TRAHEALNI ASPIRAT I BRONHOALVEOLARNA LAVAA

Doc.dr.sc. Nada Kuer, Darko Grden dr.vet.med.

Indikacije za provoenje trahealne aspiracije i bronhoalveolarne lavae
Osnovna indikacija za uzimanje ispirka iz dunika i plua je postojanje tee ili
kronine bolesti dinog sustava. Kliniki nalaz po kojem takva stanja prepoznajemo
ukljuuje kaalj, smanjenu radnu sposobnost, krvarenje na nos nakon rada, povienu
temperatura nepoznatog uzroka, jaku ili dugotrajnu dispneju te nalaz poveane koliine sluzi
u duniku tijekom endoskopske pretrage dinog sustava.
Trahealna lavaa indicirana je kod sumnje na pneumoniju, pleuropneumoniju ili
groznicu nepoznatog uzroka.

gr
eb

Indikacije za bronhoalveolarnu lavau su sumnja na opstruktivnu bolest plua i na

vjebom izazvano pluno krvarenje.

Za

Ovdje je vano objasniti razliku izmeu uzoraka dobivenih trahealnom aspiracijom

(TA) i uzoraka dobivenih bronhoalveolarnom lavaom (BAL). Uzorak dobiven TAom potie

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

iz veih zranih prohoda te djelomino i iz manjih prohoda (iz kojih je aktivnim transportom
dospio u vee zrane prohode), za razliku od toga uzorak dobiven BALom potjee iz manjih,
distalnijih dinih puteva, odnosno iz podruja koje smo isprali.

U sluajevima neobjanjenog gubitka radne sposobnosti ili kalja tijekom rada indicirano je
uzimanje uzoraka objema tehnikama.

TA i BAL su kontraindicirani kod ivotinja sa tekom dispnejom, cijanozom, jakom

hipovolemijom ili sa izraenim aritmijama.

Metode uzimanja uzoraka sadraja dunika i plua

U dijagnostici bolesti dinog sustava veliku vanost ima bakterioloka, mikoloka i

citoloka pretraga uzorka iz dunika i plua. Tri su osnovna naina na koje te uzorke moemo
uzeti:

1.

Endotrahealni aspirat uz endoskopsku kontrolu

2.

Transtrahealni aspirat

3.

Bronhoalveolarna lavaa

Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i nedostatke, a odabir metode je esto puta
stvar opreme i osobnih preferencija veterinara koji dijagnostiku izvodi.
Endotrahealna aspiracija uz endoskopsku kontrolu
Na naoj klinici metoda odabira je endotrahealna aspiracija uz endoskopsku kontrolu
te, ukoliko je indicirana, bronhoalveolarna lavaa. Naime endoskopskom pretragom dinog
sustava moemo vizualizirati cijeli dini sustav do bifurkacije dunika. Ako prilikom
izvoenja endoskopije naiemo na veu koliinu sadraja u duniku, potrebno je uzeti
uzorak. Uzorak (trahealni aspirat) uzimamo kroz radni kanal endoskopa posebnim kateterom.
Kateter za radni kanal endoskopa uvodimo nakon to smo u dunik uveli endoskop, zatim
kroz njega ispiremo sluznice te najzad aspiriramo sadraj pazei pritom da uzorak
dodirujemo samo kateterom.

Trahealni aspirat potom aljemo na mikrobioloku i citoloku pretragu. Bakterioloka

gr
eb

pretraga nije kljuna jer nalaz bakterija u aspiriranom sadraju moe potjecati od normalne
mikroflore dinog sustava, a mogue je i da su bakterije unesene prilikom endoskopske

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Transtrahealna aspiracija

Za

pretrage.

Transtrahealni aspirat ili perkutani transtrahealni aspirat je metoda uzimanja uzoraka

iz dunika dostupna i praktiarima koji nemaju opremu potrebnu za endoskopiju. Provodi se

na sljedei nain:

Za ovu pretragu veinu konja nije potrebno sedirati.

Mjesto uboda je medijalno u ventralnom dijelu srednje treine vrata

Mjesto izvoenja zahvata potrebno je lokalno anestezirati aplikacijom 1- 2 ml

lidokaina pod kou na mjestu uboda

Na anestetiziranom mjestu uinimo kratki rez u koi (0.5 - 1cm)

Jednom rukom fiksiramo traheju a drugom kroz uinjeni rez uvodimo iglu 12 ili 14 G,

pazei da u traheju ueme izmeu prstenova te pazei da ne ozljedimo prstenove dunika na

suprotnoj strani

10

Igla se usmjerava ventralno (ukoliko se javi otpor pri ulasku u dunik vrlo je
vjerojatno da ubadamo u prsten dunika)

Kroz iglu se uvede sterilni psei urinarni kateter

Ovi kateteri imaju zatvoren vrh koji je, radi lake aspiracije, uputno odrezati

Kateter se uvodi do ulaza u grudni ko jer je ovdje dunik poloen gotovo vodoravno

pa se tu nakuplja sadraj

Kroz kateter se aplicira 20 50 ml sterilne fizioloke otopine koja se nakon

toga aspirira, ukoliko ne dobijemo sadraj moemo ponoviti aplikaciju ili pomaknuti kateter

ivotinje mogu kod aplikacije fizioloke otopine poeti kaljati, nekad toliko

intenzivno da izbace kateter prema drijelu

Po obavljenom zahvatu trebamo prvo izvui kateter, a tek nakon toga iglu kroz koju

smo ga uveli

Mogue je da nam kateter zapne na vrhu igle te mu se ukoliko ga jae povuemo

gr
eb

odlomi vrh koji zaostane u traheji

Celulitis na mjestu uboda je najea nuspojava

uestalost i intenzitet umanjiti emo ako kod vaenja katetera prvo uvijek

Za

Najee komplikacije ovog zahvata su:

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

izvuemo kateter kroz iglu a tek nakon toga vadimo iglu iz dunika a nakon toga preko
mjesta uboda postavimo povoj (moe se skinuti nakon 24 sata)

Ozljeda prstenova dunika

moemo je izbjei paljivim uvoenjem igle

Odlamanje katetera u duniku

javlja se rijetko a veina konja izkalje kateter kroz 30 minuta

Prednosti koje ima perkutana transtrahealna aspiracija su sljedee:

uzimanje uzoraka je jednostavno i nije potrebna sedacija ivotinje

metoda omoguuje sterilno uzimanje uzorka, pogodno i za bakterioloku pretragu

11

Bronhoalveolarna lavaa
Od poetaka primjene bronhoalveolarne lavae metoda izvoenja se mijenjala i
pojednostavljivala.
Osnovni princip bronhoalveolarne lavae je infundiranje odreene koliine fizioloke
otopine u plua konjskim kateterom za bronhoalveolarnu lavau, koja se potom aspirira.
Kateter je silikonska sonda, duine 2 m i promjera 10mm, sa manetom na jednom kraju.
Na taj se nain dobiva uzorak za daljnje pretrage: citoloku, bakterioloku, mikoloku
pretragu. Za izvoenje bronhoalveolarne lavae potrebno nam je troje ljudi: jedan dri i
obuzdava konja, drugi uvodi kateter do plua i dri ga u tom poloaju a trea osoba infundira
i aspirira sterilnu fizioloku otopinu.

Fizioloku otopinu prije izvoenja bronhoalveolarne lavae moramo zagrijati na

gr
eb

Postupak izvoenja bronhoalveolarne lavae je sljedei:

temperaturu tijela (37C)

koristi ksilazin u dozi 0,5-1,0 mg/kg tjelesne mase.
Uvodimo sterilni kateter za bronhoalveolarnu lavau,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

Konj se prije izvoenja bronhoalveolarne lavae mora sedirati. Za sedaciju se

1.

Najbolje uz kontrola endoskopa koji uvedemo do drijela, a kroz drugu

nosnicu uvedemo kateter za bronhoalveolarnu lavau i uz kontrolu endoskopom

uvedemo ga u dunik. Kadas smo sighurni da je kateter u duniku moemo izvaditi
endoskop.

2.

Ukoliko nemamo endoskop kateter se moe uvesti i na slijepo, tako da glavu

ivotinje podignemo to vie i tada zbog anatomskih odnosa kateter lrelativno lagano
ue u dunik, ukoliko kateter ue u jednjak moramo pokuati ponovo ali sa novim,
sterilnim kakteterom

kada se kateter uvede do bifurkacije traheje ivotinje obino ponu izrazito jako

kaljati, u tom trenutku kroz kateter apliciramo 20-60 ml 0.4%tne otopine lidoakina zagrijane
na tjelesnu temperaturu (nakon otopine lidokaina u kateter brizgalicom apliciramo 20ml
zraka kako bismo iz katetera ispuhali sav preostali lidokain) kateter uvodimo dok se ne javi
otpor, koji se javlja kada doemo do bronha koji su jednakog promjera kao kateter ili manji
12

sada napunimo manetu i moemo napraviti lavau

LAVAA
1. lavau radimo tako da kroz kateter brizgalicom polagano apliciramo 20ml sterilne
fizioloke otopine ispunjavajui tako prazan prostor u kateteru
2. zatim na kateter privrstimo trcaljku u kojoj se nalazi 60 ml fizioloke otopine i
polagano infundiramo cijeli volumen u plua
3. odmah nakon toga aspiriramo sadraj,
4. lavaa je uspjela ako aspiriramo 30-50 ml sadraja.
5. aspirirani sadraj trebao bi biti prekriven pjenom i zamuen
6. ako smo aspirirali manje od 30 ml sadraja i sadraj je bistar, tada se ponavlja sa
dodatnih 60 ml fizioloke otopine.
7. kada smo dobili zadovoljavajui uzorak skinemo brizgalicu sa katetera, usiemo zrak

iz manete i kateter polagano izvuemo van

gr
eb

Aspirat dobiven bronhoalveolarnom lavaom se makroskopski pregleda, a potom se

alje na daljnje pretrage, najee na citoloku, bakterioloku i mikoloku pretragu.

Za

Inspekcijom jo tijekom izvoenja same lavae, utvrujemo da li je uzorak uzet sa dobrog

mjesta. Ukoliko je uzorak uzet iz plua, tonije iz podruja alveola, biti e zapjenjen.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Inspekcijom utvrujemo boju aspirata, zamuenost i postojanje debrisa u njemu. Aspirat koji
je uzet iz zdravih plua je nezamuen ili je slabo zamuen. Kod opstruktivne bolesti plua
aspirat e biti jako zamuen, sa slojem pjene na povrini.

Pretraga uzorka dobivenog trahealnom aspiracijom ili bronhoalveolarnom lavaom

Uzorak dobiven trahealnom aspiracijom ili bronhoalveolarnom lavaom (ispirak dunika ili
plua) upuujemo na citoloku i mikrobioloku pretragu.

Citoloka pretraga ispirka dunika ili plua

Dio aspirata (dobivenog trahealnom ili bronhoalveolarnom lavaom) za citoloku
pretragu odvojimo u epruvetu s antikoagulansom (EDTA). Odreivanje ukupnih proteina i
ukupnog broja stanica u 1 ml ispirka nema smisla jer je uzorak razrijeen nepoznatom
koliinom fizioloke. Da bi se stanice koncentrirale, uzorak se centrifugira na 1000 okretaja
kroz 10 minuta, odlije se supernatant, uzme kap sedimenta na predmetno stakalce i napravi
13

razmaz. Uvijek treba napraviti nekoliko preparata jer se moe dogoditi da dio ne uspije
(predebeli, pretanki ili isprekidani razmazi) ili se oteti. Razmaze ostavimo na sobnoj
temperaturi da se osue i zatim ih obojimo metodom po Giemsi. Pod mikroskopom
prebrojimo ukupno 300- 400 stanica i na temelju dobivenih rezultata izraunamo postotni
udio (relativne brojeve) razliitih vrsta stanica prisutnih u aspiratu.
Kao fizioloki nalaz mogu se uzeti sljedee vrijednosti: epitelne stanice 10-30 %
makrofagi 50-70%, limfociti 20-30%, neutrofili <5%, mastociti <2% i eozinofili <0.5%
(navedene vrijednosti su okvirne, razliiti autori daju razliite preporuke).
U traheobronhalnom ispirku konja prevladavaju traci mucina, epitelne stanice
(ploaste, kubine, vraste i trepetljikave cilindrine), makrofagi, mali limfociti i neutrofili.
U znatno manjem broju mogu se nai i mastociti, eozinofili, bakterije, hife gljivica, jajaca
parazita i razliita oneienja (npr. trunice bilja). Poveani udio neutrofila upuuje na
pneumoniju, pleuropneumoniju i kronine bolesti dinog sustava, degenerativno promijenjeni

neutrofili na infekciju, hemosiderofagi na vjebom izazvano krvarenje, a eozinofilija na

gr
eb

invaziju parazitima i alergijske reakcije. Usporedbom citolokog i histolokog nalaza

potvreno je da stupanj porasta udjela odreenog tipa stanica nije odraz jaine procesa. S

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

u dinom sustavu nema patolokih procesa.

Za

druge strane, ukoliko je postotak razliitih stanica u ispirku fizioloki prilino je pouzdano da

Mikrobioloka pretraga ispirka dunika ili plua

Dio uzorka upuuje se u mikrobioloki laboratorij na bakterioloku, mikoloku i rjee
viroloku pretragu. Za te pretrage treba pri uzimanju sadraja nastojati izbjei kontaminaciju
mikroorganizmima iz okolia, a uzorak pohraniti u sterilne posude. Da bi bilo mogue
razluiti radi li se o bakterijskoj kontaminaciji ili infekciji potrebno je objedinjeno procijeniti
mikrobioloki (mikroskopiranje i izolacija) i citoloki nalaz. Infekciju potvruje veliki broj
bakterija uz nalaz patogene vrste i degenerativno promijenjene neutrofile.
Najee izolirani uzronici infekcije su hemolitiki streptokoki, Pseudomonas

aeruginosa, Pasteurella spp, Escherichia coli, Bacillus bronchisepticus, Streptococus equi,

Klebsiella pneumoniae, Staphylococcus aureus.

14

Literatura:
Costa, LR, TL Seahorn, RM Moore, HW Taylor, SD Gaunt, RE Beadle (2000): Correlation
of clinical score, intrapleural pressure, cytologic findings of bronchoalveolar fluid, and
histopathologic lesions of pulmonary tissue in horses with summer pasture-associated
obstructive pulmonary disease. American Journal of Veterinary Research.; 61(2):167.
Derksen, FJ (1999): Respiratory system Ancillary diagnostic aids; U: Equine medicine and
surgery, PT Colahan, AM Meritt, JN Moore, IG (Joe) Mayhev, ur. Mosby, St Louis, 443-446.
Dowling BA, DR Hodgson, RJ Rose (2000): Respiratory system; U: Manual of equine
practice, WB Saunders, Philadelphia, 187-233.
Radostits OM, CC Gay, DC Blood, KW Hinchcliff (2000): Diseases of the respiratory
system U: A Textbook of the Diseases of Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses (OM
Radostits, CC Gay, DC Blood, KW Hinchcliff, ur. W. B. Saunders, Philadelphia, 429-433.
Warner, EA (2002): Diagnostic procedures for the respiratory system; U: Large animal
internal medicine, BP Smith, ur. Mosby, St Louis. 479-491.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

Zinkl JG (2002): Lower respiratory tract. U: Cytology and hematology of the horse, Cowell
RL, Tyler RD, ur. Mosby, St. Louis, London, Philadelphia, Sydney, Toronto. 73-86.

15

BOLESTI PLEURE, MEDIJASTINUMA, DIJAFRAGME I GRUDNE STIJENKE

Darko Grden dr.vet.med.

Adekvatna alveolarna ventilacija ovisi o funkciji plua, grudne stijenke i dijafragme. Kod
ivotinja koje imaju potpuno normalnu funkciju plua ali loakalizaciju procesa u podruju
grudne stijenke, pleure, medijastinuma ili dijafragme imati e smanjenu izmjenu plinova i
posljedino smanjenu oksigenaciju krvi.
TRAUMA GRUDNE STIJENKE
Kod traume grudne stijenke moe doi do razvoja potkonog emfizema, pneumotoraksa,
hemotoraxa, pneumomedijastinuma, dijafragmatske hernije ili pleuritisa. Ukoliko usljed
frakture rebara doe do deformacije grudne stijenke moemo vidjeti i napipati slomljena

gr
eb

rebra.
DIJAFRAGMATSKA HERNIJA

Za

Rijetko se javlja kod konja, opisane su uroene i steene dijafragmatske hernije.

Ova se bolest kod pasa i maaka, pa i kod drebadi dijagnosticira rendgenoloki, no kako je

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

to podruje kod odraslih konja nemogue kvalitetno rendgenoloki snimiti i postavljanje

dijagnoze je teko.

Glavni kliniki znak bolesti je kolika ali ako je bolest kliniki manifestna prognoza je izrazito
nepovoljna.

PNEUMOTORAKS

Pneumotoraks je bolest u kojoj dolazi do ulaska zraka u pleuralni prostor. Ukoliko na vrijeme
ne zaustavimo ulazak u grudniko doalzi do kolapsa plua.
Do pneumotoraksa najee dolazi zbog:

rupture plua, pri emu zrak u pleuralnu upljinu dolazi iz plua;

zbog traume grudne stijenke ukoliko nastala ozljeda zahvaa i parijetalnu pleuru.

Nakon ulaska zraka u grudnu upljinu dolazi do kolapsa od 20 do 100% plua. Konji sa
pneumotoraksom ovisno o koliini zraka u pleuralnom podruju pokazuju razliite znakove
bolesti, ivotinje sa manjom koliinom zraka samo sa jedne strane grudnog koa najee
16

budu asimptomatske, one koje imaju neto veu koliinu zraka u pleuralnom prostoru biti e
dispnoine. Auskultatatorno nalazimo stiani dini um, a dijagnoza se postavlja
rendgenoloki.
PLEUROPNEUMONIJA U KONJA
Etiologija
Nastanak ove bolesti povezuje se sa bakterijskom infekcijom plua, pleure i pleuralne
upljine. Najee izolirani uzronici bolesti su Streptococcus equi v. zooepidemicus,
Pasteurella sp., Actinobacillus sp., E.Coli, Klebsiella sp., Enterobacter sp., a od anaeroba
izolirani su Bacteroides sp., Clostridium sp.
Bolest redovito uzrokuje vie uzronika a ukoliko bolest traje dulje vrlo se esto izoliraju i
anaerobni uzronici.

gr
eb

Epizootiologija i patogeneza

Bolest se javlja u konja svih dobnih kategorija, a uestalost bolesti povezana je sa stresom,

Za

dokazano je da se bolest najee javlja kod konja nakon dugotrajnog transporta ili nakon

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

najei unos infekta aspiracijom sadraja iz drijela.

prethodne virusna infekcije. Temeljem izolirane bakterijske populacije zakljueno je da je

Bolest zapoinjen naseljavanjem bakterija u plua, bilo zbog unosa velike koliine
mikroorganizama ( aspiracija, velika gustoa ivotinja u prostoru) ili zbog neadekvatnog
funkcioniranja plunih zatitinih mehanizama. Umnaanje bakterija u plunom parenhimu,
popraeno sa razaranjem tkiva i daljnjim irenjem infekta u pluima, dovodi do infekcije
visceralne pleure i pleuralnog prostora sa eksudacijom i nakupljanjem tekuine u pleuralnom
prostoru.

Nakupljanje pleralne tekuine podijeljneo je u 3 faze:

1. Eksudativna faza

o usljed poveane prermeabilnosti kapilara nakuplja se sterilni eksudat

2. Fibrinopurulentna faza

o dolazi do migracije bakterija u tekuinu, razvoja upale i odlaganja fibrina po

pleurama

3. Faza organizacije

17

o nastavlja se obilato nakupljanje fibrina po pleurama i dolazi do organizacija

procesa ime se smanjunju ili onemoguavaju plune kretnje, u ovoj fazi
moe doi i do nastanka bronhopleuralnih fistua
Kliniki znakovi
Bolest zapoinje naglo. Kliniki znakovi ukljuuju povienu temperaturu, smanjen apetit,
bezvoljnost, kaalj, dispneju i iscjedak iz nosa.
Frekvencija disanja i pulsa su redovito poviene, ivotinja mravi, u daljnjem toku bolesti
moe doi do razvoja ventralnih edema i kolike.
U akutnoj fazi bolesti podruje grudnog koa je izrazito bolno a moe se pojaati palpacijom
grudne stijenke. Iscjedak iz nosa varira od seroznog, preko mukopurulentnog do
hemoraginog. Kako se bolest kronificira tekuina se akumulira u pleuralnom prostoru a
bolnost grudne stijenke postaje slabije izraena. Auskulatacijom plua u dorzalnim partijama

nalazimo fizioloki dini um koji u ventralnom dijelu, zbog nakupljene tekuine, postaje

gr
eb

stian ili potpuno neujan. Pleuralno struganje ujno je samo na poetku bolesti, prije nego se
tekuina akumulira, i najbolje se uje na kraju ekspirija i poetku inspirija. Perkusija redovito

partijama plua sa horizontalnom linijom razgranienja.

Za

potvruje auskultatorni nalaz, a oituje se muklim perkusionim umom u ventralnim

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

U uznapredovaloj fazi bolesti mogu se javiti komplikacije u obliku jugularnog

tromboflebitisa, te plunog, medijastinalnog ili pleuralnog abscesa i perikarditisa.
Dijagnostika

Dijagnozu postavljamo na osnovu klinikog nalaza, nalaza ultrazvunog pregleda grudnog

koa, torakocenteze, te citoloke i bakterioloke pretrage trahealnog aspirata i uzorka
dobivenog torakocentezom. BAL nije indiciran jer njime uzorkujemo samo mali dio plua, i
lako moe se desiti da smo uzorkovali dio plua koji nije zahvaen boleu.
Ultrazvuna pretraga u novije vrijeme postaja metoda izbora za pregled grudne upljine
konja sa pleuropneumonijom. Ultrazvukom moemo razluiti intenzitet promjena, potvrditi
perkusioni nalaz i nai znakove koji govore o looj prognozi bolesti. Ultrazvuk nam je
izrazito koristan kod torakocenteze a naroito kod postavljanja prsnih drenova i kontrole
uspjeha dreniranja grudne upljine.

18

Torakocenteza je indicirana kod sumnje na hidrotoraks a ukoliko naemo veu koliinu

tekuine indicirano je postaviti prsni dren. Torakocenteza jednostavan i brz zahvat koji se
izvodi na nesediranoj ivotinji uz lokalnu anesteziju mjesta uboda lidokainom. Mjesto uboda
za torakocentezu je donja treina grudnog koa (u visini lakta), s lijeve strane 7-9 a s desne
6-8 meurebreni prostor. Za torakocentezu se koristi igla duga oko 4 cm ili kanila duga oko 6
cm.
Pretraga pleuralne tekuine
Pregledava se boja, viskoznost, zamuenost i miris. Fizioloka pleuralna tekuina je bistra i
ukaste boje. Truleni miris pleuralne tekuine ukazuje na infekciju anaerobima, ali ju
izostanak mirisa ne iskljuuje. Na infekciju anaerobima upuuje i truleni miris izdahnutog
zraka neposredno nakon kalja. Kod ovakovih ivotinja prognoza je loa.
Broj leukocita u normlanoj pleuralnoj tekuini je manje od 10000/l a kod pleuropneumonije

moe narasti i do 300 000/l. Fizioloki u pleuralnoj tekuini moemo nai do 30 g/l ukupnih

gr
eb

proteina.

Od uzorka treba napraviti razmaz po gramu te bakterioloku pretragu na anaerobe i aerobe.

Za

Uzorak za anaerobe moramo uzeti sa minimalnim izlaganjem zraku i to prije ga dostaviti u

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

laboratorij, nije ga dobro drati u hladnjaku jer najvei dio anaeroba slabo podnosi hladnou.
Terapija

Antimikrobna sredstva

U terapiji je najvanija primjena antiobiotika. Kako je bolest najee uzrokovana sa nekoliko

razliitih mikroorganizama, aerobnih i anaerobnih, preporua se kombinacija antibiotika.
Najbolja je kombinacija penicilina, aminoglikozida i metronidazola. Dobar je i ceftiofur
(Excenel Pfizer) koji dobro djeluje i na aerobe i anaerobe i moe se koristiti i sam i ali ga
se ipak preporua koristiti u kombinaciji sa nekim drugim preparatom. Terapija traje
tjednima a ponekad i nekoliko mjeseci. Ukoliko je mogue inicijalnu terapiju treba provoditi
parenteralno a nakon poboljanja se moe prijei na peroralnu aplikaciju. Prekid terapije
moe se uiniti nakon razrjeenja simptoma (kaalj, iscjedak, dispneja) i negativnog
radiolokog i ultrazvunog nalaza grudnog koa.

19

Drenaa grudnog koa

Preduvjet za izljeenje bolesti je drenaa grudnog koa. Kod ivotinja sa sterilnim grudnim
izljevom dovoljno je samo jednom isprazniti grudnu upljinu dok je kod teih sluajeva
potrebno od nekoliko dana do nekoliko tjedana drenirati grudni ko. U tim sluajevima
indicirano je postaviti grudni dren. Ukoliko je proces uznapredovao i dolo je do organizacije
fibrina i podjele podruja s tekuinom u dva ili vie nepovezanih dijelova ponekad moramo
postaviti 2 ili 3 drena. U teim sluajevima indicirano je uiniti i pleuralnu lavau kako
bismo eventualan gust sadraj razrijedili i na taj nain pomogli evakuaciju fibrina, raspalog i
nekrotinog tkiva.
Prsni dren se postavlja primjenom svih pravila asepse i antisepse na mjestu za koje smo se
odluili temeljem ultrazvunog nalaza ili na mjestu opisanom kod torakocenteze.Prsni dren
za konja je plastina cijev sa mandrenom, vanjskog promjera 0.6 do 1 cm. Na mjestu uboda
oiamo dlaku u podruju 4x4 cm, dezinficiramo te apliciramo lokalni anestetik koji

nastojimo aplicirati i u dublje slojeve jer je ubod kroz pleuru izrazito bolan, naroito ukoliko

gr
eb

je pleura zahvaena upalnim procesom. Nakon toga podruje ponovo dobro dezinficiramo,
uinimo kratki rez na koi i potkoju i tada kroz taj rez umetnemo dren koji tada pritiskom

Za

uvedemo u grudni ko. Nakon postavljanja drena izvuemo mandren i na kraj drena

postavimo jerdnosmjerni ventil kako bismo sprijeili ulazak zraka u grudni ko i razvoj

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

pneumotoraksa. Kao jednosmjerni ventil moemo koristiti nelubricirani kondom kojem

odreemo vrh. Kada je dren na mjestu a jednosmjerni ventil postavljen moramo ga uvrstiti
za grudnu stijenku, to emo uiniti tako da dren sa nekoliko avova zaijemo za kou
(potrebno je paziti da se pri tome dren ne probije).

Ukoliko elimo uiniti lavau potreban nam je uvreni dren i 10 litara sterilne fizioloke
otopine zagrijane na tjelesnu temperaturu. Sterilnu fizioloku emo kroz uzdignuti dren
infundirati u grudnu upljinu a potom kroz sputeni dren ispustiti. Kontraindikacija za lavau
je bronhopleuralna fistula jer emo time samo proiriti infekt. Na postojanje fistule upuuje
iskaljavanje tekuine prilikom lavae.

U tekim sluajevima indicirano je napraviti torakotomiju i na taj nain drenirati grudnu

upljinu.

Prognoza
Bolest ima osrednju do lou prognozu. oo 50% ivotinja se oporavi nakon pleuropneumonije
a 50% preivjelih se vrati u punu radnu sposobnost. U novije vrijeme, napretkom
20

dijagnostike i terapije stopa preivljavanja se poboljava. Ukoliku postoji i infekcija

anaerobima prognoza je izrazito loa.
Literatura:
1. Corinne R. Sweeney: Pleuropneumonia; In: Large animal internal medicine, third
edition;: Ed. Smith B. P.;. Mosby 2002.; Str. 500-504.
2. Otto M. Radostits, Clive C. Gay, Douglas C. Blood, Kenneth W. Hinchcliff:
Veterinary medicine 9th edition; W.B. Saunders 2000.; Str. 459-464.
3. Ralph E Beadle: Diseases of pleura, mediastinum, diaphragm and thoracic wall; In:
Equine medicine and surgery, 5th edition; Eds:Colahan P.T., Meritt A.M., Moore
J.N., Mayhev I.G. (Joe); Mosby 1999.; Str.553-560.
4. Dowling B. A., Hodgson D.R., Rose R.J.: Respiratory system; In Manual of equine

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

practice 2nd edition; W.B. Saunders 2000.; Str. 187-233.

21

Prof. dr. sc. Ljiljana Bedrica

TRENINGOM UZROKOVANO KRVARENJE U PLUIMA

Nakon treninga nakuplja se krv u dinim prohodima. Da bi se utvrdilo postojanje

bolesti najbolje je nakon treninga napraviti endoskopiju. Oboljeva samo mali broj konja.
Nakon treninga primjeuje se krvarenje iz nosnica (epistaksis). Bronhoalveolarna lavaa
jasno ukazuje na krvarenje. U trahealnom brisu nalaze se hemosiderofagi. Nekad se mislilo
da od ove bolesti oboljevaju samo punkrvnjaci, no danas se zna da oboljevaju sve pasmine
konja.
Postoji nekoliko teorija o nastanku ove bolesti. ini se da je najee razlog oteenje
kapilara u pluima. Konji imaju povieni tlak u plunim krvnim ilama u vrijeme intenzivnog
treninga. Kad tlak u krvnim ilama bude vii od 100 mm Hg, proire se krvne ile, s druge

strane kod izdisaja povea se tlak u dinim prohodima, transmural pressure and wall stress is

gr
eb

low. Kad tlak u proirenim krvnim ilama poklopi s negativnim tlakom u dinim prohodima

Za

u udisaju, the transmural pressure and therefore wall stress is high.

Ulazak krvi u die prohode uzrokuje upalu i karakteriziran je prilivom nezrelih

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

neutrofila. Premda krvarenje i vidljiv epistaksis su sada dobro poznati, efekt prosjenog
stupnja krvarenja jo je nepoznat. Ulazak 200 ml krvi u svako pluno krilo maksimalno
smanjuje oksigenaciju.

Sigurna dijagnoza postavlja se endoskopskom pretragom nakon treninga i nalazom

krvi u trahei. Kad se ustanovi da je konj pozitivan, odreuje se stupanj bolesti. Postoji 5
stupnjeva:

Stupanj 1: mrljica krvi

Stupanj 2: vie od mrljice, ali manje od neprestanog krvarenja

Stupanj 3: neprestano krvarenje manje od polovice traheje
Stupanj 4: neprestano krvarenje vee od polovice traheje
Stupanj 5: dini prohodi ispunjeni krvlju

22

Ako se endoskopija ne napravi odmah nakon treninga krv bude progutana. Preporua
se endoskopija 30 do 60 minuta nakon treninga. Lijeenjem se moe postii da se stupanj
krvarenja 4 ili 5 smanji na 2 ili 3. Daju se diuretici (furosemide), drugi vazodilatatori
(nitroglicerin).
Preporua se flebotomija isputanje oko 22% krvi (36 ml/kg).
Kliniki simptomi obino nema klinikih simptoma od strane plua. Otprilike 5%
konja imaju epistaksis. Budui epistaksis moe nastati i zbog drugih uzroka, endoskopska
pretraga moe otkriti izvor krvarenja.
Dijagnoza endoskopska pretraga dinih prohoda. Rendgenska i ultrazvuna
pretraga prsnog koa moe otkriti bolesti plua, kao apsces plua,

pleuralne izljeve i

pneumoniju.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

Daje se konjima prije rada u dozi 250 500 mg 1 do 4 sata prije jahanja.

gr
eb

Lijeenje bez sumnje, furosemid je najpopularniji lijek za prevenciju ove bolesti.

23

PERIKARDITIS KOD KONJA

Martina Crnogaj, dr. vet. med.
Perikarditis je upala osrja (perikarda) koja rezultira nakupljanjem tekuine ili
eksudata izmeu visceralnog i parijentalnog lista prerikarda.
Etiologija i patofiziologija
Perikarditis je rijedak kod konja, a u veini sluajeva ne moe se izolirati niti jedan
uzronik. Perikarditis moe nastati sekundarno kao posljedica: traume (fraktura rebara ili
razdiranje perikarda sekundarno penetrirajuoj rani; strana tijela koja su migrirala iz
jednjaka, eluca ili tankog crijeva), irenja infekcije od strane plua i porebrice te miokarda i
endokarda,

komplikacije

sistemske

bolesti

uzrokovane

bakterijama,

virusima

ili

mikoplazmama (Streptococcus spp.- S. equi subsp. equi, S. equi subsp. zooepidemicus i S.

gr
eb

faecalis, Mycobacterium tuberculosis, Actinobacillus equuli, virus influence konja, virus

arteritisa konja, Mycoplasma felis), kongestivnog zatajenja srca te kao posljedica tumora

Za

(izrazito rijetko). Veina sluajeva perikarditisa su fibrinozni ili septini, ali i aseptini
perikarditis sa izljevom je takoer opisan (idiopatski perikarditis sa izljevom).

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Perikarditis moemo podijeliti na primarni perikarditis s izljevom i fibrinozni

perikarditis. Kod perikarditisa sa izljevom hemodinamike posljedice su iskljuivo vezane
uz prisutstvo tekuine u perikardu. Konstriktivni perikarditis moe slijediti fibrinozni zbog
toga to fibrinske naslage i priraslice izmeu perikarda i epikarda uzrokuju smanjenje
ventrikularne kontraktilnosti. Uklanjanje tekuine iz perikarda kod perikarditisa s izljevom
od velikog je znaaja za poboljanje rada srca, dok kod konstriktivnog perikarditisa ima
minimalni znaaj.

Patofiziologija bolesti perikarda moe se pripisati kompresiji srca (tamponada -

nastaje kada intraperikardijalni tlak postane vii od tlaka punjenja desnog ventrikula),
konstrikciji sa poremeajem punjenja te prisutnosti mase koja ima uinak na srce. Kliniki
sindrom perikardijalnog izljeva sa tamponadom karakteriziraju: poremeaj punjenja desnog
ventrikula, poveanje tlaka vezanog uz ventrikulsko punjenje, smanjenje sistemskog
arterijskog tlaka te znakovi kongestivnog zatajenja desnog srca.

24

Kliniki nalaz
Kliniki nalaz moe biti razliit, a ovisi o samome uzroku bolesti, koliini izljeva u
perikardijalnoj upljini te brzini nakupljanja tekuine. U poetku kliniki znakovi mogu biti
neodreeni, a ukljuuju povienu temperaturu, gubitak na tjelesnoj teini, depresiju,
anoreksiju, kolike te nepodnoenje napora. Ako je prisutna tamponada srca javljaju se
kliniki znakovi koji su povezani sa kongestivnim zatajenjem desnog srca. Ti kliniki
znakovi ukljuuju, pulzaciju jugularnih vena, zatim izrazitu distenziju jugularnih i drugih
vena u tijelu, ventralne potkone edeme i ascites. Prisutna je i tahikardija koja se pojaava
kako se smanjuje srani minutni volumen. Periferni puls je slab, a boja sluznica je od blijede
do zagasito crvene ili cijanotine. Vrijeme ponovnog punjenja kapilara je produeno, a
okrajine tijela su hladne. Auskultatorno se najee uju prigueni srani tonovi, koji se
povremeno mogu uti i dorzalnije nego to je to normalno. umovi u vidu bukanja uju se
samo ako su prisutne mijeane populacije bakterija koje produciraju plin ili ako je

neposredno prije auskultiranja nepravilno izvedena perikardiocenteza pri kojoj je u perikard

gr
eb

prodrla manja koliina zraka. Takoer je mogue uti i zvuk perikardijalnog trenja (frikcije)

Za

koji se moe okarakterizirati kao piskutav i kripav, a moe biti tih i njean ili glasan i grub
te ga se mora razlikovati od sranih umova. Prisutna je tahipneja, a moe doi i do pojave

pleuralnog izljeva. Ponekad se razvija respiratorni distres sindrom pogotovo ako se

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

perikarditis javio zajedno sa pleuro-pneumonijom ili pleuritisom.

Klinika patologija

Laboratorijski nalaz

Laboratorijski nalaz kod perikarditisa je nespecifian i ovisi o uzroku bolesti. Moe se

javiti hemokoncentracija (ako je ivotinja dehidrirana ili u toksemiji), ili pak blaga anemija.
Broj leukocita moe biti normalan ili povean. Moe se javiti apsolutna neutrofilija ili
limfopenija. Eozinofilija moe upuivati na prisutnost eozinofilnog perikarditisa. Vrlo esto
se javlja poveana koncentracija fibrinogena. U biokemijskim nalazima mogue je nai
snienu koncentraciju albumina koju prati poviena koncentracija globulina. Jetreni enzimi,
bilirubin, urea i kreatinin mogu biti blago povieni, a to je u skladu sa razvojem
kongestivnog zatajenja srca. Mogue je nai smanjenu koncentraciju natrija i klorida

25

Potrebno je odrediti titar protutijela na virus influence konja (EHV-1, influenza equine
herpesvirus-1) i virus arteritis konja.
RTG
Nije toliko osjetljiva pretraga u dijagnostici perikarditisa u konja. Ako je prisutna
vea koliina tekuine u perikardu silueta srca je sferoidnog oblika, a u suprotnom silueta
srca moe biti i normalna. Koristi se u procijeni sudjelovanja respiratorne komponente.
Elektokardiogram (EKG)
EKG promjene su nespecifine i nisu od bitnijeg dijagnostikog znaaja jer se veina
promjena moe vidjeti i kod pleuralnih izljeva, kronine obstruktivne plune bolesti ili
kroninog pleuritisa. U EKG-u je najee vidljiva sniena amplituda R zupca, a ST spojnica
moe biti elevirana (ponekad je elevacija posljedica tahikardije). Tahikardija je tipina makar

gr
eb

se mogu javiti i preuranjeni ventrikulski ili atrijski kompleksi.

Ehokardiografija

Za

Ehokardiografija je metoda izbora u dijagnostici perikarditisa. Ona e pokazati

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

izljevom od fibrinoznog perikarditisa.

prisutnost tekuine u perikardijalnoj vrei te omoguiti diferencijaciju perikarditisa sa

Pretraga perikardijalnog izljeva

Citoloka pretraga perikardijalnog izljeva je izuzetno bitna da bi se mogli razlikovati

septini, aseptini ili neoplastini perikardijalni izljevi. Trebalo bi poslati uzorak izljeva
dobivenog perikardiocentezom na bakterioloku pretragu (aerobne i anaerobne bakterije,
antibiogram), kako bi se u sluaju pozitivnog nalaza primijenila odgovarajua antimikrobna
terapija. Takoer bi se trebala napraviti pretraga na mikoplazme, te eventualno pokuati
izolirati virus.

