9. Poređenje dnevničkih studija L.

I V:

Meri Linton je svakoga dana bilježila po dva događaja, zapisujući

detalje na karticama, koje je kasnije koristila da provjeri svoje sjećanje.
Osnovni nalazi su pokazali da se manje prijatni događaji prije zaborave,
i da sam postupak provjere djeluje kao postupak ponovnog učenja, jer je
u nekim slučajevima neke kartica birala češće u odnosu na druge.
Osnovni problemi kod ove studije jesu to događaji bili selektirani, tako d
abudu upadljivi i što imamo samo jednog ispitanika.
Sa druge strane, Vagener je svakoga dana bilježio jedan ili dva događaja
i skalirao ih u pogledu upadljivosti, emocionalne angažovanosti i
prijatnosti. Tokom 5 godina u intervalima od po 12 mjeseci, ispitivao je
svoje pamćenje uz pomoć znakova za navođenje, to su bila pitanja: KO
ŠTA GDJE I KADA...pokazalo se da su informacije o tome ko, šta i
gdje su moćni znakovi za navođenje. Informacija KADA se nesšto
dogodilo, nije pokazala moćnom, ali kada se kombinuje sa drugim
znacima to može postati. Grafik koji je dobio na kraju studije ukazao
je da upadljivost, stepen emocionalne angažovanosti i prijatnost
utiču na stepen prisjećanja i brzinu zaboravljanja. Stavke koje su
upadljive, emocionalno obojene bivaju zapamćene nakon određenog
vremena. Efekat prijatnosti je malo složeniji, jer sjećanje na neprijatne
događaje slabi nakon kraćih intervala, ali je približno dobro kao sjećanje
na pozitvne stavke paolije dužeg vremena.
Kada uporedimo ove dvije studije vidimo damje Vagenar bio dosta
detaljniji, primijenio je detaljniji postupak navođenja što je na kraju
rezultiralo time da je on i manje zaboravljao u odnosu na Lintonovu.
Ograničenja: ovaka način akumuliranja podataka je dosta spor I
zahtjecan proces, podaci se odnose na samo jednu osobu I treći problem
je sto je ovo studija opservacionog tipa