Student: Mario Cvitković

Prvi dojam
Seminarski rad

Split 2021.
 Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira

Mario Cvitković

Smjer: Hotelijerstvo i turizam

Prvi dojam
Seminarski rad

Kolegij: Poslovno komuniciranje na poslovnom tržištu

Predavač: Dr.Sc. Josipa Caktaš

Split 2021.
Sadržaj:

1 Uvod
2 Prvi dojam
3 Formiranje dojma i faktori koji utječu na njegovo formiranje
3.1 Broj promatrača
3.2 Verbalna i neverbalna komunikacija
3.3 Utjecaj redoslijeda prezentiranja informacija na stvaranje dojma
3.4 Fizički izgled i halo efekt
3.5 Kozmetika i odijevanje
3.6 Raspoloženje
3.7 Multimedija
3.8 Stereotipi
4 Zaključak
5 Literatura
Ostaviti dobar prvi dojam na druge je naslov ovog članka.

Sažetak: Prvi dojam je relativno stabilan tijekom vremena, formira se brzo, čak i prije fizičkog
kontakta s osobom, a može ostati godinama. Prema studijama, potrebno je 100 milisekundi da se
ostavi utjecaj na nekoga. Različiti elementi utječu na konstrukciju dojma, kao što su slijed u kojem se
informacija prezentira, verbalno i neverbalno ponašanje, fizički izgled, lice, odijevanje, stav i tako
dalje. Svi ovi aspekti zajedno stvaraju skup podataka iz kojih se formira cjelokupni dojam osobe.
Međutim, kada je u pitanju stvaranje prvog dojma, moglo bi se iskoristiti kognitivne prečace
percepcije i prosudbe ljudi. Točnije, činjenica da je nešto lijepo i dobro ne znači automatski da je
ispravno. Važno je naglasiti da su prvi dojmovi iznimno bitni, osobito u korporativnom svijetu, te da
svatko nastoji ostaviti najbolji mogući prvi dojam na druge jer možda kasnije neće imati priliku
poboljšati svoj prvi dojam. Dobra strana je da, iako su dojmovi obično stabilni tijekom vremena,
mogu se nadopunjavati i mijenjati kako vrijeme prolazi. Konačno, ključno je ispitati sve dostupne
informacije dok stvarate dojam da ne bih došlo do subjektivnog mišljenja.

1. Uvod

Ljudi su u svakodnevnom životu stalno izloženi velikoj količini informacija iz svog društvenog
okruženja. U društvenim interakcijama, stvaranje dojmova o drugim pojedincima uobičajena je
pojava i to je nešto što svaka osoba čini svakodnevno. Iako naši početni dojmovi nisu uvijek točni, a
naši pravi osjećaji o osobi se mijenjaju tijekom vremena, svi znamo koliko su nam prvi dojmovi
značajni na temelju naših osobnih iskustava. Na naše postupke prema nekome utjecat će naša prva
percepcija o njima.

Svrha ove studije je opisati kako nastaju prvi dojmovi, kao i elemente koji utječu i određuju prvi
dojam.

Dojam o osobi ili njezinim atributima razvija se na temelju niza raznolikih, često nepotpunih i
povremeno nedosljednih karakteristika uočenih tijekom kratkog vremenskog razdoblja (Pennington,
2004.). Prvi dojam je teško promijeniti jer je čvrst i dugotrajan. Može se nositi s njim, unatoč činjenici
da se brzo formira i teško ga je promijeniti. Od vitalnog je značaja razumjeti kako nastaje kako bi ga
kontrolirali. Rad će objasniti kako ostaviti dojam na temelju informacija kao što su verbalno i
neverbalno ponašanje, fizički izgled, odijevanje i drugi čimbenici. Za početak, kritičan je fizički izgled
osobe koja se ocjenjuje. Drugim riječima, prilikom susreta s nekom osobom ljudi često prvo zamijete
njen izgled i stil odijevanja, a onda o njoj donose sudove. Kada je netko privlačan izgledom, obično
mu automatski pripisujemo mnoge druge pozitivne karakteristike. U usporedbi s neatraktivnim
ljudima, smatra se da su ti ljudi seksualno strastveniji, društveno kompetentniji, ali i komunikativniji,
moćniji i mentalno zdraviji (Hewstone i Stroebe, 2003.). Osim toga, neverbalno ponašanje se odnosi
na način na koji ljudi komuniciraju bez jezika, namjerno ili nenamjerno. Najšire korišteni neverbalni
komunikacijski kanali su izrazi lica, ton glasa, geste, položaj ili pokret tijela, dodir i pogled (Brown,
1996.). Raspoloženje osobe i multimedija imaju značajan utjecaj na stvaranje dojma, kao što će se
vidjeti kasnije u članku. Drugim riječima, ako je osoba neraspoložena, lošije će suditi o ciljnoj osobi
nego ako je dobro raspoložena, jer će u tom slučaju njezine ocjene biti pozitivnije. Što se tiče
multimedije, smatra se da su neverbalni signali učinkovitiji u prenošenju stavova i emocija od
verbalnih poruka (Lim, Benbasat i Ward, 2000.). Istaknutost i značenje pojedinih značajki uklopljenih
u dojam određuju se percipiranim karakteristikama koje stvaraju holistički pogled na osobu. Važno je
naglasiti da je prvi dojam nevjerojatno značajan jer u slučajevima kada se osoba sretne samo
jednom, pojedinac može imati samo jednu priliku za utjecaj. Kasnije, kako nove informacije o toj
osobi postanu dostupne, pojedinac ažurira taj dojam na sljedećim sastancima. Pitanje točnosti
percepcije neke osobe, ili jesu li određeni ljudi točniji u svojim procjenama drugih, ima dugu povijest
u socijalnoj psihologiji (Pennington, 2004.). S obzirom na veliki opseg interakcija koje ljudi imaju jedni
s drugima na dnevnoj bazi, činjenicu da se prvi dojmovi, posebno negativni, teško mijenjaju i da se
promjena događa tek nakon nekoliko susreta s osobom u različitim situacijama, ključno je da se ove
početne procjene drugih budu što bolje i točnije. To se odnosi na to da promatrač stvara dojam o
osobi na temelju dostupnih informacija koje su, koliko god je to moguće, u skladu s njegovim
osobinama osobnosti, a ne o osobi koja je pogrešno procijenjena na temelju netočnih informacija. O
halo efektu, stereotipima, implicitnim teorijama osobnosti i atribuciji će se raspravljati kasnije u
tekstu kao elementima koji utječu na smjer stvaranja dojma. Možemo pogrešno protumačiti osobu
ako se previše oslanjamo na te čimbenike. Što se tiče halo efekta, kao što je već rečeno, ono što je
lijepo smatra se dobrim i ocjenjuje se više od onoga što nije privlačno. Međutim, postoji još jedan
aspekt halo efekta koji se odnosi na to da drugi misle da ste tašti jer ste im fizički lijepi, ali o tome će
biti riječi kasnije u radu. Nadalje, stereotipi se odnose na praksu pokušaja kategorizacije ljudi u
određene skupine bez uzimanja u obzir njihovih pravih identiteta (Pennington, 2004.). Oni
predstavljaju izobličenja stvarnosti i netočni su jer se ne prilagođavaju pravim osobinama osobnosti
osobe, što rezultira pristranostima i predrasudama. Pogrešna stajališta o postojanju korelacija
između individualnih kvaliteta osobnosti nazivaju se implicitnim teorijama osobnosti (Aronson,
Wilson i Akert, 2005.). Kao što je već rečeno, formiranje prvog dojma vrlo je bitan i složen proces na
koji utječu razne okolnosti koje odlučuju o smjeru u kojem se on formira. Unatoč činjenici da se radi
o instinktivnom procesu, važno je biti oprezan i uzeti u obzir što više informacija kako bi se donijela
što bolja procjena i prosudba drugih.

