SPIROMETRIJA

Ajdin Hibić III-6

 DEFINICIJA
Spirometrija je jednostavna i bezbolna dijagnostička
metoda. Ona je osnovni test u procjeni funkcije pluća.
Spirometrija ne traje dugo, bezbolna je i ekonomski
prihvatljiva, ali traži potpunu suradnju pacijenta i tehničara
koji sudjeluje u izvođenju testa, budući da rezultat ovisi o
kvaliteti napravljene pretrage.

Kada napraviti spirometriju ?

Spirometrija je osnovni test u procjeni funkcije
pluća. Nezaobilazan je u dijagnostici i praćenju bolesti dišnih
putova, ali i niza drugih bolesti. Daje nam uvid u mogućnost
postojanja opstruktivnih i/ili restriktivnih smetnje ventilacije. 

Indikacije za spirometriju su dijagnostika i praćenje

bolesnika sa sljedećim stanjima: 

A. opstruktivnim smetnjama ventilacije

o astma
o kronični bronhitis
o preklapanje astme i KOPB-a (ACOS)
B. restriktivnim smetnjama ventilacije
o emfizem pluća
o stanje nakon resekcije pluća (pulmektomija, lobektomija,
segmentektomija i sl.)
o zastojne promjene
o fibroza pluća i druge intersticijske bolesti
o neuromuskularne bolesti sa smetnjama ventilacije
C. opstruktivno-restriktivne smetnje ventilacije
o kronična opstruktivna bolest pluća (KOPB)
o druge bolesti s posljedičnim ventilacijskim smetnjama
D. dijagnostika zaduhe
o kardiopulmonalni bolesnici
o sistemske bolesti s respiratornim tegobama
o neuromuskularne bolesti s respiratornim tegobama
E. procjena tjelesnog oštećenja i invaliditeta pri vještačenju
plućnih oštećenja
F. procjena funkcionalnog respiratornog stanja sportaša

Kako napraviti spirometriju ?

Prilikom naručivanja pacijenta na spirometriju liječnik ga

treba uputiti da dođe na pretragu u udobnoj odjeći koja ga
neće stezati. Poželjno je ne jesti 2 sata prije pretrage, ne
izvoditi teške treninge 30 minuta prije, a konzumacija alkohola
zabranjena je dva do četiri sata prije testiranja. Pušenje je
zabranjeno 30 minuta prije, iako bi bilo poželjno ne pušiti
24 sata prije pretrage.
Prije izvođenja spirometrije bilo bi dobro da pacijent pričeka u
čekaonici 10-15 minuta i za to vrijeme mirno diše.
Liječnik će upozoriti pacijente da ne smiju uzimati terapiju prije
testiranja i to:
o kratkodjelujuće bronhodilatatore 6-8 sati prije
testiranja
o dugodjelujuće bronhodilatatore 12 sati prije testiranja
o tiotropij, indakaterol, glikopironij i teofilin 24 sata prije
testiranja

Spora spirometrija
Kako je spirometrija metoda mjerenja za koju je jako važna
suradnja pacijenta, potrebno je napraviti procjenu ponovljivosti
mjerenja.
Pacijent mirno sjedi u uspravnom položaju glave uspravne
ili lagano nagnute prema naprijed. Ako pacijent ima zubnu
protezu, pretraga se radi s protezom. Pirsing se prije pretrage
mora skinuti. Nakon što se stavi štipaljka na donji dio nosa
pacijent lagano zagrize i stisne usnik. Jezik mora biti ispod
usnika. Poželjno je koristiti usnik s baktericidnim filterom. 

Spora spirometrija, kojom se mjere volumeni u odnosu na

vremensku krivulju izvodi se tako da pacijent sjedi u uspravnom
položaju, lagano zagrize usnik, a na nosu je štipaljka. Lagano
mirno diše do ujednačenog disanja. Kada se postigne
ujednačeno disanje, pacijent mora sporo izdahnuti do
ekspiracijskog rezervnog volumena (ERV).

