Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek

SLIKANJE KOPIJE - SANDRO BOTTICELLI

Restauriranje i slikanje kopija

Učenica: Ana Marija Bašić Palković, 4.b

Mentor: Sandro Ambrinac, mag.art.prof.

Osijek, 14. lipnja 2021.

Sadržaj:
1. UVOD ............................................................................................................................................... 1
2. RAZRADA TEME ............................................................................................................................... 2
2.1. Renesansa ................................................................................................................................ 2
2.2. Sandro Botticelli ...................................................................................................................... 3
2.3. Jajčana tempera ...................................................................................................................... 8
2.4. Preparacija drvenog nosioca ................................................................................................. 11
3. IZVEDBA MATURALNOG RADA ...................................................................................................... 13
3.1. Izrada skica ............................................................................................................................ 13
3.2. Izrada kredno-tutkalne osnove ............................................................................................. 15
3.3. Prenošenje crteža na osnovu ................................................................................................ 17
3.4. Slikanje jajčanom temperom ................................................................................................. 19
4. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................... 22
5. SAŽETAK......................................................................................................................................... 23
6. LITERATURA ................................................................................................................................... 25
1. UVOD

Kao temu za završni, maturalni rad odlučila sam se za kopiju Botticellijeve slike Djevica
i Dijete na prijestolju okruženi svetim Ivanom Krstiteljem i svetim Ivanom Evanđelistom
(Bardijeva oltarska pala). Kopije su se izrađivale još od kasne grčke antike. Od baroka nadalje
kopiranje je sastavni dio izobraze na umjetničkim akademijama. Odabrala sam dio slike na
kojoj se nalazi Ivan Evanđelist, zbog njegove raskošne draperije, bogate naborima i zato što se
smatra zaštitnikom slikara. Botticelli je bio majstor u prikazivanju tkanina. Slikala sam
jajčanom temperom kao kvalitetnom vezivu za slikanje na dasci. Boje vezane ovim temperama
ne žute niti tamne, za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. Ono što me oduševljava
i što razlikuje rad Botticellija od načina njegovih suvremenika, jeste posebna melodična linija
na svakoj njegovoj slici, izvanredan ritmički osjedaj, izražen u najmanjim nijansama. Sam
umjetnik je redatelj i kompozitor svojih kreacija. Ne koristi složene kanone, jer njegove slike
toliko uzbuđuju modernog gledatelja njegovom poezijom i primatorom pogleda na svijet.
Botticelli u svojim slikama dočarava istinski duh renesanse.” Bardijeva oltarska slika” jedna je
od najvažnijih Botticellijevih religioznih slika, puna simbolike i usporedbe, u koju je
upotrebljeno velika količina zlata. Najviše je slikao temperom na drvetu. Popis njegovih slika je
impozantan. Izabrala sam kopiju Botticellijeve slike jer volim slikati draperije ,da se približim
njegovom načinu rada i zbog izazova slikanja jajčanom temperom na drvetu.

Slika 1: Djevica i Dijete na prijestolju okruženi svetim Ivanom Krstiteljem i svetim Ivanom Evanđelistom
(Bardijeva oltarska pala).

1
2. RAZRADA TEME

2.1. Renesansa

Naziv za razdoblje u europskoj kulturi XV–XVI. st. koje opdenito odlikuje obnavljanje
antičkih kulturnih zasada, razvoj novih umjetničkih oblika te postupna afirmacija
individualizma ostvarena u koncepciji velikog umjetnika, odnosno svestrana, intelektualno
radoznala, čovjeka. Renesansa je prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno
svoga postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). U ovom
razdoblju antika je smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i
znanosti koje su cvjetale u antici ponovno bile oživljene. Usporedno s materijalnom, razvijala
se i duhovna kultura koja se izrazila u sve vedem interesu za antičku umjetnost. Nosioci te
nove kulture bili su humanisti koji su kulturu usmjerenu prema čovjeku suprotstavljali
skolastičkoj nauci i teologiji. Za talijanske humaniste središte univerzuma više nije bio Bog,
nego čovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik novčane i intelektualne elite.
Humanisti su skupljali i proučavali antičke rukopise, učili grčki i latinski jezik, istraživali ostatke
antičke arhitekture i skulpture. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogudili su im da
slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički
obrađuju. Stvoreno je racionalno i znanstveno shvadanje svijeta i ojačala je individualnost
talijanskog i europskog građanina. Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritičkom
odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralačke energije prvo u Italiji i
Nizozemskoj, a zatim u Njemačkoj i Francuskoj. Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik
bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj
humanista, filozofa i književnika nego je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac.
Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari, znanstvenici i pjesnici. Upudeni na prirodu,
proučavali su optiku i ustanovili zakonitosti linearne i zračne perspektive. Značajan predmet
proučavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova anatomska struktura, zakoni pokreta i
proporcije od kojih zavisi njegova ljepota, crtački stil postao je prirodniji i realističniji.