2. Prvi dojam

Prvi dojam je pojava u kojoj se osoba prvi put susreće s drugom osobom i stvara mišljenje o toj osobi
na temelju dostupnih i uočenih informacija. Brzo se gradi i može trajati godinama, čak i prije nego što
se dogodi bilo kakav fizički kontakt. Kad nema šanse za ponovni susret, može se činiti kao da nikada
neće završiti. Prema Willisu i Todoru (2006.), 100 milisekundi je sve što je potrebno da ljudi formiraju
mišljenje o nekome. Istraživanje je također otkrilo da što je duže vrijeme ispitanicima bilo dopušteno
stvoriti prvi dojam, to su bili sigurniji u svoje zaključke. Može se zaključiti da pojedinci ne samo da
stvaraju brze dojmove, već stvaraju i točne dojmove kada se osoba istinski otkriva, odnosno kada ne
djeluje. Nadalje, prvi dojmovi o ljudima formiraju se kroz kratke susrete u kojima ne dobivamo puno
informacija o njima, ali ipak bez poteškoća možemo uspostaviti dojam o njima. To je zato što svoje
prve dojmove ne temeljimo samo na informacijama koje imamo u tom trenutku, kao što su fizičke
osobine i ponašanje osobe, već također donosimo zaključke o njegovim ili njezinim neopaženim
karakteristikama (Brown, 1966.) Na primjer, možemo zaključiti nečiji interes za komunikaciju,
naglasak na dijalogu, poruku koju prenosi drugima i tako dalje promatrajući njihov govor tijela. Jedna
od najznačajnijih komponenti procesa ostavljanja dojma je da se zaključci i talenti osobe izvode iz
njegovih ili njezinih sposobnosti. Prema Brownu (1966), ostavljanje dojma temelji se na prethodnim
iskustvima. Kada stvaramo dojmove, koristimo automatsku analizu temeljenu na prethodnim
iskustvima i poznavanju svijeta, tj. proces se odvija brzo, bez potrebe za zapisivanjem misli ili
vaganjem prednosti i nedostataka. Budući da je riječ o instinktivnom procesu na koji ne možemo
uvijek utjecati, bilo bi korisno da pojedinac osvijesti varijable koje mogu utjecati na razvoj dojma u
nekim kritičnijim situacijama. Ljudi su također obučeni vjerovati prvim dojmovima, tako da namjerno
mogu donijeti zaključke koji su sukladni s prvim dojmovima. Selektivna percepcija, koja se odnosi na
sklonost promatranju samo onih karakteristika situacije, osobe ili predmeta koje su sukladne našim
potrebama, vrijednostima i stavovima, ovdje igra veliku ulogu (Pennington, 2004.). Različiti ljudi
mogu vidjeti i percipirati istu okolnost ili osobu na različite načine, a to može dovesti do sukoba.
Pojedinci koriste selektivnost jer nisu u stanju asimilirati ono što vide. Naime, pojedinac promatra
osobu dio po dio, ali se ti dijelovi biraju selektivno na temelju promatračevih interesa, iskustava i
stavova, te na temelju njih razvija dojam o toj osobi. Selektivno promatranje omogućuje brzu
procjenu drugih, ali dolazi s potencijalom uspostavljanja pogrešne slike jer se pojedinac oslanja
isključivo na specifične i selektivno odabrane činjenice o osobi. Također, budući da predrasude o
tome kakva je osoba utječu na ponašanje pojedinca prema toj osobi, ponekad bi moglo biti teško
napraviti razliku između loše osobe i užasnog okruženja. Ako osoba sretne ljutitog čovjeka, može mu
se činiti neugodnim i sukobljenim, a taj čovjek može biti bijesan jer ga je netko u tom trenutku
prevario. Prva slika koju stvaramo o drugima ima značajan utjecaj na naše buduće ponašanje i
očekivanja u vezi s njima. Ako na nekoga ostavimo dobar prvi dojam, htjet ćemo ga ponovno vidjeti,
ali ako na nekoga ostavimo užasan prvi dojam, nastojat ćemo ga izbjeći u budućnosti. Nadalje,
vlastito raspoloženje utječe na građenje dojmova o drugima. Kako bi olakšao prosuđivanje i što je
brže moguće rješavao složenije društvene situacije stvaranja dojmova o drugim pojedincima,
pojedinac često koristi kognitivne prečace kao što su implicitne teorije osobnosti i stereotipa
(Aronson, Wilson i Akert, 2005.). S druge strane, treba biti oprezan pri korištenju ovih kognitivnih
prečaca, jer neke osobe zbog njih mogu donijeti pogrešne prosudbe. Zbog novih i prvih dojmova o
proturječnim informacijama, prvi dojam o osobi može se tijekom vremena preispitivati, a mišljenje o
toj osobi se može promijeniti. Također je vrijedno zapamtiti da je dobivanje druge prilike za stvaranje
ili poboljšanje prvog dojma rijetkost, stoga je ključno da ljudi ostave pozitivan prvi dojam jer buduća
komunikacija i interakcija ovise o tome. Prilikom intervjua za posao, na primjer, početni dojam osobe
je nevjerojatno značajan i utječe na to hoće li biti zaposlena ili ne. Kao rezultat toga, vrijedno je
napomenuti da postoji niz dostupnih alata, kao što su knjige i radionice, koji pomažu ljudima da
ostave najbolji mogući prvi dojam.