Lijeenje i prognoza

Lijeenje ovisi o uzroniku bolesti i klinikom nalazu pacijenta. Kod konja koji imaju

umjerene do izrazite izljeve koji ugroavaju fizioloku funkciju srca, potrebno je provesti
agresivnu terapiju koja se sastoji od postavljanja cijevi za drenau u perikardijalnu vreu,
26

drenae i lavae sa infuzijskim otopinama te primjenom sistemskih antibiotika. Perikardijalna

drenaa i lavaa trebala bi se provoditi, po potrebi, 1 do 2 puta dnevno. Perikardijalnu lavau
bi trebalo ponavljati kroz nekoliko dana sve dok koliina nakupljene tekuine izmeu dvije
drenae ne bude ispod 1 litre unutar 12 sati. Neki autori preporuuju ostavljanje 1 litre
uravnoteene poliionske otopine sa dodatkom antibiotika (poput, penicilina G i gentamicina)
u perikardialnoj vrei do idue drenae. Pri takvom pristupu lijeenja dren bi trebalo zadrati
u perikardijalnoj vrei sve dok koliina tekuine isputene tijekom drenae ne bude manja ili
jednaka onoj koja je ulivena, zajedno sa antibioticima, u perikardijalnu upljinu 12 ili 24 sata
prije. Upravo takav nain lijeenja je vrlo uinkovit pri lijeenju idiopatskog fibrinoznog ili
septikog perikarditisa. Svaki konj sa perikarditisom mora inicijalno biti stavljen na
sistemsku terapiju antibioticima irokog spektra dok se ne dobiju rezultati bakterioloke
pretrage perikardijalne tekuine. Terapija antibioticima se dalje regulira ovisno o nalazima.
Primjena kortikosteroida u terapiji idiopatskog perikarditisa je dozvoljena samo onda kad je

citolokim i bakteriolokim pretragama iskljuen septini proces. Upotreba diuretika je

gr
eb

kontraindicirana.

Mjesto za izvoenje perikardiocenteze, odnosno postavljanje cijevi za drenau,

Za

trebalo bi se izabrati uz pomo ehogardiografije. Najee i najsigurnije mjesto za izvoenje

perikardiocenteze je sa lijeve strane u petom meurebrenom prostoru, u razini rebreno-

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

hrskavinog spoja. Mjesto perikardiocenteze je potrebno dezinficirati te lokalno infiltrirati

anestetikom. Potrebno je izabrati adekvatnu iglu, kateter ili cijev za drenau (kao to je cijev
za prsnu drenau). Tijekom cijelog postupka potreban je EKG monitoring jer vrlo esto
doe do razvoja ventrikulskih aritmija u sluaju kontakta sa miokardom.

Perikardiektomija ili parcijalna perikardiektomija se pokazala korisna u lijeenju

perikarditisa u pasa, meutim samo ih je nekoliko provedeno kod konja. Ona je indicirana
kod konstriktivnog perikarditisa, meutim takav kirurki postupak je dug, skup i vrlo rizian.
Tijek bolesti ovisit e o prisutnosti ili odsustvu sepse, brzini akumulacije tekuine te

odgovoru na terapiju. Smrt moe nastupiti kroz nekoliko dana ili se bolest moe razvui na
nekoliko tjedana do mjeseci. Prognoza za oporavak je to bolja to se prije dijagnosticira
bolest i uvede odgovarajua terapija. U sluaju kad se radi o mijeanoj bakterijskoj infekciji
ili stranom tijelu kao uzroniku prognoza je najee nepovoljna. Zabiljeeni su sluajevi
preivljavanja u trajanju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon provedene terapije.

27

KORITENA LITERATURA
1. Bradford P. Smith: "Large Animal Internal Medicine,Diseases of Alimentary Tract ",
Mosby, St. Luis 2002.
2. Patrick T. Colahan, Alfred M. Merritt, James N. Moore, I. G. (Joe) Mayhew: "Equine
Medicine and Surgery, Fifth Edition", Mosby, St. Luis
3. Otto M. Radostits, Clive C. Gay, Douglas C. Blood, Kenneth W. Hinchcliff: "A
Textbook of the Diseases of Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses", W. B. Saunders,
Philadelphia 2000.
4. Stephen M. Reed, Warwick M. Bayly: "Equine Internal Medicine", W. B. Saunders,
Philadelphia 1998.
5. N. Edward Robinson: "Current Therapy in Equine Medicine 5", W. B. Saunders,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

Philadelphia

28

SINDROM BOLNIH LEA U KONJA

Prof.dr.sc. Damir ubi

Bolna lea u konja su sve ei problem u veterinarskoj konjskoj praksi prvenstveno

u jahaih ivotinja iako se mogu pojaviti i u konja druge namjene. Zbog specifine funkcije
ekstremiteta u konja kao vrste, kraljenica je optereena odjelito zbog pritiska koje vri sedlo
te dolazi do poremeenog meuodnosa kraljeaka, miia, ligamenata i

korijena

kraljeninih ivaca to rezultira tzv.sindromom bolnih lea. Ovaj sindrom nije u konja
toliko dobro prouen kao u pasa ili ljudi ali je zasigurno da e u narednim godinama u

znanstvenom i strunom smislu to biti. Tri su osnovne funkcije kraljenice u konja: zatita

gr
eb

kraljenine modine, noenje tereta i omoguavanje pokretljivosti. Kotane strukture daju

Za

potporu za funkciju kraljenice i meusobno su zavisni svi dijelovi kraljenice i tako

reagiraju na funkcionalne potrebe. Spinalno miije omoguuju sloene pokrete a

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kraljenini ligamenti uvruju kraljenini stup. Vanu neuroloku ulogu imaju

proprioceptori i nociceptori smjeteni u kraljeninim zglobovima.

Etiologija. Primarno se sindrom pojavljuje zbog bolesti ili ozljeda kraljeaka (traume

spinalnih dorzalnih procesusa, osificirajua spondiloza), ozljede

spinalnih miia i

ligamenata (hipersenzitivni miofascijalni sindrom, fibromialgija) te zglobova kraljenice,

venskog sustava (tromboflebitis) i ozljede ivanih korijena koji izlaze iz kraljenice
(radikulopatija). Jedan od eih uzroka ovog stanja je ozljeda mekih tkiva i ishemija miija
koja nastaje zbog pritiska sedla Pokazalo se da sedlo sa jahaem ili ak samo sedlo izaziva
ekstenziju lea a ne djeluje na kinematiku ekstremiteta. Sekundarno se sindrom pojavljuje

29

najee zbog bolesti i ozljeda zglobova putice, skonog zgloba i koljena te u pretilih konja.
Uzrok moe biti i rabdomioliza. Rjee e sindrom izazvati meningitis i postanestetika
miopatija. Ponekad bolest mogu urokovati i kongenitalni defekti, akutni pijelonefritis ili
kamenci u bubregu, klostridijalna miopatija te nedostatak vitamina E i selena.

Klinika slika. Najee se anamnestiki doznaje da ivotinja ima loe performanse,

esto je to dakle prvi znak bolesti. Pojavljuje se osjetljivost grebena ili veeg podruja lea
na pomicanje dlaka u suprotnom smjeru ili na lagani dodir i opiranje pri osedlavanju konja te
nevoljkost ivotinje za jahanje, pa ak i pojava jakih bolova pri jahanju. Napor pri kratkom
galopu. Stupnjevite promjene u duini koraka. Opiranje pri skoku. Nepredvidivo vladanje.

gr
eb

Ekstremna napetost u leima i stranjem kraju. Iznenadno ritanje i trk. Treba napomenuti da

Za

najee upadljivo epanje nije znak bolnih lea u konja.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Dijagnostika. Palpira se fokalno oteenje miia i pojaana osjetljivost, Leno

miije je najee odebljalo i tvrdo. Lea su napeta. Za utvrivanje dijagnoze potrebno je
provesti RTG snimanje u sluaju sumnje da je osnovni uzrok u kotanom sustavu iako se
nalaz rendgenografije uvijek ne podudara sa teinom klinikih simptoma. Scintigrafija je
pouzdanija metoda. Biopsija miia se provodi ili s ciljem utvrivanja uzroka ili pak da se
utvrdi funkcionalno stanje bolnih miia.

Diferencijalna dijagnoza. U osnovi treba razluiti da li je bolnost lea izazvana

primarno ili sekundarno i dakako koji je osnovni uzrok takvog stanja (vidi pod etiologija).

30

Terapija. Od konvencionalne terapije preporuuje se davanje kortikosteroida u bolno

miije. to je dui vremenski interval ponavljanja takve terapije prognoza je povoljnija. Od
holistine terapije naroito se dobrom pokazala magnetoterapija, zbog poboljanja
prokrvljenosti lenog miija. Vrlo dobre su se pokazale i terapije akupunkturom,
homeopatijom, laserska terapija i kiropraktika. Metode fizikalne terapije su takoer od
velikog znaaja. U sluajevima kada sindrom bolnih lea nije prvotno uzrokovan traumom
potrebno je lijeiti primarni uzrok. Svakako da je potrebno izbjegavati osedlavljanje i drugi
rad ivotinje dok se bol u leima ne smiri.

LITERATURA

Blythe,L.L., Engel,H.N.: Neuroanatomy and Neurologie Examination. Vet Clin N Amer, 15,

gr
eb

71-86, 1999.

Za

Marks,D.:Medical Management of Back Pain, Vet Clin N Amer, 15, 179-194, 1999.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Martin, B.B.jr, Klide,A.M.: Physical Examination of Horses With Back Pain. Vet Clin N
Amer, 15, 61-70, 1999.

Radostits, O.M., C.C. Gay, D.C. Blood, K.W. Hinchliff: A Textbook of the Diseases of
Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses. W.B. Saunders Company, Ninth Edition, London,
New York, Philadelphia, San Francisco, St. Louis, Sydney, 2000.

Reed S.M., W.M. Bayly: Equine Internal Medicine. W.B. Saunders Company, Philadelphia,
London, Toronto, Montreal, Sydney, Tokyo, 1998.

Smith B. P.: Large Animal Internal Medicine,Diseases of Alimentary Tract, Mosby, St. Luis
2002.

31

MIOPATIJE U KONJA
Ivica Harapin
To su bolesti miija na metabolikoj osnovi uvjetovane nepravilnom ishranom i / ili
nedostatkom E-vitamina i selena, a prati ih izluivanje mioglobina u mokrai
(mioglobinurija). Velik utjecaj ima i genetska predispozicija, odnosno konstitucija ivotnja.
U naim krajevima su najea dva oblika miopatija, i to paralitika mioglobinurija
(Myoglobinuria paralytica), te enzootska mioglobinurija, tioloki istovjetna miopatiji u
drebadi.
Paralitika mioglobinurija javlja se najee kod mlaih konja hladnokrvnjaka s dobro
razvijenom miinom masom. U pravilu se bolest pojavljuje kod konja koji nekoliko dana

gr
eb

miruju u tali dobro hranjeni, a onda ih se izvede na neki naporniji rad. Iz tog razloga bolest
je u narodu dobila ime "praznika bolest" jer se najee javljala nakon proljetnih blagdana,
koji slue za razonodu. Etiologija je ista.

Za

kad zapoinju radovi. Danas vie takva pojavnost nije esta, pa danas vie oboljevaju konji

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Dobro uhranjen konj koji se naglo zapone koristiti za bilo koju vrstu rada. Miini napor
(pogotovo za hladnijeg vremena) djeluje kao stresor I izaziva vazokonstrikciju periferne
cirkulacije, te smanji dotok krvi u miije. Zbog nagle potrebe za energijom u miiju
zapoinje glikoliza i dolazi do hiperglikemije, tim vie to dolazi i do razgradnje miinog
glikogena. Hiperglikemija potakne izluivanje glukokortikoida iz kore nadbubrega, koji
usklauju procese razgradnje i resinteze ugljikohidrata. No, zbog obilja glikogena koji se
poinje razgraivati u stanicama sa smanjenom koliinom kisika i daljnje razgradnje glukoze
dolazi do nakupljanja mlijene kiseline i drugih kiselih produkata u miinim stanicama. Svi
ti procesi razgranje oslobaaju i toplinsku energiju pa dolazi do bubrenja tkiva, koagulacije i
destrukcije sarkoplazme a miii oteknu kao u kontrakciji. Raspadanjem miofibrila dolazi do
izlaska mioglobina u cirkulaciju, pa dolazi do mioglobinemije, a vrlo brzo i do izluivanja
putem mokrae (mioglobinurija). Ove promjene u miiima izazivaju karakteristine znakove
bolesti, a to su oteano hodanje (lijeganje zbog slabosti miija) i mioglobinurija.

32

Bolest pone naglo, vrlo brzo nakon to je ivotinja bila potvrgnuta intenzivnijem naporu.
ivotnja postane nemirna, pone se znojiti a miije podrhtavati. Hod u poetku postaje
ukoen i sapet, pa sve tei, zapoinje se zanositi stranji kraj pa ivotinja legne ili se srui.
Zahvaeni su uglavnom najsnanije skupine miija na stranjim nogama, pa se ponekad
ivotinja moe uspraviti na prednje noge a na stranje ne. Ope stanje ivotinje mijenja se sa
stupnjem metabolike acidoze. Podraeni su centri za disanje pa ivotinja die ubrzano i
oteano, obilno se znoji, vidljive sluznice su zaarene i neiste a temperatura tijela poraste.
Zbog optereenja cirkulacije srani tonovi postaju lupajui, frekventni a bilo puno i napeto.
Vrlo brzo nakon poetka bolesti dolazi do mioglobinurije pa je mokraa bitno promijenjena.
U poetku mioglobina u mokrai moe biti vrlo malo pa se moe dokazati jedino kemijskom
pretragom mokrae (test trakom za mokrau kojom se dokazuje hemo- odnosno mioglobin).
Vrlo brzo mioglobin oboji mokrau u svijetliju ili tamniju smeu boju, a ostavimo li mokrau
u prozirnoj posudi, dolazi do taloenja. Od laboratorijskih pretraga specifian je visok porast

gr
eb

aktivnosti AST i CPK u serumu.

Velika koliina miglobina u cirkulaciji kod teih i dugotrajnijih stanja dovodi do akutnog

Za

zatajenja bubrega. Naime, velika koliina detritusa miinih stanica i razgradnih produkata

koji se ne mogu metabolirati u jetri dovode do zaepljenja i oteenja bubrenih tubula. To

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

ubrzo dovodi do smanjenog izluivanja mokrae sve do potpunog prestanka (oligurija do

anurije). Potraje li anurija due, ivotinja postaje uremina sa pripadajuim klinikim
znakovima, a prognoza izljeenja upitna.

U lakim sluajevima i na poetku bolesti vano je vlasnika upozoriti da ivotinju ne smije

dalje tjerati ili pokuati podii ako je legla. Ako je vrijeme suho, ivotinju je najbolje ostaviti
na mjestu gdje su poeli izraziti simptomi, ili ju u sluaju kie polako dovesti do najbie
nadstrenice. U svakom sluaju ivotinju treba utopliti (potaknuti vazodilataciju periferne
cirkulacije) a moe se i lagano masirati po ekstremitetima guvama slame ili sijena.
Prognostiki je bolje da ivotinja ostane stajati. Ako lei, a prosudili smo da je miije manje
oteeno, pomognemo joj da se podigne no ako je oteenje tee ostavimo je da lei. U tom
sluaju moramo je barem 2-3 puta dnevno okrenuti da lei na drugoj strani kako se ne bi
razvili dekubitusi i hipostaza plua. Od lijekova je indicirana to ranija viekratna terapija
visokim dozama (2-5 g) vitamina B1 u infuzijskoj otopini. Vitamin B1 ima veliku ulogu u

33

metabolizmu glukoze i stvaranja glikogena.

Konzervativna terapija svodi se na

rastereivanje krvotoka putanjem krvi. Naime, u akutnoj fazi kod jake vazokonstrikcije
periferne cirkulacije dolazi do jakog porasta krvnog tlaka, to izuzetno optereuje rad srca.
Istovremeno u krvi je obilje razgradnih produkata destruiranog miija te suviak kiselih
razgradnih produkata koji izazivaju metaboliku acidozu. Putanjem krvi snizujemo krvni
tlak a izbacujemo iz cirkulacije dio toksinih produkata, pa smanjujemo stupanj oteenja
bubrenih tubula. Krv se puta iz v. jugularis posebnim irokoim iglom u koliini do 1%
tjelesne mase (konj od 500 kg do 5 L krvi). Nakon putanja krvi nastavlja se i/v aplikacija
infuzijskih otopina barem u koliini isputene krvi a po potrebi vie, sukladno stanju
hidratacije organizma (20-40 mL/kg tm na dan). Kod izrazite acidoze moemo koristiti
bikarbonatne infuzijske otopine. Od popratne terapije koristimo jo i antihistaminike (zbog
histaminskih tvari nastalih raspadanjem bjelanevina). Mogu se koristiti i nesteroidni

protuupalni lijekovi kojima smanjujemo bolnost u miiju i smanjujemo patnju ivotinje.

gr
eb

Ako je bolest prepoznata na poetku patofiziolokih poremeaja prognoza je dobra, a

ivotinja se nakon nekoliko dana oporavi, iako je jo neko vrijeme treba potediti tekog

Za

rada. Ako je bolest uoena kasno, oteenja miija su obilna a ivotinja ne ustaje ni nakon 3-

4 dana prognoza je upitna i vlasnika na to treba upozoriti. Pojavu paralitike mioglobinurije

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

moemo sprijeiti reguliranjem prehrane tako da ivotinjama koje su konstitucijski sklone

bolesti dajemo razmjerno manje hrane dok ne rade, te da ih svakodnevno barem po pola sata
izvodimo iz tale kako bi se potaknuo normalni miini metabolizam.

Enzootska mioglobinurija u odraslih konja i miopatija drebadi imaju patofizioloke

procese koji se odvijaju u miiima vrlo sline onima kod paralitike mioglobinurije. Razlika
je u tome to je uzronik destrukcije miinih vlakana suviak peroksidnih spojeva u
miiima kao posljedica nedostatka vitamina E i selena (selen sudjeluje u grai glutation
peroksidaze, enzima vrlo vanog za neutraliziranje peroksidnih iona O2 i H2O2). Uz
popreno prugasto miije, kod nestaice vitamina E i selena, oteuje se i glatka
muskulatura pa relativno esto strada i miokard. Bolest traje dugo, razvija se postupno a
oboljeti moe vie ivotinja u istoj tali u razliitim vremenkim razmacima. Naime, kod
nedostatne i nekvalitetne ishrane ne dolazi do akutne nestaice vitamina E i selena jer su
kompenzatorni mehanizmi uzajamni (vitamin E i selen ne djeluju jednako na mehanizam

34

neutralizacije peroksida). Bolest kod odraslih konja zahvaa razliite miine skupine pa su i
simptomi nespecifini. Vrlo esto su zahvaeni i vani miii, to moe pobuditi sumnju na
razvoj bolesti. U akutnom obliku ili kod akutizacije generalne miopatije maseteri oteknu,
bolni su i topli na dodir a ivotinja oteano vae. Moe se javiti i gr vanih miia, to
diferencijalno dijagnostiki treba razluiti od gra kod tetanusa. U poetku miopatiju prati
mikromioglobinurija, dok kod oteenja veih skupina miia mioglobinurija postane vidljiva
fizikalnom pretragom. Kod ivotinja kod kojih bolest traje dulje vrijeme dolazi do atrofije
pojedinih skupina miia, a esto ba vanih miia, to je dosta specifino za bolest.
Miopatija se u drebadi razvija jo u uterusu kobila koje su nedostatno hranjene, te imaju
manjak vitamina E i selena. drebad je odmah nakon poroda vrlo slaba, teko ustaje, ima
oskudnu miinu masu i teko sisa, pa su uginua vrlo esta. Bolest se sprijeava adekvatnom
ishranom pogotovo u krajevima za koje se zna da su tlo i biljke siromane vitaminom E i

selenom.

gr
eb

U hranu se mogu dodavati vitaminsko-mineralni dodaci. Gravidnim kobilama ali i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

1-2 puta godinje.

Za

potencijalno ugroenim odraslim konjima moe se aplicirati uljna otopina vitamina E i selena

35

DERMATOLOGIJA KONJA

Doc.dr.sc. Nika Lemo

Bakterijske infekcije koe
Veterinarska dermatologija kod konja ne razlikuje se puno od iste kod pasa i maaka.
Primjenuju se isti principi dijagnostike i lijeenja. Normalna koa konja je izrazito otporna na
infekcije razliitim bakterijama kojima su konji trajno izloeni. U sluaju oslabljenog
imuniteta

domaina

koagulaza

pozitivni

stafilokoki

mogu

izazvati

lezije

kao

folikulitis,furunkuloza i celulitis. Kod konja su este lokalne ozljede kao to su

maceracija(frikcije konih nabora),trauma(abrazija,ubodi insekata,eanje) i strano tijelo koje
mogu dovesti do infekcije.isto tako terapija kortikosteroidima i drugim munomodulatorima
moe dovesti do pada imuniteta te posljedini razvoj infekcije koe. Staphylococcus spp. su
najei izolirani mikroorganizmi kod piodermije u konja. Piodermije su klasificirane kao

gr
eb

primarne i sekundarne, a ove posljednje najee se razvijaju zbog samih promjena u koi,
imunolokih ili metabolikih deficita.Konji koji pate od razliitih alergija skloni su

Za

infekcijama koe kao i konji koji imaju seboreju kod kojih je povean broj bakterija na samoj

povrini koe. Upala dlanog folikula, opstrukcija, degeneracija ili kombinacija navedenih

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

lezija su primarni kod razvoja bakterijske infekcije. Isto tako oteenje dlanih folikula mogu
izavati dermatofiti te sline mogu se nai kod kongenitalnih bolesti dlanog
folikula(folikularna displazija). Najei metaboliki poremeaj koji moe uzrokovati
sekundarnu upalu koe je hiperadrenokorticizam. Dijagnoza primarne infekcije koe je vrlo
problematina i moe se opisati kao upala koja se zalijeila te kod koje se nije mogla nai
primarna bolest kao uzrok same upale te kak se ista upala vie nije ni javljala. Infecije koe
mogu se lijeiti lokalno, sistemskom upotrebom antibiotika, kirurki te kombinacijom
navedenih tretmana. ukoliko su lezije proirene na veoj povrini ili su duboke lokalna
terapija nee biti dovoljna te se moe kombinirati s sistemskom terapijom. Lokalna terapija
nam pomae da smanjimo populaciju bakterija na povrini koe te uklonimo debris. Manje
povrine zakaene infekcijom mogu se tretirati lokalno mupirocin, fulsisdinom kiselinom,
gentamicinom, neomicinom i bacitracinom. Kod infekcija koje su zahvatile vee povrine
najbolja opcija

je koristiti antibakterijske ampone na bazi klorheksidina. Dobro je za

vrijeme kupanaj ostaviti ampon 10 do 15 minuta na koi i dlaci kako bi aktivna supstanca

36

mogla djelovati na bakterije. Nakon amponiranja potrebno je konja dobro isprati vodom.
Kod jakih infekcija amponiranje se moe provesti 2 do 3 puta tjedno. Sistemska terapija
antibioticima je izrazito kompleksna zbog veliine same ivotinje, duine trajanja same
terapije, ogranienog broja antibiotika koji se mogu koristiti kod samih konja. Potencirani
sulfonamidi u dozi od 15 do 30 mg/kg dva puta dnevno su korisni i vrlo esto koriteni
antibiotici u dermtologiji kod konja. irokog su spektra i konji ih najee dobro podnose.
Od nuzuinaka najee se mogu javiti urtikarija uzrokovana samim lijekovima, erythema
multiforme ili eksfolijativni dermatitis. Enrofloksacin takoer se esto koristi kod konja u
dozi 2.5 do 5 mg/kg jednom do dva puta dnevno. Duina sistemske antibiotske terapije
odruje se individulano, najee se prekida sedam dana nakon ozdravljenja koe.
Gljivine bolesti koe
Povrinske gljivine infekcije koe zahvaaju povrinske slojeve epidermisa, dlaku i nokte.

Najei uzronici su iz roda Micosporum i Trichophyton i sposobni su koristiti keratin.

gr
eb

Povrinske mikoze takoer mogu uzrokovati druge gljivice iz roda Candida, Malassezija i

Za

Trichosporum. Trichophyton equinum je najei uzronik dermatofitoze. Sama gljivina

infekcija prenosi se kontaktom inficirane dlake ili same gljivice koja se moe nalaziti na

opremi koja se koristi u toaleti konja ili u okoliu. Kada je konj izloen dermatofotima

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

infekcija se moe razviti ukoliko je mehaniki oteen stratum corneum te na taj nain
dermatofit napreduje dublje prema dlanom folikulu. Inkubacija traje od 1 do 6 dana. Lezije
se poveavaju od 3 do 10 tjedana a zatim se smanjuju kroz slijedeih 5 do 14 tjedana nakon
same inokulacije. Dermatofitoza se moe javiti u konja svh dobi ali su mlae ivotinje ee
izloene. Poetna kona morfa je papula, ali isto tako moe se javiti i urtikariji slina morfa.
Dlaka se vrlo jednostavno moe iupati iz lezije, nastaju kraste a na samoj alopeciji kasnije
se mogu vidjeti srebrene ljuske koe. Lice, vrat i ventralni grudni ko su najee zahvaeni
infekcijom. Dijagnoza se postavlja miklokom kulturom. Mikroskopska pretraga dlake moe
nam posluiti kao orijentacijska metoda. Ponekad i histopatologija nam moe pomoi u
dijagnostici. Iako sama dermatofitoza moe spontano proi nakon 3 mjeseca tretman je
neophodan kako bi inficirani konji u to kraem periodu prestali biti izvor infecije za druge
konje. Lokalna terapija se koristi u obliku kreme i losiona. Za konje koji imaju multifokalnu
ili generaliziranu mikozu preporuene su antimikotine kupke koje se mogu koristiti dnevno
kroz 5 do 7 dana a nakon toga dva puta tjedno. 0.2% enilkonazol pokazao je dobre rezultate
37

kod lokalne terapije. ampon u kombinaciji mikonazol i klorheksidina takoer se moe

koristiti za lokalnu terapiju. Kao

sistemski antimikotik koristi se grisefulvin. Ostali

antimikotici koji se koriste kod drugih ivotinja nisu registrirani kod konja.
Parazitarne bolesti koe konja
Parazitarne infestacije este su kod konja. ugarci poput Psoroptes spp., Sarcoptes spp.,
Chorioptes spp. esto izazivaju promjene na koi. Najee se oiuju svrbeom koji kod
nekih individua moe i izostati. Kasnije su lezije poput kraste ili ulceriraju. Dijagnoza se
postavlja tj. potvruje struganjem koe i mikroskopskom pretragom. Ivermektin u veoj dozi
( 300 g ) na kg jednom tjedno daje dobre rezultate.
Autoimune i alergijske bolesti koe konja
Od alergijskih bolesti urtikarija i angioedema se javljaju kod konja. Urtikarija je ea dok je

gr
eb

angioedema rjea pojava. itav niz uzoraka moe ih izazvati a same promjene nastaju zbog
degranulacije mastocita i bazofila. Imunoloki mehanizam ukljuuje tip I i tip III alergijsku

Za

reakciju. Postoji veliki broj uzroka od kojih treba istaknut reakciju na lijekove, hranu,
razliite biljke, druge alergijske reakcije(atopija,kontaktni dermatitis), zmijski ugriz, razliite

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

infekcije, stres. Zbog razliitih uzroka konana dijagnoza i tretman su izrazito frustrirajui.
Potrebno je razliitim klinikim metodama iskljuiti najee alergijske bolesti te se koriste
metode poput eliminacijskih dijeta, intradermalnog testiranja i slino. Atopija se takoer
javlja kod konja. Postoje mnogi alergeni iz okolia koji mogu izazvati atopijski dermatitis.
Najee se javlja svrbe i ili urtikarija. Dijagnoza se postavlja na osnovu klinike slike i
provedenog intradermalnog alergolokog testiranja. Mogu se napraviti i seroloki alergoloki
testovi. Terapija se zasniva na izbjegavanju alergena ukoliko je to mogue,ali vrlo esto u
atopijski dermatitis kao uzronici se ukljueni vie alergena. Lokalna terapija se moe
koristiti kao amponi i kupke kako bi se isprali alergeni s povrine koe te kao lokalni
preparati za ublaavanje svrbei koji su vrlo adekvatni za tretiranje povrine izloene
svrbeima(glukokortikoidi). Alergen specifina imunoterapija ili desenzibilizacija se koristi
kada nije mogue izbjegavati alergene. Provodi se kroz dui vremenski period do godinu
dana te supkutanom aplikacijom alergena nastoji se desenzibilizirati imuni sustav. U sluaju
jae epizode svrbea kod konja mogu se koristiti sistemski lijekovi poput prednizolona koji

38

se moe dati peroralno. Od drugih alergija jo se javljaju kontaktne alergije, alergije na hranu
i alergije na insekte. Od autoimunih bolesti najee se javlja pemfigus foliaceus. Promjene
su najee vidljive na licu i na nogama i esto bolest postaje generalizirana te zahvaa vee
povrine na koi. Dijagnoza se postavlja histopatoloki. Lijeenje se zasniva upotrebi
kortikosteroida(prednizolon ili prednizon ili eventualno deksametazon). Prognoza ovisi o
dobi same ivotinje. Od ostalih autoimunih bolesti javljaju se pemfigus vulgaris, bulozni
pemfigoid, lupus erythematosus (sistemski,diskoidalni).
Tumori koe
Od tumora od kojih se najee javljaju kod konja su sarkoid, melanoma, papiloma,
planocelularni karcinoma, mastocitom, fibroma, melanocitoma, hemangioma,limfoma,
fibrosarkoma i dr. Koa je najei organ koji zahvaaju tumori kod konja. Najei je
sarkoid,planocelularni karcinoma i papiloma. Dijagnostika se postavlja putem biopsije i
kemoterapije, imunoterapije,

gr
eb

zasniva na kirurkom uklanjanju tumora te uptrebom

histoloke pretrage. Citoloka pretraga je lagana i brza orijentacijska metoda. Terapija se

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

radioterapije, fototerapije ili kombinacijom njih.

39

Prof. dr. sc. Ljiljana Bedrica

BOLESTI KRVI I KRVOTVORNIH ORGANA U KONJA
Anemije

Anemija je stanje kad je u krvi smanjen broj eritrocita ili koliina hemoglobina
zbog ubrzane razgradnje ili nedovoljne proizvodnje eritrocita.
U konja anemija je najee znak neke unutarnje sistemske bolesti. Podjela
anemija na regenerativne (npr. krvarenje ili hemoliza) i neregenerativne (sistemska
bolest ili promjene u kotanoj sri) pomae u postavljanju dijagnoze.
Kliniki simptomi. Vidljive sluznice su blijede, izraene su tahikardija, tahipneja,
brzo umaranje, sistoliki umovi, smanjen viskozitet krvi i ubrzano protjecanje krvi

slabim pulsom,

gr
eb

kroz srce i velike krvne ile. Hipovolemini ok, karakteriziran

izraenom tahikardijom, slabo izraenim jugularnim lijebom, blijedim sluznicama est

Za

je u konja koji su izgubili vie od 30% krvi. Zbog fizioloke adaptacije konja kod
anemije koja se razvija sporo kasno se primijete ostali simptomi osim letargije. U

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

mirovanju konj ne pokazuje klinike simptome, oni se primjeuju tek u kretanju. Ostali
kliniki simptomi kod aneminih konja ovise o patogenezi i mogu ukljuivati jedan ili
vie slijedeih simptoma: ikterus, hemoglobinuriju, bilirubinuriju, simptome vanjskog
krvarenja kao epistaksis, melenu, hematuriju, krvarenje iz rana; mogu se pojaviti
znakovi poremeene koagulacije hematomi, petehije ili ehimoze.

Procjena eritropoeze obavlja se na temelju procjene periferne krvi. Automatski

hematoloki brojai daju uvid u broj eritrocita (RBC), PCV, koncentraciju

hemoglobina. Ovi parametri se mogu donekle razlikovati, ovisno o pasmini i dobi
konja. Punokrvnjaci imaju znatno vie vrijednosti od hladnokrvnjaka. PCV u drebadi
do 14 dana starosti je slian kao u odraslih konja, nakon toga se smanjuje i ostaje snien
do 18 mjeseci starosti. Odnos izmeu PCV (%) i hemoglobina (g/dl) je vei od 3. Ovaj
je odnos manji u konja sa intravaskularnom hemolizom i hemoglobinemijom.

40

Labilni PCV u konja oteava interpretaciju. Konji imaju jako osjetljivu slezenu
koja moe uskladititi treinu cirkulirajuih eritrocita. Kod ekscitiranih ili nedavno
ekscitiranih jedinki, adrenergina stimulacija uzrokuje kontrakciju slezene i otputanje
uskladitenih eritrocita u cirkulaciju. U tom sluaju, PCV se moe poveati za 50%.
Kontrakcija slezene, kao odgovor na jaku hemoragiju, moe odgoditi pojavu klinikih
simptoma anemije za 24 sata.

Zbog toga se preporua serijsko vaenje krvi

(hemogram).
U krvnom razmazu eritrociti su slijepljeni u lance (rouleax formacije), to
uzrokuje vrlo brzu sedimentaciju. Ako krv u epruveti nije dobro promijeana PCV
moe biti manji.
Oblik eritrocita je vaan za odreivanje etiologije. Anizocitoza (razliita veliina
eritrocita) je pojava makrocita ili mikrocita u krvi uz fizioloki broj eritrocita.
Makrociti se mogu vidjeti na vrhuncu regenerativnog odgovora u konja, iako se u

mnogim sluajevima regeneracije pojavljuju bez zamjetljive makrocitoze.

gr
eb

Polikromazija, razlike u boji eritrocita, uzrokovana je prisustvom retikulocita, koji

se boje plavkasto zbog rezidua DNA.

Za

Polikromazija i retikulocitoza ukazuju na regenerativnu anemiju u preivaa, ali

vrlo rijetko u konja, jer u konja eritrociti ostaju kotanoj sri dok ne budu potupno

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

zreli. Howell-Jollyeva tjeleca, bazofilni ostaci jezgre u zrelim eritrocitima, ponekad se

mogu nai kod regenerativne anemije u preivaa. U konja pojavljuju se otprilike u
0,1% eritrocita zdravih konja i ne predstavljaju nezrele eritrocite u perifernoj krvi.
Sferociti, mali, okrugli, jednako obojani eritrociti,

mogu se nai u konja s

imunosno posredovanom hemolizom.

Heinzova tjeleca, precipitati denaturiranog hemoglobina pojavljuju se kao

okrugli agregati koji dodiruju membranu eritrocita, a ukazuju na oksidativn stres

eritrocita.

Autoaglutinacija eritrocita, koja se moe vidjeti na stijenci epruvete ili u razmazu

u nekim sluajevima autoimune anemije, moe se razlikovati od rulo formacija tako

da se krv razrijedi sa 0,9%-tnom fizioloko otopinom u omjeru 1 : 4. Rulo formacije se
raspre, a aglutinacija ostaje. Babesia equi i Babesia caballi, intraeritrocitni paraziti
mogu se nai u perifernoj krvi u razmazima obojenim po Pappenheimu.

41

Procjena kotane sri indicirana je u sluajevima neregenerativne anemije za

konanu dijagnozu mijeloproliferativnih bolesti.
Biopsat kotane sri uzima se iz sternuma, ileuma ili rebra. Iz mijelograma
odreuje se odnos izmeu mijelocitne (M) i eritrocitne (E) loze. Normalni odnos M : E
na 500 stanica iznosi 0,5 : 3,76. Odnos manji od 0,5 upuuje na regeneraciju eritrocitne
loze, ali moe biti i rezultat mijeloidne supresije.
Broj retikulocita u kotanoj sri moe takoer koristiti u procjeni regenerativnog
odgovora u konja. Normalna kotana sr konja sadri otprilike 3% retikulocita; a u
sluaju regenerativne anemije vie od 50%.

Klasifikacija anemija
Regenerativna anemija. Kod regenerativne anemije kotana sr brzo poinje

gr
eb

proizvoditi vei broj eritrocita kako bi nadoknadila izgubljene eritrocite. Uoljiva

anizocitoza i prosjeni volumen eritrocita (MCV), vei od 60, je rijetko opaanje,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

hemoliza su primjeri regenerativne anemije.

Za

sugerira na regenerativnu anemiju, a odnos M : E je manji od 0,5. Akutni gubitak krvi i

Neregenerativna anemija. To je anemija povezana sa neadekvatnim stvaranjem

eritrocita, esta je u konja. Ove anemije su blage i polako napreduju. Koncentracija

proteina u plazmi je razliita, ali je esto poveana u konja s kroninim upalama ili
neoplazijama. Citoloka pretraga kotane sri upuuje na neadekvatan odgovor kotane
sri za takav stupanj anemije. Neregenerativna anemija u konja javlja se kod slijedeih
bolesti: deficit eljeza, kronine upalne, endokrine ili neoplastine bolesti te kod
generaliziranog oteenja kotane sri.

Gubitak krvi

Akutni gubitak krvi. Posljedica akutnog gubitka krvi je smanjeni volumen

cirkulirajue krvi i hipovolemiki ok. Kliniki simptomi hemoragije pojavljuju se kad

se naglo izgubi vie od 30% krvi. Izraena je tahikardija, tahipneja, blijede vidljive
42

sluznice i produeno punjenje v. jugularis. Kako se krvarenje nastavlja, ivotinje se

jako umaraju pri kretanju, izraena je slabost miia i konano kolaps. Smanjena
perfuzija organa moe uzrokovati oliguriju i ileus. Kod unutarnjeg krvarenja, simptomi
ovise o mjestu nakupljanja krvi. To ukljuuje dispneju kod hemotoraksa, koliku blaeg
stupnja kod hemoperitoneuma ili epavost kod hemartroza ili krvarenja u miiima.
U prvih 12 do 24 sata treba mjeriti PCV i proteine u plazmi.
Lijeenje se provodi na dva naina:
1. zaustaviti krvarenje
2. sprijeiti hipovolemiki ok.
Ako su prisutni simptomi hipovolemikog oka, treba odmah dati i/v otopinu soli
u dozi 40-60 ml/kg. (Koloidne otopine kao dekstran, hydroxietil starch ili plazma
tipini su za velike ivotinje). Koritenje fizioloke otopine u sluaju nekontrolirane

hemoragije je dvojbeno, jer ivotinja moe uginuti zbog poveanog krvnog tlaka. Ako

gr
eb

je krvarenje pod kontrolom u tom sluaju moe se dati i/v 7%-tna fizioloka otopina u
dozi 4 ml/kg (2 L za konja tekog oko 450 kg).

Za

Ako je PCV ispod 15%, ivotinja je izgubila 30% krvi indicirana je transfuzija

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

pune krvi.