Najpoznatiji umjetnici toga vremena su Leonardo da Vinci, Michelangelo Buonarroti, Rafael,

Giovanni Bellini, Sandro Botticelli.

2
2.2. Sandro Botticelli

Alessandro di Mariano di Vanni Filipepi – bilo je puno ime slikara poznatijega kao
Sandro Botticelli. Njegovo krsno ime Alessandro s vremenom je skradeno na Sandro, a
prezime Botticelli – koje na talijanskom znači ,,burence’’ - zapravo je bio nadimak njegova
veoma poznatog i cijenjenog najstarijeg brata, Giovannija. Taj se nadimak tako udomadio da
se na kraju prenosio na svakog člana obitelji.

Botticelli je rođen oko 1444./1445. godine u Firenci kao sin kožara Mariana di Vannija i
njegove žene Smeralde. Odrastao je s tri brata u okrugu srednjevjekovnog dominikanskog
samostana Santa Maria Novella, nedaleko od crkve Ognissanti, za koju je poslije napravio
jedno od svojih najvažnijih djela. Osim kradih boravaka u drugim gradovima, cijeli život proveo
je upravo na ovom području, onom koje mu je i omogudilo dojmljive kontakte. Obitelj
Vespucci je, primjerice, živjela u neposrednoj blizini; jedan od njezinih članova bio je i Amerigo
Vespucci (1454.-1512.), slavni trgovac i istraživač, koji je kasnije dao svoje krsno ime
američkom kontinentu. Vespuccijevi, vjerni prijatelji Medicijevih, vladara Firence, bili su među
najdarežljivijim Botticellijevim dobrotvorima. Ne samo da su umjetniku osobno povjerili da za
njih slika tijekom čitavog života nego su ga i preporučivali važnim osobama koje su bile ozbiljni
naručitelji umjetničkih djela, a među kojima su bili čak i članovi modne obitelji Medici.

Jedno od najvažnijih djela rane firentinske renesanse neprekidno je bilo pred očima mladog
Botticellija dok je odrastao u tom okrugu. Riječ je o fresci Svetog Trojstva koju je naslikao
slavni Masaccio za samostan Santa Maria Novella, dovršenoj 1427. godine, na kojoj su prvi put
primijenjeni zakoni središnje perspektive. Kompozicijske linije koje se susredu u zajedničkoj
točki nestajanja donijele su nov, ujedinjeni razvoj slikovnog prostora, koji obilježava stalna
integriranost prikazanih likova. Zanimljiv je realističan doživljaj tjelesnosti koji obilježava ljude
prikazane na ovoj fresci, što je primjer novoprobuđenog zanimanja onog vremena za
prikazivanje ljudske forme. Kreirajudi monumentalne, uzvišene likove na svojoj slici, Masaccio
je okrenuo leđa idealima kasne gotike koji su prevladavali u slikarstvu, a u kojima su u prvom
planu bili fina forma linije i nježni obris elegancije. Umjesto toga, Masaccio je tražio svoje
uzore u Giottovim slikama, djelima u to vrijeme starim sto godina, kao i u antičkoj umjetnosti,
koja je postala žarište njegova opdeg umjetničkog zanimanja. Masacciovo djelo zapravo je
početak slikarstva rane renesanse u Firenci, pokreta koji de se završiti radovima onih slikara

3
koji su bili njegovi sljedbenici dvije generacije kasnije, na prijelazu između 15. I 16. Stoljeda,
prije svega Botticellijem i njegovim suvremenicima na slikarskoj pozornici. U svojem djelu
Botticelli se podjednako morao otvoriti i za dostignuda renesanse, onakva kakva je uveo
Masaccio, i za tendencije koje je pronašao u kasnoj gotici. Usvojio je zakone središnje
perspektive i proučavao kipove antičke umjetnosti, njihovu idealnu muskulaturu, možda
najbolje utjelovljenu u golim likovima koje je umjetnik stvorio. Istodobno, elegancija i
gracioznost Botticellijevih ženskih likova otkrivaju njegovu sklonost tendencijama
karakterističnim za kasnu gotiku. Ipak, njegove slike imaju i filozofski, politički i religiozni
sadržaj, daleko od namjere da samo reproducira draž i ljepotu likova u veselim mitološkim ili
religioznim prikazima. I upravo je to ono što njegove slike čini ključnim djelima za
razumijevanje firentinske kulture i politike druge polovice 15. stoljeda. Botticelli je posjedovao
nevjerojatnu sposobnost da ideje iz glava svojih klijenata pretoči u jezik oblika koji odgovaraju
sadržaju slike, što ga je i učinilo jednim od najtraženijih slikara njegova doba.

Slika 2: Tommaso di Giovanni Simone Guidi - Masaccio

Freska Svetog Trojstva, 1427.