3. Formiranje dojma i faktori koji utječu na njegovo formiranje

Svaka se osoba bavi normalnom i svakodnevnom aktivnošću: formira percepcije o drugim ljudima i
društvenim događajima. Kao što je već rečeno, to je instinktivni proces koji se odvija vrlo brzo i igra
ključnu ulogu u društvenim odnosima. Koristimo ograničenu količinu informacija kao što su spol,
dob, fizički izgled subjekta i slično kako bismo izgradili čak i iznimno detaljne dojmove o osobi
(Pennington, 2004.). Kombinacija svih percipiranih informacija i materijala koristi se u svim
perceptivnim i evaluacijskim procesima. Na proces ostavljanja dojma utječu brojne stvari. Društveni
pritisak, ekstremizam i dvosmislenost samo su neki od njih. Izraz "društveni pritisak" odnosi se na
gledište na koje utječu preporuke i radnje drugih. Ekstremnost se odnosi na predodžbu da objekti
koji generiraju ekstremnije zaključke prenose više informacija o dimenzijama reakcije od objekata
koji generiraju manje ekstremne zaključke, pa se stoga ekstremnim objektima daje veća težina
(Warr, Jackson, 2006.). Zatim postoji ideja da su krajnosti i dvosmislenost povezani. Konkretno,
smatra se da su teži primjeri manje nejasni. Konkretno, smatra se da su teži primjeri manje nejasni.
Nadalje, dostupnost specifičnih informacija, koja je definirana kao stupanj u kojem su ideje ili
koncepti na najistaknutijem mjestu u našim umovima, može utjecati na formirani dojam (Aronson,
Wilson i Akert, 2005.). Dostupnost ovih pojmova djelomično utječe na odabir i interpretaciju
informacija. Što se kategoriji lakše može pristupiti, veća je vjerojatnost da će se koristiti za analizu
relevantnih podataka. Važna je i dosljednost informacija. Nedosljedne informacije mogu dovesti do
brzih promjena mišljenja, dok dosljedne informacije omogućuju formuliranje dugotrajnijih ideja o
kvalitetama. Procjene mogu biti točne, ali i pogrešne pri uspostavljanju prvih dojmova; dojmovi daju
selektivan i grub pogled na prave kvalitete osobe, koji se s vremenom mogu nadopunjavati i
mijenjati. Uz protok vremena, raznolikost susreta s osobom igra ulogu u određivanju ispravnosti i
vjerodostojnosti naših dojmova. Kada se ljudima pruži prilika za interakciju s tom osobom nakon
uspostavljanja prvog dojma, na njihov konačni dojam moglo bi utjecati niz stvari, uključujući njihovu
reakciju ponašanja na prvi dojam.