Prema smjernicama ATS-a (American Thoracic

Society) smatra se da će se očekivani izdah postići
za 6 sekunda u odrasloj populaciji, a za 3 sekunde
kod djece. Nakon toga slijedi spori maksimalni udah
do inspiracijskog rezervnog volumena (IRV). Pri
maksimalnom udahu (IC-manevar) mjeri se
inspiracijski vitalni kapacitet (VC IN). Nakon toga
pacijent maksimalno izdahne te se mjeri vitalni
kapacitet u ekspiriju (VC EX). 
Forsirana spirometrija
Forsirana spirometrija je redovno primjenjivana
metoda mjerenja plućne funkcije. Rezultat mjerenja se
prikazuje kao krivulja protok-volumen i volumeni u
jedinici vremena. Zbog toga je uobičajen naziv ove
dijagnostičke metode: krivulja protok-volumen. Izvodi se
na način da pacijent mirno diše do ujednačenog
normalnog disanja. Nakon postizavanja mirnog disanja
pacijent, uz praćenje tehničara, na zahtjev maksimalno
izdahne do ERV-manevra i nakon toga odmah udahne
maksimalno duboko (VC IN) i odmah nakon toga bez
prekida izdiše do kraja (FEV1) i što duže (FVC). Nakon
toga par puta normalno diše. 
Uz ponavljanje pretrage najmanje tri puta, prema
smjernicama ATS/ERS, rezultati dvaju najboljih
postignutih mjerenja mogu se razlikovati za FEV1 i FVC
za <150 mL (ili <5 %). Za FVC <1 L vrijedi razlika za
<100 mL.

Maksimalna voljna ventilacija (MVV)

Maksimalna voljna ventilacija (MVV) je maksimalni volumen

zraka koji pacijent može udahnuti u vremenskom periodu
od najčešće 12 sekundi koji je prethodno definiran. Pri
izvođenju testa prikazuje se na zaslonu kao krivulja disanja u
jedinici vremena. Kao i kod dosadašnjih testiranja, uz uspravan
sjedeći položaj i štipaljku na nosu, pacijent usnik lagano zagrize
i obuhvati usnama uz opušten stav i normalno disanje.
Nakon što je dosegnuta predviđena linija, pacijenta se uputi da
maksimalno duboko udahne pa izdahne što je prije moguće.
Kroz 12 sekundi maksimalno ventilira, brzi udah te izdah te
nakon 12 sekundi nastavlja s normalnim disanjem. U slučaju
hiperventilacije pojavi se rezultat nakon 6 sekundi mjerenja
(MVV6). 

Interpretacija rezultata spirometrije

Rezultati dobiveni spirometrijom uspoređuju se s

očekivanim (referentnim) vrijednostima koje ovise o spolu,
dobi, visini i težini testirane osobe. Zbog toga se navedeni
podaci obavezno upisuju za svakog pacijenta kojem se radi
spirometrija. Dobivene vrijednosti izražavaju se kao postotak
normalne vrijednosti. Najčešće koristimo smjernice ERS-a i
ATS-a u interpretaciji nalaza. 

Normalne vrijednosti parametara ventilacije

su: 
o vitalni kapacitet (VC) ili forsirani vitalni

kapacitet (FVC) iznad 80 %

o forsirani ekspiracijski volumen u prvoj sekundi

(FEV1) iznad 70-80 %

o Tiffenauov indeks (FEV1/FVC max x100) 70-

75 %
o vršni protok izdaha (PEF) kod kojeg je

smanjenje za >40 % patološki nalaz

o MEF 75 %, MEF 50 %, MEF 25 % gdje

promjene ukazuju na oštećenje malih dišnih

 putova. Ovaj dio spirometrijskog nalaza ne
ovisi o volji i suradnji pacijenta

ZAKLJUČAK
Kao zaključak treba napomenuti da je
spirometrija jednostavna i ekonomski
nezahtjevna pretraga. Liječniku
pomaže u dijagnostici i praćenju
bolesnika i učinka terapije kod niza
bolesti čije posljedice dovode do
ventilacijski poremećaja, a
manifestiraju se klinički zaduhom,
kašljem i ograničavanjem fizičkih
aktivnosti.