Kronini gubitak krvi se rijetko javlja u konja. Ako postoji, najee nastaje zbog

parazita u gastrointestinalnom sustavu. Rijetko, u probavnom sustavu uzrok moe biti

karcinom skvamoznih stanica u elucu ili ulceri koji su nastali zbog toksinosti
nesteroidnih antiupalnih lijekova. Urogenitalna krvarenja zbog neoplazija ili upala
takoer su mogua, kao i idiopatska uretralna hemoragija u mujaka. Kod kroninog
gubitka treba posumnjati i na trombocitopeniju ili koagulopatiju.

Kliniki simptomi i dijagnoza. Postupan gubitak krvi ne uzrokuje klinike

simptome tako dugo dok PCV ne bude ispod 12%. Tek tada se primjeuje tahipneja,
tahikardija ili slabost. Bljee sluznice mogu se uoiti ranije.

Dijagnostika procedura ukljuuje utvrditi karakter anemije, otkriti uzrok gubitka

krvi i sigurno odbaciti druge mogue uzroke. Indicirano je napraviti KKS, pretragu

43

kotane sri (KS), pretragu stolice na krv i parazite, pretragu mokrae, ukupni i
inidirektni bilirubin u serumu i pretragu na IAK-a. Premda je anemija zbog deficita
eljeza u konja rijetka jer je eljezo koje dobivaju s hranom dostatno, kronini gubitak
krvi rijetko moe nastati zbog smanjene zalihe eljeza. Anemija je tipina, mikrocitna i
hipokromna.
Lijeenje se temelji na temelju identifikacije i eliminacije uzroka krvarenja.

Hemolitika anemija
Razliiti

patofizioloki

imbenici

ekstravaskularnu destrukciju eritrocita.

oteenja,

mogu

izazvati

intravaskularnu

ili

Hemoliza je najee rezultat oksidativnih

imunosnih procesa ili zaraznih bolesti. Rjee nastaje zbog i/v davanja

gr
eb

hipotoninih otopina, bolesti jetre, mikroangiopatske hemolize ili ugriza zmije. Kod
intravaskularne hemolize prilikom destrukcije eritrocita poveava se koncentracija
cirkulacije mononuklearnim fagocitima.

Za

hemoglobina u krvi. Pritom se naglo poveava koliina haptoglobina i odstranjuje iz

Slobodni hemoglobin prekorai kapacitet

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

vezanja haptoglobina i uzrokuje klinike znakove intravakularne hemolize,

hemoglobinemiju i hemoglobinuriju. Suprotno tome, kod ekstravaskularne hemolize
rezultat je ubrzano odstranjivanje oteenih eritrocita iz cirkulacije putem
mononuklearnih fagocita. Hemoglobin ostaje u fagocitima i bude metaboliziran u
bilirubin. I kod intravaskularne i ekstravaskularne hemolize mogu biti poveane
koncentracije ukupnog i indirektnog bilirubina.

Kliniki simptomi. Konji su u depresiji i letargiji koje mogu prijei u ataksiju i

demenciju. Vrijednosti pulsa i disanja su poveane, esto se mogu uti sistoliki

umovi. Vidljive sluznice su esto sive ili smee zbog nakupljanja methemoglobina u
eritrocitima.

Moe

se

javiti

ikterus.

Intravaskularna

hemoliza

rezultira

hemoglobinemijom, hemoglobinurijom i bilirubinemijom. PCV moe biti manji od

10%.

44

Dijagoza se postavlja na temelju klinikih simptoma. Nalaz tamnoplavih granula

blizu ruba eritrocita (Heinzova tjeleca) potvruju oksidativno uzrokovanu hemolizu.
Budui da eritrociti koji sadre Heinzova tjeleca budu brzo fagocitirani, odstustvo
Heizovih tjeleaca ne mora znaiti da se ne radi o hemolizi. Koncentracija
methemoglobina moe se odrediti spektrofotometrom.
Hemoglobin je toksian za bubrene tubule, pa hemoglobinemija moe uzrokovati
akutno zatajivanje bubrega. Zatajivanje bubrega uzrokuje poveanu koncentraciju ureje
i kreatinina u serumu. Moe nastati i sekundarni disbalans elektrolita.
Lijeenje oksidativno induciranog razaranja eritrocita je uvijek isto, bez obzira o
izvoru toksina. Postoje 4 osnovna oblika lijeenja:
- sprijeiti daljnje oteivanje eritrocita,
- poveati dovod kisika tkivima,

- podravati perfuziju bubrega i

gr
eb

- dati opu potpornu terapiju.

(30 mg/kg bid u infuziji).

Za

Endogene zatitne mehanizme eritrocita treba zatititi i/v davanjem C vitamina

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

fagocitoze oteenih eritrocita.

Deksametazon je dobar za stabiliziranje stanine membrane i smanjenje

U konja u kojih je PCV manji od 10-12% indicirana je transfuzija krvi.

Transfuzija krvi u nekih konja moe izazvati simptome akutne boli u trbuhu. U tom
sluaju potrebno je dati analgetike ili sedative.

Hemoglobin moe biti izuzetno toksian za bubrene tubule. Ako se pojavi

znaajna intravaskularna hemoliza, treba izazvati diurezu i/v davanjem tekuina.

Cerebralna anoksija rezultira klinikim simptomima demencije, u tom sluaju

indicirana je sedacija kloral hidratom.

Hemolitike anemije u konja mogu se javiti u tijeku nekih virusnih bolesti (IAK)

ili parazitarnih (piroplazmoza, erlihioza).

45

Anemija zbog poremeaja u stvaranju eritrocita

Prosjean ivot eritrocita konja je oko 150 dana. Zbog toga je anemija, koja
nastaje zbog oteene eritropoeze podmukao proces sa oskudnim, nespecifinim
klinikim simptomima. Uzroci anemije mogu biti kronine bolesti, deficit nekih tvari u
hrani, mijeloproliferativne bolesti i aplazija kotane sri. Najee su to zarazne, upalne
ili neoplastine bolesti. Prevladavaju simptomi primarne bolesti, a anemija se otkrije
kao sekundarna bolest.
Anemija kod kroninih bolesti. U sisavaca to je neregenerativna, normokromna,
normocitna anemija pri emu je smanjena je koliina eljeza u serumu.
Ubrzana

destrukcija

eritrocitnih

stanica

moe

biti

rezultat

aktivacije

mononuklearnih fagocita kao odgovor na upalu. Intravaskularni odgovor na upalu moe

uzrokovati pojaano raspadanje eritrocita za vrijeme prolaza kroz male krvne ile. Tada

gr
eb

zdrava kotana sr povea stvaranje crvenih krvnih stanica.

Eritropoetin, hormon primarno odgovoran za regulaciju eritropoeze moe biti

Za

limitirajui faktor za stvaranje crvenih krvnih stanica u kotanoj sri u sluaju kroninih
bolesti. Kronine bolesti u konja kod kojih dolazi do anemije su pleuropneumonija,
ili granulomatozne

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

unutarnji apscesi, peritonitis, kronine, imunosno posredovane

bolesti, neoplazije i kronine virusne bolesti kao IAK.

Deficit nekih sastojaka u hrani. Anemija zbog prehrambenog deficita rijetka je

u konja. Vitamin B12 i folna kiselina vani su sastojci za sazrijevanje eritrocita. U

konja gastrointestinalne bakterije sintetiziraju dovoljno vitamina B12. Konji koji dugo
vremena primaju terapiju preparatima koji su inhibitori folne kiseline, npr. sulfonamidi,
trimetoprim ili pirimetamin, njima bi bilo dobro dati u hrani folnu kiselinu.
Deficit drugih mikronutrijenata koji su ukljueni u proizvodnju eritrocita, npr.

bakar, kobal i eljezo izuzetno se rijetko javlja u konja. Zabiljeene su brze promjene u
metabolizmu eljeza u drebadi. Koncentracija eljeza u serumu je vrlo visoka prvih
nekoliko dana ivota. Tada nije potrebno drebadi davati eljezo niti peroralno niti
parenteralno. S druge strane postoji miljenje da u prvih 4-6 tjedana ivota, zbog naglog

46

rasta i hranjenja samo mlijeko dolazi do smanjenja eljeza u organizmu. Bez obzira na
to, dodavanje eljeza drebadi se ne preporuuje.

Anemija zbog mijeloftize ili aplazije kotane sri

Neoplastina infiltracija ili mijelofibroza moe oslabiti matine stanice
eritrocitopoeze u kotanoj sri pa nastane anemija. Ovakav oblik anemije je izuzetno
rijedak u konja. U literaturi je opisan samo jedan sluaj pancitopenije u konja.
Aplastina anemija nastaje zbog kongenitalnog ili steenog oteenja matinih
stanica. To je vrlo rijetko i opisano je u svega nekoliko konja. Toan uzrok jo uvijek
nije poznat. Dijagnoza se postavlja na temelju biopsata kotane sri, gdje se

gr
eb

ustanovljuje hipoplazija.

Za

Policitemije

Policitemija ili eritrocitoza je povean broj eritrocita u volumnoj jedinici krvi.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Relativna policitemija ili hemokoncentracija se najee javlja u konja kad je volumen

plazme smanjen zbog dehidracije ili endotoksemije. Apsolutna policitemija ukazuje na
povean broj eritrocita zbog smanjenog volumena plazme.

Primarna apsolutna policitemija se javlja kad je masa eritrocita

poveana bez poveanja koncentracije eritropoetina. Ovakvi oblici policitemije su

rijetki, iako je zabiljeeno nekoliko sluajeva u konja.

Sekundarna apsolutna policitemija ukazuje na odgovor kotane sri zbog

poveane proizvodnje eritropoetina. Primjer su kongenitalne anomalije srca sa

ventrikularnim septalnim defektima, pa bolesti jetre.

Kliniki simptomi i dijagnoza. Nespecifini kliniki simptomi policitemije u konja

su letargija, smanjenje teine, hiperemija sluznica. Povean viskozitet krvi oteava

prijenos kisika u tkiva kada je PCV iznad 60%. Dodatni kliniki simptomi kao
epistaksis, tahikardija i tahipneja mogu se razviti kasnije.

47

Dijagnoza se postavlja na temelju stalnog mjerenja poveanja vrijednosti

PCV, koncentracije hemoglobina i broja eritrocita.
Lijeenje. Indicirano je putanje krvi kad PCV perzistira na otprilike 50%.
Isputa se oko 20 ml krvi na 1 kg tjelesne mase. Procedura se ponavlja vie puta uz
stalno mjerenje PCV. Ako je otkrivena bolest unutarnjih organa, treba lijeiti primarnu
bolest. Na alost, veina bolest uz koje se javlja sekundarna apsolutna policitemija
imaju lou prognozu.

Trombocitopenija
Trombocitopenija nastaje iz nekoliko razloga:
smanjena ili neefikasna proizvodnja

odlazak trombocita u retikulendotelne organe, slezenu i jetru

pojaan gubitak, upotreba ili nedostatak trombocita

Za

gr
eb

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Smanjena ili neefikasna proizvodnja pojavljuje se u konja s aplastinom kotanom

sri, infiltracijom kotane sri i mijelofibrozom. Supresija kotane sri povezana je s
uzimanjem fenilbutazona, kloramfenikola, estrogena. Sekvestracija 30% cirkulirajuih
trombocita u retikuloendotelijalne organe, prvenstveno slezenu, normalna je u svih
ivotinjskih vrsta. Hiperplazija slezene pojavljuje se kao nespecifian odgovor na
upalu, a infiltrativna splenomegalija javlja se kod neoplazija.

Pojaan gubitak, upotreba ili nedostatak trombocita zbog skraenog ivota

trombocita najei je uzrok trombocitopenije u konja. Ponekad akutno vanjsko

krvarenje moe izazvati kratkotrajni znaajni gubitak trombocita. Kod bolesti koje
ukljuuju vaskulitis, purpuru hemoragicu, infekciju sa Erlichia equi i konjski virusni
arteritis, kroz oteene stijenke kapilara trombociti i eritrociti izlaze u okolno tkivo.
Ovakav oblik gubitka tromobocita je rijetko kliniki znaajan. Konji koji imaju tumor
vaskularnog tkiva, npr. hemangiom i hemangiosarkom, ili oni sa hemolitikim
uremikim sindromom mogu imati trombocitopeniju.

48

Pretjerana potronja trombocita pojavljuje se najee kod diseminirane

intravaskularne koagulacije (DIK) i kod akutne upale povezane s infekcijom ili
toksemijom.
Imunosno posredovana trombocitopenija (IMT) moe biti primarna ili
sekundarna. Primarna nastaje zbog lijekova, bakterija, virusa ili neoplastinih stanica.
Sekundarna moe nastati zbog limfosarkoma, zaraznih bolesti (IAK, Potomac
groznica),

upalnih

bolesti,

lijeenja

heparinom,

aspirinom,

sulfonamidima,

fenilbutazonom, penicilinom, eritromicinom, i drugih bolesti kao to su hemolitika

anemija, sistemski lupus eritematosus, neonatalna izoeritroliza s trombocitopenijom u
mladih mula.
Klinika slika. Simptomi specifini za trombocitopeniju su krvarenja u obliku
petehija i ehimoza u usnoj i nosnoj sluznici, skleri, treem onom kapku, vulvi i uki.

Moe se pojaviti epistaksis, melena. Na mjestu davanja injekcija mogu nastati

gr
eb

hematomi ili manje traume, a nakon kirurkih zahvata rane mogu krvariti ako je broj
trombocita manji od 30,000 do 40,000/l. Sponatana krvarenja su rijetka osim ako je

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

sluznice, groznica, edem, anoreksija, ikterus, depresija i kolika.

Za

broj trombocita manji od 10,000 do 20,000/l. Primarni kliniki simptomi su blijede

Dijagnoza. Kliniki nalaz u sluaju trombocitopenije je smanjeni broj trombocita,

produeno vrijeme krvarenja i usporeno zgruavanje krvi. Kad trombocitopenija nastaje

kao rezultat DIK-a, vrijednosti fibrinogena i antitrombina III su sniene, drugi
koagulacijski testovi kao APTT (vrijeme aktiviranog parcijalnog tromboplastina) i PT
(protrombinsko vrijeme) su produeni.

Lijeenje. Specifina terapija za trombocitopeniju esto nije potrebna jer nakon

prestanka primarnog uzroka broj trombocita se povea. Ako se broj trombocita ne vrati
u normalne vrijednosti za 1 do 2 tjedna, indicirana je imunosupresivna terapija
kortikosteroidima. Dexamethason moe biti efikasniji od prednisolona, pogotovo kao
poetna terapija. Poetna doza dexamethasona je 0.05 do 0,2 mg/kg i/v ili i/m. Broj
trombocita pone rasti unutar 4 do 7 dana. Kada broj dosegne 100,000/l doza se
smanjuje na 0,01 mg/kg svaki dan. Terapija se ne prekida tako dugo dok broj

49

trombocita ostaje normalan nekoliko do tjedan dana. Tada se moe prijei na peroralnu
terapiju dexamethasonom ili prednisolonom (0.07 mg/kg) jo 10 dana.
Prognoza. Ako je trombocitopenija rezultat neke druge bolesti, prognoza ovisi o
primarnoj bolesti i treba nastojati odstraniti uzrok. Prognoza je za veinu sluajeva
dvojbena. Laminitis je mogua komplikacija terapije dexamethasonom.

Hemostaza
Koagulacije i stvaranje trombocita imaju vanu ulogu u sprjeavanju krvarenja.
Rascjep izmeu ravnotee fibrinolize i koagulacije rezultira hemoragijskim i/ili
bolestima trombocita. Hemoragijske bolesti su nasljedne ili steene. U konja najee

gr
eb

steene disfunkcije koagulacije su imunoposredovan vaskulitis i DIK.

petehije, ehimoze, epstaksis, melena, hematomi i hemoragije.

kao steene ili nasljedne

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Hemartroze, hemabdomen i hemotoraks javljaju se

kirurkih zahvata,

Za

Kliniki simptomi. Pojavljuju se neoekivana krvarenja nakon manjih trauma ili

hemostatske disfunkcije.

Kliniki simptomi povezani sa hiperkoagulacijom ukljuuju trombozu jugularne

vene ili tromboembolinu bolest probavnog sustava, plua, bubrega, mozga ili
digitalnih krvnih ila. Openito, konji koji imaju oteenje krvnih ila ili trombocita
razvijaju petehije na sluznicama i/ili koi.

Nasljedne hemostatske bolesti

a) Von Willebrandova bolest

b) Hemofilija A

c) Deficit proteina C
d) DIK

50

Vaskulitis
Vaskulitis je upala i nekroza stijenki krvnih ila, moe zahvatiti krvne ile
razliitih veliina, lokacija ili tipa, u konja svih dobnih skupina, pasmina i spola.
Najee se javlja tzv. purpura hemoragica, imunosno posredovani vaskulitis kao
sekundarni odgovor na upalni proces. Svaka infekcija, neoplazma ili lijek moe biti
izvor antigena. Vaskulitis nije uvijek primarno imunosno posredovan i moe se pojaviti
uz virusne arteritise, endotoksemije, septikemije i uz fotoaktivirani vaskulitis.
Etiologija je u nekim sluajevima jo uvijek nepoznata, usprkos paljivom
traenju antigene stimulacije. Veina vaskulitisa spada u sindrome izazvane imunosnim
kompleksima, odnosno taloenjem tih kompleksa na stijenci krvnih ila. Kad postoji
viak antigena, stvaraju se rastvorljivi kompleksi antigen-antitijelo koji cirkuliraju u
krvi dok ih ne fagocitiraju makrofagi.

U sluaju kada velika koliina imunosnih

kompleksa potpuno zasiti makrofage, oni se taloe na endotelu krvnih ila na kojima

gr
eb

mogu aktivirati trombocite i izazvati reakciju oslobaanja s luenjem vazoaktivnih

Za

amina.

Purpura hemoragica je akutan, najvjerojatnije imunosno posredovan,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

nekrotizirajui neutrofilni vaskulitis, koji se najee nadovezuje na infekciju

uzrokovanu s. Streptoccocus equi, iako se moe nadovezati na infekcije drugih vrsta
streptokoka, influencu, konjski herpes virus. I, iako rijetko, moe se nadovezati na
kronine bakterijske ili virusne infekcije.

Ako je klinika slika blaga, simptomi ukljuuju edem distalnih dijelova

ekstremiteta, sa ili bez petehija na mukoznim membranama. Neki sluajevi

karakerizirani su opsenim edemima, brojnim petehijama i ehimozama, groznicom,
tahikardijom, tahipnejom, anoreksijom i znaajnim gubitkom tjelesne mase. Edem
nakon fibrinoidne nekroze krvnih ila u pluima i gastrointestinalnom sustavu moe
izazvati respiratorni distres i koliku.

Mnogi sluajevi purpurne hemoragije pojavljuju se nakon akutne infekcije s S.

equi, 2-4 tjedna nakon pojave prvih simptoma. Purpura se takoer javlja u konja
sumnjivih na infekciju s S. equi, bez vidljivih simptoma i u konja vakciniranih protiv S.
equi.

51

Konji sa sekundarnom purpurom nastalom nakom infekcije s S. equi, imaju jai

odgovor antitijela na proteine streptokoka od konja koji su inficirani i koji su se
oporavili, a u kojih se nije razvila purpura.
Fotoaktivirani vaskulitis je rijetka bolest, javlja se u odraslih konja za vrijeme
ljetnih mjeseci u podrujima s jakim sunevim zraenjem. Lezije su ograniene na
nepigmentirane dijelove donjih ekstremiteta. Zahvaeni dijelovi su edematozni i bolni,
s razliitim eritemom, eksudacijom i krastama.
Kliniki simptomi. Najvaniji kliniki simptom je edem koe i potkoja,
najee na distalnim dijelovima ekstremiteta, na licu i ventralnom dijelu abdomena.
Edematozna podruja su otro ogranina,

topla i bolna. Moe se pojaviti

istjecanje seruma, purura i kraste. U veini teih sluajeva iz nekroze zahvaenih

podruja nastaju ulceracije i/ili suhe kraste na koi, posebno na distalnim

gr
eb

ekstrimitetima. Mukozne membrane i sklera su esto hiperemine s multiplim

petehijama i ehimozama. Mogu se pojaviti bule i ulceracije na mukoznim

Za

membranama.
i

zglobovima

pridonose

osjetljivosti

kod

kretanja.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

miiima

Premda su lezije na koi dominantne, mogu biti zahvaeni svi organi. Lezije na
Lezije

gastrointestinalnom sustavu, dinom i ivanom mogu izazvati koliku, respiratorni

distres, neuroloki deficit. Tahikardija, tahipneja, groznica, depresija, anoreksija i
gubitak tjelesne teine su najei simptomi.

Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, klinikih simptoma i rezultata

biopsije koe. Histopatoloki nalaz kod hipersenzitivnog vaskulitisa su infiltracije

neutrofila, prisustvo ostatka jezgre neutrofila i nekroza zahvaene stijenke krvnih ila.
Hematoloke i biokemijske pretrage ovise o primarnoj bolesti. U vie od 60%

konja

izraena

je

neutrofilna

leukocitoza,

hiperfibrinogenemija,

hipergamaglobulinemija, blaga do jaa anemija. Broj trombocita je obino u

fiziolokim granicama. Konji u kojih je izraena mialgija mogu imati znaajno
poveanu koncentraciju kreatinfosfokinaze i aktivnost aspartat aminotransferaze. Konji

52

koji imaju oteene bubrege imaju poveanu koncentraciju kreatinina u serumu,

proteinuriju i hematuriju.
Lijeenje purpure hemoragice i slinih idiopatskih vaskulitisa provodi se:
odstranjenjem antigenske stimulacije, supresijom imunosnog odgovora, smanjenjem
upale stijenke krvne ile, provoenjem potporne terapije.
Indicirana je antimikrobna terapija, kako bi se sprijeile sekundarne septike
komplikacije kao celulitis, tenosinovitis, artritis, pneumonija i tromboflebitis.
Prognoza - s ranim lijeenjem, prognoza purpure i drugih slinih vaskulitisa je
dobra, posebno kad je antigeni stimulus otkriven i odstranjen. Mnogi sluajevi se rijee
za manje od mjesec dana. Konjima u kojih je prisutna hipergamaglobinemija lijeenje
glukokortikoidima traje 4 8 tjedana. U nekim sluajevima, posebno u onima gdje

poetni antigeni stimulus nije otkriven, bolest se vraa ako ne postoji kontinuirana

Za

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Limfoproliferativne i mijeloproliferativne bolesti

gr
eb

steroidna terapija.

a) Limfom

b) Mijelom plazma stanica

c) Mijeloidna leukemija
d) Eritrocitoza

a) Limfom u konja nije tako uestao kaou pasa, maaka i goveda. Ne postoji niti

pasminska niti spolna predispozicija. Limfom se obino javlja u konja u dobi izmeu 4
i 10 godina. Zabiljeeni su individualni sluajevi limfoma u fetusa i ivotinja mlaih od
1 ili starijih od 20 godina.

Kliniki simptomi ovise o mjestu nastanka tumora i nisu specifini za limfom.

To su najee gubitak apetita, depresija, gubitak tjelesne teine, groznica,

limfadenopatija i edemi. Promjene se mogu nai u perifernim i unutarnjim limfnim

53

vorovima, slezeni, jetri, bubrezima, crijevima, srcu, pluima, nazofaringsu, oima,

skeletnim miiima, koi, reproduktivnim organima, centralnom i perifernom ivanom
sustavu.
Opisana je uestalost etiri anatomska oblika limfoma:
-

multicentrini 50%

alimentarni 19%

medijastinalni 6%

ekstranodalni 25%
Kombinacije ova etiri oblika limfoma pojavljuju se otprilike u 50% sluajeva.
Multicentrini ili generalizirani oblik limfom je najee opisani oblik limfoma u

konja s tipinim promjenama u perifernim i unutarnjim limfnim vorovima i drugim

gr
eb

organima. Od perifernih limfnih vorova najee su zahvaeni mandibularni,

cervikalni, retrofaringealni i ingvinalni. Od abdominalnih limfnih vorova najee su

Za

zahvaeni mezenterijalni i duboki ilijani. Splenomegalija se primjeuje u 25%

sluajeva, a rijetko se nalazi hepatomegalija i perirenalne mase. Zahvaena razliita

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

mjesta su metastaze koje su se rairile putem krvi ili limfe. Najee se nalaze
cirkulirajui neoplastini limfociti (prava leukemija). Kliniki simptomi upuuju na
disfunkciju zahvaenih organa.

Alimentarni tip je najee akutan oblik limfoma, uzrokuje brzo pogoranje,

najee su zahvaena tanka crijeva i mezenterijalni limfni vorovi. Vrlo brzo se

razviju udaljene metastaze. Ovaj oblik limfoma zabiljeen je u konja starih 2 do 5
godina. Kliniki simptomi su nespecifini, gubitak teine, gubitak apetita, groznica,
edemi, proljev, bol u trbuhu razliitog stupnja i trajanja. Konji esto imaju oslabljenu
toleranciju na glukozu iz hrane i smanjenu koncentraciju albumina u krvi, to navodi na
crijevnu malapsorpciju. Mogu se pridruiti imunosno posredovana hemolitika anemija
i hiperglobulinemija.

54

Limfom medijastinalnih limfnih vorova pojavljuje se u odraslih konja.

Kliniki simptomi se pripisuju kompresiji pleuralnih izljeva, tahipneja, dispneja i
posljedini edemi. Rjee ivotinje kalju, izraena je tahikardija, pune jugularne vene i
laminitis. U ovom obliku javlja se paraneoplastini sindrom zbog hiperkalcemije.
Neoplastine stanice mogu se nai u pleuralnim izljevima.
Najei ekstranodalni tumori razvijaju se na koi, prednjem dinom sustavu,
oima, adneksu i centralnom nervnom sustavu. Limfom koe, kutani oblik, je najei
oblik ove grupe limfoma. Konji mogu imati solitarne ili multiple mase razliite
veliine, od nekoliko mm do nekoliko cm promjera. Najee su zahvaena podruja
ramena, perineuma i aksile. Kliniki simptomi pripisuju se metastazama. Tumori se
mogu razvijati brzo ili sporo, i spontano se smanjuju i ponovo poveavaju.

Dijagnoza limfoma moe biti dosta teka i u 60% sluajeva potvrdi se

gr
eb

neposredno pred uginue. Na neoplaziju treba posumnjati u odraslih konja u kojih se

ponavljaju upalne i febrilne epizode, koje ne daju pozitivan odgovor na antimikrobnu
limfoma postavlja se

nalazom neoplastinih

prsnog koa. Definitivna dijagnoza

Za

terapiju. Klinika pretraga ukljuuje rektalnu pretragu i paljivu auskultaciju i perkusiju

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

stanica u aspiratu limfnih vorova i drugih tvorbi. Citolokom pretragom stanica

limfnog vora dokazuje se neoplastina transformacija stanica, vide se mitoze,
promijenjene jezgre s brojnim jezgricama i binukleacija.

Ukupni broj leukocita i

limfocita u perifernoj krvi je najee u fiziolokim granicama. Leukocitoza, nezreli

neutrofili i poveana aktivnost fibrinogena u serumu je esta i upuuje na upalni proces.
Leukopenija ili pancitopenija se nalaze rijetko.

Nalaz neoplastinih limfocita u

perifernoj krvi je rijedak, mogu se nai u kasnijoj fazi bolesti u konja, kada je ve
boleu zahvaena kotana sr. Kada se neoplastine stanice nau u perifernoj krvi,
limfom je karakteriziran kao subleukemini ili leukemini, ovisno da li je ukupni broj
leukocita normalan ili povien. Limfom je aleukemini kad nema neoplastinih stanica
u perifernoj krvi.

est nalaz je anemija, otprilike u 30 do 50% koja s limfomom. Anemija je blaga,

normokromna i normocitna, a normociti upuuju na supresiju kotane sri. Moe se

55

posumnjati na autoimunu hemolitiku anemiju ako je Coombsov test pozitivan.

Trombocitopenija moe biti protumaena kao rezultat krvarenja.
Prognoza i lijeenje. U veine pacijenata brzo pogoranje slijedi nakon pojave
klinikih simptoma. Konji s limfomom ogranienim na kou mogu preivjeti jo
nekoliko godina. Imunosupresivna glukokortikoidna terapija (0,02-0,2 mg/kg
deksametazona i/m, i/v ili p/o sid) daje dobre rezultate. Kutane lezije mogu se smanjiti
za 2 do 6 tjedana, smanjivanje je postepeno. Ako glukokortikoidi naglo smanje lezije ili
one potpuno nestanu, tumor se vrlo brzo vrati jo agresivniji.
Upotreba antineoplastinih preparata u lijeenju limfoma u konja nije uobiajena.
Kemoterapija je skupa a moe biti toksina za konje, zato se ne preporua.
b) Mijelom plazma stanica. Plazma stanice nastaju iz B limfocita. Maligna

transformacija dovodi do tri oblika tumora:

gr
eb

- kronina limfocitna leukemija

- tumor plazma stanica.

Za

- limfom i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Tumor plazma stanica pojavljuje se izuzetno rijetko u konja. Solitarni

plazmacitom je izraz kad se radi o solitarnom ekstramedularnom tumoru. ee je

zahvaena i kotana sr, pa govorimo o multiplom mijelomu.

Kliniki simptomi ovise o mjestu gdje se tumor nalazi. esti su edemi na

ekstremitetima, ataksija, epistaksis, limfadenopatija, gubitak teine i anoreksija.

Nadovezuju se sekundarne infekcije stranje dijela dinog sustava, a mogu se razviti i
upale mokranog sustava. Laboratorijskim pretragama krvi uoene su anemija i
hiperglobulinemija. Anemija je blaga i moe biti povezana s hipoalbuminemijom i
hiperglobulinemijom. Elektroforezom utvrdi se monoklonalna gamopatija. Pretragom
mokrae ustanovljuje se proteinurija.

Dijagnoza u konja je najznaajniji nalaz monoklonalna gamopatija, pa

rendgenski nalaz dugih kostiju i vratne kraljenice, te biokemijske pretrage koje

ukazuju na promjene u jetri ili bubrezima.

56

Prognoza i lijeenje Veina konja ugine ili ih se eutanazira 4 mjeseca od

pojave klinikih simptoma, iako je zabiljeeno due preivljavanje u nekoliko konja
koji su dobivali citostatike.
c) Mijeloidna leukemija mijeloproliferativne bolesti karakterizirane su
medularnom i ekstramedularnom proliferacijom eritroidnih, granulocitnih, monocitnih
i megakariocitnih stanica u kotanoj sri. Mijelodisplastini sindrom karakteriziran je
citopenijom. Klasifikacija mijeloidnih leukemija ovisi o stupnju i diferencijaciji
promijenjenih staninih linija. Npr. kronina mijeloidna leukemija ukljuuje neutrofile,
dok akutna mijeloidna leukemija ukljuuje mijeloblaste. Openito, kronina leukemija
je manje agresivna od akutne. Mijeloproliferativne bolesti u konja su dosta rijetke,
dominira akutna leukemija granulocitnog tipa.
Kliniki simptomi ventralni i periferni edemi,

petehije, gubitak teine,

depresija, poveani limfni vorovi. Rjee prisutna je groznica, epistaksis, pneumonija,

gr
eb

pogoranje u kretanju, kolike.

cirkulaciji.

Dijagnoza pretraga kotane sri.

Za

Laboratorijske pretrage anemija, trombocitopenija, neoplastine stanice u

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Prognoza i lijeenje mijelogene leukemije su potpuno neosjetljive na

antineoplastine agense. Pa ipak,

kemoterapija je pomogla u dva sluaja

akutne

mijelo-monocitne leukemije u konja.

Eritrocitoza je opisana u konja koji imaju hepatocelularni karcinom. Primarna

apsolutna eritrocitoza je rijetka mijeloproliferativna bolest karakterizirana poveanjem

broja eritrocita bez istovremenog poveanja proizvodnje eritropoetina.
Kliniki simptomi su nespecifini, ukljuuju letargiju, gubitak teine i

hiperemiju sluznica. Kod sekundarne apsolutne eritrocitoze simptomi ovise o primarnoj

bolesti.

Dijagnoza ovisi o poveanju broja eritrocita. Poveani PCV, broj eritrocita, i

koncentracija hemoglobina, ako nema dehidracije i oka, moe se koristiti za dijagnozu

apsolutne eritrocitoze.

57

Prognoza i lijeenje prognoza u konja s apsolutnom eritrocitozm je takva, da

bolest mora biti pod stalnom kontrolom. Vano je smanjiti masu eritrocita putanjem
krvi (10 20 ml/kg), to se mora ponavljati uz stalne kontrolne laboratorijske pretage
krvi (PCV).

Transfuzija krvi u konja

Najea indikacija za transfuziju krvi u konja je akutna hemoragija povezana s
traumom ili kirurkim zahvatom ili hemoliza povezana s red maple toxicity ili
neonatalna izoeritroliza. Transfuzija je uvijek opravdana kod akutnog gubitka krvi kad
je PCV ispod 12%, ili kronini gubitak krvi kad je PCV 8%. Transfuzija se mora davati
tako dugo dok je potrebno, jer transfudirani eritrociti imaju

kratko vrijeme

gr
eb

preivljavanja, 4 do 6 dana prema 150 dana eritrociti koji nisu dani transfuzijom.

Za

Premda su rijetke, transfuzijske reakcije su mogue.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Optimalna koliina krvi koja se daje transfuzijom izrauna se iz formule:

(30 PCV primatelja) x (0,8 x kg tjelesne teine primatelja)
PCV davatelja

Davanje jedne treine izraunatog volumena nije dovoljno da se omogui

dovoljna oksigenacija tkiva. Openito, ako je potrebna transfuzija, volumen od 15

ml/kg, 6 do 8 litara daje se odraslim konjima.

Davatelj idealni davatelj tei oko 450 kg, ima negativne testove na IAK, nikada

nije dobivao transfuziju krvi niti plazme, moe biti enka ako se nije drebila, mora
imati normalni PCV i koncentraciju plazma proteina. Konji imaju sedam krvnih grupa:
A, C, D, K, P, Q i U. Ako je mogue, bilo bi dobro napraviti testove kompatibilnosti.

58

Literatura:

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

Robinson, N. E. (1983): Current Therapy in Equine Medicine, W. B. Sauders

Company
Schalm, O. W. (1984): Manual of Equine Hematology, Veterinary Practice
Publishing Company

59

UROLITIJAZA U KONJA
Vladimir Mrljak

Urolitijaza je tipina bolest odraslih konja, ali mogu oboljeti i mlai konji. Ne postoji
pasminska predispozicija, no ipak ee ju nalazimo u mukih, naroito kastriranih konja,
nego u enskih ivotinja to se pripisuje anatomskim razlikama izmeu muke i enske
uretre. enska uretra je kraa i podlonija irenju te je time olakano izbacivanje urolita.
Urolitijaza se ee pojavljuje i u mladih trkaih konja zbog upotrebe nesteroidalnih
protuupalnih lijeova. Najvie ih nalazimo u mokranom mjehuru (60 %) i uretri (24 %), a
rijee u bubrezima i ureterima. Vie od 10 % konja moe imati urolite na vie od 1 mjesta.
Uroliti u konja su najee u promjeru od 0,5 do 21 cm, teki ak do 6,5 kg.
Uroliti u konja najee su sastavljeni od kalcijeva karbonata i postoje u dva klinika

oblika. Prvi, u 90 % sluajeva, sastoji se od soli i mukoproteina, razliite su konzistencije.

gr
eb

Najee su ut-zelene boje, ovalnog ili nepravilnog oblika i openito mekani, lagano se

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

sivo-bijele boje.

fosfate, vri su i otporniji na fragmentaciju, tipino glatki i

Za

fragmentiraju. Drugi oblik urolita, u 10 % sluajeva, pored kalcijevog karbonata sadre i

Etiologija i patogeneza

Mehanizam stvaranja urolita u konja je nejasan. Kamenac moe nastati kada zastoj mokrae i
oteenje tkiva osigurava zametak (jezgru) oko kojeg se minerali mogu taloiti ili kristali
agregirati. Alkalni pH i velika koliina minerala u mokrai konja (ioni kalcija i karbonata)
moe pospjeiti stvaranje kristala i precipitaciju. Normalna mokraa u konja sadri velike
koliine mukoproteina koji mogu posluiti kao tvar za povezivanje prianjajuih kristala.
imbenici koji doprinose taloenju mokranih kristala i stvaranju jezgre ukljuuju:
pretjerano zasienje mokrae, produena retencija mokrae, genetska sklonost izluivanju
velike koliine kalcija, mokrane kiseline ili oksalata, te inhibitori i poticatelji rasta kristala.
Pored navedenog, kao vaan izvor zametka za rast kristala u distalnom dijelu mokranog
trakta sudjeluju i mali uroliti, deskvamirane epitelne stanice, leukociti ili nekrotini debri
povezan s lezijama gornjih mokranih puteva.