3.1. Utjecaj redoslijeda prezentiranja informacija na stvaranje dojma

Pri stvaranju dojma o toj osobi nije važna samo vrsta informacija koje dobivamo o osobi, već i slijed u
kojem se te informacije dostavljaju. Prema Hocku (2004), Asch (1946) je bio prvi koji je istraživao ovu
temu i prvi koji je stvorio eksperimentalni pristup koji je bio široko korišten u proučavanju stvaranja
otisaka. Posebno je tražio odgovor na temu utječe li ranije prikupljeno znanje na dojmove. Kako bi to
dokazao, jednoj je skupini ispitanika predstavio popis osobina osobnosti koje karakteriziraju ciljanog
pojedinca (intelektualan, marljiv, nagao, kritičan, tvrdoglav i zavidan). Identičan skup atributa
prikazan je drugoj skupini ispitanika, ali obrnutim redoslijedom. Rezultati su otkrili da su ispitanici
koji su dobili pozitivne informacije u početku stvarali pozitivniji dojam o ciljnoj osobi od onih kojima
su prvi dani negativni atributi. Aschova predodžba da su početne dostupne informacije imale jači
utjecaj na formiranje dojma potvrđena je ovim nalazima. Učinak primata naziv je za ovu pojavu.
Ispitanici razvijaju cjelokupnu sliku o osobi, prema Aschu, tumačeći značenje kasnijih deskriptora u
smislu prvih koje su primili. Anderson (1965; prema Hewstone i Stroebe, 2003), s druge strane,
tvrdio je da je učinak primata vođen padom stupnja pažnje sudionika. Smatra da ispitanici svu pažnju
posvećuju početnim dobivenim osobinama, a da sve manje obraćaju pažnju na naknadne
informacije, kojima se zbog njihovog položaja pridaje manja težina. Luchins i Luchins (1984) koristili
su prirodnije, deskriptivne materijale stimulansa u eksperimentu kako bi pokazali utjecaj primata.
Sastavili su dva odjeljka o izmišljenom liku po imenu Jim, od kojih svaki objašnjava drugačiji skup
radnji. Jim je u jednom odlomku prikazan kao ekstrovert, a u drugom kao introvert. Ekstrakti su zatim
isporučeni eksperimentalnim skupinama ispitanika drugačijim redoslijedom. Nalazi eksperimenta
otkrili su snažan učinak primata. Točnije, grupa koja je u početku pročitala poglavlje u kojem je Jim
prikazan kao ekstrovert, vjerovala je da će se Jim braniti u danoj situaciji. Jones i suradnici pokazuju
utjecaj reda informacija na percepciju uspjeha i neuspjeha ciljne osobe (1966; prema Jones i Gerard,
1967). Ispitanici su vidjeli osobu koja pokušava riješiti razne probleme koji uključuju mentalne
sposobnosti. U jednom slučaju, momak je isprva imao jaču izvedbu, a potom slabiju, dok je u drugom
obavljao dužnosti na suprotan način. Unatoč činjenici da je ukupan broj bodova bio isti u obje
okolnosti, osoba se smatrala inteligentnijom kada je u početku pokazala uspjeh u rješavanju, a ne
obrnuto. Utjecaj prvenstva može se ukloniti u nekim okolnostima. Luchins i Luchins (1984) otkrili su
da kada su ispitanici upozoreni na opasnosti stvaranja prvog dojma prije nego im se da informacija, i
kada im se kaže da o osobi ostave konačni dojam tek nakon što prime sve informacije, taj utjecaj
nestaje. . Dodatno, učinak prvenstva može se smanjiti umetanjem nepovezane aktivnosti nakon
predstavljanja prve informacije i samo pružanjem dodatnih informacija nakon toga. U ovom
scenariju kasnije informacije utječu na dojam ciljne osobe, a postoji i utjecaj nedavnosti. Osim toga,
učinci prve i posljednje informacije mogu biti značajni na sudu. Pennington (1982; prema
Pennington, 2004) proveo je istraživanje čiji su nalazi otkrili da bi redoslijed kojim su svjedoci dolazili
i svjedočili mogao utjecati na kaznu porotnika. Iako se učinak prvenstva pokazuje u kontroliranim
uvjetima, to ne isključuje mogućnost da kasnije dobivene informacije nemaju utjecaja. Naše
percepcije drugih se razvijaju i nadopunjuju tijekom vremena.

3.2. Broj promatrača

Na prvi dojam koji osoba ima o nekome utječe je li promatrač sam ili u društvu drugih. Zajednička
iskustva vrednuju se na globalnoj razini, što je tipično za kolektivističko društvo. Budući da je
kolektivni početni dojam stabilniji tijekom vremena, globalna obrada stavlja veći naglasak na prvi
dojam (Pennington, 2004.). Lokalna obrada ima tendenciju da kritičnije prosuđuje ciljnu osobu kao
rezultat neovisnih iskustava. Vjerojatnije je da će pojedinci imati negativne prve dojmove o skupini
od dvije ili više osoba koje promatraju istu osobu kao ta osoba. Vjerojatnije je da će pojedinci
doživjeti uzlazni trend u nizu pojavljivanja u isto vrijeme. Pojedinačni gledatelji, na primjer, više će
uživati u posljednjoj epizodi serije nego u prvoj, čak i ako je kvaliteta ista. Slično, kada su ispitanici
promatrali umjetničko djelo u eksperimentu, rangirali su određeno djelo u slijedu znatno više kada je
izloženo uzlaznim redoslijedom nego kada je prikazano silaznim redoslijedom. Ispitanici su vrlo slično
ocijenili prvi i zadnji dio niza kada su s drugima gledali umjetničko djelo. Uvjerite ispitanike da
prosuđuju sami ili u grupi, te da obrađuju analitički ili holistički.

