ZNAČAJ EDUKACIJE OPĆE POPULACIJE IZ OSNOVNIH

MJERA REANIMACIJE RADI POVEĆANJA

PREŽIVLJANANJA NAKON SRČANOG ZASTOJA

ZAVOD ZA HITNU MEDICINSKU POMOĆ ZALIHIĆ ADEM

KANTONA SARAJEVO

SARAJEVO, OKTOBAR 2019.

EDUKACIJA IZ OSNOVNIH MJERA REANIMACIJE

ZALIHIĆ ADEM
zalihica@hotmail.com
SAŽETAK

Iznenadni zastoj srca jedan je od tri vodeća uzroka smrti u Evropi, koji pogađa 700 000 ljudi
godišnje.
U 60 – 80% slučajeva, građani su svjedoci srčanog zastoja, a čak u 60-70% slučajeva srčani zastoj
se dešava kod kuće.
Optimalni postupak kod srčanog zastoja jeste pravovremeni početak vanjske masaže srca i
vještačko disanje, tj. kardiopulmonalna reanimacija.
Ekipe hitne medicinske pomoći KS su u periodu 2016 -2018. dolazile na lice mjesta za sve
slučajeve kardiopulmonalnog zastoja u prosjeku za 5,94 min.
Od ukupnog broja reanimacija rađenih na terenu u periodu 2016.-2018. u KS koji iznosi 802,
njih 201 je rađeno na javnom mjestu ili 25,06%, 511 u domaćinstvu ili 63,71%, te 89 na
nepoznatoj lokaciji ili 11,09%.
Podatak da su samo u 8 slučajeva od ukupno 802 slučaja svih reanimacija u KS , ili 0,99 %, laici
započeli mjere oživljavanja je poražavajući, i govori nam o zdravstvenoj neprosvjećenosti naših
građana kada je u pitanju osnovno održavanje života.
Ali isto tako, ako pogledamo da su od tog broja 8, kada su laici započeli reanimaciju, u 4
slučaja ili 50%, ishodi su bili uspješne reanimacije, moramo izraziti zadovoljstvo jer je to
direktni pokazatelj da angažman laika na licu mjesta itekako povećava mogućnost preživljavanja.
Neophodno je krenuti u širu kampanju edukacije stanovništva u KS posebno omladine, iz
osnovnih mjera održavanja života, što je u skaldu i sa preporukama relevantnih međunarodnih
tijela koje daju smjernice za reanimaciju

KLJUČNE RIJEČI: srčani zastoj, reanimacija, preživljavanje

ABSTRACT

Sudden cardiac arrest is one of the three leading causes of death in Europe and affects around
700.000 people yearly.
In 60% to 80% of cardiac arrests citizens are witnesses and 60% to 70% happen at homes.
The optimal procedure in cardiac arrests is to start early compressions and ventilations, start
CPR (cardiopulmonary reanimation).
In the period from 2016 to 2018 the average time of arrival to the address for teams of the
Emergency Medical Center of Canton Sarajevo is 5,94 minutes. From the total number of
reanimations in the field, 802, in the period form2016 to 2018, 201 reanimations were done in
public places or 25,06 %, 511 in homes or 63,71%, 89 on unknown places (it was not noted were
the reanimation was done) or 11,09%.

The data that only in 8 cases bystanders started CPR or 0,99 % is devastating and tells us about
the health non-enlightment of our citizens when we are talking about basic life support.
Likewise, if we look at the data that in these 8 cases were bystanders started CPR in 4 cases or in
50% the outcomes were successful reanimations. We have to be very satisfied because this is a
direct indicator that if bystanders start early CPR on the site of the incident, chances for
successful survival are higher.
It is essential to start with a wider campaign in educating citizens of canton Sarajevo, especially
the young in basic life support, that is in harmony with the recommendations of relevant
international bodies that give recommendations for reanimation.