Normalna mokraa je bogata brojnim

60

inhibitorima stvaranja kristala ukljuujui pirofosfate, citrate, magnezijeve ione i nekoliko

glikoproteina (nefrokalcin). Stupanj aktivnosti inhibitora razlikuje se s tipom kristala. Na
poveano stvaranje kristala i precipitaciju u mokrai moe utjecati poveani unos hrane i
vode bogate mineralima. Takoer, oteenje bubrega, koje moe potaknuti stvaranje
kamenca, pripisuje se toksinosti fenilbutazona, kongenitalnoj displaziji bubrega, neonatalnoj
sepsi, pijelonefritisu i neoplaziji. Pored navedenog, u konja s papilarnom nekrozom bubrega i
mineralizacijom papile bubrega mogu se razviti brojni nefroliti, kao posljedica davanja
nesteroidalnih protuupalnih lijekova tijekom dehidracije.
Klinika slika
Klinika slika ovisi o mjestu gdje se nalazi urolit. Nepotpuna opstrukcija redovito je
povezana s disurijom, inkontinencijom i blagom abdominalnom boli. Najvei dio urolita koji
se nalazi u mokranom mjehuru, uzrokuje disuriju, polakisuriju i hematuriju. Pri tome je

vano napomenuti da je hematurija najea nakon fizike aktivnosti i na kraju mokrenja.

gr
eb

Ukoliko je dolo do ukljetenja urolita, konji tipino pokazuju nemir, znojenje, kolike
razliitog stupnja sa estim pokuajima mokrenja, esto zadravajui takav poloaj razliito

Za

vrijeme prije i poslije mokrenja. Povremena, kronina opstrukcija mokranih prohoda

uzrokovat e insuficijenciju bubrega, to moe imati za posljedicu gubitak teine i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

anoreksiju. Ukoliko je prisutna potpuna opstrukcija razvijaju se osrednji do teki simptomi

boli (kolike). Pri tome moemo rektalnom pretragom ustanoviti proiren mokrani mjehur.
No, ukoliko mokrani mjehur ili uretra rupturira, simptomi boli popuste, javlja se depresija,
anoreksija, distenzija abdomena ili poveanje penisa i/ili prepucija. U najveem broju
fatalnih sluajeva u mokranom mjehuru ustanovljen je veliki urolit praen povremeno
manjim urolitom. Rijee dolazi do zaustavljanja urolita u vratu mokranog mjehura ili na
ishijadinom luku. U odraslih konja koji slue za rad, nefrolite ee nalazimo bilateralno, no
nefroliti mogu ponekad biti naeni ultrazvukom u konja s cistinim kamencom. Nalaz
nefrolitijaze ima za posljedicu smanjenje perfomansi konja, gubitak teine, insuficijenciju
bubrega i pijelonefritis.
Dijagnoza

Dijagnostika urolitijaze redovito je temeljena na anamnezi i klinikim simptomima, a

potvrena rektalnom palpacijom vrste, jajolike mase u mokranom mjehuru ili blizu vrata
61

mokranog mjehura. U najveem broju sluajeva palpacija urolita nije teka jer su kliniki
simptomi rijetko dokazivi sve dok kamen nije nekoliko centimetara u promjeru.
Pri tome znaajno moe pomoi ultrazvuk. Naime, transrektalni ultrazvuk omoguuje
vizualizaciju kamena. No, ukoliko nije mogue obaviti ultrazvuk, proireni mokrani mjehur
treba biti kateteriziran da se omogui palpacija i eliminiraju mogui uroliti i uretralne
strikture. Analiza mokrae esto pokazuje eritrocite, neutrofile, kristale kalcijeva karbonata i
proteinuriju. Dodatne dijagnostike i prognostike informacije mogue je dobiti
cistoskopijom i RTG, no one nisu esencijalne za detekciju urolita u konja. Ultrazvuk je
znaajan za ustanovljenje nefrolita.
Lijeenje
Lijeenje urolitijaze moe prevenirati stvaranje kamenca smanjenjem stvaranja zametka i
agregiranja kristalnih komponenti u mokrai. Pri tome nije jasna uloga infekcije mokranog

trakta u patogenezi urolitijaze u konja. Naime, najvei dio konja s urolitijazom (90 %) ima

gr
eb

negativne rezultate na urinokulturu, iako je u mnogim sluajevima (63 %) u centru urolita

ustanovljen rast bakterija. U konja prolazna infekcija mokranog mjehura moe biti vaan

Za

imbenik za razvoj urolita. Pri tome mogua je i profilaktika primjena antibiotika u

kombinaciji trimetoprim-sulfametaksazol (16 mg/kg tjelesne teine peroralno svakih 12 sati)

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

iako nije bilo dokazane urinarne infekcije, sve u cilju smanjenja mogunosti infekcije
mokranog trakta i opasnosti od pijelonefritisa.

Vana mjera u lijeenju urolitijaze je promjena obroka koja e smanjiti koncentraciju

kalcija u mokrai i potaknuti diurezu. Smanjen pH mokrae moe inhibirati kristalizaciju,

dok alkalni medij potie razvoj kristala kalcijeva karbonata. Tako alkalni sulfat dat peroralno
smanjuje pH mokrae i spreava ponovnu urolitijazu u konja. Stvaranje urolita moe biti
prevenirano smanjenjem vremena ostanka mokrae u mokranom mjehuru. Dodavanje 50-75
g soli u dnevni obrok prosjeno velikog konja moe potaknuti uzimanje tekuine i diurezu.
Ukoliko je dijagnosticirana nefrolitijaza, rano zapoeta medicinska terapija moe odgoditi
poetak insuficijencije bubrega. To je naroito vano za konje kad kirurka intervencija nije
sredstvo izbora.

Ukoliko ni jedna od prije navedenih metoda lijeenja ne daje rezultate, mogua je mrvljenja
kamenca primjenom lasera ili kirurko uklanjanje kamenca. Primijenjena metoda ovisit e o

62

veliini, smjetaju i broju urolita, o spolu i fiziolokom stanju konja, ali i o mogunosti
kirurke intervencije.

Preporuena literatura za trajno usavravanje

Blood, D. C., O. M. Radostis (1989): Veterinary Medicine. A textbook of the diseases of
cattle, sheep, pigs, goats and horses. (Seventh edition),Bailliere Tindall, London.
Divers, T. J. (1990): Diseases of the renal system. U: Large animal internal medicine (Ed:
Smith, B. P.), Mosby Company, St. Louis, 872 887.
Saam, D. (2001): Urethrolithiasis and nephrolithiasis in a horse. Can Vet J. 42, 880883.
Schott, H.C. II (1998): Obstructive diseases of the urinary tract. U: Equine internal medicine.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

(Ed: Reed, S.M., W. M. Bayly), W. B. Saunders Company, Philadelphia, 880 890.

63

VESTIBULARNI SINDROM U KONJA

Prof.dr.sc. Damir ubi
Oteenje vestibularnoog sustava u konja oituje se tipinim sindromom kojeg je
relativno lako kliniki prepoznati, a nakon poduzetih dijagnostikih zahvata te na osnovu
klinike pretrage i dobivenih rezultata dijagnostikih postupaka obaviti i odgovarajuu
terapiju. Vrlo je vano razluiti radi li se o centralnom ili perifernom vestibularnom
sindromu,
Proprioceptori vestibularnog aparata, tjelesni proprioceptori, receptori tjelesnog
senzibiliteta, receptori vida i sluha alju obavijesti u vie mozgovne centre. U sakulusu i

utrikulusu nalaze se proprioceptori za statinu poziciju glave i njeno horizontalno i vertikalno

gr
eb

linearno ubrzanje (ravnotea mirovanja) dok proprioceptori smjeteni u semicirkularnim

Za

kanaliima registriraju rotacione pokrete glave (ravnotea kretanja ili kinetika ravnotea).

Oko receptora svih dijelova vestibularnog aparata nalaze se krajevi vestibularnog ivca

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

(grane vestibulokohlearnog ivca). Rije je o aferentnim vlaknima bipolarnih ivaca ija

tijela se nalaze u vestibularnim jezgrama (lateralnim, medijalnim, donjim i gornjim)
retikularne formacije. Vestibularne jezgre primaju informacije iz vestibularnog aparata,
tjelesnih proprioceptora, malog mozga i somatosenzornog sustava i koordiniraju pokrete
glave i oiju (vestibulookularni refleks).

Kod vestibularnog sindroma rije je dakle o disfunkciji vestibularnog

aparata

unutranjeg uha (semicirkularni kanali: gornji, stranji i vanjski, ampule, kriste ampularis,
utrikulus, sakulus) ili perifernog dijela vestibulokohlearnog ivca (CN VIII) i tada govorimo
o perifernom vestibularnom sindromu. Ako je rije o poremeenoj funkciji samo
vestibulokohlearnog ivca radi se o tzv. idiopatskom vestibularnom sindromu, a ako se radi o

64

disfunkciji osmog i sedmog (facijalnog) modanog ivca i pojavi Hornerovog sindroma

uzrok je bolest unutarnjeg ili srednjeg uha. Centralni vestibularni sindrom uzrokovan je
disfunkcijom vestibularnih jezgara u modanom deblu ili cerebelumu.

Etiologija. Uzronici perifernog vestibularnog sindroma su piogene bakterijske

infekcije podrijetlom iz zranog mjehura, polineuritis, virusni labirintitis i ozljede kostiju
glave pri razliitim traumama. Medijani ili unutranji otitis najee je uzrokovan
streptokokima, stafilokokima i Aspergillus sp. Najee je centralni vestibularni sindrom
posljedica encefalomijelitisa uzrokovanog protozoom Sarcocystis neurona

ili virusne

gr
eb

infekcije (istoni i zapadni, venecuelanski, japanski konjski encefalomijelitis).

Klinika slika. Vestibularni sindrom se oituje osnovnim simptomima koji ukljuuju

Za

nagnutost glave, pojavu spontanog nistagmusa (horizontalni ili rotacijski, sa brzom fazom

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

protivno smjeru ozljede), ataksiju, naginjanje i padanje ivotinje te kretanjem u krug. Iz

poloaja i promjena na

glavi se lijepo moe isitati koji su dijelovi ivanog sustava

oteeni. Nagnutost glave se pojavljuje pri oteenju osmog modanog ivca, sputanje uha i
usne, objeenost nosnica i smanjenje ili gubitak palpebralnog refleksa kod oteenja sedmog
modanog ivca. Hornerov sindrom koji se u konja oituje ptozom, miozom, enoftalmusom i
znojenjem lica i kranijalnog dijela vrata (na suprotnoj strani od ozljede ili bolesti) pojavljuje
se kod oteenja motornih neuron C8-T1, spinalnih korijenova, vagosimpatikog dijela,
simpatikih traktova kraljenine modine ili bolesti periorbite. Svijest je sauvana, a
nagnutost glave je na stranu gdje je dolo do ozljede ili bolesti. Propriocepcija ekstremiteta je
ouvana kod perifernog vestibularnog sindroma.

65

Kod centralnog vestibularnog sindroma pojavljuju se simptomi slini kao i kod

perifernog. Nagnutost glave je u smjeru oteenja vestibularnog sustava, osim u sluaju
oteenje cerebeluma, kada je u suprotnom smjeru pa govorimo o paradoksalnom
vestibularnom sindromu. Nistagmus moe biti kao kod perifernog, ali moe se pojaviti i
vertikalni te pozicijski. Kod centralnog vestibularnog sindroma dolazi i do poremeaja
svijesti. Propriocepcija je smanjena ili u tekim sluajevima i odsutna. Kod obostrane
disfunkcije vestibularnog aparata ne pojavljuje se nagnutost glave niti nistagmus. ivotinja
stoji iroko raskrenutih nogu i moe doi do padanja kada konj pomjera glavu na bilo koju
stranu. Obostrana disfunkcija je najee periferna, fatalna i rijetka u praksi.

gr
eb

Dijagnostika. Uiniti sustavni fizikalni pregled i obratiti panju na moguu zaraznu

bolest. U neurolokom pregledu posebno temeljito pretraiti modane ivce.. Nadalje,

Za

potrebno je uzeti materijal za bakterioloku i mikoloku pretragu, uiniti hematoloke i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

biokemijske pretrage. U sluaju sumnje na frakturu kostiju glave traiti i RTG snimku.

Terapija. Potrebno je lijeenje baktericidnim lijekovima koji penetriraju krvno-

modanu barijeru. U prvom redu to su cefotaksim, trimetoprim-sulfadiazin i kloramfenikol.

U drugu skupinu ubrajaju se

penicilin, doksiciklin i eritomicin. Lijeenje treba trajati

najmanje dva tjedna. Oboljelu ivotinju je potrebno smjestiti u tamnu i mirnu prostoriju te po
potrebi i sedirati. Prognoza dakako ovisi o primarnom uzroku bolesti.

66

LITERATURA

Blythe,L.L., Engel,H.N.: Neuroanatomy and Neurologie Examination. Vet Clin N Amer, 15,
71-86, 1999.
Radostits, O.M., C.C. Gay, D.C. Blood, K.W. Hinchliff: A Textbook of the Diseases of
Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses. W.B. Saunders Company, Ninth Edition, London,
New York, Philadelphia, San Francisco, St. Louis, Sydney, 2000.
Reed S.M., W.M. Bayly: Equine Internal Medicine. W.B. Saunders Company, Philadelphia,
London, Toronto, Montreal, Sydney, Tokyo, 1998.
Smith B. P.: Large Animal Internal Medicine,Diseases of Alimentary Tract, Mosby, St. Luis

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

gr
eb

2002.

67

KOLIKE KONJA
Darko Grden dr.vet.med.

DEFINICIJA, UZROCI I PODJELE

Kolike su definirane kao sindrom boli u abdomenu, neovisno o samom uzroku koji je izazvao
bol. Akutna abdominalna bol predstavlja najei hitan sluaj u konjskoj praksi. Unato
velikom broju razliitih uzroka koji dovode do pojave kolika velika veina sluajeva kolika
lijei se konzervativnim putem. Ublaavanje boli i rehidracija predstavljaju temelj terapije
gastrointestinalnih bolesti (slika 1).
Konj esto pokazuje znakove kolike jer, kako se pokazalo, ima vrlo nizak prag boli i esto ga
uznemire blage probavne poremetnje kod kojih dolazi do rastezanja crijevne stijenke. To
rastezanje crijevne stijenke posljedica je negativnog utjecaja domestikacije jer konji jedu i
rade prema rasporedu koji im je napravio ovjek, to obino znai rijetke velike obroke

gr
eb

najee suhe hrane, neuravnoteenog sastava uz neredoviti rad. Postoji itav niz razliitih
specifinih i nespecifinih, potpuno i djelomino istraenih faktora koji mogu dovesti do

Za

raznih bolesti probavnog sustava a najbitniji su sljedei:

1. Anatomski poloaj i struktura organa abdominalne upljine konja, u odnosu na ostale

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

ivotinje, doprinose veoj uestalosti bolesti probavnog sustava u konja. Specifinosti

probavnog sustava su: mali eludac, u odnosu na veliki crijevni trakt; dugaak i labilan
mezenterij, nefiksirana (pokretna) flexura pelvina; anatomski otvori i prostori u koje se
dio crijeva moe relativno lagano uvui i zaglaviti bez mogunosti kasnijeg samostalnog
oslobaanja (foramen omentale, spacium reno-lienale, procesus vaginalis; vestibulum
omentalis), anatomski relativno uski prelazi izmeu pojedinih dijelova probavnog sustava
(ileum-cekum, cekum-ventralni desni kolon, desni dorzalni kolon-transverzalni kolon).

2. Parazitske invazije est su uzrok kolika u konja. Tako na primjer invazija parazitom
Anoplocephala perfoliata moe uzrokovati invaginaciju crijeva. Invazija uzrokovana sa
Paraascaris

equorum

moe

izazvati

opstipaciju ileuma

ili

jejunuma.

Larve

Gastrrophillus spp. mogu izazvati opstipaciju eluca. Invazija malim ili veilikim
strongilidima moe uzrokovati razliite poremeaje u vaskularizaciji crijeva, lokalne
upalne procese, degeneracije, oteenja autonomnih centara crijevne motorike, tromboze
i ishemije dijela crijevne stijenke.

68

3. Klimatski ili meteoroloki imbenici (nagla promjena temperature i vlanosti, promjene u

tlaku zraka) djeluju na vegetativni ivani sustav i dovode uglavnom do spastinih kolika.
4. Stres predstavlja jedan od znaajnih faktora za nastanak gastrointestinalnih bolesti. Pod
djelovanjem stresa dolazi do pojaanja tonusa parasimpatikusa u dijelu ili cijelom crijevu
i poremeaja u receptornom autonomnom ivanom sustavu. Sindrom stresa dodatno
naruava mehanizam zatite i reparativnu sposobnost eluca i crijeva.
5. Greke u hranidbi takoer imaju veliku ulogu u nastanku kolika. Uzimanje visoko
kalorine hrane koja je podlona bubrenju i procesu vrenja (zrnje itarica, graak,
djetelina, lucerka, pokisla i uvela trava), moe izazvati meteorizam, dislokaciju i rotaciju
crijeva. Dugotrajna ishrana tee probavljivom hranom bogatom vlakninom (slama, itna
pljeva i kukuruzovina) i pijeskom, uz smanjeno uzimanje vode, moe izazvati opstipaciju
kolona i cekuma.
6. Greke u nainu uzimanja hrane (neredovita i neujednaena ishrana, halapljivo uzimanje

hrane, te bolesti usta i zubiju) imaju kao posljedicu nedovoljno usitnjavanje hrane.

gr
eb

Dugotrajni talski tip dranja konja i smanjeno kretanje ivotinja, dodatni su faktori koji
nepovoljno djeluju na crijevnu motoriku.

Za

Iz gore navedenog proizlazi da uestalost pojavljivanja gastrointestinalnih bolesti i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

dranja konja.

zastupljenost pojedine koline bolesti ovisi o zemljopisnom podruju te nainu i uvjetima

Simptomi kolike ovise o uzroku i vremenu koje je prolo od nastanka bolesti. Rasa i

temperament konja imaju vanu ulogu u simptomatologiji kolinog napada. Teke rase konja
i magarci reagiraju pokazivanjem znakova bolnosti kada je stupanj bola znatno jai, dok
punokrvni i toplokrvni konji pokazuju bolnost ve pri bitno blaim probavnim poremeajima.
Vano je napomenuti da se kao est pratilac abdominalnih bolesti javlja endotoksini

ok. Razliite bolesti probavnog sustava dovode do disbioze i izumiranja velikog broja
crijevnih bakterija i posljedino

do pojaanog oslobaanja endotoksina, uglavnom iz

stanine stijenke gram negativnih bakterija. Kemijski endotoksin je lipopolisaharid koji lako
prolazi kroz oteenu crijevnu stijenku u podruje peritoneuma ili u cirkulaciju. Preko niza
sloenih reakcija otputeni endotoksini dovode do pojave simptoma endotoksinog oka.
Promjene u vidu smanjene kapilarne perfuzije, poveane propustljivosti stanine stijenke,
poveanog viskoziteta krvi, kao i promjene u eritrocitima, ubrzana koagulacija krvi,
trombocitopenija, fibrinoliza i hemoragina dijateza zajedno tvore sliku diseminirane

69

intravaskularne koagulacije (disseminated intravascular coagulation - DIC) kao jednog od

glavnih simptoma tekog endotoksinog oka.
PREGLED I PROSUIVANJE BOLESNE IVOTINJE
esto puta je kod konja s kolinim sindromom gotovo nemogue postaviti objektivnu
dijagnozu. Velik broj kliniki obraenih kolika klasificiran je u kategoriju blagih kolika bez
ikada postavljene objektivne dijagnoze. Kako kolike konja spadaju u hitna stanja
prognostiki je od najveeg znaaja to ranije odluiti kako koliku lijeiti, kirurki ili
medikamentozno, na primjer, preivljavanje konja sa strangulacionim i obstruktivnim
kolikama koje zahtijevaju kirurku obrado direktno ovise o ranom prepoznavanju i lijeenju
tako da je apsolutni imperativ odluku o nainu terapiranja donijeti to ranije. Ba zbog toga
je i cijeli dijagnostiki plan usmjeren na kategoriziraciju kolika u kirurke i nekirurke. Prije
same klasifikacije kolike u nekirurku ili kirurku moramo pregledati ivotinju kako bismo

gr
eb

skupili informacije potrebne za donoenje takove odluke. Odluka o slanju na operaciju

Za

nikada nije laka, a dodatno ju oteava i visoka cijena samog zahvata

Anamneza

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Prije pristupa samom pregledu ivotinje vano je od vlasnika uzeti adekvatnu

anamnezu. Posebnu panju obratiti na sljedea pitanja:

-

kada je poela i koliko traje kolika

kojeg je intenziteta. kolika

dali ivotinja defecira i mokri, kakav je feces i urin

dali jede i pije

ime se hrani i dali je bilo promjena u reimu hranidbe i vrsti hrane

promjene u nainu dranja i rada

dali je ta ivotinja ve imala kolike, ako da koliko puta, kada i kako je lijeena

dali je ivotinja tretirana antiparaziticima, kojim preparatima i kada

kod kobila obratiti panju na eventualni graviditet

Potrebno je obratiti panju na neke spolne i dobne specifinosti. Poznato je da je kod pastuha
dosta est uzrok kolike ingvinalna hernija a kod kobila neposredno prije i poslije drijebljenja
postoji predispozicija volvulusu velikog kolona. Kod novoroene drebadi postoji rizik od

70

impakcije mekonija, kod konja starijih od 12 godina pojavnost strangulacionog lipoma je

vea.
Rekurentna kolika u vrijeme hranjenja moe upuivati na koliku zbog gastrinih ulcera.
Jaka bol koja u kratkom vremenu prijee u depresiju najee je posljedica rupture eluca ili
eneteritisa sa endotoksemijom. Neke strangulacione bolesti, kao strangulacioni lipom, mogu
imati slinu sliku.
Znakovi opsene medikamentozne terapije, hranjenje hranom koja je oneiena pijeskom ili
sitnim ljunkom, opseno hranjenje zrnjem, loa kvaliteta sijena i neredovito hranjenje ili
neredovit rad poveavaju rizik od kolika.
Ranija operacija kolike poveava rizik od budue kolike zbog adhezija ili skraenja
mezenterija.
Kliniki pregled

Kliniki pregled konja s kolikom obavlja se kao skraeni kliniki pregled zbog hitnosti stanja

gr
eb

i to ranijeg postavljanja dijagnoze te zapoinjanja terapije. Uvijek se vri na isti nain kod

Za

svih konja s kolikom kako nam ne bi promakle vane informacije. Ovdje moramo naglasiti
da obavezno kod pregleda konja s kolikom moramo sondirati ivotinju i napraviti rektalni

pregled. Kolika se manifestira jednim od ili kombinacijom sljedeih simptoma: udaranje

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kopitom, valjanje, istezanje kao kod mokrenja,udaranje prema trbuhu, zagledavanje prema
boku, uestalo lijeganje, sjedenje poput psa, nadam, znojenje, bruksizam.
Trijas i vidljive sluznice

Temperatura Kod jednostavne kolike, opstrukcije ili strangulacije obino

ostaje normalna, dok je kod enteritisa i peritonitisa jako poveana.

Puls U poetku je bolesti, a kod jednostavnih kolika uvijek, fizioloki. Frekvencija pulsa
moe narasti zbog bola ali najee raste sa dehidracijom, okom ili jakim istezanjem.
Disanje - Disanje moe biti uestalije zbog bola, pritiska na dijafragmu ili metabolike
acidoze.

Vidljive sluznice Boja vidljivih sluznica direktan je odraz kardiovaskularnog statusa i

direktno je vezana uz prognozu:

- svijetle zbog podraaja simpatikusa i dehidracije

71

- crvene poput cigle u inicijalnoj fazi endotoksinog oka

- cijanotine sa produenjem CRT-a indikator su oka i slabe perfuzije
Vrijeme ponovnog punjenja kapilara CRT (od eng. Capilary refill time), (fizioloki: 1-2
sec)
Pretraga probavnog sustava
Sondiranje
Od presudnog je znaaja ba kod svakog konja s kolikom obaviti sondiranje, dijagnostiki
kako bismo pretraili eluani sadraj i terapijski jer emo sondiranjem ispustiti suvini plin
ili sadraj. Opstrukcija u tankom crijevu prekida pasau tekuine koja se tu fizioloki lui i
odlazi u cekum i kolon, zbog boli ili opstrukcije se moe javiti i kontraperistaltika, a
posljedica je gastrini refluks, odnosno nakupljanje sadraja u eluc. Konji ne povraaju pa

gr
eb

im se eludac se puni tekuinom i plinom dok ne rupturira.

Dakle namee se zakljuak da ovaj zahvat nije samo dijagnostiki nego dapae primarno

Za

terapeutski jer emo u nekim sluajevima pravovremenim sondiranjem sprijeiti rupturu

eluca a u mnogo sluajeva samim isputanjem plina i sadraja smanjiti bolnost kolike.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Nakon uvoenja sonde treba pratiti dali spontano na sondu izlazi plin ili tekui sadraj, te
procijeniti miris, boju, konzistenciju, primjese hrane i pH. Ukoliko sadraj ne izlazi sam na
sondu treba iz eluca sistemom spojenih posuda ili pomou velike brizgalice dobiti sadraj.
Nakon toga moramo eludac isprazniti i isprati to radimo tako da kroz sondu ulijemo 1-2
litre vode, slobodnim padom, i nakon toga slobodni kraj sonde spustimo ispod razine eluca
dok ne iscuri tekui sadraj iz eluca. Zahvat ponovimo dok ne dobijemo gotovo potpuno
istu tekuinu, dakle dok u potpunosti ne isperemo eludac. Vea koliina kiselog eluanog
sadraja uglavnom ukazuje na primarnu prepunjenost eluca ili oteano pasiranje u crijeva
kao npr. kod gastroduodenojejunitisa. Vea koliina alkalnog eluanog sadraja (pH vei od
7) ukazuje na gastrini refluks kao posljedicu razliitih bolesti najee tankog crijeva.
Bolesti debelog i slijepog crijeva rijetko dovode do refluksa.

Auskultacija abdomena Auskultacija se izvodi na najmanje 2 mjesta sa svake strane

abdomena. Crijevni umovi koje ujemo potjeu veinom iz debelog crijeva (cekum i veliki
kolon) a sastoje se od zvukova koji nastaju mijeanjem i zvukova koji nastaju zbog

72

peristaltike crijeva. Kod jednostavne opstrukcije bol moe biti povezana sa peristaltikom
crijeva, a kod strangulacije peristaltika se u potpunosti prekida. Kod zdravih konja u desnom
paralumbalnom podruju uje se um prelaska sadraja iz ileuma u cekum (ileocekalni um),
a uje se 1-3 puta u minuti. Kod strangulacionog opstruktivnog ili paralitikog ileusa tankog
crijeva ovaj um ne ujemo. Fizioloki um na kolonu moe biti prisutan kod bolesti tankog
crijeva.
Perkusijom utvrujemo timpaniju u cekumu i velikom kolonu. Kod timpanije cekuma u
podruju desne paralumbalne jame javlja se ping efekt.
Rektalna pretraga
Kod izvoenja rektalne pretrage obratiti posebnu panju na sigurnost vlasnika, ivotinje i
osobe koja rektalnu pretragu izvodi. Rektalnom pretragom nastojimo odrediti anatomsku
lokaciju i vrstu bolesti. Najei nalazi su uslijed obstrukcije ili enteritisa distendirano tanko

crijevo, koje se u zdravih ivotinja ne moe rektalno opipati, ili distendiran veliki kolon ili

gr
eb

cekum. U svim sluajevima abnormalno rastegnue probavnih organa upuuje na opstrukciju

Za

koja zahtijeva adekvatnu terapiju.

Kod izvoenja rektalne pretrage treba izbjegavati sedaciju kako se eventualna bolnost na

palpaciju nebi prikrila sedativom. Pregled treba vriti u stojnici ili ako ju nemamo onda uz

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

zid uz primjenu nosne ili une brunde. Ukoliko ivotinja jako tiska moemo aplicirati
miorelaksans i/v (Buscopan comp.) i nakon par minuta pokuati ponovo.
Samo ukratko emo spomenuti glavne anatomske orijentacijske toke u abdomenu:

Slezena: fiksirana je s lijeve strane uz abdominalni zid i reno-lienalnim ligamentom

vezana za bubreg.

Lijevi bubreg: Fiksiran je axialno na slezenu i vezan uz dorzalnu stijenku abdomena.

Cekum: Baza cekuma je fiksna i tenia cekuma se moe palpirati na desnoj strani
abdomena

Flexura pelvina: pomina je i obino se nalazi tono ispod i malo desno od prednjeg
ruba zdjelice.

Mali kolon: obino se identificira po ve formiranom fecesu.

Urogenitalni organi: obratiti panju na mokrani mjehur, kod kobile na maternicu i

jajnike a kod mukih ivotinja na ingvinalni kanal.

73

Abdominocenteza
IIzvodi se kada unato obavljenom pregledu ne uspijemo donijeti odluku o nainu lijeenja,
ili ako ivotinja nije odreagirala na obavljenu medikamentoznu terapiju. Izvodi se tupom
iglom ili bikanilom, u podruju bijele linije, 25 cm kaudalno od ksifoidne hrskavice, ili na
pola puta izmeu ksifoidne hrskavice i pupka, tako da se mjesto prvo kirurki pripremi i
aplicira lokalni anestetik, a nakon toga se uini mali rez na koi kroz koji se potom uvodi
igla, kada je igla u abdomenu tekuina kapa na iglu, najee paralelno s dinim pokretima ili
se moe aseptiki aspirirati. Treba uzeti 2 epruvete uzorka, jednu obinu i jednu s
antikogulansom. Nakon toga izvlaimo iglu, izvlaei iglu moemo aplicirati antibiotik (npr.
10ml Sustrepena). Makroskopski, dobivena tekuina mora biti uta i prozirna a sve promjene
u makroskopskom izgledu upuuju na patologiju probavnog sustava. Dobivenu tekuinu
treba i laboratorijski pretraiti te odrediti ukupne proteine ukupan broj i tip stanica (Tablica

gr
eb

1).

Za

Fizioloki je punktat abdomena bistar, ute boje, sadri do 3000 leukocita/l i 7 12 g/l

ukupnih proteina.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Tablica 1. Specifine promjene u peritonealnoj tekuini

Promjena u sastavu tekuine
Fizioloka tekuina

Poviena razina proteina

Bolest kod koje se javlja

Jednostavna kolika, ileus, spastina kolika,

kolitis, ulceracije

Jednostavna opstrukcija, anterior enteritis

Peritonitis i tromboembolina kolika,

Poviena razina proteina i leukocita

nakon abdominalne operacije,

enterocenteze i kastracije

Poviena razina proteina, leukocita i

prisutni eritrociti i bakterije

Strangulacija

74

Dodatne pretrage
Laboratorijske pretrage krvi i seruma u veini sluajeva nemaju vei dijagnostiki znaaj.
Od dijagnostiki vanijih pretraga izdvajamo sljedee:

Hematokrit i ukupnih proteini Stupanj dehidracije

Broj leukocita Infekcija (neutrofilija) ili endotoksemija (neutropenija)

Arterijski plinovi Acidoza je dokaz oka

Elektroliti Sniena razina kalcija je znaajna u konja s opstrukcijom i

strangulacijom.

Laktat Dokaz anaerobnog metabolizma koji se javlja u oku.

Pomone dijagnostike metode poput rendgena, ultrazvuka, gastroskopije su manje znaajne

ali u nekim sluajevima mogu pomoi kod donoenja dijagnoze.
Naravno kao posljednja dijagnostika metoda ostaje nam dijagnostika laparoskopija.

gr
eb

Vano je nakon donoenja odluke o medikamentoznoj terapiji nastaviti pratiti stanje

ivotinje (ponoviti cijeli ovaj pregled svakih 4-6 sati) kako bismo procijenili uinak

Za

primijenjene terapije jer ako se primijenjenom terapijom kolina bol ne uspije smanjiti treba
obaviti daljnje dijagnostike postupke ili pristupiti hitnoj operaciji. U nekim sluajevima

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

deava se da unato provedenoj medikamentoznoj terapiji bolest i dalje progradira i te

moramo ivotinju uputiti na kirurku obradu.
Kod

pregleda

treba

pokuati

razluiti

dali

se

radi

intestinalnom ili

ekstraintestinalnom uzroku kolike. Naelno moe rei da je akutna jaka abdominalna bol sa
valjanjem ivotinje najee intestinalnog podrijetla dok se ekstraintestinalni problemi
najee manifestiraju blagim do srednjim kolinim simptomima koji se ponavljaju.
Patognomonini znakovi ekstraintestinalnih kolika ne postoje. Treba

napomenuti da

ekstraintestinalne kolike mogu dovesti do gastrointestinalnih problema i zakomplicirati

kliniku sliku.

KADA JE OPERACIJA INDICIRANA?

Bol: Operacija indicirana u sluajevima perzistentne boli koju ne moemo ublaiti

analgeticima

75

Temperatura: Poviena u sluaju eneteritisa, kod kojeg operacija nije indicirana; ali
temperatura moe biti poviena i kod kirurkih sluajeva. Temperatura je obino
fizioloka kod bolesti za koje je operacija indicirana.

Puls, sluznice, hematokrit i ukupni proteini: Ovi znakovi pomau u odreivanju

pacijentovog kardiovaskularnog i hidratacijskog statusa. U veini sluajeva znakovi oka
povezani su ili sa potpunom opstrukcijom ili strangulacijom ili enteritisom. Promjene u
samo ovim parametrima nisu indikacija za operaciju.

Gastrini refluks: Ako je prisutan, velika je vjerojatnost da se radi o opstrukciji tankog

crijeva zbog bolesti koja zahtijeva kirurku obradu. Refluks moe biti uzrokovan i
ileusom i enteritisom prednjih partija crijeva koji se lijee medikamentoznom terapijom.

Auskultacija: Stiani ili potpuno izostali peristaltiki umovi su uobiajeni kod kirurkih
bolesti. Ako se peristaltiki umovi ne jave nakon medikamentozne terapije treba
razmisliti o kirurkom lijeenju.
Rektalni pregled: Utvrditi dali distendiranje crijeva upuuje na opstrukciju. Svako

gr
eb

abnormalno distendiranje ili poloaj crijeva za koje ne moemo postaviti objektivnu

dijagnozu najee je indikacija za operaciju.

Peritonealna tekuina: ako je dolo do promjena u sastavu peritonealne tekuine najee

Za

je indicirana operacija. Ako je sastav tekuine jo uvijek unutar fiziolokih parametara a

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

svi drugi znakovi su indikativni za kirurku obradu vjerojatno se radi o bolesti crijeva u
ranoj fazi u kojoj je najbolje izvriti kirurku obradu.

Odgovor na analgetike: Znakovi kolike bi trebali nestati nakon adekvatne analgetske

terapije. Ako se znakovi kolike jave 1-2 sata po aplikaciji xilazina, detomidina ili flunixin
meglumina vjerojatno se radi o kirurkoj bolesti.

Ukoliko ne moete odluiti dali je operacija potrebna ili ne najbolje je ivotinju poslati na
Kliniku za unutarnje bolesti na daljnju obradu.

TERAPIJA

Kirurka terapija kolika

U posljednje vrijeme postignut je izraziti napredak u kirurkoj obradi konja s

kolikama, o emu najvie svjedoi podatak da se u nekoliko desetljea postotak prosjenog

76

preivljavanja operacije kolika poveao s 10% na 85%. Naravno, postotak preivljavanja

ovisi o samoj bolesti pa je tako najnii kod potpune torzije kolona i hernije kroz foramen
omentalis (20-30%), a najvii kod opstipacije i dislokacije kolona (do 95%). Posljedica je to
razvoja novih metoda i materijala, podizanja razine asepse i antisepse a vanu ulogu ima i
razvoj i napredak anesteziologije.
Medikamentozna terapija kolika
Kolike su hitno stanj i potrebno je to bre zapoeti s terapijom. Terapijom elimo smanjiti i
potpuno prekinuti abdominalnu bo, rehidrirati ivotinju, suzbiti enterotoksemiju i uspostaviti
normalnu pasau sadraja.
Najvei dio kolika blagog je oblika i, kako je ranije spomenuto, nakon odgovarajue
analgetske terapije i uspostavljanja pasae sadraja i normalnog crijevnog motiliteta postie
se potpuno izljeenje. Naravno, nakon zapoete terapije vano je pratiti pacijenta kako bismo

po potrebi korigirali ili potpuno promijenili terapiju.

gr
eb

Analgezija

Prvi problem koji moramo rijeiti kod terapije kolika je bol, postizanje analgezije esto je

Za

puta jedini potreban tretman. Prekidom boli prekida se i refleksna inhibicija motiliteta cijelog

probavnog trakta, ime se rjeava problem ileusa ili crijevnog spazma koji su kolike

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

uzrokovali. Odabiranje najboljeg naina analgezije ovisi o uzroku; rastezanje, upala i

ishemija glavni su uzroci boli i na njih se u veini sluajeva moe djelovati sistemskom
aplikacijiom analgetika. Analgezija openito postiemo na dva naina - dekompresijom i
medikamentozno. Kod nekih kolika s distendiranim probavnim organima dekompresijom
prekidamo bol. Sondiranje je prvi zahvat koji obavezno moramo izvriti kod svih kolika bez
obzira na intenzitet. Uz ranije opisane dijagnostike znaajke sondiranja, terapijski se princip
sondiranja bazira na dekompresiji distendiranog eluca i tako djeluje analgetski. Drugo
mjesto na kojem moemo ublaiti bol dekompresijom je cekum. Aplikacija xylazina u dozi
0,2-0,4 mg/kg i.v. moe ublaiti e bol i izazvati relaksaciju cekuma u mjeri dovoljnoj da plin
izae, u protivnom moramo obaviti punkciju cekuma. Za punkcijui cekuma moramo kirurki
pripremiti mjesto koje se nalazi na pola puta od zadnjeg rebra do bone kvrge,a u visini
donjeg ruba bone kvrge. Apliciramo lokalni anestetik u kou, a potom na prethodno kirurki
pripremljenom mjestu iglom promjera 14 do 16 G, dugom 12 do 15 cm probodemo
abdominalnu stijenku i uemo u cekum. Uputno je u isto vrijeme rektalno rukom pritisnuti

77

cekum uz stijenku abdomena kako bismo istisnuli maksimalnu koliinu plina. Po obavljenoj
punkciji iglu ispremo fiziolokom otopinom i nastavimo aplicirati fizioloku otopinu tijekom
izvlaenja igle.
Medikamentozno se analgezija postie lijekovima iz jedne od sljedee 4 skupine
lijekova:
1. nesteroidni protuupalni lijekovi (flunixin meglumin)
2. opoidni agonisti (butorphanol)
3. alfa-2-agonisti (xylazine)
4. sedativi (barbiturati)
U tablici 2. nalazi se popis ljekova s analgetskim djelovanjem kod kolika, njihova trgovaka
imena u Hrvatskoj i doze aktivne tvari za postizanje analgezije kod konja s kolikom.

Trgovaki naziv

Doza

Uinkovitost

Flunixin meglumine

Finadyn

0,25-1,1 mg/kg i.v. ili i.m.

Xylazine

Rompun

0,2-1,1 mg/kg i.v. ili i.m.

Detomidine

Domosedan

10-40 g/kg i.v.

Odlina

Scopolamine-metamizol

Buscopan

0,15-0,2mg/kg i.v.

Osrednja

Metamizol-natrij

Vetalgin

20-60 ml Vetalgina i/v ili i/m

Osrednja

Generiki naziv

gr
eb

Tablica 2. Analgetici i njihova relativna uinkovitost kod osrednje akutne abdominalne boli.

Odlina

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

Dobra

Flunixin meglumin izrazito je jak analgetik i moe prikriti znakove kolika, tako da je nuan
oprez kod njegove upotrebe. Ukoliko sa flunixin megluminom ne postignemo analgetski
efekt, velika je vjerojatnost da se radi o kolikama kod kojih e biti nuna kirurka obrada.
Terapija tekuinom

Za vrijeme akutne gastrointestinalne bolesti terapijom tekuinama nadoknaujemo izgubljenu tjelesnu tekuinu i odravamo fizioloki hidratacijski status. Hidratacijski status
odrediti emo na osnovu turgora koe, hematokrita i ukupnih proteina plazme, a za
rehidraciju koristimo fizioloku otopinu natrijeva klorida. Ovisno o veliini ivotinje konji
trebaju 15-25 litara tekuine dnevno za podmirenje uzdrnih potreba. Konju s kolikom

78

moramo u to kraem vremenu nadoknaditi izgubljenu tekuinu. Koliina tekuine potrebne

za rehidraciju prosuuje se po stupnju dehidracije ivotinje. Tako konju od 500 kilograma,
dehidriranom 10%, za rehidraciju moramo aplicirati 50 litara tekuine. Brzina rehidracije
moe ii maksimalnom brzinom, koja izravno ovsi o promjeru venskog katetera, ali nikada
bre od 30 litara na sat koje dajemo kod akutnog kardiovaskularnog kolapsa. Nakon
uspostavljanja zadovoljavajueg vaskularnog volumena brzinu treba smanjiti. Ope je pravilo
da pola izgubljene tekuine treba nadoknaditi kroz 6-12 sati, a ostatak u sljedeih 12-24 sata.
Endotoksemija
Cirkulatorni kolaps i multiplo zatajenje organa izazvano endotoksemijom rizici su
povezani sa svim bolestima probavnog sustava kod konja. Kako endotoksini nakon to je
dolo do oteenja mukoze vrlo brzo prodiru u stijenku crijeva, endotoksemija je esta
komplikacija kolika. Prognoza kod ovakvih bolesti ovisi o ranom prepoznavanju i terapiji

endotoksemije. Ciljevi u terapiji endotoksemije su:

gr
eb

1. sprijeiti oteenja tkiva cirkulirajuim endotoksinom

3. sprijeiti daljnju resorpciju endotoksina iz oteenog crijeva.