3.3 Verbalna i neverbalna komunikacija

Vokalno i neverbalno ponašanje ciljane osobe ima značajan utjecaj na to kako ih drugi vide.
Komunikacija koju pojedinac obavlja govorom naziva se verbalnom komunikacijom. Boja glasa neke
osobe, brzina kojom govori ili naglasak s kojim govore mogu utjecati na nečiji pogled na njih. Ljudi
smatraju da je osoba koja brže govori živahnija i otvorenija. Muškarac s visokim glasom doživljava se
kao živahan, ženstven i umjetnički. Dama s velikim brojem glasova, s druge strane, smatrat će se
otvorenom i aktivnom (Rijavec i Miljkovi, 1999.). Nadalje, naglasci i govorni obrasci ljudi mogu
utjecati na to kako se na njih gleda. U jednoj studiji sudionici su ocijenili hipotetičkog sugovornika s
teksaškim naglaskom, kolumbijskim ili francuskim naglaskom pozitivnije od osobe s francuskim
naglaskom zbog uočene sličnosti sa samim sobom (Deprez-Sims i Morris, 2010.). Vrijedi napomenuti
da na prvi dojam može utjecati vlastita sličnost s ciljanim pojedincima. Konkretno, skloni smo
ocjenjivati one koji su nam slični po nekim karakteristikama kao što su sposobnosti, inteligencija,
rasa, socioekonomski status, fizička privlačnost, visina, težina i slično od onih koji su različiti od nas
po nekim karakteristikama kao što su sposobnost, inteligencija, rasa, socioekonomski status, fizička
privlačnost, visina, težina i slično. Sličnost je također čvrst temelj za točnije promatranje ljudi. Lakše i
točnije ćemo prepoznati kvalitetu u drugima ako je imamo sami. Neverbalna komunikacija odnosi se
na poruke koje se ne prenose riječima, već neverbalnim sredstvima (Hewstone i Stroebe, 2003.).
Uključuje izraze lica, gazu, položaj i pokrete tijela, kao i dodir i geste. Njegova je svrha poboljšati
verbalnu komunikaciju, a istovremeno izraziti stavove prema pojedincu s kojim razgovaramo. Neki
ljudi, na primjer, ne pokazuju aktivno tko su, ali njihova neverbalna komunikacija to otkriva. Ljudi
mogu namjerno mijenjati svoj izgled kako bi ostavili određeni dojam na druge. Važno je napomenuti
da je neverbalna komunikacija konstantno prisutna, sviđalo mi se to ili ne, te se zbog toga često
stvaraju dojmovi. Način na koji osoba sjedi, stoji ili hoda pokazuje njezin stav i osjećaje o sebi i
drugima. Pogrbljeno držanje, spuštena glava i usporeni pokreti, na primjer, šalju poruku tromosti i
lošeg samopoštovanja, dok uspravno držanje i odlučni pokreti daju poruku samopouzdanja i
samokontrole (Hewstone i Stroebe, 2003.). U neverbalnoj komunikaciji postoje različite kulturološke
varijacije. Na primjer, u Sjedinjenim Državama osmijeh označava suosjećanje i prijateljstvo, a u Aziji
označava neozbiljnost, a Azijati se smiju kad se srame, ispričaju ili zbunjeni. Te kulturne razlike mogu
otežati utvrđivanje mišljenja o ljudima. Konkretno, možemo pogrešno procijeniti nekoga iz druge
kulture jer neki oblici neverbalne komunikacije kod nas imaju različita značenja. Kao rezultat toga,
treba biti oprezan i ne temeljiti formiranje dojma samo na ovom čimbeniku; nego je potrebno
uključiti što više dodatnih informacija kako bi se to izbjeglo. Nadalje, u poslovnim situacijama,
tijekom susreta s poslovnim suradnicima ili tijekom razgovora za posao, neverbalno ponašanje je vrlo
ključno za stvaranje početnih dojmova. Oni igraju ključnu ulogu u društvenoj izražajnosti, kao što su
izrazi lica, kontakt očima i emocionalni izrazi. Čvrst stisak ruke, ispravljanje stava tijela i naginjanje
također su znakovi dobre osobine za ostavljanje dobrog prvog dojma u profesionalnom okruženju
(Guadagno i Cialdini, 2007.). Budući da kulturološke varijacije utječu na izgradnju dojma temeljenog
na verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, potrebno je uzeti u obzir i druge dostupne informacije kako
osoba ne bi krivo procijenila zbog razlika i odstupanja od specifičnih pravila u kulturi ocjenjivača u
ovom trenutku.¸

3.4 Fizički izgled i halo efekt

Tjelesni izgled je drugi najuočljiviji atribut koji primjećujemo kod drugih, nakon spola. Uljepšavanje,
od kozmetike do rekonstruktivne kirurgije, popularan je način na koji se ljudi poljepšavaju ili vraćaju
samopouzdanje. Ne koristi se samo za uklanjanje ozbiljnih fizičkih anomalija, već je u posljednje
vrijeme postao moderan način da ljudi izgledaju lijepo ili da vrate samopouzdanje. Prije nego što
stupimo u kontakt, uspostavljamo dojam o nekome na temelju njegovog fizičkog izgleda, odjeće ili
frizure te prosuđujemo kakav je i kako će se ponašati. Na temelju fizičkog izgleda vrlo brzo se stvara
dojam o drugima te se procjenjuju njihove karakteristike i buduće ponašanje. Na primjer, u jednoj
studiji na jednoj slici prikazan je tetoviran i mišićav muškarac. Ispitanici ga procjenjuju nepristojnim i
zastrašujućim. Vjerovali su da to može izazvati razne sukobe koji bi mogli dovesti do većih svađa te
ga nisu smatrali pouzdanim i nisu im ulijevali povjerenje. (Gawronski, Geschke i Rainer-Banse, 2003.).
Ljudi će jedni druge procjenjivati različito ovisno o debljini, mršavosti ili mišićavosti osobe, kao što je
ovaj primjer pokazao. Drugi smatraju da su mišićavi ljudi zdraviji, marljiviji i privlačniji. Mršave osobe
sebe smatraju pametnijima i imaju više prijatelja od velikih ljudi. Kao rezultat toga, može se zaključiti
da pretile osobe imaju loš učinak u takvim testovima. Pretilost je povezana s kvalitetama kao što su
lijenost, pohlepa i nedostatak samokontrole (Ryckman i sur., 1989; prema Rijavec i Miljković, 1999).
Slično, neobični fizički atributi utječu na to kako se formira prvi dojam osobe. Ljudi pretpostavljaju
da, ako je fizički izgled neke osobe nenormalan, mora imati i nenormalno raspoloženje. Muškarci s
ožiljkom na licu, na primjer, ocijenjeni su kao manje topli, neiskreni, neprivlačni i imaju manje
prijatelja od muškaraca bez ožiljka. Također se smatralo da su žene s ožiljcima manje privlačne,
iskrenije i slabog smisla za humor (Bull, 1979.; Rijavec i Miljković, 1999.).
3.5 Kozmetika i odijevanje