KEY WORDS: cardiac arrest, reanimations, survival

UVOD

Srčani zastoj je gubitak funkcije srca. Može doći iznenada i često je fatalan ako se odmah ne
preduzmu odgovarajući koraci, a izgledi za preživljavanje veći su kad se dogodi u bolnici nego na
nekom drugom mjestu. Ipak do prestanka mehaničke aktivnosti srca načešće dolazi u
vanbolničkim uslovima, bez prethodne istorije bolesti i značajan je uzrok smrti širom svijeta.
Većina građana poistovjećuje iznenadni srčani zastoj sa srčanim udarom (infarktom miokarda),
međutim radi se o dva različita stanja(1).
Za razliku od srčanog udara koji se dogodi kad se prekine dovod krvi u neki dio srca, srčani zastoj
rezultat je poremećaja srčanog 'strujnog sistema' tj. zbog nepravilnog srčanog ritma. Srce
iznenada dobija jedan maligni ritam, haotično treperenje komora, i ne može da obezbjedi
pumpanje krvi kroz krvotok. Prvi organ koji strada je mozak, koji je najosetljiviji na smanjen
priliv kiseonika. Zbog prekida srčane aktivnosti i posljedičnog gubitka moždane cirkulacije,
osoba gubi svijest, a nakon svega 4 minuta dolazi do odumiranja moždanih ćelija (2,3).

Iznenadni zastoj srca jedan je od tri vodeća uzroka smrti u Evropi, koji pogađa 700 000 ljudi
godišnje. Više od 325,000 srčanih zastoja događa se svake godine izvan bolnice u Sjedinjenim
Državama, prema statistikama American Heart Association. Dvostruko je veći kod muškaraca u
srednjem životnom dobu. Za 60% smrti odgovoran je iznenadni zastoj srca (4). Prema podacima
(Ružmana i suradnika), u razvijenim zemljama incidencija zastoja srca je 1-2 slučaja na 1 000
ljudi, dok se u Republici Hrvatskoj u oko 6 000 ljudi razvije srčani zastoj tijekom jedne godine.
Istraživanja koja ukazuju da se srčani zastoj u bolnici javi u 1-5 slučajeva na 1 000 primljenih
pacijenata. Procjenjuje se da je u BiH oko tri do četiri hiljada vanbolničkih srčanih zastoja
godišnje.

U 60 – 80% slučajeva, građani su svjedoci srčanog zastoja, a čak u 60-70% slučajeva srčani zastoj
se dešava kod kuće. Optimalni postupak kod srčanog zastoja jeste pravovremeni početak
vanjske masaže srca i vještačko disanje, tj. kardiopulmonalna reanimacija. Veoma je bitno da
osoba koja se nalazi pored osobe koja je doživjela iznenadni srčani zastoji započne što ranije
mjere osnovne oživljavanja i na taj način kupuje vrijeme do dolaska ekipe hitne medicinske
pomoći.

Obzirom da se izuzetno mali broj laika - očevidaca srčanog zastoja odlučuje započeti osnovne
mjere održavanja života preživljavanje pacijenata sa srčanim zastojem u izvanbolničkim
uslovima kod nas umnogome zavisi od promptne reakcije hitne medicinske pomoći, tj.
medicinsko terenskih ekipa, njihove obučenosti, opremljenosti i brzine dolaska.

Stručnjaci su već odavno potvrdili da nema tako razvijenog zdravstvenog sistema nigdje u svijetu
da na svakom mjestu, gdje dođe do iznenadnog srčanog zastoja, hitna medicinska pomoć može
da stigne za četiri minuta. To je fizički nemoguće.
Zato se smernice relevantnih tijela za reanimaciju, da se što više uključuju pojedinci i društvena
zajednica u ovaj problem, jer na taj način možemo povećati preživljavanje kod iznenadnog
srčanog zastoja.

hipoteze istraživanja
- mali broj očevidaca započinje oživljavanje kod iznenadnog vanbolničkog zastoja srca
- brzina dolaska ekipa hitne medicinske pomoći na lice mjesta kod izvanbolničkog zastoja srca
utiče na procenat uspješnih reanimacija i preživljavanje pacijenata

ISPITANICI I POSTUPCI
 - svi reanimirani pacijenti od strane ekipa hitne pomoći KS, na području cijelog KS u
periodu 2016.-2018. godina

- retrospektivna, statistička analiza bolesničkih protokola iz ustanove, dispečerskog centra

i protokola iz reanimobila medicinskih ekipa JU ZHMP KS, u periodu 2016.-2019, na
cijelom području Kantona Sarajevo

REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Ukupan broj kardio-pulmonalnih reanimacija koje su uradili uposlenici Zavoda za hitnu
medicinsku pomoć KS u periodu 2016.-2018. godina na području Kantona Sarajevo iznosi 837,
od čega je bilo 536 ili 64,03 % muških i 301 ili 35,96 % ženskih pacijenata. (slika 1)

Slika 1 Spolna zastupljenost

muški
ženski Na godišnjem nivou rezultati su sljedeći: u
2016. godini 294, i to 185 muških i 109 žena,
u 2017. godini 274, 185 muških i 89 žena, te
u 2018. godini 269 od čega 165 muških i 103
žene. (Slika 2)

500
450
400
350
300
250
200
150
100
50
0
2016 2017 2018

Slika 2 – broj reanimacija na godišnjem nivou, i spolna zastupljenost

Broj uspješnih reanimacija iznosio je 196 ili 23,41%, (slika 3,) a neuspješnih 641, ili 76,58%.
Od ukupnog broja uspješnih reanimacija, potpuno uspješnih reanimacija, potpuno
uspostavljen kardiopulmonalni i mentalni status, bilo je 87 slučajeva ili 10,39%. (slika 4)

neuspješne
uspješne
Slika 3 uspješnost reanimacija

10.39

13.02 neuspješne
potpuno uspješne
76.58

Sliika 4 potpuno uspješne reanimacije

Od ukupnog broja reanimacija, koji je iznosio 837, na terenu je bilo 802 reanimacije ili 95,81%
a u centralnom objektu ZHMP bilo je 35 slučaja reanimacije, ili 4,19%. (slika 5)

teren
centralni ob-
jekat
Slika 5 Lokalitet reanimacija

Od 802 reanimacije na terenu njih 179 je bilo uspješnih i to 79 potpuno uspješnih, a

neuspješnih 623.
Od 35 reanimacija u centralnom objektu njih 17 je bilo uspješno, i to 8 potpuno, a 18
neuspješnih.

Ekipe hitne medicinske pomoći su u periodu 2016 -2018. dolazile na lice mjesta za sve slučajeve
kardiopulmonalnog zastoja u prosjeku za 5,94 min. Prosjek dolaska Ekipe hitne medicinske
pomoći kod uspješnih reanimacija je bio 4,86 a kod neuspješnih 7,44 minuta. (Slika 6)

8
7
6
5 sve reanim.
4 uspješne
3 neuspješne

2
1
0

Slika 6 – Brzina dolaska ekipa u minutama

Ukupan broj osvjedočenih kardiopulmonalnih zastoja na terenu iznosio je 140 ili 17,47% od
ukupnog broja rađenih reanimacija na terenu. (slika 7)

sve reanimacije
osvjedočeni
Slika 7 – osvjedočeni kardiopulmonalni zastoj

Omjer uspješni - neuspješni osvjedočeni kardiopulmonalni zastoj je: 56 slučajeva ili 40 %

prema 84 slučaja neuspjele reanimacije ili 60 %. (slika 8)

uspješni osv-
jedočeni
neuspješni osv-
jedočeni

Slika 8 – Uspješnost reanimacija kod osvjedočenih zastoja srca

Udio uspješnih osvjedočenih kardiopulmonalnih zastoja na terenu u ukupnom broju uspješnih

reanimacija za period 2016-2018 je 140 od 196 slučaja ili 71,43%. (slika 9)
 osvjedočeni zastoj
čekanje na dolazak

Slika 9 Udio osvjedočenih srčanih zastoja

Od ukupnog broja reanimacija rađenih na terenu u periodu 2016.-2018, koji iznosi 802, njih 201
je rađeno na javnom mjestu ili 25,06%, 511 u domaćinstvu ili 63,71%, te 89 na nepoznatoj
lokaciji ili 11,09%. (slika 10)

javno mjesto
domaćinstvo
nepoznata loklacija

Slika 19 Lokacija reanimacije

Od ukupnog broja reanimacija na terenu, njih 802, u 30 slučajeva ili 3,74% reanimaciju su
započeli očevici, (Slika 11), i to u 22 slučaja ili 2,74% to su bili medicinski radnici, a u 8 slučajeva
ili 0.99 % to su bili laici. (slika 12) Ostatak od 772 slučaja ili 96,26% radile su ekipe hitne pomoći.