4
1444./1445. Alessandro di Mariano di Vanni Filipepi rođen je kao sin kožara Mariana di
Vannija i njegove žene Smeralde u ulici danas poznatoj kao Borgo Ognissanti br. 28 u Firenci.
Od osmero rođene djece, preživjela su samo četiri brata, a Botticelli je bio najmlađi od njih.
1458. Botticellijev otac kupuje malu seosku vilu u selu Careggi blizu Firence, a obitelj se seli u
kudu u Via della Vigna Nuova, koju unajmljuju od modne obitelji Ruccellai.
Oko 1459./1460. Botticelli se okrede zlatarskom zanatu.
1461./1462. Bududi umjetnik mijenja svoje profesionalne planove i započinje naukovanje za
slikara kod fra Filippa Lippija u Pratu.
1464. Mariano, Botticellijev otac, kupuje kudu u ulici danas znanoj kao Via della Porcellana;
ovdje de Botticelli otvoriti svoju radionicu u kojoj de raditi od otprilike 1470. Godine pa sve do
svoje smrti.

Oko 1465. Mladi umjetnik stvara svoja prva djela pod nadzorom fra Filipa Lippija, svojeg
učitelja.

1467. Botticellijevo naukovanje kod fra Filippa Lippija završava tijekom ove godine. Lippi odlazi
u Spoleto da freskama oslika kapelu glavnog oltarskog prostora u prvostolnici.

1470. Botticelli otvara svoju samostalnu radionicu u očevoj kudi u Via della Porcellana. U lipnju
ove godine umjetnik dobiva svoju prvu veliku narudžbu - izradu slike ,,Fortitudo’’ - koju
naručuje Sei della Mercanzia iz Firence. Na izbor umjetnika koji je u to doba još bio nepoznat
možda je utjecalo posredovanje njegova susjeda Giorgija Antonija Vespuccija.

1472. Botticelli se učlanjuje u ceh umjetnika Compagnia degli Artisti di San Luca. Te godine
Filippino Lippi, sin Botticellijeva učitelja fra Filippa lippija pojavljuje se na popisu Ceha kao
Botticellijev naučnik.

1473. Na dan proslave svetog Sebastijana, 20. Siječnja, Botticellijeva slika sveca obješena je u
firentinskoj crkvi Santa Maria Maggiore.

1474. Botticelli odlazi u Pisu, gdje de naslikati nekoliko fresaka za Camposanto, zgradu koja
pripada groblju. Prvo je, međutim, zatraženo da naslika uzorak freske, ,,Marijino uzašašde’’,
koja je danas izgubljena, u prvostolnici u Pisi. Iz nama nepoznatih razloga i ova i ostale freske u
Camposantu ostale su nedovršene.

1475. Počinje Botticellijeva dugogodišnja povezanost s Medicijevima: te godine slika djelo –

danas izgubljeno – za viteški turnir u čast Giuliana de’ Medicija.

1477. Botticellijeva slava širi se i izvan granica njegova rodnog grada: izrađuje tondo Djevice
Marije za rimsku ispostavu firentinske banke Benedetto di Antonio Salutati.

1478. Giuliano de’ Medici ubijen je 28. Travnja za mise u firentinskoj prvostolnici, što je bila
posljedica urote koju je skovala obitelj Pazzi, a bila je uperena protiv vladavine Medicijevih.
Giulianov stariji brat, Lorenzo Veličanstveni, uspio se spasiti sakrivši se u sakristiji.

5
1480. Botticellija angažira obitelj Vespucci da naslika fresku ,,Sveti Augustin’’ za crkvu
Ognissanti, koja se nalazila u neposrednoj blizini njegove radionice. Freska je dopuna freske
,,Sveti Jeronim’’ koju je naslikao Domenico Ghirlandario.

1481. U razdoblju od travanja do svibnja Botticelli slika fresku ,,Navještenje’’ za San Martino,
bolnicu za oboljele od kuge. U srpnju te godine papa Siksto IV. Poziva slikara u Rim da oslika
zidove Sikstinske kapele.

1482. Botticellijev otac umire 20. Veljače. Nakon završetka posla u Rimu, slikar se vrada u
Firencu, gdje sudjeluje u oslikavanju prostora koji je danas poznat kao Sala dei Gigli u Palazzo
Vecchio. Od ovih fresaka do danas nije sačuvana ni jedna.

1483. Botticelli je naslikao četiri slike za vjenčanje Gainnozza Puccija i Lucrezije Bini prema
priči o udvornoj ljubavi preuzetoj iz Boccacciova ,,Dekamerona’’.

1485. Slikar prima naknadu od 78 florina i 15 soldija za oltarsku sliku koju je naručio Giovanni
Bardi.

1486. U provodu vjenčanja Lorenza Tornabuonija i Giovanne degli Albizzi, Botticelli je

freskama uresio zidove Ville Lemmi, koja je bila vlasništvo obitelji Tornabuoni.

