unutar
kinetičke energije VM sila na VM normalnih VM
sila na VM

Formulacija zakona za kontrolni volumen

d 1 2 1 G G G G G G
∫ ρ v dV + ∫ ρ v 2 ( v ⋅ n ) dS = ∫ ρ f ⋅ vdV + ∫ − pn ⋅ vdS − PF
dt KV 2 KP
2 KV KP

Integracijom jednadžbe kinetičke energije, po kontrolnom volumenu prema slici, dobije se

 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 34

d 1 2 1 2 G G G G G G
∫ ρ v dV + ∫ ρ v ( v ⋅ n ) d S = ∫ ρ f ⋅ vdV + ∫ − pn ⋅ vdS − PF
dt KV 2 2
  
KP
 
 KV

 
KP
( ) − Q ( p2 − p1 )
αρ Q ( v2 − v1 )
2
∂v 1 2 2 − ρ Qg z 2 − z1
ρ Q ∫ ds 2
∂s
1

gdje su v1 i v2 prosječne brzine na presjecima A1 i A2 , a Q protok kroz cijev.

Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprečnom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kuba brzine po presjeku može prikazati pomoću kuba srednje brzine i koeficijent
ispravka kinetičke energije u obliku ∫ v 3dS = α vsr3 S gdje je koeficijent ispravka kinetičke
S

1
v S ∫S
energije definiran izrazom α = 3
v 3dS . Vrijednosti faktora α su:
sr

Strujanje idealnog fluida – jednoliki profil brzine po presjeku: α =1

Laminarno strujanje u okruglim cijevima polumjera R – postoji
⎛ r 2 ⎞⎟ α=2
⎜
analitičko rješenje za profil brzine v = vmax ⎜1− 2 ⎟⎟ :
⎜⎝ R ⎠⎟
Turbulentno strujanje u okruglim cijevima – profil brzine zavisi od
ρvD α = 1, 01−1,1
Reynoldsova broja Re =
µ
U praksi je strujanje najčešće turbulentno pa se uzima da je α = 1 (bez da se bitno naruši
točnost rezultata)

Zakon kinetičke energije za jednodimenzijsko strujanje označuje modificiranu

Bernoullijevu jednadžbu, koja glasi
⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ ⎡⎛ v2 ⎞ ⎤ 2
∂v
⎢⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ Q ⎥ = ⎢⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ Q ⎥ − PF − ρ Q ∫ ds
⎣⎝ 2 ⎠
⎝
⎦ 2 ⎣ 2 ⎠
⎦1 ∂s
     1 

snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetičke energije KV

Ako u cjevovodu između presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadžba može poopćiti u
sljedeći oblik
⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ ⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ 2
∂v
⎢⎜
⎣ ⎝
αρ
2
+ p + ρ gz Q
⎟ ⎥ ⎢⎜
⎠
=
⎝
αρ
⎦ 2 ⎣ 2
+ p + ρ gz
⎠
Q
⎟ ⎥
⎦1
− PF − ρ Q ∫ ∂s
ds + PP − PT
  
 
1 

snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetičke energije KV

Pumpa je pogonjena motorom, pri čemu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
P
korisnosti pumpe η P = P . Turbina obično pogoni generator, pri čemu generatoru predaje
PM
P
snagu PG , pa je faktor korisnosti turbine definiran odnosom ηG = G .
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadžbe, svaki član ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedeći oblici te jednadžbe
Oblik Dimenzija
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 35

⎛ v2 ⎞ ⎛ v2 ⎞ PF 2
∂v PP PT snaga
⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ = ⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ − − ρ ∫ ds + − volumenki protok
⎝ 2 ⎠2 ⎝ 2 ⎠1 Q 1
∂s Q Q
⎛ v2 p ⎞ ⎛ v2 p ⎞ PF
2
∂v P P snaga
⎜ α +
⎝ 2 ρ
+ gz =
⎟ ⎜ α +
⎠2 ⎝ 2 ρ
+ gz ⎟ − − ∫
⎠1 ρ Q 1 ∂s
ds + P − T
ρQ ρQ
maseni protok

⎛ v2 p ⎞ ⎛ v2 p ⎞ PF
2
1 ∂v PP PT snaga
⎜ α +
⎝ 2g ρ g
+ z =
⎟ ⎜ α
⎠2 ⎝ 2 g ρ g
+ + z ⎟ − − ∫
⎠1 ρ gQ g 1 ∂s
ds + −
ρ gQ ρ gQ
težinski protok

U zadnjem obliku modificirane Bernoullijeve jednadžbe obično se uvode oznake

P
hP = P =visina dobave pumpe,
ρ gQ
P
hT = T =pad visine energije u turbini
ρ gQ
P
hF = F =visina gubitaka mehaničke energije (energije pretvorene u unutarnju energiju)
ρ gQ
Za slučaj račvanja cjevovoda oblici modificirane Bernoullijeve jednadžbe iz gornje tablice
postavljaju se duž strujnice.