Za

2. sprijeiti kardiovaskularni kolaps

Nadoknada tekuine predstavlja osnovnu terapiju cirkulatornog kolapsa izazvanog

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

endotoksemijom. Najee je dovoljna fizioloka otopina natrijeva klorida, ali u nekim

sluajevima potrebno je, zbog gubitka proteina plazme, aplicirati plazmu u koliini potrebnoj
da razinu proteina plazme odravamo iznag 45 g/l.

Fluniksin meglumin apliciran u dozi 0.25-0.5 mg/kg uklanja veinu klinikih znakova

endotoksemije i poveava postotak preivljavanja.

Poremeaj u motilitetu crijeva

Kod veine kolika dolazi do poremeaja u motilitetu crijeva pa uz prethodno opisane

naine terapije i stimulacija crijevne motorike predstavlja vaan dio terapije kolika.
Indirektna stimulacija motorike postie se promjenom kvalitete crijevnog sadraja, to
vrlolako postiemo preparatima koji poveavaju udio vode u crijevnom sadraju. Kod
terapije kolika najbolje su se pokazale laksativne soli koje djeluju na bazi osmotske retencije
tekuine u crijevnom sadraju a povenjem udjela vode u crijevnom sadraju smanjuje se
vrijeme pasae. Najee se koriste su gorka sol (natrijev sulfat) za opstipaciju kolona i
79

glauberova sol (magnezijev sulfat) koji se koristi kod opstipacije slijepog crijeva. Apliciraju
se sondom u eludac, prije aplikacije ih otopimo u vodi. Uz ove preparate uvijek moramo
aplicirati i adekvatne koliine fizioloke otopine u infuziji zbog poveanog gubitka tekuine
u crijevu. Lubrikantna sredstva nemaju veliki utjecaj na vrijeme pasae, ali e je olakati.
Peristaltiku

moemo

stimulirati

direktnom

ili

indirektnom

stimulacijom

kolinerginih neurona (parasipatomimetski lijekovi) ili blokadom stimulacije simpatikusa

(alfa-2-blokatori) posljedino poveavajui motilitet crijeva i smanjujui vrijeme pasae, a
skraenjem vremena pasae, smanjujemo koliinu resorbirane vode, i time opet poveavamo
udio vode u ingestu.
Mineralno ulje uobiajeni je lubrikantni laksativ, to je vrsta parafinskog ulja koje nije
probavljivo i dolazi u obliku istog ulja ili emulzije, koristi se u dozi 2-4 litre ulja za konja od
450 kg pomijeano s istom koliinom vode, aplicira se nazogastrinom sondom, a preporua
se prije aplikacije isprati eludac ivotinji. Vano je napomenuti da ako ivotinju aljemo na

gr
eb

kirurku obradu, ne smijemo aplicirati mineralno ulje.

Intenzivna niega

Za

Cilj je intenzivne njege brzo prepoznavanje problema ili komplikacija primarne

bolesti i istodobna modifikacija terapije. Kod konja to znai ponavljano pregledavanje

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

ivotinje kojim emo uoiti znakove koji upuuju na sistemske poremetnje. Ovi se pregledi
obavljaju i biljee protokol za praenje kolinih pacijenata. Primjer protokola za kolike nalazi
se na slici 1. Standardn se u sklopu tih pregleda kontrolira: trijas, boja sluznica i CRT,
dehidracija, auskultacija peristaltike na obje strane abdomena, stupanj bola, ponaanje, apetit,
defekacija, palpacija digitalnih arterija, gastrini reflux. Ritam obavljanja pregleda
odreujemo sami, pa emo konje u akutnoj fazi teke kolike pregledavati svaki sat, a
ivotinje kod kojih je ve nastupilo poboljanje, pregledavamo svakih 6 sati. U tablici 3.
opisane su najee promjene u ovim parametrima i njihovi uzroci

Upotreba antibiotika u terapiji kolika ovisi o samoj bolesti i njenim komplikacijama;

kod nekih su bolesti nepotrebni, dok je kod drugih potrebna dugotrajna terapija antibioticima.

80

Tablica 3. Mogue promjene i njihovi uzroci naeni pri kolinom pregledu.

Temperatura

- temperatura najee poraste zbog endotoksemije, enteritisa ili peritonitisa

- obino raste i u prvih 12-24 sata nakon operacije
- perzistentno poveanje temperature najee upuuje na peritonitis i u ovom
sluaju moramo napraviti daljnje pretrage da utvrdimo uzrok porasta
temperature

Puls

- do promjena u pulsu dolazi kod oka

- raste u inicijalnoj fazi nakon operacije zbog boli
- umjereno je povien kod konja s peritonitisom ili endotoksemijom
- povien kod distendiranja tankog crijeva i refluksa

Vidljive

- konji s endotoksemijom imaju plavocrvene sluznice

sluznice i

- kod dehidracije sluznice su blijede ili cijanotine, a CRT je produen

CRT
Hidratacijski

- najpouzdanije se odreuje na osnovi hematokrita i ukupnih proteina plazme

status

- turgor koe nije pouzdan jer se ne mijenja dovoljno brzo, osim u drjebadi

Gastrini

- javlja se kao postoperativni problem kod ivotnja s bolesti tankog crijeva, s

proksimalnim enteritisom ili gastritis duodenitisom

gr
eb

refluks

- ako se postavi sumnja na mogui reflux, ivotinji se uvede nazogastrina sonda i

fiksira se na ular te se svakih 3-4 sata evakuira eventualni refluks; sonda moe

Za

ostati na mjestu i nekoliko dana, ali se preporua povremeno izvaditi sondu kako

bi se se ivotinja malo odmorila

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

- povean pritisak u elucu nije dovoljan da sam istisne tekuinu kroz sondu, osim
u fazi neposredno pred rupturu, zato svakih 3-4 sata pokuavamo sistemom
spojenih posuda prazniti eludac

Motilitet

- glavni indikator su obostrana auskultacija crijeva i eventualna produkcija fecesa

crijeva

- feces poprima fizioloke karakteristike 12-48 sati nakon terapije kolika; ako
feces ostane mekan due vrijeme nakon operacije, upuuje na kolitis ili
probleme zbog ishemije kolona

Digitalni puls

- najee upuuje na razvoj laminitisa

- javlja se prije hromosti

- treba pregledati sve ekstremitete

Venski kateter

- esto doe do razvoja trombophlebitsa i zbog toga uvijek treba pregledati venu i
mjesto na kojem je pozicioniran venski kateter

- u sluaju uoavanja bilo kakovih promjena na veni ili na mjestu uboda, odmah
treba izvaditi venski kateter

Laboratorijske

- hematoloka pretraga, acidobazni status, biokemijski parametri

pretrage

- obavljaju se po potrebi

81

Antibiotici

- najee nisu potrebni kod blagih oblika kolika

- redovito se daju preventivno kod kirurkih kolika

Hranidba konja s kolikama

Konja s kolikama hranimo kvalitetnim sijenom kako bismo minimalizirali udio
lakoprobavljivih ugljikohidrata nakon akutne faze bolesti. Ovakova hranidba provodi se
djelomino i zbog straha od izazivanja laminitisa prenatrpanjem jo uvijek oteenog
probavnog sustava. Ova dijeta treba predstavljati kompromis izmeu hrane koja e s jedne
strane biti podnoljiva za probavni sustav, a s druge strane opskrbljivati ivotinju s dostatnom
koliinom energije. Rutinska hranidba pojaava crijevnu motoriku, poveanje obroka takoer
stimulira peristaltiku, takoer gastrointestinalni refleks pojaava peristaltiku kolona
neposredno pred obrok. Iz ovog proizlazi da e crijevnu peristaltiku stimulirati mali, ali

uestali obroci ili ishrana sijenom ad libitum. Osnovno pravilo je da konje oboljele od kolika

gr
eb

ne hranimo dok ne nestanu znakovi bolesti, odnosno prvi obrok ponudit emo im 12-24 sata

Za

nakon prestanka znakova bolesti, a 4-7 dana nakon toga moemo uz obrok poeti dodavati
zrnje itarica ili peletiranu hranu i tijekom sljedeih 7 dana postupno poveavati obrok do

uobiajene koliine. Posebnu panju valja obratiti ishrani konja s opstipacijom velikog

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kolona, naime te ivotinje moemo poeti hraniti tek kada se uspostavi normalna pasaa kroz
kolon, dakle kad ivotinja pone producirati normalne koliine fecesa, a rektalno vie ne
nalazimo opstipirani kolon.

82

Slika 1. Protokol za monitoring konja s kolikom.

Podaci o vlasniku:
Podaci o pacijentu:
Dob:

Spol:

Teina:

Pasmina:

Dijagnoza:
Upute o hranjenju i napajanju:
Datum:_________ Ujutro____ Popodne____
VRIJEME

01:00

02:00

03:00

04:00

05:00

06:00

07:00

08:00

09:00

10:00

11:00

12:00

TEMP
PULS
DISANJE
BOL
PONAANJE
APETIT
SLUZNICE
CRT

PERISTALTIKA

gr
eb

CRIJEVNA

REFLUKS

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

HEMATOKRIT

URIN

Za

FECES

UKUPNI PROTEINI
DIGIRTALNI PULS
REHIDRACIJA

DOZA INFUZIJE
APLICIRANI
LIJEKOVI

PREGLEDAO:
NAPOMENE:

83

LITERATURA:
1. Smith BP. Large animal internal medicine. Mosby 1996 ; 7: 118-139.
2. Robinson NE. Current therapy in equine medicine 5. Saunders 2003; Str. 99-135
3. Radostis OM. Veterinary medicine. W.B. Saunders 2000; Str.169-250
4. Zimmel D.N. 49th Annual Convention of the American Association of Equine
Practitioners, 2003, New Orleans, Louisiana.; How to manage pain and dehidration in
horses with colic.
5. White II NA. The equine acute abdomen. Lea & Febiger, Philadelphia, London, 1990; 6: 153-189; Str.
309 337.

6. White NA and Randolph TA. 8th Congress on Equine Medicine and Surgery.
International Veterinary Information Service (www.ivis.org); Clinical triage for
gastrointestinal disorders.
7. Van Loon G. 8th Congress on Equine Medicine and Surgery. International Veterinary
Information Service (www.ivis.org); Symptoms of non-intestinal colic.

gr
eb

8. Gerros TC.Lecture series. www.scottcreek.com/Colic.htm Colic Symptoms

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za

Diagnosis - Treatment

84

Doc. dr. sc. Damjan Graner

TOKSEMINI KOLITIS -COLITIS X U KONJA

Toksemini kolitis-colitis X u konja (edematozni crijevni sindrom, akutni proljev

uzrokovan klostridijama, sindrom perakutnog proljeva, akutni idiopatski kolitis) je
sporadina, perakutna, fatalna bolest konja karakterizirana jakim proljevom i znakovima
toksemije. Smatra se da ne postoji pasminska, dobna ni spolna predispozicija za nastanak
bolesti. Zbog jakih bolova u abdomenu popraenim jakim, vodenastim, esto krvavim
proljevom, ivotinje najee ugibaju ve unutar 24 sata.

Etiologija
Tijekom devedesetih godina prolog stoljea, unaprijeene laboratorijske pretrage za

identifikaciju klostridijalnih toksina potvrdile su pretpostavke da su bakterije iz roda

gr
eb

Clostridium (naroito Clostridium difficile i Clostridium perfringens) uzronici kolitisa u

drijebadi i odraslih konja te je tako potvrena njihova uloga u etiologiji kolitisa X.

Za

Utvreno je se da se akutni kolitis najee javlja uslijed stresa, nakon transporta, nagle

promjene hrane i postoperativno. Neki autori, ipak, najvanijim imbenikom u nastajanju

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kolitisa X navode nepravilnu primjenu antibakterijskih lijekova, te rjee aplikaciju

nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPUL). Odreeni antibiotici poput tetraciklina,
linkomicina, eritromicina i nekih cefalosporina se u potpunosti ne resorbiraju u crijevima ili
se pak, u aktivnom obliku, izluuju putem jetre. Nakon p/o ili parenteralne primjene
navedenih antibiotika, a zbog njihove neznatne resorpcije u crijevima, dolazi do naruavanja
fizioloke mikroflore i proliferacije enteropatogenih mikroorganizama poput Clostridium
difficile, Cl. perfringens tip A , Salmonelle spp., najeih uzronika endotoksemije.
Poveana apsorbcija endotoksina nastaje zbog oteenja crijevne mukoze uslijed djelovanja
mikroorganizama ili bakterijskih citotoksina.
Patofiziologija

Patofizioloke promjene nastale uslijed akutnog kolitisa vrlo su sline bez obzira na

etiologiju. Crijevna mukoza predstavlja zatitnu barijeru izmeu crijevnog sadraja i krvi.
Oteenje mukoze moe biti uzrokovano djelovanjem patogenih bakterija ili njihovim
85

citotoksinima. Clostridium difficile tvori dva vana toksina (toksin A i B) dok Clostridium
perfringens tip A tvori alfa toksin.
Toksini uzrokuju oteenje epitela mukoze, nakuplja se upalni infiltrat u mukozi i
submukozi, a zbog poveane propustljivosti kapilara mukoze i submukoze dolazi do nastanka
edema. Zbog oteenja mukoze dolazi do prodiranja velike koliine toksina u krvotok, te
nastanka endotoksemije i razvoja klinike slike bolesti.
Klinika slika
Kliniki se bolest najee oituje u perakutnom obliku sa iznenadnim uginuima, a
opisan je i protrahiran oblik bolesti.
Najei simptomi su iznenadan i profuzan proljev, depresija, anoreksija, te srednje
jaki do jaki bolovi u abdomenu. U poetku bolesti koa je na dodir hladna, a temperatura je
obino poviena. Razvojem bolesti temperatura se postepeno snizuje ispod fiziolokih

vrijednosti. Kod veine konja pojavljuju se tahikardija (prosjeno oko 65 otkucaja u minuti,

gr
eb

raspona od 44 do 110), tahipneja (prosjeno 24/min, raspona od 8-76) i dehidracija (izmeu

Za

5% i 10%). Bilo je prazno, a vrijeme punjenja kapilara je produeno. Kao rezultat boli,
dehidracije i endotoksemije mogu nastati poremeaji u radu srca i disanja. Vidljive sluznice

mogu biti hiperemine, neiste ili cijanotine. Kako bolest napreduje konj poinje pokazivati

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

znakove miine slabosti, moe kolabirati, te uginuti u roku od nekoliko minuta.

Ukoliko konj preivi, nakon nekoliko dana se esto pojave edemi na ventralnom

dijelu abdomena i distalnim dijelovima ekstremiteta. Edemi su posljedica hipoproteinemije

koja nastaje zbog gubitka proteina kroz oteenu sluznicu crijeva. Ako bolest potraje jo
nekoliko dana konji iznimno brzo gube na teini zbog malapsorpcije i gubitka proteina.
Uslijed pomanjkanja energije dolazi do razgradnje vlastitih proteina (proteina plazme i
tkiva).

Od laboratorijskih pretraga u konja s kolitisom treba obratiti pozornost na hemogram

te koncentraciju

proteina plazme i serumskih elektrolita. Leukopenija s neutropenijom

(najee sa skretanjem u lijevo) se najee javljaju u poetku bolesti. U kasnijim stadijima

ili kod teih oblika bolesti nalazimo leukocitozu i neutrofiliju. Broj eritrocita je rijeko
promijenjen. Hematokrit je esto iznad 60% kao posljedica hemokoncentracije. Ukupni
proteini u serumu mogu biti poveani zbog hemokoncentracije uzrokovane dehidracijom ili
smanjeni zbog gubitka kroz oteenu sluznicu crijeva. Prisutni su

je hipokalijemija,
86

hiponatrijemija, hipokalcijemija i hipokloremija. Koncentracije ureje i kreatinina su zbog

dehidracije poviene.
Patolokoanatomski nalaz
Makroskopski nalaz kod akutnog kolitisa je karakteristian po zaostatku tamne,
neugruane krvi u potkoju i visceralnim organima. Cekum i kolon su mutni, ruiastoplave
boje i cijanotini, to se vidi na povrini seroze. esto su u submukozi prisutni edem,
krvarenje, ili oboje. Sadraj u lumenu crijeva je vodenast, pjenuav, neugodnog mirisa,
smee ili tamno crvene boje, a rijetko je prisutna svjea krv. Lezije se uglavnom nalaze u
cekumu i ventralnom kolonu. Neki konji mogu imati lezije od cekuma do anusa, drugi samo
u cekumu ili ventralnom kolonu, ili pak samo u dorzalnom i ventralnom kolonu. Vrlo rijedak
je nalaz hiperemije u ileumu.

gr
eb

Dijagnoza

Dijagnoza bolesti temelji se na uoenim klinikim znakovima, postmortalnom nalazu te

Za

iskljuivanjem drugih bolesti. Danas se koristi nekoliko direktnih i indirektnih metoda za

otkrivanje toksogenih klostridija kao to su bakterioloka pretraga fecesa te ELISA za

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

identifikaciju Clostridium difficile toksina A i Clostridium perfringens enterotoksina.

Identifikacija toksina je vana za postavljanje dijagnoze jer mnoge izolirane bakterije
Clostridium difficile i Clostridium perfringens su netoksogene. Rektalna pretraga je nuna
kako bi se iskljuile neke druge bolesti, ali je valja obavljati vrlo oprezno zbog nadraene
sluznike mukoze. Diferencijalno dijagnostiki treba iskljuiti salmonelozu, monocitnu
erlihiozu, intoksikacije sa tekim metalima (arsenom i cinkom), toksinim biljem, akutne
proljeve uzrokovane aplikacijom antibiotika, te parazitarne invazije. U veini sluajeva
(65%) uzroci akutnog proljeva u konja se ne utvrde ili se utvrde postmortalno ili nakon
oporavka.
Lijeenje

Konju oboljelom od kolitisa X nuna je intenzivna njega. Najvaniji imbenik u

lijeenju je intravenozno davanje tekuine s izbalansiranom otopinom elektrolita (npr.

Ringerov laktat). Koliina tekuine koju dajemo ovisi o stupnju dehidracije te o koliini i

87

konzistenciji fecesa. U jako dehidriranih konja intravenozno davanje tekuine u koliini od 1

L/ min u prvih 30 minuta moe znatno poboljati stanje oboljele ivotinje. Preostali manjak
tekuine trebalo bi nadoknaditi unutar 12-24 sata. Nakon rehidracije trebalo bi nastaviti
intravenoznim davanjem tekuine odravanja (50-100 ml/kg/dnevno) kao i

tekuine

kojom bi se nadoknaivao daljnji gubitak zbog proljeva. Kada se proljev pone sustajati,
moe se smanjiti intravenozni unos tekuine. U konja s izrazitom hipokalijemijom, u
Ringerov laktat moe se dodati 20-40 mEq/L KCl. Meutim, intravenozno uzimanje KCl ne
smije prijei maksimalnu dnevnu dozu koja iznosi 0.5 mEq/kg/h. Kod jako dehidriranih
ivotinja uputno je davati hipertoninu otopinu intravenozno (4-6ml/kg 5-7.5% NaCl).
Vrlo esto, uslijed hemokoncentracije, dolazi do stvaranja tromba, stoga je nuno
redovito motriti intravenozni kateter. Dodavanjem heparina u tekuinu za intravenoznu
primjenu (20-80 I. J. i/v unutar 8-12 h) moe se sprijeiti nastanak tromba. Primjenom niskih
doza NSPUL kao to je flunixin meglumin (0.1-0.25 mg/kg i.v. kroz 6-8h) mogue je

smanjiti sistemsko djelovanje endotoksina, ublaiti upalu te kontrolirati bolove u abdomenu.

gr
eb

Za ublaavanje bolova koji mogu biti jako izraeni moe se aplicirati xylazin (0,3-0,5 mg/kg
i/v) ili detomidin (5-20 g/kg i/v). Butorphanol (0,03-0.06 mg/kg) se moe kombinirati sa

Za

xylazinom i detomidinom za potentniju analgeziju. Peroralnom primjenom mineralnih ulja ili

aktivnog ugljena moe se smanjiti apsorbcija bakterijskih toksina i upala crijeva preporuuju

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

aplikaciju bizmut subsalicilata (1-2 litre svakih 6-8 sati) putem nazogastrine sonde te se
njegovo djelovanje oituje lokalnim protuupalnim uinkom te smanjenom sekrecijom.
Za eliminaciju crijevnih infekcija uzrokovanim sa bakterijama iz roda Clostridium

uspjenim se

pokazao metronidazol u dozi od 15 mg/kg svakih 6-8 sati. U sluaju

rezistencije Clostridium difficile na metronidazol moe se aplicirati vancomycin preporuuju

aplikaciju Na iili K benzil penicillina u dozi od 22000 i. j. /kg i/v svakih 6 sati.
Kod pojave edema

na distalnim dijelovima ekstremiteta, nastalog zbog

hipoproteinemije, na edematozna mjesta treba staviti bandae i svakodnevno ih mijenjati.

Kod hipoproteinemije uspjenim se pokazala i/v aplikacija 3-10 litara plazme.
Zbog intravenoznog davanja tekuine, potrebna je stajska njega. Oboljelim konjima treba
osigurati sijeno po volji iz mree za sijeno koja visi, zbog toga to su hipoproteinemini konji
skloni edemima po glavi. Vlasnike bi trebalo upozoriti da kolitis moe prerasti u kronino
stanje, s mogunou nastanka laminitisa ili stvaranja tromba u veni jugularis.

88

Literatura
1. BROWN, C.M., J.J. BERTONE (2002): The 5-minute veterinary consult Equine.
Lippincott Williams&Wilkins, Philadelphia (546-547).
2. DONALDSON, M. T., J. E. PALMER (1999): Prevalence of Clostridium perfrigens
enterotoxin and Clostridium difficile toxin A in feces of horses with diarrhea and colic.
J. Am. Vet. Med. Assoc. 215, 358-361.
3. GUSTAFSSON, A. (2004): Antibiotic associated diarrhea in horses with special
reference to Clostridium difficile. Doctoral thesis. Uppsala: Swedish university of
agricultural sciences.
4. JANG, S. S., L. M. HANSEN, J. E. BREHER, D. A. RILEY, K. G. MAGDESIAN, J.
E. MADIGAN, Y. J. TANG, J. Jr. SILVA, D. C. HIRCH (1997): Antimicrobial
susceptibilities of equine isolates of Clostridium difficile and molecular characterization
of metronidazol-resistant strains. Clin. Infect. Dis 25(suppl 2), 266-267.

5. JONES, R. L. (2000): Clostridial enterocolitis. Veterinary clinics of North America.

gr
eb

Equine practice 16, 471- 485.

Veterinary record 123, 269-271.

Za

6. KING J. N., E. L. GERRING (1988): Detection of endotoxin in cases of equine colic.

7. MURRAY, M. J. (2002): Medical disorders of the large intestine. U: SMITH, B. P.:

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Large Animal Internal Medicine. 3rd ed. Mosby, St. Louis, (653-662).

8. PRESCOTT, J. F., J. D. BAGGOT (1993): Antimicrobial Therapy in Veterinary

Medicine. Ames, Iowa State Press. (263).

9. RADOSTIS, O. M., , C. C. GAY, D. C. BLOOD, K. W. HINCHCLIFF (2000):

Veterinary medicine. A textbook of the diseases of cattle, sheep, pigs, goats and horses.
9th ed. W.B. Saunders Company, London (1771-1773).

10. REED, S. M., W. M, BAYLY (1998): Equine internal medicine. W.B. Saunders
Company, Philadelphia (677).

11. ETHELL, M. T., A. J. DART, D. R. HODGSON, R. J. ROSE (2000): Alimentary

sistem. U: ROSE, R. J. HODGSON, D. R. : Manual of Equine Practice. 2nd ed.
Saunders, Philadelphia, (273-339).

12. ROONEY, J. R., J. T. BRYANS, E. R. DOLL (1963): Colitis X of horses. J. Am.

Vet. Med. Assoc. 142: 510-511.

89

GASTRODUODENOSKOPIJA U KONJA
Darko Grden dr.vet.med.

U novije vrijeme sve veu vanost u veterinarskoj dijagnostici ima endoskopska

pretraga..U dijagnostici bolesti probavnog sustava konja rutinski se koristi gastroskopija
odnosno gastroduodenoskopija.
OPREMA
Za izvoenje gastroduodenoskopije u konja potreban nam je endoskopski sustav. Dva su
osnovna tipa endoskopa, fiberoptiki i video endoskopski sustav. Fiberoptiki sustav je u
humanoj medicine naputen ali se u veterinarskoj medicini, zbog izrazito povoljne cijene
rabljenih fiberoptikih sustava i dalje koristi. U ovakovom sustavu slika se optikim

vlaknima prenosi direktno u okular na kraju endoskopa. Time je ovaj tip opreme prikladniji

gr
eb

za endoskopske pretrage u terenskim uvjetima. Negativna strana ovog sustava je sklonost

oteenjima optikih vlakana i loija kvaliteta slike. Postoji mogunost spajanja kamere na

Za

okular endoskopa te reprodukcija na monitoru preko video procesora, a procesor omoguava

i snimanje. Za snimanje i reprodukciju na monitoru prikladniji je video endoskopski sustav.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Kod video endoskopskog sustava (crno-bijeli ili u boji) se na vrhu endoskopa nalazi video
kamera kojom se biljei slika i preko video procesora se reproducira na monitoru i snima na
DVD. Naravno kod oba sustava poteban nam je izvor svjetla. Izvor svjetla koji se koristi
moe biti ili 150 W halogeni ili 300W ksenon. Za pregled eluca puno je bolji ksenonski
izvor jer proizvodi jae svjetlo.

Kod odabira samog endoskopa bitna je duina i promjer, pa tako za drebad vanjski

promjer endoskopa mora biti manji od 11mm a za odrasle konje od 15mm, najbolje 12 do 13
mm. Kako bismo pregledali i duodenum kod odraslih konja endoskop mora imati radnu
duinu 3 metra. Endoskop dug 2,5 metara dostatan je za gastroskopiju konja ali njime se ne
moe pregledati duodenum kod odraslih konja.

90

Tablica 1. Tipovi endoskopa za gastroduodenoskopiju u konja

Radna

Vanjski

duina

promjer

Humani endoskop za tanko crijevo

250 cm

10 mm

Konjski gastroskop tip 1

330 cm

12 mm

Prevelik promjer za malu drebad

Konjski gastroskop tip 2

300 cm

10 mm

----

Napomena
Prekratak za duodenoskopiju odraslih

Za
gr
eb
u

konja, moe se retroflektirati u drijelo.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Endoskop

Od dodatne opreme potrebna nam je pumpa za zrak kako bismo insuflirali zrak u

eludac; postojea pumpa za zrak u samom endoskopskom sustavu je prespora za insufliranje

zraka u eludac konja. Sukcijska pumpa potrebna nam je kako bismo iz eluca uklonili
suvinu tekuinu i insuflirani zrak. Obje ove pumpe primjenjuju se kroz radni kanal
endoskopa.

ANATOMIJA KONJSKOG ELUCA

eludac konja podijeljen je u dvije jasno ograniene anatomske regije, jedna je prekrivena
kutanom a druga ljezdanom sluznicom. Podruje kutane sluznice pokriva otprilike jednu
treinu eluca, ne sadri lijezde i pokriven je epitelom slinom onom u jednjaku.
ljezdana sluznicas prekriva preostale dvije treime eluca i sadri lijezde koje lue HCL i
pepsin te bikarbonate i sluz.

Margo plicatus (kutikularni rub) predstavclja mjesto na kojem kutana eluana sluznica
zavrava otro, bez prijelaza,stvarajui nepravilan, uzdignut krivudav rub. Ispod tog ruba
sluznica ima potpuno drugi karakter, postaje meka, na dodir barunasta, i pokrivena je
sekretom sluznice, to je podruje ljezdane sluznice.

eluani ulkusi u drebadi (mlae od 50 dana) su najee smjeteni u kutanom dijelu eluca,
neposredno uz margo plicatus, na podruju velike krivine eluca.

Nasuprot tome bolesna drebad ili drebad koja je dobivala nesteroidne protuupalne lijekove
moe imati eluane ulkuse u glandularnom dijelu eluca, ili u podruju pilorusa i
proksimalnog duodenuma koji mogu, usljed usporene pasae kroz eludac, dovesti do
nastanka eluanih ili jednjakih ulkusa.

91

Ulkusi eluca u godinjaka i odraslih konja obino su smjeteni u kutanom dijelu sluznice na
maloj krivini eluca u podruju margo plicatus-a; ukoliko se ulcusi poveaju to redovito ine
u smijeru kutane sluznice.
Ulkusi u ljezdanom dijelu i proksimalnom duodenumu su puno rjei u odraslih konja i
godinjaka.

Za
gr
eb
u

U elucu konja svih dobnih kategorija pH se kree od 1-7, a vrijeme pranjenja eluca nakon
su 24 sata.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

INDIKACIJE ZA PRETRAGU

tekueg obroka iznosi pola sata , a za potpuno pranjenje eluca nakon obroka sijena potrebna

Najee indikacije za gastroduodenoskopiju su:

1. Kolika (kronina kolika)

2. Perzistirajui gastrini refluks

3. Kronini gubitak na teini

PRIPREMA ZA ENDOSKOPIJU
drebad

Prije endoskopije nuno je pripremiti pacijenta. Sisajua drebad koja jo ne uzima nikakvu
drugu hranu osim mlijeka moe sisati do 2-4 sata prije endoskopije. drebadi koja sie i jede
suhu hranu treba uskratiti suhu hranu 8-12 sati pred endoskopiju a dozvoliti sisanje do 2-4
sata pred endoskopiju. Moe ih se i due drati na postu ali je bitno paziti na hidracijski status
ivotinje. Sedacija drebadi nije uvijek potrebna, ali ukoliko se ivotinja jako opire sedacija
e olakati zahvat. Endoskopiju moemo izvriti u ivotinje koja stoji ili lei. Za sedaciju
moemo koristiti:

Xylazine 0.5mg/kg IV

Xylazine 0.5mg/kg i/v + diazepam 0.1mg/kg IV

Xylazine 0.5mg/kg i/v + butorphanol 0.01-0.02 mg/kg IV

Odrasli konji

Odrasli konji se stavljaju na post 8-12 sati prije endoskopije, a 2-4 sata prije zahvata prestaje
ih se napajati. Moe se koristiti i dui post kako bismo osigurali potpuno pranjenje eluca ali
je rijetko potrebno.

92

Vano je naglasiti da kada se konju oduzima hrana treba iz boksa ukloniti sve sijeno i stelju i
konju staviti brnjicu jer e konj kada dovoljno ogladni jesti i stelju (piljevinu, hoblovinje,
slamu) a ponekad ak i vlastiti izmet, to e nam onemoguiti izvoenje pretrage.
Kod izvoenja gastroskopije potrebno je sedirati ivotinju jednim od sljedeih preparata:
Xylazine, 0.5 mg/kg, IV

Acepromazine, 0.02 mg/kg, IV; 20 minuta kasnije xylazine 0.5 mg/kg, IV.

Detomidine, 0.02 mg/kg, IV (due trajanje od xylazine-a)

Za
gr
eb
u

Ako sumnjamo, ili znamo, da ivotinja pati od usporenog pranjenja eluca premedikacija

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

POSTUPAK

(45minuta prije endoskopije) sa betanekolom 0.025 mg/kg, e nam pomoi.

Prolazak sonde kroz nosnicu redovito najvie smeta ivotinji. Endoskop se dalje uvodi kroz
rimu glotis u jednjak. U starije drebadi i odraslih konja gutanje endoskopa moe se izazvati
ubrizgavanjem vode kroz radni kanal na rimu glotis. Bolje je da konj proguta endoskop nego
da ga na silu pokuamo ugurati u jednjak jer se moe, bez da to primjetimo, saviti za 180
(retrofleksija endoskopa) i tada emo ga gurati natrag u usta umjesto u jednjak.
Treba paljivo pregledati jednjak kako prolazimo kroz njega, kardija i ulaz u eludac su
obino 170-180 cm od ulaza u nosnicu. Moe se javiti manji otpor na kardiji ali je obino vrlo
lako ui endoskopom u eludac.

Kada endoskop uvedemo u eludac moramo insuflirati zrak kako bismo distendirali eludac.
Zrak insufliramo sve dok jasno ne vidimo ljezdani i neljezdani dio eluca. Distendiranje
eluca zrakom drebad i konji u pravili dobro podnose ali se ponkad mogu javiti blagi
znakovi kolike. eluani sadraj treba sa povrine eluca kroz radni kanal endoskopa dobro
isprati obinom vodom. Suvina koliina tekuine u elucu moe se aspirirati kroz radmni
kanal ili nazogastrinom sondom.

Kada endoskop ue u eludac prvo vidimo desnu stranu i veliku kurvaturu eluca. Kako dalje
uvodimo endoskop on prolazi uz desnu stijenku eluca a nakon toga dorzalno prema
kaudalnom dijelu eluca, daljnim uvoenjem postaje vidljiva mala kurvatura i kardija. Kako
bismo endoskop doveli do pilorusa moramo ga uvesti po maloj kurvaturi i usmjeriti vrh
ventralno.
U nekih konja endoskop ne moe usmjeriti u ventralni dio eluca, tada se moemo posluiti
forcepsom za biopsiju te njime uhvatimo sluznicu u ventralnom dijelu eluuca i povuemo
preko njega endoskop ventralno

93

U ventralnom dijelu eluca endoskop e biti potopljen u eluanom sadraju, moemo si

pomoi aspiracijom sadraja ili insufliranjem zraka i polako dalje uvoditi endoskop dok ne
vidimo antrum i pilorus. Ukoliko je endoskop dovoljno dug moemo ga dalje kroz pilorus
uvesti u duodenum. Dalnjim uvoenjem lea bude prislonjena na crijevnu stijenku i vidno
polje bude zamueno crvene boje. Kako proksimalni duodenum iza pilorusa skree kaudalno
papile duodeni major.

Za
gr
eb
u

pod 180 to moramo i mi napraviti endoskopom. Obino endoskop ne moemo uvesti dalje od
Kada zavrimo sa pregledom eluca potrebno je aspirirati insuflirani zrak iz eluca i tada
polako izvui endoskop. Konji rijetko kad nakon pregleda pokazuje znakove abdominalne

boli, a u sluaju pojave znakova kolike jednokratna aplikacija 0.5mg/kg flunixin meglumina

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

uspjeno rijeava znakove kolike.

NALAZ

Endoskopski nalaz zdravog eluca u odraslih konja varira ovisno o stupnju rastegnia
plinoma, brzini pranjenja eluca te koliini preostale tekuine i hrane kojom je sluznica
obloena.

Endoskopski izgled eluanih ulcera se moe opisati prema mjesto lokalizacije u elucu kao i
prema obliku, distribuciji i dubini ozljeda. Postoji subjektivna shema za stupnjevanje
eluanih ulkusa sa skalom od 0 do 3. Ocjenom 0 ocjenjuje se eludac sa normalnom
sluznicom (zdrav eludac). Ulkusi sa jednom ili vie malih erozija ili ulceracija opisuju se kao
ulkusi 1. supnja. Ulkusi drugog stupjna ukljuuju jedan ili vie ulcera koji zahvaaju veu
povrinu. Ulkusi treeg stupnja zahvaaju veliku povrinu eluca, ponekad su to duboki
multifokalni ulkusi koji se spajaju.
Literatura
1.

Murray M.J.: Endoscopy; In: Manual of Equine Gastroenterology; Eds: Mair T., Divers T., Ducharme
N.; W.B. Saunders 2002.; Str: 21-26.

2.

James Burns: Endoscopic Instrumentation; In: Atlas of equine endoscopy; Ed: Nathan M. Slovis,
Mosby 2004.;Str: 3-29

3.

James Burns: Endoscopic Documentation; In: Atlas of equine endoscopy; Ed: Nathan M. Slovis,
Mosby 2004.;Str: 29-37

94

ULKUS ELUCA U KONJA

Prof.dr.sc. Dalibor Potonjak, Iva mit dr.vet.med.
eludac konja jedinstvene je anatomske grae. Proksimalna treina eluane stjenke
prekrivena je ploastim epitelom. To je podruje eluca gdje se ulkusi najee javljaju zbog

Za
gr
eb
u

osjetljivosti epitela i nepostojanja sluzi koja bi zatitila epitel od djelovanja eluane kiseline.
Distalne dvije treine eluane stjenke prekrivene su lijedzanim epitelom koji je odgovoran
za izluivanje eluane kiseline (klorovodina kiselina) i pepsinogena.

U posljednje vrijeme razvile su se brojne dijagnostike metode kao to je endoskopska

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

pretraga, koje omoguuju kvalitetniju dijagnostiku bolesti probavnog trakta u konja.

U velikog broja drjebadi javljaju se eluani ulkusi slabijeg intenziteta te oni u veini
sluajeva spontano zacjeljuju, bez pojave klinikih simptoma i bez primjene terapije.
U odraslih konja 30% jedinki ima erozije sluznice eluca, a pojava i uestalost ulkusa raste s
rastom intenziteta rada odnosno tjelesne aktivnosti ivotinje. 90 % trkaih konja ima lezije po
sluznici eluca, koje su u 50 % sluajeva umjerenog do jakog intenziteta.

Ulkusi se najee nalaze u dijelu eluane sluznice konja koji je pokriven ploastim
epitelom, dok se u lijezanom dijelu sluznice eluca ulkusi najee nalaze u podruju
antruma i pilorusa (vie od 50%), a najrjee u podruju korpusa eluca (manje od 10%).
Ulceracije duodenuma u drjebadi smatraju se dijelom ulceroznog sindroma dok se duodenitis
javlja u sklopu enteritisa. Ulceracije duodenuma, perforacije duodenalne stjenke i strikture
javljaju se rijetko i nije poznato da li su posljedica enteritisa (duodenitisa) ili ulogu u
nastajanju istih imaju drugi imbenici.
Etiologija:

Uzroci nastajanja eluanih ulkusa mnogobrojni su i razliiti za ljezdani i nelijezdani dio

sluznice eluca.