1487. Magistrato de’ Massai della Camera od Botticellija naručuje tondo sa slikom Djevice za
predvorje vijednice Palazzo Vecchio, djelo koje neki istraživači tumače kao ,,Madonna della
melagrana’’.

1489. Botticelli slika ,,Navještenje’’ za obiteljsku kapelicu Benedetta di Ser Francesca Guardija
u crkvi Cestello, danas poznatoj kao Santa Maria Maddalena de’ Pazzi.

1490. Zajedno s Filippom Lippijem, njegovim negdašnjim učenikom, te Peruginom i

Domenicom Ghirlandaiom izrađuje freske za seosku vilu u Spedalettu za Lorenza
Veličanstvenog. Freske su uništene u požaru u 19. Stoljedu.

1491. Lorenzo Veličanstveni savjetuje Sandra Botticellija - uključujudi i druge umjetnike – u

predmetu natječaja organiziranog radi oslikavanja pročelja prvostolnice. Slikar ostavlja
nedovršen mozaik na svodu glavnog oltarskog prostora kapele San Zenobio. U srpnju te
godine Girolamo Savonarola postaje prior dominikanskog samostana San Marco. To označava
početak njegova sve vedeg utjecaja na ved rastudu vjersku svijest građana Firence.

1492. Lorenzo Veličanstveni umire 8. travnja.

1493. Umire najstariji Botticellijev brat, Giovanni.

1494. Umjetnikov brat Simone vrada se iz Napulja; njih dvojica zajedno kupuju vilu na selu,
ispod Bellosguarda, s pogledom na dolinu rijeke Arno. Medicijevi su prognani iz Firence. Za
vrijeme savjetovanja o formiranju vlade koje je uslijedilo Girolamo Savonarola, dominikanski
redovnik, stječe sve vedi utjecaj i mod.

6
1495. Unatoč progonu obitelji Medici, Sandro s njima zadržava kontakt: supruga Lorenza di
Pierfrancesca de’ Medicija piše u pismu da očekuje Botticellija, koji treba naslikati neka
umjetnička djela za njezinu seosku vilu u Trebbiju.

1496. Botticelli je u kontaktu s Michelangelom, koji mu šalje poruku za Lorenza di

Pierfrancesca koju treba predati kada ponovno bude boravio u Villi del Trebbio.

1497. Slikar i njegov susjed, čarapar Filipo di Dimenico del Cavaliere, potpisuju ugovor kojim
potvrđuju da više nede smetati jedan drugome, uz pladanje novčane kazne od 50 florina. Iste
godine, 7. veljače, Savonarola podiže svoju prvu ,,lomaču taštine’’, na kojoj su građani Firence
trebali spaliti sve svoje luksuzne predmete.

1498. Girolamo Savonarola, otpužen za herezu, 23. svibnja je zadavljen i spaljen na lomači na
Piazza della Signoria. Čini se da je Botticelli se prijavljuje u Arte de’ Medici e Speziali, ceh
liječnika i ljekarnika kojem su pripadali i slikari.

1500. Botticelli je naslikao ,,Mistično rođenje’’ jedinu sliku koja je datirana i koju je umjetnik
potpisao.
1502. Umjetnik je tajno optužen da ima homoseksualne odnose s učenicima, optužba po kojoj
nije nastavljen progon.
1504. Botticelli sudjeluje u odboru okupljenom u povodu donošenju odluke o mjestu na
kojem de biti Michelangelov ,,David’’
1510. Sandro Botticelli umire 17. svibnja u dobi od 65 godine, a pokopan je na groblju
Ognissanti, na kojem se danas nalaze zgrade.

7
2.3. Jajčana tempera

TEMPERA

Naziv tempera potječe od latinske rijeci temperare, što znaci miješati. U srednjem
vijeku “tempera” je naziv za složena vodena veziva s kojima se pripremala boja. U 14. stoljedu
talijanski slikar Cennino Cennini spominje različite vrste tempera, kao što su: jajčana,
žumanjkova, gumitempera, tutkalna tempera i voštana tempera, koje služe za vezivanje boje.

JAJČANA TEMPERA

U svom djelu “Trattato della pittura”, Cennino Cennini piše o temperi cijelog jaja i
žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. Boje vezane ovim
temperama ne žute niti tamne, za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. I danas
jajčana tempera u različitim varijantama zauzima najznačajnije mjesto medu temperama.

