MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 3

Diferencijalni operatori

G ∂• G ∂• G ∂• G ∂•
Operator nabla: ∇• = e1 + e2 + e3 = ei
∂x1 ∂x 2 ∂x3 ∂xi

Opis Polje operator oznaka Ineksni zapis

∂Φ
Skalarno Φ grad Φ ∇Φ
∂xi
Gradijent G G G ∂v j
(Tenzorski Vektorsko v grad v ∇v
∂xi
umnožak s ∇ )
∂T jk
Tenzorsko T gradT ∇T
∂xi
Skalarno Φ - - -
G G G ∂v
Rotor Vektorsko v rot v ∇×v ε ijk k
(Vektorski ∂x j
umnožak s ∇ ) ∂Tkm
Tenzorsko T rot T ∇× T ε ijk
∂x j
Skalarno Φ - - -
G G G ∂v j
Divergencija Vektorsko v div v ∇⋅v
(Skalarni ∂x j
umnožak s ∇ ) ∂T jk
Tenzorsko T divT ∇⋅T
∂x j

G
Derivacija u smjeru jediničnog vektora n

∂Φ G ∂Φ
= n ⋅ gradΦ = n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
∂n ∂x j

G G G G G
Totalni prirast polja na putu dr = dxi ei = dx1e1 + dx 2 e2 + dx3 e3

G ∂Φ ∂Φ ∂Φ ∂Φ
dΦ = dr ⋅ gradΦ = dx j = dx1 + dx2 + dx3
∂x j ∂x1 ∂x2 ∂x3

Prirast polja je najveći pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbržeg
porasta polja).
Smanjenje polja je najveće pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor gradΦ je
okomit na plohu Φ =konst.)
 MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 4

Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli

Prostorni prikaz polja Φ = Φ ( x1 , x2 ) Dvodimenzijski prikaz polja izolinijama

Vektori označuju smjer gradijenta
Crte označuju presjeke sa Φ =konst.

Polje gradijenta je vektorsko polje.

Vektorsko polje se vizualizira vektorskim
krivuljama koje svojim tangentama
pokazuju smjer vektora vektorskog polja.
Desna slika prikazuje vektorske krivulje
koje vizualiziraju polje gradijenta Φ
gornjeg primjera.

Gaussova formula

Povezuje volumenski integral s površinskim

integralom po zatvorenoj površini S koja opasuje
nj volumen V:
dS
∂•
V ∫ • n j dS = ∫ ∂ x j dV
x3 S V

S gdje umjesto točkice može stajati skalarno,

dV vektorsko ili tenzorsko polje.

Primjeri:

O x2 ∂p G
∫ pn j dS = ∫
∂x j
dV ili ∫ pndS = ∫ gradpdV
x1 S V S V

Slika uz Gaussovu formulu ∂v j G G G

∫ v j n j dS = ∫
∂x j
dV ili ∫ v ⋅ ndS = ∫ divvdV
S V S V
 MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 5

2. FIZIKALNE OSNOVE
1. Definicija fluida: Fluid je tvar koja struji (tj. neprekidno se deformira) pod djelovanjem
ma kako malog smičnog naprezanja. Fluid može biti u kapljevitom ili plinovitom stanju.
2. Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema smičnih naprezanja.

Osnovne dimenzije u mehanici fluida

Veličina Oznaka dimenzije Jedinica u SI sustavu

masa M kg
duljina L m
vrijeme T s
temperatura Θ K

Hipoteza kontinuuma

Kontinuum je matematički model materije prema kojem ona zadržava svoja fizikalna svojstva
pri smanjivanju volumena u točku. Čestica kontinuuma (materijalna točka) ima infinitezimalni
volumen dV, a svaka čestica zauzima samo jednu točku prostora, a u jednoj točki prostora se
može nalaziti samo jedna čestica kontinuuma. Hipoteza kontinuuma omogućuje primjenu
integralnog i diferencijalnog računa u mehanici fluida.
dm kg
Primjer: Gustoća čestice fluida se izražava derivacijom ρ = , [ ρ ] = ML−3 ; [ ρ ]SI = 3 .
dV m

Sile u fluidu

A) Masene sile su posljedica položaja mase u polju fi masene sile. ( fi je specifična

m
masena sila = sila po jediničnoj masi, [ fi ] = LT −2 ; [ fi ]SI = 2 )
s

fi Masena sila dFi na česticu fluida:

V dFi = fi dm = ρ f i dV
x3
Sila Fi na ukupni volumen V
fi dm Fi = ∫ ρ f i dV
V

[ Fi ] = MLT −2
; [ Fi ]SI = N
O x2
x1 Primjeri: sila gravitacije: fi = −gδi 3
inercijske sile: fi = −ai
Slika uz definiciju masenih sila
Potencijalne masene sile su one koje se mogu prikazati gradijentom skalarne funkcije U:
∂U m2
fi = − , gdje je U potencijal masene sile, [U ] = L2T −2 ; [U ]SI = 2 . (Za polje
∂xi s
gravitacije U = gx3 , za inercijske sile U = ai xi ).
 MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 6

B) Površinske sile su sile dodira između čestica fluida ili između čestica fluida i stijenke.
Definirane su specifičnom vektorom naprezanja σi , [σ i ] = ML-1T −2 ; [σ i ]SI = Pa .
Sila dFi na elementarnu površinu dS
σi dS
nj dFi =σi dS

V Sila Fi na ukupnu površinu S

x3
Fi = ∫ σi dS
S

S
Za površinske sile vrijedi III Newtonow zakon
(princip akcije i reakcije), tj.
O x2 σi (n j ) = −σi (−n j )

x1 (čitaj vektor naprezanja na površini

orijentiranoj jediničnim vektorom normale n j
Slika uz definiciju površinskih sila jednak je po veličini i suprotan po smjeru
vektoru naprezanja na površini orijentiranoj
normalom −n j ).
Stanje naprezanja u točki prostora jednoznačno je definirano tenzorom naprezanja.
Komponente tenzora naprezanja definirane su komponentama triju vektora naprezanja koji
djeluju na površinama orijentiranim normalama u
x3 smjeru osi koordinatnog sustava, kao na slici. Svaki
vektor naprezanja ima jednu normalnu komponentu
σ33
(okomitu na površinu) i dvije tangencijalne (smične)
σ32 komponente. Tablični zapis komponenti tenzora
σ31 σ23 naprezanja
→i
σ13 σ22 σ11 σ12 σ13
↓
σ 21 x2 σ ji = σ21 σ22 σ23
σ12 j
σ11 σ31 σ32 σ33
Prvi indeks označuje redak, tj. smjer normale na
x1 površinu, a drugi stupac odnosno pravac djelovanja
komponente tenzora naprezanja.
Slika uz definiciju komponenti
Tenzor naprezanja je simetričan σij = σ ji (osim
tenzora naprezanja
ako postoje maseni i površinski momenti).

Veza između vektora i tenzora naprezanja:

σi (n j ) = n jσ ji (vektor naprezanja je projekcija tenzora naprezanja na smjer normale)

Dogovor o predznacima naprezanja:

1. Pozitivna naprezanja na površinama orijentiranim normalama u pozitivnom smjeru
koordinatnih osi također gledaju u pozitivne smjerove tih osi i obrnuto, pozitivna
naprezanja na površinama orijentiranim normalama koje gledaju u negativnom smjeru
koordinatnih osi, također gledaju u negativne smjerove tih osi.