Primjer:
Slika prikazuje račvastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2)
te dva izlazna presjeka (3 i 4). Između točaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadžbi
kontinuiteta ukupni protok kroz pumpu je
Q = Q1 + Q2 = Q3 + Q4 . U točkama 5 i 6 visina energije je
jednoznačno definirana, bez obzira s koje strane se u te
točke dolazi.
Integralni oblik zakona kinetičke energije za stacionarno strujanje fluida kaže da je snaga na izlazu iz KV
(presjeci 3 i 4) jednaka snazi na ulazu (presjeci 1 i 2) uvećanoj za snagu pumpe i umanjenoj za snagu
viskoznih sila, tj.
⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α ρ v3 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + ⎜⎜α ρ v4 + p + ρ gz ⎟⎟Q = ⎜⎜α ρ v1 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + ⎜⎜α ρ v2 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + P − P
⎜⎜ 3 2 3 3⎟ 3 ⎜ 4 4 4⎟ 4 ⎜ 1 1 1⎟ 1 ⎜ 2 2 2⎟ 2 P F
⎝ ⎠⎟ ⎜⎝ 2 ⎠⎟ ⎝⎜ 2 ⎠⎟ ⎝⎜ 2 ⎠⎟
Modificirana Bernoullijeva jednadžba postavljena između točaka 1 do5 je:
⎛ v2 p ⎞ ⎛ v2 p ⎞ P
⎜⎜⎜α5 5 + 5 + z5 ⎟⎟⎟ = ⎜⎜⎜α1 1 + 1 + z1 ⎟⎟⎟ − hF15 , gdje je hF15 = F15
⎝⎜ 2 g ρ g ⎟
⎠ ⎝⎜ 2 g ρ g ⎟
⎠ ρ gQ1
Modificirana Bernoullijeva jednadžba između točaka 5 i 6 glasi
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 6 + p6 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v5 + p5 + z ⎟⎟ + h − h , gdje su h = PF56 i h = PP ,
⎜⎜ 6 2 g ρ g 6⎟ ⎜ 5 5⎟ P F56 F56 P
⎝ ⎠⎟ ⎝⎜ 2 g ρ g ⎠⎟ ρ gQ ρ gQ
a između točaka 6 i 3
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 3 + p3 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v1 + p6 + z ⎟⎟ − h , gdje je h = PF63
⎜⎜ 3 2 g ρ g 3⎟ ⎜ 6 6⎟
⎠⎟
F63 F63
⎝ ⎠⎟ ⎜⎝ 2 g ρ g ρ gQ3
Iz kombinacije prethodnih jednadžbi dobije se modificirana Bernoullijeva jednadžba između presjeka 1 i 3
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 3 + p3 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v1 + p1 + z ⎟⎟ + h − h − h − h
⎜⎜ 2 g ρ g ⎟
⎟ ⎜⎜ 2 g ρ g 1⎟
⎠⎟
3 3 1 P F15 F56 F63
⎝ ⎠ ⎝
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadžba vrijedi duž strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadžbu između presjeka 1 i 4 ili između presjeka 2 i 3 ili između presjeka 2 i 4. Važno je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije množenjem visine gubitaka hF s pripadajućim težinskim
protokom, kao i snaga pumpe (u ovom primjeru PP = ρ g (Q1 + Q2 ) hP ).
 MEHANIKA FLUIDA I – INTEGRALNE METODE 36

Promjena tlaka okomito na strujnice

(integral jednadžbe gibanja fluida po putu okomitom na strujnice)

Izraz za promjenu tlaka okomito

2 na strujnice je:
x3 2
n vi v2
p2 = p1 − ρ g ( z2 − z1 ) + ∫ ρdn
g 1
R
1 udaljenost n se mjeri od središta
zakrivljenosti strujnice.
R=radijus
O x2 zakrivljenosti
x1

Slika uz definiciju promjene tlaka okomito na

strujnice

1. U strujanju fluida s ravnim strujnicama ( R = ∞ ) promjena tlaka okomito na

strujnice ista je kao u fluidu u mirovanju.
2. U strujanju fluida u horizontalnoj ravnini sa zakrivljenim strujnicama tlak raste od
središta zakrivljenosti strujnica.