Jajčana tempera od cijelog jaja

Kokošje jaje je prirodna emulzija jer sadrži bjelančevinu, vodu i žumanjkovo ulje.
Žumanjkovo ulje je sporo sušivo (suši nekoliko mjeseci), a potpuno očvrsne tek nakon jedne i
više godina. Nakon sušenja postaje otporno, ne tamni i ne mijenja se. Stara jajčana tempera
koju Cennino Cennini naziva “tempera d’uovo” pripremala se samo od cijelog jaja ili
žumanjka. Dodavali su joj mliječni sok grančica smokve koji je konzervirao temperu i
pojačavao prihvadanje boje uz podlogu. Kasnije se umjesto smokvinog mlijeka dodavala mala
količina vinskog octa koji je osim konzerviranja tempere bolje povezivao žumanjak s
bjelanjkom. Čista jajčana tempera se teško razmazuje i ne omoguduje direktno nanošenje
tonova širokim kistom u širokim plohama. Boja se zato nanosila u kosim crticama tankim i
oštrim kistom. Takav postupak slikanja nazivali su tadašnji talijanski slikari “trattegiaro”, za
razliku od nanošenja boje u vidu sitnih točkica, kojeg su nazivali “puntegiaro”. Ovim
postupkom slikanja čistom jajčanom temperom talijanski slikari 14. i 15. stoljeda izvodili su
svoja najljepša djela. I danas se taj postupak koristi za kopiranje i restauriranje tako oslikanih
djela. Kako boje vezane medijem čiste jajčane tempere ne tamne, nije potrebno lakiranje
slikanog djela. Za razliku od gvaš boja, čista jajčana tempera bojama daje svilenkasti sjaj.
Nakon određenog vremena sušenja može se poliranjem svilenom čistom krpom postidi emajlu
sličan izgled. Vezivo od cijelog jaja dobije se miješanjem žumanjka i bjelanjka dok ne prede u

8
tekudinu jednoličnog izgleda. Pigmenti navlaženi destiliranom vodom vežu se ovom
prirodnom emulzijom. Tempera pripremljena od cijelog jaja teško se razmazuje, brzo se suši i
manje je elastična od žumanjkove tempere, zato se cijelo jaje češce emulgira s uljima i
smolama.

Žumanjkova tempera

Žumanjak je izvrsna prirodna emulzija. Ima svojstvo da se može dobro emulgirati s

uljem, odnosno lipofilnim (hidrofobnim) vezivima. Daje jako elastične premaze. Žuti pigment
lutein nije postojan na svjetlu. Brzo izblijedi i ne utječe na obojenost pigmenata. Količina
luteina ovisi o prehrani, pa ved i Cennino Cennini spominje jaja gradskih kokoši koja imaju
svjetliji žumanak. Žumanjak pokazuje lužnatu reakciju. Napadaju ga plijesni i gljivice. Brzo se
kvari pa ga treba konzervirati. Ved su stari slikari koristili vinski ocat koji se dodaje u maloj
kolicini -pet kapi na jedan žumanjak. Veca kolicina octa može štetno djelovati na pigmente koji
su osjetljivi na kiseline (npr. ultramarin). Danas se kao konzervansi koriste alkohol, borna
kiselina, otopina timola u alkoholu (2O%-tna), karanfilovo ulje i lavandino ulje.

Priprema žumanjkove tempere:

Za pripremu žumanjkove tempere žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka, a zatim se

žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka.
Žumanjkova vredica se zatim podigne uvis, probije iglom ili žiletom, a žumanjak se iscijedi u
posudu. Doda se konzervans i emulzija je gotova. Žumanjak možemo ocijediti i na papirnom
ručniku. Nježno ga dovedemo do ruba i probijemo opnu. Za pripremu žumanjkove tempere
žumanjak se mora odvojiti od bjelanjka, a zatim se žumanjak stavi na dlan ruke i polako valja
na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. Žumanjkova vredica se zatim podigne
uvis, probije iglom ili žiletom, a žumanjak se iscijedi u posudu. Doda se konzervans i emulzija
je gotova. Žumanjak možemo ocijediti i na papirnom ručniku. Nježno ga dovedemo do ruba i
probijemo opnu. Neki slikari pripremaju boju tako da suhi fino mljeveni pigment izmiješaju s
vodom u gustu masu koju razrjeđuju s emulzijom. Pigmente koji se teško kvase s vodom treba
nakapati s alkoholom. Drugi pigmente miješaju se direktno s emulzijom. Pri slikanju boje se
razrjeđuju razrijedenim žumanjkom, a ne čistom vodom jer bi ostale slabo vezane. Najčešde se
za slikanje i pripremanje boje koristi emulzija razrijeđena s vodom u odnosu 1:1. Emulzija je
smjesa dviju nemješivih tekudina. To je nestabilna smjesa koja se brzo nakon miješanja

