Razlikuju li se djevojke i mladići po

neverbalnoj komunikaciji?
1. Hipoteza
1.1 Mladići će se češće koristiti većim i primjetljivijim pokretima u neverbalnoj komunikaciji
dok će se djevojke češće manje primjetljivijim pokretima kao izrazima lica, pokretima očiju i
ton glasa.
1.2 Djevojke će bolje i lakše očitavati i razumjeti neverbalnu komunikaciju od mladića.
Odabrao sam ove hipoteze uglavnom zbog osobnog iskustva. U svakidašnjem život još od
malenih nogu se može primijetiti kako su djevojke više ekspresivne i emocionalne bile to
pozitivne ili negativne strane. Isto tako u malo starijoj dobi od 14-20 godina mladići se
ponašaju izravnije i ne filtriraju svoja mišljena dok se čini kao da djevojke imaju tajne
razgovore bez riječi. Uz istraživanje na internetu saznao sam da je neverbalna komunikacija
puno kompliciranija te da se postiže na više načina nego očekivano kao visina i boja tona
tijekom razgovora i direktna orijentacija tijela.
Izvori:
1. Men and Women's Communication is Diffrent – Sometimes, Ann Neville Miller,
Sveučilište središnje Floride, https://www.natcom.org/communication-currents/men-and-
women%E2%80%99s-communication-different%E2%80%94sometimes
2. Gender and Communication Differences (& Stereotypes),
https://youtu.be/QBHnZHDOWfY?si=do0YJiTzOizNGmZo
3. 5 Gender Differences In Communication - Verbal and Nonverbal Styles,
https://youtu.be/XVk0vnVpe-E?si=2qod_zTn_CtjlPXz

2. Odabir metode
Za ovo istraživanje odabrao sam metodu istraživanja u prirodnim uvjetima. Moj odabir se
temelji na osnovi istraživačkog pitanja gdje samo opažanje može pridonijeti konkretnim
rezultatima. Anketno istraživanje ne bi koristilo jer iako su ispitanici svjesni svoje neverbalne
komunikacije, ona se više odvija na nesvjesnoj razini. Isto tako eksperiment bi utjecao na
ponašanje sudionika jer za eksperiment moraju biti svjesni da sudjeluju što bi smanjilo
njihove neverbalne komunikacije zbog znanja prisutnosti promatrača.

3. Plan istraživanja
Tijekom istraživanja nećemo imati definirani broj ispitanika, ali ćemo pokušati opažati što
veći broj možemo. Mete promatranja će uglavnom biti naši vršnjaci (15-18 godina) koji su
učenici III. Gimnazije. Promatranja će se odvijati na prostoru III. Gimnazije, točnije u
njezinim hodnicima i učionicama tijekom svakog velikog odmora i pokojeg malog odmora
kroz nekoliko dana. Svako promatranje bi po prilici trebalo trajati oko 10 minuta ili dok
opažač nije otkriven. Imati ćemo dva načina promatranja; promatranje iz daljine i promatranje
1 na 1. Promatranje iz daljine provesti ćemo na način da prvo odaberemo osobu koju želimo
promatrati koja se mora nalaziti s jednom osobom ili u grupi te moraju sudjelovati u nekoj
vrsti komunikacije. Zatim ćemo po ček-listi zabilježiti koja su očekivana ponašanja izvedena i
dopisati sa strane ona koja nisu u ček-listi. Promatranje 1 na 1 funkcionira tako da opažač
odabere metu i pokrene razgovor s njom koji će trajati poblizu 5 do 10 minuta te će opažati
direktne pokrete neverbalne komunikacije izbliza i zabilježiti ih kasnije. Kako bismo bili
sigurni da opažač ne utječe na ponašanje ispitanika (što možemo primijeniti samo u
promatranju iz daljine), pokušati ćemo opažati osobu izvan njenog vidnog kuta. Etičnost
ćemo osigurati promatranjem samo u javnim prostorijama i nećemo upadati u privatnost
osobe ili je ikako narušavati te u istraživanju nećemo navoditi osobe koje su bile promatrane.
ČEK-LISTE
Očekivana ponašanja (djevojke) DA/NE