Sluznica eluca drjebeta i odraslih konja proizvodi eluanu kiselinu kontinuirano te je

koncentracija kiseline u elucu izmeu obroka, odnosno sisanja velika. Uzimanje hrane utjee
na koncentraciju eluane kiseline te je suvina kiselost u elucu neutralizirana hranom i
velikom koliinom sline bogate bikarbonatima koja se pojaano izluuje pri hranjenju
ivotinje.
Ulkusi u podruju sluznice koja je pokrivena ploastim epitelom posljedica su poveane
izloenosti sluznice eluanoj kiselini to moe biti posljedica prevelikih vremenskih

95

intervala izmeu pojedinih obroka, intenzivne tjelesne aktivnosti ili usporenog pranjenja
eluca. Utjecaj pojedinih krmiva na eluanu kiselost nije dovoljno istraena, ali su neka
istraivanja pokazala da hranjenje ivotinja nekim vrstama kvalitetnog sijena mogu biti
uzrokom smanjene uestalosti ulkusa u pokusnih konja, a hranjenje koncentratom bogatim
lako probavljivim ugljikohidratima dovodi do uestale pojave ulkusa.
i uzrokuje dehidraciju i supresiju imunolokog sustava.

Za
gr
eb
u

Odreenu ulogu u nastajanju ulkusa ima i transport ivotinja koji za ivotinje predstavlja stres
U drjebadi se moe javiti i ljutenje povrnih slojeva ploastog epitela sluznice eluca koji se
ljuti u manjim ili veim komadima. To ljutenje sluznice ponekad se javlja samostalno, ali su

najee prisutne i erozije, ulceracije i neutrofilna infiltracija sluznice eluca.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Uzroci nastanka veine ulkusa ljezdanog dijela sluznice eluca nisu poznati. Iako je poznato
da velike doze nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSPUL) mogu biti uzrokom ulkusa jer
inhibiraju prostaglandine te pojaavaju sekreciju eluane kiseline i smanjuju opskrbljenost
sluznice eluca krvlju, veina konja u kojih je dijagnosticiran ulkus nije prethodno primala
NSPUL.

Novija istraivanja pokazala su da se u nekih konja s ulkusom eluca moe dokazati bakterije
iz roda Helicobacter, ali uloga ovog mikroorganizma u nastanku bolesti jo nije potpuno
istraena. Takoer u konja s ulkusom eluca ponekad se moe izolirati i gljivice iz roda
Candida, ali nije poznato da li se javljaju primarno ili sekundarno.
Klinika slika:
drjebad

U veine drjebadi s ulkusima eluca ne dolazi do pojave klinikih simptoma. Kliniki

simptomi javljaju se kod uznapredovalih i viebrojnih ulkusa.

Najei simptomi ukljuuju: dijareju, krgutanje zubima, smanjeni apetit, leanje na leima,
koliku i pojaano slinjenje. Niti jedan od ovih simptoma nije specifian za ulkus eluca.
Pojaano slinjenje (ptijalizam) se najee javlja i pri ezofagitisu (upali jednjaka) koji se u
veine drjebadi javlja sekundarno, kao posljedica oteanog pranjenja eluca i
gastroezofagealnog refluksa. Ostali uzroci ptijalizma su i opstrukcija jednjaka i infekcije
gljivicama iz roda Candida te ih treba uzeti u obzir pri diferencijalnoj dijagnozi.
im se jave kliniki simptomi i postavi se sumnja na ulkus eluca dijagnostikim postupcima
i lijeenju treba pristupiti bez odgaanja.

96

Sporadino se u drjebadi moe javiti i perforacija eluane stjenke bez prethodnih klinikih
simptoma. U tim sluajevima ona je gotovo uvijek smrtonosna.
Kliniki simptomi ulkusa duodenuma jednaki su kao i kod ulkusa eluca, ali su posljedice
opsenije i opasnije. Lezije se uglavnom javljaju u proksimalnom duodenumu. Blai oblici
javljaju se kao difuzna upala sluznice eluca, a tei kao arina krvarenja i perforirani ulkusi.

Za
gr
eb
u

Komplikacije ulkusa eluca i duodenuma najee ukljuuju perforaciju eluane ili

duodenalne stjenke, usporeno pranjenje eluca, gastroezofagealni reflux i upalu jednjaka, te
megaezofagus ili aspiracionu pneumoniju koji se javljaju sekundarno kao posljedica
gastroezofagealnog refluksa.

Ulkusi u podruju proksimalnog duodenuma ili pilorusa mogu uzrokovati fibroze i suenja

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

koja se javljaju i u odraslih konja i u drebadi. U rijetkim sluajevima ulceracije eluca mogu
uzrokovati fibrozu i kontrakture eluca.
Jednogodinjaci i odrasli konji

U odraslih konja ulkus eluca oituje se kolikom, smanjenim apetitom, umjerenim gubitkom
tjelesne mase, slabom tjelesnom kondicijom i promjenama ponaanja.
Dijagnoza:

Dijagnostika ulkusa eluca i duodenuma u konja temelji se na anamnestikim podacima,

klinikoj slici, nalazu endoskopske pretrage eluca i duodenuma te na uspjenosti terapije.
Kliniki simptomi i laboratorijske pretrage krvi nisu specifini za dijagnostiku ulkusa eluca u
konja.

Jedina sigurna i objektivna dijagnostika metoda je endoskopska pretraga eluca.

Endoskopska pretraga eluca i duodenuma u konja zahtjeva sofisticiranu endoskopsku
opremu, odnosno endoskop duine najmanje 2 metra koji omoguuje vizualizaciju
nelijezdane sluznice eluca i margo plicatus, odnosno endoskop minimalne duine 2,5 do 3
m koji omoguuje vizualizaciju pilorusa eluca i proksimalnog duodenuma.
Terapija:

Cilj antiulkusne terapije je ukloniti bol, eliminirati klinike simptome, potaknuti cijeljenje i
sprijeiti sekundarne komplikacije.
Cilj medikamentozne terapije je smanjiti kiselost eluanog sadraja.

97

Antacidi neutraliziraju eluanu kiselinu, a antacidi koji sadre aluminij djeluju i kao
protektivi sluznice stimulirajui sintezu prostaglandina. Meutim, njihova djelotvornost u
konja je kratkotrajna i slaba.
Histamin potie sekreciju eluane kiseline. Antagonisti histaminskih receptora tipa 2
blokiraju vezivanje histamina na receptore i na taj nain smanjuju sekreciju eluane kiseline.

Za
gr
eb
u

Najee se koriste cimetidin ( 20-25 mg/kg PO svakih 6-8 sati ili 6,6 mg/kg IM ili IV svakih
6 sati) i ranitidin (6,6 mg/kg PO svakih 8 sati) i potrebno ih je aplicirati minimalno 2 do 3
tjedna.
sata (4 mg/kg PO svaka 24 sata).

Omeprazol (inhibitor protonske pumpe) u konja inhibira sekreciju eluane kiseline kroz 24

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Sukralfat i bizmutov subsalicilat se veu za povrinu ulkusa i potiu njegovo zaratavanje, ali
njihova uinkovitost u lijeenju ulkusa u konja nije od veeg znaaja.

Pri lijeenju ulkusa eluca u konja u kojih je dokazano prisutstvo bakterija iz roda
Helicobacter najee se koriste omeprazol (4 mg/kg svaka 24 sata), metronidazol (15 mg/kg
svakih 6 sati) ili trimetoprim sulfa ( 25 mg/kg svakih 12 sati). Antibiotike je potrebno
aplicirati kroz minimalno 14 dana, nakon ega je potrebno uiniti kontrolnu gastroskopiju.
Uz medikamentoznu terapiju potrebno je prilagoditi i prehranu ivotinje. Prehrana se temelji
na sijenu visoke kvalitete dok je potrebno izbjegavati hranu koja sadri veliku koliinu lako
probavljivih ugljikohidrata.

Teko je predvidjeti ukupno trajanje terapije ulkusa u konja te se svakoj ivotinji trajanje
terapije odreuje individualno. Vei ulkusi te ulkusi koji se nalaze u podruju sluznice
prekrivenom ploastim epitelom zahtijevaju dugotrajniju terapiju te njihovo zacjeljivanje
moe potrajati ak i do 40 dana.
Literatura

Radostits, O.M., C.C. Gay, D.C. Blood, K.W. Hinchliff: A Textbook of the Diseases of
Cattle, Sheep, Pigs, Goats and Horses. W.B. Saunders Company, Ninth Edition, London, New
York, Philadelphia, San Francisco, St. Louis, Sydney, 2000.

Reed S.M., W.M. Bayly: Equine Internal Medicine. W.B. Saunders Company, Philadelphia,
London, Toronto, Montreal, Sydney, Tokyo, 1998.
Buchanan B.R., F.M. Andrews: Treatment and prevention of equine gastric ulcer syndrome.
Vet Clin Equine 19, 575-579; 2003.
98

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite
u

Za
gr
eb
u

Smith B. P.: Large Animal Internal Medicine,Diseases of Alimentary Tract, Mosby, St. Luis

2002.

99

Priprema studenata za kolegij Bolesti i lijeenje konja za tematske jedinice iz

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za
gr
eb
u

PORODNITVO I REPRODUKCIJU:

100

Indukcija estrusa i ovulacije u kobila, procjena plodnosti i pravilno voenje sezone

pripusta, detekcija problematinih kobila, kontrola drebeeg estrusa

Razliiti reimi primjene hormonalnih pripravaka (svjetlosni reimi, gestageni,

prostaglandini, GnRH, hCG): prednosti i nedostaci.

Za
gr
eb
u

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 2.6. Indukcija i sinkronizacija
estrusa, str. 40-44.

2. Prvanovi N., A. Tomakovi, M. Cergolj, J. Grizelj, T. Dobrani, I. Getz, M.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Samardija, S. Vince (2005): Uspjenost primjene razliitih metoda za indukciju

estrusa u kobila. Vet. stanica 36 (1), 17- 22.

3. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 13. Voenje rasploivanja na
ergeli, str. 197-199.

Kontrola estrusa kobila u puerperiju.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 2.4. Znakovi i otkrivanje strusa,
str. 27-28.

2. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 7. Fiziologija puerperija u kobile,
str. 123-126.

101

PRIPREMA KOBILA ZA PRIPUSNU SEZONU

Iva Getz
Kobile i pastusi u najveem broju sluajeva odabiru se za rasplod na temelju njihovih
konformacijskih znaajki, podrijetla te sportsko-radnih karakteristika i postignutih rezultata,

Za
gr
eb
u

to u veini sluajeva iskljuuje odabir za rasplod ovisno o stvarnoj plodnosti dotine

ivotinje. Stoga je kod konja, vie negoli kod bilo koje druge vrste problem smanjene
plodnosti veoma uestao i predstavlja veliki ekonomski problem, osobito kod visokovrijednih
grla. Mali je broj kobila koje su trajno i potpuno jalove, no veliki problem predstavljaju kobile

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

koje bilo da teko koncipiraju, bilo da ne mogu uspjeno iznijeti graviditet i donijeti na svijet
vitalno drijebe. Postotak gravidnosti u kobila kree se u vrlo irokim granicama, a ovisi o
mnogim imbenicima, kao to su: plodnost pastuha, plodnost kobile, nain pripusta ili
osjemenjivanja te postupak s gravidnom kobilom. Pored toga, kod kobila je na naalost
relativno uestala pojava rane embrionalne smrtnosti ili popularno nazvano resorpcija
ploda, koja dodatno smanjuje njihovu plodnost. Nadalje, postoji niz spolno prenosivih
zaraznih bolesti koje se ire nekontroliranim prirodnim pripustom. Poseban problem
predstavljaju kobile i pastusi kliconoe koji ne pokazuju znakove bolesti, ali u
nekontroliranim uvjetima pripusta ire uzronike bolesti. Uspjena priprema kobila za
pripusnu sezonu iziskuje temeljito poznavanje fiziologije rasploivanja kobila. Stoga emo
naglasak staviti na uzroke smanjene plodnosti koje potiu od strane kobile kao i na najee
pogreke u priputanju kobila.

ZNAAJKE SPOLNOG CIKLUSA KOBILA

Kobile su sezonski poliestrine i uniparne ivotinje, to znai da se pare u odreeno

godinje doba, ovisno o duini trajanja dana. Tijekom sezone parenja kobile se tjeraju u
pravilnim vremenskim razmacima, ukoliko nisu koncipirale. Spolnu aktivnost kobila moemo
podijeliti u 4 faze: proljetni prijelazni period, puna sezona, jesenski prijelazni period te zimski
anestrus (spolna neaktivnost).

Podraaj za poetak ciklike aktivnosti u kobila predstavlja produivanje dana (dnevne

svjetlosti) tijekom ranog proljea (veljaa i oujak). Specifinost ovog prijelaznog razdoblja
su nepravilni i produljeni estrusa te esti anovulatorni ciklusi u kojima kobila manifestira sve
vanjske znakove ekstrusa, ali izostaje ovulacija. Uzrok tome je nedostatak svjetlosti (krai

102

dani od noi), koja je na poetku pripusne sezone dostatna za poetak folikulogeneze, rast
folikula i sintezu estrogena, ali nedostatna za ovulaciju. Ulazak u punu sezonu (travanj,
svibanj, lipanj) karakteriziraju pravilni ciklusi i optimalna plodnost kobila. Na sjevernoj
polutci pripusna sezona traje od travnja do rujna, a na junoj od listopada do oujka. U naem
podneblju uobiajeni su sezonski pripusti u proljee i u jesen. Tijekom dvogodinjeg

Za
gr
eb
u

istraivanja na 46 lipicanskih drebica ustanovljeno je da trajanje spolne aktivnosti kod

lipicanskih drebica ovisno o starosti: drebice u dobi od 1 do 4 godine nakon zimskog
anestrusa poele su pokazivati znakove tjeranja u oujku, a puna sezona trajala je od lipnja do
rujna. Kod jednogodinjih omica razdoblje spolne aktivnosti trajalo je 2,37 0,62 mjeseci, a

kod etverogodinjih drebica 8,56 0,46 mjeseci. U prosincu je vie od 50% drebica u dobi

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

izmeu 2 i 4 godine jo uvijek pokazivalo znakove tjeranja, a neke od ovih ule su u zimski
anestrus tek u sijenju. Manji udio drebica u dobi izmeu 3 i 4 godine pokazivale se znakove
tjeranja tijekom itave godine to ukazuje da i neki drugi imbenici osim duljine dana utjeu
na regulaciju spolne aktivnosti kod kobila.

drijebice ulaze u pubertet u dobi od 12-18 mjeseci, a na to prvenstveno utjee mjesec

u kome su roene. Na spolno dozrijevanje uz klimatske prilike vanu ulogu igra i prehrana pa
tako ivotinje koje su kvalitativno ili kvantitativno loije hranjene kasnije ulaze u pubertet.
Kod 50% drebica prvi spolni ciklus javio se u prosjenoj dobi od 15,25 0,31 mjeseci (dakle
prvog proljea nakon odrebljenja), a kod ostalih 50 % u prosjenoj dobi od 25,2 0,57
mjeseci (drugog proljea, odnosno u treoj godini ivota).

Spolni ciklus kod veine kobila traje prosjeno 21 do 22 dana, s varijacijama od 18 do

24 dana. U klinikom smislu u kobila razlikujemo estrus, odnosno folikularnu fazu, kada
kobile pod utjecajem estrogenih hormona pokazuju elju za parenjem te diestrus, odnosno
lutealnu fazu ciklusa u kojoj se spolni organi pod utjecajem progesterona pripremaju za
prihvat zametka. Lutealna faza ciklusa zavrava regresijom utog tijela pod utjecajem
prostaglandina PGF2 kojega lui endometrij izmeu 13. i 16. dana nakon ovulacije.
Prostaglandin iz endometrija preko venskog krvoilnog sustava maternice ulazi u opu
cirkulaciju te tako sistemski stie do jajnika uzrokujui luteolizu.

Duina trajanja estrusa ovisi o godinjem dobu, pa su tako na poetku uzgojne sezone,

u rano proljee, te na njenom kraju, u ranu jesen, estrusi dui, a u proljee i ljeto krai. To se
objanjava injenicom da produljivanje dnevne svjetlosti djeluje kao poticaj na ubrzavanje
folikulogeneze. Estrus u kobila traje u punoj sezoni prosjeno 5 do 7 dana, no moe trajati i
od 2 do 12 dana, to je jo uvijek unutar fiziolokih granica. U ovoj fazi ciklusa dolazi do
ovulacije i to 24 do 36 sati prije prestanka vanjskih znakova tjeranja. Trajanje estrusa donekle
103

je i pasminsko svojstvo: prosjena duljina trajanja estrusa u punokrvnih arapskih kobila 6.2
dana, u kobila quarterhorse pasmine 4.9 dana. Specifinost spolnog ciklusa kobila je pojava
tzv. drebeeg estrusa koji se fizioloki javlja ve izmeu 6. i 12. dana poslije poroda.
Nakon toga kod veine kobila u laktaciji nastavlja se normalna, fizioloka, ciklika spolna
aktivnost. Kod manjeg broja kobila zbog sisanja drebeta dolazi do inhibicije aktivnosti
ovisno o tome u kojem se mjesecu kobila odrebila.

PRIPREMA KOBILA ZA PRIPUSNU SEZONU

Za
gr
eb
u

jajnika, to se naziva laktaciona anestrija, a koja moe potrajati od 4 tjedna pa do 4 mjeseca,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Pravovremena i kompletna priprema kobila za rasplodnu sezonu je preduvjet za

uspjenu rasplodnu sezonu. Ovo podrazumijeva postizanje optimalne kondicije i zdravstvenog
stanja rasplodnih grla: uravnoteena prehrana s dovoljno vitamina i minerala, dovoljno
kretanja (ispusti), redovita dehelmintizacija, vitaminizacija (vit. E i selen) te redovita
vakcinacija drebica i kobila za virusne pobaaje (osnovna vakcinacija i revakcinacija svakih
6 mjeseci) i tetanus.

Niz spolno prenosivih zaraznih bolesti koje iri se nekontroliranim prirodnim pripustom, a

poseban problem predstavljaju kobile i pastusi kliconoe koji ne pokazuju znakove bolesti, ali
u nekontroliranim uvjetima pripusta ire uzronike bolesti. Stoga je u veim uzgojima
neophodna redovita kontrola spolno prenosivih zaraznih bolesti svih kobila i pastuha na ergeli
i to obavezno na IAK (infekciozna anemija kopitara), leptospirozu, CEM (zarazni metritis
kobila) i EVA (virusni arteritis kopitara).

Kod kobila koje su priputane u prethodnoj sezoni i koje nisu koncipirale u tri ciklusa

neophodan je specijalistiki pregled i individualni pristup da bismo iskljuili moguu

infekciju i/ili upalu maternice, nasljedne anomalije i druge patoloke promjene na spolnim
organima. Pored uobiajene vaginalne te rektalne i ultrazvune pretrage maternice i jajnika
kod takvih je kobila za postavljanje prognoze plodnosti neophodno i uzimanje endometrijskih
brisova na specifine i nespecifine uzronike (CEM, Klebsiella spp, Pseudomonas, hemolitiki streptokoki, Streptococcus zooepidermicus i drugi) te po potrebi endoskopska
pretraga maternice uz biopsiju endometrija te citoloki nalaz.

U novije vrijeme poseban problem predstavlja zarazni metritis kobila (CEM). Uzronik
ove bolesti koja moe rezultirati privremenom ili trajnom jalovou inficiranih kobila je
gram-negativni kokobacil Taylorella equigenitalis koju je teko dokazati, a bolest prenose
zaraeni pastusi koji ne pokazuju znakove infekcije. Kliniki, kod zaraenih kobila se dva do

104

deset dana nakon pripusta moe javiti mukopurulentni iscjedak te skraeni ciklusi koji
ukazuju na endometritis. S obzirom da je uzronik vrlo osjetljiv i teko dokaziv klasian
bakterioloki bris endometrija nije dovoljan za utvrivanje infekcije: bris klitoralnog sinusa i
jamice te bris endometrija uzet na poetku estrusa dostavlja se u ovlateni laboratorij u
specijalnom transportnom Aimsovom mediju. No zbog osjetljivosti uzronika ak i kod

Za
gr
eb
u

pravilnog uzorkovanja moe se javiti lani negativni nalaz te je stoga jedini sigurni dokaz
uzronika utvrivanjem DNA uzronika lananom reakcijom polimerazom. Zbog rairenosti
bolesti uzrokovanje radi utvrivanja uzronika CEM-a je obavezno prije odlaska kobila u EU
na pripust, a preporuljivo ga je sprovoditi i kod nas prije pripusta. to se tie pastuha, u EU

je obavezno testiranje svih pastuha na CEM ( Direktiva EU 92/65 EEC), a kod nas je

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

preporuljivo.

Koncepcija najee izostaje ili su rezultati pripusta u prosjeku slabi kada se za pripust ne

koristi najprikladnije vrijeme u sezoni gonjenja, ve se kobile nastoji pripustiti na samom

poetku sezone (u veljai i poetkom oujka). Rani pripusti najee ne uspjevaju jer su estrus
u to vrijeme produeni i najee ne zavrava ovulacijom, a kobile se priputaju i po vie puta
u jednom estrusu pa se time iscrpljuju pastusi tako da i oni u sezoni gonjenja daju slabe
rezultate. S obzirom na injenicu da na poetku sezone gonjenja koncipira oko 20%, a u punoj
sezoni 80% kobila, hormonskim preparatima se moe inducirati estrus i ovulacija kod
problematinih kobila. Indukcija estrusa u kobila moe se provoditi u prijelaznom razdoblju i
u punoj sezoni. Stoga je prije odabira metode za indukciju estrusa u kobile neophodno
prethodno utvrditi reproduktivni status kobile (prijelazni period ili puna sezona). Indukcija
estrusa u prijelaznom razdoblju primjenjuje se kod sportskih grla, prvenstveno kod galopera i
kasaa kod kojih pomladak ulazi u trening kao dvogodinjaci, te je vano da se kobile
drijebe to ranije (krajem zime i u rano proljee). Da bi se to postiglo kobile moraju
koncipirati u prijelaznom razdoblju kada je plodnost fizioloki smanjena. Indukcija estrusa
tijekom pune sezone primjenjuje se u kobila s nepravilnim ciklusima i za skraenje razdoblja
izmeu drebeeg i prvog idueg estrusa. Puerperalne infekcije i usporena involucija
maternice smanjuju plodnost kobila u drebeem estrusu pa stoga neki uzgajivai radije
priputaju kobile u prvom iduem estrusu.

Dvije su osnovne metode indukcije i sinkronizacije estrusa u kobila, a zasnivaju se na

1. Skraivanju lutealne faze ciklusa primjenom prostaglandina i njihovih analoga,
2. Produivanju lutealne faze ciklusa primjenom gestagena.
Primjena prostaglandina i njihovih analoga najea je metoda indukcije i sinkronizacije
estrusa kod kobila u punoj sezoni budui da je za uspjenu primjenu prostaglandina
105

neophodno prisustvo funkcionalnog utog tijela. Kao i kod goveda, i kod kobila je uto tijelo
otporno na djelovanje luteolitinih sredstava otprilike do oko 5 dana starosti. Nakon tretmana
s prostaglandinima kod kobila sa zrelim utim tijelom javlja se uoljivi estrus nakon 2 do 4
dana i ovulacija nakon 7 do 12 dana. Vrijeme ovulacije nakon primjene PGF2 varira s
obzirom na folikularnu aktivnost jajnika. Kod kobila u diestrusu koje na jajniku imaju
koje na jajnicima imaju manje multiple folikule-

Za
gr
eb
u

dominantni folikul (35 mm u promjeru) estrus i ovulacija e nastupiti ranije nego kod kobila
Indukcija estrusa primjenom gestagena zahtjeva dugotrajnu primjenu gestagena koji
djeluju kao egzogeni progesteron te za to vrijeme ciklino uto tijelo regresira. Primjenom

gestagena postie se blokada oslobaanja gonadotropina. Egzogeni progesteron djeluje

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

negativnom povratnom spregom na luenje LH, to nakon regresije ciklinog utog tijela,
omoguava novi folikularni val ali ne i ovulaciju. Nakon prestanka djelovanja egzogenog
progesterona javlja se tzv rebound effect, poveava se sekrecija GnRH te se javlja estrus i
ovulacija. Od preparata progestagena kod kobila se najee koristi uljna otopina sintetikog
progestagena altrenogest (Regumate) koja sadri 2.2 mg /ml aktivne supstance. Dodaje se u
hranu jedamput dnevno u dozi od 0.044 mg na kilogram tjelesne teine kroz 10 dana. Estrus
bi se morao pojaviti za oko 8 dana, a ovulacija 7 13 dana nakon zadnjeg tretmana. Zadnji
dan peroralnog davanja lijeka moemo aplicirati prostanglandin koji ubrzava luteolizu utog
tijela.

U oba sluaja esto se radi poboljavanje koncepcije usporedno inducira ovulacija s

pomou humanog horionskog gonadotropina, hCG ili sintetskog analoga gonadotropnog

realising hormona-GnRH. Humani horionski gonadotropin nastaje u resicama horiona
gravidnih ena : najvie ga ima u mokrai gravidnih ena poslije nekoliko tjedana od
koncepcije pa do 50. dana. hCG djeluje preteno kao LH a ima i slabije djelovanje slino
onom koje izaziva FSH.. Doza od 1500-3000 i.j. hCG inducira ovulaciju nakon 24-48 sati,
ako su kobile tretirane u vrijeme predovulatornog folikula (F4). Postotak koncepcije je 15
posto vii nego kod kobila kod kojih nije inducirana ovulacija. Indukcija ovulacije kod kobila
u estrusu moe se postii i aplikacijom buserelina, sintetskog analoga GnRH. No kod
aplikacije GnRH preparata za uspjenu indukciju ovulacije potrebno je viekratno ponavljati
aplikaciju hormona u eim intervalima (svakih 12 h). Stoga su se kod kobila uspjenijim
pokazali sporo-otputajui potkoni impantati GnRH. Kod 96% kobila kojima je apliciran
potkoni implantatnt od 2.2 mg GnRH (deslorelin acetat) ovulacija nastaje unutar 48 h.
Promjer folikula u tih je kobila u vrijeme aplikacije implantata iznosio 40 mm.

106

ODREIVANJE OPTIMALNOG VREMENA ZA PRIPUST I UO

Kod kobila je od neobine vanosti pravovremeno i tono uoavanje znakova estrusa: kod
kobila u kojih su dobro izraeni vanjski znakovi estrusa primjeujemo da su nemirne, esto
poigravanju uima, ru, kakljive su pri ienju i esto neposlune tijekom rada. No ima i
izuzetaka pa se dogaa da se inae nemirne kobile tijekom tjeranja smire. Raspasane kobile u

Za
gr
eb
u

prisustvu pastuha, no esto i u prisustvu kastrata, zauzimaju stav kao kod koitusa s rairenim
zadnjim nogama te podignutim i u stranu zabaenim repom, esto uriniraju manje koliine
mokrae i bliskaju (otvaraju i zatvaraju stidne usne pokazujui klitoris). Pri mokrenju

kobile zajedno s mokraom izluuju na mahove i estrusnu sluz. Kobila u estrusu, ukoliko nije

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

prisutan pastuh, ne pokazuje karakteristine znakove tjeranja. Jedino to moemo uoiti su

uestalo uriniranje malih koliina mokrae i izraen nemir.

Tradicionalno se kod nas esto prakticira viekratni pripust, tako da pastuh opasuje kobilu

trei, peti i sedmi dan nakon prvih znakova estrusa. Pripust iz ruke odvija se na
pokualitu gdje se utvruje zainteresiranost kobile za pastuha i obrnuto. Pokualite je
vrsta drvena pregrada visoka min. 1,5 , dugaka 2,5 m gdje pastuh onjukuje kobilu poevi
od glave prema stranjem dijelu tijela. Kobila koja se ne tjera, rita se i odbija pastuha, a ona
koja se tjera pokazuje opisane znakove gonjenja.

Najoptimalniji nain pripusta je priputanje prema nalazu na jajnicima uz kontrola zrenja

folikula tako se s najvie 2 pripusta u jednom estrusu moe postii koncepcija. Predvianje
kada e nastupiti ovulacija veterinari praktiari na terenu ve dugi niz godina uspjeno
obavljaju na osnovi rektalne palpacije folikula koji omeka neposredno pred ovulaciju.
Smatra se da e nakon rektalno utvrenog omekanja folikula ovulacija nastupiti unutar 24h.
Vrijeme ovulacije se moe tonije utvrditi kombinacijom rektalne i ultrazvune pretrage
kojom moemo precizno izmjeriti promjer folikula. Razlikujemo 4 tipa folikula:

F1 - folikul teko razlikujemo od okolice jer je jo duboko u jajniku i fluktuacija je

nejasna; promjer folikula iznosi 1-2 cm

F2 - vei, jae fluktuira, jajnik postaje izrazito asimetrian; promjer folikula je 2-3 cm

F3 - jajnik je asimetrian folikul je narastao i ima oblik kugle,stijenka je tanka pa se

dobro osjea fluktuacija; promjer 3-5 cm odnosno 1/3 jajnika

F4 - promjer 5-7 cm, jaka fluktuacija, napeta i tanka

U praksi se rektalna i ultrazvuna pretraga najee kombiniraju i tada daju zadovoljavajue

rezultate u odreivanju optimalnog vremena za priputanje kobila.

107

LITERATURA:

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za
gr
eb
u

1. Blanchard T. L., D.D. Varner, J. Schumacher, C.C. Love, S. P. Brinsko, S. L. Rigby

(2003.): Manual of Equine Reproduction, A Harcourt Health Sciences Company.
2. Cebulj-Kadunc N., V Cestnik, M Kosec (2006.): Onset of puberty and duration of
seasonal cyclicity in Lipizzan fillies, Equine Vet J. Jul ;38 (4):350-3 66.
3. Cergolj, M., M. Samardija (2006.): Umjetno osjemenjivanje kobila. U: Veterinarska
andrologija. Veterinarski fakultet, Zagreb.
4. Duquesne F., S. Pronost, C. Laugier and S. Petry (2007.): Identification of Taylorella
equigenitalis responsible for contagious equine metritis in equine genital swabs by
direct polymerase chain reaction. Research in Veterinary Science 82 (1): 47-49.
5. Gomez, C., J. M. Flores, J. Sanchez, A. Rodriguez, M. A. Sanchez (1995):
Histological changes in the uterus dirong the postpartum in the mare. Anat. Histol.
Embryol. 4, 19-23.
6. Gordon Ian (1997.): Controlled Reproduction in Horses, Deer and Camellides, CAB
International.
7. Ivankovi A. (2004.): Konjogojstvo. Hrvatsko agronomsko drutvo, Zagreb.
8. Makek, Z., I. Getz, I. Geceg, D. Majnari, K. Stipeti, S. imunda (1998): Tijek
drebeeg estrusa u kobila pasmine hrvatski hladnokrvnjak i uspjeh pripusta. Vet.
stanica, 29 (4) 195-199.
9. Meyers, P. J. (1997.): Control and synchronization of the estrus cycle and ovulation.
Pp. 96-102. U: Youngquist, R.S.: Current therapy in large animal theriogenology 1st
ed. W.B. Saunders Company Ltd.
10. McKinnon A., J. L. Voss (1993.): Equine Reproduction, Lea&Febiger.
11. Noakes, D.E. (2001.): Normal oestrus cycles: Endogenous and exogenous control of
ovarian cyclicity. pp. 3-53. U: Noakes, D.E., T.J. Parkinskon, G.C.W. England:
Arthurs Veterinary Reproduction & Obstetrics eighth edition. W.B. Saunders
Company Ltd.
12. Parlevliet J. M., N. M. C. Bleumink-Pluym, D. J. Houwers, J. L. A. M. Remmen, F. J.
H. Sluijter. B. Colenbrander (1997.): Epidemiologic aspects of Taylorella
equigenitalis. Theriogenology 47 (6): 1169-1177.
13. Sharp, D., Robinson, G., Cleaver, B., Porter, M. (1997): Role of photoperiod in
regulating reproduction in mares: basic and practical aspects. U: Younquist, R.S.:
Current therapy in large animal theriogenology 1st ed. W.B. Saunders Company Ltd.
14. Woods, J., D.R. Bergfelt, O.J. Ginther (1990.): Effect on time of insemination relative
to ovulation on pregnancy rate and embryonic loss rate in mares. Equine. Vet. J. 22;
410-415.

108

Uzorkovanje i pretraga kobile i pastuha na spolno prenosive zarazne bolesti

prvenstveno CEM (kontagiozni konjski metritis), citoloka pretraga endometrija

Nain i vrijeme uzorkovanja, postupak sa kobilom i uzorkom, nain slanja i analiza

uzorkovanje, izrada i procjena citolokog brisa,

ocjena kulture maternice

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za
gr
eb
u

prema uvjetima EU.,

109

Specijalne androloke pretrage u pastuha i pretrage sperme

Specifinosti androloke pretrage pastuha,

specijalna spermiologija,

postupak s poluenim i konzerviranim sjemenom pastuha.

Klinika i androloka pretraga rasplodnjaka, str. 165-169.

Za
gr
eb
u

1. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 3.1.

2. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 1.2.
Sperma, srt. 43-59.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

3. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 1.3.

Spolnost, str. 60-66.

110

Priprema kobile za pripust i U.O.; odreivanje optimalnog vremena za pripust i U.O.:

Ultrazvuno praenje folilkularne dinamike u kobila

Priprema za tematsku jedinicu:
1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

Za
gr
eb
u

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 2.5.5. Folikularna dinamika tijekom

spolnog ciklusa, str.38-39,

2. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

hormonalni status

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 3. Ultrazvuna pretraga, str. 55-63.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 2.. Fiziolagija rasploivanja kobile,
str.23-40.,

biopsija endometrija

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 3. Endoskopska pretraga, str.63-65.

UO u kobila svjeom, razrijeenom i duboko smrznutom spermom

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje: 4.1. Umjetno osjemenjivanje, str.6773.

2. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 2.2.

Poluivanje ejakulata od rasplodnjaka, str. 74-82.

3. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 2.3.

Ocjena ejakulata i spermija, str. 83-101.

4. Udbenik: Cergolj, Samardija (2006.): Veterinarska andrologija, poglavlje 2.10.

Umjetno osjemenjivanje konja, str. 128-132.

111

UMJETNO OSJEMENJIVANJE KOBILA

Grizelj J.
Uvod

Za
gr
eb
u

UO predstavlja tehniku kojom se polueni ejakulat pastuha polae u maternicu kobile

u estrusu s ciljem da kobila ostane gravidna. Uzgajivai pastuha i kobila u razvijenim
konjogojskim zemljama iz vie se razloga ve desetljeima priklanjaju umjetnom
osjemenjivanju. Dobro organiziran sustav UO, ukljuujui redovito uzorkovanje kobila i

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

spolno prenosivih bolesti.

pastuha, nosi sa sobom niz sanitarnih prednosti znatno smanjujui mogunost prijenosa
Umjetno osjemenjivanje mogue je provesti u dogovoru s veterinarom u svakoj

pojedinoj tali u kojoj se nalazi kobila ili pak, kako je sluaj u razvijenim zemljama,
dolaskom kobile u podruni Centar za UO gdje ju veterinar tijekom estrusa ultrazvuno prati
te osjemenjuje.

Ukoliko uzgajiva eli registrirati svoje budue drijebe potrebno je da se konzultira

sa pasminskom udrugom jer svaka moe imati specifine odredbe glede razmnaanja. Tako
neke pasminske udruge dozvoljavaju registraciju drijebadi samo ukoliko je kobila prirodno
priputena, neke dozvoljavaju UO ako su kobila i pastuh iz istog uzgoja, neke doputaju UO
samo svjeim ejakulatom, a neke dozvoljavaju i koritenje smrznutog ejakulata.
Uloga je veterinara pri tome da paljivim ultrazvunim praenjem kobile u estrusu, u

nekim situacijama indukcijom ovulacije, a uvijek potujui pravila asepse i antisepse, uini
viom stopu koncepcije kobila u pojedinom uzgoju.
Ginekoloki pregled kobila

S obzirom da je kobila sezonski poliestrina ivotinja, a vlasnici portskih grla ele

dobiti drijebe to ranije u kalendarskoj godini, zahtjevi za ginekolokim praenjem kobila

poinju se javljati ve tijekom veljae.

Ginekoloki pregled kobile ukljuuje redovitu rektalnu i ultrazvunu pretragu jajnika i

maternice. Kobile je dovoljno pregledavati dva puta tjedno sve dok se na jajniku ne utvrdi
prisue folikula 30mm. Od tog trenutka pregledava ih se svakodnevno sve do ovulacije.
Prosjean folikul raste 3mm/dan.
Kobile se u Centre za UO obino dovode poetkom estrusa, tamo ih se svakodnevno
ginekoloki prati te umjetno osjemenjuje.
112

Ultrazvunim ginekolokim pregledom vano je potvrditi estrus, to ukljuuje prisue

predovulatornog folikula te karakteristini estrusni edem endometrija (poput prerezane

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Slika 1. Kobile tijekom redovitog ultrazvunog pregleda

Za
gr
eb
u

narane).

Kobila se zatim osjemenjuje svaki dan (smrznuto sjeme) ili svako drugi dan (svjee i
ohlaeno sjeme) sve do utvrivanja ovulacije. Ovulacija i poetak tvorbe utog tijela se
ultrazvuno potvruje pojavom ehogene strukture na mjestu predovulatornog folikula.
Kobila se u praksi obino osjemenjuje svako drugi dan, poevi 1-2 dana od prvih znakova
estrusa (ili ustanovljenja predovulatornog folikula veliine 35-40mm), svjeim sjemenom sve
do detekcije ovulacije.

Ukoliko se zbog okolnosti ili elje vlasnika (esto izbor pastuha iz kataloga i uvoz sjemena)
koristi smrznuto sjeme nekog pastuha, tada je preporuljivo kobili inducirati ovulaciju
koritenjem 1500 i.j. humanog korionskog gonadotropina (hCG) i/v (neki Centri koriste i do
2500 i.j.). Da bi se mogla provesti indukcija ovulacije potrebno je da folikul dosegne veliinu
od minimalno 35mm. Utvreno je da aplikacija hCG inducira ovulaciju u roku 24 do 48 sati
(prosjek 36h). Na dan indukcije kobilu osjemenimo te isto ponovimo za 24 sata.
Uestala uporaba hCG-a kroz 3 ili vie uzastopnih spolnih ciklusa dovodi do imunizacije
kobila te hCG postaje neuinkovit. Zato ga se ne bi smjelo koristiti vie od jednom do dvaput
tijekom rasplodne sezone.
Tehnika izvoenja

Kobila se prilikom UO-a smjeta u stojnicu. Na pameti uvijek valja imati injenicu da

se u kobilju rodnicu smije uvoditi samo sterilni instrumenti te da je prije provoenja samog
UO-a potrebno vrlo detaljno (i viekratno) oprati perinealnu regiju (vulvu, anus, stranjicu,
podruje ispod draice) betadinskim sapunom kako bi sprijeili kontaminaciju.