9
ponovo razdvaja na svoje sastojke. Da bi ona postala stabilna potreban je emulgator, tvar koja
raspršuje jednu supstancu u drugoj u obliku sitnih kapljica. Emulgator je tvar koja emulziju
održava stabilnom. Primjeri emulgatora u hrani su žumanjak i senf; proteini i emulgatori malih
i lakih molekula su također česti. Od kemijskih emulgatora (koji se ne koriste u prehrani)
najčešdi su razni deterdženti i sapuni koji čiste tako da raspršuju masti u sitne kapljice, a one
se u tom obliku miješaju s vodom i stvaraju emulziju. To je tipično svojstvo emulgatora. S
temperom priredenom od žumanjka radi se tankim premazima. Osušeni premaz je elastičan.
Pastozniji premazi lako pucaju. Dobra svojstva žumanjkove tempere ovise o ispravnoj količini
žumanjka, ali i o svježini jaja. Današnja jaja, zbog umjetne prehrane kokoši, nemaju tako dobro
svojstvo vezivanja i emulgiranja kao jaja kokoši koje se hrane prirodnom hranom.

Slika 3: kokošje jaje

10
2.4. Preparacija drvenog nosioca

Slika se sastoji od podloge na koju je vezivom nanesena boja.

PODLOGA se sastoji od nositelja slike i osnove.

NOSITELJ slike = površina na kojoj se može slikati.

OSNOVA = preparacija, grund, primer.

Stoljedima se pored zidne površine koristilo drvo, a u 16. stoljedu glavnu ulogu
preuzima platno. Svi materijali podliježu promjenama zbog promjene temperature, djelovanja
vlage, agresivnih plinova u zraku koji s vlagom stvaraju kiseline koje ošteduju materijale Drvo
se na vlazi širi, platno se skuplja, metali korodiraju. Zbog različitog reagiranja i zaštite,
potrebno je nositelje slike na adekvatan način pripremiti.

OSNOVA

Obrada površine nositelja u nekoliko slojeva zove se OSNOVA (preparacija, grund,

primer) Osnova fizički djeluje kao posrednik između nositelja i slikanog sloja i tako osigurava
stabilnost sloja boje. Osnova štiti nositelja slike od vanjskih utjecaja, od veziva iz boje (naročito
ulje s vremenom ošteduje nositelja slike), a ujedno omoguduje bolje i čvršde vezivanje slikanog
sloja. Osnova ima i estetsku ulogu, oplemenjuje površinu nositelja i u optičkom smislu djeluje
na oslikani sloj, utječe na teksturu i efekt boje na završenom djelu.

PREPARIRANJE PLATNA

Preparacija se sastoji od veziva, punila i bjelila, koji joj daju potrebnu gustocu, bjelinu,
sposobnost upijanja i vezivanja boje. Punila su: kreda (šampanjska kreda, brdska kreda), gips
(bolonjska kreda), kaolin. Bjelila su: titanovo bjelilo, cinkovo bjelilo, litopon, olovno bjelilo.
Vezivo daje specifična svojstva preparaciji, prilagođuje je tehnici slikanja i nositelju slike.

11
ČETIRI VRSTE PREPARACIJE

Prema vezivu razlikuju se četiri vrste preparacija: Tutkalno-kredna (vezivo je tutkalo),

Poluuljena ili emulzijska (vezivo je emulzija), Uljena (vezivo je ulje), Disperzna (vezivo je
disperzija akrilne smole u vodi), Svaka od njih ima određene prednosti i nedostatke. Tutkalo-
kredna preparacija. Tutkalo-kredna preparacija brzo se suši, ne žuti jer nema ulja koje dovodi
do tamnjenja, ali je manje elastična od ostalih preparacija. Upojna je i krta, bez dodatne
obrade kojom se smanjuje upojnost, nije preporučljiva na platnu. Uglavnom se koristi na
dasci.

TUTKALO
Tutkalo se najprije stavlja u vodu sobne temperature da nabubri. Da nabubri potrebno je
čekati nekoliko sati ili jedan dan. Tutkalo se grije da bude vrlo toplo. Drveni nosilac impregnira
se otopinom zečjeg tutkala kistom u toploj sobi.

Meko drvo (lipa i sl.) impregnira se 7-10%-tnim kožnim tutkalom.

Tvrdo drvo (hrast i sl.) može se impregnirati s 10-30%-tnim kožnim tutkalom.

TUTKALO-KREDNA PREPARACIJA

Tutkalo-kredna osnova pravi se u loncu s dvostrukim dnom.

U vrudu tutkalnu otopinu dodaje se prosijana kreda postupno, samo onoliko koliko otopina
„pije”.

Nanose se 3-5-7 slojeva kistom polako razmazujudi potezima da kredna osnova sama.

U svaki sljededi sloj kredne osnove može se dodat malo krede u prahu, tako da sloj bude nešto
slabije vezan nego prethodni (tj. koncentracija tutkala postupno malo opada).

Nakon sušenja, kredna osnova obradi se finim brusnim papirom.