očevici
dolazak ekipe
Slika 11 – Očevici započeli reanimaciju

laici
medicinski radnici
dolazak ekipa

Slika 12 – laici započeli reanimaciju

Od ukupnog broja uspješnih reanimacija rađenih na terenu, koji je iznosio 179, njih 75 su
rađene na javnom mjestu, 100 u domaćinstvu, i četvero na nepoznatoj lokaciji. Od tog broja, u
10 slučajeva ili 5,58% reanimaciju su započeli očevici, i to u 6 slučajeva ili 3,35% medicinski
radnici, i u 4 , ili 2,23 % slučaja laici.
Od ukupnog broja neuspješnih reanimacija rađenih na terenu, koji je iznosi 623, njih 126 su
rađene na javnom mjestu, 410 u domaćinstvu, i 87 na nepoznatoj lokaciji. Od tog broja, u 20
slučajeva ili 3,21% reanimaciju su započeli očevici, i to u 16 slučajeva ili 2, 57% medicinski
radnici, i u 4 slučaja ili 0,65% laici.

DISKUSIJA

Postoje brojne situacije u kojima se očekuje brzo i učinkovito djelovanje u cilju spašavanja i
očuvanja ljudskog života i zdravlja. Iznenadni srčani zastoj je jedno od takvih stanja. Kada se
spomene pojam “iznenadni srčani zastoj” većina građana će prvo pomisliti da se takvo stanje
dešava najčešće kod starijih osoba ili kod osoba sa nekom srčanom bolesti te da se ne dešava
često. Međutim to nije tačno. Iznanadni srčani zastoj može se desiti bilo kome od nas, mladim i
starijim osobama, bolesnim ili zdravim osobama, bez ikakvih znakova ili su znakovi takvi da ih se
ne prepoznaje kao upozoravajuće. Za razliku od srčanog udara u kojem srce “pumpa” krv, u
iznenadnom srčanom zastoju srce ne “pumpa” krv, ono nije učinkovito i samo treperi te zato
osoba gubi svijest, prestaje disati i nema pulsa/gubi znakove života, a zbog nedostatka kisika
kroz 3 do 5 minuta nastaje trajno oštećenje mozga i smrt.
Nažalost, niti jedna hitna medicinska služba u svijetu - koliko god dobro bila organizovana - ne
može u svim slučajevima doći do osobe koja doživi iznenadni srčani zastoj unutar 3 do 5 minuta
kako bi započela sa oživljavanjem i kako bi se izbjeglo trajno oštećenje mozga.
Čak i u visoko razvijenim zemljama ekipa hitne pomoći sa reanimobilom ne mogu odgovriti
dolaskom u idealnom vremenu za srčani zastoj, koje iznosi 3-5 minuta. U većini slučajeva srednje
vrijeme od poziva hitne pomoći do isporuke prvog šoka je preko 5 min, i obično iznosi 8-11
minuta, a što je uglavnom kasno da bi se dobio pozitivan odgovor, a i ako se dobije to obično
znači povratak rada srca i pluća, ali ne i moždanih funkcija. Znatan je broj ljudi koji zbog kasnijeg
dolaska ekipe hitne medicinske pomoći, ili umire na licu mjesta ili prežive, ali bez uspostavljanja
moždanih funkcija, tj. ostaju u komatoznom stanju ostatak svog života. Kvalitet tog života je
nizak, a trauma i trošak za porodicu i društvo je ogroman
Ta činjenica je potaknula razmišljanje u puno  zemalja svijeta o donošenju programa kojim će se
medicinsko osoblje i laici educirati da pruže adekvatnu pomoć u slučaju iznenadnog srčanog
zastoja do dolaska hitne medicinske pomoći. 
Njihovom sistemskom implementacijom educirani laici postaju značajna karika u lancu
zbrinjavanja do dolaska hitne medicinske pomoći. Time pravovremeno, odgovorno i
kompetentno djelovanje laika bitno utječe na konačni ishod zbrinjavanja u smislu značajnog
smanjenja stope smrtnosti u slučaju iznenadnog srčanog zastoja.
Evropski parlament je 14. juna 2012. godine prihvatio Deklaraciju o uspostavljanju europske
sedmice svijesti o srčanom zastoju, kojim se pozivaju Evropska komisija, Vijeće Evrope i sve
države članice da:
-        potaknu donošenje programa za primjenu AED-a na javnim mjestima i edukaciju laika
-        prilagode zakonodavstva s ciljem olakšanja provođenja postupaka oživljavanja i
defibrilaciije od strane nemedicinskog osoblja
-        proglase sedmicu svijesti o srčanom zastoju s ciljem podizanja svijesti i nivoa obrazovanja
šire javnosti, ljekara i zdravstvenih radnika
-        donesu i provode strategije za jednakost pristupa visokokvalitetnim postupcima
oživljavanja
-        donesu zakonodavstvo koje će osobama koje dobrovoljno pružaju prvu pomoć u
slučajevima vezanim uz hitna stanja srca predvidjeti oslobađanje od odgovornosti.