Korištenje kozmetike značajan je pokazatelj kako ljudi stvaraju dojmove, posebice kod žena. Žene
koje se intenzivno šminkaju smatraju se ženstvenijima od onih koje se malo šminkaju ili uopće
nemaju nos. Nadalje, smatra se da su žene koje se ne šminkaju moralnije od onih koje se šminkaju
(Workman i Johnson, 1991; Rijavec i Miljkovi, 1999), ali nije bilo razlike u prosuđivanju
temperamenta ili osobnosti osobe na temelju toga jesu li šminke ili ne. šminkala (Workman i
Johnson, 1991.; Rijavec i Miljković, 1999.). Odjeća također ima presudan utjecaj na to kako se ljudi
ocjenjuju. Odjeća može otkriti informacije o socioekonomskom statusu osobe, emocijama i drugim
čimbenicima. Također je fascinantno primijetiti da mnogi ljudi poistovjećuju crnu odjeću sa
zlonamjernim ili nasilnim. Poduzeta su brojna istraživanja koja potvrđuju ovu činjenicu, a pokazalo se
da se ponašanje osobe može promijeniti bojom njegove odjeće. U jednom istraživanju otkriveno je
da su ispitanici odjeveni u crno djelovali agresivnije od onih odjevenih u bijelo (Frank i Gilovich, 1988;
prema Vrij, 1997). Iz ovoga je jasno da boja odjeće može utjecati na ponašanje, što se vidi i po tome
da je došlo do značajnog porasta agresivnosti kada su glumci bili odjeveni u crno. Međutim, kasnija
studija je pokazala da ovisno o uniformi ili načinu odijevanja glumaca postoji veći porast nasilja.
Dokazano je da način odijevanja osobe može utjecati na to kako se osoba vidi. Sudcima je prikazana
snimka nogometne utakmice i zamoljena je da ocijene izvedbu obrambene momčadi u sklopu
istrage. Promijenjene su boje majica obrambenih momčadi; nosili su crno u jednoj iteraciji i bijelo u
drugoj, dok je napadački sastav nosio crveno u obje verzije. Bitno je primijetiti da na ponašanje
obrambenog tima nije utjecala računalno potpomognuta manipulacija bojama dresova. Prema
istraživanjima, kada je obrambeni tim nosio crni dres, službene osobe su bile sklonije dosuđivanju
jedanaesteraca jer su smatrali da u ovom trenutku djeluju agresivnije (Frank i Gilovich, 1988; prema
Vrij, 1997). Razlog tome je društveno stajalište da su oni koji nose crno agresivniji te su suci vidjeli
više zlonamjernih postupaka kad je tim imao crne dresove. Ljudi koji slušaju takozvanu heavy metal
glazbu također mogu spadati u ovu kategoriju. Budući da su povezani sa Sotonom i delinkvencijom
zbog načina na koji se oblače, smatrat će se da čine najveće prekršaje i da se ponašaju negativno.
(1990, Epstein i Pratto). S obzirom na negativne konotacije crne, moguće je da crna odjeća izaziva
uzbuđenje, što može produžiti stereotipno razmišljanje (Brown, 1986; prema Vrij, 1997). S druge
strane, zanimljivo je primijetiti da kada svećenici nose crne haljine, ne ostavljaju loš dojam.
Poslužitelji i konobari u crnim odorama, pak, ne ostavljaju negativan dojam na druge.

Kao rezultat toga, sigurno je pretpostaviti da će crna boja izazvati negativne osjećaje u okruženjima
koja uključuju kompetitivnost, sukobljavanje ili fizičku agresiju. To može uključivati obiteljsko nasilje,
djecu koja se igraju u školskom dvorištu i scenarije koji uključuju disciplinsko osoblje kao što su
policajci, zaštitari ili zaštitari, uz sportske i kaznene postupke. Ako je jedna osoba odjevena u crno, a
druga nije, vjerojatnije je da će fizički napad eskalirati.

3.6 Raspoloženje

Raspoloženje služi kao automatski temelj za generiranje dostupnih podataka. Lakše je pristupačno
raspoloženje koje je u skladu s raspoloženjem i sačuvano u sjećanju, a lakše se stvaraju asocijacije
koje su u skladu s raspoloženjem. Pretpostavlja se da raspoloženje može aktivirati misli iz
prethodnog raspoloženja, utječući na interpretaciju dolaznih informacija – nove informacije mogu
promijeniti svoje značenje zbog raznovrsnosti dostupnih informacija o dosljednom raspoloženju
(Abele i Petzold, 1990.). Drugi proces koji ublažava utjecaj raspoloženja na društvene procjene mogla
bi biti promjena značenja dolaznih informacija. Raspoloženje služi kao izravan izvor informacija. Ako
se osoba, na primjer, osjeća dobro, to stanje služi kao implicitni pokazatelj da je sve dobro. Međutim,
otkriveno je da osobe koje su loše raspoložene provode više vremena percipirajući negativne
informacije, dok one dobro raspoložene provode više vremena upijajući pozitivne informacije
(Bower, 1989.; Abele i Petzold, 1990.). Nadalje, ljudi koji su negativno raspoloženi više su
egocentrični od onih koji su dobro ili umjereno raspoloženi.Kada je u pitanju stvaranje prvog dojma
na druge, svi preferiramo ljude s kojima nam je ugodno, a izbjegavamo one s kojima nam je
neugodno. Rijavec i Miljković (1999.) otkrili su da više volimo osobe koje su u blizini dok se zbog
nečega osjećamo dobro. Ako voditeljica na poslu objavi da je unaprijeđena, najvjerojatnije će
čestitati svima koji dođu u njezin ured, a svi će suosjećati s njom. Svi će toj osobi ići na živce i biti
mrzovoljni ako upravitelj toj osobi izrekne disciplinsku kaznu. Zbog toga, kada procjenjuju druge,
ljudi moraju biti svjesni vlastitog raspoloženja. Ako je netko vrlo dobro ili loše raspoložen, poželjno je
odgoditi ocjenjivanje dok ne dođe u normalnije stanje. Također je vrijedno napomenuti da su to
dvoje slični, ali intenzivniji. Drugim riječima, ako je osoba zaljubljena, ocijenit će osobu u koju je
zaljubljena kao najprivlačniju, najpametniju i tako dalje – neće primijetiti nikakve mane na njoj. Kao
što se može vidjeti iz navedenog, ocjenjivanje nekoga je pozitivno kada smo dobro raspoloženi, a
negativno kada nismo. Budući da raspoloženje služi kao izvor informacija za formiranje cjelokupnog
dojma, može se smatrati unutarnjim kontekstom koji kontrolira prosuđivanje na isti način na koji to
rade druge kontekstualne varijable (Abele i Petzold, 1994.).