12
3. IZVEDBA MATURALNOG RADA

3.1. Izrada skica

Nakon odabranog umjetnika i slike koje du kopirati u dogovoru s mentorom prvo sam
napravila skice istog. Izradu skica sam započela postavljanjem mreže na papiru koja mi je
pomogla za daljnji postupak rada. Prvo sam napravila obrisne linije slike. Prvu skicu sam radila
draperiju Ivana Evanđelista. Skicu sam radila olovkom. Nakon završenog linijskog crteža prve
skice ponovila sam postupak na drugoj. U daljoj izvedbi skica sam sama namještala tkanine,
nabore u mnogim pozicijama te slikala iste. Na taj način sam vježbala i pripremala se izvedbu
prvobitne draperije za maturalni rad. U početku sam ulazila u detalje što mi oduzimalo dosta
vremena. Izradila sam pedeset skica od kojih sam deset crno-bijelih olovkom, bojicama pet
plavih, petnaest crvenih, u akril tehnici plava, crvena i plavo-crvena i tehnika jajčana tempera.

Slika 4: skica draperije u tehnici olovke

13
Slika 5: skica draperije u tehnici tempere

14
3.2. Izrada kredno-tutkalne osnove

Zagrijali smo tutkalo (5% tutkalo - 300 mil voda + 15g zečej tutkalo) i na njega dodavali
bolonjsku i ohampajnsku kredu u omjeru 1:1 do zasičenja.
Krednu tutkalnu osnovnu dok je topla, nanosila sam u tri sloja.
Brusila sam brusnim papirima, krenula sam s grubljim pa prema finijim brusnim papirom,
granulacija papira koja sam koristila redom: 60, 80, 120, 180 i 240.

Slika 6: dodavanje krede u toplo tutkalo

15
Slika 7: nanošenje kredno-tutkalne osnove

Slika 8: brušenje kredno-tutkalne osnove

16
3.3. Prenošenje crteža na osnovu

Bušila sam rupice na skici zbog prenošenja crteža na tutkalno-krednu osnovu.

Slika 9: prenošenje točaka, crteža na tutkalno-krednu osnovu

17
Slika 10: prenošenje crteža na tutkalno-krednu osnovu

18
3.4. Slikanje jajčanom temperom

Slika 11: Djevica i Dijete na prijestolju okruženi svetim Ivanom Krstiteljem i svetim Ivanom Evanđelistom
(Bardijeva oltarska pala).

Odabrala sam dio slike na kojoj se nalazi Ivan Evanđelist, zbog njegove raskošne
draperije, bogate naborima. Rad sam započela olovkom crtanjem skice na dasci pri čemu mi je
pomogla skica na papiru. Uzela sam jednu od linijskih skica te na njoj probušila rupe na
krajevima svih linija. Kroz rupe na papiru točkama sam označila kraj svake linije te sam ih tako
prenijela s papira na drvo. Kada sam završila skicu, krenula sam sa samim slikanjem. Za
slikanje jajčanom temperom bitno je da su jaja svježa, domada upravo takva sam koristila.
19
Prvo sam odvojila žumanjak od bjelanjka, a zatim se žumanjak stavila na dlan ruke i polako
valjala na dlan druge ruke da se oslobodi tragova bjelanjka. Žumanjkovu vredicu sam zatim
probila iglom, da se žumanjak iscijedi u posudu. Zatim sam dodala dvije kapi vinskog ocata i
dvije kapi vode. U paletu stavim malo pigmenta, kojeg sam miješala sa žumanjkom. U
početku mi zadavalo poteškode, jer nisam znala dozirati pigmente i žumanjak. Ako bih stavila
više pigmenta, a manje žumanjka stvorili bi mi se grumenčidi i boja bi se brzo sušila. Nije
dobro ako se napravi rijetko, ne pokriva dobro. Kada sam ustanovila koja je smjesa najbolja,
problem mi je bio napravit i pronadi istu boju za slikanje draperije.

Miješanjem boja na paleti pokušavala sam dobiti boje što sličnije bojama koje su
upotrebljene na originalu. Kod slikanja jajčanom temperom bio mi je i problem napravit
prijelaz u bojama. Maturalni rad bio je zahtijevan jer morala sam biti smirena i koncentrirana
da bi uspjela napraviti sitne detalje. Najviše vremena sam potrošila na detalje, a taj dio
najviše volim. Iako gledano iz daljine draperija djeluje uvjerljivo, no pogled izbila otkriva da je
naslikana studiozno i polako, pokušavala sam dobiti što vjerodostojniju reprodukciju na
drvetu.