Ekipe hitne medicinske pomoći KS su u periodu 2016 -2018. dolazile na lice mjesta za sve
slučajeve kardiopulmonalnog zastoja u prosjeku za 5,94 min. Prosjek dolaska Ekipe hitne
medicinske pomoći kod uspješnih reanimacija je bio 4,86 a kod neuspješnih 7,44 minuta.
Podaci su za nas impresivni, i bolji nego što se spominje u litetaturi, i od onog što smo očekivali.
Također, ako pogledamo da je prosjek dolaska ekipa HP KS na lice mjesta kod uspješnih
reanimacija bio, 4,86 min, a kod neuspješnih 7,44 možemo zaključiti da dolazak ekipa direktno
utiče na preživljavanje jer je dolazak bio brži kod uspješnih u odnosu na dolazak na neuspješne
slučajeve reanimacije.
Zadnje preporuke koje dolaze od relevantnih tijela koja se bave reanimacijom (ERC, AHA, ILCOR)
govore o tome da je za preživljavanje pacijenata sa akutnim srčanim zastojem jako važo koliko
su očevici sposobno započeti osnovne mjere održavanja života, do dolaska medicinskih
profesionalaca. To implicira da je edukacija širih slojeva društva, prvenstveno djece i omladine,
iz osnovnih mjera održavanja života i instaliranje AED uređaja na javno dostupnim mjestima,
nešto što se nameće samo po sebi i što može direktno uticati na preživljavanje pacijenata sa
akutnim srčanim zastojem.

Rano započinjanje kompresija grudnog koša povećava preživljavanje pacijenata. Američka

asocijacija za srce kaže da neposredna CPR može dvostruko ili trostruko povećati šanse za
preživljavanje nakon srčanog zastoja. Održavanje protoka krvi, čak i djelimično povećava
mogućnost za uspješno oživljavanje nakon što obučeno medicinsko osoblje pristigne na lice
mjesta. Početni ritam kod zastoja srca najčeše je treperenje komora (ventrikularna fibrilacija),
koja vrlo brzo prestaje i do dolaska ekipe HMP obično nema nikakve srčane aktivnosti. Zato
pravovremeno započinjanje masaže grudnog koša od strane laika može održati tj. prolongirati
treperenje srca i dati šanse za uspješnost oživljavanja žrtve, od strane ekipe HMP. Time bi
obučen medicinski laik započinjanjem kardiopulmonalne reanimacije prije dolaska ekipe hitne
pomoći povećao šansu za preživljavanje pacijenata sa srčanim zastojem. Benefit koji se
ostvaruje započinjanjem rane kardiopulmonalne reanimacije od strane očevidaca je ogroman,
kako za samog pacijenta tako i za njegovu porodicu, ali i za cijelu zajednicu.

Od ukupnog broja reanimacija na terenu, njih 802, u 30 slučajeva ili 3,74% reanimaciju su
započeli očevici, i to u 22 slučaja ili 2,74% to su bili medicinski radnici, a u 8 slučajeva ili 0.99 %
to su bili laici, a ostatak od 772 slučaja ili 96,26% radile su ekipe hitne pomoći.
Podatak da su samo u 8 slučajeva od ukupno 802 slučaja svih reanimacija , ili 0,99 %, laici
započeli mjere oživljavanja je poražavajući, i govori nam o zdravstvenoj neprosvjećenosti naših
građana kada je u pitanju osnovno održavanje života.
Ali isto tako, ako pogledamo da su od tog broja 8, kada su laici započeli reanimaciju, u 4
slučaja ili 50%, ishodi su bili uspješne reanimacije, moramo izraziti zadovoljstvo jer je to
direktni pokazatelj da angažman laika na licu mjesta itekako povećava mogućnost preživljavanja.