Produženi kontakt očima

Kimanje glavom dok druga osoba priča

Ekspresivni izrazi lica

Kontrolirani ton glasa ovisno o temi/poruci

koja osoba želi poručiti
Manji pokreti ruku

Tijelo je izravno orijentirano prema osobi s

kojom komunicira
Minimalni ili kratki fizički kontakti

Očekivana ponašanja (mladići) DA/NE

Minimalan broj i duljina kontakta očiju

Minimalne promjene izraza lica

Vrlo statično držanje glave

Veliki pokreti ruku i ostale gestikulacije

Monotoni ton glasa tijekom komunikacije

Tijelo je okomito ili nakoso orijentirano u

odnosu na osobu s kojom komunicira
Grubi fizički kontakti
4. Opis provedbe istraživanje
Istraživanje je uglavnom išlo po planu bez ikakvih smetnji uz par odstupanja koja su
otežavala prikupljanje podataka. Jedan problem je bio što su opažana ponašanja daleko
odstupala od očekivanih ponašanja ček-liste te su bila teško kategorizirana kao što su
neočekivane izvedbe mladića (skakanje, vikanje, komični izrazi lica) koje su imale namjeru
nasmijati druge u okolini. Ovaj problem smo pokušali riješiti filtriranjem ponašanja ispitanika
tako što smo se fokusirali na ponašanja navedena na ček-listi. Drugi problem je bio
ispitanikov pronalazak opažača čime su postali svjesni njegove prisutnosti. Donekle smo
riješili ovaj problem tako što je opažač započeo lažni razgovor u blizini ispitanika sa drugim
opažačem i promatrao ispitanika preko ramena ili strane drugog opažača.

5. Analiza prikupljenih podataka

Kroz nekoliko dana promatranja uspjeli smo opažati 11 mladića i 9 djevojaka. Kod ček-liste
djevojaka sve su imale odgovor DA na očekivana ponašanja osim na „Kimanje glavom dok
druga osoba priča“ koje je imalo samo 4 DA odgovora i „Kontrolirani ton glasa ovisno o
temi/poruci koju osoba želi poručiti“ imajući 8 DA odgovora. Kod ček-liste mladića svi su
imali odgovor DA na očekivana ponašanja osim na „Minimalne promjene izraza lica“ s 3 DA
odgovora, „Vrlo statično držanje glave“ s 8 DA odgovora i „Monotoni ton glasa tijekom
komunikacije“ sa samo 2 DA odgovora. Izvan ček-lista primijetili smo veoma izravni način
komunikacije među mladićima kada se uglavnom koriste samo gestikulacijom i grubim
fizičkim kontaktima. Kod djevojaka smo primijetili puno veći broj promjena ekspresija lica i
prenošenje informacija ili impliciranje nečega pomoću pokreta očiju.

6. Zaključci
Oba dvije hipoteze su potvrđene provedbom istraživanja. Prvu hipotezu potvrđuje ček-lista
mladića u kojoj vidimo pozitivan odgovor na očekivana ponašanja u vezi pokreta ruku i
fizičkog kontakta zajedno s ček-listom djevojaka koja također donosi pozitivne odgovore na
očekivana ponašanja kao ekspresije lica i pokreti očiju. Drugu hipotezu potvrđuje promatranje
izvan ček-liste gdje uočavamo puno veći broj neverbalnih komunikacija djevojaka za razliku
od mladića. Iz toga zaključujemo da djevojke imaju konstruktivniji način komuniciranja
neverbalnim putem zbog boljeg razumijevanja značenja iza pokreta tijela, očiju i izraza lica.
Osobno se slažem s rezultatima istraživanja jer prije nego što sam stupio u temu neverbalne
komunikacije, u svakodnevnom životu nisam je skoro pa uopće spoznao i koristio je
nesvjesno što jednako tako opet potvrđuje moju drugu hipotezu i donekle prvu. Nedostatak
ovog rada je nedostatak profesionalnog iskustva i mišljenja u ovom području te nedostatak
opreme kao profesionalne kamere pomoću koje bismo mogli snimiti interakcije i kasnije ih
pobliže analizirati što bi nam dalo mogućnost uočavanja i najmanjih pokreta.
Andrej Jurić, 3.F