3.7 Multimedija

Pristranost je ublažena multimedijskim sustavom. Koristi audio i video zapise za prezentiranje

informacija na živopisan način, dopuštajući besplatne znakove. Budući da postoji više poveznica sa
znanjem u dugoročnom pamćenju kada se koriste ovi komplementarni pokazatelji, informacije se
bolje zadržavaju, a prisjećanje iz memorije je lakše. Kao rezultat toga, informacije se bolje percipiraju
u mozgu pojedinca koji donosi odluku, a proturječne informacije je teže odbaciti. Dostupnost
informacija utječe na povjerenje u odluke. Budući da multimedijski sustav pruža više informacija od
sustava samo za tekst, predviđeno je da će ispitanici koji su koristili multimedijski sustav prilikom
procjene ciljanih ljudi biti sigurniji u svoje zaključke nakon što su dobili više informacija u studiji, ali
to nije bio slučaj ( Lim, Benbasat i Ward, 2000.). Moguće je da je ovaj ishod posljedica nepoznavanja
multimedijskih sustava, jer im je lakše manipulirati tekstom nego videom. Također se pretpostavlja
da se vizualne informacije pamte drugačije od tekstualnih ili jezičnih informacija. Crveni list, na
primjer, pruža informacije o jeziku kao što su naziv objekta i modifikator. Mentalni prikaz stvoren iz
slike, poznat kao vizualna informacija, sadrži informacije o veličini, boji i obliku slike. Smatra se da je
neverbalna komunikacija učinkovitija od jezika u prenošenju stavova i emocija. Neverbalne poruke
imaju veći utjecaj na procjenu osobina kada je verbalna poruka kontradiktorna. Osim toga,
nedosljedne su studije o tome da li kultura osobe posreduje u odnosu između količine informacija u
medijima i pristranosti u stvaranju dojma. Pokazalo se da bogatiji oblici informacija, kao što su
filmovi, smanjuju međukulturnu pristranost u nekoliko studija (Lim, Benbasat i Ward, 2000.).

3.8 Stereotipi
Stereotipi se odnose na njegovo uvjerenje da su određene kvalitete i postupci povezani s članstvom
u društvenoj kategoriji (spol, dob, etnička pripadnost, zanimanje, itd.). Izravnim vezama s
odgovarajućim radnjama mogu utjecati na značenje ponašanja. Kada procjenjujemo osobu na
temelju navodnih osobina grupe kojoj pripada, mislimo na stereotipe. Kada se dvije osobe ponašaju
na isti način, njihova se djela mogu različito suditi ovisno o njihovoj rasi. Guranje osobe, na primjer,
može se smatrati neprijateljskim ako je osoba crna, ali kao sretnim guranjem ako je osoba bijelac.
Stereotipi nisu problem ako je krajnji rezultat istinit, ali prikrivaju varijacije među ljudima i tjeraju nas
da svakog čovjeka procjenjujemo kao pojedinca.