113

Za
gr
eb
u

Slike 2. Priprema kobile za UO

Rep prije pregleda i UO-a toga umotati u najlonsku navlaku (koju se uini od plastine
rukavice za rektalnu pretragu) i fiksirati. Na ruku se zatim navlai sterilna (jednokratna)

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

plastina rukavica na koju nanesemo malo sterilnog parafinskog ulja da njome lake uemo u
vaginu. Rukom na kojoj je rukavica unosimo plastini kateter za UO u vaginu. Isti je zatien
tankom sanitarnom kouljicom koju neposredno pred cerviksom probijamo kateterom i
tako kateter sterilan uvodimo kroz cerviks u tijelo maternice. Pri uvoenju katetera u vaginu
vrh katetera drimo u zatvorenoj aci kako bi ga maksimalno zatitili od kontaminacije.

Slika 3. Dva tipa katetera za UO kobila svjeim sjemenom te brizgalica od 20mL

Slika 4. Vrh katetera za UO svjeim sjemenom s zatitnom kouljicom (IMV Technologies,

Francuska)

Slika 5. Vrh katetera za UO smrznutim/otopljenim sjemenom s kouljicom i mandrenom

(IMV Technologies, Francuska)

Kateter se uvodi u uterus na nain da prvo kaiprstom proemo kroz cijeli cerviks, a zatim na
isto mjesto ponemo uvlaiti kateter sve do tijela maternice. Kobilji cerviks je kratak, u
estrusu izrazito mekan, a cervikalni kanal jasno otvoren. Ipak, vano je prstom proi kroz
cijelu duinu cerviksa jer je isti esto jednim krajem neto zakrenut to prilikom aplikacije

114

sjemena nee dovesti do njegova potpunog ulaska u uterus. Doza za osjemenjivanje prireena
je u brizgalicama (svjee i ohlaeno sjeme) ili pajetama (smrznuto).
UO smrznutim sjemenom moemo provesti na dva naina. Za oba je prethodno potrebno
otopiti pajete u vodenoj kupelji na 37C kroz 30s. Jedan je nain da sadraj otopljenih pajeta
prebacimo u jednu sterilnu kualicu uronjenu u kupelj. To uinimo tako da odreemo zalotani

Za
gr
eb
u

kraj pajete, stavimo pajetu iznad kualice te tada odreemo i tvorniki ep nakon ega sadraj
pajete iscuri u epruvetu. Zatim rabimo istu sondu za UO kao za svjee sjeme. Prvo u
brizgalicu navuemo oko 4mL zraka (ne previe, nije dobro za uterus) te zatim aspiriramo
osjemenjivanje u vrh roga maternice.

sadraj epruvete. Ovim je nainom tee prodrijeti duboko u rog i izvesti duboko

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Drugi je nain koritenje katetera za UO smrznutim sjemenom (tanji od katetera za UO

svjeim ejakulatom) iji je sastavni dio i metalni mandren za istiskivanje sadraja pajete. U
ovom sluaju provodi se duboko UO na nain da otvorimo pajetu sa zalotane strane te ju
gurnemo u kateter. Zatim u drugi kraj pajete gurnemo metalni mandren kojim pajetu gurnemo
do vrha katetera. Kateterom ulazimo u cerviks, a drugom rukom idemo u rektum kako bi
kateter prodro to je mogue dublje u ipsilateralni rog maternice. Nakon dolaska katetera u
vrh roga, asistent ispranjava sadraj pajete, vadi praznu pajetu, na njeno mjesto stavlja novu
pajetu i tako ponavlja radnju do ispranjenja svih predvienih pajeta.
Nain konzerviranja sjemena i broj spermija po dozi za UO kobila

Jedna od velikih prednosti UO je injenica da jedan ejakulat biva dostatan da se njime

osjemeni vie kobila. Tako se od jednog ejakulata moe dobiti i do 40 doza od po 200
milijuna spermija ovisno o ritmu iskoritavanja pastuha.

Svjee sjeme se nakon poluivanja, filtracije, odreivanja broja spermija, razrjeuje koristei
pri tome obino polumastno (do 1,5% masti) mlijeko. Mogue je koristiti i komercijalne
razrjeivae na bazi mlijeka ili vrhnja koji su bolji od onih na bazi eera i utanjka.
Ako u razrijeeno sjeme ne dodamo antibiotik, tada UO treba izvesti u roku od 30min od
poluivanja. Za smrzavanje sjemena koriste se razrjeivai na bazi obranog mlijeka,
fizioloke otopine, pufera, antibiotika uz utanjak i glicerol.

Danas se primjenjuje: 1) UO svjeim dozama sjemena unutar 30 (60) minuta od poluivanja;

2) UO svjeim dozama sjemena ohlaenim na +4C (temperatura hladnjaka) kako bi ih uvali
na licu mjesta za kobilu koja eventualno dolazi (kasni) na UO ili transportirali. UO ovakovim
sjemenom se provodi unutar 12h (24h pa ak i do 48h) nakon poluivanja.

115

Za osjemenjivanje svjeim sjemenom koristi se doza od 15mL (ponekad do 20mL).

3) UO smrznutim sjemenom kojeg je mogue uvati neodreeno vrijeme u kontejneru s
tekuim duikom te transportirati po potrebi (narudbi). Postoji individualna razlika izmeu
pastuha s obzirom na sposobnost ejakulata da bude smrznut. Utvreno je da oko 25% pastuha
postie jednake rezultate kada se za osjemenjivanje koristi njihovo svjee ili

Za
gr
eb
u

smrznuto/otopljeno sjeme. S druge strane ejakulati nekih pastuha ne podnose hlaenje i

smrzavanje.

Postotak koncepcije

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Prosjena plodnost kobila iznosi 50% pri skoku iz ruke ili osjemenjivanjem svjeim
sjemenom neposredno nakon poluivanja. Sa konzerviranjem pada uspjenost osjemenjivanja.
Tako za sjeme ohlaeno na +4C i koriteno unutar 8h od poluivanja.iznosi 40-45%. Isto
sjeme konzervirano tijekom 24 sata e imati uspjenost od samo 25%. Neki pak autori navode
da je uspjeh osjemenjivanja ohlaenim sjemenom upotrijebljenim unutar 24 do 48 sati slian
onom kada se koristi svjee sjeme.

Pri koritenju smrznutih doza prosjena uspjenost iznosi 35%, po nekim izvorima ne prelazi
40% pri emu uspjenost varira najvie sa dobi kobile. U kobila do 8 godina starosti taj
postotak moe prelaziti 40%, a sa starosti pada, rapidno na manje od 30% za kobile preko 13
godina. Plodnost kobila jako pada nakon 15 godina starosti te bi ih tada trebalo iskljuiti iz
reprodukcije (iznimka vrlo vrijedne kobile).

Znai da stopa plodnosti mladih kobila kobila nije drastino nia nakon osjemenjivanja
smrznutim sjemenom u odnosu na osjemenjivanje svjeim sjemenom.

Pri osjemenjivanju smrznutim sjemenom potrebno je vrlo frekventno pratiti folikularni razvoj
obzirom na skupou i ogranieni broj doza koje bivaju isporuene u jednoj poiljci te je
preporuljivo hormonalno inducirati ovulaciju te osjemenjivati svako 24 sata od indukcije do
ovulacije.

Broj spermija u dozi

Kod svjeih doza te kod doza sperme konzerviranih na 4C tijekom 8 ili 24h broj od

200 milijuna spermija dovoljan je za osjemenjivanje, iako mnogi centri koriste 400 milijuna,
pa ak i 800 milijuna spermija po dozi.
Glede smrznutog sjemena pokazalo se kako doza od 400 milijuna ima bolju plodnost. U
svakoj pajeti od 0,5mL ima 50 milijuna spermija, to znai da se za jedno osjemenjivanje

116

koristi 8 pajeta. Ipak u praksi se pri osjemenjivanju zdravih, a posebice mlaih kobila,
zadovoljavajui rezultati postiu ve koritenjem 200 milijuna spermija tj. otapanjem samo 4
pajeta.
Broj osjemenjivanja
Utvrena je via plodnost svjee i smrznute sperme ako se kobila osjemeni 2 puta u

Za
gr
eb
u

razmaku 24 ili 48 sati, u usporedbi sa jednokratnom inseminacijom.

Interval UO ovulacija

Veoma je vano UO provoditi prije ovulacije. Optimalnim intervalom pri skoku iz

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

ruke, svjeom te ohlaenom spermom smatra se 0-48h prije ovulacije.

Za smrznuto sjeme to ne smije biti vie od 24h prije ovulacije, a isto vrijedi i za sjeme ako je
bilo hlaeno due od 24h.

U inozemstvu, a u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj, postoje neki Centri u kojima se kobile

smrznutim/otopljenim ejakulatom osjemenjuju neposredno nakon ovulacije. Ovakovo
osjemenjivanje je u redu ako se izvodi unutar 6h od ovulacije. Ovo iziskuje puno vei napor
veterinaru jer je kobilu potrebno pregledati 4 puta tijekom 24 sata tj. 6 puta tijekom 36h. Pri
tome bi trebalo znati da se za takov nain osjemenjivanja moe koristiti samo sjeme koje je
korektno smrznuto (bez previe glicerola; <4%), pravilno otopljeni i s korektnim brojem
spermija. U suprotnom povisuje se stopa embrionalne smrtnosti oko 20. dana gravidnosti.
Literatura

1. Allen WR (1990): Exogenous hormonal control of the mare's oestrus cycle. Symp. Reprod.
Horse. Gand, Belgija.
2. Compendium of animal reproduction. Grupa autora. Intervet. (2002)
3. Gestion de la jument. Grupa autora (2003): Les Haras Nationaux. Francuska.
4. Ginther OJ (1979): Reproductive Biology of the mare. Ann Arbor, Michigan: McNaughton
and Gunn Inc.
5. Insmination artificielle quine. Guide pratique. Grupa autora (1996): Service des Haras,
des Courses et de l'quitation. Institut du cheval. Francuska.
6. McKinnon AO i Voss JL (1993): Equine reproduction. Lea and Febiger, Philadelphia.
7. Wilson CG, Downie CR, Hughes JP, Roser JF (1990): Effects of repeated hCG injections
on reproductive efficiency in mares. Eq Vet Sci 10: 301-308.
8. Woods J, Bergfelt DR, Ginther OJ (1990): Effects of time of insemination telative to
ovulation on pregnancy rate and embryonic-loss rate in mares. Equine Vet J 22: 410-415.

117

GINEKOLOKE OPERACIJE KOBILA

OPERACIJE STIDNICE I VAGINE

Za
gr
eb
u

T. Karadjole

Operacije stidnice i vagine najee se izvode zbog lijeenja ozljeda nastalih prilikom
pripusta i poroda. Takoer neke abnormalnosti poloaja stidnice i ostalih okolnih anatomskih
struktura mogu se operacijski uspjeno lijeiti. Za uspjeno izvoenje bilo kojeg kirurkog

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

zahvata potrebno je dobro poznavati anatomiju regije koja se operira.

Epiziotomija

Epiziotomija je operacija urezivanja perineuma radi sprijeavanja razdora perineoanalne

regije (perinealna laceracija drugog stupnja). U kobila je indikacija nedovoljno relaksirana
stidnica i predvorje rodnice kao uzrok distocije. Izvodi se puno rjee nego u krava. Moe se
izvesti u epiduralnoj anesteziji ili bez anestezije tijekom truda. Izvodi se karama
dorzolateralno (sinistrolateralna ili dekstrolateralna) 3 cm ispod dorzalne komisure u duljini
od 6-8 cm. Po zavretku poroda epiziotomija se uije po kirurkim aseptikim pravilima u
dvije etae.

Vulvoplastika

Vulvoplastika metodom po Caslicku je najea operacija za lijeenje pneumovagine.

Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji na stojeoj ivotinji prikladno obuzdanoj.
Operacijom se dorzalna polovica stidnice zaije. Prvo je potrebno svaku stidnu usnu po duini
od mukokutanog spoja u irini od 8-10 mm izrezati. Prilikom incizije treba paziti da se ne
odstrani previe mukoze, jer kod takvih kobila se u njezinom reprodukcijskom ivotu takve
operacije ponavljaju vie puta. Nakon toga se stidne usne spoje produnim avom
neresorbirajuim ivaim materijalom debljine USP 0 ili 2-0. avi se skidaju za 7-12 dana.
Prilikom operacije treba biti oprezan da se rima vulve ne zatvori previe te posljedino

118

prilikom mikcije ne doe do refluksa urina. Ako se cijevasti spekulum moe plasirati u vaginu
nakon Caslickove operacije smatramo da je rima vulve dovoljno velika.

Za
gr
eb
u

Epizioplastika
U kobila kod kojih vulvoplastikom nismo rijeili problem radimo ekstenzivniju rekonstrukciju
perinealne regije - epizioplastiku tzv. Gadd ova tehnika. Operacija se izvodi na stojeoj
sediranoj ivotinji u kaudalnoj epiduralnoj anesteziji. Nakon to se stidne usne raire i prikae

se dorzalni aspekt vestibuluma, trokutasti dio sluznice sa obje strane vestibuluma koji se iri u

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

gornji dio vestibuluma se izree. Stranice tog trokuta su: mukokutana granica stidnih usana,
dorzalna medijana linija od vestibuluma do vaginovestibularnog nabora i horizontalna linija
ventralno od mukokutane incizije do kranijalno dorzalne medijalne incizije. Mukoza
vestibuluma se uije medijalno sa resorbirajuim materijalom 2-0 USP produnim avom tako
da invertira mukozu u vestibulum. Nakon toga submukoza se uije pojedinanim vorastim
avom poevi od kranijalnog aspekta vestibuluma. Koa stidnih usana iva se ne
reorbirajuim ivaim materijalom.

PERINEALNE LACERACIJE I REKTOVESTIBULARNE FISTULE

Perinealne laceracije su ozljede koje nastaju prilikom drebljenja. Perinealne laceracije
klasificiramo u tri stupnja. Laceracije prvoga stupnja koje zahvaaju kou i sluznicu dorzalne
komisure stidnice. Takve ozljede najee zacijele bez komplikacija , ali se preporua uiniti
Caslickova vulvoplastika koja se moe uiniti neposredno nakon nastanka ozljede ili za
nekoliko dana kada nestane edem ozljeenog podruja. Laceracije drugog stupnja koje
zahvaaju dorzalni dio miia constrictora vulve. Lijee se Caslickovom operacijom koja nije
uvijek dovoljna jer zbog opsega ozljede moe doi do uvuenog anusa te posljedino tome i
pneumovagine. Zbog toga je preporuljivo uiniti rekonstrukciju perineuma. Laceracije treeg
stupnja zahvaaju analni sfinkter, pod rektuma i dorzalni dio vagine te nastaje zajedniki
otvor rektuma i vestibuluma vagine (kloaka). Laceracije treeg stupnja nastaju najee kod
primiparnih kobila. Rekonstrukcija kloake se izvodi odmah neposredno nakon poroda u
sluaju ako nije prolo vie od nekoliko sati nakon ozljeivanja. U sluajevima u kojima je
prolo vie od nekoliko sati rekonstrukcija se izvodi nakon 4-6 tjedana kada zavri kontrakcija
119

rane i epitelizacija. Rekonstrukcija kloake izvodi se u jednoj fazi (modificirana Goetzeova

metoda) ili u dvije faze (Aanes tehnika). Modificirana Goetzeova tehnika koje se i po mnogim
autorima preporua, izvodi se tako da se postavljaju esteroubodni vertikalni avovi. Prvo se
nakon aseptine pripreme anusa, stidnice (kloake) i okoline prikae zajedniki greben
rektuma i vestibuluma vagine na najkranijalnijem aspektu kloake. Rektovestibularni greben se

Za
gr
eb
u

napne pomou kirurke hvataljke te se sa skalpelom i karama razree poduno kako bi se

dobio ventralni rektalini i dorzalni vestibularni sluzniki svod. Disekcija rektovestibularnog
grebena mora se izvoditi tako da rektalni svod zauzima dvije treine a vestibularni svod jednu
treinu grebena. Disekcija se protee lateralno i kaudalno sa lijeve i desne strane vagine tj.

vestibuluma sve do kutane granice perineuma. Dubljina disekcije mora biti dovoljna kako bi

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

se disecirane stijenke spojile u sredini vagine bez tenzije. ivai materijal mora biti
resorbirajui debljine USP 1 ili 2. Prvi av se postavlja u najkranijalniji dio rane.
esteroubodni vertikalni av:

1. prvo iglom prolazimo ventrodorzalno u lijevi vestibularni svod

2. drugi ubod iglom je u lijevi rektalni svod ventrodorzalno u submukozu ne

penetrirajui sluznicu rektuma

3. trei ubod je u desni rektalni svod dorzoventralno u submukozu ne penetrirajui kroz

sluznicu rektuma

4. etvrti ubod penetrira dorzoventralno desni vestibularni svod

5. peti ubod ponovno penetrira ventrodorzalno desni vestibularni svod

6. esti ubod penetrira dorzoventralno lijevi vestibularni svod te se tu i postavlja kirurki
vor.

avove je potrebno dovoljno pritegnuti kako bi se stvorio vestibularni nabor sluznice.

Postavlja se toliko avova dok se ne doe do samog perineuma.

CARSKI REZ

Carski rez se izvodi u opoj anesteziji. Postoji nekoliko abdominalnih pristupa za

histerotomiju: parakostalni, boni, paramedijalni, ventralni u bijeloj liniji. Najprihvatljiviji
pristup je u bijeloj liniji u kaudalnom aspektu abdomena poevi od mlijenih lijezda
kranijalno u duljini od oko 40 cm. (veliina reza se prilagodi veliini kobile). Prva anatomska
struktura koju uoavamo nakon laparotomije je gravidna maternica koju pokuamo izvui to
je vie mogue kroz laparotomijsku ranu. Histerotomijski rez se postavlja na velikoj kurvaturi
120

gravidnog roga maternice, izbjegavajui cerviks i vrh roga maternice. Incizija uterusa protee
se kroz alantokorion, te mora biti dovoljno velika kako bi se izbjeglo trganje maternice
prilikom izvlaenja drijebeta. Amnion se otvara karama, te se drijebe izvlai sa
porodiljskim lancima ili uadi na ekstremitetima. Pupak se podvezuje 3-5 cm od abdomena
drijebeta, te se vrpca mie kada krvarenje prestane. Odmah po roenju drijebeta potrebno

Za
gr
eb
u

mu je omoguiti normalno disanje te ga utopliti. Posteljica se manualno vadi iz matenice,

prije ivanja histerotomijske incizije. Ako je prisutno krvarenje iz histerotomijske incizije
koje moe biti i poslijeoperacijska komplikacija postavlja se hemostatski produni av oko
rubova rane sa USP 0 resorbirajuim materijalom zahvaajui sve slojeve matenice. Incizija

maternice iva se u dva sloja invertirajuim avom sa USP 0 ili 1 monofilamentnim

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

resorbirajuim materijalom. Nakon toga maternica se ispere sa toplom fiziolokom otopinom.

Abdomen se iva sa produnim avom monofilamentnim duplim resorbirajuim materijalom
USP 2. Potkoje se iva produnim, a koa pojedinanim avom. Postoperativno kobili
apliciramo antibiotike i alagetike.

OVARIEKTOMIJA

Najea indikacija za unilateralnu ovariektomiju je tumor jajnika, a najea neoplazma

jajnika kobila je granuloza stanini tumor. Apsces jajnika, hematom jajnika ili ciste jajnika su
takoer indikacije za unilateralnu ovariektomiju. Bilteralnu ovariektomiju radimo kod jahaih
kobila ili kobila za razliite predstave u svrhu kastracije. Ovariektomiju izvodimo na stojeoj
ivotinji ili u opoj anesteziji na leeoj ivotinji u bijeloj liniji. Na stojeoj ivotinji
ovarijektomiju izvodimo bono u paralumbalnoj jami u lokalnoj anesteziji sa sedacijom ili
kolpotomski (vaginalno). Bono u paralumbalnoj jami operaciju zapoinjemo okomitim
rezom duljine minimalno 10 cm, miije i peritoneum inciziramo karama. Kada smo pronali
jajnik mezovarij uhvatimo tupferom natopljenim lokalnim anestetikom (mepivacaine, 1
minuta) kako bi jajnik lake mobilizirali. Takoer lokalni anestetik moemo brizgalicom
ubrizgati u mezovarij. Mezovarij se ligira tako da se naprave tri pojedinane duple ligature.
Za ligirannje mezovarija moe se koristiti crijevni stapler (TA 90). Nakon ligiranaja karama
odstranjujemo jajnik. U sluajevima krvarenja iz mezovarija postavljamo dodatne ligature.
Bona incizija se iva po slojevima koristei resorbirajui monofilamentni ivai materijal
USP 2 , produnim avom.

121

Rana dijagnostika gravidnosti i voenje graviditeta u kobila

Rana ultrazvuna i laboratorijska dijagnostika drebnosti.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja
(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 5.5. Dijagnostika gravidnosti u

Dijagnostika blizanaca.

Za
gr
eb
u

kobila, str. 96-108.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja
str. 158-161.
Praenje razvoja ploda.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 10.1.3. Patoloka mnogoplodnost,

Dijagnostika i praenje rizine gravidnosti.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 5.2. Rani embrionalni razvoj u
maternici, str. 90- 94.

2. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 5.3. Formiranje endometrijskih
aica, str. 94-95.

3. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 5.4. Razvoj i podjela pomonih
utih tijela tijekom gravidnosti u kobila, str. 95-96.

4. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 5.6. Praenje i managment
gravidnosti u kobila, str. 108-113.

122

Najei uzroci neplodnosti kobila

Priroene i steene nepravilnosti u grai spolnih organa:

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja
(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 9.1. Priroene i steene

Embrionalna smrtnost:

Za
gr
eb
u

nepravilnosti u grai spolnih organa, str. 134-139.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja
smrtnost, str. 155-158.
Pobaaji:

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 10.1.1. Rana embrionalna

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 10.4. Poremeaju u trajanju
gravidnosti, 167-170.

Blizanci:

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 10.1.3. Patoloka mnogoplodnost,
str. 158-161.

Endometritis i endometrioza:

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 9.2. Upalne i druge promjene na
spolnih organima koje uzrokuju jalovost, str. 139-148.

Funkcionalni poremeaji funkcije jajnika i ovulacije:

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 9.3. Funkcionalni poremeaji
plodnosti, str. 148-152.

123

DIJAGNOSTIKA I MANAGMENT BLIZANAKE GRAVIDNOSTI U KOBILA

Getz Iva

Blizanaka gravidnost kobila predstavlja veliki reproduktivni i ekonomski problem iz

Za
gr
eb
u

mnogo razloga: smatra se najeim uzrokom nezaraznih pobaaja (od 10 do 30%), rane
embrionalne smrtnosti ili pak rezultira raanjem avitalne i deformirane drebadi (Giles i sur.,
1993.). Kobile koje pobace u zadnjoj fazi gestacije uestalo imaju posljedinih problema zbog
produene involucije sada ve prevelike maternice; teko ponovno ulaze u ciklus, a jo tee

koncipiraju. Uzrok visoke razine embrionalne smrtnosti i smanjene vitalnosti odrebljenih

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

blizanaca je smanjena zaliha krvi povezana s ogranienom zapreminom maternice u kasnijoj

fazi gravidnosti (Woods i Hallowell,1993.).

Pojava blizanaca u kobila direktno je povezana s multiplom ovulacijom, te se bez

obzira na ishod uestalo zajedno ponavljaju kod kobila. Dokazano je da se blizanci mogu
dogoditi kako iz sinkrone tako i iz asinkrone multiple ovulacije sa razmakom od 2 dana.
Postotak koncepcije po folikulu je jednak kod dvostrukih ovulacija na suprotnim jajnicima i
kod jedne ovulacije po ciklusu, ali je vii kad se dvostruka ovulacija javi na istom jajniku
(Ginther, 1987.). Kod kobila s blizanakom gravidnou utvrena je visoka razina eCG, a sam
postotak pojavnosti blizanakog graviditeta povezan je s progrediranjem pripusne sezone
(Prohl i sur., 1990.). Osim navedenog na pojavnost blizanaca utjee pasmina, hranidba i
genetska predispozicija, te se oni najee javljaju kod toplokrvnih pasmina i mlaih kobila
(Jeffcott i Whitwell,1973.), dok je postotak pobaaja blizanaca najmanji kod hladnokrvnih i
arapskih kobila (Byszewski i Gromnicka, 1994.). Zbog oekivanog ishoda blizanake
gravidnosti i vrlo loe prognoze za daljnju reproduktivnu sposobnost kobila i preivljavanje
blizanaca od velikog je znaenja rana dijagnostika blizanake gravidnosti i pravovremena
intervencija.

Spontana redukcija blizanaca prije fiksacije zametaka (16. dana nakon koncepcije)

vrlo rijetko se dogaa, kao i rana embrionalana smrtnost u istom razdoblju (Ginther,1989a).
Sam diametar i postotak rasta zametnih mjehuria od 11. do 16. dana slini su kao i kod
gravidnosti s jednim drebetom. Velika nejednakost u veliini zametnih mjehuria moe se
javiti kao posljedica asinkrone ovulacije. Dijagnostika blizanake gravidnosti prije fiksacije
zametaka je teka i ovisi o iskustvu operatera, rezoluciji i jaini opreme (5 MHz), jaini
monitora i drugom (Makek i sur., 1993., Csik i sur., 2007.). Diferencijalno dijagnostiki treba
misliti i na endometrijske ciste (Prvanovi i sur., 2005.). Blizanaka gravidnost najlake se

124

rjeava u ovoj fazi, dok jo nije dolo do fiksacije zametaka, tako da se pod kontrolom UZV
mehaniki zgnjei jedan od blizanaca ili ga se gurne prema vrhu roga gdje nema uvjeta za
fiksaciju (Pascoe i sur, 1987., McKinnon i Rantanen, 1998.).
Nakon fiksacije zametaka oteana je dijagnostika blizanake gravidnosti osobito ako
su jednostrano fiksirani. Naime, od 17. do 21. dana nakon koncepcije ultrazvukom jedino se

Za
gr
eb
u

moe uoiti prisustvo tanke linije koja prolazi po sredini izmeu neznatno poveanog
zametnog mjehura. Stoga je vrlo lako zamjeniti jednostrano fiksirane blizance stare 17 do 20
dana s jednim embrijem starim 28 do 30 dana (Woods i Hallowell, 1993.). Izmeu 22. do 60.
dana gravidnosti postepeno se sve jasnije moe uoiti prisutstvo vie fetusa, budui da su

jasnije izraeni pupani traci obiju blizanaca, srana akcija te raspoznatljivi organi oba ploda

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

koji uvelike olakavaju diferencijaciju (McKinnon i sur., 1993.). Nakon 30. dana izmeu dva
alantokoriona razvija se zajednika membrana iz podruja pripajanja, poznata kao blizanaka
membrana koja nakon 100. dana gravidnosti, kad se oba fetusa ne mogu palpirati niti vidjeti
transrektalnom ultrazvunom pretragom, ima veliko dijagnostiko znaenje (Ginther i
Griffin,1994.).

Ishod blizanake gravidnosti nakon fiksacije zametaka ovisi o prirodi njihove

fiksacije. U sluaju jednostrane fiksacije zametaka ee se javlja spontana postfiksacijska

redukcija jednog od plodova. Unilateralna fiksacija ea je od bilateralne, a javlja se kao
posljedica asinkrone ovulacije (Ginther,1989b). Ginther (1989b) je proveo istraivanje na 31
kobili s blizanakom gravidnou te pokazao da se kod 71% kobila radilo o unilateralnoj, a
samo kod 29% o bilateralnoj gravidnosti. Kod jednostrane fiksacije dolo je do spontane
redukcije manjeg blizanca kod 22 od 22 kobile (100%) kada su zametni mjehurii bili
razliite veliine (>4 mm razlike u diametru). Kod zametnih mjehuria iste veliine do
spontane redukcije jednog blizanaca dolo je u 73% (kod 19 od 26 kobila). Na osnovu ovih
rezultata pretpostavio je da vei mjehuri ometa i/ili onemoguuje unoenje hranjivih tvari u
manji zametni mjehuri, jer je vei dio podruja stijenke zametnog mjehura koji e biti
reduciran pokriveno stijenkom prilagoenog zametka koji e preivjeti. Od 85% redukcija do
40. dana graviditeta u sluaju jednostrano fiksiranih blizanaca, 59% redukcija se javilo
izmeu 17. i 20. dana, 27% izmeu 21. i 30 . dana, a 14% izmeu 31. i 38. dana
(Ginther,1989b).
Blizanaka placentacija ima veliku ulogu u tijeku i ishodu blizanake gravidnosti, a
podjeljena je u tri morfoloke grupe ovisno o smjetaju koriona unutar maternice. Najee se
javlja tip A blizanbake gravidnosti kod kojeg jedan fetus zauzima jedan maternini rog i vei
dio tijela maternice (68% cjelokupne, funkcionalne povrine), dok drugi blizanac zauzima
125

jedan rog i mali dio prilagoenog tijela maternice. Na mjestu gdje se korioni dodiruju postoji
razliita mogunost invaginacije manjeg koriona u alantoisnu upljinu veeg fetusa. Ovakva
gravidnost najee zavrava abortusom ili preranim porodom jednog ili oba ploda i to
izmeu 3. i 9. mjeseca graviditeta. Tip B je oblik blizanake gravidnosti kod koje su oba
fetusa sline veliine, zauzimaju jedan rog i polovicu tijela maternice, te se najee odrebe

Za
gr
eb
u

ivi. Tip C je oblik placentacije u kojem se oituje velika nejednakost izmeu povrina dvaju
koriona. Manji plod zauzima samo jedan rog maternice, rano ugiba i biva mumificiran, dok se
drugi porodi iv i ima velike anse za preivljavanjem (Jeffcott i Whitwell,1973.).

Rana dijagnostika blizanake gravidnosti prua mogunost pravovremene intervencije

i na taj nain osigurava pozitivan ishod ovog riskantnog oblika gravidnosti. Nakon tvorbe

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

endometrijskih aica 36. dana gravidnosti, koje ostaju u funkciji 90 do 130 dana bez obzira
na prisustvo vitalnog ploda, metode za redukciju blizanaca prilino su nepouzdane. Metode
koje se primjenjuju u svrhu uklanjanja jednog od zametaka su energetska dijeta kobile,
ultrazvuna transvaginalna aspiracija jednog embrija, transabdominalna intrakardijalna
aplikacija KCl u srce jednog od plodova te u kasnijim fazama gravidnosti ultrazvuna
transabdominalna aspiracija jednog od blizanaca. Najsuvremenija metoda koja se danas
najee primjenjuje za redukciju blizanaca nakon fiksacije zametaka i tvorbe endometrijskih
aica je transvaginalna ultrazvuna aspiracija jednog od blizanaca (transvaginal ultrasoundguided aspiration, TUGA). Uspjeh provoenja ove metode ovisi o razliitim imbenicima:
smjetaju embrija, duini trajanja gravidnosti i naravno o iskustvu veterinara.

Ehogram 1: Blizanaka gravidnost u kobile

(47. dan nakon pripusta).

126

Slika 1: OPU sistem (Pie Medical)

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za
gr
eb
u

sa sektorskom sondom (5/7,5 MHz)

i sustavom za uvoenje aspiracijske
igle, povezanim s vakuum pumpom.

Blizance se moe ultrazvuno utvrditi izmeu 12. i 16. dana gravidnosti, no to je jo faza

izrazite mobilnosti zametaka te ih se stoga lako moe i previdjeti (Ginther, 1989a). Kod
pravovremene rane dijagnostike blizanake gravidnosti kobila uspjenost manuelnog
gnjeenja jednog od blizanaca tijekom faze mobilnosti zametka iznosi ak i do 90%, no nakon
fiksacije zametaka njezina pouzdanost progresivno pada (Blanchard i sur., 2003.).
Ako je dijagnoza blizanaca postavljena nakon implantacije, ali prije 30. dana, gravidnost

se moe prekinuti primjenom PGF2 te kobilu uvesti u ponovni ciklus ili pak izvriti
transvaginalnu ultrazvunu aspiraciju jednog od plodova (Woods i Hallowell, 1993.).
S obzirom na specifinosti fizilogije gravidnosti u kobile i tvorbu endometrijskih aica

nakon 36. dana gravidnosti, koje ostaju u funkciji sve od 90. do 130. dana, bez obzira na
prisustvo vitalnog ploda (Gordon, 1997.), metode za redukciju blizanaca nakon 37. dana
prilino su nepouzdane. Transvaginalna ultrazvuna aspiracija plodnih voda jednog od
blizanaca (transvaginal ultrasound-guided aspiration, TUGA) u novije se vrijeme pokazala
kao metoda izbora za redukciju jednog od blizanaca nakon tvorbe endometrijskih aica.
Uspjeh provoenja ove metode ovisi o razliitim imbenicima, kao to je smjetaj embrija
(unilaterano ili bilateralno), duini trajanja gravidnosti i naravno o iskustvu veterinara.
Macpherson i Reimer (2000.) opisale su primjenu ove metode u 19 kobila s blizanakom
gravidnou u razdoblju izmeu 43. i 50. dana nakon koncepcije. Dvije od osam kobila (25%)
kod kojih su blizanci bili smjeteni bilateralno odrijebile su u terminu vitalno drijebe. U
sluaju unilateralnog smjetaja blizanaca uspjenost TUGA-e bila je nia: samo jedna od 11
kobila (9%) se normalno odrebila. Kosec i Mrkun (2000.) opisali su transvaginalnu
aspiraciju u 8 kobila gravidnih izmeu 22 i 48 dana. U est kobila se gravidnost nakon
127

redukcije jednog od zametaka nastavila normalno, a kod dvije je dolo do resopcije i jednog i
drugog ploda. Mari i sur. (2004) izvrili su transvaginalnu ultrazvunu aspiraciju blizanaca
kod 20 kobila gravidnih izmeu 16 i 25 dana s uspjehom od 70% te je 14 kobila odrijebilo u
terminu jedno vitalno drijebe. Isti su istraivai izvrili transvaginalnu aspiraciju blizanaca
bili smjeteni unilateralno, a kod tri bilateralno.

LITERATURA

Za
gr
eb
u

kod etiri kobile gravidne preko 40 dana, no sve su izgubile oba ploda: kod jedne su plodovi

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

1. BLANCHARD TL, D.D. VARNER, J SCHUMACHER, CC LOVE, SP BRINSKO, SL

RIGBY (2003.): Manual of Equine reproduction, Mosby, A Harcourt Health Sciences
Company.
2. BRACHER, V., J. PARLEVLIET, M. PIETERSE, P. VOSS, P. WIEMER, M.
TAVERNE, B. COLENBRANDER (1993.): Transvaginal ultrasound-guided twin
reduction in the mare. Vet. Rec. 133, 478-479.
3. BYSZEWSKI, W., E. GROMNICKA (1994.): Results of Reproduction of Mares in the
State Horse Stud Farms in 1983-1992. Med Weter, 50, 493-495.
4. CSIK, G., Z. MAKEK, T. DOBRANI, M. SAMARDIJA, NIKICA PRVANOVI,
IVA GETZ (2007): Dijagnostika gravidnosti kobila transrektalnom ultrazvunom
pretragom. Veterinarska stanica. 38 (5): 289-296.
5. GILES, R., J. DONAHUE, C. HONG, P. TUTTLE, M. PETRITES-MURPHY, K.
POONACHA, A. ROBERTS, R. TRAMONTIN, B. SMITH, T. SWERCZEK (1993.):
Causes of abortion, stillbirth, and perinatal death in horses: 3527 cases (1986-1991). J.
Am. Vet. Med. Assoc. 8, 1170-1175.
6. GINTHER, O.J. (1987.): Relationships among number of days between ovulations,
number of embryos and type of fixation in mares. J. Equine. Vet. Sci, 7: 82-88.
7. GINTHER, O.J. (1989a). Twin embryos in mares. I: From ovulation to fixation. Equine
Vet J, 21, 166-170.
8. GINTHER, O.J. (1989b): Twin embryos in mares. II: Post fixation embryo reduction.
Equine Vet J, 21, 171-174.
9. GINTHER, O.J., P.G. GRIFFIN (1994.). Natural Outcome and Ultrasonic Identification
of Equine Fetal Twins. Theriogenology, 41, 1193-1199.
10. GORDON, I. (1997.): Physiology and Endocrinology of Early Pregnancy. In:
Controlled reproduction in Horses, Deer and Camelids. CAB International, UK.
11. JEFFCOTT, L.B., K. WHITWELL (1973.): Twinning as a cause of foetal and neonatal
loss in the Thoroughbred mare. J Comp Pathol, 83, 91-106.
12. KOSEC, M., J. MRKUN (2000.): Ultrasound guided surgical reduction of twin
pregnancies in the horse up to the 46th day of pregnancy. Dtsch Tierarztl Wochenschr.
107(4):139-41.
13. MACPHERSON, M.L., J.M. REIMER (2000.): Twin reduction in the mare: current
options. Anim. Reprod. Sci. Vol. 60-61: 233-244.
14. MAKEK, Z., M. HERAK, M. CERGOLJ, A. TOMAKOVI, D. GERE, M.
SUKALI, I. GECEG, B. PREMZL, IVA BARAC (1993.): Dijagnostika rane
gravidnosti kobila transrektalnom ultrazvunom pretragom. Stoarstvo 47 (9-10), 353359.

128

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Za
gr
eb
u

15. MARI G., E. IACONO, B. MERLO, C. CASTAGNETTI (2004): Reduction of Twin

Pregnancy in the Mare by Transvaginal Ultrasound-Guided Aspiration. Reproduction in
Dom. Amin. 39 (6); 434-437.
16. McKINNON, A.O., J.L. VOSS, E.L. SQUIRES, E.M. CARNEVALE (1993.):
Diagnostic Ultrasonography. U: McKINNON A.O. i J.L. VOSS (Eds.): Equine
Reproduction. Lea & Febiger, Philadelphia , London; 266-302.
17. McKINNON, A.O., N. RANTANEN (1998.): Twins. U: RANTANEN, N., A.O
McKINNON: Equine Diagnostic Ultrasonography. Williams & Wilkins, Baltimore,
MD; 451-156.
18. MERKT H., S. JUNGNICKEL, E. KLUG (1982.): Reduction of early twin pregnancy
to a single pregnancy in the mare by dietetic means, J. Reprod. Fertil., Supple. 32, 451452.
19. PASCOE, D.R., PASCOE, R.R., HUGHES, J.P., STABENFELDT, G.H., KINDAHL,
H. (1987.). Comparison of two techniques and three hormone therapies for management
of twin conceptuses by manual embryonic reduction. J Reprod Fertil Suppl, 35, 701702.
20. PROHL, V.U., BUSCH, W., H. SCHUETZLER (1990.). Studies on how to step up
PMSG formation in mare by induction of superovulation and twin pregnancy.
Monatshefte Fuer Veterinaermedizin, 45, 764-768.
21. PRVANOVI N., D. ALAGI, A. TOMAKOVI, Z. MAKEK, T. DOBRANI, T.
KARADJOLE, J. GRIZELJ (2003.): Zwillingstrchtigkeit bei Holsteinerstuten.
Tierarztl. Umschau 58, 419-422.
22. PRVANOVI N., Z. MAKEK, A. TOMAKOVI, I. GETZ, J. GRIZELJ (2005.):
Fiziologija reprodukcije kobila. Interna skripta. Veterinarski fakultet Sveuilita u
Zagrebu.
23. RANTANEN, N., B. KINCAID (1988.): Ultrasound guided fetal cardiac puncture: a
method of twin reduction in the mare. Proc. Ann. Conv. Assoc. Am. Equine Pract., San
Diego, 173-179.
24. WOODS, G.L., A.L. HALLOWELL (1993.): Management of twin embryos and twin
fetuses in the mare. In: McKINNON, A.O., J.L. VOSS: Equine reproduction. Lea &
Febiger, Philadelphia, London; 532-535.