Prijedlog Europske Unije kaže da se Automatski eksterni defibrilatori (AED) trebaju postaviti na
svim javnim mjestima na kojima cirkuliše veći broj ljudi. Ta pozitivna praksa instaliranja AED-a,
polahko ali sigurno, dolazi i u našu zemlju kroz uskladjivanje sa standardima Europske Unije. U
skladu sa tim, Medjunarodni aerodrom Sarajevo je ispunio svoju obavezu te instalirao pet AED-
ova u svojoj zgradi te pojedini hoteli kako bi zadovoljili europske standarde iz domena
sigurnosti svojih gostiju. Zavod za hitnu medicinsku pomoć KS u saradnji sa Gradskom upravom
Grada Sarajeva realizovao je instaliranje 5 AED uređaje na prostoru Grada Sarajeva, i edukaciju
odgovarajućeg osoblja. Još uvijek je to daleko od željenog broja AED aparata, ako uzmemo
podatam da mapa AED uređaja Republike Slovenije, država koa je po površini i po broju
stanovnika dupla manja od BiH, npr. sadrži preko 1900 AED uređaje, shvatit ćemo koliko je to
još uvijek minorno u našoj zemlji.
AED uređaji su su namjenjeni za sve gradjane koji se u datom momentu nadju pored
unesrećenog a koji su educirani za upotrebu istog. Bitno je naglasiti da su gradjani zemalja
Europske Unije ozbiljno shvatili značaj prve pomoći i upotrebe AED-a te se kroz svoje redovno
obrazovanje, edukaciju iz prve pomoći u sklopu vozačkog ispita, te kroz druge vidove edukacije,
posebnu pažnju posvetili ovom segmentu.
S obzirom da je u BiH taj dio izostao ili je zastupljen u veoma maloj mjeri, Centar za edukaciju JU
ZHMP KS je otvorio svoja vrata za sve gradjane medicinskog i nemedicinskog profila, kako bi
stekli osnovna znanja i vještine iz osnova pružanja pomoći kod akutnog srčanog zastoja.

ZAKLJUČCI

- brzina dolaaska ekipa Hitne medicinske pomoći na slučajeve srčanog zastoja je više nego
odlična
- preživljavanje pacijenata sa srčanim zastojem u mnogome ovisi o brzini dolaska ekipa
hitne medicinske pomoći
- zanemarljivo mali broj očevidaca, laika je započeo proces oživljavanja u slučaju srčanog
zastoja
 - postotak preživljavaanja kod uspješnih reanimacija kada su laici započeli sa osnovnim
mjerama potvrđuje da to može uticati na preživljavanje pacijenata
- neophodno je krenuti u širu kampanju edukacije stanovništva u KS, posebno omladine, iz
osnovnih mjera održavanja života, što je u skaldu i sa preporukama relevantnih
međunarodnih tijela koje daju smjernice za reanimaciju

4. LITERATURA

1. Resuscitation and emergency Cardiovascular Care Sciens with Treatment

recommendations. Resuscitation 2005. 67:213-247
2. Napredno održavanje života:priručnik za tečajeve, Zagreb. Hrvatsko izdanje - Hrvatski
liječnički zbor, Hrvatsko društvo za reanimatologiju, 2006. 5: 1-14, 167-178
3. Vučković D. Urgentna medicina, I P obeležja, Beograd, 2002, 1: 34-58
4. Mendez-Martinez C at all. Acquisition of Knowledge and practical Skills after a Brief
Cours of BLS-AED in first Year Students in Nursing and physiotherapy at a Spanish
University, Int J Environ Res Public Health 2019. 2-12
5. Handley AJ, Koster R, Monsierus K, Perkins GD, Davies S, Bossaert L. Euoropean
Resuscitation Council Guidelines for Resuscitation 2005. Section 2 Adult basic life
support and use of automated external defibrillators. Resuscitation 2005.; 67 Suppl 1:
S7-23