4. Zaključak

Ključno je ostaviti dobar prvi dojam. Postoji mnogo stereotipa o važnosti prvog dojma, a oni koji su
najintrigantniji obično su točni. Dojam o sebi koji ostavlja pri prvom susretu često traje dugo i utječe
na daljnji razvoj veze. Pozitivne emocije su još uvijek povezane sa sretnim prvim dojmovima kada ih
ponovno sretnemo, stoga dobar prvi dojam može potaknuti pozitivne osjećaje kod ljudi koje
susrećemo. Nadalje, bilo da smo u društvu ili sami, na nekoga utječe na izgradnju prvog doma - veći
broj promatrača s kojima promatramo osobu utječe na snižavanje kritičnosti. Način na koji osoba
govori i djeluje ima utjecaj na to kako se formira početni dojam osobe. Kada je u pitanju ocjenjivanje
ljudi, fizički izgled je također presudan. U odnosu na njega može postojati halo efekt, što ukazuje da
ono što je istinski lijepo i lijepo nije nužno slučaj. Neka istraživanja otkrila su mračniju stranu ovog
utjecaja, u kojem se na privlačne ljude gleda kao na taštinu i samoživost. Većina studija u ovom
području temelji se na slikama lica, što je njihova najveća gripa jer se razlikuje od uvjeta u običnim
scenarijima i životu, umanjujući značaj i snagu nalaza. Način na koji osoba govori i djeluje ima utjecaj
na to kako se formira početni dojam osobe. Kada je u pitanju ocjenjivanje ljudi, fizički izgled je
također presudan. U odnosu na njega može postojati halo efekt, što ukazuje da ono što je istinski
lijepo i lijepo nije nužno slučaj. Neka istraživanja otkrila su mračniju stranu ovog utjecaja, u kojem se
na privlačne ljude gleda kao na taštinu i samoživost. Većina studija u ovom području temelji se na
slikama lica, što je njihova najveća gripa jer se razlikuje od uvjeta u običnim scenarijima i životu,
umanjujući značaj i snagu nalaza. Ipak, najbolje je suzdržati se od ocjenjivanja drugih dok pojedinac
nije normalnije raspoložen, kako raspoloženje ne bi imalo značajniji utjecaj na konstrukciju dojma. S
druge strane, ako se pojavi halo efekt, stereotipi, implicitne teorije osobnosti ili atribucijska
pogreška, nečiji dojmovi o drugima mogu biti netočni. Stereotipi prikrivaju individualne razlike i
sukobe, omogućujući nam da vidimo svaku osobu kao pojedinca i procijenimo njezine sposobnosti.
Kada je u pitanju član određene grupe, najbolje je ne vjerovati im jer svi griješimo. Možda bi fokus
studije stereotipa trebao biti na snazi i postojanosti stereotipa, kao i na količini u kojoj su istinski
značajni u našim društvenim interakcijama i koliko utječu na naše stvarno ponašanje, a ne samo na
dojam određenih značajki. Nadalje, kada je riječ o implicitnim teorijama osobnosti, one impliciraju da
svi imamo koncept o tome koje osobine osobnosti odgovaraju ili su u skladu s drugima. Na kraju
dana, jasno je da je prvi dojam relativno postojan i da se stvara brzo. Brojni elementi utječu na
njegovo stvaranje i usmjeravanje, a razvijajući prve dojmove o ljudima, moramo biti oprezni i
nastojati uzeti u obzir što više informacija, a ne oslanjati se samo na najistaknutije ili one koji su u
skladu s našim vlastitim uvjerenjima i stajalištima. Osim toga, potrebna su dodatna istraživanja na
ovom području kako bi se sa sigurnošću utvrdilo koji aspekti utječu na stvaranje tuđih dojmova.
Literatura:

Abele, A. i Petzold, P. (1994). How does mood operate in an impression formation task? An

information integration approach. European Journal of Social Psychology, 41, 173-187.

Aronson, E., Wilson, T.D. i Akert, M.A. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate d.o.o.

Bhargrave, R. i Montgomery, N.V. (2013). The social context of temporal sequences: Why first

impressions shape shared experiences. Journal of Consumer Research, 40(3), 501-517.

Brown, R. (1966). Social psychology. New York: The Free Press.

Deprez- Sims, A.S. i Morris, S.B. (2010). Accents in the work place: Their effects during a job

interview. International Journal of Psychology, 45(6), 417-426.

Ding, J.Y.C. i Rule, N.O. (2012). Gay, straight or somewhere in between. Accuracy and bias in

the perception of bisexual faces. Journal of Nonverbal Behavior, 36(2), 165-176.

Eagly, A.H., Ashmore, R.D., Makhijani, M.G. i Longo, L.C. (1991). What is beautiful is good,

but...: A meta-analytic rewiev of research on the physical attractiveness stereotype.

Psychological Bulletin, 110(1), 109-128.

Epstein, J.S. i Pratto, D.J. (1990). Heavy metal rock music juvenile delinquency and satanic

identification. Popular Music and Society, 14(4), 67-76.

Gawronski, B., Geschke, D. i Banse, R. 82003). Implicit bias in impression formation:

associations influence the construal of individuating information. European Journal of

Social Psychology, 33(5), 573-589.

Guadagno, R.E. i Cialdini, R.B. (2007). Gender differences in impression management in

organizations: A qualitative review. Sex Roles, 56, 483-494.

Hewstone, M. i Stroebe, W. (2003). Socijalna psihologija: europske perspektive. Jastrebarsko:

Naklada Slap.

Hock, R.H. (2004). Četrdeset znanstvenih studija koje su promijenile psihologiju. Jastrebarsko:

Naklada Slap.

Jones, E.E. i Gerard, H.B. (1967). Foundations of Social Psychology. New York: John Wiley &

Sons.

Langlois, J.H., Roggman, L.A. i Rieser-Danner, L.A. (1990). Infants differential social responses

to attractive and unattractive faces. Developmental Psychology, 26(1), 153-159.

Lim, K.H., Benbasat, I. i Ward, L.M. (2000). The role of multimedia in changing first impression
bias. Information System Research, 11(2), 115-136.

Luchins, A.S. i Luchins, E.H. (1984). Conceptions of personality and order effects in forming

impressions. The Journal of General Psychology, 110, 165-196.

Naumann, L.P., Vazire, S., Rentfrow, P.J. i Gosling, S.D. (2009). Personality judgments based

on physical appearance. Personality and Social Psychology Bulletin, 35(12), 1661- 1671.

Pennington, D.C. (2004). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Rijavec, M. i Miljković, D. (1999). Kako izbjeći pogreške u procjenjivanju ljudi? Zagreb: IEP

d.o.o.

Vrij, A. (1997). Wearing black clothes: The impact of offenders' and suspects' clothing on

impression formation. Applied Cognitive Psychology, 11(1), 47-53.

Warr, P. i Jackson, P. (2006). Three weighting criteria in impression formation. European

Journal of Social Psychology, 6(1), 41-49.

Willis, J. i Todorov, A. (2006). First impressions- making up your mind after a 100-ms exposure

to a face. Psychological Science, 17(7), 592-598.