129

PROGRAM KONTROLE SPOLNO PRENOSIVIH BOLESTI KONJA

(VIRUSNI ARTERITIS, RINOPNEUMONITIS, KONTAGIOZNI METRITIS)
Dr. sc. Nikica Prvanovi

Za
gr
eb
u

Za kvalitetan uzgoj konjogojstva, osim dobrog uzgojnog programa, vrlo vanu ulogu igra ima
i redovit, kvalitetan i sustavan program nadzora zdravstvenog stanja, koji e uspjeno
onemoguiti irenje spolno prenosivih bolesti kod te vrste domaih ivotinja.

Plodnost kobile uvelike ovisi o njenoj sposobnosti da ouva svoj spolni trakt slobodnim od

infekcije i sigurnim za razvoj ploda od oplodnje do poroda. Pri tome treba uzeti u obzir da je

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kod svakog pripusta sasvim normalno da strane bjelanevine, spermiji i bakterije uzrokuju
privremenu upalu u spolnim organima. Zdrava je kobila prilagoena na tu pojavu i pojaanom
lokalnom obranom sluznica spolnih organa kroz nekoliko sati uspjeno savlada infekciju i
neutralizira sve tetne agense. Kobila koja ima smanjenu otpornost sluznice vrlo esto ne
uspije prevladati infekciju to rezultira prodorom bakterija, akutnim i kroninim upalama
rodnice i maternice a posljedino i pobaajima i neplodnostima. Smatramo da svaka kobila u
dobi od 5 do 15 godina koja nije uspjela zanijeti u tri uzastopna gonjenja (pod uvjetom da se
redovito preganjala svakih 21 dan i da je redovito priputana svakih 48 h) boluje od upale
maternice i smatra se problematinom kobilom. Uz razliite vanjske i unutranje imbenike
( neadekvatan nain ishrane, dranja i njege kobile, bolesti drugih organa i tkiva, neadekvatna
tjelesna graa i kondicija) dolazi do prodora uvjetno patogenih bakterija i koje uzrokuju upale
maternice, probleme s neplodnosti i pobaaje u razliitim fazama drijebnosti. U takvim
sluajevima treba uz lijeenje maternice sprovesti i uklanjanje primarnog uzroka (popraviti
hranidbu, dovesti kobilu u optimalnu rasplodnu kondiciju, izlijeiti bolesti drugih organa i
tkiva i slino).

Naalost, uz opisane upale maternice koje su uvjetovane opim stanjem i smanjenom

otpornou kobila, postoji i itav niz spolno prenosivih bolesti koji uzrokuju upale spolnih
organa, neplodnosti i pobaaje kod savreno zdravih i otpornih kobila a najee ih prenose
pastusi koji sami ne obolijevaju. Da stvar bude gora, kobile koje su preboljele bolest, vrlo
esto postaju kliconoe i putem spolnog akta prenose bolest na pastuhe koji se takoer
inficiraju i dalje je prenose na druge kobile. Nadalje, neke od spolno prenosivih bolesti se
osim pripustom mogu iriti i zrakom i brzo zaraziti itave uzgoje s posljedinim velikim
brojem pobaaja i kasnije neplodnosti.

130

tete od spolno prenosivih bolesti mogu se podijeliti na direktne i indirektne. Direktne

ukljuuju neplodnost kobila i pastuha, embrionalnu smrtnost, pobaaje u svim fazama
gravidnosti i uginua novoroene drijebadi uzrokovana infekcijama kojima su se zarazili
tijekom ivota u maternici. Indirektne tete nastaju zbog nemogunosti prometa i trgovine
kopitarima sa zaraenog podruja u zemlji i inozemstvu (primjerice putovanja kobila i
svjee, ohlaene i smrznute sperme i jajnih stanica i sl.)

Za
gr
eb
u

pastuha na natjecanja, lijeenja, osjemenjivanja, pripuste, kupoprodaja konja, distribucija

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

OF PRACTICE

PROGRAM ZA SUZBIJANJE SPOLNO PRENOSIVIH BOLESTI KONJA TZV. CODES

Zbog injenice da se spolno prenosive bolesti izrazito brzo ire i mogu u relativno kratkom
vremenu izazvati katastrofalne posljedice po konjogojstvo pojedine regije, zemlje ili ak
kontinenta, u razvijenim zemljama zapadnog svijeta je uobiajeno da se svake godine objavi
program za njihovo suzbijanje na osnovi trenutne epizootioloke situacije na terenu. Rije je o
nizu mjera na koje se obavezuju veterinari, uzgajivai i vlasnici konja kako bi sprijeili unos i
irenje spolno prenosivih bolesti u uzgoje konja. Pozitivna iskustva prilikom provoenja
slinog programa u susjednoj Sloveniji (Kosec i sur., 2006) govore u prilog injenici da bi i
kod nas navedeni program dao jako dobre rezultate i znaajno se odrazio na poboljanje
uzgoja konja. Bolesti na koje se odnosi program su najee: kontagiozni metritis konja
(uzronik T. equigenitalis), nespecifini bakterijski endometritis (uzronici K. pneumoniae i
P. aeruginosa) , virusni arteritis konja (uzronik EAV) i virusni rinopneumonitis ( uzronici
EHV1 i EHV4). U nastavku teksta biti e opisane smjernice za svaku od navedenih bolesti
obuhvaenih programom.

KONTAGIOZNI METRITIS KONJA

Kontagiozni metritis konja je spolno prenosiva bolest konja koju uzrokuje mikroaerofilna
bakterija Teilerella equigenitalis. Prenosi se prvenstveno spolnim aktom. Stopa prijenosa je
izrazito visoka i svaka kobila koja se pripusti pod inficiranog pastuha postaje inficirana.
drebad odrijebljena od inficiranih kobila moe biti inficirana intrauterino ili tijekom
drijebljenja. Nakon kratkotrajne inkubacije kod kobila se javlja gnojni icjedak iz maternice
dok kod pastuha nema vidljivih znakova infekcije. Nakon preboljenja bolesti uzronik se
zadrava u klitorisu kobile i u glansu i uretralnoj fosi (vrku penisa) pastuha, pa vrlo esto

131

dolazi do kliconotva, odnosno kobile i pastusi prenose bolest dalje, tijekom itavog ivota. S
obzirom na nain prijenosa, uzronik izaziva trajnu jalovost koja se pripustima iri na druge
kopitare bez vidljivih vanjskih znakova. Stoga je obavezno redovito testirati kobile i pastuhe
na prisutnost ove bolesti, pogotovo ako je dolo do pripusta na neprovjerenim ivotinjama.
Dodatni problem predstavlja injenica to je uzorkovanje i pretraivanje na navedenu bolest

Za
gr
eb
u

vrlo komplicirano i skupo te trai dodatna znanja i iskustvo. O mogunostima dijagnostike

kontagioznog metritisa kod nas pisali su Kompes i Habrun (2006). Kod kobila uzimamo
uzorke direktno iz maternice u estrusu, potom iz klitralne jamice i sinusa. Kod pastuha
uzimamo uzorke iz uretralne fose, s glavia penisa te iz prepucija. Za pravilno uzimanje

uzoraka potrebno je erigirati penis pastuha to se postie aplikacijom odgovarajuih preparata.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Uzronika uspjeno uklanjamo upornom primjenom klorheksidina(dezifenkcijsko sredstvo za

sluznice) na vulvi, vestibulumu i klitorisu a ako ni to ne pomogne, preostaje nam samo
uklanjanje klitorisa zaraenih kobila. Kliniki bolesne kobile lijeimo uzastopnim ispiranjima
maternice uz lokalnu aplikaciju antibiotika. Kod pastuha preostaje samo izbacivanje iz
rasploda i kastracija.

NESPECIFINI BAKTERIJSKI UZRONICI

SPOLNO PRENOSIVIH BOLESTI KONJA

Uz ve spomenuti kontagiozni metritis uzrokovan s T. equigenitalis, u bakterijske spolno

prenosive bolesti spadaju i infekcije s Klebsiella pneumoniae (kapsularni tip 1,2 i 5) i
Pseudomonas aeruginosa. Navedeni se uzronici nakon preboljenja bolesti zadravaju u
klitorisu i rodnici kobila a nerijetko i u mokranom mjehuru i uretri. Nain prijenosa i
uzorkovanje protiv navedenih bolesti identini su kao kod kontagioznog metritisa. Lijeenje
se provodi lokalno i ope, ciljanim antibioticima na osnovi antibiograma. Najbolje rezultate
daje kombinirana terapija (obilato i esto ispiranje maternice s aplikacijom odgovarajueg
antibiotika direktno u maternicu nakon kojeg slijedi aplikacija preparata koji jaaju otpornost
sluznice maternice). Moe se sprovesti i parenteralna aplikacija ciljanog antibiotika (to je
lake provedivo) ali ona nije tako efikasna kao lokalna terapija. Uz navedene spolno
prenosive bakterije, velike probleme stvaraju i -hemolitiki streptokoki naroito
Streptococcus zooepidermicus. U ovu skupinu spada i uzronik drebeaka , kojeg je
praktiki nemogue iskorijeniti u populacijama konja, pa je prisutan svuda u svijetu.
Navedeni streptokoki nalaze se u okoliu konja i prilikom pada higijenskih standarda i
smanjene otpornosti konja, usele se u spolne organe i uzrokuju neplodnosti, pobaaje i
132

uginua novoroene drebadi. Lijeenje je isto kao i kod spolno prenosivih bakterijskih upala
maternice. Za sve bakterijske infekcije spolnih organa vrijedi isto pravilo: Obavezno je
uzorkovanje i pretraga svih kobila i pastuha prije njihove upotrebe u rasplodu i strogo
je zabranjeno sprovoditi nekontrolirane pripuste ukoliko elimo suzbiti pojavu
infekcija!

Za
gr
eb
u

Izuzetno je vana i higijena prilikom pregleda i uzorkovanja kako ne bi dolo do tzv.

iatrogenih infekcija no iskusan strunjak e se pobrinuti da do toga ne dodje. Najvanija je
svakako dobra informiranost svih sudionika u lancu i dobra sprega uzgajivaa i veterinara,

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

kako bismo zajedniki iskorijenili pojavu navedenih bolesti.

VIRUSNI ARTERITIS KONJA

Virusni arteritis konja je akutna febrilna bolest iji simptomi su posljedica oteenja krvnih
ila koje uzrokuje virus. Uzronik spada u skupinu togavirusa. To je vrlo zarazna i rairena
bolest, prisutna praktiki u svim zemljama svijeta. iri se direktnim kontaktom prilikom
pripusta, indirektnim kontaktom prilikom pokuavanja, zaraenom spermom prilikom
umjetnog osjemenjivanja, kontaktom s pobaenim plodom i plodnim vodama zaraene kobile
te respiratornim putem (kihanje i kaljanje zaraenih ivotinja prenosi virus na zdrave a
bolesne ga ivotinje izluuju suzama, slinom, izmetom, spermom, urinom i krvi, ima ga u
svim tjelesnim tekuinama).

este su infekcije bez vidljivih znakova bolesti pa je u nekim uzgojima utvreno da je 7885% konja pozitivno na navedenu bolest. No to nipoto nije prihvatljivo. Kod prodora bolesti
u uzgoj, moe pobaciti 50-70% kobila a ak 30% oboljelih odraslih konja moe uginuti od
posljedica bolesti (Cvetni, 1997).

Najveu opasnost za irenje bolesti predstavljaju zaraeni pastusi! Naime, nakon

preboljenja bolesti virus se povue u akcesorne spolne lijezde pastuha i tu ostane i trajno se
umnoava. Prilikom svake idue ejakulacije, virusi se spermom prenose dalje( Ricketts i sur.,
1996). Stoga je izuzetno vano utvrditi da li je uzronik prisutan u spermi pastuha. Testiranje
kobila na prisutnost bolesti provodi se iz krvi. Na isti nain moemo testirati i pastuhe, ali
nam je vanija prisutnost odnosno odsutnost uzronika u spermi. Ukoliko je potrebno, zbog
opasnosti od velikog broja pobaaja, moe se vakcinirati uzgoj protiv ove bolesti, ali tada je
nemogue kasnije razlikovati cijepljene od zaraenih ivotinja. Uzgoj u kojem se utvrdi bolest
stavlja se u karantenu a daljnji postupci ovise o proirenosti virusa u uzgoju. Nije dozvoljeno

133

koristiti spermu pastuha pozitivnih na EAV za umjetno osjemenjivanje niti je pozitivne

pastuhe dozvoljeno koristiti za rasplod.U svrhu spreavanja pojave bolesti bilo bi neophodno
redovito (prije svake rasplodne sezone) testirati sve rasplodne ivotinje na prisustvo virusnog
arteritisa. Uobiajena je praksa da se pastuhe testira prije sezone (krv i sperma) a kobile
2007.)
VIRUSNI RINOPNEUMONITIS KONJA

Za
gr
eb
u

dolaze na pripust s potvrdom o testiranju koja ne smije biti starija od 28 dana (Archer i Wade,

Virusni rinopneumonitis konja je rairena i vrlo zarazna bolest dinog sustava konja, koja

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

moe izazvati paralize oboljelih konja i pobaaje kobila. esto se dogodi da se plod zarazi u
maternici pa kobila odrijebi u terminu ivo ali bolesno drijebe koje ugine u prva tri dana
nakon poroda. Za razliku od virusnog arteritisa koji moe izazvati pobaaje u svim fazama
gravidnosti, kod virusnog rinopneumonitisa dolazi do pobaaja tek u posljednjoj treini
drebnosti. Bolest uzrokuju herpes virusi EHV1 i EHV4. Uzronik se prenosi direktnim i
indirektnim kontaktom. Preporua se redovito trokratno cijepljenje drijebnih kobila kako bi
se sprijeila pojava pobaaja. Na tritu postoje komercijalne vakcine protiv najeih
respiratornih infekcija konja koje ukljuuju i vakcinu protiv virusnog rinopneumonitisa.
Bolest nije tipina spolno prenosiva zaraza, ali moe uzrokovati velike gubitke u reprodukciji.

LITERATURA

1. Archer L. and J. F. Wade(2007): Codes of practice on Contagoius equine metritis (CEM),

Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa, Equine viral arteritis (EVA), Equine
herpesvirus (EHV), Guidelines on strangles, Horserace Betting Levy Board,
2. Cvetni S (1997).:Arteritis konja u Virusne bolesti ivotinja, kolska knjiga Zagreb, 6569
3. Kompes G. i Habrun B.(2006): Kontagiozni metritis kobila (CEM), Veterinarska stanica
1, 45-49
4. Kosec M. P. Klinc, P. Zrimek, I. Klobuar, S. Kobal, J. Kunc, J. Mrkun(2006): Utjecaj
spolno prenosivih bolesti na reprodukciju konja, Praxis Veterinaria, 54 (1-2), 79-83, 2006
5. Ricketts S. W (1996): Contagious Equine Metritis, Equine Veterinary Education, vol 8 (3),
166-170.

134

Odreivanje vitalnosti drebeta po porodu (APGAR),

Intenzivna njega drebadi

Umjetna othrana drebadi bez majke.

Postupci sa slabo vitalnim novoroenim drebetom,

Postupci s prijevremeno roenim drebetom,

Preventivni postupci i specifinosti lijeenja novoroeneta

Za
gr
eb
u

Njega novoroene drebadi.

1. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

APGAR-u, str. 128-130.

(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 8.1. Pregled novoroeneta, ocjena po

2. Udbenik: Makek, Getz, Prvanovi, Tomakovi, Grizelj: Rasploivanje konja
(2009.), Veterinarski fakultet, Zagreb, poglavlje 8.2. Umjetna prehrana drebeta, str.
130-131.

135

BOLESTI NOVOROENADI (VETERINARSKA NEONATOLOGIJA)

Doc. dr. sc. Nikica Prvanovi

Veterinarska neonatologija je dio veterinarske medicine koji obuhvaa bolesti
novoroenih ivotinja od roenja do uspostavljanja potpune homeostaze novoroenog

Za
gr
eb
u

organizma.

Iako razliitim vitalnim ivotnim sustavima treba razliito vrijeme da sa pasivnog

(intrautero) preu na aktivni nain funkcioniranja (u vanjskom okoliu) openito se smatra da

je zdravo novoroene sposobno za samostalan ivot tjedan dana nakon roenja.

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Najbre se uspostavlja disanje i krvotok (ve za vrijeme samog poroda) dok se

probavni sustav, odravanje tjelesne temperature i imunosni sustav uspostavljaju postepeno
tijekom prvih nekoliko dana ivota, ovisno o ivotinjskoj vrsti.

Kako su sve bolesti novoroenih ivotinja potencijalno fatalna i po ivot

novoroeneta opasna stanja, od vitalne je vanosti pravovremeno uoiti simptome koji

upuuju na razvoj bolesti te pravovremeno otpoeti s odgovarajuom terapijom.
Novoroenad svih domaih ivotinja raa se bez imuniteta i njihovo preivljavanje u
vanjskoj sredini direktno ovisi o pravovremenom unosu pasivne imunosti putem kolostruma.
Stoga je kljuno pravovremeno pripremiti majku (reim hranjenja i cijepljenja) kako bismo
indirektno zatitili novoroene. Novoroenad svih domaih ivotinja u prvim danima ivota
je najosjetljivija na hipoglikemiju, hipotermiju, peripartalnu asfiksiju, septikemiju i
odbacivanje od strane majke. U svim navedenim sluajevima bolesno novoroene iziskuje
intenzivnu skrb i veliku koliinu brige i truda to moe biti limitirajui faktor ukoliko vlasnik
novoroenetu pristupa ekonomski te nije spreman ulagati vee koliine novca i truda kako bi
ga spasio.

PRISTUP ZDRAVOM NOVOROENETU I PRAENJE FIZIOLOKE

HOMEOSTAZE

Pristup novoroenetu ovisi o nizu imbenika vezanih na majku, tijek gravidnosti i

sam tijek poroda. Sasvim sigurno da potomci iskusnije, starije plotkinje koja je adekvatno
hranjena kroz gravidnost, redovito cijepljena i oiena od parazita te se lagano porodila
iziskuju drukiji pristup od onih ija je majka prvorotkinja, bolovala je tijekom gravidnosti ili
je imala teak porod. Takoer postoje i znaajne razlike izmeu novoroenadi pojedinih

136

vrsta domaih ivotinja ovisno o tome da li je rije o multiparnoj ili uniparnoj vrsti, potom o
tipu placente te najvie o inicijalnoj otpornosti novoroeneta na stres izazvan porodom.
Normalno razvijena novoroenad moe uginuti tijekom poroda gotovo iskljuivo zbog
guenja. Zdravo i vitalno novoroene sposobno je i mora samostalno prodisati neposredno
po roenju. Naime, ve prolaskom kroz poroajni kanal dolazi do istiskivanja vode iz plua a

Za
gr
eb
u

unutranji (pad koncentracije kisika i porast koncentracije CO2 u krvi) i vanjski podraaji
(hladnoa, lizanje novoroeneta od strane majke) djeluju kao podraaji na centar za disanje
te se paralelno s odvajanjem placente odvija i inicijalni udisaj (koji je 2-3 puta dublji i jai od
normalnih) nakon ega novoroene poinje samostalno disati. Novoroene vrlo esto u

pokuajima udisaja u poroajnom kanalu udahne plodne vode i komade mekonija koji fiziki

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

blokiraju gornje dine prohode i spreavaju disanje. esto je neposredno po porodu potrebno
podignuti novoroene za stranje noge i malo ga potresti kako bi se iz gornjih dinih prohoda
iscijedila suvina tekuina. Jednako tako se moe njenim potlakom lagano izvui tekuinu i
tako pomoi novoroenetu da prodie. To moemo izvesti pomou pumpica za potlak ili
ukoliko ih nemamo, tako da na nosnice novoroeneta postavimo sterilnu ili bar istu gazu ili
maramicu i lagano ustima uvuemo zrak prema sebi. Potom naizmjence upuhujemo zrak i
masaom toraksa imitiramo dine pokrete odnosno kostalno disanje. Ukoliko to ne da eljeni
rezultat tada je potrebno odmah poeti davati kisik u dozi od 37 l/minuti. Ovisno o tome to
imamo na raspolaganju, novoroene moemo opskrbljivati kisikom koristei masku koju
smo mu stavili na nosnice , potom kanilom koja mora biti u nosnicama neposredno ispod
medianog onog kuta ili pak pravim endotrahealnim tubusom za novoroenad pojedinih
vrsta, to je najbolja ali ujedno i najskuplja opcija.U pravilu drebad intubiramo kroz nos
primjenom posebnog katetera za novoroenu drijebad. U svakom sluaju vano je da
novoroeno drijebe odrimo u sternalnom poloaju kako bismo omoguili disanje s oba
pluna krila i sprijeili atelektazu pojedinih dijelova plua. U specijaliziranim klinikama za
konje, uobiajena je praksa da se drijebe intubira ve u poroajnom kanalu i tek kada se
uspostavi protok kisika u drijebe, poinje se sa pomaganjem pri porodu.

Ukoliko je uz respiratorni, prisutan i srani arest, treba to prije otpoeti i sa masaom

srca. Novoroene poloimo na desnu stranu i pritiskom na sternum potiemo rad srca.
Ukoliko odmah nema vidljivog poboljanja, potrebno je aplicirati epinefrin (adrenalin) u dozi
od 0,01-0,02 mg/kg IV. Ukoliko to ne pomogne u roku od 3 minute tada ponavljamo
aplikaciju ali sada u dozi 0,1 mg/kg IV ili endotrahealno svakih 3-5 minuta.
Smatra se da novoroeno drijebe koje nije udahnulo 30 sekundi po izlasku iz
poroajnog kanala, nema anse preivjeti ak ni ako je prisutan normalan ili pojaan srani
137

ritam (puls). Puls je u trenutku roenja pojaan i kod drebadi iznosi 60-80 otkucaja u minuti,
potom se kroz 15 minuta podie na 120-160 otkucaja jer u tom vremenu vitalno drijebe
pokuava ustati, potom kroz iduih 12 h pada na 80-120 otkucaja a nakon 24 h na 80-100
otkucaja to varira o aktivnostima novoroenog drebeta (sisanje, kretanje, spavanje)..Vrlo
brzo po roenju, vitalno je drijebe sposobno odrati se u sternalnom poloaju a refleks

Za
gr
eb
u

sisanja prisutan je 10-15 minuta po roenju. Iako drijebe odmah po roenju pokuava ustati,
ono u tome uglavnom uspjeva 45-120 minuta nakon poroda. Vano je da se to prije
samostalno uspravi i pone sisati. Bilo bi poeljno da to bude 30-90 minuta od poroda, a
najkasnije nakon 3 sata od poroda, kako bi uspio uzeti i iskoristiti to veu koliinu

kolostruma. Novoroeno drijebe u prvim danima ivota sisa 5-7 puta u satu pri emu u

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

prosjeku popije po 3 dl mlijeka. Kako kobila proizvede 1-2 l kolostruma vano je da drijebe
to prije otpone sisati jer se sposobnost apsorpcije imunoglobulina iz kolostruma smanjuje sa
svakim satom ivota. Ukoliko drijebe nije sposobno samostalno sisati odnosno stajati tada se
kolostrum moe davati ili pomou boice i dudice (ukoliko je prisutan refleks sisanja i
drijebe je sposobno biti u sternalnom poloaju) ili pak pomou nosne sonde, ravno u eludac.
U oba sluaja odjednom smijemo dati najvie 330 ml a postupak ponavljamo svakih 20-tak
minuta. Ukoliko kobila nema kolostruma, bilo da je uginula tokom poroda ili se kolostrum
iscijedio tijekom tekog poroda i slino, tada je mogue drebetu dati komercijalne preparate
kobiljeg kolostruma prisutne na tritu. Ukoliko ih nemamo pri ruci, drebetu se moe dati i
kravlji kolostrum ali treba imati na umu, da u tom sluaju zbog vrsno specifinih razlika,
takav pasivni imunitet traje svega 10-tak dana i nakon toga je drebetu potrebno davati
preparate za jaanje imunosti i /ili autohemoterapiju.

Ukoliko drijebe ne posie kolostrum tokom prvih 24 h ivota, gubi se sposobnost

apsorpcije imunoglobulina putem probavnog trakta. Stoga mu je potrebno parenteralno

aplicirati antitijela jer u protivnom nee preivjeti. Istovremeno sa sisanjem poinje se
uspostavljati i probava. drijebe se raa sa odreenom koliinom fetalnog fecesa (mekonija)
koji nastaje od probavljene amnionske tekuine i sekreta lijezda u probavnom traktu i uvijek
je tamnije obojen, tamno smee ili ak zelenkasto. Za razliku od mekonija, feces
novoroeneta sastoji se od probavljenog kolostruma i mlijeka i svijetlo ukaste je boje.
Zdravo drijebe moralo bi izbaciti mekonij tijekom prvih 24h ivota pri emu mu pomau
laksansi koji se prirodno nalaze u kolostrumu. Probavni sustav intenzivno se razvija u prvim
satima i danima nakon roenja pri emu kljunu ulogu igraju faktori rasta i enzimi prisutni u
kolostrumu i mlijeku kobile. Smatra se da ukoliko novoroeno drijebe ne uspostavi probavu
tijekom prvih 48 h ivota, tada nema nikakve anse preivjeti ak i ako ga parenteralno
138

hranimo odabranim i ciljanim preparatima za odravanje njegovih ostalih vitalnih funkcija.

Novoroenad izrazito lako pada u hipoglikemiju pa je potrebno kontrolirati da li
novoroene redovito sisa. Novoroeno drijebe dnevno popije 12-15 l mlijeka pri emu
dobija 1,5 kg prirasta dnevno. Intenzitet sisanja postupno raste tijekom prvih 6-8 tjedana
ivota drebeta pri emu drijebe sie od 7 pa do 27 puta u satu i dnevno popije 12 do 40

Za
gr
eb
u

litara mlijeka. Ukoliko novoroeno drijebe popije manje od 5,5 l mlijeka kroz 24 h, tada vrlo
brzo pada u hipoglikemiju i ugiba ukoliko mu se ne prui brza i ciljana struna pomo.
Vitalno drijebe poinje proizvoditi i izmokravati razrijeeni urin u roku prvih 12 h ivota.
Rektalna temperatura novoroenog drijebeta iznosi 37-39C i kod zdravog novoroeneta

ostaje konstantna tijekom itavog perioda neonatalnog ivota. To je zapravo i logino jer se

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

radi o ivotinjama ija masa iznosi oko 50 kg pa im je omjer povrine tijela i mase izrazito
povoljan. No, unato tome, neophodno je novoroenu drijebad osuiti neposredno po
roenju kako ne bi dolo do neeljenog hlaenja zahvaljujui evaporaciji tekuine sa povrine
koe te im osigurati topao i nadasve IST, mekan okoli (puno istog sijena).
Ukoliko novoroene djeluje vitalno, tada ga je bolje ostaviti na miru kako bi se

uspostavio normalan odnos s majkom. Ipak, dobro je nadzirati navoroene tijekom prvih
nekoliko sati ivota kako bismo se uvjerili da ga je majka prihvatila. Kobile, osobito
prvorotke temperamentnih orijentalnih pasmina su vrlo esto nervozne, kakljive i ne
dozvoljavaju sisanje. Takvim kobilama je dobro aplicirati acepromazin u minimalnoj djelatnoj
dozi (primjerice peroralno Sedalin pastu) i nadzirati sisanje, barem kroz prvih nekoliko dana.
Sisanjem drebeta otputa se oksitocin koji izaziva jaanje majinskog instinkta pa kobila
obino prevlada poetnu nelagodu i prihvati drijebe. U preventivne svrhe dobro je sprovesti
tzv. pozitivnu desenzitizaciju omica. Ona se provodi tako da omice prilikom svakodnevne
njege redovito diramo po kakljivim djelovima mlijene lijezde i nagradimo je ukoliko to
doputa. S vremenom se omica navikne na takav dodir pa kada dobije drijebe, ne reagira
agresivno ve prihvaa sisanje.

Neposredno po roenju potrebno je takoer i sprovesti higijenu pupka. Naime, iako

nije poeljno trgati pupkovinu, ve ju je bolje pustiti da sama pukne, nakon pucanja
pupkovine neophodno je dezinficirati pupak. Za dezinfekciju pupkovine najbolje je koristiti
0,5% klorheksidin ili pak 1% otopinu joda ili 2% otopinu povidon jodida. Pri tome nije
dovoljno jednokratno dezinficirati pupak ve postupak treba ponavljati dva puta dnevno dok
se

pupak

ne

osui.VANO

JE

NAPOMENUTI

KAKO

DEZINFEKCIJA

NIJE

NADOMJESTAK ILI ZAMJENA ZA HIGIJENU RODILITA. Naime, pupak je vrlo

osjetljiv na prodor infekta pa ga svakako i uvijek moramo dezinficirati, ali ukoliko nismo
139

osigurali novoroenetu ist i siguran okoli opasnost od prodora infekcije preko pupka ostaje
vrlo velika unato dezinfekciji.

NOVOROENADI
Asfiksija neonatorum, peripartalna asfiksija,

neonatal maladjustment syndrom, dummy foal

Za
gr
eb
u

DIJAGNOSTIKA, TERAPIJA I PROGNOZA POJEDINIH BOLESTI

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

Asfiksija neonatorum najee je rezultat nedostatne opskrbe tkiva kisikom, tijekom

prelaska sa placentalnog na pluno disanje za vrijeme poroda. Obino je kombinacija

hipoksemije (manjka kisika u krvi) i ishemije (slabe prokrvljenosti vitalnih organa i tkiva).
Iako se ee javlja kod tekog poroda, ponekad je prisutna i nakon sasvim normalnog,
laganog poroda. Javlja se u svih vrsta domaih ivotinja. Najznaajnija posljedica hipoksije je
edem mozga to se manifestira nizom simptoma: konvulzijama, anizokorijom, sljepoom,
neobinim glasanjem, propulzivnim kretnjama i slino. esto se dogaa da je novoroene u
trenutku poroda normalno a potom se kroz 6-24 h javljaju navedeni simptomi. Terapija se
sastoji od antikonvulziva (fenobarbitoni, diazepam) i sredstava koja se koriste za spreavanje
edema mozga (IV aplikacija dimetil sulfoksida ili manitola). Doze navedenih preparata ovise
o ivotinjskoj vrsti i obino se nalaze na uputi proizvoaa. Za doze u ovoj knjizi pogledati
pod trauma (terapija za edem mozga) i epilepsija (spreavanje konvulzija). Takoer je vano
davati i terapiju protiv hipoglikemije (vidjeti u nastavku teksta) te preventivno antibiotike
kako se ne bi razvila septikemija. Kod pravovremene terapije, prognoza je openito dobra, ali
trai veliki angaman i trud oko novoroeneta. Otprilike 70% novoroenadi se u potpunosti
oporavi ve za 12 h od poetka terapije.

Septikemija neonatorum, neonatalna septikemija, sleepy foal

Neonatalna septikemija obino je uzrokovana gram-negativnom bakterijskom

infekcijom. Najee dolazi do ulaska infekta preko placente i/ili pupka. Bolest se razvija vrlo
brzo, kroz nekoliko sati jer bakterijski toksini izazivaju nekontrolirano otputanje
biomediatora upale jer je imuni sustav novoroeneta jo uvijek nezreo. Zato se obino ne
stigne razviti opi infekciozni sindrom, ve novoroeno drijebe relativno brzo pada u
hemodinamiki i hipovolemiki ok i ugiba. Neki od znakova su hladni ekstremiteti,

140

depresija, dehidracija, inapetencija, leukopenija, neutropenija, nadutost, tahikardija i slino.

Terapiju treba zapoeti odmah i krenuti vrlo agresivno sa jakim antibioticima (primjerice
cefalosporini III i IV i penicilini, koje treba davati intravenski, vie puta dnevno), potom treba
nadoknaivati energiju (vidi terapiju hipoglikemije) te rehidrirati novoroene (intravenske
infuzije koloidnih i kristaloidnih otopina). Pri tome treba voditi rauna o injenici da

Za
gr
eb
u

novoroenad ima smanjenu sposobnost bubrene filtracije a i srce je bitno osjetljivije na

poveanje volumena krvi nego to je to sluaj kod odraslih ivotinja pa odreivanju volumena
tekuine koju emo upotrijebiti za rehidraciju treba izvriti paljivo i precizno.

Vano je znati da e mnoga novoroena drijebad, unato svemu navedenom, uginuti

od sepse. Prognoza je openito loa a anse za ozdravljenje su oko 30%. Teite borbe protiv

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

ove bolesti sastoji se od strogih potivanja higijene u boksu u kojem se odvija porod i boravi
novoroene te na sustavnoj dezinfekciji pupka. Takoer nam i pregled placente po porodu
moe pomoi da posumnjamo na placentitis a samim tim i na placentalni unos bakterija u
novoroene. Placenta bi trebala teiti desetinu mase ploda pa bi tako drijebe od 50 kg sa
sobom moralo izbaciti i placentu od cca 5 kg. Ukoliko je placenta znaajno tea, vjerojatno
sadri upalne produkte.

Hypoglycemia neonatorum, hipoglikemija novoroenadi

Hipoglikemija novoroenadi najee se javlja kao posljedica drugih bolesti ili

nemogunosti sisanja iz razliitih razloga. Moe biti posljedica odbacivanja mladuneta od

strane majke ili nedostatka mlijeka. U novoroene drebadi javlja se najee kao prvi znak
septikemije, kojeg potom slijedi hipovolemiki i hemodinamiki ok i uginue. Moe biti
uzrokovana i peripartalnom asfiksijom kada drijebe zbog edema mozga nije sposobno
samostalno sisati. U svakom sluaju terapija je ista, treba to prije nadoknaditi izgubljenu
energiju. Hipoglikemino novoroene je najee preslabo da bi samostalno sisalo pa ga je
potrebno sondirati i davati mu hranu direktno u eludac. Novoroeno drijebe hranimo
boicom i dudicom za ljudsku novoroenad. Ukoliko nema refleks sisanja, tada ga
sondiramo kroz nos i sondom mu dajemo mlijeko ravno u eludac. Moemo im davati
nadomjesno mlijeko za drijebad u koliini 200-300 ml po obroku. Hranjenje treba ponavljati
to ee, tako da ukupna koliina hrane tijekom 24 h iznosi minimalno 6-7 l. Ukoliko
nemamo nadomjesno mlijeko, moemo im davati kozje ili kravlje mlijeko, pri emu smo u
litru mlijeka dodali liicu glukoze (NE DAVATI obini eer, saharozu). Kozje mlijeko je
bolje od kravljeg i drijebe ga lake probavlja. Takoer mu treba paralelno aplicirati
intravensku otopinu 5% glukoze. S vremenom moemo i pojaavati koncentraciju glukoze u
141

otopini ali to treba initi postupno i NIKADA NE SMIJEMO DATI OTOPINU GLUKOZE
IJA KONCENTRACIJA PRELAZI 15%. Naime, koncentriranije otopine glukoze (20%50%) mogu napraviti vie tete nego koristi jer djeluju kao hipertonske otopine. Samostalno
davana, 5% glukoza nije dobar izvor energije za drijebe jer ne moe pokriti njegove dnevne
potrebe. U tu su svrhu puno bolje gotove mjeavine za parenteralnu prehranu drijebadi.

Za
gr
eb
u

Ukoliko ih nemamo pri ruci, klasinu 5% glukozu moemo energetski pojaati tako da u nju
dodamo 20 ml 50% glukoze ali tada treba paziti da brzina protoka za tu litru ne bude ispod 60
minuta ili pak dajemo 20 ml/h 50% glukoze primjenom perfuzora (aparata za kontrolu
protoka kod tekuinske terapije) . Uspostavljanjem normoglikemije obino dolazi do naglog

poboljanja ve kroz prvih 12 h od poetka terapije. drijebe uskoro poinje samostalno piti

C
R opy
ad r
na igh
ve t V
rz ete
ija ri
za nar
ak ski
. g fa
od ku
. 2 lte
01 t S
0. ve
/2 u
01 il
1. ite

mlijeko iz boice u sternalnom poloaju a potom uz pomo ovjeka polagano ustaje i samo
sie. Hipoglikeminom drebetu dobro je preventivno davati antibiotike irokog spektra,
smjese vitamina i minerala za jaanje ope otpornosti i svakako ga utopliti. Prognoza za
oporavak je openito vrlo dobra ali trai veoma veliku dozu brige, vremena i truda oko
novoroene ivotinje. Iako ostalim novoroenim ivotinjama (teladi, malim preivaima i
svinjama) glukozu najee apliciramo intraperitonealno, DREBADI NE SMIJEMO
DAVATI GLUKOZU INTRAPERITONEALNO jer najee dolazi do peritonitisa koji je
obino fatalan.

Neonatalna izoeritroliza, isoerithrolysis neonatalis

Neonatalna izoeritroliza je bolest koju karakterizira razaranje eritrocita novoroeneta

od strane antitijela koja je primilo od majke. Direktan razlog je nepodudarnost krvnih grupa
majke i ploda. Simptomi se obino javljaju drugi dan po porodu a karakterizira ih ikterus,
slabost, inapetenca, tahipnea, tahikardia, hemoglobinuria a potom opa slabost i uginue.
Oboljelo novoroene teba odvojiti od majke i dati transfuziju krvi. Pri tome treba raunati s
tim da je normalan volumen krvi novoroenog drebeta 0,09 l/kg tjelesne mase. Uz to je
potrebno lijeiti i ostale posljedice hemolize. Najee dolazi do oteenja jetre uslijed
hiperbilirubinemije nastale zbog hemolize. Kako bi se ublailo oteenje jetre, poeljno je
drijebetu aplicirati kortikosteroide (primjerice prednizolon u dozi 1 mg/kg)

u svrhu

spreavanja hemolize. Smrtnost je unato terapiji obino velika. Stoga je teite bolesti na
preventivi. Za kobile postoje komercijalni testovi kojima se 30 dana prije poroda moe
utvrditi da posjeduju antitijela za eritrocite ploda. U tom sluaju kobilu treba izmusti
neposredno nakon poroda a drijebetu dati kolostrum neke druge kobile ili pak komercijalni

142