Slika 12: slikanje jajčanom temperom

20
Slika 13: slikanje jajčanom temperom Slika 14: Ivan Evanđelist

21
4. ZAKLJUČAK

Cilj ovog rada bio je upoznati umjetnikov način rada, njegov način razmišljanja i što
kvalitetnije i bolje prenijeti stil umjetnika na kopiju. Kako bi postigla ono što je umjetnik
napravio trebalo je puno strpljenja, preciznosti i vremena. Umjetnik kojeg sam odabrala slikao
je karakteristično elegantnim pokretima, linearnim ritmovima. Kopirati njegov stil nije bilo
lako, postepenim radom uspjela sam kopiju približiti originalu. Kako bi kopija bila uspješna na
početku je bitno napraviti točnu skicu. Jedna od najboljih metoda je postavljanje mreže te
pomodu nje može se nacrtati svaki detalj. Kada je skica postavljena, najprije treba cijeli rad
prijedi lazurnim slojem nanošenjem lokalnog tona. Kod slikarskog djela bitno je slikati od
cjeline ka detalju. Kod izrade kopije ne smijemo ostavljati svoj stil niti rukopis ved kopirati
umjetnikov. Preporučuje se ostaviti svoj potpis na kraju. Kopiranjem poznatih umjetnika
možemo proširiti znanje o slikarstvu naučiti različite stilove, tehnike kao i različite načine
djelovanja boja.

22
5. SAŽETAK

Renesansa naziv za razdoblje u europskoj kulturi XV–XVI. st. koje opdenito odlikuje
obnavljanje antičkih kulturnih za sada, razvoj novih umjetničkih oblika te postupna afirmacija
individualizma ostvarena u koncepciji velikog umjetnika, odnosno svestrana, intelektualno
radoznala, čovjeka. Renesansa je prvo razdoblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svjesno
svoga postojanja i koje je samo sebi iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). U ovom
razdoblju antika je smatrana vrhuncem čovjekovih stvaralačkih snaga, pa su sve umjetnosti i
znanosti koje su cvjetale u antici ponovno bile oživljene. Jedan je od najznačajnijih talijanskih
ranorenesansnih slikara je Alessandro di Mariano di Vanni Filipepi – bilo je puno ime slikara
poznatijega kao Sandro Botticelli. Botticelli je rođen u Firenci, cijeli život proveo je upravo na
ovom području, onom koje mu je i omogudilo dojmljive kontakte. Jedno od najvažnijih djela
rane firentinske renesanse neprekidno je bilo pred očima mladog Botticellija dok je odrastao u
tom okrugu. Riječ je o fresci Svetog Trojstva koju je naslikao slavni Masaccio za samostan
Santa Maria Novella na kojoj su prvi put primijenjeni zakoni središnje perspektive. U svojem
djelu Botticelli se podjednako morao otvoriti i za dostignuda renesanse, onakva kakva je uveo
Masaccio, i za tendencije koje je pronašao u kasnoj gotici. Usvojio je zakone središnje
perspektive i proučavao kipove antičke umjetnosti, njihovu idealnu muskulaturu, možda
najbolje utjelovljenu u golim likovima koje je umjetnik stvorio. Botticelli je posjedovao
nevjerojatnu sposobnost da ideje iz glava svojih klijenata pretoči u jezik oblika koji odgovaraju
sadržaju slike, što ga je i učinilo jednim od najtraženijih slikara njegova doba. U drugom dijelu
pisanog rada govorim o izvedbi skice te samog maturalnog rada. Izradu skica sam započela
postavljanjem mreže na papiru koja mi je pomogla za daljnji postupak rada. Izvedbu
maturalnog rada sam radila jajčanom temperom. Prvo sam pripremila drvo, uradila sam
tutkalo-krednu preparaciju. Krednu tutkalnu osnovnu dok je topla, nanosila sam u tri sloja.
Bušila sam rupice na skici zbog prenošenja crteža na tutkalno-krednu osnovu. Kroz rupe na
papiru točkama sam označila kraj svake linije te sam ih tako prenijela s papira na drvo. Kada
sam završila skicu, krenula sam sa samim slikanjem. U paletu sam stavila malo pigmenta,

23
kojeg sam miješala sa žumanjkom. Nakon toga sam lazurno podslikala rad nanošenjem
lokalnog tona. Potom sam krenula raditi od cjeline prema detalju. Iako gledano iz daljine
draperija djeluje uvjerljivo, no pogled izbila otkriva da je naslikan studiozno i polako
pokušavajudi dobiti što vjerodostojnu reprodukciju na drvetu.

24
6. LITERATURA

-Damjanov Jadranka: Likovna umjetnost 1, Školska knjiga, Zagreb, 2009.

-Damjanov Jadranka: Likovna umjetnost 2, Školska knjiga, Zagreb, 2009.
-Enciklopedija likovnih umjetnosti broj 1, Zagreb LZ 1979.
-Enciklopedija likovnih umjetnosti broj 2, Zagreb 1972.
-Skupina autora: Umjetnost- velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2012.
- Skupina autora: Umjetnost 20. stoljeda- Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb, 2004.
-Barbara Deimling: Sandro Botticelli 1444./45-1510. Taschen
-https://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=52451
-https://hr.wikipedia.org/wiki/Renesansa

25